Maki

Pokojni čovjek se moli za žive. Dakle pokojni se mogu moliti za druge kao i živi, što znači da kao što možemo zamoliti žive ljude da se mole Bogu za nas, može se isto zamoliti i pokojne.

Kritična greška. U Svetoj Trojici postoji samo jedan uzrok, a to je Bog Otac. Sv. Fotije Carigradski jako koncizno to objašnjava: "Pošto je Otac načelo i uzrok ne zbog prirode Božanstva, nego zbog ipostasnog svojstva, i pošto Ipostas Očeva ne uključuje Sina, to Sin ne može biti načelo i uzrok. Filioque ustvari razdvaja Očevu Ipostas na dva dela, ili Ipostas Sina čini delom Očeve Ipostasi. Učenjem o Filioque Sveti Duh je dva puta odmaknut od Oca, i otuda ima mnogo niži rang nego Sin. Ako Duh Sveti ishodi i od Sina, onda od triju Božanskih Lica samo Duh Sveti ima više nego jedan početak (αρχη). Učenjem o ishođenju Duha i od Sina, Otac i Sin ispadaju bliži jedan drugome nego Otac i Duh, pošto Sinu pripada ne samo Očeva priroda nego i Očevo lično svojstvo. Ishođenje Duha od Sina je ili isto kao i ono od Oca, u kom se slučaju razlika među Licima gubi mešanjem svojstava, ili je različito, u kom slučaju postoji protivnost u Svetoj Trojici. Dvostruko ishođenje se ne može pomiriti sa principom, da ono što nije zajedničko svima trim Licima, isključivo pripada samo jednome od triju Lica. Ako Duh ishodi i od Sina, zašto ne bi nešto ishodilo i od Duha, da bi se na taj način očuvala ravnoteža među Božanskim Licima? Učenjem o ishođenju Duha i od Sina, Otac se pokazuje kao pristrasan prema Sinu.“

"I govoraše Onija i reče: "Ovaj bratoljubac, koji se mnogo moli za narod i za Sveti Grad, jeste Jeremija, Božiji Prorok." (2 Makavejska 15:14). Problem je što protestanti ne prihvataju Makavejske knjige kao dio Svetog Pisma.

Dobro, i? Govorili mi da Duh ishodi od Oca ili iz Oca, to ne mijenja suštinsku poentu da je Otac JEDINI UZROK Duha. Sin tu nema nikakvu ulogu niti može imati. Božanstvo ima jedan uzrok, Oca.

Ti miješaš slanje Duha ljudima u vremenu i vanvremensko vječno ishođenje Duha od Oca, koje se odvijalo i kada nije bilo ljudi. To su različite kategorije, a svakako da nije isto ishoditi OD Sina i KROZ Sina. Uostalom, Oci Prvog i Drugog vaseljenskog sabora su našli za ispravno da usvoje tekst Simvola vjere bez filiokve, iako su se bavili i pitanjima koja su se ticala upravo Duha Svetoga. Ne vidim odakle papama pravo da to samoinicijativno mijenjaju.

Pa kako to suštinski mijenja stvari? Te oznake mogu itekako promjeniti značenje Kur'ana, a činjenica da je treći kalif morao sprovesti tako opsežan program kodifikacije Kur'ana i spaljivanja svih alternativnih razlika znači da su razlike postale prilično veliki problem. Na osnovu čega možete znati da je Osman potrefio pravu verziju i da nije spalio ispravniju?

Postoji višemilenijumska praksa Crkve koja potvrđuje ispravnost molitvi svetiteljima i anđelima. Naravno i Sveto Pismo to potvrđuje jer govori da se prorok Jeremija poslije smrti moli za Jevreje, ali protestanti ne prihvataju Makavejske knjige kao dio kanona.

