καιnos
Spirit Junkie
-
Pridružen
-
Zadnja posjeta
Everything posted by καιnos
-
Da li su ti duhovi u tamnici ljudi ili andjeli?i da li su to zivi ili mrtvi ? 1.Petrovoj 3:18-20 (DK) 18 Jer i Hristos jedanput za grehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši telom, no oživevši Duhom; 19 Kojim sišavši propoveda i duhovima koji su u tamnici, 20 Koji nekad ne hteše da slušaju kad ih očekivaše Božije trpljenje u vreme Nojevo, kad se građaše kovčeg, u kome malo, to jeste osam duša, ostade od vode. Ova tema povlači i pitanje: "Gdje je bio Isus tri dana između svoje smrti i uskrsnuća? Ovo je jedna tema koju nije lako dokučiti, ali ovi stihovi iz Petrove poslanice su jedan od najjačih dokaza za postojanje života nakon smrti, besmrtnost duše. Kako razumjeti ove tekstove?
-
Nakon smrti Aleksandra Velikog, carstvo preuzimaju njegova četiri generala i jedan od njih je upravljao i Izraelom. Već tada helenistička misao počinje se uvlačiti u njihovu kulturu, religiju, npr. pojavio se grčki prijeveod Starog Zavjeta - Septuaginta. Dobio sam knjigu u pdf, od člana ovdje Dragan, "Jelinizam (helenizam) i hrišćanstvo" gdje se u tančine objašnjava kako je helenizam preuzeo Židovstvo. I onda su ovakve priče kao o bogatašu i Lazare kružile po narodu. To nije nikakva istinita priča. Napisao sam gore što se dobija ako priču uzmeš za istinitu, što nisi i ne možeš pobiti. Ljudi još nisu dobili materijalno tijelo kao proslavljeni Isus - da li duhovi imaju oči, ili jezik da dobije bogataš malo vode da ga rashladi?!
-
Spavao kao i svi ostali ljudi, znak Jone. Imamo novu temu, koju sam nekada postavio na drugim forumima
-
Za sada samo prevedeno evanđelja po Ivanu i Markovo evanđelje. -
Ginekologinja: Znanost ne smije mijenjati Bibliju, nego Biblija mijenja znanost HRVATSKO nadzemlje, vjerska zajednica koja djeluje pri Uredu za pastoral mladih Split, jučer je održala događaj na kojem je predavanje držala dr. Nikolina Penava, specijalistica ginekologije i opstetricije te subspecijalistica fetalne medicine iz BIH koja često gostuje na medijima povezanima s Crkvom. Držala je govor i na Hodu za život gdje je pobačaje nazvala "novim Bleiburgom". Penava se na početku svojeg predavanja osvrnula na svoj život i na činjenicu da želi biti primjer svojim pacijenticama kako treba živjeti po Božjem naumu i planu. Rekla je kako znanost ne smije mijenjati Bibliju, nego je Biblija ta koja mijenja znanost. "Moj narod gine jer nema znanja" "Njezino se predavanje temeljilo na medicinskim i znanstvenim činjenicama pa je tako uz pomoć prezentacije, u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa, prvenstveno definirala neplodnost", piše u Facebook statusu vjerske zajednice. Penava kaže kako je to područje u kojemu znanost, nažalost, nema objašnjenje. "Moj narod gine jer nema znanja", naglasila je dr. Penava. "Znanost zanemaruje supružništvo i bračno darivanje""U svakom segmentu medicinskog napretka znanost zanemaruje bračni čin i okreće leđa svemu onome što se nalazi u Božjem planu. Samu oplodnju znanost opisuje kao tehnički čin te zanemaruje supružništvo, bračno darivanje i bilo kakve emocije koje se nalaze u tako kompleksnom odnosu kao što su bračni parovi koji žele imati dijete. Ishodi takvih trudnoća mogu biti puni poremećaja i moralno upitnih postupaka. Sama činjenica da se puno embrija odbacuje i da samo jedan bude oplođen dovodi svakoga od nas u situaciju da se zapitamo što zapravo radimo. Posljedice koje se javljaju za vrijeme i nakon trudnoće nastale umjetnom oplodnjom mogu biti kobne i za majku i za dijete", rekla je Penava, prenosi Hrvatsko nadzemlje. "Važno je da se često u životu vratimo i podsjetimo na Edenski vrt, Adama i Evu koji su bili kušani od strane sotone", naglasila je predavačica. Preuzeto sa https://www.index.hr/vijesti/clanak/ginekologinja-znanost-ne-smije-mijenjati-bibliju-nego-biblija-mijenja-znanost/2732527.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_d_0
-
Kovčeg Zavjeta - kovčeg u kojem se nalazi Deset Božjih Zapovijedi zagonetka koju mnogi vjernici i nevjernici istražuju. Može li se na osnovu Biblije otkriti gdje se nalazi Kovčeg Zavjeta...naletih na ovja članak Desetljećima su arheolozi, povjesničari i biblijski znanstvenici tražili čak i trag Kovčega Saveza, legendarne škrinje za koju se kaže da je čuvala ploče Deset zapovijedi. Tisuće ekspedicija, bezbrojne teorije i stoljeća nade završili su razočaranjem - sve dok nedavno iskapanje u judejskim brdima nije donijelo otkriće toliko izvanredno da ga istraživači teško shvaćaju. Iako još uvijek neprovjereno i pod strogim ispitivanjem, otkriće je izazvalo intenzivnu globalnu fascinaciju, ostavljajući mnoge da postave šokantno pitanje: Jesu li arheolozi doista pronašli pravi Kovčeg Saveza? Počelo je kao i svaka druga terenska ekspedicija. Mali, neupadljivi tim izraelskih i američkih arheologa okupio se u blizini mirnog, zaboravljenog mjesta negdje duboko u judejskom krajoliku. Nije bilo medijskih ekipa, vladinih reflektora niti očekivanja. Lokacija je odabrana na temelju glasina o krhkom, djelomično prevedenom drevnom svitku - onom koji je nagovještavao skrivenu komoru zakopanu ispod urušenih ruševina. Većina stručnjaka odbacila je svitak kao još jednu pretjeranu legendu. Tim je očekivao malo više od krhotina keramike ili napuštenih skladišnih niša. Danima je njihov napredak bio spor i bez događaja. Zemlja je premještana, kamenje katalogizirano, a rovovi mjereni, sve s laganim ritmom rutinskog arheološkog projekta. Tada je tehnologija sve promijenila. Dok su istraživali duboki dio nalazišta, tim je koristio georadar (GPR) - alat uobičajen u modernoj arheologiji, ali se rijetko očekivalo da će otkriti nešto izvanredno. Ali očitanja koja su bljesnula na radarskom zaslonu bila su sve samo ne obična. Gusti, geometrijski