καιnos

Niko ne odgovara?!

I onda ga još slave kao sveca, svašta.

Koje su to obitelji ako možeš navesti molim?

7 znakova da Bog pokušava privući vašu pažnju Kako znate kada Bog pokušava privući vašu pažnju? Vaši prijatelji se suočavaju s vama Vaši pravi prijatelji reći će vam istinu, i to nije uvijek ono što želite čuti, ali poslovice uče: „Vjerni su rani prijatelja, a obilni poljupci neprijatelja“ (Izr 27,6), pa će Bog ponekad poslati prijatelje u vaš život koji pokušavaju privući vašu pažnju zbog nečega što radite. Ako prijatelj vidi prijatelja kako živi u grijehu i ništa ne kaže, onda ta osoba zapravo nije njegov prijatelj. Riječ vas osuđuje Studenti Biblije znaju da je „živa i djelotvorna riječ Božja, oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire do dijeljenja duše i duha, zglobova i moždine, te prosuđuje misli i namjere srca“ (Heb 4,12) i da nas Božja Riječ sve razotkriva kao krive pred Bogom. Ništa nije skriveno od Njega (Heb 4,13), pa ako pročitate neke biblijske stihove koji vas doista duboko osuđuju, Bog vam možda pokušava nešto reći i koristi svoju pisanu Riječ da to učini. Što god vas je osudilo, možda je to ono na što Bog pokušava privući vašu pozornost. Financijska oluja Svatko u životu ima trenutke kada se susreće s olujama. Ponekad ih čak ni ne vidimo kako dolaze i iznenađeni smo, ali drugi put ih vidimo kako dolaze, ali i dalje smo bespomoćni da išta učinimo. Jeste li to vi? Koristi li Bog financijske poteškoće da privuče vašu pažnju? Niste li davali drugima... ili čak ikome? Možda je to nešto drugo. Približavanje dnu je zastrašujuće. To će privući vašu pažnju. Nedostatak mira Čuo sam jednog čovjeka koji je razmišljao o odlasku na misionarsko putovanje u Južnu Ameriku. Bio je pripremljen, dobro opremljen i prikupio je sva potrebna sredstva (kao što misionari ponekad čine), ali kako se približavao polazak, nije imao mira oko toga. Nije mogao objasniti, ali znao je da ne bi trebao ići na ovo putovanje. Na kraju ne ide, a njegova se žena teško razboli. Da je otišao, ostavio bi za sobom suprugu koja nije bila teško bolesna. Kada nemate mira oko nečega, to može biti Bog koji vam govori: „Ne“, „Čekaj“ ili „Imam nešto bolje“. Damaščanski put Ponekad je potrebno iskustvo „Damaščanskog puta“ da nas obori na tlo i postavi nam privremena ograničenja, kao što je Isus učinio Saulu. Saul je bio slijep tri dana dok konačno nije progledao, i znate da je to moralo privući Saulovu pozornost. Saul je kasnije preimenovan u Pavla, jer Saul znači „uništavatelj“, što je neko vrijeme i bio s crkvom, ali sada, nakon što se morao poniziti zasljepljujućim svjetlom Isusove Šekine slave, morao bi neko vrijeme ovisiti o drugima. Bog možda neće poslati susret „Damaščanskog puta“, ali taj susret može izgledati kao bilo što drugo (vožnja pod utjecajem alkohola, zatvor, rak itd.). Božanski sastanak Sjećam se zatvorenika kojem je naša crkva služila i bio je jako potišten jer je poslan iz okružnog zatvora u državni zatvor i nije mogao shvatiti zašto Bog to čini. Tek kasnije, kada sam ga došao posjetiti, oboje smo vidjeli što Bog čini. Dopustio je ovom čovjeku da ode u državni zatvor kako bih ga ja mogao posjetiti, a kasnije nam je cijeli zatvor dopustio da služimo svima koji su tražili savjet ili biblijsko vodstvo. Zatvor mi je čak dopustio da propovijedam zatvorenicima, pa kada je ovog čovjeka očito zlo poslalo u zatvor, a nijedno od nas nije moglo razumjeti, tek smo kasnije vidjeli da Bog želi da uđemo u ovaj zatvor kako nam je naređeno (Matej 25,36). Bog je pokušavao unijeti evanđelje u zatvor, ali je morao upotrijebiti drugi način da uđemo, pa je ono što je izgledalo kao loša stvar za ovog zatvorenika donijelo mnogo dobra onima koji možda nikada nisu čuli propovijedanje evanđelja (Post 50,20). Smrt Kako Bog može upotrijebiti smrt osobe da bi privukao nečiju pažnju? Činjenica je da sam, kada sam vodio sprovod i rekao im da više nikada neće vidjeti svoje voljene osim ako se ne pokaju i ne povjeruju, nekolicina ih je prišla nakon službe i pitala me što sam rekao. Osoba koja je pokopana vjerovala je u Krista, pa sam im rekao da je Isus rekao, čak i ako čovjek umre, živjet će (Ivan 11,25-26), pa je njihova jedina nada da ponovno vide svoje voljene bila da se pouzdaju u Krista. Tada ih ni smrt ne može rastaviti od Božje ljubavi (Rim 8,37-39). Za vjernike, smrt člana obitelji ili prijatelja nije zbogom, već "Vidimo se kasnije", međutim, za osobu koja odbacuje Krista, to je posljednji put da će ikada vidjeti svoje voljene jer će biti s Gospodinom, a izgubljena osoba će zauvijek biti odsječena od Boga. Zaključak Nadam se da Bog neće morati poduzeti tako drastične mjere da bi privukao moju pažnju, ali mora to učiniti ako ga nastavim ignorirati. Život u grijehu donijet će Božju stegu, ali to je stega motivirana ljubavlju, a ne ljutnjom. Svaki roditelj koji voli svoje dijete dokazat će svoju ljubav discipliniranjem, pa kad vidimo da Bog pokušava privući našu pažnju, bolje da to primijetimo, inače bi Bog mogao još malo potresti naš život dok ne padnemo na koljena. Ako nastavim moliti i čitati Bibliju svaki dan, to bi moglo pomoći, ali ne zaboravite na svoje prijatelje koji vas vole i u svojoj ljubavi čine se zabrinutima za nešto što radite. Prijatelji se rađaju za takve nedaće (Izr 17,17). Pastor Jack Wellman Izvor: https://faithinthenews.com/5-signs-that-god-is-trying-to-get-your-attention/