Već sam pokazao da grčki tekst jasno ukazuje na to da je pravilan prevod da je Logos Bog. Nijedan prorok u Sv. Pismu nije sebe nazivao Putem, Istinom i Životom. Nije Bog ni matematička formula pa vi ipak stalno spominjete tu 1+1+1=1 priču.

Ne ide to baš tako jednostavno. Rimokatolici igraju dvostruku igru. Sa jedne strane umanjuju značaj filiokvea, a sa druge strane suptilno nameću to učenje u smislu "pa eto nije to toliko bitno". Filiokve nije obično razmimoilaženje u mišljenjima, to učenje ima konkretne posljedice. "26. A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene." (Jovan 15:26).

Ne ignorišemo ih, samo ih stavljamo u širi kontekst Hristovog ovaploćenja i kenoze.

Evo još jedan zanimljivih ajeta: "Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!”A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. # Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. # Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je. # Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću." (el-Maide 72-75). Ovdje Kur'an jasno "pobija" dogmat o Sv. Trojici, ali onda autor Kur'ana opet kreće pominjati Isusa i Mariju u paketu i navodi da su "oboje hranu jeli". Ibn Kesirov tefsir: "Es-Suddi i drugi kažu: Objavljen je /ovaj ajet/ zato što su smatrali da su Mesih i njegova majka bogovi, a Allaha su smatrali trećim od troga, po tom shvatanju. To je isto kao što Uzvišeni Allah kaže: "A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! - on će reći: Hvaljen neka si Ti! " (5:116) Ovo mišljenje najjasnije je od onoga što je kazano o tumačenju Njegova govora, neka je On Uzvišen: "Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice!" (...) Allah Uzvišeni kaže: "...i oboje su hranu jeli", tj. imali su potrebu da je uzimaju i da ona iz njih izlazi, pa su oni dva roba kao i drugi ljudi, a nisu nikakvi bogovi, kako to smatraju kršćanske, neznanobožačke sekte, neka je na njima ono što od Allaha zaslužuju do dana Proživljenja." https://tefsir-ibn-kesir.blogspot.com/2014/11/tefsir-ibn-kesir-sura-el-maida.html Crno na bijelo da po autoritativnim tumačima Kur'ana Kur'an uči da hrišćani vjeruju da je Bogorodica boginja i da je ona dio Svete Trojice. A odakle ovo? Pa vrlo jednostavno. Dva Lica Svete Trojice su Otac i Sin, a Muhamed je mislio da je treće Lice Majka. Velika greška za navodno božansku knjigu.

Osim što nije Muhamed sastavio pisani Kur'an, već Osman. Demant: "Narrated Anas bin Malik: Hudhaifa bin Al-Yaman came to Uthman at the time when the people of Sham and the people of Iraq were Waging war to conquer Arminya and Adharbijan. Hudhaifa was afraid of their (the people of Sham and Iraq) differences in the recitation of the Qur'an, so he said to Uthman, O chief of the Believers! Save this nation before they differ about the Book (Qur'an) as Jews and the Christians did before. So Uthman sent a message to Hafsa saying, Send us the manuscripts of the Qur'an so that we may compile the Qur'anic materials in perfect copies and return the manuscripts to you. Hafsa sent it to Uthman. Uthman then ordered Zaid bin Thabit, Abdullah bin AzZubair, Sid bin Al-As and Abdur Rahman bin Harith bin Hisham to rewrite the manuscripts in perfect copies. Uthman said to the three Quraishi men, In case you disagree with Zaid bin Thabit on any point in the Qur'an, then write it in the dialect of Quraish, the Qur'an was revealed in their tongue. They did so, and when they had written many copies, Uthman returned the original manuscripts to Hafsa. `Uthman sent to every Muslim province one copy of what they had copied, and ordered that all the other Qur'anic materials, whether written in fragmentary manuscripts or whole copies, be burnt." (Sahih Bukhari 4987). Osman je spalio ostale Kur'ane, kako bi spriječio razmimoilaženja među muslimanima oko tačnog značenja.

