Maki

Ja sam naveo primjere ponašanja praotaca koji ukazuju na to da su znali značaj Imena Božijeg, gdje su primjeri njihovog ponašanja koji ukazuju da su svetkovali subotu? Sama činjenica da su znali da je Bog Stvoritelj ne znači po automatizmu da su svetkovali subotu. Ti stihovi do temelja razbijaju vašu osnovnu tezu da je subota važila za sve ljude, a ne samo za Jevreje. Subota je znak između Boga i Jevreja, to Pismo jasno kaže. Ne znak između Boga i čitavog čovječanstva. Tako je, u vrijeme Starog zavjeta je to zaista bilo tako. Ali mi više nismo u Starom zavjetu. Pravite od Hrista lažova. U SZ jasno stoji da je subota znak između Boga i Jevreja, ne između Boga i Adama/Eve. Ispada da Hristos nije znao riječi koje je Sam rekao Mojsiju.

A zašto se taj izraz ne bi mogao sagledati u okviru hrišćanske terminologije koja je tada bila prisutna? Čemu odmah pozivanje na Stari zavjet? Vi imate pogrešnu perspektivu da Bibliju, a samim tim i izraze u Bibliji, tretirate kao nešto potpuno izolovano od svega ostalog, kao u nekom vakuumu, i ništa van Biblije ne može pojasniti stvari u Bibliji. Autori Biblije nisu bili izolovani od okolnog svijeta. Taj stih glasi: "ἐγενόμην ἐν πνεύματι ἐν τῇ κυριακῇ ἡμέρᾳ, καὶ ἤκουσα φωνὴν ὀπίσω μου μεγάλην ὡς σάλπιγγος" Sv. Ignjatije Bogonosac, inače učenik sv. Jovana Bogoslova, pisca Otkrivenja, u svojoj poslanici Magnežanima kaže: "Ako su. dakle, oni koji su živeli u starim stvarima (u Starom Zavetu) došli u novinu nade, ne više subotijići (ne praznujući subotu), nego živeći po danu Gospodnjem. (praznujući nedelju)" "Εἰ οὖν οἱ ἐν παλαιοῖς πράγμασιν ἀναστρα. φέντες εἰς καινότητα ἐλπίδος ἦλθον, μηκέτι σαββατίζοντες, ἀλλὰ κατὰ κυριακὴν ζῶντες" Ovo je dokaz da je u ranom hrišćanstvu riječ kyriake označavala nedelju. Ne vidim zašto bismo sv. Jovana Bogoslova čupali iz tog konteksta. Takođe, tumačenje da se tu radi o onom eshatološkom danu Gospodnjem ima slabost u tome što dan Gospodnji označava dan velikog suda Božijeg, projave Carstva Božijeg, Božije sile, moći, poraza nevjernika itd. Ali Otkrivenje 1 je tek početak vizija sv. Jovana Bogoslova. Nema smisla da on kaže da je bio u duhu na dan Gospodnji u Otkrivenju 1, a još nije dobio ni vizije događaja koji PRETHODE tom danu Gospodnjem. Preuranjeno je jednostavno.

U Bibliji se u Knjizi Otkrivenja spominje da je sv. ap. Jovan bio u Duhu na "dan Gospodnji". Kyriake hemera. Kyriake je do dan danas u grčkom naziv za nedelju.

Knjiga Postanja šuti o tome. Nema nikakvog nagovještaja o tome. Tako da je jedini zaključak da nisu svetkovali subotu. Navedi to njihovo ponašanje kao što sam ja naveo za Ime Božije. Zašto ignorišeš jasne riječi Pisma da je subota znak između Boga i Jevreja, ne između Boga i svih naroda?

Pa ako su znali značaj Imena Gospodnjeg onda ga nisu uzimali uzalud. Iz njihovog ponašanja u pogledu Imena Božijeg proizlazi da su ga uzimali u usta samo u posebnim prilikama, a ne uzalud. 1 Mojs.2,1-4: Hajdemo još jednom: "Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi. Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim. To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se." (2 Mojsijeva 31:15-17). Između Mene i SINOVA IZRAILJEVIH, ne između Mene i svih ljudi. "I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre. I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega." (Nemijina 9:13-14).

