Maki

I onda se dalje nastavlja da su to oni koji slušaju Muhameda i prihvataju da je to što on govori istina. Neka kainos prebaci u odgovarajuću temu.

Ajet NIJE generalne prirode. : "Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: “Mi smo kršćani”, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. # Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: “Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili." Ibn Kesirov tefsir: ""Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju, jer znaju da je to Istina", tj. zbog radosnog navještanja o poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s., koje su imali "...pa govore: Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili", tj. one koji svjedoče ispravnost ovog i vjeruju u to. En-Nesai prenosi od Abdullaha ibn Zubejra da je rekao: "Ovaj ajet objavljen je povodom Negusa i njegovih drugova." Et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je o riječima Uzvišenog: "Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju", rekao /141/: "To su bili neki zemljoradnici, koji su došli sa Dža'ferom ibn Ebi-Talibom iz Abesinije i nakon što im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio Kur'an, oni su postali pravovjernici i suze su im potekle. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Vjerovatno ćete se vi, kad se vratite u svoju zemlju, povratiti na vašu vjeru." Odgovorili su: "Ovo je naša vjera i mi nećemo napustiti svoju vjeru"."

Osija 4:11: זְנ֛וּת וְיַ֥יִן וְתִירֹ֖ושׁ יִֽקַּֽח־לֵֽב׃ Zenut ve-javin ve-TIROŠ jikah leb. U Osija 4:11 se spominje riječ tirosh. Dokazi: https://biblehub.com/text/hosea/4-11.htm https://biblehub.com/hebrew/vetiroosh_8492.htm Daničićev prevod je ovdje potpuno promašen jer tiroš prevodi kao "mast", međutim tiroš znači "novo vino", tako da je pravilan prevod stiha: "da se odaje bludu, vinu starom i mladom, koje oduzima pamet" Ako je tirosh bezalkoholni sok od grožđa, zašto prorok Osija kaže za tirosh da oduzima pamet? Otkad to bezalkoholni sokovi oduzimaju pamet?

I sam znaš da je Muhamed tu mislio da one "Isusove sljedbenike" koji su prihvatili njega kao proroka. To nije stih koji govori o islamsko-hrišćanskom prijateljstvu, već o konverziji nekih hrišćana u islam.

Ne moramo. Rimokatolička crkva nije postojala kad se kanon sastavljao. Sinajski rukopis je nastao u okviru Crkve. Pa nađen je u pravoslavnom manastiru sv. Katarine.

Nije baš tako. Evo ti dokaz: "I od tijesta koje iznesoše iz Misira ispekoše pogače prijesne, jer ne bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te ne mogaše oklijevati, niti spremiše sebi brašnjenice." (Izlazak 12:39). Ovo nije opis obreda, već opis hljeba koji su Izrailjci ispekli. LXX: "καὶ ἔπεψαν τὸ σταῖς ὃ ἐξήνεγκαν ἐξ Αἰγύπτου ἐγκρυφίας ἀζύμους οὐ γὰρ ἐζυμώθη ἐξέβαλον γὰρ αὐτοὺς οἱ Αἰγύπτιοι καὶ οὐκ ἠδυνήθησαν ἐπιμεῖναι οὐδὲ ἐπισιτισμὸν ἐποίησαν ἑαυτοῖς εἰς τὴν ὁδόν" Opet se koristi "azimos" da se opiše beskvasni hljeb koji su Izrailjci napravili. Artos je raised bread. Raised bread je: "Synonym of yeast bread." https://en.wiktionary.org/wiki/raised_bread "bread made with yeast to rise" https://dictionary.reverso.net/english-definition/raised+bread Ovo mi sve ukazuje na to da kada se koristi riječ artos bez nekih dodatnih pojašnjenja to ukazuje na kvasni hljeb.

Ali jeste. Isusovo djelovanje ima svoj smisao samo u Njegovoj krsnoj žrtvi i vaskrsenju. Isus nije bio samo mudri učitelj koji je širio mudrost, imao je i tačno određenu misiju.