Kako se ne spominje ako će Allah navodno ukoriti hrišćane jer su Isusa i Njegovu majku smatrali bogovima. Kad su to hrišćani smatrali Djevu Mariju boginjom? Nikada. To nije tačno. Sveto Pismo uči da život počinje od začeća, nema govora o pretpostojanju duše. Dokaz: "Jer šta bih činio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio? Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?" (Jov 31:14-15). Ignorišeš tačne riječi koje je Hristos upotrijebio. Hristos je rekao "prije Avrama, JA JESAM". EGO EIMI. To je naziv za Boga iz Izlaska 3:14. Kada Mojsije pita Boga ko je On, Bog mu odgovara: Ja Sam Onaj Koji Jesam. EGO EIMI ho on. Hristos tim riječima za Sebe govori da je Bog. On je taj EGO EIMI koji je govorio sa Mojsijem i Jevreji su to prepoznali, zato su Ga htjeli kamenovati. To je kao da danas neko dođe u neku islamsku zemlju i kaže za sebe: "ja sam rahman i rahim". To bi se tumačilo kao svetogrđe jer sebi pripisuje Allahovo ime. Hristos je Sebi pripisao božansko Ime, što bi bilo bogohulno ako On zaista nije Bog. Dakle ili je Isus bogohulnik ili je Bog. Nema treće. Ajde da vidimo. "38. Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub. 39. A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi;" (Matej 5:38-39). "Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone." (el-Bekare 194). Isus kaže da ne primjenjujemo oko za oko i zub za zub, već da ako nas neko udari po desnom obrazu, okrenemo i drugi, dok Muhamed izričito govori da se primjenuje oko za oko i zub za zub. "44. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijeđaju i gone," (Matej 5:44). "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi" (el-Mudžadela 22) Isus kaže da ljubimo čak i naše neprijatelje, Muhamed kaže suprotno da ne trebamo sa njima biti u ljubavi.

Kako ne ukazuje ako apostol Jovan u prvom stihu kaže za Sina/Logosa da je Bog, Hristos za Sebe kaže da je Put, Istina i Život, za Sebe koristi naziv "Ja Jesam", kaže da je postojao i prije Avrama, apostol Toma Ga direktno naziva Bogom i Hristos ga ne ispravlja itd itd. Probaj shvatiti to na ovaj način: 1x1x1=1. Zašto vi ignorišete milion drugih stihova iz Jevanđelja i hvatate se samo za taj jedan? Zar nije to nepošteno?

Ti si prvi pomenuo Kovčeg, zato sam ja pomenuo sveštenike.

Pa gdje su danas aronski sveštenici u adventizmu? Kako te službe može ne biti više, ako je vječna?

Okej, ali bih ti postavio jedno pitanje. Ako je svetkovanje subote vječno zato što su ploče zakona stavljene u Kovčeg zavjeta, da li je onda vječno i sveštenstvo Arona i njegovih potomaka pošto je u Kovčegu pored ploča bio i Aronov procvjetali štap koji je označavao izbor baš Arona i njegovih potomaka kao sveštenika pred Bogom?