oblik pojavio se ispod deset metara tla i kamena - masivna pravokutna komora, savršeno simetrična i oštro definirana. Mjerenja su bila zapanjujuća. Nivelacija, proporcije, kutovi - sve je zapanjujuće usklađeno s biblijskim opisima struktura povezanih s drevnim izraelskim svetištima. Prema riječima glavnog terenskog analitičara, radarski potpis izgledao je "previše savršeno da bi bilo prirodno i previše precizno da bi bilo slučajno". Ono što je ležalo ispod njih ostalo je netaknuto možda tisućama godina. Podzemna komora za razliku od svega dokumentiranog Dok su se iskapanja nastavljala, tim je otkrio ulaz zatvoren kamenim pločama isklesanim daleko vještije od okolnih ruševina. Izrada je bila izrazita, namjerna i drevna. Rani izvještaji opisuju kamene radove kao "neobično očuvane", gotovo kao da su namjerno zaštićeni od erozije. Unutar komore - još uvijek samo djelomično istražene zbog protokola očuvanja - istraživači su otkrili prisutnost predmeta u središtu prostorije, smještenog na podignutoj platformi. Iako još nije uspostavljen izravan kontakt, obris predmeta čini se pravokutnim, kompaktnim i ukrašeno oblikovanim. Među timom su se počele širiti glasine. Neki su vjerovali da bi se u komori mogla nalaziti sveta relikvija. Drugi su upozoravali na preuranjene zaključke. Ali arhitektura građevine imala je jezivu sličnost s opisima zabilježenim u hebrejskoj Bibliji i drugim drevnim tekstovima. Kovčeg Saveza, prema Svetom pismu, bio je drveni kovčeg prekriven zlatom koji su Izraelci izgradili pod Mojsijevim vodstvom. Njegov dizajn bio je precizan - specifične dimenzije, specifični materijali i specifična svrha: sadržavati kamene ploče s ugraviranim božanskim zakonom. Komora otkrivena u judejskim brdima čini se da slijedi slične proporcije onima opisanim u Knjizi Izlaska. Ovo poravnanje ne potvrđuje autentičnost - ali je potaknulo i znanstvenu znatiželju i javna nagađanja. Stručnjaci naglašavaju da još nije izvršena službena identifikacija. Ipak, sličnosti su dovoljne da privuku globalnu pozornost. Arheološki svijet reagira s oprezom - i znatiželjom Nakon otkrića, i izraelski dužnosnici za starine i međunarodni istraživači djelovali su oprezno, provodeći stroga ograničenja pristupa nalazištu. Timovi za očuvanje trenutno stabiliziraju komoru kako bi spriječili urušavanje ili štetu na okolišu prije nego što se dotakne bilo koji potencijalni artefakt. Biblijski arheolozi oprezno su nazvali nalazište "jednim od najzanimljivijih nalaza u novijoj povijesti". Skeptici, u međuvremenu, upozoravaju da savršeni oblici u arheologiji još uvijek mogu biti prirodni ili nepovezani s biblijskim relikvijama. Ipak, uzbuđenje je i dalje nemoguće ignorirati. Kada nalaz tako blisko odgovara drevnim opisima, čak i iskusni istraživači osjećaju težinu mogućnosti. Tek nakon mjeseci - možda godina - testiranja stručnjaci će moći utvrditi je li predmet prethodno nepoznati artefakt, ritualni predmet, pametno konstruirana drevna replika ili nešto što zaista mijenja svijet. Do tada, nagađanja su u punom jeku. Bez obzira sadrži li komora pravi Kovčeg Saveza, simboličnu relikviju ili jednostavno lijepo očuvani drevni artefakt, implikacije su ogromne. Takvo otkriće moglo bi produbiti naše razumijevanje rane izraelske kulture, religijske povijesti i arhitektonske sofisticiranosti drevnih civilizacija. A ako se - usprkos svim izgledima - dokaže autentičnost predmeta, predstavljao bi jedno od najvažnijih arheoloških otkrića u ljudskoj povijesti. Zasad, arheolozi ostaju usredotočeni, oprezni i tiho uzbuđeni. Ono što je započelo kao rutinsko iskapanje možda je otkrilo vezu s jednom od najmoćnijih legendi ikad zabilježenih. Preuzeto sa https://us.tinxahoivn.com/hoanghtv/real-ark-of-the-covenant/
-
U prosvijetljenom svjetlu tradicije i tumačenja Svetog pisma, u vrtovima suvremene kršćanske vjere često ostaje posijano uznemirujuće pitanje: mogu li žene obavljati pastoralnu dužnost? Ovo pitanje ne samo da izaziva teološke odgovore, već se dotiče i korijena tumačenja Biblije, vjerskih tradicija i društvenih promjena koje redefiniraju rodne uloge. U ovom ćemo članku ploviti tim dubokim vodama, istražujući kontrastne perspektive Svetog pisma, stavove vjerskih denominacija i argumente koje iznose stručnjaci u ovom još uvijek strastveno raspravljanom području. Sadržaj Što Biblija kaže o ženama kao pastoricama? Stavovi vjerskih denominacija Mišljenja stručnjaka o ženama kao pastoricama Zaključak Što Biblija kaže o ženama kao pastoricama? Kad je riječ o ulozi žena u crkvi, Sveto pismo nudi nekoliko odlomaka koji se često citiraju u ovoj raspravi. Među njima su stihovi koji kao da nameću ograničenja ženama u pogledu poučavanja i autoriteta unutar zajednice. Jedan od najčešće raspravljanih tekstova u ovom kontekstu je iz prve poslanice apostola Pavla Timoteju. U 1. Timoteju 2:11-12, "Žena neka uči u tišini, s potpunom poslušnošću. Ne dopuštam ženi poučavati niti preuzimati vlast nad muškarcem; neka bude tiha", Pavao se osvrće na specifičnu situaciju u Efezu. Efez je bio središte različitih vjerskih i kulturnih utjecaja, uključujući kult božice Artemide, gdje su žene zauzimale položaje autoriteta. U tom kontekstu, čini se da je Pavao želio riješiti pitanja reda i doktrine u lokalnoj crkvi, gdje se pričalo da su žene uključene u heretička ili remetilačka učenja. Kako bi vratio red i doktrinarnu ispravnost, Pavao je izdao ovu zabranu. To ne znači nužno da je Pavao namjeravao da se ovo pravilo primjenjuje univerzalno i u svakom trenutku. Neki teolozi smatraju da bi ovu zabranu trebalo shvatiti kao privremenu mjeru za borbu protiv specifične situacije u Efezu. Zagovornici doslovnog tumačenja vjeruju da ovo odražava božanski red koji je Bog uspostavio, dok kritičari naglašavaju da se Pavao bavio specifičnim pitanjima u Efezu i da se