Jesmo li mi ”posljednja” generacija prije Kristova dolaska Vjerujete li da smo mi dio posljednje generacije prije nego što se Krist ponovno vrati? Prva Crkva je slično kao i mi danas živjela u iščekivanju drugog Kristovog dolaska. U stvari, neki vjernici su čak prestali raditi jer su očekivali da će se Isus vrlo brzo vratiti. Mi sada, dvije tisuće godina kasnije, znamo da oni nisu bili ”u pravu”. Ipak, postoji nešto što valja reći o življenju u iščekivanju Kristova dolaska. Jedna od tih stvari je da ćemo živjeti svetije ako živimo u iščekivanju Kristova dolaska koji se može dogoditi danas, sutra ili u bližoj budućnosti. Apostol Petar je smatrao da će se Krist vratiti prije nego što on i ostali učenici umru te je napisao „A svemu se je kraj približio Budite dakle mudri i budni u molitvama“! (1. Petrova 4, 7) Apostol Pavao je isto tako napisao „Noć prođe, a dan se približi. Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oružje svijetla“! (Rimljanima 13, 12) Čak je i Isusov polubrat Jakov vjerovao da će se Isus brzo vratiti te je napisao „Strpite se dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodinov približi“. (Jakovljeva 5, 8) To nam pokazuje da je prva crkva vjerovala u Isusov skorašnji dolazak, što je opravdano, pogotovo ako uzmemo u obzir Isusove riječi „Zaista, kažem vam: “Ovaj naraštaj neće proći, dok se ovo sve ne zbude“. (Matej 24, 34) Povijest Crkve Kroz tijek povijesti Crkva je uvijek vjerovala da se kraj bliži. Za vrijeme bubonske kuge, velik broj je vjerovao da je nastupilo posljednje doba. Za vrijeme koloniziranja sjevernoameričkog kontinenta, kršćani su vjerovali da je Revolucija znak ponovnog Kristovog dolaska. Isto se vjerovalo i za vrijeme Građanskog rata koji je bio jedan od najkrvavijih ratova u američkoj povijesti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, velik broj ljudi je vjerovao da je Hitler Zvijer. Ipak, bili su u krivu. Ono što izgleda kao ponavljajući obrazac za crkvu kroz povijest jest to da je svaka generacija vjerovala da je posljednja i da je to tako kao Bog želi da bude. Uvijek trebamo očekivati ponovni Kristov dolazak. Smokvino stablo Kada je Isus govorio o završetku doba ili o vremenu Njegovog dolaska kako bi sudio svijetu, želio je da Njegovi učenici nauče „A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto“. (Matej 24, 32) Isto, „Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima“! (Matej 24, 33) No na što je Isus mislio kada je govorio o ”svemu tome” što bismo trebali ugledati? Želio je da promatramo prirodu i da obratimo pozornost na vrijeme kada će „Odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati“. (Matej 24, 29) Ovo bi se moglo dogoditi zbog ratova, vulkanskih erupcija ili bilo koje druge prirodne katastrofe. Neće proći puno vremena nakon čega „će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom“. (Matej 24, 30) Znaci drugog Kristovog dolaska? Vidimo li danas znakove drugog Kristovog dolaska? Vjerujem da vidimo iz razloga što je toliko krivog učenja u velikom broju takozvanih ”crkava”. Velik broj propovjednika odbija učiti istinsko Evanđelje koje je Isus utemeljio i koje poziva na „pokajanje i vjeru“. (Marko 1, 15) Oni običavaju propovijedati učenje koje škaklja uši i koje ne zahtjeva nikakvo odricanje. Ipak Isus je rekao da je odricanje nužno. Čini se kako su jedine stvari koje danas čujemo da je Bog ljubav i da je ljubav Bog kao i to da bismo mi trebali voljeti jedni druge. Uz to mi bismo isto tako trebali upozoriti sve one koji nisu spašeni na nadolazeći Božji gnjev. (Rimljanima 2, 4-7) Isus je čak rekao da „tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu“. (Ivan 3, 36) Danas ne čujemo puno o Božjem gnjevu i o pozivu da živimo sveto usprkos progonima. Umjesto toga čujemo ”Bog nas voli i ima izvrstan plan za vaše živote”. Točno, Bog ima plan za naše živote. Taj plan glasi „Tada će vas predavati na muke i ubijat će vas; i zbog imena mojega svi će narodi zamrziti na vas. Tada će mnogi zalutati u vjeri, jedan će drugoga izdati i jedan će na drugoga zamrziti. Lažni će proroci u velikom broju ustati i mnoge zavesti.“ (Matej 24, 9-11) Ove stvari se danas događaju. U posljednjih stotinu godina je više mučenih zbog vjere nego što ih je bilo sveukupno u posljednjih dvije tisuće godina! Da, Bog jest ljubav no ljudi će nas mrziti zbog naše vjere. Velik broj ljudi će otpasti od vjere (i već mnogi jesu). Sve je veći broj lažnih proroka koji velik broj ljudi vode u propast tako da ovo zaista i bi mogla biti posljednja generacija prije drugog Isusovog dolaska. Zaključak Moje mišljenje je da nam Isus nije želio reći točno vrijeme svog povratka kako ne bismo svoj kršćanski život živjeli bezbrižno i opušteno već kako bismo svakog trenutka bili spremni na to da će se Isus ponovno vratiti. Moramo uvijek biti spremni i ne smijemo vjerovati da Bog odlaže Isusov dolazak. Znajući ljudsku prirodu, da smo znali točan čas Isusova povratka mogli smo zalutati i tek se vratiti Ocu kako bi se trenutak Isusova dolaska približavao. Kako se to ne bi dogodilo Bog je želio da Njegova Crkva živi i da neprestano razmišlja o Kristovom dolasku (ali da ne zna kada će se točno Isus vratiti). Tako je da uvijek budemo spremni na Njegov dolazak i da ne spavamo jer još je puno posla kojeg je potrebno obaviti za Kraljevstvo. Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithinthenews.com Izvor: https://www.novizivot.net/posljednja-generacija-prije-kristova-dolaska/