Kako je u koliziji? Hristos je za Sebe iskoristio božanski izraz "Ja Jesam" u Jovan 8:58. Jevreji su odmah to prepoznali i htjeli da Ga kamenuju. Hristos je rekao da je postojao prije Avrama, čak i prije postanja svijeta. Rekao je da u Sebi ima život isto kao što i Otac u Sebi ima život, što ukazuje na Njegovu jednakost sa Ocem. Ništa se u Pismu ne može protumačiti na način da je Isus Hristos obični čovjek koji ima početak u vremenu. Pomenuti ajeti upravo pokazuju da autor Kur'ana nije imao puno pojma o hrišćanstvu i da je smatrao da Sv. Trojicu čine Otac, Sin i Majka pa kao pita Isusa da li je on tražio da ljudi prihvate njega I NJEGOVU MAJKU kao bogove, što je naravno totalni nonsens pošto hrišćani uopšte ne vjeruju da je Bogorodica, ma koliko poštovana i uzvišena, jednaka Bogu. A da su pomenute ajete na taj način shvatali i tumači Kur'ana svjedoči nam Ibn Kesir: "Ovi su ajeti, također, u kontekstu obraćanja Allaha, dželle šanuhu, Njegovom robu i poslaniku 'Isau, sinu Merjeminu, alejhi selam, kome će Allah na Sudnjem danu, u prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali bogovima mimo Allaha, reći:"O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" Ovaj ajet, po Katadetu i drugim mufesirima, predstavlja prijetnju i ukor kršćanima naočigled svih ljudi na Kijametskom danu." https://tefsir-ibn-kesir.blogspot.com/2014/11/tefsir-ibn-kesir-sura-el-maida.html Jasno je da autor Kur'ana nije najbolje znao šta hrišćani vjeruju i da Treće Lice Trojice nije Hristova majka, već Duh Sveti pa ih kao treba ukoriti jer su bogovima smatrali Isusa i Njegovu majku. To lijepo zvuči, ali to nije tako. Zanemarimo na trenutak rasprave o Hristovom božanstvu, Kur'an uopšte ne prenosi ona najpoznatija i najupečatljivija Hristova učenja. Ne prenosi nam Hristova učenja o mirotvorstvu, o činjenju pravde, o ljubavi prema svima pa čak i prema neprijateljima našim, o smirenosti, o okretanju drugog obraza, o neodgovaranju na zlo zlom, o tome da nasilje rađa nasilje itd. Toga ničega u Kur'anu nema. Isus je u Kur'anu totalno sporedna figura i služi kao SREDSTVO TEOLOŠKIH DEBATA, a ne kao osoba čije Se učenje prenosi. Pola kur'anskih ajeta koji pominju Isusa se bave time da On nije Bog, već samo čovjek. U redu, ali ŠTA DALJE? Gdje su bezvremenske poruke poput "ko se od mača lati, od mača pogiba"? Gdje je besjeda na gori? Pismo nas upozorava da će doći lažni proroci i da ih se pazimo.

Mi to ne možemo reći budući da Novi zavjet ne opisuje detaljno hrišćanska bogosluženja, a pogotovo ne njihovu tehničku stranu poput odeždi. Ali možemo zaključiti da je ustanovljavanje posebne odjeće tokom bogosluženja u skladu sa Hristovim porukama. A evo šta su rekli neki ranohrišćanski pisci. Recimo Egesip u 2. vijeku: "James, the Lord's brother, succeeds to the government of the Church, in conjunction with the apostles. He has been universally called the Just, from the days of the Lord down to the present time. For many bore the name of James; but this one was holy from his mother's womb. He drank no wine or other intoxicating liquor, nor did he eat flesh; no razor came upon his head; he did not anoint himself with oil, nor make use of the bath. He alone was permitted to enter the holy place: for he did not wear any woollen garment, but finelinen only." Hegesippus (Roberts-Donaldson translation)Hegesippus (Roberts-Donaldson translation). On Early Christian Writings. www.earlychristianwritings.com Dakle ovaj izvor nam govori da je sv. ap. Jakov Pravedni, episkop jerusalimski, nosio posebnu odjeću po uzoru na starozavjetne sveštenike. Polikrat Efeski, episkop Efesa, nam piše u 3. vijeku sljedeće: "For in Asia also great lights have fallen asleep, which shall rise again on the last day, at the coming of the Lord, when he shall come with glory from heaven and shall seek out all the saints. Among these are Philip, one of the twelve apostles, who sleeps in Hierapolis, and his two aged virgin daughters, and another daughter who lived in the Holy Spirit and now rests at Ephesus; andmoreover John, who was both a witness and a teacher, who reclined upon the bosom of the Lord, and being a priest wore the sacerdotal plate.He also sleeps at Ephesus." CHURCH FATHERS: Church History, Book III (Eusebius)Featuring the Church Fathers, Catholic Encyclopedia, Summa Theologica and more. www.newadvent.org Ovdje vidimo da je i sv. Jovan Bogoslov nosio posebnu odjeću tokom svoje svešteničke službe. Nije tako. Kako sam pokazao citatima sv. Ignjatija Bogonosca, koji je živio u 2. vijeku i bio apostolski učenik, organizaciono ustrojstvo Pravoslavne Crkve seže do samih početaka hrišćanstva.

