Maki

Apostol Pavle je prilično jasan po ovom pitanju: "14. Jer vi, braćo, postadoste slični Crkvama Božijim koje su u Judeji u Hristu Isusu, zato što i vi propatiste od svojih sunarodnika isto što i oni od Judejaca, 15. Koji ubiše i Gospoda Isusa i svoje proroke. i nas progoniše, i Bogu ne ugađaju, i protivni su svima ljudima," (1 Solunjanima 2:14-15).

Sakrio ga je prorok Jeremija nakon pada Jerusalima pod Vavilonce.

Pa taj princip su isticali isti oni ljudi za koje i autor ovog teksta kaže da su kodifikovali Sveto Pismo.

Hristos je jako puno puta Svoje pouke započinjao sintagmom "zaista ti/vam kažem" i u svakom slučaju bi odmah nakon toga uslijedila poruka. Nije dodatno precizirao vremenskom odrednicom "danas". Ne vidim razlog zašto bi Luka 23:43 bio izuzetak. Fokus će biti samo na Luki jer je to tekst u kojem se nalazi gornji stih ali u sva 4 Jevanđelja je ista priča: "Reče pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini." (Luka 4:24). "A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega." (Luka 9:27). "Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti." (Luka 12:37) "Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviće ga." (Luka 12:44). "I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega." (Luka 18:17). "zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega," (Luka 18:29) "I reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:" (Luka 21:3) Vidimo da u svim gore navedenim stihovima struktura izgleda ovako: zaista ti/vam kažem PORUKA. Nigdje ne ide zaista ti/vam kažem danas PORUKA. Sa tim u vidu, logičan zaključak je da je Hristova poruka razbojniku na krstu bila "danas ćeš biti sa Mnom u raju".

Kainos me pitao kakav je stav Pravoslavne Crkve o ovom pitanju. Odgovor je da Pravoslavna Crkva ne smatra tih hiljadu godina bukvalnim, već da je u pitanju simbolični period koji obuhvata period od Hristovog ovaploćenja pa do Hristovog drugog i slavnog dolaska. Evo šta kaže sv. Andrej Kesarijski u svom tumačenju Apokalipsisa: "Bilo bi razumnije da se hiljadu godina ne shvati kao upravo toliki vremenski period, nego da se smatra ili za mnogo godina, ili za celovit broj, jer se isto tako tumače i one hiljade koje pominje David: Opominje se do veka zaveta Svoga, reči koju zapovedi hiljadama naraštaja (Ps. 105; 8). Taj broj uopšteno može označavati mnogo godina, kako bi se u čitavom svetu propovedalo Evanđelje i ukorenilo seme pobožnosti (τα της ευσεβειας οπερματα). On može označavati i jednostavan potpun broj zato što smo, ostavivši u njemu detinji način života, život pod zakonom, prizvani za čoveka savršena, u punoću mere rasta Hristovog. Prema tome, hiljadu godina označava vreme od vaploćenja do dolaska antihristovog. Da li je tako kako smo mi protumačili, ili je rečena hiljada godina deset puta po sto (godina) kako neki misle ili čak i manje od toga, poznato je samo Bogu, Koji jedini zna do kog je vremena nama korisna Njegova dugotrpeljivost i trajanje našeg života."

Mormoni vjeruju da će ljudi postati bogovi u punom smislu te riječi, da ćemo imati istu prirodu i iste osobine kao i Sam Bog. Pravoslavlje to ne uči. Oboženje se najbolje može shvatiti kao prisna i bliska zajednica Boga i čovjeka, u kojoj zajednici čovjek na neki način postaje odsjaj božanskih osobina, isto kao što metal približen vatri od vatre dobija toplinu i postaje vruć kao i vatra, ali nikada ne postaje sama vatra. Oboženje se pominje i u Sv. Pismu. Sv. ap. Petar kaže da je vjernim hrišćanima obećano da će postati "pričasnici božanske prirode" θείας κοινωνοὶ φύσεως (2 Petrova 1:4). Riječ pričasnik znači učesnik, sadjelatnik. Ljudi mogu biti učesnici u božanskoj prirodi tj. mogu se obožiti.