Koliko demoni znaju? 27. listopada 1989., dok je pješačila iz svoje osnovne škole u Bay Villageu u Ohiju do lokalnog trgovačkog centra, oteta je desetogodišnja Amy Mihaljević. Nažalost, 8. veljače 1990. tijelo djevojčice pronađeno je na ruralnom polju u okrugu Ashland u Ohiju. Do danas Amyin ubojica nije identificiran. U dokumentarcu koji detaljno opisuje događaje oko njezine otmice i ubojstva, Amyna najbolja prijateljica otkrila je da su se neposredno prije Mihaljevićine otmice ona i Amy igrale s Ouija pločom u Amynoj sobi. Amy je u šali pitala ploču kada će umrijeti. Dok su obje djevojčice lagano dodirivale pokazivač ploče, ona se polako pomicala i ispisivala jednu riječ. U-S-K-O-R-O Oni koji su proučavali demonologiju upozoravaju da okultni alati poput Ouija ploča mogu djelovati kao kontaktne točke između ljudi i demona. Ako se to dogodilo u ovom slučaju, i Amy i njezina prijateljica nisu imale sreće da dođu u kontakt s demonom, kako je on znao da će Amy uskoro umrijeti? I, podižući stvari na pitanje više razine, koliko znanja demoni zapravo imaju? Um demona Tijekom egzorcizma, Stephen Joseph Rossetti, američki katolički svećenik, prepričava kako ga je opsjednuta žena nazvala nadimkom koji je dobio u osnovnoj školi prije 60 godina, a koji nitko danas ne zna. Kaže da je jedan od znakova opsjednutosti demonima znanje o nepoznatom - ono što se ponekad naziva "okultnim znanjem" - koje je ova žena manifestirala. Roessetti tvrdi da u takvim slučajevima postoji fuzija demonskog uma s njegovom ljudskom žrtvom koja omogućuje da se takvo znanje i svrha izlijeju. U Svetom pismu vidite nekoliko primjera ovoga, poput jednog u Starom zavjetu kada demon govori Bogu kako će pomoći u borbi protiv kralja Ahaba: „A on [demon] reče: 'Izaći ću i biti prijevarni duh u ustima svih njegovih proroka'“ (1. Kraljevima 22,22). Vraćajući se na pitanje što demoni znaju, Biblija je donekle oskudna po toj temi, ali pruža nekoliko tragova koji nam pomažu da shvatimo opseg njihove inteligencije i razumijevanja. Demoni su u Bibliji prikazani kao stvarna, osobna, inteligentna duhovna bića sa značajnim, ali ograničenim (u odnosu na Boga) kognitivnim sposobnostima. Njihovo znanje je u nekim područjima veće od ljudskog, ali daleko inferiorno Božjem i ograničeno ograničenjima stvorenja, moralnom korupcijom i božanskim suverenitetom. Kao što biste mogli očekivati, samo je Bog u Svetom pismu prikazan kao sveznajući: „Može li tko Boga naučiti znanju?“ (Job 21,22); „Velik je Gospodin naš i obilat snagom; njegov je razum beskonačan“ (Ps 147,5). Poznavanje budućnosti i naših misli također je ograničeno samo na Boga: „Tko je kao ja? Neka on objavi i objavi... neka im objave što dolazi i što će se dogoditi“ (Iz 44,6–7); „Samo ti poznaješ srca sve djece čovječanstva“ (1. Kraljevima 8,39). Kada je riječ o predznanju, Sveto pismo spominje „duhove proricanja“, kao što je jedan primjer pronađen u Djelima apostolskim: „Dogodi se da kad smo išli na molitveno mjesto, sretne nas robinja koja je imala duha proricanja i donosila svojim gospodarima veliki profit proricanjem sudbine“ (Djela apostolska 16,16). Pavlov egzorcizam duha očito je donekle promijenio njezine proricateljske sposobnosti jer su njezini vlasnici prepoznali razliku i dali Pavla uhititi, iako nam nije točno rečeno koje su joj sposobnosti ostale kada je demon otišao. Biblija prikazuje demone kao one koji posjeduju višu razinu stvarne inteligencije i svijesti od nas te da su racionalna, komunikativna bića (Marko 1,24; Luka 8,28–31), prepoznaju pojedince (Djela 19,15), mogu stvarati planove i strategije (Efežanima 6,11) i poznaju skrivene teološke stvarnosti poput toga tko je bio Isus („Znam tko si ti — Svetac Božji!“ - Marko 1,24). Često poznaju ortodoksne istine bolje od nas, a Jakov kaže: „čak i demoni vjeruju — i drhte“ (stih 2,19). Dr. Ed Murphy, u svojoj knjizi Priručnik za duhovno ratovanje, tvrdi da demoni promatraju ljude, mogu utvrditi njihove slabosti i usađuju misli u njihova srca i umove na način da osoba možda nema pojma da misli potječu iz nadnaravnog izvora. To je u skladu s onim što se dogodilo Judi: „Đavao je već stavio u srce Jude Iškariotskog, sina Šimuna, da ga izda“ (Ivan 13,2). Murphy insinuira da su znanje i plan demona u liniji stručnih društvenih inženjera ili hakera: imaju ogromnu bazu podataka ljudske povijesti i psihologije koja im omogućuje da „predvide“ ponašanje i manipuliraju sustavima. Ali na kraju im je u konačnici zabranjeno da znaju Božje tajne svrhe i točno vrijeme budućih stvari. Što se tiče istine i njezina pridržavanja, demonsko znanje je iskvareno pobunom, iskrivljeno mržnjom, ponosom i prijevarom. Iako su teološki informirani i upućeni, moralno su slijepi. Drugim riječima, demoni vjeruju u istinite stvari, ali mrze istinu; Njihov problem nije nedostatak znanja, već ponos i nedostatak poslušnosti Bogu. I kao što Biblija kaže, znanje bez poslušnosti stvara strah, a ne spasenje (Jakovljeva 2:19). Uz sve to rečeno, što je sa slučajem Amy Mihaljevic i Ouija ploče? Sveto pismo jasno daje do znanja da demoni ne znaju budućnost, pa bilo koji demon iza pokreta ploče nije mogao znati što će joj se dogoditi. Možda je bio svjestan da je ubojica proganja i pretpostavio je što će se dogoditi, slično kao što vješt šahist možda ne može čitati misli, ali je sposoban čitati obrasce. Na kraju, znanje demona čini ih opasnima, ali nikada konačnima. Ako je G. K. Chesterton u pravu kada u svojoj knjizi Vječni čovjek piše da „Priroda uvijek traži nadnaravno“, za nas postoje samo dva izbora nadnaravnog znanja: Božje i neprijateljsko. Razumijevanje onoga što demoni znaju može biti korisno, „kako nas Sotona ne bi iskoristio, jer nismo neupućeni u njegove spletke“ (2 Kor 2,11), ali traženje njihovog znanja je za kršćane zabranjeno. U svojoj knjizi Ukleto biskupa Pikea, dr. Merrill Unger kronološki opisuje tragediju slušanja demona i daje dobro upozorenje kojeg bismo se svi trebali pridržavati: „[Prenošenje znanja] kroz demonsku moć nije besplatno i isključivo dobrotvorno. Oni uvijek djeluju po načelu naknade, s cijenom koja im je pričvršćena... onom koja se mora plaćati cijelu vječnost.“ Autor: Robin Schumacher Preuzeto sa: https://www.christianpost.com/voices/how-much-do-demons-know.html

