καιnos

Evo ovdje možemo postavljati misli i članke vezane uz teorije zavjera. Prije 7 dana je nigerijska vojska avionom ušla u zračni prostor Burkine Faso. Vojska Burkine Faso na čelu s predsjednikom i kapetanom Traoreom (dolje na slici) je presrela taj avion te je zarobila 11 nigerijskih vojnika. Dotični nigerijski vojnici se još uvijek nalaze u zarobljeništvu, a neki ekstremisti (moguće i zapadni plaćenici) u Nigeriji zbog toga čak i zazivaju rat s Burkinom Faso. O čemu se zapravo radi? Pa Burkina Faso se (uz pomoć Rusije) otarasila europskih kolonijalista koji su osiromašivali, izrabljivali i pljačkali tamošnji nesretni afrički narod. Sada zapadne sile uz pomoć svojih preostalih vazalskih vlada u Africi (poput one u Nigeriji) pokušavaju izazvati nestabilnost u Burkini Faso i u ostalim oslobođenim zemljama koje su se uspjele otarasiti europskog jarma. To je pravi razlog ovakvih incidenata.

Pa već sam gore robiveku objasnio...evo: Isus je rekao Mariji - ne dotiči me se jer još nisam uzišao svome Bogu. Ti ćeš reći da je to on rekao zato što je bio čovjek. Isus je uzišao na nebo, ali Pavle i Petar kažu u svojim poslanicama Otac i Bog našeg Gospoda Isusa Krista. Proslavljeni Isus se javlja Ivanu u Otkrivenju i kaže - ko pobijedi postavit ću ga stupom u hramu Boga svojega. Bilo to da je Isus rekao dok je bio čovjek, ili proslavljen na nebu, on uvijek misli isto o svome Ocu.

ANTONY FLEW Ovdje možemo postavljati iskustva, primjere ateista koji su postali vjernici. Evo da krenemo Jedan od najboljih znanstvenik koji je pronašao Krist dr. Franci Collins — čovjeka koji je pročitao ljudski genom, ali tek u Kristu otkrio smisao života. Možda misliš da je vjera za “manje obrazovane”, a znanost za “razumne”. Ali jedan od najvećih znanstvenika današnjice to je potpuno srušio. Dr. Francis Collins, direktor projekta koji je prvi u povijesti dekodirao ljudski genom, čovjek na čelu NIH-a (najveće znanstvene institucije u SAD-u), bio je ateist većinu života. Sve dok nije počeo suočavati živote i smrti pacijenata kao mladi liječnik. Kad je jedna žena mirno gledala u smrt i s osmijehom mu rekla:"Doktore, gdje vi nalazite svoj mir?”Collins je shvatio da nema odgovor. Njegova “znanost” nije mogla objasniti nadu, mir, smisao, ljubav, žrtvu. Zato je odlučio istražiti — ali ovaj put srcem. Počeo je čitati Sveto Pismo. Zatekao ga je Isus, Njegove riječi, Njegovo oproštenje, Njegova ljubav. Kasnije je napisao: “Kada sam vidio ljepotu prirodnih zakona i dubinu Kristove poruke, više nisam mogao ostati ateist.”“Znanost istražuje KAKO. Vjera odgovara zašto.” I tako je najveći genetičar modernog doba pronašao Krista ka o Spasitelja, i otvoreno svjedoči da je vjera i razum – dar istog Boga. Što kaže o Kristu? Collins kaže da ga je najviše osvojilo ovo: Kristova poniznost Njegova ljubav prema neprijateljima, Njegova žrtva na križu, Njegovo stvarno povijesno uskrsnuće. Isus za njega nije “ideja”, nego živa osoba koja mijenja život. Kaže: Krist nije mit. Krist je stvaran. I ja Mu pripadam Kojoj crkvi pripada? Dr. Francis Collins je evanđeoski kršćanin, a najviše vremena provodi u: Evangelical / nondenominational (evanđeoskoj) crkvi,gdje su naglasak Biblija, osobni odnos s Isusom, nova rođenja i sveto življenje. On jasno kaže: Nisam pronašao religiju — pronašao sam Krista.” Zašto je njegova priča važna za nas? Jer dokaz je da: ni inteligencija ni karijerani znanostni statusne mogu zamijeniti prazninu u ljudskom srcu koju samo Krist ispunjava. Ako je čovjek na vrhu svjetske znanosti s ponosom priznao Isusa — koliko tek više mi možemo! Krist te poziva, ne u religiju, nego u odnos. U oproštenje. U novi život. U mir koji svijet ne može dati.

