καιnos

@slavica donro nam došli

Charles S. Price: NE PO SLOMLJENOG, POGNUTOG, ISPREBIJANOG STAROG INVALIDA Je li Crkva gubitnik? Ne, tisuću puta ne. Nigdje u proroštvu, u izjavama Gospodina Isusa ili u Pavlovim poslanicama ništa ne nagovještava da će Crkva značiti spasenje svakom biću na licu zemlje. Rođena na Dan Pentekosta te njegovana i odgajana u ljubavi Božjoj, Crkva Gospodina Isusa Krista korača koridorima vremena. Protiv nje bile su poredane sve sile pakla. Neron ju je pokušao spaliti vatrom; lavovi su je pokušali rastrgati u areni; kraljevi su je htjeli obezglaviti svojim mačem; fanatici su je uništavali lomačom i drobljenjem prstiju, ali širom svijeta još uvijek postoje milijuni koji podižu glas i pjevaju: Križem Kristovim ja se ponosim, iznad ruševina vremena visoko ga nosim! Carstva su se podizala i nestajala; dinastije su se pojavljivale i rušile; osvajači jučerašnjice raspali su se u grobu, ali Krist ide naprijed! Ključ kršćanskog svjedočanstva okrenuo se u vratima svih naroda pod nebom i rijeke poganskih zemalja blagoslovljene su obredima kršćanskog krštenja. Kad moj Gospodin dođe, neće doći po slomljenog, pognutog, isprebijanog starog invalida. On dolazi po prekrasnu zaručnicu.