USA želi zauzeti Grenland, Kina u skorijoj budućnosti Tajvan. Što za vas znači Novi Svjetski Poredak? Nešto dobro, ili svijet pod kontrolom. Upravo gledamo stvaranje novog svjetskog poretka. Što će...SVIJET seubrzano vraća politici sile i interesnih sfera.

Charles S. Price: NAPRIJED, NAPRIJED, NAPRIJED Vjerujem da bismo se trebali naučiti pouzdavati u Boga i to ne samo kad je sve jasno, nego pouzdavati se u njega i u pustinji i pouzdavati se u njega i kad nam srce krvari, upravo kao što se Petar pouzdavao u njega kad je bio u zatvoru, upravo kao što su se pouzdavali Pavao i Sila kad su pjevali u zatvoru u Filipima, upravo kao što se Pavao pouzdavao kad je bio zatvoren unutar četiri zida zatvorske ćelije, upravo kao što se svako srce kršćana treba pouzdavati u svoga Gospodina i kao što treba imati povjerenje u snagu Božju da će ga izbaviti. Nemojte misliti da je to lak put. Svijet će vam se smijati, ljudi će vas izvrći izrugivanju i ismijavanju. Ponekad ćete morati zauzeti jasan stav za Gospodina Isusa Krista zbog stava vaših šefova ili obitelji. Moja Biblija to je predvidjela i moj Gospodin Isus to je unaprijed rekao: "I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni" (Mt 19,29). "Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi" (Mt 16,24). Kažem to ne zato da vas obeshrabrim, nego da vas ohrabrim. Ono što mi želimo i za što molimo više od ičega na ovom svijetu je da nastavimo s Bogom ići naprijed, naprijed, naprijed. A ja znam da će nas Gospodin voditi naprijed svaki korak puta.

Što je po vama pokajanje? Ako pogledate sliku, vidjet ćete tri koraka Pokajanje Odricanje od grijeha Okretanje ka Bogu

Sekvera, Venden i Gibson rekao si. Što oni uče evangeličko u adventizmu, i zašto cijeniš njihove knjige?

Ima jedan stih koji ovako glasi nekako: Ti Bože kad blagosloviš to ostaje zauvijek. Subotu je Bog blagoslovio i ona još traje.

E to su ljudske uredbe, zato se razlikuje od Božije riječi, jer je tamo neki otac rekao tako. Jesu se učenici bacili na njega i jeli njegovo tijelo želiš reći?

Slaže se, ali vidiš da on želi da ja odlučim.

Ja ne volim inače tu temu raspravljati, ali vidim da te Maki povlači za jezik.

Tu se govori o nečemu drugome, kad se zgazi što izlazi. Ne moram vino ni raditi, i da imam vinograd. Ne želim pijanstvo širiti i zarađivati na alkoholu, ja sam kršćanin i takvo što ne bi mi palo nikada na pamet. Onda mogu i duhan proizvoditi i prodavati. Pa sad da popijem jednu čašu vina, osjetio bih pijanost, i ne bi mogao dobro se kontrolirati i donositi odluke, već nakon par čaša, i još da me nekršćani gledaju koji me poznaju, rekli bi vidi ga, napio se....da, riječ je o čaši , dvije....

Čim se zgazi, izlazi alkohol iz njega.

Carter Conlon: VRIJEME JE ZA MOLITVU Toliko je ljudi u životu u razdoblju pustinje. Biste li se iznenadili kad bih vam rekao da vas je tamo odvukao Gospodin? U Jeremiji 31, u razdoblju strašne nevolje za narod Božji, prorok piše ove riječi u 2. i 3. retku: "Ovako govori Gospod: 'Narod koji je preživio mač, našao je milost u pustinji, i to baš Izrael, kad sam išao dati mu počinka.' Gospod se odavno pojavio preda mnom govoreći: 'Da, ljubavlju vječnom sam tebe ljubio, stoga sam te blagošću privukao.'" U ovo vrijeme nas je kao naciju odvukao na suho mjesto. Nalazimo se u razdoblju kad je jedina stvar koju možemo činiti vapiti Bogu. Obećao nam je u pustinji dati tu neopisivu milost svoje nazočnosti, snage i spasenja. Vrijeme je za molitvu.

