Forums

Reci mi na koje mjesto će Sotona i njegovi anđeli biti bačeni i što će se na tom mjesto događati?

Na kraju 1000 godina sa Hristom, Sotana će nakratko biti oslobođen. Neki ljudi će se okrenuti od Nebeskog Oca. Sotana će okupiti svoje vojske, a arhanđeo Mihailo će okupiti nebeske vojske. U toj velikoj bici Sotana i njegovi sledbenici biće zauvek izbačeni. Zemlja će se pretvoriti u nebesko carstvo i tako dobiti nebesku slavu. "I opet, zaista, zaista, kažem vam da kada se hiljadu godina navrši, a ljudi ponovo počnu da poriču Boga svoga, poštedeću zemlju samo na kratko; I kraj će doći, i nebo i zemlja će izgoreti i proći, a biće novo nebo i nova zemlja. Jer će sve staro proći, i sve će postati novo, čak i nebo i zemlja, i sva punina njihova, i ljudi, i zveri, ptice nebeske, i ribe morske; A ni jedna dlaka, niti trun, neće se izgubiti, jer to je delo ruku mojih. Jer, gle, zaista vam kažem, pre nego što zemlja prođe, Mihajlo, moj arhanđeo, zatrubiće u trubu svoju, a onda će se svi mrtvi probuditi, jer će im se grobovi otvoriti, i dizaći će – da, baš svi. A pravedni će se skupiti meni zdesna na večni život; a opakih meni sleva ću se postideti da priznam kao svoje pred Ocem; Stoga ću im reći – Idite od mene, vi prokleti, u večni oganj, pripremljen za đavola i anđele njegove. A onda, gle, kažem vam, nikada ustima svojim ne objavih da će se vratiti, jer gde sam ja oni ne mogu doći, jer nemaju moći." (Vidi UiZ 29:22–29) "I otkupljenje duše je preko Njega koji sve oživljava, u čijim je grudima odlučeno da će siromašni i krotki sa zemlje nju i baštiniti. Dakle, svakako je neophodno da bude posvećena od svake nepravednosti, kako bi bila pripremljena za celestijalnu (nebesku) slavu. Jer nakon što ispuni meru svog stvaranja, biće krunisana slavom, čak i prisustvom Boga Oca; Kako bi je tela koja su iz celestijalnog (nebeskog) carstva mogla posedovati u veke vekova; jer, u tu svrhu beše načinjena i stvorena, i u tu svrhu su oni posvećeni." (UiZ 88:17–20) "Sve dok sedmi anđeo ne zatrubi trubom svojom; i on će stajati na zemlji i na moru, i zaklinjati se u ime onoga koji sedi na prestolu, da neće biti više vremena; i Sotona će biti svezan, ta stara zmija, koji je nazvan đavo, i neće se odvezati tokom hiljadu godina. A onda će biti odrešen na kratko, kako bi sakupio svoju vojsku. I Mihajlo, sedmi anđeo, i to arhanđeo, skupiće svoju vojsku, i to vojsku nebesku. A đavo će sakupiti svoju vojsku, i to vojsku paklensku, i poći će u bitku protiv Mihajla i njegove vojske. A onda dolazi bitka velikoga Boga, a đavo i njegova vojska će biti bačeni na mesto kome pripadaju, kako više uopšte ne bi imali moć nad svecima. Jer će Mihajlo vojevati njihove bitke, i nadvladaće onoga koji traži presto onoga koji sedi na prestolu, i to Jagnjeta." (UiZ 88:110–115.)

