Maki

"The Welch’s first pasteurized Concord grape juice in 1869 as an alternative to fermented wine for church communion services. Welch’s Grape Juice was originally marketed as Dr. Welch’s Unfermented Wine, Pure Grape Juice. The Welch’s unfermented juice became a success after the World’s Fair in Chicago, Illinois, in 1893. In 1919, a Welch’s plant was established in Lawton, Michigan, in Van Buren County, to help supply the nation’s thirst for unfermented grape juice." https://www.canr.msu.edu/news/history-of-michigans-wine-and-grape-industry-part-2 Šta su hrišćani prije 1869. godine trebali raditi kada nije postojao način da se sok od grožđa sačuva od fermentacije i pretvaranja u vino?

Ne uzima se beskvasni hljeb. Beskvasni hljeb je na grčkom azimon, a kvasni arton. Pogađaj koja se riječ koristi na Tajnoj večeri.

Kako čudno da adventisti koji su nastali u Americi u 19. vijeku kada je pokret za zabranu alkohola (popularno zvan prohibicija) bio veoma jak i popularan, naročito među vjernicima, ne koriste alkohol već sok od grožđa. Skoro kao da su adventističke doktrine ustvari odraz vjerskih prilika u Americi 19. vijeka, a ne odraz izvornog hrišćanstva.

U antičko vrijeme uopšte nije postojao bezalkoholni sok od grožđa. Nije se mogla spriječiti fermentacija u vino. Tek u 19. vijeku su razvijeni načini da se bezalkoholni sok od grožđa sačuva od fermentacije. Isus Hristos je na Tajnoj večeri upotrijebio vino, u Pismu se izraz "vino" ne koristi za bezalkoholni sok jer to uopšte tada nije ni bilo zastupljeno kao piće.

Muslimani često vole isticati kako je islam vjera mira, kako islam ne podstiče nikakvu agresiju ili ratovanje, a često optužuju da su hrišćani zapravo ti koji su ratoborni i agresivni. Međutim, zanimljiv je stav poznatog islamskog učenja Ibn Tejjmije, čija djela su danas veoma poštovana u čitavom islamskom svijetu. Ibn Tejjmija je posvetio čitavo jedno obimno djelo "pobijanju" hrišćanstvo. Djelo se zove Al-Jawāb al-Ṣaḥīḥ li-man baddala dīn al-Masīḥ الجواب الصحيح لمن بدل دين المسيح (Dobar odgovor onima koji su iskrivili vjeru Mesije). U tom djelu Ibn Tejjmija piše sljedeće: "So, the prophets used to glorify Allah at such times, which is the previous form of glorification, but the new form of glorification belongs to the Muslims as indicated by the rest of the statement. Narrated by Ibn Khuzaymah in his "Sahīh Collection" no. (325) and Ibn Hibbān in his "Sahīh Collection" no. (6223). This could not be referring to the Christians because they do not proclaim Allah's greatness in loud voices, and they do not hold swords of two blades with their hands, so that Allah would wreak revenge through them on other nations. Rather, their reports indicate that they were overpowered by the nations, and they did not fight against them with swords. In fact, the Christians may even criticize whoever fights against the disbelievers with the sword. Some of them count this among the defects of Muhammad (صلى الله عليه وسلم (and his nation. They overlook what they have about Allah Almighty commanding Moses to fight against the disbelievers. This includes how the Children of Israel fought against them under his command, and how Joshua, David, and other prophets also fought against them, while Abraham, the close friend of Allah, fought to ward off oppression from his followers." https://d1.islamhouse.com/data/en/ih_books/single3/en-answering-those-who-altered-the-religion-of-jesus.pdf Ibn Tejjmija kritikuje hrišćane zato što ne ratuju protiv nevjernika kako bi se "Allah kroz njih osvetio drugim narodima", čak kaže da hrišćani čak kritikuju muslimane što džihaduju protiv kafira. Ali za Ibn Tejjmiju je džihad protiv nevjernika dokaz ispravnosti islama, a hrišćanska miroljubivost je dokaz da je hrišćanstvo pogrešno. Toliko o vjeri mira.

Sv. ap. Petar nije bio glava univerzalne crkve. Crkva je od samog početka ustanovila princip sabornog djelovanja gdje su se sporovi rješavali na saborima, poput onog opisanog u Djelima 15.

Kvasac može biti simbol grijeha, ali je i simbol carstva nebeskog (Matej 13:33).

Razbojnik na krstu je doživio potpunu transformaciju svog bića. Vjera koju je imao razbojnik na krstu je bila veća od vjere samih apostola u tom trenutku. Vrlo mali broj ljudi može ispoljiti baš takvu vjeru. Za mnoge ljude ovo uopšte nije tako. Mnogi ljudi traže Boga određeni period, ispituju, istražuju, mole se i tek onda povjeruju u Hrista. Spasavaš se vjerom koja kroz ljubav djela. Spasenje vjerom ima temelj u hrišćanstvu naravno, ali ne na način na koji to protestanti shvataju negirajući bilo kakav značaj djela u spasenju čovjeka.

