καιnos

Lijepo, mogu raditi što god hoću, juuuppiiii, spašen sam.

Poznati su mi ovi dobro sa facebooka. Ako vjeruješ onda da je Antikrist Islam i ti pripadaš toj Biblijskoj Crkvi Milosti. Nažalost moram ti reći da nisam vidio gorih ljudi na debatama od njih. Vrijeđaju, omalovažaju, ovaj im vođa Biblijski učenik je psovao kao kočijaš, šteta što nisam negdje skinuo taj Screenshoot. Oni su jedini u pravu, drugi su svi satanisti, preferiraju Pavla, Jakov, Matej, Petar nisu dobri, oni su judeo-kršćani. Pa neka su u pravu, ali kad drugi ljudi vide njihovo ponašanje neće istinu prihvatiti radi njihovih ispada. Jedino je ova biblijska kršćanka pravi kršćanin da ne vrijeđa nikoga, jadna gdje se uvalila.

Putinovi saveznici: Napustio nas je kad smo ga najviše tr...DOK JE RUSIJA usredotočena na rat u Ukrajini, njezini saveznici poput Venezuele, Sirije i Irana osjećaju se zanemareno, a ruska podrška izostaje u ključnim trenucima, što dovodi do sloma povjerenja.

Nije valjda da me toliko optužuješ. Pa niko mi do sada nije rekao nešto tako, bez obzira kako vjerovao, niti sam ja ikome nešto tako slično rekao jer se ne slažem sa njegovim mišljenjem. Joj, nek drugi vide kakvi ste.

Pozdravimo našeg novog člana @Musafirhana , dobro nam došao

Da, kada Isus dođe vjerni umrli će ustati iz grobova i živi vjerni pa će zajedno se uznijeti u susret sa Gospodom. Ali Isusov sjaj će ubiti grešnike i amen. Nema dalje nekih 7 godina bitke protiv Antikrista, nema odmah uspostave zemaljskog carstva, to dolazi nako 1000 godina, tada se održava sud protiv grešnika da bi spašeni na nebu vidjeli zašto ovaj, zašto onaj nije bio spašen.