Tekst, jezik i razum - bez tradicije, bez dogme. Ovaj ajet postavlja metodološku granicu koju mnogi religijski sustavi tiho prelaze: ovlast proglašavanja halala i harama pripada objavi, a ne tradiciji, ne preventivnoj politici, ne pobožnom strahu. Svaka rasprava o alkoholu mora započeti ovdje - jer središnje pitanje nije "Što kažu kasniji pravnici?", već: Gdje Kur'an izričito proglašava alkohol haramom? Princip nepregovaranja: Haram nije izmišljen Kur'an ne tretira halāl/harām kao proizvod zajedničkog konsenzusa ili naslijeđene religijske kulture. Tretira ih kao tvrdnje o Bogu - stoga zahtijevaju eksplicitno tekstualno opravdanje. Kada objava koristi izravnu pravnu formulu (npr. „zabranjeno vam je...“), zakon je uspostavljen. Kada objava koristi jezik upozorenja, moralnu procjenu ili praktični propis, tekst ostaje upravo to: upozorenje, procjena, propis - a ne pravno obvezujuća opća zabrana osim ako nije izričito navedeno. Što znači „Ḥarām“? Semitska etimologija (ne teologija) Arapski korijen ḥ-rm (ح ر م) nosi značenje: zabraniti; učiniti nepovredivim; izdvojiti kao sveto/ograničeno. U svim semitskim jezicima ključna ideja ostaje: uspostavlja se formalna granica. U praksi, „ḥarām“ nije samo „rizično“ ili „moralno obeshrabrujuće“ - to je deklarirano ograničenje. Stoga je ključni test jednostavan: Koristi li Kur'an svoju eksplicitnu formulu zabrane za alkohol? Kur'an opetovano koristi izravnu pravnu formulaciju za određene zabrane (kategorije hrane, seksualni nemoral, nepravda). Ta izravna formula „zabranjeno ti je“ nikada se ne koristi za alkohol. Alkohol u Kur'anu: Što tekst zapravo kaže 1) an-Naḥl 16:67 — Opis, a ne zakonodavstvo "Od plodova palmi i grožđa uzimate sakar i dobru opskrbu." (16:67) Jezično, ajet razlikuje dva ishoda iz istog izvora: sakar (opojni proizvod) i dobru opskrbu . Ajet ne naziva opojni proizvod haramom; ne izdaje zakonsku zabranu. Opisuje ljudsku praksu i suprotstavlja ishode. Kad bi se alkohol proglasio haramom „po biti“, ovaj ajet bi bio očito mjesto da se to eksplicitno navede - ali to se ne čini. 2) al-Baqara 2:219 — Etička procjena "U njima je i grijeh i korist za ljude, ali grijeh je veći od koristi." (2:219) Tekst priznaje korist i štetu . Ovo je etičko vaganje, a ne formula pravne zabrane. Važno je: stih ne ukida kategoriju koristi; on daje prioritet moralnom upozorenju. 3) an-Nisa' 4:43 — Regulacija države (Sukr), a ne supstanca "Ne pristupaj molitvi dok si pijan ( sukārā ), dok ne znaš što govoriš." (4:43) Odlučujući fokus je stanje smanjene svijesti . Kur'an povlači crtu na mjestu gdje govor i razumijevanje prestaju: „dok ne znate što govorite.“ Općenito čitanje „supstanca je haram“ učinilo bi ovaj ajet čudno suvišnim. Umjesto toga, ajet podržava dosljedan obrazac: moralna/pravna briga je opijenost (gubitak jasnoće), a ne puko konzumiranje. 4) al-Mā'ida 5:90–91 — „Šejtanski mehanizam“: Sukob, zaborav, zanemarivanje „Šejtan samo želi među vama izazvati neprijateljstvo i mržnju putem opojnih pića i kockanja, te vas odvratiti od sjećanja na Boga i od molitve. Pa zar nećete odustati?“ (5:91) Sam stih objašnjava svoju zabrinutost: neprijateljstvo, mržnja, zaboravljanje Boga, zanemarivanje molitve. To su dobro poznati ishodi opijenosti i ovisnosti - društveni slom i duhovno zanemarivanje. Tekst alkohol prikazuje kao kanal kroz koji djeluju destruktivni obrasci. Ne kaže da je stvorena tekućina neovisni „zli stvoriteljski proizvod“. Ističe bihevioralni i duhovni mehanizam . Šejtan: Biće, uloga ili obrazac? Izraz šejtan vezan je uz ideju pobune i distanciranja - "prkosnog". Kur'an također govori o "šejtanu" među ljudima i džinima (usp. 6:112), pokazujući da "šejtan" nije samo jedan entitet već i uloga/obrazac prkosnog, korumpirajućeg ponašanja . Ključno: šejtan ne stvara supstance. Stvaranje pripada samo Stvoritelju. Stoga, „djelo šejtana“ u ovom kontekstu ne može značiti „šejtan je stvorio alkohol“. To znači: opijenost je put kojim se šire destruktivni impulsi - sukob, mržnja, zaborav, nemar. Kur'an cilja na poremećeno stanje i njegove posljedice. Kontinuitet s Torom: Vino kao radost – ograničeno kontekstom Tora ne tretira vino kao ontološko zlo. Ono može biti dio slavlja i zahvalnosti: Pa ipak, isti biblijski svijet povlači funkcionalne granice: svećenicima je zabranjeno piti tijekom svete službe (Levitski zakonik 10:9), a nazirejski zavjet može zabraniti čak i grožđe (Brojevi 6) - ne zato što je grožđe „zlo“, već zato što određeni konteksti zahtijevaju maksimalnu jasnoću i odvojenost . To je ista logika koja se nalazi u Kur'anu 4:43. Mudrosna literatura kao „provjera stvarnosti“: Izreke i Psalmi 1) Izreke: Problem je u tome što nas se odvede na krivi put „Vino je podsmjehivač, a žestoko piće svađalica; tko se njime zavodi, nije mudar.“ (Mudre izreke 20:1) Ovo nije općenita zabrana; to je mudra procjena: opijenost može iskvariti rasuđivanje i ponašanje. Izreke 23:31-35 upozoravaju na zavodljiv put pijenja koji završava iskrivljenom percepcijom i gubitkom kontrole. Izreke 31:4-5 upozoravaju vođe da ne piju kako ne bi zaboravili pravdu. Pa ipak, Izreke 31:6 priznaju surovu stvarnost: jako piće može se dati onome u dubokoj nevolji - što bi bio nemoguć jezik da je vino inherentno „demonsko“. 2) Psalmi: Vino kao opskrba i radost Psalmi govore o vinu kao znaku blagoslova i radosti: „Više si radosti stavio u moje srce nego kad imaju obilje žita i vina.“ (Psalam 4,7) i „vino koje veseli srce čovjekovo…“ (Psalam 104,15). Biblijski stav je uravnotežen: vino može biti dar; opijenost može biti propast. Ovaj okvir mudrosti sprječava dvije pogreške: (1) hedonizam („nema opasnosti“) i (2) dogmatizam („supstanca je zla po svojoj biti“). Gdje se tradicija preklapa s tekstom Tradicionalni islam obično tretira alkohol kao apsolutni legalni haram u bilo kojoj količini. Taj se zaključak može braniti kao preventivna socijalna politika - no ne bi se trebao predstavljati kao da sam Kuran to navodi eksplicitnim jezikom zabrane. Kada zajednice osjete napetost između teksta Kur'ana i kasnije pravne sigurnosti, često se pozivaju na ukidanje (nash) kao mehanizam spašavanja. Ali to stvara dublji problem: može funkcionirati kao teološki alat za zaštitu tradicije, a ne kao podložnost tekstu. 1) Granica samog Kur'ana: Poslanik slijedi Objavu Kur'an više puta navodi da Poslanik slijedi samo ono što je objavljeno (usp. 6:50; 10:15). Stoga, pripisivanje Poslaniku konačnog zakona koji Kur'an nikada izričito ne navodi riskira pomicanje autoriteta s objave na naslijeđenu doktrinu. 2) Sud po onome što je otkriveno Kur'an također upozorava na prosuđivanje izvan onoga što je Bog objavio (usp. 5:44–47). Bez obzira na to kako se prevode oznake (krivci / prijestupnici / nevjernici), princip ostaje: zakon mora biti utemeljen na objavi, a ne izmišljen kao da je objava. To nas vraća na početni temelj: an-Naḥl 16:116 . Zaključak: Istina ostaje istina Kur'an ne proglašava alkohol haramom svojom eksplicitnom formulom zabrane. Umjesto toga, on dosljedno cilja na: opijenost (gubitak jasnoće), društvenu štetu (neprijateljstvo/mržnju) i duhovno zanemarivanje (zaborav na Boga i molitvu). Tora, Izreke i Psalmi predstavljaju istu uravnoteženu logiku: vino može biti opskrba i radost; opijenost može biti ludost i propast. Stoga, tradicija koja upozorenja i propise pretvara u apsolutnu zakonsku zabranu - a zatim je naziva "Božjim zakonom" - riskira kršenje same kur'anske granice koja zabranjuje izmišljanje harama. Istina je istina. I svjetlo još uvijek sja u tami. Autor: Neo Anderson Preuzeto sa https://lightin.co.in/light-in-the-darkness/inventing-haram-and-the-case-of-alcohol-text-language-and-reason