zabrana ne smije generalizirati. Drugi relevantan odlomak iz Pavlovih poslanica raspravlja o ulozi žena u crkvenim službama, također doprinoseći ovoj teološkoj raspravi. U 1. Korinćanima 14:34-35, "Žene neka šute u crkvama. Ne smiju govoriti, nego neka budu u pokornosti, kao što kaže Zakon. Ako žele nešto pitati, neka pitaju svoje muževe kod kuće; jer je sramotno ženi govoriti u crkvi", Pavao odgovara na pitanja nereda i nepoštovanja tijekom crkvenih sastanaka u Korintu, gdje su neke žene očito ometale službe. U korintskoj kulturi bilo je uobičajeno da žene budu manje obrazovane od muškaraca, a njihova pitanja mogla su poremetiti okupljanja. Pavao je nametnuo ovo pravilo kako bi održao red i poštovanje tijekom službi. Važno je napomenuti da u drugim dijelovima svojih spisa Pavao priznaje i podržava žene koje su igrale značajne uloge u crkvi. Značajan stih o kojem se često raspravlja u ovoj raspravi dolazi iz Pavlove poslanice Galaćanima, gdje naglašava temeljnu jednakost svih vjernika u Krista. U Galaćanima 3:28, Pavao se obraća kršćanima u Galaciji, navodeći: "Nema više Židova ni Grka, nema roba ni slobodnjaka, nema muškog ni ženskog, jer svi ste jedno u Kristu Isusu." Ovaj stih naglašava da su pred Bogom svi jednaki i imaju ista duhovna prava i odgovornosti. U širem kontekstu Poslanice Galaćanima, Pavao se protivi judaističkim utjecajima koji su zahtijevali pridržavanje Mojsijevog zakona od nežidovskih kršćana. Slično tome, u Efežanima 5, Pavao raspravlja o odnosu između muževa i žena i njihovim ulogama unutar braka i crkve: "Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodinu." (Efežanima 5:22). Ove upute temelje se na načelima pokornosti i reda u crkvenim odnosima i unutar kršćanskih kućanstava. U Galaćanima 5:22-23, Pavao govori o plodovima Duha: "A plod Duha je ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, dobrota, vjernost, krotkost, samokontrola; protiv takvih stvari nema zakona." Ove se osobine smatraju bitnim duhovnim atributima, bez obzira na spol ili društveni status. Zagovornici ravnopravnosti spolova u crkvi koriste ovaj stih kako bi tvrdili da razlike među spolovima ne bi trebale utjecati na sposobnost osobe da preuzme uloge duhovnog vodstva. Kritičari tvrde da se ovaj stih odnosi na duhovnu jednakost u spasenju, a ne nužno na funkcionalne uloge u crkvi. U Novom zavjetu spominje se žena sa značajnom ulogom u ranoj crkvi, koju je apostol Pavao prepoznao u svojoj poslanici Rimljanima, što je primjer doprinosa žena u Novom zavjetu. U Rimljanima 16:1-2, „Preporučujem vam našu sestru Fejbu, đakonicu crkve u Kenhrejama. Molim vas da je primite u Gospodinu dostojno njegova naroda i da joj pružite svaku pomoć koja joj zatreba od vas, jer je bila dobrotvorica mnogima, uključujući i mene“, Pavao spominje Fejbu, ženu koja je imala značajnu ulogu u crkvi u Kenhrejama, važnoj luci u blizini Korinta. Izraz „đakon“ u ovom kontekstu sugerira da je Fejba imala vodstvene i službene odgovornosti u crkvi. To je svjedočanstvo činjenici da su žene mogle obnašati položaje autoriteta i utjecaja u ranoj crkvi. Pavao je preporučuje zajednici u Rimu i moli ih da je podrže u njezinom radu, ukazujući na poštovanje i priznanje koje je imao za njezinu službu. Zagovornici zaređivanja žena naglašavaju da ako su žene mogle biti đakoni u ranoj crkvi, ne postoji jasan biblijski razlog da ih se isključi iz pastoralnih uloga. Kritičari tvrde da izraz „đakon“ u ovom kontekstu može imati drugačije značenje od moderne pastoralne funkcije. Stavovi vjerskih denominacija Denominacije koje prihvaćaju žene kao svećenice U Luteranskoj crkvi, nekoliko ogranaka, uključujući Evangeličku luteransku crkvu u Americi (ELCA), zauzelo je progresivan stav o ređenju žena, temeljen na teološkim tumačenjima koja naglašavaju načela jednakosti i pravde u Evanđelju. Ova otvorenost odražava teološku viziju u kojoj se svi vjernici, bez obzira na spol, smatraju pozvani koristiti svoje duhovne darove u službi crkve. ELCA je, na primjer, 1970. godine zaredila svoju prvu ženu za svećenicu, otvarajući put drugima da slijede taj primjer i promovirajući zajednicu u kojoj se pastoralni poziv promatra neovisno o spolu. Anglikanska crkva slijedila je sličan put prilagodbe i evolucije. Počevši od 1990-ih, anglikanci su počeli zaređivati žene za svećenice, a kasnije, 2014. godine, dopustili su njihovo zaređenje za biskupe. Ova evolucija smatrana je odgovorom na suvremene društvene promjene uz zadržavanje poštovanja prema kršćanskoj tradiciji i duhovnom autoritetu. Unutar Anglikanske crkve, ove promjene podržane su hermeneutikom koja tumači crkvenu tradiciju na način koji omogućuje ravnopravnost spolova u pastoralnoj službi. Metodistička crkva je od 19. stoljeća pionir u pogledu otvorenosti prema ređenju žena. Vjeruju da poziv na pastoralnu službu nije određen spolom, već duhovnim pozivom i osobnim darovima vjernika. Ova teološka perspektiva naglašava da sudjelovanje žena u pastoralnoj službi odražava načela božanske jednakosti i pravde, promičući zajednicu u kojoj svi vjernici mogu ispuniti svoj poziv bez ograničenja spolom. Ova tri primjera ilustriraju kako su se različite kršćanske tradicije i denominacije različito snalazile u tumačenju i primjeni biblijskih načela u vezi s ulogom žena u pastoralnoj službi. Svaka od ovih crkava bavila se pitanjima vezanim uz ravnopravnost spolova i crkvenu tradiciju u svjetlu specifičnih teoloških konteksta i tumačenja, odražavajući tako raznolikost i složenost suvremenog kršćanskog teološkog krajolika. Denominacije koje ne prihvaćaju žene kao pastore Rimokatolička crkva i Pravoslavna crkva imaju čvrst stav o ređenju žena na pastoralne i vodeće uloge unutar crkve. Rimokatolička crkva tvrdi da apostolska tradicija i tumačenje Svetog pisma rezerviraju svećeništvo isključivo za muškarce. To