IRANSKI prijestolonasljednik u egzilu Reza Pahlavi izjavio je kako bi budući Iran pod njegovim vodstvom odmah priznao Izrael, proširio Abrahamske sporazume u ono što je nazvao "Kirovim sporazumima" te okončao iranski vojni nuklearni program. Time je iznio viziju Irana nakon pada Islamske Republike. Napomenuo je da bi postrevolucionarni Iran težio miru sa susjedima i povratku u međunarodnu zajednicu nakon desetljeća izolacije. Ocijenio je da je Iran pod sadašnjim klerikalnim vodstvom u inozemstvu postao sinonim za "terorizam, ekstremizam i siromaštvo", ali je ustvrdio da bi se drukčiji Iran mogao brzo pojaviti ako Islamska Republika propadne. "Pravi Iran je drukčiji Iran - lijep, miroljubiv i prosperitetan Iran. To je Iran koji je postojao prije Islamske Republike i to je Iran koji će se ponovno uzdići iz pepela onoga dana kada Islamska Republika padne", najavio je. Priznanje Izraela i prekid vojnog nuklearnog programaPahlavi (65), sin posljednjeg iranskog šaha, gotovo pet desetljeća živi u egzilu i dio oporbenih pristaša vidi ga kao simboličnog vođu prosvjednog pokreta protiv vladajućih klerika. Naglasio je kako je njegova vizija praktična, a ne ideološka, usmjerena na nacionalni interes, stabilnost i suradnju. Govoreći o sigurnosti i vanjskoj politici, naglasio je da bi slobodan Iran odmah prekinuo vojni nuklearni program i zaustavio potporu terorističkim skupinama u regiji. Dodao je da bi Iran surađivao s regionalnim i globalnim partnerima u borbi protiv terorizma, organiziranog kriminala, krijumčarenja droge i islamističkog ekstremizma te djelovao kao stabilizirajući čimbenik na Bliskom istoku. O odnosima s Izraelom Pahlavi je rekao da će "Država Izrael biti odmah priznata", a Iran će nastojati proširiti Abrahamske sporazume, koje su uz posredovanje SAD-a potpisali Izrael i neke arapske zemlje, u "Kirove sporazume" koji bi povezali slobodan Iran s Izraelom i arapskim državama. Novi okvir, rekao je, temeljio bi se na uzajamnom priznanju, suverenitetu i nacionalnom interesu. Partnerstvo sa SAD-om i otvaranje gospodarstvaU diplomaciji je najavio normalizaciju odnosa sa Sjedinjenim Državama, opisujući buduće partnerstvo s Washingtonom kao prijateljsko i strateško. Izložio je i plan gospodarskih reformi, uključujući otvaranje iranskog gospodarstva trgovini, ulaganjima i inovacijama, usvajanje međunarodnih standarda transparentnosti, zabranu pranja novca i razgradnju organizirane korupcije. Dodao je da bi golemi iranski resursi nafte i plina mogli zemlju pozicionirati kao pouzdanog dobavljača energije "slobodnom svijetu". "Ovo nije apstraktna vizija. Pad Islamske Republike i uspostava sekularne demokratske vlasti u Iranu neće samo vratiti dostojanstvo mom narodu, nego će koristiti regiji i svijetu. Slobodan Iran bit će snaga mira, prosperiteta i partnerstva", izjavio je. Trump: Ne znam kako bi se snašaoIpak, predsjednik SAD-a Donald Trump javno je doveo u pitanje može li Pahlavi doista preuzeti vlast u Iranu. Govoreći za Reuters, Trump je Pahlavija opisao kao "vrlo dragu" osobu, ali je rekao da nije siguran bi li ga Iranci u zemlji prihvatili kao vođu. "Ne znam kako bi se snašao u vlastitoj zemlji. Ne znam bi li njegova zemlja prihvatila njegovo vodstvo, a ako bi, to bi mi svakako bilo u redu. No, mi još nismo na toj točki", priznao je Trump. Prognani iranski princ objavio koji će mu biti prvi potez...PAHLAVI (65), sin posljednjeg iranskog šaha, gotovo pet desetljeća živi u egzilu i dio oporbenih pristaša vidi ga kao simboličnog vođu prosvjednog pokreta protiv vladajućih klerika.

Nije valjda da i ti vjeruješ da će vjerni biti tajno uzeti kao u onim filmovima, a ostali biti 7 godina pod Antikristom i imati neku šansu da budu spašeni.

David Wilkerson: PRIDRUŽITE SE BOŽJIM MOLITELJIMA U vrijeme kad je pobožan prorok Daniel dosegao starost od osamdeset godina, nadživio je dva babilonska kralja, Nabukodonozora i njegova sina Baltazara, a zatim je služio pod kraljem Darijem. Daniel je uvijek bio čovjek molitve i nije mislio u tome posustati u svojoj starosti. Kralj Darije promaknuo ga je na najviši položaj u zemlji, zaduživši ga da oformi politiku vlasti i uči dvorske dužnosnike i intelektualce: "Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom" (Dn 6,3). On je očito bio vrlo zaposlen prorok. Ali ništa nije moglo ovog čovjeka Božjeg skrenuti da ne provodi vrijeme u molitvi. Triput na dan on se iskradao od svih svojih obveza, bremena i zahtjeva kao vođe kako bi provodio vrijeme s Gospodinom. Daniel je primjer nama kako je važno imati molitvene vođe. Upamtite, on je bio postavljen nad svim drugim vođama u zemlji. Zamislite koliko je napora morao uložiti da se posveti molitvi. Na kraju krajeva, živio je u New Yorku svoga vremena – ogromnom, veličanstvenom, bogatom Babilonu. I živio je u vrijeme duhovne bezvoljnosti – pijanstva, traženja užitaka i pohlepe među narodom Božjim. Molitva nikome ne dolazi prirodno, pa tako ni Danielu. Vrijeme za discipliniranu molitvu lako je započeti, međutim teško održati – jer i naše tijelo i đavao uročuju se protiv nje. Molitva koja je učinkovita dolazi od vjernog, revnog slugu koji vidi svoju naciju i crkvu kako duboko tome u grijeh te pada na koljena i vapi Bogu za njih. Bog snažno želi blagosloviti svoj narod, ali ako je naš um umrljan duhom ovoga svijeta, nismo u položaju primiti njegov blagoslov. Hoćete li danas postati dio Božjih molitelja? Ako je tako, vapite mu: "O, Gospodine, što god je potrebno, drži me na koljenima. Čeznem vidjeti tvog Duha kako djeluje u srcima muškaraca i žena!"