Matej 25,41: "Zatim će reći onima slijeva: "Odlazite od mene, prokleti, u vječni oganj pripravljen za đavla i njegove anđele!" No što znači vječni oganj, da li riječ "vječno" u Bibliji uvijek znači vječno. Idemo se pozabaviti nekim citatima koji će nam pomoći objasniti ovau tematiku. .Jeremija 17,27: "Ali, ako ne budete svetkovali dan subotni, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotni, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim; i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti" Židovi su oskvrnuli subotu, da li ta vrata i dan DANAS gore? Filemon 15 redak: "Možda je zato bio odijeljen od tebe (misli se na roba Onezima, kojeg Pavao vraća Filemonu) na kratko vrijeme, da ti bude povraćen zauvijek. I u "vijeke vjekova", i ova riječ "zauvijek" su iste riječi, grčki aionios, što znači vječno, zauvijek...No postavlja se pitanje je li ovaj rob još uvijek kod Filemona...naravno da nije, umro je...nema ga više... Juda 7: "...kako ispaštajući kaznu - vječni oganj - stoje za primjer Sodoma i Gomora s okolnim gradovima koji su kao i oni bludno griješili..." Mnogi su bili na Mrtvom moru, i nisu vidjeli da Sodoma i Gomora još gore u vječnom ognju... Evo još nekih dokaza u vezi riječi vječan… Bog je Aronu dodijelio vječno svećenstvo (1. Ljetopisa 23,13). Vječno ovdje označava dok bude trajala Aronova služba. Ako je u staro vrijeme neki rob dragovoljno odlučio da ostane u kući svojega gospodara, iako je mogao da ga napusti, on je time izrazio ljubav prema svom gospodaru i ostao vječni rob (trajno ostane u službi). (2. Mojsijeva 21,6). Vječni rob ili rob dovijeka znači dok bude živ. Na Eelizejevog slugu Gehazija i na njegovo potomstvo prešla je dovijeka Namanova guba, zato što se polakomio za darovima vojvode Namana i slagao proroka (2. Kraljevima 5,27). »Zauvijek« ili »dovijeka« ovde znači da će bolest guba trajati tako dugo dok bude postojao Gehazi i njegovo potomstvo. Kad se kaže vječni oganj, misli se na posljedice tog ognja, a ne na trajanje…vatra gori dokle ima materije…a ljudi imaju tijelo…i kad su opkolili Jeruzalem, mislim na grešnike “Tada siđe vatra s neba i proguta ih” OTKRIVENJE 20,9. Trebate razlikovati pojmove, u Bibliji se spominje vječna kazna, a ne vječno kažnjavanje…

Sveti duh tvoj, moj, vidiš da je malim pisanom, i to je prisvojna zamjenica, nešto što pripada samom Bogu. Sv. Duh je Božja prisutnost. Hajde malo razloži ta tvoja tri kapadocijska oca, plus od smrti apostola što kršćanski oci kažu o Sv. Duhu.

