Maki

Idemo dalje:

Evo šta kaže Ibn Ishaq: Druga zakletva kod al-Akabe je uključivala i odredbu o ratu za islam.

Ajde ti pročitaj zapravo taj Psalam od početka do kraja, a ne da slušaš islamske apologete koji lažu. Taj psalam kaže da hodočasnici idu da se pokažu pred Bogom NA SIONU. Sion je Jerusalim, ne Meka.

Ima predanje oko puta duše poslije smrti. Koliko se sjećam, prva tri dana nakon smrti duša luta oko mjesta gdje je živjela, a onda ide na mitarstva ako je duša pravoslavca ili u ad ako je duša nepravoslavca.

Slažem se. Pravoslavlje se protivi gatanju i vračarenju i prizivanju duhova. Ali nekada Bog dopušta da se neki pokojnici, obično svetitelji, jave živim ljudima i prenesu im neku poruku. Recimo blažena Teodora je prenijela svoje iskustvo sa mitarstvima, sveta tri jerarha su se javila da objave da su pred Bogom njih trojica jednaki i tako je ustanovljen njihov zajednički praznik itd.

Otkud ti ovo? Zar nije Isus rekao da je Otac sav sud dao Sinu? Sin će biti sudija, a ne Otac.

Prorok Jeremija i prvosveštenik Onija su se javili Judi Makavejcu.

Druga zakletva kod al-Akabe je uključivala i element ratnog saveza između muslimana i Medinjana. Tako da je očito da je i u tom trenutku Muhamed imao ideju da će doći do obračuna sa Kurejšima, čak i ako je rat krenuo nešto kasnije.

Navedeni citat kaže da je Muhamed naredio odlazak u Medinu nakon što je dobio zapovijest o borbi. Istu verziju prenosi i Ibn Ishaq u svojoj biografiji Muhameda. U svakom slučaju, Muhamed nije otjeran iz Meke kao žrtva vjerskog progona kako se to često predstavlja, otišao je jer je svojim dogovorima sa Medinjanima ugrozio bezbjednost Meke. Da, ni Kurejši nisu bili pravedni, ali niko nikada za njih nije ni tvrdio da jesu bili. Rat između Kurejša i muslimana nije bio neka epska borba dobra i zla gdje su muslimani bili "underdogs" protiv sile Kurejša, to je bio rat oko moći i uticaja gdje su muslimani nekad imali prednost, a nekad nisu.

Hram u Jerusalimu. U Jerusalim. Baka je samo mjesto na putu do Jerusalima, nije mjesto hodočašća. Možda je danas najveće hodočašće u Meku, ali to nije bio slučaj u vrijeme kada je predmetni psalam napisan. Kako sam već napisao, predmetni psalam govori o putu hodočasnika u Jerusalim. Jerusalim je odredište, a ne dolina Baka. Da, dolina Baka uopšte nema nikakav značaj sama po sebi. Šteta što psalam na koji se ti pozivaš opisuje hodočašće u Jerusalim, a ne u Meku.

"Ibn Ishaq stated, "When God Almighty gave permission for warfare with His words, 'Permission (to fight) is being given to those against whom war is being wrongfully waged. God has power to give them victory, those who have been expelled unjustly from their homes merely for having said, "Our Lord is God"' (surat al-Hajj, XXII, v.3940). "When God gave permission to do battle and that group of ansar had followed him into accepting Islam and had agreed to give him and his Muslim followers aid and refuge, the Messenger of God (SAWS) ordered his supporters, both those who had previously emigrated and those who had stayed with him in Mecca, to leave in migration to Medina to join their Muslim brethren there. He told them, 'God has provided brothers and a home where you may be secure.' "And so they left for Medina in groups. "The Messenger of God (SAWS) stayed in Mecca waiting for his Lord to give him permission to emigrate from Mecca to Medina." (Ibn Kathir, al-Sira al-Nabawiyya).

Jedini relevantni komentatori za mene su Sveti Oci, ne biblehub. Doduše i tvoji izvori pokazuju da se ne radi o Meki. Evo šta kaže citat koji si ti stavio: "The vale of Baca was some waterless and barren valley through which pilgrims passed on their way to Jerusalem; but faith turns it into a place of springs, finding refreshment under the most untoward circumstances, while God refreshes them with showers of blessing from above, as the autumnal rains clothe the dry plains with grass and flowers" Dakle dolina Baka nije KONAČNO ODREDIŠTE, ona je samo dio puta do Jerusalima. Hodočasnici ne idu na hodočašće u dolinu Baka, već u Jerusalim. Vrlo je lako pokazati da se ne radi o Meki. Pročitajmo: "Idući dolinom plačevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima. Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu." (Psalam 84:6-7). Javljaju se pred Bogom NA SIONU. U JERUSALIMU. Prolaze kroz dolinu Baka da bi došli do jerusalimskog hrama. Baka nije nikakvo sveto mjesto u Pismu, ona je samo dio puta do svetinje u Jerusalimu.