Ali se koristi za beskvasne hljebove. Ali zašto "raised"? Podignuti hljeb. Hljeb se diže kvascem. Beskvasni hljebovi nisu dignuti, izgledaju pljosnato. Pa ne nužno. Artos u užem smislu bez pojašnjenja znači kvasni hljeb od pšenice, ali u širem smislu kada se doda još neka pojašnjavajuća riječ može značiti i druge vrste hljeba. Isto kao što riječ "pivo" označava alkoholno piće, ali postoji i izraz "bezalkoholno pivo". Dodatak "bezalkoholno" je neophodan jer riječ "pivo" sama po sebi znači alkoholno piće. Ne vidim zašto se kvasnost ne bi mogla zaključiti i iz upotrebe riječi arton umjesto azimon. U LXX kada se opisuje Pasha koristi se baš azimon da se opiše jedenje hljeba. "Hljebovi prijesni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebe ništa s kvascem, niti da se vidi u tebe kvasac u cijelom kraju tvom." (2 Mojsijeva 13:7). "ἄζυμα ἔδεσθε τὰς ἑπτὰ ἡμέρας οὐκ ὀφθήσεταί σοι ζυμωτόν οὐδὲ ἔσται σοι ζύμη ἐν πᾶσιν τοῖς ὁρίοις σου" Da su apostoli htjeli napraviti direktnu aluziju na starozavjetnu Pashu, upotrijebili bi riječ koja se u LXX upotrebljava za hljeb koji se jeo tokom Pashe.

Da li se igdje opisuje jedenja baš specifično beskvasnog hljeba u Jevanđeljima? Nisam siguran. Ali nije tačno da se riječ azymos koristi samo za imenovanje praznika. "Zato da praznujemo ne u kvascu starom, ni u kvascu zloće i nevaljalstva, nego u beskvasnim hljebovima iskrenosti i istine." (1 Korinćanima 5:8). "ὥστε ἑορτάζωμεν μὴ ἐν ζύμῃ παλαιᾷ, μηδὲ ἐν ζύμῃ κακίας καὶ πονηρίας, ἀλλ’ ἐν ἀζύμοις (azimois) εἰλικρινείας καὶ ἀληθείας." Dakle kada apostoli žele naglasiti beskvasni hljeb oni koriste azimos. Evo šta se kaže za značenje riječi "artos": bread (as raised) or a loaf https://biblehub.com/greek/740.htm "Podignuti" hljeb tj. kvasni. Ako imamo samo riječ "arton" bez nekih dodatnih pojašnjenja kao što je sintagma arton azimon u LXX, mislim da moramo zaključiti da se radi o kvasnom hljebu.

Možda nigdje nije bio beskvasni hljeb?

"21. Zaista, pošto je opšti Spasitelj svih umro za nas, mi koji verujemo u Hrista, nećemo više umirati smrću kao što su nekada ljudi po kazni zakona umirali (jer je prestala takva osuda). No, pošto je blagodaću Vaskrsenja zaustavljena i prestala propadljivost, nadalje umiremo samo zbog smrtnosti tela, i to u vremenu koje je Bog svakome odredio, kako bismo mogli ostvariti i uzvišenije vaskrsenje. Jer, kao što ne propada semenje koje polažemo u zemlju, tako ni mi, umirući i raspadajući se, ne propadamo, nego vaskrsavamo kao da smo posejani, jer je smrt blagodaću Spasiteljevom uništena. Stoga, dakle, blaženi Pavle i biva svima jemac vaskrsenja, pa kaže: Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kada se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti ona reč što je napisana: Pobeda proždre smrt. Gde ti je, smrti, žalac? Gde ti je, pakle, pobeda?[2]" (O očovečenju Boga Logosa, sv. Atanasije Veliki).

Sad će ti oni objasniti kako je tirosh tj. novo vino u Bibliji bezalkoholni sok od grožđa. Jeste da su apostole optužili da su se opili novim vinom, ali očito su ih optužili da su se opili sokom od grožđa. Alkohol je potpuno prihvatljiv pred Bogom. Bog dozvoljava konzumaciju alkohola: "Ako bi ti bio put dalek, te ne bi mogao odnijeti zato što je daleko od tebe mjesto, koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje namjesti ime svoje, kad te Gospod Bog tvoj blagoslovi, Onda učini u novac, i uzev novac u ruku svoju otidi u mjesto koje izbere Gospod Bog tvoj, I za te novce uzmi što zaželi duša tvoja, goveda, ovaca, vina ili drugog jakog pića, i što god bi zaželjela duša tvoja, pa jedi ondje pred Gospodom Bogom svojim, i veseli se ti i dom tvoj." (5 Mojsijeva 14:26). "Jako piće" je shakar na hebrejskom, što znači "an intoxicant, i.e. intensely alcoholic liquor" https://biblehub.com/hebrew/7941.htm

Pa nisam ja izvukao taj zakljucak. Prvi dan beskvasnih hljebova se prevodi kao proton ton azimon. Iz toga se zaključuje da je azimon riječ za beskvasni hljeb.