temelje na učenju da je Isus Krist izabrao samo muškarce za apostole te stoga vjeruju da se ta tradicija treba poštovati kao nastavak uspostavljenog božanskog poretka. Ovaj stav odražava konzervativni pogled koji nepromjenjivu tradiciju vidi kao način očuvanja integriteta i duhovnog autoriteta crkve. Slično tome, Pravoslavna crkva zadržava paralelan stav, utemeljen na patrističkim tradicijama i biblijskim učenjima. Različite uloge muškaraca i žena u crkvenoj službi smatraju temeljnim za održavanje duhovne i liturgijske ravnoteže njihove zajednice. To uključuje duboko razumijevanje crkvenog poretka i odnosa duhovnog autoriteta, gdje muškarci i žene imaju dobro definirane i komplementarne, ali ne i identične uloge unutar liturgijskog okvira. U konzervativnim baptističkim crkvama, zaređenje žena nije dopušteno prema njihovim tradicionalnim tumačenjima Svetog pisma. Ova tumačenja naglašavaju komplementarne i različite uloge muškaraca i žena u životu crkve i obitelji. Time potvrđuju važnost poštivanja tradicionalnih rodnih uloga na način koji podržava zajednicu utemeljenu na jasnim i dugo utvrđenim biblijskim načelima u povijesti crkve. Sveukupno, ova tri stajališta ilustriraju različite teološke pristupe i biblijska tumačenja uloge žena u vodstvu i pastoralnim funkcijama unutar kršćanskih zajednica. Svaka od ovih perspektiva odražava delikatnu ravnotežu između tradicije, teološkog tumačenja i prilagodbe suvremenim društvenim i kulturnim promjenama. Mišljenja stručnjaka o ženama kao pastoricama Progresivni teolozi tvrde da mnoge biblijske zabrane treba tumačiti unutar specifičnog kulturnog konteksta njihovog vremena. Tvrde da je središnja poruka kršćanstva poruka jednakosti i uključivosti, naglašavajući da žene trebaju imati pristup svim duhovnim vodstvenim ulogama. Ovu teološku perspektivu podupiru tumačenja koja ističu evoluciju razumijevanja i primjene kršćanskih načela u modernom svijetu gdje se vrijednosti pravde i jednakosti sve više promiču i cijene. Suprotno tome, konzervativni teolozi vjeruju da struktura autoriteta uspostavljena u Novom zavjetu treba ostati nepromijenjena. Brane ideju da su različite uloge muškaraca i žena sastavni dio božanskog poretka, odražavajući Božju volju za organizaciju i funkcioniranje crkve. Za njih, biblijske zabrane, poput onih koje se tiču ženskog autoriteta u crkvenom kontekstu, ostaju relevantne i potrebne za održavanje doktrinarnog i duhovnog integriteta. Sociolozi primjećuju da prihvaćanje žena u pastoralnim ulogama može imati značajan pozitivan utjecaj na vjerske zajednice. Prvo, promicanje rodne raznolikosti može doprinijeti inkluzivnijoj slici crkve, privlačeći i angažirajući veći broj vjernika. Osim toga, veća raznolikost među duhovnim vođama može donijeti povećanu osjetljivost na raznolike potrebe zajednice i poboljšati sposobnost crkve da odgovori na suvremene izazove. Istodobno, sociolozi primjećuju da odbijanje zaređivanja žena može produbiti i pojačati šire rodne nejednakosti u društvu. To može potkopati napore za promicanje jednakosti i borbu protiv diskriminacije na temelju spola u drugim područjima društvenog i profesionalnog života. Stoga su teološki i društveni stavovi o ulozi žena u crkvenom vodstvu i dalje tema intenzivne rasprave i dubokog promišljanja u modernim kršćanskim zajednicama. Zaključak Pitanje treba li žene biti zaređene za pastore i dalje je složeno i emocionalno nabijeno pitanje u suvremenom kršćanskom svijetu. Kroz povijest, na ovu raspravu snažno su utjecala različita tumačenja Svetog pisma, vjerske tradicije i društvene promjene u različitim razdobljima. Međutim, u eri u kojoj se rodna ravnopravnost i jednakost sve više prepoznaju kao temeljne vrijednosti, mnogi teolozi i vjernici suočavaju se s izazovom usklađivanja tradicionalnih biblijskih učenja s novim kontekstima i perspektivama suvremenog svijeta. Kreposna žena, svojim primjerom vjere i odanosti, predstavlja snažan argument za egalitarnu i uključivu službu. U ovom dinamičnom kontekstu, svaka kršćanska zajednica pozvana je kritički preispitati svoje tumačenje i praksu u svjetlu ovih tekućih rasprava. Ove se evaluacije moraju provoditi s dubokim poštovanjem prema biblijskim tradicijama i učenjima, a istovremeno adekvatno i osjetljivo odgovoriti na trenutne zahtjeve i izazove društva. Stoga ova rasprava ne ostaje samo od dubokog teološkog interesa, već i test fleksibilnosti i relevantnosti Crkve u 21. stoljeću, u potrazi za dubljim i šire prihvaćenim razumijevanjem božanske volje u vezi s pastoralnom službom.
-
Joe Henry Hankins: JA ZNAM DOBRO: MOJ IZBAVITELJ ŽIVI Jeste li se ikada zapitali što je to bilo što je Jobu omogućilo ostati stajati kad je sve nestalo – zdravlje mu je nestalo, novac mu je nestao, sva su mu djeca bila pobijena, žena se okrenula protiv njega, prijatelji su se okrenuli protiv njega i lažno ga optužili – što je to bilo da je mogao ostati stajati i kroz oči zamagljene od suza gledati u Boga te reći: "Ako me i ubije, ipak ću se uzdati u njega." Kako je to moglo biti? Odgovor ćete naći u vlastitim Jobovim riječima. Poslušajte ih! Kad je stajao u najmračnijem času u kojem netko može stajati, kad nije bio u stanju razumjeti išta od onoga što se događa (nitko to ne bi ni mogao), čujte što kaže: "Ja znam dobro: moj Izbavitelj živi." Nije znao zašto sav onaj gubitak. Nije znao zašto sve ono trpljenje. Ali jedno je znao: on je bio dijete Božje. Poslušajte ga: "Ja znam dobro: moj Izbavitelj živi … ako se ova koža moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga." Job je jednostavno rekao: "Kad sve nestane, još uvijek imam Boga i zbog toga sam presretan." Poznavao je Boga i to je ono što ga je održavalo i omogućilo mu to reći. U kršćanskom iskustvu spasenja postoji ono što se zove sigurnost. Možete znati da ste dijete Božje.