Naravno da imam. Matej: https://svetosavlje.org/zitija-svetih-12/17/?pismo=lat Marko: https://svetosavlje.org/zitija-svetih-5/26/ Luka: https://svetosavlje.org/zitija-svetih-11/19/ Jovan: https://svetosavlje.org/zitija-svetih-10/27/

Pa ima. Praoci su Ime Božije uzimali samo u posebnim prilikama, recimo kada su se zaklinjali njime. To nesporno ukazuje da im je bilo poznato koliko je Ime Božije značajno i sveto. Mojsije nije ništa slagao, samo je opisao razlog buduće izrailjske vjerske prakse. Pa ne treba ti se nacrtati da ako su muž i žena jedno tijelo u braku to znači da je bilo kakav intimni kontakt sa drugom osobom pogrešan i narušava harmoniju tog jednog tijela. Pa jeste, to je moralni zakon Božiji u svakom čovjeku koji se zove i savjest. Ali odakle tebi ideja da subota spada u taj zakon? Subota nije urođena čovjeku. To je ipak više od vašeg zabijanja glave u pijesak i ignorisanje niza stihova koji su jasni u tome da je subota sjena.

Isto tako navodi ove fotografije o jevanđeljima nisu tačni. Jevanđelja jesu napisana anonimno u smislu da se autori ne imenuju u samom tekstu, ali od samog početka hrišćanstva se znalo da su autori Matej, Marko, Luka i Jovan i to je uniformni stav Crkve. Samim tim i navodi da su biografije prenosilaca nepoznate ne stoji, pošto postoja žitija sva četiri jevanđelista. Mi znamo ko su oni bili, šta su radili i da li su i koliko pouzdani. Apokrifi nisu odbačeni bez nekog razloga, već zato što nisu napisani od strane apostola, a tvrdili su da jesu. Dakle nedostatak apostolskog autoriteta je bio razlog za odbacivanje apokrifa.

Zbirke hadisa koje sunitski islam danas prihvata su nastale dva vijeka poslije Muhameda. Nisam napisao da su svi hadisi nastali tada, već da su ZBIRKE HADISA nastale tada. Buharijeva zbirka, Muslimova zbirka, Ibn Malikova zbirka itd. Hadisi su prenošeni usmenim putem, usmena predaja je uvijek nepouzdanija od pisane jer tu često dolazi do "gluvih telefona" i poruka se zna potpuno izmijeniti u odnosu na početni sadržaj.

Hadisi su sakupljeni 200 godina nakon Muhameda, sva četiri jevanđelja su napisana u prvom vijeku, par decenija nakon Hrista. Pavlove poslanice su napisane još ranije. Jevanđelja i poslanice su neizmjerno pouzdaniji izvori nego hadisi. Vrijeme od Isusa do pisanja poslanica i jevanđelja se mjeri u decenijama, vrijeme od Muhameda do prvih zbirki hadisa se mjeri u vijekovima.

Ja sam izričito ostavio mogućnost i drugih načina kojima se moglo ukazati da su praoci svetkovali subotu, ali problem za vas što ni tih drugih načina nema u Knjizi Postanja. U smislu da nigdje ne vidimo da iko svetkuje subotu prije Sinaja, a izričito se kaže da je subota obznanjena na Sinaju. To nam jasno ukazuje da Bog nije posvetio subotu u raju, već da se radi o opisu buduće izrailjske vjerske prakse. Zabrana preljube se može izvesti iz Božijeg ustanovljavanja braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene. Ne pokušavam ja prošvercati ništa. Knjiga Postanja na nedvosmislen način ukazuje da je ljudima bilo poznato da je preljuba zabranjena. Imaš primjer Avimeleha recimo. Sa druge strane, Knjiga Postanja šuti o bilo kakvom svetkovanju subote prije Sinaja. To nije švercanje, već jednostavno čitanje teksta. Ne, moja vjerska zajednica iznova i iznova odgovara na to pitanje, samo se vama ne sviđa odgovor pa ad nauseam ponavljate ista pitanja praveći se da niste dobili odgovor. Nismo mi oni koji zatvaraju oči pred jasnim riječima apostola.