Za mene su tu Gospodin i Sv. Duh jedno....Boga ne vidiš kad priča onda je Duh....a ti vidiš tu dvojicu, jer Sv. Duh se nikada u Starom zavjetu spominje kao Sveti Duh

Zato što je Arnold Židov, i u tom pdf članku stoji Ješua.

Ne, u starom Zavjetu je to Jehova, Bog, a u novom dobro kaže da je to Sv. Duh, ali to je sam Bog personificiran u Duhu Svetome. To nije neka treća posebna osoba. Jer fino ti ona slika trojstvo kaže - Bog nije Isus, Isus nije Sv. Duh, Bog nije Sv. Duh. Vama trojičarima ostaje ta opcija da tako ovaj tekst tumačite. Znam dobro za ovaj redak, mislim da ima još jedno dva retka isto. Znamo da je Bog svet. A Isus kaže ženi Samarjanki da je Bog Duh. Znači Bog = Sv. Duh, on sam.

Jer tako Biblija kaže, a drugo pitanje. Uvijek sam mislio da je Jahve pravo, dok nisam pogledao ovaj video. Nehemija Gordon je jedan odličan židovski skolar koji je pronašao nešto zanimljivo, gdje dao truda da to istraži. Ipak su Židovi to, neću pustiti da mi pogani popuju.

Zaželimo dobrodošlicu našem novom članu @Jovica Cvejic

A drugi će ti onda odgovarati koji vjeruju u trojstvo onda.

Isus je samo nosio ime Jehova od Oca, kad je bio anđeo Gospodnji. Njegovo ime je Ješua, što znači Jehova spašava. A to je da je Sv. Duh Jehova, toga nema u Bibliji.

Na žalost, ne vjerujem u trojstvo, pa ne mogu. Jedan je Bog, Jehova i njegov sin Ješua, ili na naš Isus, Sin Božji.

Može li malo više teksta, dokaza, želiš li reći da tu nema dva ili tri bića u Božanstvu, nego je sve to jedan?

Znam da si gitara, ali jesi li i glas? Vuče mi pjesma na dalmatinski pop-rock, dobra je.

Prvi način gledanja poznat je kao transupstancijacija. To je način na koji se promatra rimokatolicizam. Transupstancijacija uči da se elementi, kruh ili hostija i vino, zapravo i istinski mijenjaju i postaju tijelo i krv Mesije te da kroz posvetu koju obavlja svećenik. Stoga, kroz transupstancijaciju, gdje god se služi Gospodnja večera, to je novi prinos Mesijine žrtve. Budući da vjeruju da kruh postaje pravo tijelo i da vino postaje prava krv, kruh je bio dostupan svima, dok je vino bilo ograničeno i do nedavno dopušteno samo svećenstvu. Vino nije bilo dopušteno laicima zbog opasnosti da ga ne piju, prolijevajući pravu krv Mesije. Budući da u to vjeruju, često se koristilo kao osnova za antisemitske kampanje kroz povijest Izraela. Židovi su često bili optuživani za ušuljavanje u crkvu i krađu hostija nakon čega su posvećene, a zatim su te hostije pribijali na drvo i tako zapravo razapeli Mesiju. Svećenici su koristili te priče kako bi utjecali na rulju, prisilili je da bjesni i da ta rulja u takvom stanju zatim napadne židovske dijelove grada. Kroz povijest, mnogi Židovi su patili i bili ubijeni zbog doktrine o transupstancijacija. Da ovo tumačenje nije biblijski nauk, niti je značenje Gospodnje večere, jasno je zbog sljedećih razloga. Prvo, Ješua još nije umro kada je izgovorio ove riječi riječi. Kada je u Luki 22:19-20 izjavio: "Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv", koristio je prezent jer još nije bio mrtav. Iz tog razloga, nije mogao misliti da ovi elementi postaju Njegovo pravo tijelo i Njegova prava krv. Drugo, rekao je u stihu 19: "Ovo je moje tijelo, ali nije rekao: "Ovo je moja krv." Ono što On kaže je: Ova čaša je novi savez u mojoj krvi. Ako je transupstancijacija istinita, onda ova izjava nema smisla. Treće, odlomak u Ivanu 6, gdje Isus govori o jedenju svog tijela i pijenju svoje krvi, općenito se ne izgovara u kontekstu pričesti Gospodnje večere. Zapravo, Ješua nikada nije ni govorio o Gospodnjoj večeri i nije je čak ni spomenuo sve do posljednje Pashe svog zemaljskog života. Četvrti razlog zašto ovo tumačenje nije biblijsko učenje jest to što transupstancijacija negira cjelokupnu cjelovitost Mesijine žrtve. Točno poanta Poslanice Hebrejima: Mesija je umro jednom zauvijek i više nema potrebe za ponovnim prinošenjem bilo kakve žrtve. Stoga nema potrebe za Mesijinim žrtvama u misi. Dakle, transupstancijacija ne može biti biblijsko učenje o Gospodnjoj večeri. Dr. Arnold G. Fruchtenbaum