Azymon je izraz za beskvasni hljeb. Već sam naveo jedan stih u uvodnom postu.

Ako je spasenje već dobijeno, šta se tu ima dalje graditi?

Apostol ne kaže da se gradi na već postojeće spasenje, već baš da se gradi spasenje.

Azymos je riječ koja eksplicitno označava baš beskvasni hljeb. Ako je jevanđelistima bilo bitno da hrišćani tokom Evharistije koriste baš beskvasni hljeb, iskoristili bi riječ azymon da opišu hljeb koji je Hristos prelomio.

Sv. Ignjatije Brjančaninov objašnjava: "Dela spasenja su dela vere, dela Novog Zaveta. Tim delima se ne ispunjavaju ljudska shvatanja i ljudska volja, nego volja Svesvetog Boga koja nam je otkrivena u jevanđelskim zapovestima. Hrišćanin koji želi da nasledi spasenje, treba da savršava sledeća dela: 1) Da poveruje u Boga onako kako Bog zapoveda da se veruje u Njega, to jest da primi učenje o Bogu koje otkriva Bog, da primi hrišćanstvo koje se u svoj čistoti i punoti čuva u nedrima Pravoslavne Crkve koju je Bogočovek posadio na Istoku, koja se sa Istoka raširila po svoj Vaseljeni, koja do danas u celini prebiva samo na Istoku i poseduje Bogopredano hrišćansko učenje bez izmena i pri mesa ljudskih i demonskih učenja… 2) Onaj ko je poverovao dužan je da prinese pokajanje za svoj pređašnji samovoljni grehovni život i da tvrdo odluči da ubuduće živi Bogougodnim životom. Po Svetome koji vas je pozvao zaveštava sveti apostol Petar hrišćanima budite i sami sveti u svemu življenju. Kao čeda poslušnosti ne povodite se za pređašnjim željama iz vremena vašega neznanja (1. Pet. 1,15,14). Nije moguće da čovek bude usvojen od Boga, niti da prebiva usvojen Bogom, a da pri tome dobrovoljno ostaje u grehovnom životu. Svima koji pristupaju Bogu Novi Zavet objavljuje pokajanje kao prvi uslov da bi pristupili Bogu. 3) Oni koji su poverovali u Boga i odbacili grehovni život kako bi stupili u opštenje sa Bogom, stupaju u to opštenje posredstvom osnovne hrišćanske Svete Tajne – svetog Krštenja: Krštenje je rođenje za Božanski život. He može prirodno da postoji onaj ko se ne rodi po zakonu prirode; ne može se stupiti u opštenje sa Bogom, u čemu se sastoji naš istinski život ili naše spasenje, ako ne postanemo hrišćani posredstvom svetog Krštenja. Takav je Božanski zakon. Krštenjem se ponovo rađamo (Tit. 3,5), to jest stupamo u ono sveto bitije koje je bilo darovano Adamu prilikom njegovog stvaranja, koje je on prilikom pada izgubio, a koje nam je vratio Gospod naš Isus Hristos. Ako se ko nerodi odozgo, ne može videti Carstva Božijega. Ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije (Jn. 3,3,5)… Sveto Krštenje se zapečaćuje drugom Svetom Tajnom koja sledi neposredno za njim, svetim Miropomazanjem. Ova tajna je opravdano nazvana pečat, budući da sveto Krštenje opravdano može biti nazvano sporazumom, zavetom između Boga i čoveka Pečat kojim se taj sporazum potvrđuje jeste sveto Miropomazanje. 4) Prebivanje u usinovljenju Bogu, koje se pruža kroz sveto Krštenje, podržava se životom po jevanđelskim zapovestima; a gubi se usled odstupanja od života po tim zapovestima. I jedno i drugo posvedočio je Sam Gospod: Ako zapovesti Moje održite, ostaćete u ljubavi Mojoj. A ko u Meni ne ostane, izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti (Jn. 15,10,6). Za spasenje je neophodno da kršteni u Hrista živi po zakonu Hristovom. 5) Bogočovek, Koji nas je svetim Krštenjem rodio za spasenje, uvodi nas u najtešnje opštenje sa Sobom drugom velikom i nedokučivom Svetom Tajnom, Evharistijom, posredstvom koje se sjedinjujemo i mešamo naše telo i krv sa Telom i Krvlju Bogočoveka. Koji jede Moje Telo i pije Moju Krv ima život večni. Ako ne jedete Telo Sina Čovečijega i ne pijete krvi Njegove, nemate života u sebi (Jn. 6,56,54,53). 6) Za podršku našoj nemoći i lečenje grehovnih rana koje zadobijamo posle Krštenja, za podršku svetinji kojom smo zapečaćeni u svetom Krštenju, Bog nam je darovao Svetu Tajnu Ispovesti. Ovom Svetom Tajnom se obnavlja i ponovo uspostavlja stanje koje nam daje sveto Krštenje. 2. 328-339"