Pa da, kako sam i naveo ti izrazi su se nekad poistovjećivali. U Poslanici Filipljanima apostol Pavle i prezvitere naziva episkopima jer je to tada bio običaj. Ali su ipak postojali oni koji su bili nadređeni. Recimo sam apostol Pavle šalje Tita "sa punom vlašću" (Titu 2:15) da uči i kori Krićane. Opet bih citirao sv. Ignjatija Bogonosca i njegovu Poslanicu Efescima: "2. Želim da vam se radujem svagda, ako budem dostojan. A treba na svaki način proslavljati Isusa Hrista, Koje je vas proslavio, da biste, usklađeni u jednoj poslušnosti (ύποταγή = pokornosti),povinujući se episkopu i prezviterima (=sveštenicima),u svemu bili osvećeni." Sv. Ignjatije jasno svjedoči da u jednoj pomjesnoj crkvi postoji jedan episkop i više prezvitera. Naglašavam opet da je sv. Ignjatije bio apostolski učenik i pisao u 2. vijeku, dakle na samom početku hrišćanstva stoga njegovo svjedočanstva zaista mnogo govori o organizacionom ustrojstvu rane Crkve. Ovo je poznata protestantska greška. Od episkopa se očekivalo da budu "jedne žene muž", ali isto tako i da PRESTANU ŽIVJETI BRAČNIM ŽIVOTOM SA SVOJIM ŽENAMA nakon hirotonije za episkopa. Sv. ap. Pavle piše: "1. A za ono što mi pisaste:dobro je čovjeku da se ne dohvata žene." (1 Korinćanima 7:1) kao i "8. A neoženjenim i udovicama velim:dobro im je ako ostanu kao i ja što sam." (1 Korinćanima 7:8). Dakle u ranoj Crkvi se poštovala djevstvenost kao bolja od bračnosti. Sigurno da su stoga i neoženjeni episkopi smatrani boljim izborom od oženjenih, a oni oženjeni su bili dužni da žive djevstveno sa svojim ženama. Pa čemu onda to "jedne žene muž"? Kako bi se zabranilo rukopolaganje ljudi sa više brakova pošto je smatrano nedostojnim da jedan episkop mijenja žene. I danas u pravoslavlju je pravilo da se sveštenik može vjenčati samo prije rukopoloženja i to jednom.