Blokirate li Duha Svetoga? Kada blokiramo Božjeg Duha, također blokiramo da Njegova sila djeluje u nama. Ovo su pet načina na koje možda blokirate silu Duha Svetoga u svom životu. Žalošćenje Duha Zapravo možete žalostiti Duha Svetoga nepriznavanjem grijeha (Ef 4,30). Baš kao što osoba tuguje zbog gubitka voljene osobe, žalostimo Duha kada sagriješimo (Ef 4,26-30). To ne samo da blokira silu Božjeg Duha, već žalosti treću osobu Trojstva, Boga Duha Svetoga. Nazvan je „Sveti“ upravo zato što jest svet i jest Bog. Isto tako stvara u nama svetost, dok nepriznati grijeh blokira taj rast. Gašenje Duha Apostol Pavao kaže da je moguće gasiti Božjeg Duha. To je upravo ono što je rekao crkvi u Solunjanima: „Duha ne gasite“ (1. Sol 5,19). Kada gasimo Duha, pokušavamo utišati ono što nam Bog pokušava reći ili nas motivirati da učinimo nešto na poticaj Duha Svetoga. Ponekad gasimo Božjeg Duha, a da toga nismo ni svjesni. Ignoriranje Duha To je ono što rade nevjernici. Ignoriraju svoju savjest i potiskuju spoznaju o Bogu, i premda zapravo znaju da Bog postoji, susprežu tu spoznaju u svojoj savjesti. Pavao piše o njima da „istinu sputavaju nepravednošću“ (Rim 1,18), i „premda upoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo“ (Rim 1,21). Nakon što osoba dovoljno dugo ignorira svoju savjest, na kraju im Bog samo daje njihovu vlastitu izopačenost. Opiranje Duhu Kada su Stjepanu sudili zbog njegove vjere u Krista, otvoreno je židovskim religijskim vođama rekao: „Tvrdovrati i neobrezanih srca i ušiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome — kako vaši oci, tako i vi“ (Djela 7,51), a sve što trebate učiniti jest pročitati o povijesti drevnog Izraela i vidjeti da je to istina. Opirali su se Bogu na svakom koraku, stoga ih je Bog pustio da lutaju pustinjom četrdeset godina sve dok ta generacija nije nestala. Bog nas može staviti u „pustinju“ na neko vrijeme, sve dok se ne prestanemo opirati Duhu Svetome i Njegovoj sili. Ne slijeđenje Duha Kada je Pavao htio ići u Aziju propovijedati Evanđelje, Duh ga je spriječio od toga (Djela 16,6). To nije značilo da Pavao nije slijedio Duha, već je Duh pokušavao potaknuti Pavla da ide tamo gdje On želi, a ne gdje Pavao želi. Duh Sveti uvijek nastoji raditi na tome da vršimo Očevu volju, pa kad se opiremo Duhu Svetome, opiremo se samome Bogu. Zaključak Trebamo svu moguću pomoć od Božjeg Duha da ne žalostimo Duha, ne gasimo Duha, ne ignoriramo Duha, ne opiremo se Duhu i da slijedimo Duha. Kada blokiramo Božjeg Duha, također blokiramo da Njegova sila djeluje u nama. To je dovoljno važan razlog da ne žalostimo, ne gasimo, ne ignoriramo ili se opiremo Božjem Duhu, nego da slijedimo Duha. Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Faithinthenews.com Preuzeto sa https://www.novizivot.net/nacini-blokirate-silu-duha-svetoga/?fbclid=IwY2xjawO0x9pleHRuA2FlbQIxMABicmlkETFiNVNEVXEzU0hjMHJpM2RLc3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHuqBT5xtLY3HdToLnugyhJl3geA8c_eDcVBGhnPF-REO6gZUmYdAkWBPL3jK_aem_oPm-uajBsttLYdMDEddJBQ