Zato u srpskim prijevodima postoji knjiga Isus Navin, ili hrvatski prijevod kaže Jošua, pojma nemam što se tu dešava.

Ima dosta kršćana koji Isusa zovu Yeshuah, i kad im spomeneš ime Isus kao da si im šamar opalio. Jedan me blokirao zbog toga. Jer vele da je to tako ispravno, i izgradili su doktrinu u vezi toga.

Ja nisam nešto ovu temu posebno proučavao, ali ima dosta stihova koji govore o obnovi Izraela, isto nešto i Pavle veli u poslanici Rimljanima. E sad našto se tu misli pitanje je sada.

Ima dost kršćana koji vjeruju u taj dispenzacionalizam, vjeruju u tajno uzeće, nekih 7 godina pod Antikristom. Imaš onaj film Left Behind koji počinje tako da sve vojske napadaju Izrael, velik broj aviona u zraku vidi se na radaru, i onda odjedanput avioni polako nestaju sa radara, eksplodiraju u zraku. I onda možemo reći da postoje kršćani cionisti.

Kako da ne, to je jedna od najvećih adventističkih doktrina.

Da se sakupe mnoštvo vojnika iz Rusije, Kine i da ne nabrajam dalje na nekom doslovnom mjestu ne vjerujem ni ja. Kao što je na kraju vremena Babilon duhovan, ne fizički, tako je i sa Megidom.

Mislim za Makija desno ovdje nije problem napraviti krug u subotu i u nedjelu, jer oni ne svetkuju nedjelju kao što se subota slavi, nije toliko striktno.

U nedjelju da, ali subotom moraš plaiti kartu.

Upoznajte dečaka koji je ugasio žeđ mnogim Afrikancima. Zove se Rajan Hreljak i iz Kanade je. Rođen je 30. maja 1991. godine. Kada je imao šest godina, učitelj u školi im je u okviru školskog projekta, pričao kako žive deca u Africi. Spomenuo je i probleme sa pitkom vodom i preko potrebnu izgradnju bunara kako bi se pomoglo ovom stanovništvu. Dečaku je bilo nezamislivo da neki ljudi umiru od žeđi, a on jednostavno pusti vodu na česmi i utoli žeđ. Zato je upitao učitelja koliko košta jedan bunar. On se setio da postoji organizacija "WaterCan" i rekao da bi mogao da košta oko 70 dolara. Rajan je tog dana došao kući sa ciljem da plati izgradnju jednog bunara. Rekao je majici da mu treba 70 dolara da kupi bunar za afričku decu. Majka je insistirala da taj novac zaradi, pa je počela da mu zadaje lake zadatke i plaćala mu je za njegov trud. Kada je sakupio celi iznos otišao je u "WaterCan". Međutim tamo su mu rekli da je cena bušenja bunara 2000 dolara. To nije obeshrabrilo dečaka. Počeo je da radi i u komšiluku i svojom idejom da zaradi 2000 dolara je zarazio sve oko sebe, pa su mu svi pomagali. Na kraju je uspeo. U januaru 1999. godine izbušen je bunar u jednom selu severno od Ugande. Istovremeno i Rajanova škola je stupila u kontakt sa školom koja se nalazi u blizini bunara. Već 2000. godine otputovao je sa roditeljima u posetu školi i selu. Dočekalo ga je stotine ljudi i svi su uzvikivali njegovo ime. "Znaju kako se zovem", Rajan je iznenađeno upitao vodiča. "Svi koji žive sto kilometara u okolini znaju", odgovorio je vodič. Od jednog školskog časa, do jednog malog projekta nastala je fondacija. "Rayan's Well Foundation" je uspela da prikupi milione dolara za vodu i kanalizaciju u Africi. Samo do 2016. godine iskopano je više od 1090 bunara i izgrađeno oko 1300 toaleta. Rajan Hreljak je diplomirao na Kingovom Univerzitetu međunarodni razvoj i političke nauke. Svoje slobodno vreme koristi za predavanja širom sveta s ciljem podizanja svesti o svetskim problemima vode, i o tome šta sve možemo učiniti ako imamo snagu i volju.