J.J.Churruarín: U DOBRIM STE RUKAMA "Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji: 'Ustani i siđi u kuću lončarovu – ondje ću ti objaviti svoje riječi.' Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi. I dođe mi riječ Jahvina: 'Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov? – riječ je Jahvina. Evo kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov'" (Jer 18,1-6). Bog šalje proroka u kuću lončarovu da može vidjeti što želi učiniti te mu o tome govori. On će i vas odvesti na neko mjesto u vašem životu gdje će vam govoriti. Bog je božanski lončar i radi na vašem životu. Dok oblikuje vaš život, potrebno je neke stvari ukloniti da nestanu. Proces kojim vas oblikuje ne podnosite lako. Počinjete se drobiti kao nešto suho. No postoji nada da ste usprkos tome što se događa u njegovim rukama. Nije vas odbacio. Bog nije obeshrabren, u dobrim ste rukama. On vas mijenja u drukčiju osobu, bolju nego ranije. I on će usavršiti djelo koje je započeo u vama.

Ljudi očekuju odgovor tipa: ravna zemlja ili kugla.

Ja sam već rekao kako vjerujem. Isus je rođenje naslijedio Očevo božanstvo, ali je imao početak. Sve što Sin vidi da čini Otac, čini i on sam. To je rekao Isus za sebe. Ako može činiti sve što i Otac, onda može stvarati, održavati i sve činiti. Ali se zna ko je izvor svega, to je Bog Otac. Isus je Bog po prirodi, izišao je iz Očevih grudi i ima njegovu supstancu. Ja ne vjerujem kao Jeh. svjedoci da je Isus stvoreno duhovno biće. Ima više citata gdje se spominje da Isus ima svoga Boga, što nešto govori, ali mnogi zanemaruju tu činjenicu.

Ne trebaju nam prijevodi, ovo je tako jasno. Isus će se na kraju pokoriti Ocu, da Otac bude Bog u svemu.