Jevreji u dijaspori su se držali tzv. aleksandrijskog kanona, tj. grčkog prevoda starosaveznih spisa koji je u sebi sadržao i spise kojih nije bilo u jevrejskom kanonu To jednostavno znači da su bili podložniji zastranjivanju pod uticajem okruženja. Sabor u Jamniji je poseban naglasak stavio na činjenicu da spomenuti spisi (Judita, Tobija i drugi) ne nose proročki autoritet (ili ga lažno prisvajaju, kao Baruh). Druga je činjenica bila da ova djela nisu postojala u jevrejskim rukopisima, premda za neka od njih (poput Siraha) znamo da izvorno jesu bila napisana na hebrejskom, ali nisu i sačuvana na hebrejskom. Ova argumentacija svakako je temeljna, ali treba dodati još neke razloge zbog kojih protestanti ne prihvataju apokrifne/deuterokanonske spise. Treba primijetiti da nema svaki spis sve nabrojane probleme, ali opet svaki od njih ima previše nedostataka da bi ga Jevreji i protestanti mogli uvrstiti u kanon: 1) Ne podupire se bogonadahnutost spisa. – Pisci nigdje ne nagovještavaju da prenose Božju autoritativnu poruku; nekad upravo tvrde suprotno. Druga Makabejcima završava nekom vrstom izvinjenja čitaocima; Sirah govori o svojoj knjizi kao prevodu njegovog djeda Ješue, koji se bio našao pozvanim da napiše štogod poučno. U svakom slučaju, to se suprotstavlja autoritativnosti starosaveznih spisa i nimalo ne podsjeća na „riječ Gospodnju“. 2) Istorijske netačnosti. – Ne samo da pisci nisu očevici opisanih događaja, nego je očito da nemaju nikakav istorijski dokument ili predanje na osnovu kojeg grade svoje pripovijedanje. Njihova netačnost katkad može da se nazove otvorenim lažima. Tobija tvrdi da je radio kao upravitelj na Salmanasarovom dvoru, da bi potom iznio podatak „kada Salmanasar umrije, zacari se umjesto njega Senaherib, njegovi sin.“ (Tobija 1:15). No iz istorije znamo da je Salmanasara (V) zamijenio Sargon II (721-705), koji nije bio ni u kakvom srodstvu sa Salmanasarom. Tek Sargona zamjenjuje njegov sin Senaherib. To je nedopušteno velika rupa u sjećanju čovjeka koji sebe naziva neposrednim očevicom. Pisac Judite Nebuhadnezara smješta u Ninivu i proglašava kraljem Asiraca, no iz istorije je poznato da je još Nebuhadnezarov otac Nabopolasar razorio Ninivu i istrijebio Asirce. Istorijskih netačnosti ima i na drugim mjestima, ovo su samo najkarakterističnije. 3) Teološke greške. – Činjenica je da se mnoge teze iz apokrifnih spisa najblaže rečeno ne uklapaju u učenje Starog Saveza, a kasnije ni u Isusovo učenje (koje se temelji na Starom Savezu). Najopštije govoreći, apokrifni/deuterokanonski spisi izlažu već razvijeno judaističko učenje (uz mnoštvo praznovjerica), dakle upravo ono učenje s kojim se tako otvoreno i oštro sukobljavao i sam Isus. Ne mogu se detaljno nabrojati sve pogreške, ali ih je moguće uopšteno podijeliti u nekoliko osnovnih grupa: i) Iskupljenje dobrim djelima, što je temeljno judaističko učenje. Njega nalazimo u Tobija 4:10 gdje se govori o oslobođenju od smrti davanjem milostinje. ii) Monasticizam i asketizam. – Judita (8:4-8) se povukla u osamu nakon smrti svoga muža i postila svim danima osim subote i praznika. Ovakav oštri zakon o postu nespojiv je sa Starim Savezom (i zdravim razumom). iii) Osvetoljubivost. – Judita hvali Simeonov pokolj Sihemljana (1. Mojsijeva 34), iako je jasno da ovo djelo ne nailazi na Božje odobrenje (vidi 1. Mojs. 49:5-7). Upravo suprotno, Bog zahtijeva balans prestupa i kazne (1. Mojsijeva 21:24-25). iv) Laganje. – u Tobija 5:4-13 anđeo Rafael (navodno jedan od svetih anđela) se lažno predstavlja. Judita od Boga praktično traži snagu za laž (9:13). v) Ograničenost spasenja. – Knjiga mudrosti 3:16 uči da se neće spasiti nezakonito rođena djeca, iako u Sudije 11:1 imamo primjer Jeftaja kojega Bog određuje za sudiju. vi) Praznovjerice. – Dovoljno je pročitati kako je Tobit oslijepio (Tobija 2:9-10) od ptičjeg izmeta, ili samo malo dalje (3:8) o zloduhu Asmodeju koji je pobio sedam muževa nesretne Sare i shvatiti o kakvom se praznovjerju radi. vii) Čaranje. – Lijek koji preporučuje anđeo Rafael (koji se inače ne spominje nigdje u Bibliji) u Tobija 6:1-9 jest zapravo čista vradžbina, suprotna jasnoj Božjoj naredbi u 3. Mojs. 19:26. viii) Prepostojanje duše. – Mudrost 8:19-20: „Imao sam dobru dušu, ili bolje: jer bijah dobar ušao sam u tijelo bez ljage“, donosi ideju kojoj nema mjesta u biblijskoj teologiji. ix) Molitva za mrtve. – u 2. Makabejcima 12:42-46 Juda Makabejac prinosi žrtve pokajnice za mrtve vojnike koji su bili potajni idolopoklonici. Ovo je postalo temelj učenja o čistilištu i molitvi za mrtve, iako se ni ovdje ne spominje riječ „čistilište“. x) Fantazija - Daniel u navodnom 13 poglavlju knjige daje kuglicu od smole Zmaju i ovaj se rasprsne - ovu tačku sam ja dodao, by kainos