Protestanti pogrešno shvataju spasenje. Spasenje nije trenutak, već je to proces. Sv. ap. Pavle piše: "Tako, ljubljeni moji, kao što ste svagda bili poslušni, ne samo u mojem prisustvu, nego mnogo više sada u odsustvu mojem, gradite spasenje svoje sa strahom i trepetom." (Filipljanima 2:12). Spasenje se, kao što piše, gradi sa strahom i trepetom. Dakle to je proces. "Jer je riječ o krstu ludost onima koji ginu, a sila Božija nama koji se spasavamo." (1 Korinćanima 1:18). Koji se SPASAVAMO. Ne koji smo već spašeni. Ni sam apostol Pavle sebe nije smatrao spašenim: "10. Da poznam Njega i silu vaskrsenja njegova i udio u njegovim stradanjima, saobražavajući se smrti njegovoj, 11. Da bih kako dostigao u vaskrsenje mrtvih. 12. Ne kao da to već postigoh ili se već usavrših, nego stremim ne bih li to dostigao, kao što mene dostiže Hristos Isus. 13. Braćo, ja za sebe ne mislim još da sam to dostigao; jedno pak činim: što je za mnom zaboravljam, a stremim za onim što je preda mnom," (Filipljanima 3:10-13). I svetitelji Crkve spasenje smatraju putem. Poznata su djela sv. Teofana Zatvornika o putu spasenja. Sv. Ignjatije Brjančaninov lijepo piše: "• Veruj i nikako ne popuštaj. Tako ćeš se pouzdano spasiti. Jer Bog nikada ne ostavlja onog čoveka koji sam ne ostavlja Boga, bez obzira na spoticanja do kojih po slabosti dolazi i povređenost prirode grehom. Bog će takvoga neizostavno dovesti do spasenja. A ukazivati Bogu: spasi me na taj i taj način – nije moguće. Zato što spasenje, kao dar Božiji, prevazilazi ljudsku moć shvatanja Stoga onaj ko želi da se spase treba da moli za sebe spasenje od Boga, kao neizrecivu milost Božiju, predajući se u potpunosti volji Božijoj. 6. 704"

To nije tačno. Didahi citiraju Jevanđelje po Mateju: "(1) A postovi vaši neka ne budu sa licemerima. Jer oni poste ponedeljak i četvrtak u sedmici, a vi postite sredu i petak. I ne molite se kao licemeri, nego kao što je Gospod zapovedio u Jevanđelju, ovako se molite: Oče naš koji si na nebu, da se sveti ime Tvoje; da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; hleb naš nasušni daj nam danas, i oprosti nam dug naš kao što i mi opraštamo dužni cima svojim, i ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga. Jer je Tvoja sila i slava u vekove!“Tri puta dnevno tako se molite." Didahi su napisani krajem 1. vijeka.

Pa sama činjenica da niko od jevanđelista za hljeb na Tajnoj večeri ne koristi riječ azymon po meni ukazuje na to da taj hljeb nije bio beskvasni.

S obzirom da se u istom poglavlju koristi riječ azymon, onda nije baš samo teološka potreba, već očito ima i neka poruka.

Sva četiri jevanđelja su napisana u prvom vijeku. Činjenica da već u 2. vijeku Oci Crkve znaju koja 4 jevanđelja su ispravna ukazuje na to. Bilo kako bilo, činjenica da sv. Kliment Rimski već krajem 1. vijeka piše o Pavlu kao o apostolu pobija teoriju da je Pavle Simon Magus.

Ti stihovi ne kažu da se spasenje može izgubiti. Spasenje jeste dar Božiji, ali to ne znači da u procesu spasenja učestvuje samo Bog. Isto kao što je ugovor o poklonu jednostranoobavezni ugovor, ali za njegovo zaključenje je potrebna i saglasnost poklonoprimca, isto tako i spasenje može biti darovano samo ljudima koji ga žele. Ali ugovor o poklonu može biti i raskinut zbog neblagodarnost poklonoprimca. Isto tako se i spasenje može izgubiti ako se otpadne od vjere.

To je klasična kružna logika. Spasenje se ne moze izgubiti jer ljudi koji otpadnu nisu ni bili spašeni.