„Ako mrtvi ne vaskrsavaju“. Prvi izvedeni zaključak je: „Ni Hristos nije vaskrsao“ (SSP). Posle tog zaključka ide logični sled: „vaša vera je uzaludna“, a potom: „još ste u svojim gresima“. Iz njegove premise: „Ako mrtvi ne vaskrsavaju“, izveden je u 18. stihu drugi zaključak: „Prema tome, propadoše koji u Hristu pomreše (usnuše – Sinod SPC)“ (Čarnić). Ništa ne može biti jasnije da ta izjava i doktrina o besmrtnosti duše ne mogu istovremeno biti istina. Ako je duša besmrtna, kao što se smatra, ona ne može propasti, i zbog toga je, što se tiče njenog postojanja, potpuno nezavisna od vaskrsenja mrtvih. Zar svi oni koji veruju u besmrtnost duše ne pretpostavljaju da su svi koji su otišli sa ovog sveta verujući u Hrista, otišli na nebo i da sada uživaju u njegovom blaženstvu? – Nesumnjivo da tako pretpostavljaju. A ako je to istina, na osnovu kog principa se može zamisliti da „propadoše“ ako nema vaskrsenja? Kakvu potrebu oni imaju za vaskrsenjem? Zar već i bez vaskrsenja nemaju sve što nebo pruža? – Prema toj teoriji, svakako imaju. Onda je potpuno jasno da niko od njih nije propao, čak i ako nikad ne bude vaskrsenja. By Alonzo Trevier Jones

Čitaj - Jer nećeš ostaviti moju dušu u paklu, niti ćeš dati da tvoj Sveti vidi trulež...Jednostavno, pakao ovdje označava grob, a ne neko mjesto gdje se prže grešnici. Pa Sotona i njegovi anđeli su još tu na zemlji i gledaju kako da gutaju ljude. Zašto oni nisu još u paklu. Toliko nelogičnih stvari u vezi ovog vjerovanja. Ako ljudi nakon smrti odu pakao, mislim na grešnike, a ujedno Biblija veli kad siđe Novi Jeruzalem i onda će uskrsnuti grešnici, i onda opet piše da će ih spaliti sumporna vatra i gorjeće. Ok, ovo uskrsnuće zlih bit će u tjelima. Znači oni se negdje poslije smrti prže, bez tijela, velite da su neke duše izašle iz tijela...mogu li se beztjelesne duše pržiti? I onda te jadne pržene duše uskaču u grobove, te opet ti grešni ljudi ustaju u tijelima, i onda jadni, još neka sumporna vatra silazi na njih, te još u tijelima se moraju pržiti. Svašta, kako možete vjerovati u ovakve stvari.

MESIJA JE BIO MRTAV I NIKAD NIJE POSJETIO PAKLENU VATRU! Izreke 14:5 Vjerni svjedok neće lagati, a lažni svjedok će izgovarati laži. Ako je pakao ili hades bio mjesto patnje za zle, zašto ga onda nalazimo u odnosu na vjernike? Na primjer, u Djelima apostolskim 2:27, 31 nalazimo da je čak i Mesija bio u paklu: „Jer nećeš ostaviti moju dušu u paklu, niti ćeš dati da tvoj Sveti vidi trulež... Vidjevši to unaprijed, govorio je o uskrsnuću Mesije, da mu duša nije ostavljena u paklu, niti mu tijelo vidi trulež.“ Ako je pakao mjesto vječnih muka zbog nepravde, zašto je Mesija bio tamo? I ako oni koji tamo idu ne mogu izaći, zašto On još uvijek nije tamo? Crkvena tradicija kaže da je Mesija otišao u „pakao“ propovijedati zlima koji su tamo poslani, ali Sveto pismo jasno kaže da je tri dana i tri noći bio u „srcu zemlje“, figurativnom izrazu koji označava grob, Matej 12:40. Daljnja potvrda nalazi se u kontekstu 31. stiha, gdje Pavao povezuje „pakao“ s korupcijom ili propadanjem, stanjem povezanim samo s grobom. Ako Mesija nije umro, već je otišao propovijedati jadnicima u paklenoj vatri, tada Njegova žrtva nije platila smrtnu kaznu koju naši grijesi zahtijevaju. Ako su tipična crkvena vjerovanja o Njegovom posjetu paklu točna, onda On zapravo nikada nije umro i nemamo nade u spasenje. Apostol Pavao u 1. Korinćanima 15:55 daje još jedan primjer: „O smrti, gdje ti je žalac? O grobu, gdje ti je pobjeda?“ Riječ „grob“ ovdje potječe od hada. Ovaj stih ne samo da se odnosi na svece, one koji će biti dostojni prvog uskrsnuća, već i povezuje hades s potpunom smrću. Pakao očito nije rezerviran samo za zle i nije mjesto neprekidnog mučenja u Svetom pismu. To je jednostavno grob u kojem svi mrtvi ostaju do uskrsnuća. Ovdje se ponovno opovrgavaju vjerovanja crkve o čistilištu. Preuzeto sa facebooka