Prvo, koje je značenje beskvasnog kruha u Svetom pismu, posebno u vezi sa starozavjetnim blagdanom Pashe, koji je usko povezan s Gospodnjom večerom? Značenje ili značaj beskvasnog kruha je dvostruk; Prvo, iz prvenstveno povijesne perspektive, simbolizirao je kruh patnje koji su jeli Izraelci kada su izašli iz egipatskog ropstva, a koji su morali jesti svake godine na blagdan Pashe u spomen na svoje oslobođenje. Očito je ovaj beskvasni kruh bio pomalo gorkog okusa i nije bio najugodnija ili privlačnija hrana. U tom smislu, namjeravao je podsjetiti Izrael na gorčinu njihovog ropstva i patnje pod Egipćanima, toliko da se u Pnz 16,3 ovaj kruh naziva "kruhom patnje". Također, namjeravao je podsjetiti Izrael na brzu prirodu njihovog oslobođenja iz ropstva, egzodus toliko brz da nisu imali ni vremena pripremiti kvasni kruh. Takvo je izravno učenje Pnz 16,3. 16:3: „Sedam dana jedi s njim beskvasni kruh, kruh nevolje, jer si žurno izašao iz zemlje egipatske: da se sjećaš dana kad si izašao iz zemlje egipatske sve dane svoga života.“ Drugo, i najvažnije, beskvasni kruh je u Svetom pismu simbol duhovne čistoće. Kvasac je bio simbol pokvarenosti i nečistoće, a implicitno je odsutnost kvasca podrazumijevala slobodu od nečistoće. Kao što se u fizičkom smislu riječi kvasac stavljen u tijesto za kruh širi po tijestu i na neki način unosi u njega nečistoću (iako ta nečistoća može biti poželjna), tako i u simboličnom smislu: kvasac predstavlja sveprisutni i snažan utjecaj pokvarenosti. Zbog toga je Izraelu bilo izričito zabranjeno ne samo koristiti, već i posjedovati ili doći u dodir s kvascem tijekom svih sedam dana blagdana Pashe, pod kaznom da bude isključen iz zajednice, usp. Izl 12:18-20. Da je prisutnost kvasca značila kvarenje, može se vidjeti dalje iz Izl 23,18, što potvrđuje Izl 34,25: „Ne prinosi krv moje žrtve s kvasnim kruhom.“ Jasno je da se implikacija odnosi na to da će kvasni kruh pokvariti žrtvu. Ovu ideju izravno podržava i sam Krist, jer upozorava svoje učenike u Mt 16,6: „Pazite i čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog.“ Kao što pokazuje 12. stih istog poglavlja, osvrnuo se na njihovu pokvarenu doktrinu i utjecaj. Stoga se možemo složiti s Fairbairnom, koji kaže: „Nema sumnje da je to uglavnom ukazivalo... na svetost u srcu i ponašanju, što je postalo otkupljeni narod Gospodinov - neiskvarena iskrenost i istina koja bi se trebala pojaviti u svemu njihovom ponašanju.“¹ Drugo, je li Krist koristio beskvasni kruh u uspostavljanju Gospodnje večere kao ispunjenje Pashe? Možemo odgovoriti da je bez sumnje to učinio. Kao Židov koji je savršeno poštovao Božji zakon, sigurno je poslušao zapovijed o upotrebi beskvasnog kruha tijekom cijele Pashe. Jednostavno nije moglo biti kvasnog kruha na posljednjoj Pashi u gornjoj sobi. A budući da je Gospodnja večera ustanovljena istovremeno i u izravnoj vezi s tom posljednjom Pashom, nužno slijedi da je beskvasni kruh korišten i pri ustanovljenju sakramenta pričesti. Treće, koliko je važna simbolika sakramenta? Ne treba ni spominjati da je simbolika nužan dio pravog sakramenta; ako se simbolika ukloni, sakrament postaje potpuno besmislen. Doista, simbolika je vrlo važna. Ne, naravno, na način Rima, koji je čini samom sebi svrhom. Ali svakako u smislu odnosa između znaka i označene stvari, simbolika je neophodna. Budući da je sakrament namijenjen prenošenju duhovnih istina Božjem narodu kroz korištenje zemaljskih simbola (usp. Heidelberški katekizam, Pitanje i odgovor 79, Belgijska ispovijest, članak 35), mora postojati što bliže jedinstvo i sklad između simbola i simbolizirane stvari. To će postati jasnije i bit će primijenjeno uskoro. U svjetlu ovih biblijskih činjenica, kakav treba biti naš stav i praksa? Trebamo li mi kao protestantske reformirane crkve koristiti beskvasni kruh u našem obdržavanju sakramenta Gospodnje večere? Vjerujem da bismo trebali, iz