Što mislite je li Harmagedon doslovno ili simbolično mjesto? Jedan video u vezi teme

Godine 1704. jedan čovjek je svjesno ostao sam na pustom otoku. Zvao se Alexander Selkirk, škotski mornar i navigator. Nije doživio brodolom, nije ga more izbacilo na obalu. On je sam rekao kapetanu da ga ostavi, jer je bio uvjeren da je brod neispravan i da će potonuti. Rekao je: “Radije ću ostati ovdje nego umrijeti na moru.” Otok se zvao Más a Tierra, danas poznat kao Robinson Crusoe Island, u Tihom okeanu, stotinama kilometara daleko od bilo kakve civilizacije. Kapetan ga je ostavio sa puškom, malo baruta, nožem, Biblijom, nešto alata i odjećom. Kada je brod nestao iza horizonta, Selkirk je shvatio da je donio odluku koja nema povratka. Prvih mjeseci bio je na ivici ludila. Sam je kasnije govorio da je vikao, plakao i razgovarao sa morem. Rekao je: “Tišina me je boljela više nego glad.” Hranu je nalazio loveći divlje koze, pio je vodu sa izvora, a s vremenom je naučio da pravi odjeću od kozje kože. Mačke, koje su ranije ostavili mornari, postale su mu društvo i zaštita od pacova koji su ga napadali noću. Godine su prolazile. Četiri pune godine i četiri mjeseca Selkirk je živio potpuno sam. Bez ijednog ljudskog glasa. Bez vijesti o svijetu. Njegova najveća borba nije bila glad, nego razum. Da ne zaboravi govoriti, čitao je Bibliju naglas. Govorio je sam sebi: “Ako izgubim riječi, izgubit ću i sebe.” Ironija sudbine bila je u tome što je brod s kojeg je otišao zaista potonuo nedugo nakon toga, a gotovo cijela posada je stradala. Selkirk je preživio jer je ostao na pustom otoku. U februaru 1709. britanski brodovi su pristali uz obalu. Kada su ugledali čovjeka odjevenog u kozju kožu kako trči prema njima, jedva su povjerovali da je stvaran. Bio je divlji, zarastao, ali živ. Rekao im je samo: “Mislio sam da ste san.” Alexander Selkirk se vratio u Englesku kao legenda. Njegova priča je dokumentovana u zapisima kapetana Woodesa Rogersa i smatra se glavnom inspiracijom za roman Robinson Crusoe. Ali za razliku od romana, njegova priča nema uljepšavanja. Ona je dokaz da čovjek može preživjeti potpunu samoću, ali da je cijena ogromna. Kasnije je rekao: “Čovjek ne zna koliko mu trebaju drugi ljudi dok ih potpuno ne izgubi.” ( Autor teksta: Magel Dias) Preuzeto sa faceooka.

Meni prvo pada na pamet kurva Rahaba, kad je rekla da ne zna gdje su uhode. Znači prekršila je zapovijed "Ne laži"