ODNOS CRKVE PREMA ABRAHAMU. ————— Pitanje. Kako se Evanđeoska crkva može prepoznati kao Abrahamovo sjeme, budući da je samo relativno mali broj njezinih članova zapravo pripadnici židovske nacije? Odgovor. Apostol iznosi dva argumenta; jedan je predstavljen njegovim riječima: „Vi ste, braćo, kao što je bio i Izak, djeca obećanja." ( Gal. 4:28 .) U ovom argumentu naš Gospodin Isus je predstavljen kao stvarno Sjeme Abrahamovo, i da svima onima koji se s njime sjedine kroz vjeru i kroz duh posinjenja daje sunasljedstvo s njim , kao udovima njegova tijela, pod njim kao svojom Glavom. Drugi argument koji apostol koristi je: „Ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju." ( Gal 3:29 .) Ovdje je apostolova misao ona o ženi koja je iskusila iste časti i privilegije kao i njezina Glava, njezin Muž, postavši životno povezana s njim kao njegova žena. Tako je nama poganima dopušteno stupiti u odnos s ovim Savezom vezanim zakletvom kroz jedinstvo s Kristom, i slično Židovi, koji nisu mogli tvrditi povezanost s ovim obećanjem jer su bili zabranjeni njihovim zakonom, oslobođeni su iz svoje unije s Mojsijem, tako da bi i oni mogli biti ujedinjeni s Kristom i kroz uniju s njim, koji je nasljednik svega, postati zajedno s poganima od iste klase ‘su-nasljednici istog obećanja’." (w1905 15. Veljače str. 62 / R3513)

ISTINA ZAISTA ČINI SLOBODNIM. Istina koju nam naš Gospodin daje da nas oslobodi zaista ima različite dijelove, različite aspekte. Prvo, trebamo shvatiti svoje robovanje grijehu i beznadnost vlastitih nastojanja da se izvučemo i dobijemo slobodu. Neki nauče ovu lekciju istine mnogo brže nego drugi, ali ona se mora naučiti prije nego što budemo spremni pravilno shvatiti sljedeću lekciju, a to je da je naš Gospodin Isus umro da bi tako mogao poništiti moć grijeha nad čovječanstvom - da bi nas on tako mogao pravno osloboditi od božanskog nezadovoljstva i osude na smrt, i da bi tako mogao imati pravo konačno osloboditi zarobljenike Grijeha i Smrti. Treća lekcija koju treba naučiti je da je vrijeme za stvarno oslobađanje svijeta, određeno u Očevom planu, veliki sedmi dan, Milenij, sedmi tisućugodišnji dan. Zatim će onaj koji je kupio svijet svojom dragocjenom krvlju, prema božanskom planu, razriješiti prokletstvo i pokrenuti različite kanale i metode Tisućgodišnjeg kraljevstva za mentalno, moralno i fizičko podizanje svijeta iz njegovog mrtvog i porobljenog stanja - neki zapravo u grobu, a drugi žure onamo - svi trebaju biti oslobođeni ropstva smrti, svima treba biti dana prilika da dođu u slavnu slobodu sinova Božjih, slobodu od grijeha i njegove vlasti te slobodu od smrti, plaće grijeha. Apostol nam ukazuje da cijelo stvorenje uzdiše i muči se čekajući taj dan i sinove Božje pod Isusom, velikim zapovjednikom i velikim svećenikom, da budu osloboditelji. Apostol Petar ističe da će svatko tko u to vrijeme ne iskoristi velike prednosti i blagoslove slobode i ne vrati se Očevoj obitelji biti uništen u Drugoj smrti.— Djela 3:23 . SAD SMO SINOVI BOŽJI. Još jedna lekcija koju nas Sveti Duh uči preko apostola i proroka, u pogledu ove slobode za koju Krist oslobađa, jest da oni koji sada mogu iskazivati vjeru u njega i koji iskreno žude za ovom slobodom, mogu u određenom smislu biti oslobođeni od grijeha i smrti sada - u ovom sadašnjem životu - dok je izvana po svemu sudeći podložan sličnim uvjetima kao i svijet. Ovo spasenje vjere je ono koje djeluje tijekom ovog Evanđeoskog doba. Blago onima koji imaju oči vjere i uši vjere, jer oni mogu primiti ovu slobodu prije svijeta, ispred