Sv. ap. Petar je bio prvi rimski episkop iako se rimski episkopi nisu tada nazivali papama. Sv. ap. Jakov je bio jerusalimski episkop.

Ne postoji bezalkoholno vino. Isus nije stvorio sok od grožđa. Hrišćanstvo nije islam pa da brani alkohol.

Spasenje je isto proces. Apostol Pavle kaže da se spasenje gradi trpljenjem. Ne možeš graditi jedan trenutak.

Pa to ti i govorim. Spasenje nije klik, to je proces. Nekad padneš, ali je bitno da ustaneš i da nastaviš dalje.

Ne vidim kako išta od navedenog ukazuje da spasenje nije cjeloživotni proces. Ljudi padaju pa ustaju, to je sasvim normalno. Naravno da je spasenje dar Božiji, ali se ne aktivira po automatizmu. I čovjek mora pokazati inicijativu. Čovjeka spašava vjera koja kroz ljubav djeluje, znači ta vjera mora biti plodonosna ako je spasonosna.

Ti stihovi ne govore da svaki čovjek u svakom trenutku može znati da li je spašen. To bi negiralo potrebu da čovjek kroz cijeli život živi vrlinski i po Bogu. Ti stihovi samo ukazuju na prirodu spasenja kao dara Božijeg. Spasenje nije jedan trenutak, to je proces u kojem učestvuje Božija blagodat, ali i ljudi moraju pokazati napor i trud.

Primjetio sam da često kada neko želi osporiti hrišćanstvo po nekom osnovu, sveti apostol Pavle je među prvim koji bude optužen za iskrivljavanje hrišćanstva i Isusovog učenja? Muslimani to često koriste u svojim apologetskim tekstovima i videima, ali čak i u judaizmu, koji je generalno negativno nastrojen prema Samom Hristu, postoje neki koji tvrde da je Isus (Ješua kako Ga oni nazivaju) bio rabin, a da je Pavle ubacio sva ta učenja o tome da je Isus Bog, da je razapet za naše grijehe i slično. Neki ateisti i liberalni vjernici takođe ističu kako je Isusovo učenje jako dobro i mudro, ali da je onda došao Pavle i sve to pokvario. Zašto je Pavle uvijek taj koji je napadnut zbog ovakvih stvari?

Ne mogu to znati, Bog zna. Da sad dođe Hristos, sudio bi mi kao i svima. On mene poznaje bolje nego što ja poznajem samog sebe. On zna jesam li spašen ili ne.

Pa dobro, ali ima li ta kulturološka razlika ikakvo utemeljenje u izvorima hrišćanstva, Svetom Pismu i Predanju?

Tako je. Ne mogu znati da li sam spašen ili da li ću biti spašen. To je cijeloživotni proces. Mučeništvo nije potrebno za spasenje, ali mučenici su sigurno spašeni.

Današnja Rimokatolička crkva već preko vijek i po zvanično vjeruje u dogmu o papskoj nepogrešivosti i pozivaju se na sv. ap. Petra. Rimokatoličko učenje glasi: "Kada rimski biskup govori ´ex cathedra´, tj. kada, obnašajući svoju službu, kao pastir i učitelj svih kršćana, konačno odlučuje na temelju svoje najviše apostolske vlasti da se cijela Crkva treba pridržavati nauka o vjeri i moralu, onda on na temelju božanske potpore, koja mu je obećana, posjeduje onu nepogrješivost kojom je božanski Spasitelj htio da bude opremljena njegova Crkva u konačnoj odluci u nauku o vjeri i moralu. Zato su takve konačne odluke rimskoga biskupa nepromjenjive po sebi samima, a ne na osnovi odobrenja Crkve." Imamo li primjer iz života sv. ap. Petra da je on nekada ex cathedra donio neku nepogrešivu odluku koja je bila nepogrešiva samo zato što je tu odluku donio baš on, a ne na osnovu odobrenja Crkve?

Vidimo da su rani hrišćani itetkako mošti svetitelja smatrali velikim blagom. Mošti svetitelja su potvrda Hristove pobjede nad smrću jer čak i mrtva tijela Hristovih svetitelja iz sebe izlivaju veliku blagodat. Gdje ćeš veći dokaz poraza smrti?

Slažem se u smislu da ima fanatizma na obe strane.

Ja se slažem sa tim, ali bih napomenuo da nije samo crkva u Rimu "petrovska" crkva. I Aleksandrija i Antiohija su petrovske crkve.

Nisam siguran da je to tako jednostavno. Velika je stvar reći da je neko nepogrešiv po osnovu svoje titule.

Opet ponavljam, hrišćanstvo je dogmatična religija. Ne bi apostoli upozoravali na jeretike da je dovoljno vjerovati u Hrista kako god nekome paše.

Ta vjera mu je i omogućila da izdrži muke.