Dovoljno je navesti samo par stihova pa da sve ovo padne u vodu: "A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi." (Luka 20:38). Grčki: Θεὸς δὲ οὐκ ἔστι νεκρῶν, ἀλλὰ ζώντων· πάντες γὰρ αὐτῷ ζῶσιν. "2. On dođe Isusu noću i reče mu: Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao; jer niko ne može ova znamenja tvoriti koja ti tvoriš ako nije Bog s njim." (Jovan 3:2) οὗτος ἦλθε πρὸς αὐτὸν νυκτὸς καὶ εἶπεν αὐτῷ· Ραββί, οἴδαμεν ὅτι ἀπὸ Θεοῦ ἐλήλυθας διδάσκαλος· οὐδεὶς γὰρ ταῦτα τὰ σημεῖα δύναται ποιεῖν ἃ σὺ ποιεῖς, ἐὰν μὴ ᾖ ὁ Θεὸς μετ’ αὐτοῦ. "4. Što se pak tiče jedenja idolskih žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema nijednoga drugoga Boga osim jednoga." (1 Korinćanima 8:4). Na grčkom: Περὶ τῆς βρώσεως οὖν τῶν εἰδωλοθύτων οἴδαμεν ὅτι οὐδὲν εἴδωλον ἐν κόσμῳ, καὶ ὅτι οὐδεὶς Θεὸς ἕτερος εἰ μὴ εἷς. "4. Jer je svaki dom sazidan od nekoga, a onaj koji je sve sazdao jeste Bog." (Jevrejima 3:4). πᾶς γὰρ οἶκος κατασκευάζεται ὑπό τινος, ὁ δὲ τὰ πάντα κατασκευάσας Θεός. U svim gore navedenim stihovima imamo riječ theos BEZ ODREĐENOG ČLANA "ho" ispred, pa se ipak u tim stihovima theos bez određenog člana prevodi kao "Bog" i samo je takav prevod smislen, jer bi inače imali besmislice poput "nema nijednoga drugoga BOŽANSKI osim jednoga" ili "znamo da si učitelj koji je od BOŽANSKI došao". Kako sam naveo, za izraz "božanski" već postoji druga riječ u grčkom. Riječ Theos se nikada ne koristi u tom značenju.

Tako je, sve tačno. Da, u Novom zavjetu se episkopi, prezviteri i đakoni ne nazivaju eksplicitno sveštenicima, ali ovaj naziv je ustanovljen zbog određenih sličnosti između funkcija starozavjetnog sveštenstva i novozavjetnih službi. Kao što su starozavjetni sveštenici prinosili krvne žrtve Bogu, tako se u Novom zavjetu prinosi beskrvna žrtva Sv. Evharistije pa je otuda nastala upotreba naziva sveštenik i za novozavjetne episkope, prezvitere i đakone. Ovaj naziv ni u kom slučaju nije pogrešan. Ovo uopšte nije nešto nepoznato u Crkvi. Radi se o tome da, iako se đakonski red svrstava u svešteničke redove, u užem smislu svešteničku službu vrše episkopi i prezviteri jer samo episkopi i prezviteri mogu voditi bogosluženja i savršavati Sv. Tajnu Evharistije, dok đakoni nemaju tu vlast. Dakle episkopi i prezviteri su ipak na neki način viši od đakona i odvojeni su od njih pa se stoga ove dvije službe u Novom zavjet nekad poistovjećuju. A da to da Sv. Pismo ponekad poistovjećuje episkope i prezvitere pominju i tumači Pisma unutar Crkve. U ranoj Crkvi takva poistovjećivanja su bila uobičajena prije ustanovljava precizne terminologije. Dakle to nije nešto što Pravoslavna Crkva krije od vjernika. Evo recimo šta piše sv. Teofilakt Ohridski: "Dozva starešine crkvene. Mnogima je nepoznat običaj Pisma, posebno Novog Zaveta, da episkope naziva prezviterima (crkvenim starešinama) i prezvitere episkopima. To se, međutim, vidi i iz ovog mesta, i iz Poslanice Titu, a takođe i iz Poslanice Filipljanima. Takođe bi mogli da doznamo, da li to sledi, makar i kao zaključak, i iz Prve poslanice Timoteju. Iz knjige Dela apostolskih možemo se ubediti u to, jer je napisano sledeće: Iz Milita pak posla u Efes i dozva starešine irkvene (prezvitere). Nije rečeno da je dozvao episkope, ali je zato kasnije dodato: Duh Sveti vas postavi za episkope, da napasate Crkvu Gospoda i Boga (st. 28). U Poslanici Titu kaže: Da postavši po svim gradovima starešine (prezvitere), kao što ti ja zapovedih (Tit. 1; 5), a u Poslanici Filipljanima piše: Pavle i Timotej, sluge Isusa Hrista, svima koji su u Filipima, s episk-pima i đakonima (Filiplj. 1; 1). Nisam izostavio ništa što je korisno da vam objavim. Ko što je skrivanje nečega obeležje zavisti, tako je i kazivanje svega obeležje nerazboritosti, zbog čega i dodaje: što je korisno." Međutim, sama upotreba dvije različite riječi ukazuje na to da episkopska i prezviterska služba nisu identične jer ne bi onda bilo potrebe koristiti dvije riječi. A postojanje jasno ustanovljena tri sveštenička čina svjedoče i ranohrišćanski izvori poput Poslanice Magnežanima sv. Ignjatija Bogonosca koji je bio apostolski učenik pa je svakako znao kakvo je to apostolsko ustrojstvo Crkve: "VI. (1) Budući da sam u prethodno navedenim licima video sve mnoštvo (vaše) u veri, i zavoleo (vas), savetujem da se starate da u slozi Božijoj( u jednomislenosti Božijoj) činite sve, pod predsedništvom episkopa (koji je) na mestu Božijem, i prezvitera na mestu zbora apostolskog, i đakona, meni najdražih, kojima je poverena služba Isusa Hrista (Mt. 20,28), koji je pre vekova bio uz Oca i na kraju se javio (nama) (Jn. 1,18)."