Pravda, zakon i iluzija odgode1. Problem kako je iskreno promatranTvrdnja da „zli napreduju dok dobri pate“ nije moderna pritužba niti ateistička kritika. To je temeljno zapažanje same mudrosne literature . Drevni tekstovi ne poriču privid nepravde. Oni osporavaju tumačenje tog privida. 2. Sirah: Upozorenje protiv preuranjenog sudaOsnovno načelo je s izrazitom suzdržanošću artikulirano u Sirahovom : Sirah ne tvrdi da grešnici ne uspijevaju prosperirati. On tvrdi da prosperitet nije konačna metrika . Greška ne leži u opažanju, već u preranom zatvaranju glavne knjige . 3. Psalmi i Propovjednik: Paradoks je priznat, ali nije razriješenHebrejska mudrosna tradicija slaže se s tom napetošću i produbljuje je: Psalmi primjećuju da zli bujaju poput zelenog drveća, samo da bi iznenada nestali 2 . Propovjednik jasno kaže da pravednici primaju ono što zaslužuju zli, a zli ono što zaslužuju pravednici 3 . Značajno je da Propovjednik ne nudi nikakvo teološko rješenje . Paradoks ostaje stajati , a ne objašnjava se. 4. Kur'an: Blagostanje i teškoće kao testovi, a ne presudeKur'an potvrđuje istu strukturu : Prosperitet je ovdje eksplicitno: privremeno obmanjujući ne ukazuje na odobrenje Udobnost nije dokaz. Testiranje je mjera. 5. Kur'ansko odbacivanje teologije prosperitetaKur'an se izravno suočava s pogrešnom logikom koja izjednačava lakoću s božanskom milošću: Tekst ovo obrazloženje identificira kao pogrešno tumačenje . I lakoća i teškoća su instrumenti ispitivanja , a ne moralne presude. Ovaj Kolbrinov odlomak precizno odražava kur'ansku ispravku u 89:15-17, identificirajući isto ljudsko pogrešno tumačenje sreće i teškoća te definirajući oboje kao instrumente testiranja, a ne kao pokazatelje božanske naklonosti ili odbacivanja. Isti princip je sažeto izražen u Sirahovom djelu, koje također odbija izjednačiti blagostanje s božanskim odobravanjem ili teškoće s božanskim odbacivanjem. 6. Napor, posljedice i moralno računovodstvoJoš jedan kur'anski aksiom se precizno poklapa sa Sirahom i Kolbrinom: Ne postoji koncept: magično brisanje posljedica molitva kao transakcija obožavanje kao poluga Pravda se ostvaruje kroz proces , a ne trenutnom intervencijom. 7. Kolbrin: Patnja kao formacija, a ne kaznaKolbrinova Biblija eksplicitno navodi što drugi tekstovi impliciraju: Bog nije trgovac koji mijenja štovanje za utjehu (GLN 2:15) Patnja je nužna za razvoj (WSD 1:22) Dugovi se ne mogu jednostavno izbrisati bez poništavanja rasta (GLN 2:15) S kušnjama se treba suočiti i ublažiti ih, a ne pasivno ih podnijeti (WSD 22:15) Kolbrin ne tretira patnju kao slučajnu nesreću ili božansku odmazdu. Nudi strukturalno objašnjenje zašto pravednici pate uz zle. Prvo, čovječanstvo je opisano kao jedinstvena međusobno povezana cjelina. Patnja nevinih često je posljedica kolektivnog neuspjeha, a ne osobne krivnje. Život ne funkcionira na izoliranim moralnim jedinicama, već na zajedničkim uvjetima u kojima postupci jednih neizbježno utječu na druge (SVB 5:34). Drugo, patnja je predstavljena kao nužan uvjet za svjesnost i vrijednost. Užitak bez boli bio bi besmislen; svjetlo bez tame bilo bi neprepoznatljivo. Bez tuge, radost ne bi imala težinu ni dubinu (SVB 5:35). Treće, Kolbrin izričito navodi da nije udobnost, već patnja i tuga, ono što je uzdiglo čovječanstvo do njegove sadašnje moralne visine. Kroz bol nastaju savjest, kajanje, odgovornost i suosjećanje - kvalitete nepoznate nižim stvorenjima koja ne pate na ovaj način (SVB 5:36). Konačno, patnja se ne shvaća kao odbacivanje, već kao napredak. Kaže se da je čovjek već prošao jednostavnije testove postojanja i stoga sada mora ići težim putem. Kušnje pravednika nisu dokaz napuštanja, već spremnosti za veću odgovornost i nasljedstvo (SVB 5:37–38). Pravednici ne pate zato što su odbačeni, već zato što se oblikuju . 8. Sud bez kazne: Zakon kao sudbinaU srži Kolbrinove perspektive leži odlučujuće pojašnjenje: Sud nije vanjska presuda nametnuta duši. To je otkrivenje onoga što je duša postala . 9. Kur'anska potvrda: Djela očita, a ne dodijeljenaOvaj okvir se besprijekorno usklađuje s Kur'anom: "Tko čini dobro, čini to za sebe; tko čini zlo, čini to protiv sebe." (41:46) „Tko učini i malo dobra, vidjet će ga, a tko učini i malo zla, vidjet će ga.“ (99:7-8) 10. Zašto se čini da zli pobjeđujuZli često izbjegavaju rane troškove žive na temelju odgođenih posljedica njihov prosperitet je neriješeno računovodstvo Pravda kasni, a ne odsutna 11. Završna sintezaProsperitet bez transformacije je odgađanje. Patnja bez očaja je formiranje. FusnoteSirah 9:11. ↩ Psalmi 37:35–36. ↩ Propovjednik 8:14. ↩ Kur'an 3:196–197. ↩ Kur'an 29:2. ↩ Kur'an 89:15–17. ↩ Kolbrinova Biblija, SVB 5:10. ↩ Sirah 11:14. ↩ Kur'an 53:39. ↩ Kolbrinova Biblija, SVB 5:34. ↩ Kolbrinova Biblija, SVB 5:35–36. ↩ Kolbrinova Biblija, MPR 2:20. ↩ https://lightin.co.in/light-in-the-darkness/why-the-wicked-prosper?fbclid=IwY2xjawPTjv5leHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEeQoHftlNaGBUdc5GX13MKfXDSypL4GWkkix97kIPPPme6IloLmswwVBlWJE8_aem_dvU2fS5ZQhCIoortsDzW9w