Preporučio bih svima da pročitaju besjede sv. Marka Efeskog na ovu temu. Sv. Marko je bio vrsni bogoslov i poznavalac otačke literature te njegove riječi imaju veliku težinu. https://svetosavlje.org/sveti-marko-efeski-i-florentinska-unija/

Samo Adama i Evu. Svi ostali ljudi su Adamovi potomci. To mora biti tako, jer inače čitav domostroj spasenja otpada. Sv. ap. Pavle jasno kaže da je kroz jednog čovjeka tj. Adama smrt ušla u svijet i zarazila sve ljude. Praroditeljski grijeh Adama i Eve je doveo do postanka smrti i mi ljudi naslijeđujemo upravo tu Adamovu ogrehovljenu smrtnu prirodu. Ako je Bog stvorio i neke druge ljude, onda se smrt kao posljedica Adamovog grijeha ne bi proširila na sve ljude, pošto bi postojali ljudi koji ne bi bili Adamovi potomci i stoga ne bi ni naslijedili posljedice Adamovog grijeha.

Sva ta navodna objašnjenja ne mogu pružiti odgovor na jedno ključno pitanje. Kako je moguće da taj "trik" nikada nije omanuo već hiljadu i više godina besprekidno? Evo uzećemo Blagodatni oganj za primjer. Već preko hiljadu godina oganj silazi u Jerusalimu. Nisam siguran da postoji bilo kakav hemijski trik koji ima 100% uspješnost iz godine u godinu. Ispada da su pravoslavni monasi vrsni hemičari koji uspjevaju kontrolisati kompleksne hemijske reakcije bijelog fosfora, kalijum- permanganata ili čega god već. Takođe, postoji još jedna bitna činjenica koju autor teksta zanemaruje, a to je da Crkvu sv. groba u Jerusalimu dijele Pravoslavna Crkva, rimokatolici i jermenska crkva. Dakle taj hram dijele tri vjerske zajednice i često tu izbijaju tenzije i sukobi. Kako je moguće onda da ni rimokatolici ni Jermeni nisu uspjeli replikovati "trik" i proizvesti svoj blagodatni oganj? U vrijeme krstaških ratova, krstaši su zauzeli hram i organizovali svoju ceremoniju silaska ognja, ali nisu uspjeli ništa postići. To priznaju čak i sekularni skeptični istoričari poput Christophera Tyermana koji je napisao: "after the fiasco of the failure of the regular Easter miracle of the Holy Fire under Latin auspices in 1101, the annual ritual on Easter eve when Holy Fire is supposed to descend from heaven to light the priests' candles in the edicule of the Holy Sepulchre. The newcomers evidently had not learnt the knack" Oni su mogli uhvatiti nekog pravoslavnog monaha ili čak episkopa i mučiti ih dok ne otkriju tajnu, naravno pod uslovom da postoji tajna. A očito im je bilo bitno da prisvoje tu ceremoniju. Slična pitanja se mogu postaviti i za druga navodna objašnjenja. Suštinski problem je u tome što protestantizam čuda stavlja u neku kategoriju davne istorije, nečega što se ranije događalo, ali sada više nije aktuelno. Ali to nema smisla. Bog je u biblijsko doba vršio velika I VIDLJIVA čuda, nisu to bile samo nevidljive intervencije u privatnim životima vjernika kako je to pravilo kod protestanata, već su to bila grandiozna čuda koja su služila da učvrste vjeru ljudi u Boga. Zašto bi u moderno doba bilo drugačije? Zašto bi se u doba Starog zavjeta događale čudesne stvari poput vihora na Sinaju ili likvidacije 185 hiljada Asiraca, a danas samo neka "suptilna" čuda? Upravo suprotno, za očekivati je da će Bog upravo u modernom dobu, dobu stalnog skepticizma prema svemu natprirodnom pa i samom postojanju Boga, još više vršiti čuda i učvršćivati vjernike. Boga ništa ne sprečava da počne vršiti "serijska čuda" kako to opisuje autor teksta.

Momci niste svjesni da je kanon Novog zavjeta kakav danas imamo prvi formirao upravo najveći eksponent trinitarizma sv. Atanasije Veliki?