Pa jeste to naglasio na drugi način kroz pažljivu upotrebu Imena Božijeg od strane praotaca što znači da su praoci bili svjesni značaja Imena Gospodnjeg. Da li je to bilo formulisano kroz identičan tekst kao i treća zapovijest je sekundarno. Suština im je bila poznata. Tu nigdje ne piše da je Bog TADA posvetio subotu, samo da je to razlog posvećenja subote. To je davanje obrazloženja buduće izrailjske vjerske prakse. U Knjizi Postanja mi jasno i nedvosmisleno vidimo da je ljudima tada bio poznat koncept bračne vjernosti, a samim tim i preljube. Ne vidim da im je bio poznat koncept subote. Za subotu se izričito kaže da je obznanjena na Sinaju, za zabranu preljube se to ne kaže. Jel ti sada malo jasnije? Ne rangiram zapovijesti date od Boga. Sve one ili imaju ili su imale određenu ulogu. I šta to pokazuje? Ja se držim riječi apostola Pavla koji subotu naziva sjenom Hristovog tijela. Pravoslavna Crkva ima jasan stav na koji način je subota sjena. Vi nemate, već umjesto toga pribjegavate izvrtanju teksta kako bi uklopili vašu teologiju u apostolske spise.

Evo recimo ovako: "i Avram ne činjaše ništa u subotu" ili na bilo koji drugi način koji bi ukazivao na to da su praoci znali značaj subote kao dana odmora. Ovo nigdje ne piše u Knjizi Postanja. Lijepa je to pričica, ali nepotkrijepljena dokazima. Nisam te pitao da mi daš svoje mišljenje o jevrejskom narodu, već da navedeš gdje to tačno piše da je Bog PODSJETIO Jevreje na subotu na Sinaju, kada tekst kaže da je na Sinaju subota OBZNANJENA Izrailjcima. Ne ranije, na Sinaju. Objasnio sto miliona puta da je subota sjena Hristovog počinka u grobu na Veliku subotu. Možda se tebi to ne sviđa, ali onda promjeni svetu knjigu. Imaš dosta izbora. Kur'an, Vede, Tao te Čing itd.

Trebao je zapisati da svetkuju subotu na isti način na koji je zapisao da su se obrezivali, pravili žrtvenike, žrtvovali životinje itd. Vidi se po tome što su Ime Božije uzimali u usta samo kada je to bilo neophodno, kao recimo prilikom davanja zakletvi. To znači da su bili svjesni značaja Božijeg Imena. Subota nije zapisana u srcima ljudskim inače bi svim narodima bilo urođeno da svetkuju subotu, a vidimo da nije. "I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre. I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega" (Nemijina 9:13-14). Izvini, a gdje piše da Bog PODSJEĆA Izrailjce na subotu. Fino i jasno piše da je na Sinaju Bog OBZNANIO subotu. Ajde još jednom pažljivo pročitaj šta sam napisao. Ti to vidi sa apostolom Pavlom koji je subotu nazvao sjenom Hristovog tijela. Uostalom i Hristos je prije Svog tjelesnog počinka u grobu radio, propovijedao, pozivao na pokajanje itd.

Ne vidi se jer nigdje ne vidimo da svetkuju subotu. Misliš da Mojsije nije bio dovoljno sposoban da to zabilježi? Prije Sinaja 10 zapovijesti nisu bile jedna cjelina. Neke zapovijesti koje su postale dio 10 zapovijesti su i prije Sinaja bile relevantne, neke nisu. Subota spada u ovu drugu grupu. Bog je subotu posvetio na Sinaju. Nemija 9:14 je nesporan dokaz za to. U Postanju se opisuje posvećenje subote tehnikom prolepse na način na koji sam već objasnio. U Knjizi Postanja se ne kaže "TADA Bog posveti", već "ZATO Bog posveti". Navodi se razlog KASNIJE izrailjske vjerske prakse, ne kaže se da je ta praksa ustanovljena tada. Ne možeš. Bog je stvorio svijet za šest dana. Ali ti ne treba subota da to shvatiš. Bog je Stvoritelj pa je Stvoritelj, subota to ne može ni izmijeniti ni potvrditi. Rekao je da subotnji počinak PREDSTOJI Božijem narodu. To je počinak u koji će nas Hristos uvesti kada opet dođe. To nije sedmična subota. Apostol Pavle izričito kaže da starozavjetni Izrailjci NISU ušli u taj počinak, a pošto su starozavjetni Izrailjci svetkovali subotu onda je potpuno nemoguće da je taj počinak isto što i sedmična subota jer bi onda starozavjetni Izrailjci ušli u počinak, a apostol kaže da nisu. Jesu, to ne znači da isti set odredbi važi i za starozavjetne Izrailjce i za hrišćane. Skini donji veš pa ćeš se uvjeriti u to. Hristovog tijela. Subota je praslika počinka Hristovog tijela u grobu na Veliku subotu.