Tekst, kontekst i pravna logika (Kur'an – Tanah – Evanđelje – Kolbrin) UvodPitanju poligamije često se pristupa kroz moderne moralne pretpostavke, pri čemu se drevni tekstovi čitaju retroaktivno, a ne unutar vlastitih pravnih, društvenih i povijesnih okvira. Cilj ove lekcije je ispitati, bez dogme i bez ideologije , kako se poligamija tretira u Kur'anu, Tanahu, Evanđelju i Kolbrinovoj Bibliji: bilo kao grijeh, iznimka ili kao dopuštena, ali rizična društvena praksa koja zahtijeva regulaciju . I. Kur'an 4:3 i pitanje Jatima (siročeta) 1. Uloga siročadi u kontekstuIzraz yatim (siroče) nije slučajan, već funkcionira kao kontekstualni okidač . Prethodni stih (4:2) obrađuje: upravljanje osiroćenom imovinom, zlouporaba skrbništva, brakovi sklopljeni radi prisvajanja bogatstva siročeta. Kur'an intervenira u konkretnom društvenom zlostavljanju : muškarci se žene djevojkama siročadi koje su pod njihovim skrbništvom kako bi legalno prisvojili njihovu imovinu. Rješenje koje nudi tekst je eksplicitno: Ako postoji strah od nepravde prema siročadi → nemojte se s njima ženiti . Umjesto toga → oženi se drugim ženama koje su ti zakonite . 2. Ključna razlika: Uzrok ≠ Ograničenje dopuštenjaUobičajena greška se javlja kada se kontekst ( orphans ) transformira u ograničenje same dozvole. Tekst ne kaže: Umjesto toga, koristi opću formulaciju : „žene koje su vam dopuštene“ ( nisā' minkum ). Siročad stoga ostaju: razlog za regulaciju , ali ne i granica njegove primjene . Izlet: Smatraju li se žene "siročetom" u Kur'anu?Neka moderna čitanja sugeriraju da kur'anski izraz jatim funkcionira metaforički i uključuje društveno ranjive žene (udovice, razvedene žene, neudane žene). Međutim, ovom tumačenju nedostaje tekstualna podrška. Kroz cijeli Kur'an, jatim je precizna pravna kategorija: maloljetno dijete bez oca, čija je imovina zaštićena do dospijeća, nakon čega status siročeta pravno prestaje. Odrasle žene, bez obzira na ranjivost, nikada nisu klasificirane kao siročad u Kur'anu. Obrađuju se kroz zasebne pravne kategorije s vlastitim propisima (razdoblja čekanja, prava nasljeđivanja, pristanak, ponovni brak). U samom Kur'anu 4:3, razlika je eksplicitna: Kad bi se same žene smatrale "siročićima", struktura ajeta bi postala logički nekoherentna. Kur'an jasno odvaja problem (siročiće) od rješenja (brak s drugim ženama) . II. „Ako se bojiš da nećeš biti pravedan“ – paradoks ili etički filter? Na prvi pogled, ovaj stih djeluje kontradiktorno: ako je pravda nemoguća, zašto uopće dopustiti poligamiju? 