Ovo je isljučivo autorovo mišljenje, čiji ću pseudonim na kraju članka spomenuti. Inače on proučava Toru, Kuran, tzv. Kolibrin Bibliju i apokrife i izvlači zaključke, kao što možemo vidjeti na njegovoj stranici. Evo ja sam odlučio jednu njegovu temu prebaciti ovdje na naš forum. Zašto su Židovi, kršćani i muslimani u krivu - i zašto ih tekstovi razotkrivajuOvaj tekst nije napisan da bi ikoga utješio. Napisan je da bi iznio što tekstovi zapravo govore , čak i kada ta istina razara vjerske identitete, tradicije i dugogodišnje pretpostavke. Ako tražite utjehu, prestanite čitati. Ako tražite istinu, nastavite. Šabat nije „židovski dan“ – to je prva lažŠabat (Shabbat / Sabt) ne znači „subota“ kao naziv za dan u tjednu. Znači prestanak - zaustavljanje uobičajene aktivnosti. Hebrejski: ש־ב־ת — prestati Arapski: س־ب־ت — zaustaviti, prekinuti U Postanku 2 , Bog prestaje sa svojim djelom - prije nego što postoji Izrael, prije nego što postoji Tora, prije nego što postoji savez. Nema zapovijedi , nema kazne, nema zakona. Bog ne "odmara" od umora. On prestaje jer je djelo završeno. To se slaže s Izaijom ("Vječni se ne umara") i s Kur'anom ("ni drijemež ni san Ga ne obuzimaju"). Zaključak: Subota postoji prije religije. To je božanski princip prestanka , a ne etničko vlasništvo. Subota postaje zakon samo u Savezu — ne pri stvaranjuKasnije, u Tori, subota postaje zapovijed , znak i zakonska obveza . Izričito je dana Izraelcima kao dio saveza i povezana s oslobođenjem iz Egipta. Ovo stvara dva različita sloja: Načelo - prestanak postoji od početka Zakon — prestanak postaje obvezujući unutar pakta Evo zašto: Abrahamu nikada nije zapovijeđeno da drži subotu Izak i Jakov nikada nisu osuđeni zbog kršenja istog. Prije Mojsija nije zabilježeno nikakvo kršenje subote. Dakle da: subota postoji od početka, ali kasnije postaje zakon (s kaznama saveza). Ignoriranje ove razlike stvara lažnu teologiju. Šabat nije ograničen na sedmodnevni ciklusSama Tora opovrgava ideju da je Sabat jednak samo „svakom sedmom danu“. Prestanak (שבת) odnosi se na: tjedni sabat Mladi Mjesec određeni blagdani (moedim) godine dopusta Zajednički nazivnik nije radni dan. Zajednički nazivnik je prestanak rada . Šabat je funkcija izražena kroz prestanak, ali je uvijek vezana uz određene kalendarske datume. Sedmodnevni ritam je primaran, no djeluje unutar veće svete vremenske strukture koja također uključuje Mladi Mjesec i određene festivale, svaki s poznatim i fiksnim datumima. Izaija uništava etnički monopolIzaija 56Izaija eksplicitno uključuje: stranac eunuh ( netko tko je isključen iz punog saveznog statusa) Ako svetkuju subotu, odaberu ono što je Bogu ugodno i suzdrže se od vlastitih težnji, Bog im obećava ime bolje od sinova i kćeri i vječno mjesto u svojoj kući. Zaključak: Subota nije etnička oznaka. To je univerzalni čin odanosti izražen prestankom . Izaija 66: Univerzalni sveti vremenski obrazacIzaija ide dalje: Ključne točke: „ Svako tijelo “ – univerzalno, ne etničko Mladi Mjesec i Šabat - potpuni sveti vremenski ciklus Ovaj obrazac se nastavlja uz „nova nebesa i novu zemlju“ Sveto vrijeme se ne ukida obnovom. Ono se potvrđuje . Ezekiel 46: Operativni nacrtEzekiel 46 opisuje sveto vrijeme u praksi: šest radnih dana vrata zatvorena radnim danima vrata su se otvarala u subotu i na mladi mjesec Ključno: Mladi Mjesec nije dio tjednog ciklusa ipak je to dan svetog okupljanja oboje koegzistiraju bez proturječja To potvrđuje Izaiju 66, logiku Tore i sveti kalendar utemeljen na lunarnom kalendaru. Kur'an 16:124 - Pojašnjenje, a ne ukidanjeKur'an kaže (sažetak značenja): Ovaj stih ne kaže: Šabat je lažan Šabat je ukinut Sabat je izmišljen kasno Piše: Sabat postoji bilo je spora oko toga odgovornost za taj spor pada na one koji su uključeni Kur'an uklanja polemike, a ne sveto vrijeme. Džuma nije "pauza za molitvu"Kur'an naređuje: napustiti trgovinu odgovoriti na poziv okupljaju se za sjećanje Ne kaže se „povratak na posao“ ili „nastavak trgovine“. Kaže se tražiti Božji faḍl - blagodat, blagoslov, opskrbu, obilje (ne „plaću“). U Tori i kod Proroka, svaki sveti skup (mikra) održava se neradnim danom . Ne postoji nešto poput svetog skupa + radnog dana . Model "petkom molitve za vrijeme pauze za ručak" je moderna industrijska distorzija. Zaključak: Džuma pretpostavlja prestanak rada i pripada svetoj vremenskoj strukturi (subote, mladi mjeseci i određena vremena). Rad je posljedica - odmor je obnovaU Postanku, rad "u znoju lica svoga" slijedi prekid. Prestanak odražava božanski red. Subota nije lijenost; to je sloboda od ropstva proizvodnji. Kršenje subote nije pogreška u rasporedu. To je odbacivanje slobode. Važno pojašnjenje: „Nije zakon“ NE znači „opcionalno“Kada se kaže da subota izvorno nije dana kao zakonska zapovijed, to ne znači da je ona opcionalna, nebitna ili stvar osobnog ukusa. To je pogrešna pretpostavka. Sveto pismo operira s više od jedne vrste obveze. Nešto može biti obvezujuće kao dio stvorenog poretka čak i prije nego što je kodificirano kao zakon. Prije Mojsija nije postojao pisani zakon protiv ubojstva - no Kajin je i dalje bio odgovoran. Slično tome, prestanak rada postojao je kao božanski red prije nego što je postao savezni zakon. Šabat izvorno nije nametnut silom, ali nikada nije bio ni besmislen. To je kozmički obrazac s posljedicama , a ne preferencija načina života. Upravo tu nastupa džuma: ona ne stvara novi kalendarski zakon, već poziva ljude da se pokore već postojećoj svetoj vremenskoj strukturi. Taj poziv nosi obvezu - ne kroz kaznu, već kroz odgovornost. Dakle, pitanje nije: „Je li mi se ovo zakonski nameće?“ Pravo pitanje je: „Jesam li spreman uskladiti se s poretkom koji je Bog uspostavio?“ Odbijanje svetog vremena ne oslobađa osobu - jednostavno je uklanja od njegovog blagoslova. Konačni zaključak (bez izbjegavanja)Židovi su subotu sveli na etničko vlasništvo. Kršćani su ukinuli sveto vrijeme ili ga zamijenili institucionalnom tradicijom. Muslimani su okupljanje sveli na ritualni prekid kompatibilan s trgovinom. Sva tri su prekinula prekid od njegovog kozmičkog značenja. Tekstovi svjedoče drugačije: prestanak je univerzalan sveto vrijeme je stvarno Mladi Mjesec i Subota koegzistiraju Okupljanje pripada danima prestanka, a ne trgovini Bog nikada nije ukinuo sveto vrijeme - ljudi su to učinili Ovo nije tradicija. Ovo nije teološki marketing. To je ono što tekstovi kažu. Ako je ova istina neugodna, to je njena svrha. Autor: Neo Anderson Preuzeto sa: https://lightin.co.in/light-in-the-darkness/the-truth-about-the-sabbath-the-new-moon-and-the-gathering