Milenijskog doba, i, primajući ga u dobra i poštena srca, mogu primiti još daljnje blagoslove. Ova sloboda je opravdanje, a o njezinim utješnim i blagoslovljenim učincima na srca Božjeg naroda, Apostol govori ( Rim 5:1 ) govoreći: "Opravdani vjerom, imamo mir s Bogom." Istina nam daje ovaj mir – vjerujući Biblijskoj izjavi da je Krist umro za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje, prihvaćamo ga kao našeg Otkupitelja iz okova grijeha i služenja grijehu i računamo da smo izvedeni iz smrti u život. S ovog stajališta shvaćamo da smo prihvatljivi Bogu, iako smo još uvijek zapravo nesavršeni, vidimo da Bog prihvaća naše najbolje napore da slušamo njegov zakon umjesto stvarne poslušnosti, i da je njegova pravda nadoknađena ili ispunjena pripisivanjem nama pravednosti našega Gospodina Isusa, koji je umro za naše grijehe. Apostol takvima govori da su oslobođeni ropstva grijeha kako bi mogli doći u službu drugoga - naime Krista. "PRISTUP U OVU MILOST." Budući tako vjerom oslobođen od grijeha, sljedeći korak za vjernika je shvatiti da se ne može sam održati, da ne može sam sačuvati svoju slobodu, i pobjeći velikom Otkupitelju, koji nudi zaštitu i pomoć svima onima koji se u potpunosti posvete njemu - svima onima koji postanu njegovi učenici. Opravdanjem su slobodni, ali još uvijek u opasnosti da ih zahvate zamke grijeha i lukavstva Protivnika. Da bi doista bili slobodni, stvarno slobodni, sigurno slobodni, trebaju odmah sklopiti savez s Gospodinom Isusom, predati mu svoja srca skroz i potpuno, prihvatiti njegovu volju, njegovu riječ, njegovo vodstvo, u svakoj stvari. Ali zauzvrat, Gospodin je izbirljiv i neće ih primiti pod bilo kojim uvjetima, već samo pod uvjetom potpune predaje njegovoj volji. Ah, kažu, to onda znači drugo ropstvo, ropstvo Kristu Isusu, umjesto ropstva grijehu. Istina, odustajanje od volje je najjača vrsta ropstva, i to je upravo ono što Sveto pismo predstavlja kao put i pravilan put onih koji bi na sličan način bili slobodni od vlasti grijeha i smrti. Apostol izjavljuje da smo, oslobođeni grijeha, postali sluge [grčki, robovi] pravednosti i Krista.— Rimljanima 6:20 . Mogli bismo oklijevati oko oslobađanja jednog ropstva i potčinjavanja drugome; ali kada shvatimo da biti Kristovi sluge znači biti robovi onoga što je ispravno, dobro i istinito, i u skladu s Ocem, i da je to u najboljem interesu nas samih i svih kojih se to tiče, mi se tako radujemo da se bezrezervno stavimo pod kontrolu onoga koji nas je toliko ljubio da nas je otkupio svojom dragocjenom krvlju. Zacijelo smo sigurni u njegovim rukama! Oni koji nastoje iskoristiti slobodu za sebe, oni koji se hvale da imaju vlastiti um i vlastitu volju, ne znaju koliko je opasan njihov položaj, i da će sigurno na kraju podleći smicalicama Protivnika i zamke grijeha. Mudri su samo oni koji slijede put potpunog posvećenja Gospodinu. Sada nema samo odmora i mira, i radosti i slobode za sinove Božje, nego, osim toga, o divne li misli, Gospodar im je predložio da budu njegova Nevjesta, njegovi suradnici u Kraljevstvu, njegovi sunasljednici kroz cijelu vječnost!— Rimljanima 5:1 . (w1905 15. Veljače str. 60, 61 / R3512)