Torinsko platno: laž ili obmana. Što vi mislite? Židov koji je fotografirao Torinsko platno: Mislio sam biti gotov za pet minuta, ali ono što sam vidio me šokiralo 'Shvaćate da je tkanina posuda koja sadrži Kristovu krv. Mislim, evo je, ne samo da je krv, već je i krv krve grupe AB, koja je tip krvne grupe koja je dosljedna palestinskim Židovima'. Otkako se prvi put pojavio na povijesnom radaru prije nekoliko stotina godina, Torinsko platno zarobilo je znanstvenike, javnost i Božji narod diljem svijeta. Neki vide platno kao grobni pokrov Isusa Krista, a drugi kao srednjovjekovnu krivotvorinu. Priča o komadu tkanine je prastara priča koja spaja stoljetnu raspravu o religioznom artefaktu koji je preživio požare i niz opasnosti na putovanju kroz povijest. Približite se, i blijeda slika izmučenog i raspetog čovjeka dolazi u fokus. Gledajte dulje i spokojno lice tog čovjeka postaje jasno. “Čini se tako mirno u usporedbi s nasiljem koje vidite po cijelom tijelu”, rekao je Brian Hyland, kustos izložbe u Muzeju Biblije. U intervjuu za CBN News, Hyland je rekao da je “bilo pitanja o istinitosti ove slike još od njenog prvog dokumentiranog pojavljivanja u kasnom 14. stoljeću.” Godine 1988. ispitivanjem ugljikom datirali su da je Plašt nastao još iz srednjeg vijeka. Mediji su to bombastično objavili i mnogi ljudi čim čuju za platno samo odmahnu rukom, ali ne znaju da je taj test više puta doveden u pitanje od strane raznih stručnjaka. “Radi se o tome da je uzorak platna koji su znanstvenici tada uzeli jedan jedini na cijeloj tkanini, (zakrpa) i da je ovom studijom manipulirano”, rekao je Barrie Schwortz, židovski fotograf sa sjedištem u Coloradu koji je pozvan da fotografira Plašt još tamo 70-ih Sada, novi znanstveni postupak datira tkaninu od Platna do prije otprilike 2000 godina. Ta talijanska studija samo je posljednja u dugom nizu znanstvenih testiranja, uključujući studije peludi izvađene iz Pokrova pomoću znanstvenog dispenzera trake. “Uzorci peludi koji su prikupljeni s Pokrova su iz biljaka koje su porijeklom ne samo s Bliskog istoka, već posebno iz područja oko Judeje, Palestine i Sirije i rastu samo tamo i samo u tom vremenskom razdoblju”, rekao je Hyland. “Ima i peludi iz okolice Carigrada. Ima puno peludi iz Europe”, rekao je. Uzorci peludi upućuju na putovanje tisućama kilometara od Jeruzalema, kroz današnju Tursku, Francusku, a sada Italiju, gdje se artefakt čuva od 16. stoljeća. Neki kažu da je tkanina koja se nalazi u torinskoj katedrali posuda za ljudsku krv, pa stoga možda nije ništa manje nego Sveti gral. Britanski redatelj David Rolfe rekao je o teoriji Svetog grala: “Shvaćate da je tkanina posuda koja sadrži Kristovu krv. Mislim, evo je, ne samo da je krv, već je i krv krve