tri glavna razloga. Prvi razlog je da bismo trebali ostati što bliže Svetom pismu. Ovo je uvijek dobro načelo kojeg se treba pridržavati u svim pitanjima doktrine i prakse; što smo više biblijski utemeljeni, to smo zdraviji. A to se odnosi i na našu praksu u vezi s Gospodnjom večerom. Ako simbolika Večere uključuje upotrebu beskvasnog kruha, posebno onako kako ga je ustanovio Krist, onda bi to trebala biti i naša praksa. Ne smijemo postati „simbolički“, tj. pridavati previše značaja vanjskim znakovima. Međutim, ne smijemo zanemariti niti podrediti pravilnu i značajnu biblijsku simboliku kada je prisutna. Drugi razlog odnosi se na potrebu očuvanja jedinstva između znaka i označene stvari. Kruh i vino očito su glavni elementi sakramentalne simbolike. Sa značenjem vina vjerojatno smo upoznati. Vino u Svetom pismu simbol je radosti: Psalam 104:15 kaže da Bog daje vino "da razveseli srce čovječje"; Propovjednik 10:19 nam kaže: "Gozba se priređuje za smijeh, a vino veseli." Kruh, s druge strane, (u ovom slučaju beskvasni kruh) simbol je i gorčine i patnje te čistoće i pravednosti. Zašto je Bog odabrao kruh i vino da budu simboli sakramenta? Sigurno mora postojati razlog. Krist kroz sakrament namjerava poučiti i primijeniti na vjernike određene duhovne istine. Što On uči i primjenjuje u jedenju beskvasnog kruha? Uči gorko znanje grijeha i pokvarenosti. Pravilnim samoispitivanjem vjernik poznaje svoje grijehe i prokletstvo koje mu pripada zbog njih; a to znanje nije ugodno, već gorko i neukusno. I kada dođe k stolu Gospodnjem, jede kruh patnje, kruh gorkog znanja i svijesti o svojim grijesima: Ali istovremeno jede kruh čistoće i slobode od krivnje i pokvarenosti, jer je priznao te gorke grijehe i zna da su radi Kristove smrti i uskrsnuća oprošteni. Tada, i samo tada, pije čašu radosti, radost oproštenja svojih grijeha. Tako je kruh uvijek prvi, a vino slijedi, i u sakramentu i u iskustvu kršćanina. Na način gorkog priznanja i ispovijedanja svojih grijeha, i na način duhovne čistoće radi Krista, vjernik je radosno uvjeren da su mu grijesi oprošteni. U tom svjetlu jedenje beskvasnog kruha poprima puno i lijepo značenje djeteta Božjega. Treće, ovo značenje postaje još potpunije i bogatije kada shvatimo da je sakrament odraz Krista za nas. Elementi sakramenta u konačnoj analizi ne upućuju na naše iskustvo, već na Krista. Vino je simbol Njegove krvi, ne samo po boji i prolijevanju, već i po značaju radosti oprosta koja se nalazi u samoj Kristovoj krvi. A beskvasni kruh ukazuje na Kristovo tijelo, ne samo po tome što je slomljeno ili što je ono što je životni štap i fizički i duhovno, već i po njegovom značaju. Ukazuje nam na gorku patnju koju je Krist pretrpio za nas, čak do te mjere da je dopustio da se njegovo blagoslovljeno tijelo pribije na križ umjesto nas. Također nas ukazuje na veliku istinu Kristove čistoće: On je bio bezgrešan u cijelom svom biću, također i po svom tijelu, jer je bio Bog u tijelu. Onaj koji nije poznavao grijeh postao je grijehom za nas, čak i na način sudjelovanja u gorkom kruhu patnje do smrti. Upotreba beskvasnog kruha: biblijski ispravna, praksa koju je Krist ustanovio i ispunio u svojoj smrti, te iskustvo kršćanina u sudjelovanju u Gospodnjoj večeri. Trebamo li usvojiti ovu praksu? Svakako, istovremeno imajući na umu da je ovo stvar prakse, a ne doktrine, iako je povezana s doktrinom i temelji se na njoj, kao što svaka praksa mora biti. Očito ovo nije pitanje od presudne doktrinarne važnosti, niti je to pitanje duhovnog života ili smrti za kršćanina. Ali to je pitanje praktične biblijske dosljednosti. Stoga nije obavezno, već poželjno; nije nužno, već preporučljivo, usvojiti ovu praksu. Usvojimo mi kao crkve ovu praksu kao kontinuirani dio našeg doprinosa razvoju, praksi i očuvanju reformirane vjere Svetog pisma. Izvor: https://sb.rfpa.org/should-we-use-unleavened-bread-in-the-lords-supper/