1. Dvije različite vrste pravdeKur'an razlikuje: Pravna / praktična pravda (4:3): uzdržavanje, prava, zaštita. Emocionalna pravda (4:129): ljubav i sklonost srca. Emocionalna jednakost je izričito proglašena nemogućom. Međutim, tekst iz toga ne izvodi zabranu, već etičko ograničenje: Ovo nije paradoks, već oblik moralnog realizma : tekst ne zahtijeva nemoguće, ali nastoji regulirati posljedice ljudskog ograničenja. III. Tanakh: Narativ i pravna potvrdaU Tanahu, poligamija sama po sebi nije ni anomalija ni moralni problem. 1. Narativna praksaAbraham: Sara i Hagara (Postanak 16) Jakov: Lea i Rahela, plus dvije konkubine (Postanak 29–30) David i Salomon: više žena bez osude same prakse Kritika u ovim tekstovima dosljedno je usmjerena na: nepravda, idolopoklonstvo, uzimanje tuđe žene, nikad broj žena kao takav. 2. Pravna regulativa Zakon regulira što je dopušteno, a ne što je zabranjeno. Pravni okvir pretpostavlja poligamiju kao legitimno društveno stanje. IV. Evanđelje i Isus: Razvod, a ne poligamijaU Mateju 19, Isus govori: razvod, zlouporaba Mozaikovih koncesija, vjernost unutar braka. Ne spominje broj žena. Da je poligamija bila zabranjena, ovo bi bio izričit trenutak za njezino proglašavanje. Takva zabrana ne postoji. Prispodoba kao kulturni pokazateljU Mateju 25:1–13, prispodoba o deset djevica koje čekaju jednog zaručnika koristi poznatu društvenu sliku bez moralnih ograničenja. Prispodobe se ne oslanjaju na zabranjene prakse; one pretpostavljaju zajedničke kulturne norme. V. Kolbrin: Dopuštenje, ograničenje i sankcija Ova formulacija je odlučujuća: poligamija je dozvoljena , brojčano ograničen , i kažnjava se ako se prekorači. Dodatni Kolbrinovi odlomci (SOF 5:59; 5:63; 9:83) dosljedno: pretpostavljaju više žena, regulirati nasljeđivanje, očuvati kontinuitet kućanstva. Zabrana bi glasila: „Imat ćeš samo jednu ženu.“ Takav jezik se ne pojavljuje. VI. Usporedni zaključakTekst Status poligamije Način rada Kur'an Dopušteno Uvjetno (pravna pravda) Tanakh Dopušteno Pravno regulirano Evanđelje Nije zabranjeno Fokus na razvod Kolbrin Dopušteno Ograničeno i sankcionirano ZaključakNi Kuran, ni Tanakh, ni Evanđelje, ni Kolbrin ne proglašavaju poligamiju grijehom samu po sebi. Svi je tretiraju kao: prava društvena praksa, rizično u smislu pravde, stoga podložno regulaciji, ograničenjima i etičkom teretu. Ovo nije ni idealizacija ni osuda. To je pravni realizam s moralnom putanjom . Odabrane referenceKur'an 4:2–3; 4:129 Izlazak 21:10; Ponovljeni zakon 21:15–17 Matej 19; Matej 25:1–13 Kolbrinova Biblija: SOF 5:59; 5:63; 9:69; 9:83 https://lightin.co.in/books-of-ellah/quran/polygamy-in-sacred-texts?fbclid=IwY2xjawPTjHtleHRuA2FlbQIxMQBicmlkETFiNVNEVXEzU0hjMHJpM2RLc3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHpOqdfzqjNEiC58-e22MY8GEWQTPQ5ihILXM36vV00tq3TSYdTnFTFTorRGW_aem_LJIUQpWsDUO-BQlk8hj4VQ

Evo zanimljive teme za i za vjernike i nevjernike. Kako i kada je nastala poganska religija? Možda tema nije lagana, što kažu kršćani, muslimani, što kažu ostali?