grupe AB, koja je tip krvne grupe koja je dosljedna palestinskim Židovima”. (O krvnoj grupi Isusa Krista pronađenoj na raznim dijelovima svijeta, ovdje) Drugi pak ovaj “komad od platna” nazivaju krivotvorinom nikog drugog do Leonarda da Vincija. Clive Prince, koji je zajedno s Lynn Picknett napisao Torinski pokrov: Kako je Leonardo da Vinci prevario povijest, rekao je “To je 500 godina stara fotografija Leonarda da Vincija.” Kao i gotovo svaka teorija koja okružuje misterij, i ona je sporna. “Pokrov je javno prikazan 100 godina prije rođenja da Vincija. Bio je dobar umjetnik, ali nije bilo tako dobar”, rekao sarkastično Schwortz. Prije nego što je Schwortz prvi put fotografirao Torinsko platno prije više od četiri desetljeća, rekao je da je u taj posao krenuo “pristran i protiv njega”, dodajući: “Čak sam nekome rekao da ćemo, znate, doći do Torina, da ćemo biti tamo pet minuta, naći ćemo boju, doći ćemo kući, bit ćemo gotovi. Ali ono što je vidio ga je šokiralo i do dana današnjeg u taj misterij gleda. ‘Ali na ovoj tkanini nema boje, nema poteza kistom, a postoji još jedna misterija: ono je 3D i zapeo sam s njim 40 godina.’ Naime, znanstvenici su pomoću analizatora slike prije nekoliko desetljeća otkrili da se svjetla i tame slike s Pokrova pretvaraju u trodimenzionalne oblike. U svom četvrtom filmu na tu temu, ” Who Can He Be “, Rolfe, redatelj, objavio je prethodne snimke na kojima su prikazani testovi analize slike. Stručnjak za film je rekao: “Normalna fotografija bilježi samo varijacije svjetla i ne bilježi informacije o udaljenosti na kojoj je kamera bila od subjekta.” Zatim se fotografija Pokrova stavlja pod VP8 analizator slike. “Ova slika je jasno prepoznatljiva”, kaže on. “Ovo se može objasniti samo ako su razine intenziteta same slike Platna kodirane informacijama o udaljenosti od tkanine do tijela.” Sada, Rolfeov tim koristi najnoviju tehnologiju za digitalno izdvajanje podataka kodiranih u tkanini, otkrivajući trodimenzionalni model čovjeka. “Možemo ispred sebe vidjeti ono što vjerujem da je tijelo raspetoga Isusa”, rekao je. Rolfe tvrdi da je “jedini način na koji je slika mogla doći na tu tkaninu čudesan. Čudo koje je izbijalo iz tijela s nevjerojatnom količinom energije, ali unutar beskonačno kratkog vremena.” Bez obzira na dokaze, Torinsko platno može uvijek ostati misterij. Ali za mnoge ih ovo “zrcalo evanđelja”, kako ga je nazvao papa Ivan Pavao II. Preuzeto sa https://www.dnevno.hr/vjera/zidov-koji-je-fotografirao-torinsko-platno-mislio-sam-biti-gotov-za-pet-minuta-ali-ono-sto-sam-vidio-me-sokiralo-1975753/?fbclid=IwY2xjawOrcMVleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEe7HEJmJtLmj30t_Q0DG5WgGcpOvzwiQS0e7h_4oqFZkrTKcNgkyegEBjE3mM_aem_0QyI9xyjPAdBEO9lGAnGGw