Melhisedek nije Bog. On je samo praslika Isusa Hrista koja ukazuje na postojanje drugog sistema sveštenstva od onog aronsko-levitskog.

Iz njihovog ponašanja se vidi da su bili svjesni. Ali to ne znači po automatizmu da su bili svjesni subote. Deset zapovijesti postaju cjelina tek na Sinaju. Bili su svjesni. Ovo ne proizlazi iz prethodnog. Subota jeste podsjednik na stvaranje, ali NIJE NEOPHODNA kako bi vjernici priznavali Boga kao Stvoritelja. To je vaše adventističko izvrtanje. Bog je Stvoritelj nezavisno od subote. Apostoli su u svojim poslanicama pisali protiv idolopokonstva, bluda, nemorala, jeresi itd. Zar i to nije "jasno i nesporno"? Pa ipak su pisali o tome, samo o suboti muk. Činjenica da nisu pisali u suboti dobija na značaju još više kad se uzme u obzir da su mnoge apostolske poslanice upućene pripadnicima naroda koji nisu imali tradiciju svetkovanja subote, poput Grka u Korintu ili Rimljana. Da je subota zaista toliko bitna, apostoli bi naročito trebali to da naglase narodima kojima je subota bila nepoznata ili slabo poznata, ali nisu. Apostol Pavle piše upravo obrnuto. Da je subota sjena i da hrišćane niko ne smije osuđivati što ne svetkuju subotu.

Prije pada u grijeh Adam i Eva su imali savršen odnos sa Bogom, koji je uključivao i nesporno poimanje Boga kao Stvoritelja. Previše je rupa u ideji da je subota data Adamu i Evi.

Molio bih adventiste koji vjeruju da je subota ustanovljena prije pada u grijeh da pojasne koja je svrha uspostavljanja neradnog dana prije nego što je ljudima uopšte data kazna da sa mukom obrađuju zemlju. Adam i Eva u raju nisu sa mukom obrađivali zemlju, već su jeli plodove sa drveća. Subota ima smisla jedino u post-grehovnom kontekstu kada su se ljudi umarali, pa im je trebao odmor.

Pa imamo dokaze. Svi praoci su se klanjali samo Jednome Bogu, a Ime Božije su uzimali u usta sa velikim poštovanjem što znači da su bili svjesni da ga ne smiju uzimati u usta uzalud. Pa recimo da negdje u Novom zavjetu vidimo da apostoli poslije Hristovog vaznesenja svetkuju subotu ili da negdje ističu njen značaj. Vi adventisti ne možete tri rečenice sastaviti da ne pomenete subotu, kod apostola ne vidimo toliku opsjednutost subotom. I ne možeš subotu porediti sa drugim zapovijestima jer je po vama subota najbitnija zapovijest koja sija iznad svih ostalih.