ISUS NA BLAGDANU. Naša lekcija odnosi se na posljednji blagdan sjenica kojemu je prisustvovao naš Gospodin – onaj koji se dogodio samo šest mjeseci prije raspeća. U prethodnoj lekciji vidjeli smo da je hranjenje pet tisuća bilo u vrijeme kada su mnogi od njih bili na putu za Jeruzalem na blagdan Pashe, tako da je ova lekcija najmanje šest mjeseci kasnije - vrlo vjerojatno godinu dana i šest mjeseci kasnije, jer je očito bilo dosta vremena tijekom kojeg naš Gospodin "nije mogao hoditi među Židovima, jer su Židovi tražili da ga ubiju." Prigodom ove svetkovine, mnogi su se pitali hoće li joj Isus prisustvovati ili ne, jer se čini da je znatan broj dobro razumio da su glavari svećenički bili tako zavidni protiv Gospodina, tako neprijateljski raspoloženi, tako ogorčeni, da su mu prijetili oduzeti život. Iako je naš Gospodin shvatio da je njegov život pod božanskom zaštitom sve dok ne dođe njegov "čas," ipak se čini da nije iskušavao providnost idući nepotrebno putem opasnosti, već je oblikovao svoj put prema uvjetima koje je zatekao. Tako je također opominjao svoje učenike: „Kad vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi." Kontekst pokazuje da su u to vrijeme neka od braće našeg Gospodina (vjerojatno njegovi rođaci, jer su se rođaci u to vrijeme zvali "braća") sumnjali u njegovo mesijanstvo, i poticali su ga da ode u Jeruzalem i tamo izvrši svoja moćna djela, gdje bi najučeniji ljudi nacije imali priliku vidjeti i kritizirati i pronaći greške, i ako je moguće opovrgnuti njegove tvrdnje i čuda. Odgovor našeg Gospodina je bio: "Idite vi na blagdan; ja ne idem na blagdan; moj čas još nije došao." To što je naš Gospodin rano otišao na blagdan moglo je još više izazvati neprijateljstvo vjerskih učitelja. Njegovo kašnjenje u odlasku također nije naštetilo publicitetu njegovih učenja, jer su se ljudi prirodno raspitivali o njemu, izražavali čuđenje, raspravljali o njegovim tvrdnjama, pričali jedni drugima što su vidjeli i čuli u svojim gradovima, selima, itd. Bilo je to prema drugom dijelu blagdanskog tjedna kad je naš Gospodin stigao na mjesto događaja i otišao odmah u Hram, i kada su vjerski osjećaji ljudi bili na vrhuncu, skrenuo im je pozornost na duboke duhovne stvari koje su simbolizirali iz godine u godinu kontinuirano. Pretpostavlja se da je to bilo upravo na kraju izlijevanja zlatnog vrča punog vode na oltar, ljevanice Gospodinu, i dok je mnoštvo u toploj klimi vjerojatno bilo žedno i njihova je žeđ prilično pogoršana prizorom vode, da je Isus dao najave koje čine bit naše lekcije, „Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije! Tko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo; iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode." Nije ni čudo što su ljudi rekli, kao što je Prorok prorekao, da je naš Gospodar govorio u usporedbama i alegorijama. Koliko, koliko malo od mnoštva koje je čulo je moglo razumno razumjeti ovu poruku! Čak i pod blagoslovljenim utjecajima koji su naši pod dispenzacijom Duha, kako malo njih ima odgovarajuću predodžbu o tome što ove riječi znače. PITI NA IZVORU. Svi imaju neku predodžbu o tome što je prirodna žeđ, i o osvježenju koje dolazi konzumiranjem doslovne vode, a da bismo razumjeli riječi našeg Gospodina o vodi života koju on mora dati, moramo ići naprijed i shvatiti da postoje druge žeđi i žudnje ljudske prirode koje trebaju zadovoljenje, koje bez zadovoljenja uzrokuju nemir, nevolju. Ove žudnje srca opet ukratko nazivamo žeđu za odmorom, mirom, radošću i zajedništvom. Pozivaju se samo oni koji imaju takve žeđi - "Blago gladnima i žednima". Mnogi od naše rase u sadašnje vrijeme toliko su pokvareni mentalno i fizički da nemaju gladi ni žeđi za boljim stvarima nego što sada uživaju - već su siti i zadovoljni nesavršenim stvarima koje posjeduju. Gospodinov poziv u sadašnje vrijeme nije upućen ovima, nego onima koji su gladni i žedni: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije." Ovo je poziv ovog Evanđeoskog doba: Gospodin traži one koji su žedni i nalazi ih, i ako oni budu pili na njegovom izvoru milosti i istine, naći će zadovoljstvo, utjehu, radost, mir, odmor, blagoslov, koji svijet ne može ni dati ni oduzeti. Blagoslovljeni su, dakle, žedni, i milost onima koji sada piju vodu koju je dala udarena Stijena - naš Gospodin.