Imao sam tu sliku, negdje neko postavio....ali za Mitru 100% znamo.

Charles S. Price: JEDNOGA OD OVIH DANA Je li doista dolazak Gospodina Isusa Krista blizu? Znam da to navješćujemo, no je li to doista istina? Je li moguće da smo pogriješili? Tumačimo li pogrešno Pismo? Živimo li svakodnevno u lažnoj nadi koja nas nikamo neće dovesti osim do razočaranja i najvjerojatnije nam oslabiti vjeru? Ne, nismo pogriješili. Jednoga od ovih dana preneražen će svijet doživjeti najslavniji događaj u čitavoj povijesti vremena. Glazbenici su pjevali o tome, proroci nagovještavali i usta Gospodnja govorila. Nebo će se otvoriti. Na glas trube arkanđela čavlima probodene noge Čovjeka iz Galileje proći će kroz biserna vrata te sići kraljevskim putem gdje milijarde zvijezda sjaje u svoj svojoj slavi da se još jednom vrati u svijet nepravde i grijeha. Jednoga od ovih dana, o da, jednoga od ovih dana, događaj tako strahovit i tako silno važan potrest će ovu zemlju od pola do pola. Svaka će se nacija potresti kad se ispuni proročanstvo i Isus dođe po svoje vlastite.

Dobro nam došao Cenurionix. Na kakvu materiju misliš - na hostiju, kruh. S Kristom uronjeni u njegovu smrt jest simbolika, ali kod obreda pravog krštenja uronjavanjem, a ne škropljenjem, ali to je druga tema. Inače ti preporučujem da se registriraš na forumu, imaš više benefita kao član, nego kad pišeš kao gost.