"I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;" (Postanje 2:3). Adventisti vole isticati ovaj stih kao dokaz potrebe poštovanja subote jer je eto kao subota ustanovljena prije pada u grijeh tj. već pri stvaranju svijeta. I zaista to može tako izgledati međutim postoje kako sam već naveo višestruki problemi sa tom tvrdnjom. Sama riječ "subota" se prvi put spominje u 16. poglavlju Knjige Izlaska koja opisuje događaje hiljadu i više godina nakon stvaranja. Ne vidimo u Knjizi Postanja da iko svetkuje subotu. Avram, Isak, Jakov, Noje itd. Oni prinose žrtve, od Avrama se i obrezuju, grade oltare Bogu, dakle dobijaju instrukcije vezano za niz ritualnih radnji ali od svetkovanja subote ni traga ni glasa. Pa šta je onda u pitanju? I ja sam se dosta pitao i lomio oko ovog pitanja i nisam bio siguran šta je pravi odgovor. Ali shvatio sam eventualno. Odgovor na to pitanje je jedna riječ: PROLEPSA. Definicija prolepse je sljedeća: figura u kojoj se budući događaj anticipira kao da se već dogodio. https://www.opsteobrazovanje.in.rs/sta-znaci/prolepsa/ I kakve to veze ima sa gore navedenim stihom? Gore navedeni stih je primjer prolepse gdje se budući događaj (posvećivanje subote koje se dogodilo tokom izlaska Jevreja iz Egipta a prije svega na Sinaju u 4. zapovijesti) anticipira kao da se već dogodio (prilikom stvaranja svijeta). Prolepsa se koristi na više mjesta u Pismu. Zapravo se koristi već u istom poglavlju: "Zato će ostaviti čovek oca svog i mater svoju, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo." (Postanje 2:24). Ovdje se takođe budući događaj (napuštanje roditelja od strane supružnika) anticipira kao da se već dogodio (prilikom davanja zapovijesti o braku) jer je u hebrejskom originalu riječ "prljepiće se" u imperfektu. U doba kad je ova zapovijest izrečena nije bilo očeva i majki jer su bila samo 2 ljudska bića stoga je ovo primjer prolepse. Naredni primjer: "I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima." (Postanje 3:20). Budući događaj (Eva postaje majka svim živima) se prikazuje kao da se već dogodio (u trenutku kada joj Adam daje ime kada Eva nije bila majka nikome). "I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu." (Postanje 4:20). Budući događaj (rađanje šatoraša i pastira) kao da se već dogodio (u trenutku rađanja Jovila). "A bratu njegovom beše ime Juval; od njega se narodiše gudači i svirači." (Postanje 4:21). Isti princip. "Ali dodje Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginućeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža." (Postanje 20:3). U hebrejskom bukvalno "gle, mrtav si". Budući događaj (Avimelehova smrt) kao da se već dogodio (u trenutku kad mu Se Bog javlja). "Posle toga htede Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me." (Postanje 22:1). U originalnom hebrejskom nema ovog htjede Bog već se samo kaže: Bog okuša Avrama. Budući događaj (kušanje Avrama kroz žrtvovanje Isaka) kao da se već dogodio (u trenutku kada Bog poziva Avrama). "Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji Ga i predade." (Matej 10:4). Budući događaj (izdaja Judina) kao da se već dogodila (u trenutku kada Isus šalje apostole). Ne piše "koji će Ga predati", već baš "koji Ga i predade". "A Marija, koje brat Lazar bolovaše, beše ona što pomaza Gospoda mirom i otre noge Njegove svojom kosom." (Jovan 11:2). Budući događaj (pomazanje nogu opisano u Jovan 12) kao da se već dogodio (u trenutku kada Lazar boluje i sestre šalju po Hrista). U svjetlu svega gore navedenog zaključak je da je i blagosiljanje i posvećivanje sedmog dana navedeno u Postanju 2 primjer prolepse. Subota nije uspostavljena pri stvaranju već je Mojsije zapisujući Knjigu Postanja nakon opisa stvaranja tehnikom prolepse upisao najavu budućeg događaja pošto mu je Bog na Sinaju odmor nakon šestog dana stvaranja dao kao razlog davanja zapovijesti o suboti.

Dajte vi dokaze da je iko u Starom zavjetu svetkovao subotu van okvira jevrejskog naroda. To je vaša osnovna teza da je subota ustanovljena u raju. Gdje su dokazi za to? Čudno onda kako nigdje u ostatku Novog zavjeta ne vidimo nikakav poseban značaj subote. Subota je potpuno marginalna tema u Novom zavjetu, apostolima je beznačajna.

Naravno da ću proći mitarstva. Božija milost i moje pokajanje mi mogu pomoći na putu kroz mitarstva.

I obrezivali se.

Nije morao precizirati jer se obraćao farisejima koji su Jevreji. Ako se subota odnosila na sve ljude, zašto Bog u Starom zavjetu neizrailjskim narodima nikada ne uzima za zlo to što nisu svetkovali subotu. Navode se mnogi grijesi tih naroda od idolopoklonstva, gordosti, brutalnosti, prevarnosti itd. Nigdje se ne navodi kršenje subote kao grijeh. To se spočitava samo Izrailjcima.