- 1 Kor. 10:4. Apostol je komentirao riječi našega Gospodina, objašnjavajući prvi dio, ali ne i drugi. On kaže: "Ovo reče o Duhu kojega su trebali primiti oni koji su vjerovali u njega." Primanje Duha je zadovoljenje naše žeđi. Cijeli život pijemo na ovom izvoru. Nećemo biti zadovoljni sve dok se ne probudimo u Gospodinu; tada, kao što apostol izjavljuje, "bit ću zadovoljan kad se probudim u tvom obličju"—kada ovo smrtno bude progutano u besmrtnosti, bit ćemo poput našeg dragog Otkupitelja, vidjeti ga onakvog kakav jest i dijeliti njegovu slavu kao članovi njegovog tijela. DUH SVETI JOŠ NIJE BIO DAN. Sveti Duh je bio djelovao na proroke i pod njegovim su utjecajem govorili i pisali. Ali Duh Sveti dan Evanđeoskoj Crkvi na i nakon Pedesetnice je drugačiji; to je Duh posinjenja, Duh razumijevanja, a ne Duh proroštva. Nije bilo moguće da itko bude začet od Duha kao sinovi Božji sve dok Isusova otkupna žrtva nije bila ostvarena u našu korist, ne dok nije uzašao na visinu i predstavio vrijednost te žrtve u našu korist Ocu, ne dok to Otac nije prihvatio. Tada je ovaj blagoslov Duha posinjenja izliven na apostole. Svi su prihvaćeni za članstvo u Kristovom tijelu budući da su, putem druženja sa su-članovima, postali dionici ovog jednog Duha, kojim su svi zapečaćeni do dana izbavljenja. Ef. 4:30. IZLAZNI TOK. „Iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode." Ovaj se redak nije ispunio na Pedesetnicu, gdje su Gospodinovi sljedbenici samo počeli piti duhovne istine, i po njima biti ujedinjeni u jedno tijelo od mnogo članova, kojemu je Isus glava. Upravo će iz ovog jednog tijela u konačnici poteći potok vode života tijekom Milenijskog doba za blagoslov cijelog svijeta. Naš je Gospodin ukazao na to govoreći: "Moja će vam riječ suditi u posljednji dan"—u velikom danu, Milenijskom danu; svijetu će se suditi po svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Voda života predstavlja Istinu, a količina ove vode života ili Istine koja će izaći iz usta Gospodinovih, iz usta proslavljene Crkve, bit će takav tok, takav potok, koji će doseći do svakog dijela zemlje. "Spoznaja slave Božje ispunit će svu zemlju." U sadašnjem vremenu, oni koji piju na izvoru vode života samo su posvećeni u Kristu Isusu, a naš Gospodin o njima izjavljuje da će njegova milost i istina u njima biti poput izvora vode koja izvire u život vječni . U Otkrivenju, 21. poglavlju , dana nam je slika okupljanja različitih članova Kristova tijela u slavi. Cjelina je prikazana kao Novi Jeruzalem, a iz njega izvire struja vode života koju je naš Gospodin spominjao u svojim govorima. Bit će to velika rijeka vode života, a s obje njezine obale bit će stabla života, hranjena i opskrbljena njome, dajući dobar plod, a lišće tih stabala bit će za liječenje naroda. Ovako gledano, Gospodinov govor ukratko je oslikao blagoslove koji dolaze njegovim sljedbenicima tijekom ovog Evanđeoskog doba, i blagoslove koji će u sljedećem dobu proizaći iz njih za utjehu, blagoslov i uzdizanje, obnovu, svih obitelji na zemlji – bilo koga tko će htjeti zahvatiti tu rijeku vode života, koja će tada slobodno teći, i na koju će svi biti jasno i izričito pozvani od Duha i Nevjeste. (w1905 15. Veljače str. 56,57/ R3510)