-
Našao sam ovaj post na mom starom forumu, pa da ga zalijepim i ovdje. Mnogi kršćani priču o bogatašu i siromašnom Lazaru koriste u prilog postojanja raja i pakla, tj. života nakon smrti. Glavna pouka prispodobe dana u posljednjoj znakovitoj rečenici: "Ako zaista ne slušaju Mojsija i Proroka, neće vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne." (Lk 16,31) To je glavna pouka ove prispodobe, naime, ništa i nitko ne može nadmašiti osvjedočavajuću snagu otkrivenja koje nam je Bog dao u svojoj Riječi. Tumačiti Lazara i bogataša kao predstavnike onoga što će se dogoditi sa spašenima i nespašenima neposredno poslije smrti, znači izmusti iz prispodobe pouke koje su strane njezinoj izvornoj nakani. Problem doslovnog tumačenja Oni koji ovu prispodobu tumače kao doslovni prikaz stanja spašenih i nespašenih poslije smrti, suočavaju se s nepremostivim problemima. Ako je ova priča stvarni opis stanja između smrti i uskrsnuća, onda mora biti činjenično istinita i dosljedna u pojedinostima. No ako je ova prispodoba slikovita, onda nas se tiče samo moralna istina koju prenosi. Doslovno tumačenje priče raspada se pod težinom vlastiti apsurdnosti i proturječnosti, što pažljivim promatranjem postaje očigledno. Zastupnici doslovnog tumačenja pretpostavljaju da su bogataš i Lazar bili bestjelesni duhovi, lišeni tijela. No za bogataša je rečeno da ima "oči" kojima gleda i "jezik" kojim govori, kao i da traži olakšanje od Lazarova "prsta" – što su sve dijelovi stvarnog tijela. Prikazani su kao da fizički postoje, unatoč činjenice da je tijelo bogataša bilo pokopano u grobu. Je li njegovo tijelo greškom odneseno u had zajedno s dušom? Bezdan razdvaja Lazara na nebu (Abrahamovo krilo) od bogataša u hadu. Bezdan je suviše širok da bi ga itko mogao prijeći, ali dovoljno uzak da im omogući razgovor. Uzet doslovno, znači da su nebo i pakao na govornoj i vizualnoj udaljenosti tako da se sveti i grešnici mogu uzajamno vidjeti i razgovarati. Razmislimo na treneutak o slučaju roditelja koji su na nebu i gledaju svoju djecu kako se čitavu vječnost muče u hadu. Ne bi li takav prizor uništio svaku radost i mir na nebu? Nezamislivo je da bi spašeni za svu vječnost preko bezdana gledali svoje drage koji nisu spašeni i s njima razgovarali. Sukob s biblijskim istinama Doslovno tumačenje ove prispodobe suproti se nekim temeljnim biblijskim istinama. Ako je priča doslovna, onda je Lazar primio nagradu, a bogataš kaznu neposredno poslije smrti, a prije sudnjeg dana. No Biblija jasno uči da će do nagrade i kazne, kao i razdvajanja spašenih od nespašenih doći prigodom Kristova dolaska: "Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem… tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih." (Mt 25,31.32) "Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu." (Otk 22,12) Pavao je očekivao da će dobiti "vijenac pravednosti" kad se pojavi Krist (2 Tim 4) Doslovno tumačenje ove prispodobe suprotno je i zajedničkom svjedočanstvu Starog i Novog zavjeta da umrli, pravedni i nepravedni, leže bez riječi i bez svijesti mrtvi do dana uskrsnuća (Prop 9,5.6; Job 14,12-15.20.21; Ps 6,6; 115,17). Doslovno tumačenje se također protivi dosljednoj uporabi hadesa u Novom zavjetu, jer je njime označen grob ili boravište mrtvih, a ne mjesto kažnjavanja. Ustanovili smo da je u deset od jedanaest slučajeva had izričito povezan sa smrti i grobom. Izuzetna uporaba ovog izraza u ovoj prispodobi kao ognjenog mjesta mučenja, proistječe, kako ćemo za koji trenutak vidjeti, ne iz Svetog pisma, već iz onovremenog židovskog vjerovanja koje je nastalo pod utjecajem grčke mitologije.
-
Kako to misliš napravio od svoje biti. Da li je uzeo božansko i napravio zemlju, drva, stijene - onda ako to sve ima božansku bit, onda se možeš klanjati i drvetu, stijeni itd, u svemu je bog.
-
Ko je kriv za Kristovu smrt. Naravno da krivicu snosi Poncije Pilat, ali iza svega stoji Sanhendrin, svećenićka elita koju su vodili većinom saduceji. Ne znate kakva financijska mašinerija se krije iza Hramskog biznisa, kad dođe dijaspora u Jeruzalem, u kasu su se slijevale velike svote novca. Zato su se bojali da ne obrati svu svjetinu na svoju stranu, jer ostadoše bez novca.
-
Dragi gosti, od sada možete pisati na forumu bez da se registrirate. Naravno da je bolje registrirati se, jer imate onda više resursa i mogućnosti koristeći samu stranicu. Primijetili smo da gosti uvijek idu na opciju "Priajvi se" - inače ta opcija je za već registrirane članove. Znači, trebate kliknuti gore desno na "Registracija". Kad završite registraciju idete na svoj email da aktivirate Email, i tek onda idete na "Prijavi se" - prijavljujete se sa svojom Email adresom plus lozinkom/zaporkom. Božji blagoslov i svako dobro. Administracija foruma.
-
Knjiga Otkrivenja puna je slika koje izazivaju divljenje, strahopoštovanje i duboko promišljanje. Među njima posebno se izdvajaju dvojica svjedoka iz 11. poglavlja – dva proroka koje Ivan opisuje kao Božje glasnike, stožere vjernosti i poziva na obraćenje u vrijeme snažne duhovne borbe. Otkrivenje prikazuje ove svjedoke odjevene u kostrijet – grubu tkaninu koja u Bibliji označava poniznost, post i žalost zbog grijeha. Njihova pojava ne donosi trijumfalizam nego poziv narodu na povratak Bogu. Oni stoje u Jeruzalemu kao proroci koji svijet upozoravaju na duhovnu sljepoću, nepravdu i nevjeru, baš kao proroci Staroga zavjeta. Za ove svjedoke kaže se da su “dvije masline i dva svijećnjaka”. Masline u Bibliji simboliziraju Božji narod i djelovanje Duha Svetoga, a svijećnjaci svjetlo koje svijetli u tami. Ivan ovim slikama želi naglasiti da Bog nikada ne ostavlja svoj narod bez svjedočanstva – čak ni u najtežim vremenima, kad se čini da tama prevladava. Njihova služba traje 1.260 dana – simbolično razdoblje koje se u apokaliptičnom jeziku često koristi kao prikaz ograničenog, ali intenzivnog vremena kušnje. Broj nije dan da bismo izračunavali kalendarske datume, nego da bismo razumjeli da Bog ima potpunu kontrolu nad poviješću, uključujući i trenucima kada se čini da zlo buja. Tko su zapravo dvojica svjedoka? Kroz kršćansku povijest postoji više tumačenja. Neki smatraju da simboliziraju Mojsija i Iliju, kao predstavnike Zakona i Proroka. Drugi ih vide kao dva nova proroka, dok treći u njima prepoznaju simbolički prikaz čitave Crkve pozvane na hrabro svjedočenje usred progona. Naglasak nije na doslovnoj identifikaciji, nego na poruci koju dvojica svjedoka predstavljaju: Bog uvijek ima narod koji govori istinu, čak i kad je taj narod u manjini i suočen s protivljenjem. Čuda koja se pripisuju svjedocima – zaustavljanje kiše, pretvaranje vode u krv, zaštita od neprijatelja – podsjetnik su na starozavjetna Božja djelovanja kroz Mojsija i Iliju. U apokaliptičnom jeziku ta čuda ne moraju nužno označavati doslovne događaje, nego naglašavaju Božju moć koja stoji iza njihove službe. Ovim snažnim slikama Ivan želi pokazati da zlo, koliko god privremeno izgledalo moćno, ne može u konačnici slomiti Božje svjedočanstvo. Njihova smrt – i kasnije uskrsnuće – također nosi duboku simboliku. Zlo može privremeno zadati udarac, ali Božja riječ se uvijek ponovno uzdiže. Uskrsnuće svjedoka podsjeća na Kristovo uskrsnuće i na istinu da Božja pobjeda nikad ne nestaje, čak ni kada izgleda kao da je sve izgubljeno. Poruka dvojice svjedoka nije prvenstveno senzacionalistička niti namijenjena izračunavanju datuma. Ona je poziv Crkvi da bude vjerna, hrabra i ustrajna. U svijetu koji često odbacuje istinu, Božji poziv i dalje glasi: svjedočite, ljubite, govorite, stojte čvrsto. Jer Bog uvijek ima svjedoke – u svakom vremenu, u svakom naraštaju – i tama nikada neće ugasiti svjetlo koje On zapali. Novi ŽivotStižu dvojica svjedoka iz Otkrivenja koja će potresti svijetKnjiga Otkrivenja puna je slika koje izazivaju divljenje, strahopoštovanje i duboko promišljanje. Među njima posebno se izdvajaju dvojica svjedoka iz 11. poglavlja – dva proroka koje Ivan opisuje kao
-
I tebe ds sačuva. Pa nije te bilo dugo @Qala Davidov. Istina, forum je bio u kvaru jedno vrijeme.