Gluposti. Dolina Baka nije Bekka, a hodočašće je u Jerusalimu.

Muslimanski apologeti prešućuju pravi razlog hidžre. Muhamed nije otišao iz Meke u Medinu jer je bio žrtva strašnih progona, otišao je iz Meke JER JE SKLOPIO SPORAZUM SA MEDINOM PROTIV MEKE. To je tzv. druga zakletva kod al-Akabe koju je Muhamed sklopio sa dijelom Medinjana. Tek tada je otjeran iz Meke.

Mislim da sam jasno pokazao da nije i da se već u doba sudija taj događaj smatrao dijelom prošlosti. To je navlačenje značenja. Prvo, u tom stihu se kaže da dolazi lično Bog sa zakonom. Bog nije lično sišao i osvojio Meku, ali jeste lično sišao na Sinaj i dao Mojsiju zakon. Nije bitno gdje je danas najpoznatiji izvor u Arabiji, bitno je da li je taj izvor imao taj status u vrijeme kad je pisana Knjiga Postanja, a odgovor na to pitanje je NE. Meka se nigdje ne spominje prije 8. vijeka nove ere, prije islama niko nikada nigdje nije spomenuo Meku, a kamoli da je izvor kod Meke bio najpoznatiji izvor u Arabiji. Faran u Bibliji nije Meka i to se vidi po tome što su Izrailjci prošli kroz Faran na putu od Egipta do Hanana. Dovoljno je pogledati geografsku mapu i vidjeti da Meka nije na toj ruti uopšte. Takođe, Ismailov studenac nije studenac Zamzam vode, a to je isto tako lako dokazivo jer Pismo kaže da se taj studenac nalazio u pustini virsavejskoj: "14 Avram ustav ujutru rano, uze hleba i mešinu vode, i dade Agari metnuvši joj na ledja, i dete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji virsavskoj. 15 A kad nesta vode u mešini, ona baci dete pod jedno drvo, 16 Pa otide koliko se može strelom dobaciti, i sede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako će umreti dete. I sedeći prema njemu stade glasno plakati. 17 A Bog ču glas detinji, i andjeo Božji viknu s neba Agaru, i reče joj: Šta ti je Agaro? Ne boj se, jer Bog ču glas detinji odande gde je. 18 Ustani, digni dete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod. 19 I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mešinu vode, i napoji dete." (Postanje 21:14-19). Virsaveja ti je jug današnjeg Izraela, to nije ni blizu Meke koja je hiljadama kilometara daleko.

Pa nisam siguran u ovo uzimajući u obzir svetitelje koji su iznosili upravo takav stav. Ovakvo shvatanje ignoriše činjenicu da nam je Bog u Svetom Pismu jasno iznio kriterijume spasenja, od kojih je na prvom mjestu vjera u Hrista. Ako se Izrailjci nisu mogli spasiti djelima zakona koji im je dat od Boga, ne mogu se ni neznabošci spasiti samo po svojoj savjesti. Kao što kaže sv. Ignjatije Brjančaninov najveće ljudske vrline nisu mogle ljude spasiti od ada, pa ne mogu darovati ni ulazak u carstvo Božije.

Bog je širio jevanđelje postepeno upravo kako bi izbjegao da neki narodi koji bi primili jevanđelje isto ne bi izvrnuli u jeres i tako sebi natovarili tešku kaznu na vrat.

"Jedno je biti neznalica, a drugo ne želeti znati. Jer je volja kriva u slučaju čoveka za koga se kaže: „On nije sklon da razume, da bi činio dobro.“ Ali čak ni neznanje, koje nije onih koji odbijaju da znaju, već onih koji su, takoreći, jednostavno neznalice, ne opravdava nikoga toliko da ga izuzme od kazne večnog ognja, iako je njegovo neverovanje rezultat toga što uopšte nije čuo u šta bi trebalo da veruje; ali verovatno samo toliko da ublaži njegovu kaznu." (blaženi Avgustin, O blagodati i slobodnoj volji).

Šta je na kraju onda rezultat te kazne? Uništenje?

Nisam siguran da vidim razliku.

Pa ne znam na koji način možemo shvatiti tu riječ.

Pa da, to jeste pitanje svih pitanja. Da li su to fizičke muke, duhovne, psihičke. Ima raznih stajališta.

Upravo tako. Oni koji vjeruju u nesvjesno stanje poslije smrti praktično optužuju Hrista da je pričao judejske bajke, a što apostol Pavle strogo zabranjuje hrišćanima.

Ali Hristos i apostoli su govorili da je riječ o vječnim mukama.

Bog je pravedan, ali je i milostiv. Iz naše perspektive to zaista izgleda nepravedno, ali otkud znamo da li je možda prvim hrišćanima izgledalo nepravedno da jedan veliki protivnik hrišćanstva i gonitelj koji je odobravao ubistva hrišćana dobije takvu Božiju blagodat i od Boga bude izabran kao apostol neznabošcima.