Ma sve je to dobro, ali ako neko kaže ja sam spašen i sjedi skrštenih ruku, da čini dobra djela, takav neće biti spašen. Nije samo dovoljno reći ja vjerujem, milost Božja spašava me. Znate one Isusove riječi - kad bijašem gladan, dadoste mi da jedem itd...

> kako u mehovima sačuvati sok da ne okiseli. Nemoguće je da se vremenom ne pokvari, ali je to vreme ipak bilo dovoljno dugo da je ostala pouka da se novo vino ne sipa u stare mehove da se ne odmah pokvarilo. Mi znamo da treba jedan dan soku od grožđa da počne da fermentiše (da se kvari, da kiseli), pa kako onda može dugo da stoji u novim mehovima? Znam da monasi na Svetoj gori sprečavaju fermentaciju tako što kuvaju sok od grožđa dovoljno dugo da od njega dobiju gusti sirup, gde visoka koncentracija šećera sprečava fermentaciju, ili je bar jako dugo odlaže. Svakako su Jevreji znali za tu metodu jer zaista ukus mora biti izopačen da bi se nekome više svidelo ono što je fermentisano u odnosu na ono što nije. Zato je i pojam boljeg vina jeste spomenut povodom Isusovog čuda sa pretvaranjem vode u vino: "Svaki čovek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino poslije." (Jovan 2,10) Kada se koristi pojam vina u Svetom pismu taj pojam ima široko značenje i obuhvata sve oblike soka od grožđa i fermentisane i nefermentisane. Pojam vina se odnosio i na alkoholno vino, ali i na pojam nefermentisanog (bezakoholnog) soka od grožđa. Na primerm stih kaže: "Kao kad ko nađe vina u grozdu, pa reče: ne kvari ga jer je blagoslov u njemu ..." (Isaija 65,8) Zapazimo dve činjenice: 1) Vino je već u grozdu, što znači da u ovom kontekstu pojam vina označava nefermentisan sok samog grožđa. 2) Zahtev "Ne kvari ga jer je blagoslov u njemu" pokazuje da se neprevrelo vino smatra blagoslovom, za razliku od prevrelog vina koje predstavlja zlo i prokletstvo, i koje se zato koristi da predstavi prirodu greha: "I ne opijajte se vinom u kome je kurvarstvo." (Efescima 5,18) "Podajte silovito piće onome koji hoće da propadne" (Priče 31,6) "Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u čaši pokazuje lice svoje i upravo iskače. Na posledak će kao zmija ujesti i kao aspida upeći. Oči će tvoje gledati na tuđe žene, i srce će tvoje govoriti opačine." (Price 23,31-33) Pročitali smo opis opijanja alkoholom. Pretpostavimo da je na svadbi u Kani bila opijenost alkoholom sa takvim posledicama. Možda su se pojedine osobe osećale krivim jer su znale sa pomenute Solomunove ukore za opijanje, i čekale su šta će Isus da učini. Hoće li ih ukoriti za pijanstvo? A onda je Isus učinio svoje prvo čudo. Iznenađen, kum je izjavio: "Svaki čovek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino poslije." (Jovan 2,10) Da li je Isus pijanim osobama, dao još više alkoholnog vina? Da li je to bio način da se predstavi zivotodavna snaga Njegove bezgrešne krvi koju ce On uskoro proliti za spasenje sveta? Da li je učinjeno čudo - slika vina koje je blagoslov, ili slika vina koje opija kurvarstvom? Sama savest i razum nam govore da je vino koje je Isus stvorio bilo neprevrelo, jer pijanim osobama svakako ne bi trebalo dati jos vise prevrelog vina, niti bi ono bila slika bezgrešne (neiskvarene) Hristove krvi koja je za nas prolivena. Upotrebljen pojam "opiti" je isti pojam (grčki "metuo") koji se koristi i u drugim situacijama kada su ljudi dovoljno popili, a ne kada su bili pijani. Na primer, kada su hrišćani uzimali vino prilikom pričesti (Vidi 1.Korinćanima 11,20-29). Dakle, na svadbi u Kani, Isus je stvorio neprevrelo vino. > Znaci li to , da piti fermentisano vino nije greh , ali da nas pijenjem moze navesti na greh ? Nije greh sam alkohol. No, pijenje alkohola otkriva dva greha: 1) Kršenje Šeste zapovesti - Ne ubij, jer su posledice uzimanja alkohola štetne tako da skraćuju život. Čovek ne mora biti rob poroka da bi kršio ovu zapovest, dovoljno je što otkriva da nema ljubavi prema svom zdravlju. A ako je neko nemaran prema samom sebi, ako nema prave ljubavi prema sebi, kako mu možemo poverovati da voli druge ljude?! 2) Kršenje Prve zapovesti - Nemoj imati drugih bogova osim mene, jer sama potreba čoveka da pije ono što opija otkriva da on ima unutrašnji problem koji na takav način želi lažno da reši. Opijanje osećanjima otkriva da je čovek u biti duhovno isprazan. Istinski srećna osoba ne traži sreću. Istinski duhovno zadovoljena osoba pruža sreću jer je već ima u sebi, u svom duhu, pa nema potrebe da se opija osećanjima. > I na kraju, konzumiranje alkohola nema nikakve veze sa grehom. Greh nastaje kada se (kao i sa bilo čim drugim) pretera i izgube granice. Znači, treba imati meru. Sveto pismo govori o onima koji su “u licemerju laža, žigosanih na svojoj savesti, koji zabranjuju ženiti se, i zapovedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vernima i onima koji poznaše istinu.” (1.Timotiju 4,1-4) Ovi ljudi čak totalno sputavaju ispoljavanje želje, ali samom fanatičnom zabranom otkrivaju da grešnu želju za hranom i seksom nisu pobedili, već su je žigosane savesti samo sputali u ispoljavanju. Dakle, greh nije pitanje mere, već motiva srca, bez obzira koliko čovek te želje u praksi izražavao. > Prvo, ubiti i loše se hraniti su dve različite stvari. Ubiti znači nasilno prekinuti život dok je loša ishrana narušavanje zdravlja, ali zdravlje nije život - već predstavlja kvalitet života Biblijski moral se bavi motivima srca, tako da je čovek kriv za nemar prema zdravlju kao da je ubica. Na primer, ko je nemaran prema svom volu pa ga nije sprečio da nanese smrtonosne posledice drugome, kriv je kao ubica, a po tebi nije kriv jer nije nasilno prekinuo ljudski život. Evo vidi: "Ako vo ubode čoveka ili ženu, te umre, da se vo zaspe kamenjem i da se ne jede meso od njega, a gospodar od vola da nije kriv. Ali ako je vo pre bio bodač i gospodar njegov znao za to pa ga nije čuvao, te ubije čoveka ili ženu, vo da se zaspe kamenjem, i gospodar njegov da se pogubi." (2. Mojsijeva 21,28-29) Dakle, ako Sveto pismo kaže "Podajte silovito piće onome koji hoće da propadne..." (Priče 31,4-6) onda je jasno da onaj ko tako čini postaje saučesnik u ubistvu te osobe. > Drugo, uživati u jelu i piću nije "drugi bog". U vreme kada je Jevrejma dat zakon, imati drugoga boga značilo je jednostavno to - imati drugog boga osim Jehove (Jahvea). Mnogo površno. Imati drugog boga znači osloniti se na bilo šta osim Boga u nameru da zadovoljiš žeđ duše. Na primer, ako je osoba proždrljiva, njoj je "bog trbuh" (Filibljanima 3,19). Pismo je vrlo jasno u objašnjenju da je sama želja greh: "Telesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od Oca, nego je od ovog sveta." (1.Jovanova 2,16) "Telu ne ugađajte po željama." (Rimljanima 13,14) Jovan Krstitelj je bio nazirej, pa je kao takav trebao da pokaže primer uzdržanja u jelu i piću da bi ukorio rašireni hedonizam. Isus nije držao zabranu koju je imao Jovan kao nazirej, već je jeo i pio, ono što je bilo nazirejima bilo zabranjeno, a fariseji su to koristili da ga predstave da je bio hedonista - proždrljivac i pijanica. U originalu grčkom ne piše da je Isus za sebe rekao da je bio pijanica i proždrljivac već samo piše za sebe da je jeo i pio, a da su fariseji za njega tvrdili nešto drugo, a to je da je bio proždrljivac i pijanica. Dakle, ti ne veruješ Isusovim rečima već farisejskim lažima? Izvor; Miloš Bogdanović

Samo što ti jedni imaju tri biblijska teksta u korist jedne doktrine pa posežu za kršćanskim ocima.

Vi opet počeli o debati koju ste dole započeli o kršćanstvu i islamu. Ovdje je trebala biti tema o Pavlu. Zato sam otvorio forum "Abrahamske Religije"

Svijetli ili dark mode, promijeniti dole lijevo, vidi sliku.

Ok, kako se kanabis može koristiti u zdravstvene svrhe?