-
Katolici vjeruju da je Isus rođen, ali je opet po njima Isus vječan bez početka. To neko vječno rađanje je veća fantazija od trojstva, jer niko to nezna objasniti. Jedan veli to ti je kao voda koja teče iz izvora. Duhovito.
-
Ako su Bog i Isus dva bića vječna, bez početka.....kako je ovaj Otac, a ovaj Sin? Po tebi oni uzimaju uloge, ja sam Otac a ti si Sin? Onda je to samo metafora, e da.
-
Zar ne bi trebalo biti kvasca u kruhu, jer isti simoblizira grijeh?
-
Kakav kruh i kakvo vino koriste mormoni kod uzimanja?
-
Danas smo opet dobili novog člana, dobro nam došao Aron 😀
-
Biblija ima neke prilično poznate priče, a jedna od njih je o dva grada zvana Sodoma i Gomora. Ove gradove je uništio Bog i dugo su ljudi pokušavali shvatiti zašto. Riječ "sodomija" u Bibliji dolazi iz ove priče i mnogi ljudi misle da znači samo jednu stvar. Ali stvar je malo složenija od toga. U ovom ćemo članku objasniti što "sodomija" znači u Bibliji, odakle riječ dolazi i zašto je toliko važna. Proći ćemo kroz priču o Sodomi i Gomori korak po korak, pogledati različita mišljenja o tome što je bio "grijeh" Sodome i vidjeti zašto ljudi i danas o tome pričaju. Ako ste se ikada pitali o čemu se zapravo radi u ovoj priči, objasnit ćemo je jednostavnim riječima. Sadržaj Priča o Sodomi i Gomori Etimologija i evolucija pojma "Sodoma" Sodoma: Biblijske reference i tumačenja Sodoma: Povijesni i kulturni kontekst Pitanja zajednice: Sodoma u Bibliji Priča o Sodomi i Gomori Priča o Sodomi i Gomori dolazi iz Knjige Postanka u Bibliji (možete je pronaći u poglavljima 18 i 19). Evo kako stvari stoje: ova dva grada bila su poznata po svojoj zloći, a Bog je odlučio da je vrijeme za istragu. U Postanku 18:20, Bog kaže: "Vika protiv Sodome i Gomore je toliko velika, a grijeh njihov toliko težak." To je značilo da je ponašanje ljudi tamo doseglo točku pucanja. Stoga su poslana dva anđela da provjere stvari. Kad su stigli u Sodomu, čovjek po imenu Lot pozvao ih je u svoj dom na noć. Lot, koji je bio Abrahamov nećak, pokušao je anđelima pokazati poštovanje i gostoprimstvo - što je u to vrijeme bilo velika stvar. Ali stvari su brzo krenule mračnim putem. Te noći, Sodomljani su došli u Lotovu kuću, zahtijevajući da vide posjetitelje. Postanak 19:5 kaže: „Pozvali su Lota: 'Gdje su ljudi koji su došli k tebi noćas? Izvedi ih k nama da možemo spavati s njima.'“ To je bio trenutak kada su stvari otišle daleko dalje od pukog nedostatka manira. Lot je pokušao zaštititi svoje goste. Čak je ponudio vlastite kćeri rulji umjesto toga, rekavši: „Ne činite tu zloću“ (Postanak 19:7-8). Ali gomila vani je postajala sve agresivnija, odlučna provaliti. U tom trenutku, anđeli su intervenirali. Udarili su rulju sljepoćom, dajući Lotu i njegovoj obitelji priliku da pobjegnu. Sljedećeg jutra, anđeli su rekli Lotu i njegovoj obitelji da napuste grad jer će ga Bog uništiti. Postanak 19:24-25 opisuje što se sljedeće dogodilo: „Tada Jahve spusti gorući sumpor na Sodomu i Gomoru… Tako razori te gradove i cijelu ravnicu, uništivši sve koji su živjeli u gradovima - i raslinje u zemlji.“ U osnovi, Sodoma i Gomora izbrisane su s karte. Ova se priča mnogo raspravljala, a ljudi je tumače na različite načine. Neki je vide kao lekciju o opasnostima nasilja i zlostavljanja stranaca. Drugi vjeruju da je to upozorenje protiv određenih ponašanja. Etimologija i evolucija pojma "sodomija" Riječ "sodomija" ima zanimljivu povijest i nije uvijek značila ono što ljudi misle da znači danas. Izvorno je izraz izravno došao iz priče o Sodomi u Bibliji, ali tijekom godina njegovo se značenje promijenilo i suzilo. Kada je Biblija prvi put ispričala priču o Sodomi i Gomori, nije postojala specifična riječ za ono što se tamo dogodilo. No, s vremenom su vjerski vođe i prevoditelji trebali riječ kojom bi saželi ono što su smatrali "grijehom Sodome". Tada se izraz "sodomija" počeo pojavljivati u crkvenim učenjima i pravnim sustavima. Tijekom stoljeća, "sodomija" je u nekim jezicima postala sveobuhvatni izraz za seksualne činove koji nisu bili u skladu s tradicionalnim ili vjerskim uvjerenjima. Zapravo, sama Biblija ne koristi izravno riječ "sodomija". Ono što vidimo u Bibliji su fraze poput "zločesta stvar" ili "teški grijeh" (Postanak 18:20, 19:7), što ostavlja prostora za tumačenje. Ljudi su se osvrnuli na priču i pokušali odlučiti koji je točno grijeh uzrokovao uništenje gradova. Vrijedi spomenuti i da kasnije knjige Biblije daju drugačiji pogled na grijeh Sodome. Na primjer, Ezekiel 16:49-50 kaže: „Ovo je bio grijeh tvoje sestre Sodome: Ona i njezine kćeri bile su ohole, prehranjene i bezbrižne; nisu pomagale siromašnima i potrebitima. Bile su ohole i činile su gnusobe preda mnom.“ Ovaj odlomak ne spominje ništa konkretno o seksualnom ponašanju, već govori o ponosu, pohlepi i nedostatku brige za druge. Do vremena kada smo stigli u srednjovjekovnu Europu, „sodomija“ su vjerske vlasti i vlade koristile za određene vrste seksualnih činova. Zakoni su stvoreni pod ovom oznakom, a riječ je počela nositi specifično značenje koje danas prepoznajemo. Ali izvorno nije bila ni približno tako definirana ili uska. Dakle, iako je „sodomija“ postala pojam koji se široko koristi i u vjerskom i u pravnom kontekstu, njezino se značenje uvelike promijenilo od svojih početaka u priči o Sodomi. Biblijska upotreba izraza poput „zlo“ i „odvratne stvari“ omogućila je mnoga tumačenja, a fokus na određena djela nije se pojavio sve do mnogo kasnije. Sodomija: Biblijske reference i tumačenja Kada ljudi govore o „sodomiji“ u Bibliji, obično ukazuju na nekoliko specifičnih stihova izvan priče o Sodomi i Gomori. Ove reference pojavljuju se uglavnom u Starom zavjetu (poput Levitskog zakonika) i Novom zavjetu (poput Rimljanima i Korinćanima). Ali, baš kao i kod priče o Sodomi, tumačenje ovih stihova uvelike varira, a različite vjerske skupine imaju različite stavove. Stari zavjet: Zakoni iz Levitskog zakonika U Levitskom zakoniku nalazimo nekoliko stihova koji su postali središnji u raspravi. Levitski zakonik 18:22 kaže: „Ne ležati s muškarcem kao što se leži sa ženom; to je odvratno.