Nismo politeisti ako vjerujemo da je to JEDAN Bog u tri Ličnosti. Nije lako za shvatiti, znam. Ali kada govorimo o Bogu, često su naše ljudske perspektive ograničene i nemoćne da pojme Božanstvo. Biblija nam jasno govori da je Bog jedan, ali da nije monada. A sv. ap. Jovan, koji je sa Hristom živio i od Hrista učio nam kaže: "22. Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist, koji odriče Oca i Sina. 23. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca." (1 Jovanova 2:22-23). Ako neko negira Hrista kao Sina Božijeg, onda ta osoba negira i Samoga Oca. To je sve u paketu. Ne možeš poštovati Oca, a odricati se Sina i negirati da je On Sin.

Ime "Mihailo" ne znači "onaj koji je jednak Bogu", već znači "Ko je kao Bog?" kao pitanje. Svi arhanđeli imaju takva teoforična imena koja govore nešto o Bogu. Mihailo tu nije izuzetak. Sveti arhanđel Mihailo je arhistratig Božiji, nas molitvenik pred Gospodom, veliki vojskovođa nebeske vojske, ali ipak nije Bog. On je stvoreno biće, kao i drugi anđeli.

Analizirao bih malo čuveni stih Jovan 1:1. Na grčkom tekstu ovaj stih glasi: "Ἐν ἀρχῇ ἦν ὁ Λόγος, καὶ ὁ Λόγος ἦν πρὸς τὸν Θεόν, καὶ Θεὸς ἦν ὁ Λόγος." Podebljana riječ je ona koja je ključna. To je grčka riječ Theos. Ova riječ uvijek znači "Bog". To je IMENICA, to nije PRIDJEV "božanski". Dokaz: https://biblehub.com/greek/theos_2316.htm Na grčkom jeziku postoji pridjev koji se prevodi kao "božanski". To je riječ θεῖος (theios). Ta se riječ koristi recimo u 2 Petrovoj 1:4: "4. Kroz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu." δι’ ὧν τὰ τίμια ἡμῖν καὶ μέγιστα ἐπαγγέλματα δεδώρηται, ἵνα διὰ τούτων γένησθε θείας κοινωνοὶ φύσεως ἀποφυγόντες τῆς ἐν κόσμῳ ἐν ἐπιθυμίᾳ φθορᾶς. Dokaz:https://biblehub.com/greek/2304.htm. Da je sveti apostol Jovan Bogoslov htio u prvom stihu svog jevanđelja reći da je Riječ božanska iskoristio bi pridjev theios, a ne imenicu Theos. Pošto je iskoristio imenicu Theos, jedini ispravan prevod je da je Riječ Bog.