“ Nekoliko poglavlja kasnije, u Levitskom zakoniku 20:13, još je strože: „Ako muškarac ima spolne odnose s muškarcem kao što se leži sa ženom, obojica su učinili odvratno. Neka se pogube; njihova krv neka bude na njihovim glavama.“ Ovi stihovi čine se jednostavnima, ali kontekst je važan. Levitski zakonik dio je starozavjetnih zakona danih izraelskom narodu i uključuje pravila o svemu, od hrane do odjeće i ritualne čistoće. Neki vjerski znanstvenici tvrde da su ti zakoni bili specifični za to vrijeme i mjesto, osmišljeni da odvoje Izraelce od drugih naroda. Drugi vjeruju da se ovi stihovi i danas primjenjuju, uzimajući ih kao trajnu moralnu zapovijed. Novi zavjet: Rimljanima i Korinćanima U Novom zavjetu postoji i nekoliko odlomaka koje ljudi često citiraju. Jedan od najpoznatijih je Rimljanima 1:26-27, gdje Pavao piše o određenim ponašanjima: „Zbog toga ih je Bog predao sramotnim požudama. Čak su i njihove žene zamijenile prirodne spolne odnose neprirodnim. Tako su i muškarci ostavili prirodne odnose sa ženama i rasplamsali se požudom jedni prema drugima. Muškarci su činili sramotna djela s drugim muškarcima i na sebi primili zasluženu kaznu za svoju pogrešku.“ Ovaj se odlomak koristio za potporu tradicionalnim stavovima o seksualnoj etici. Međutim, neki znanstvenici tvrde da je Pavao govorio o specifičnim praksama, poput ritualizirane hramske prostitucije ili djela povezanih s idolopoklonstvom, a ne nužno o vezama u modernom smislu. Drugi smatraju da su Pavlove riječi ovdje jasne i primjenjuju se na sva vremena. Druga novozavjetna referenca dolazi iz 1. Korinćanima 6:9-10, gdje Pavao navodi ponašanja za koja kaže da će spriječiti ljude da naslijede Božje kraljevstvo: „Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni homoseksualci, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanci, ni pogrdnici, ni varalice neće naslijediti kraljevstvo Božje.“ Opet se raspravlja o tome kako protumačiti ovaj popis. Neki tvrde da je „muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima“ izravna osuda, dok drugi sugeriraju da fraza u izvornom grčkom ima nijanse koje bi mogle implicirati nasilne ili iskorištavajuće odnose, a ne one uz pristanak. Različita tumačenja tijekom vremena Važno je zapamtiti da su ovi stihovi prevođeni i reinterpretirani kroz stoljeća. Specifične riječi korištene u izvornim tekstovima ponekad su mijenjale značenje ili su bile pod utjecajem kulturnih uvjerenja kasnijih razdoblja. Kao rezultat toga, tumačenja su se uvelike razlikovala, pri čemu su se neka usredotočila na strogo pridržavanje ovih stihova, dok su druga zagovarala fleksibilniji pristup utemeljen na kontekstu. Dakle, biblijske reference koje ljudi često spominju u raspravama o sodomiji su složene. Dok se neki stihovi u Levitskom zakoniku i Pavlovim pismima u Novom zavjetu nekima čine jasnima, drugi vide prostor za tumačenje, posebno uzimajući u obzir povijesni kontekst i jezik korišten u izvornim tekstovima. Sodomija: Povijesni i kulturni kontekst Da bismo razumjeli zašto Biblija govori ono što govori o sodomiji, korisno je pogledati kakav je život bio tada. Stvari su bile drugačije - što je ljudima bilo važno, kako su živjeli i što su smatrali ispravnim ili pogrešnim. Gostoprimstvo je bilo velika stvar U to vrijeme ljudi su gostoprimstvo shvaćali ozbiljno. To je značilo dočekati strance i osjećati se sigurno. Život je bio težak, posebno u pustinji, pa su se ljudi oslanjali jedni na druge. Odbiti gosta ili loše postupati s njim nije bilo samo nepristojno; smatralo se potpuno užasnim. Zato, kada su Sodomljani pokušali nauditi Lotovim gostima, to nije bio samo loš čin - prekršilo je veliko društveno pravilo. Zapravo, Biblija puno govori o tome da budemo dobri prema strancima. Na primjer, Hebrejima 13:2 kaže: "Ne zaboravite pokazati gostoprimstvo strancima, jer su neki, ne znajući, pokazali gostoprimstvo anđelima." To jasno pokazuje da je dočekivanje drugih bio veliki dio dobrog života. Zakoni o čistoći i zdravom životu Ljudi u drevnom Izraelu imali su mnoga pravila o tome kako živjeti, što jesti i s kim se mogu vjenčati. Ta pravila, koja se nalaze u knjigama poput Levitskog zakonika, trebala su održavati njihovu zajednicu sigurnom i zdravom. Mnoga pravila govorila su ljudima što je „čisto“ ili „nečisto“. Na primjer, Levitski zakonik 18:3 upozorava: „Ne smijete činiti kao što rade u Egiptu, gdje ste živjeli, i ne smijete činiti kao što rade u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim.“ Drugim riječima, rečeno im je da žive drugačije od drugih ljudi oko sebe. Neka pravila odnosila su se na odnose i obitelj. Vjerovali su da je održavanje obitelji u redu izuzetno važno, a sve što se činilo da tome smeta bio je veliki problem. Različiti pogledi na seksualnost U davna vremena, mnoga pravila o seksualnosti bila su vezana uz obitelj i rađanje djece. Obitelji su bile okosnica društva, a djeca su bila potrebna za preživljavanje i nasljeđivanje. Svaka veza koja nije vodila djeci - poput istospolnih veza - smatrana je čudnom ili „neprirodnom“ jer nije slijedila obiteljski usmjerenu strukturu koju su cijenili. Rimljanima 1:26-27 govori o ljudima koji „napuštaju prirodne odnose“ zbog „neprirodnih“. Neki ljudi misle da to znači da su bili zabrinuti zbog svega što nije podržavalo obiteljski život onako kako su mislili da bi trebao. Zašto je ovo važno Kada sada čitamo ove stare priče i pravila, lako je pomisliti da se radi samo o određenim radnjama. Ali mnoge od njih temelje se na načinu na koji su ljudi živjeli, što su cijenili i što je održavalo njihove zajednice. Dakle, biblijski stavovi o sodomiji - i drugim stvarima - često proizlaze iz načina na koji su ljudi shvaćali obitelj, sigurnost i zajednicu prije tisuća godina. Pitanja zajednice: Sodomija u Bibliji 1. Što je sodomija u Bibliji? U Bibliji se "sodomija" ne pojavljuje kao specifičan pojam. Ideja dolazi iz priče o Sodomi i Gomori u Postanku 19, gdje su stanovnici Sodome opisani kao oni koji su djelovali na zle i nasilne načine. S vremenom su ljudi počeli koristiti "sodomiju" za seksualne činove za koje su mislili da su povezani s pričom, ali sama Biblija ne definira "sodomiju" točnim riječima. 2. Je li sodomija grijeh? Biblija ne koristi izravno riječ "sodomija", ali neki odlomci osuđuju određena seksualna ponašanja koja su kasnije povezana s tim pojmom. Levitski zakonik 18:22, na primjer, naziva istospolne odnose muškaraca "odvratnima". Međutim, tumačenje onoga što se smatra grijehom varira među vjerskim skupinama. 3. Što Biblija kaže o Sodomi i Gomori? Priča o Sodomi i Gomori pojavljuje se u Postanku 18-19. Bog odlučuje uništiti te gradove zbog ekstremne zloće ljudi. Priča ističe kako su ljudi iz Sodome pokušali nauditi gostima u Lotovoj kući, kršeći drevno pravilo gostoprimstva. U Ezekielu 16:49-50, Biblija također ističe da su ljudi iz Sodome bili "arogantni, prehranjeni i bezbrižni" te da nisu pomogli siromašnima i potrebitima. 4. Što znači "sodomiranje žene" u Bibliji? Biblija ne spominje izraz "sodomiranje žene". Izraz "sodomija" kako se danas koristi temelji se na tumačenjima iz priče o Sodomi, ali se ne pojavljuje u Bibliji kao izravna referenca na specifična djela koja uključuju žene. 5. Što je "sodomit" u Bibliji? Biblija ponekad koristi "sodomit" za opisivanje ljudi povezanih s ponašanjem koje se smatra grešnim. U starijim prijevodima, poput King James Versiona, riječ "sodomit" koristi se za ljude koji krše određene moralne zakone, ali moderni prijevodi obično izbjegavaju ovaj izraz jer nije specifična riječ u izvornim hebrejskim i grčkim tekstovima. 6. Je li analni seks grijeh u Bibliji? Biblija ne spominje konkretno analni seks. Neki ljudi tumače stihove poput Levitskog zakonika 18:22 i Levitskog zakonika 20:13 kao osudu određenih vrsta veza, ali ne spominju izričito niti imenuju određene činove poput analnog seksa. 7. Govori li Biblija o analnom seksu? Ne, Biblija ne govori izravno o analnom seksu. Iako ima stihove koji raspravljaju o seksualnom moralu i vezama, specifični činovi obično nisu detaljno imenovani. Većina rasprava o ovoj temi temelji se na tumačenjima širih učenja u Bibliji. Često postavljana pitanja 1. Što je sodomija u Bibliji? U Bibliji se "sodomija" ne pojavljuje kao specifičan pojam. Ideja dolazi iz priče o Sodomi i Gomori u Postanku 19, gdje su stanovnici Sodome opisani kao oni koji su se ponašali na zlo i nasilne načine. S vremenom su ljudi počeli koristiti "sodomiju" za seksualne činove za koje su mislili da su povezani s pričom, ali sama Biblija ne definira "sodomiju" točnim riječima. 2. Je li sodomija grijeh? Biblija ne koristi izravno riječ "sodomija", ali neki odlomci osuđuju određena seksualna ponašanja koja su se kasnije počela povezivati s tim pojmom. Levitski zakonik 18:22, na primjer, naziva istospolne odnose muškaraca "odvratnima". Međutim, tumačenje onoga što se smatra grijehom varira među vjerskim skupinama. 3. Što Biblija kaže o Sodomi i Gomori? Priča o Sodomi i Gomori pojavljuje se u Postanku 18-19. Bog odlučuje uništiti te gradove zbog ekstremne zloće ljudi. Priča ističe kako su ljudi iz Sodome pokušali nauditi gostima u Lotovom domu, kršeći drevno pravilo gostoprimstva. U Ezekielu 16:49-50, Biblija također ističe da su stanovnici Sodome bili „arogantni, prehranjeni i nezainteresirani“ te da nisu pomagali siromašnima i potrebitima. 4. Što znači „sodomizirati ženu“ u Bibliji? Biblija ne spominje izraz „sodomizirati ženu“. Izraz „sodomija“ kako se danas koristi temelji se na tumačenjima iz priče o Sodomi, ali se u Bibliji ne pojavljuje kao izravna referenca na specifična djela koja uključuju žene. 5. Što je „sodomit“ u Bibliji? Biblija ponekad koristi „sodomit“ za opisivanje ljudi povezanih s ponašanjem koje se smatra grešnim. U starijim prijevodima, poput King James Version, riječ „sodomit“ koristi se za ljude koji krše određene moralne zakone, ali moderni prijevodi obično izbjegavaju ovaj izraz jer to nije specifična riječ u izvornim hebrejskim i grčkim tekstovima. 6. Je li analni seks grijeh u Bibliji? Biblija ne spominje izričito analni seks. Neki ljudi tumače stihove poput Levitskog zakonika 18:22 i Levitskog zakonika 20:13 kao osudu određenih vrsta veza, ali ne spominje izričito niti imenuje određene radnje poput analnog seksa. 7. Govori li Biblija o analnom seksu? Ne, Biblija ne govori izravno o analnom seksu. Iako sadrži stihove koji raspravljaju o seksualnom moralu i vezama, konkretne radnje obično nisu detaljno navedene. Većina rasprava o ovoj temi temelji se na tumačenjima širih učenja u Bibliji. Piše: Ana Coteneanu -
"Zlatna krv". Ovu krvnu grupu ima manje od 50 ljudi na sv...RH NULTA, poznata kao 'zlatna krv', najrjeđa je krvna grupa na svijetu. Zbog svoje univerzalne kompatibilnosti, znanstvenici je pokušavaju stvoriti u laboratoriju kako bi riješili probleme transfuzije
-
Bog je sveprisutan - kako - preko svojega svetoga Duha. Jednostavno i jasno.
-
Arehološka otkrića koja potvrđuju Bibliju.