Juda, najzloglasniji izdajnik cijele povijesti, također je lik obavijen velom tajne. Osim njegove glavne uloge u događajima koji su doveli do Isusova raspeća, Evanđelja nude malo detalja o njegovom ponašanju, mislima ili životu općenito. Iz vlastitog iskustva proučavanja teologije i povijesti religija, znam da je njegova priča značajna i potrebna. Znam da izaziva osjećaje opreza, prezira, a ponekad čak i mržnje prema takvom zlonamjernom činu. Ipak, molim vas da budete strpljivi i pristupite ovoj temi otvorenog uma. Istražit ćemo povijest onako kako je ispričana u sinoptičkim Evanđeljima i Novom zavjetu i shvatit ćemo duboku, nejasnu, teološku zagonetku. Do kraja biste mogli dobiti nove, jasnije uvide koji će vam dirnuti srce. Judina priča nije samo o izdaji, već i o Božjem suverenitetu, milosrđu i ulozi zla u procesu otkupljenja. Što znamo o Judi Iškariotskom? Bio je jedan od dvanaestorice apostola, ali u usporedbi s ostalima, njegov put bio bi mnogo manje krepostan, što ga je učinilo jednom od najomraženijih osoba u biblijskoj povijesti. Samo ime ima više mogućih značenja. Često se vjeruje da se prezime "Iškariot" odnosi na mjesto - možda Keriot, grad u Judeji - što sugerira da je bio poznat kao Juda iz Keriota, jedini ne-Galilejac među dvanaestoricom apostola. To bi ga izdvojilo društveno i geografski. Drugi vjeruju da "Iškariot" može potjecati od latinskog "sicarius" (čovjek s bodežom), što ga povezuje sa Sikarijima, skupinom radikalnih židovskih fanatika. Ipak, nema izravnih dokaza da je Juda bio uključen u bilo kakav nasilni pokret. Treće pak sugeriraju da potječe od aramejske riječi za "lažnog" ili je povezano s kožnom vrećom za novac, što se odnosi na njegovu ulogu blagajnika među učenicima (Ivan 12:6). Nijedno od ovih tumačenja ne može se definitivno dokazati, a svako otkriva želju za pronalaženjem dublje simbolike u samom njegovom identitetu. U vrijeme kada su imena poput Jude (i Jude) bila izuzetno česta, razlikovanje ovog lika od drugih bilo je važno. Evanđelja ponekad suprotstavljaju Judu Iškariotskog s drugim apostolom po imenu Juda (sin Jakovljev), ističući Iškariotsku ulogu kao izdajnika. Juda nije bio zlikovac od samog početka. Isus ga je izabrao nakon noći molitve (Luka 6,12-16) i, kao i ostalim apostolima, dobio je moć iscjeljivanja i istjerivanja demona (Matej 10,1-4). Bio mu je povjeren nadzor nad financijama grupe, što je bio odgovoran položaj. Ipak, Ivan rano aludira na njegovu dvoličnost, napominjući da je Juda bio lopov (Ivan 12,6). U konačnici, ono što znamo o Judi Iškariotskom filtrira se kroz slojeve tekstualne dvosmislenosti i kulturne projekcije. Vjerojatno je bio judejski autsajder među Galilejcima, kojem je povjerena moć, ali ga je mučio unutarnji sukob. Njegova izdaja pokrenula je raspeće (i uskrsnuće) Isusa. Zašto je Juda izdao Isusa? Nagađanja o Judinim motivima bila su opsežna. Je li ga pokretala pohlepa, kao što bi Matej 26:15 mogao implicirati ("Što si mi spreman dati ako ti ga predam?")? Pa ipak, 30 srebrnjaka bio je skroman iznos - otprilike cijena roba (Izlazak 21:32). Ili je to bilo razočaranje Isusovim odbijanjem da postane politički mesija, kako neki znanstvenici pretpostavljaju? Kad je Isus govorio o patnji i smrti, Juda se možda osjećao razočarano i pokušao ga prisiliti na djelovanje. Evanđelja također ukazuju na duhovnu dimenziju - "Tada Sotona uđe u Judu, zvanog Iškariot, koji bijaše među dvanaestorici" (Luka 22:3). Ali čak i ovdje, uloga božanskog predznanja komplicira stvari. Isus je znao da će ga Juda izdati i čak je na to aludirao tijekom Posljednje večere (Ivan 13:21-27). U Ivanu 17:12, Isus ga naziva "sinom propasti", izraz koji sugerira određeno uništenje. A u Ivanu 13:18 (NKJV), citira Psalam 41:9: "Tko jede kruh sa mnom, podigao je petu na mene". Čovječnost apostola Jude Juda se često prikazuje u oštrim, neumoljivim tonovima: izdajica, zlikovac, utjelovljenje zla. Ali evanđeoske pripovijesti i stoljeća teološke refleksije nagovještavaju daleko složeniju, pa čak i tragičniju figuru. Isus ga je izabrao nakon noći molitve (Luka 6,12–16), čovjek koji je hodao s Mesijom, slušao Njegova učenja i svjedočio čudima. Povjerene su mu financije grupe (Ivan 12,6), položaj koji je podrazumijevao povjerenje i kompetenciju. Evanđelja, posebno Ivanovo, nagovještavaju Judin unutarnji propad. Rečeno nam je da je bio lopov (Ivan 12,6), a u Luki 22,3 kaže se da je Sotona ušao u njega. Ali čak i to postavlja pitanja. Je li Juda započeo kao iskreni sljedbenik koji je podlegao iskušenju, razočaranju ili strahu? Je li njegova izdaja proizašla iz hladnog proračuna ili je vjerovao, kako neki znanstvenici tvrde, da će prisiljavanje Isusa na sukob konačno uvesti kraljevstvo koje je očekivao? Ono što Judu najdublje izdvaja nije sama izdaja (Petar je tri puta zanijekao Isusa), već kako je nakon toga reagirao. Svladan kajanjem, vratio je novac i priznao svoj grijeh istim vlastima koje su mu platile. A onda se objesio (Matej 27,3-5). Za razliku od Petra, apostol Juda nije tražio pomirenje. Uklonio se iz priče baš kad se odvijalo otkupljenje. U tome Juda postaje ogledalo za naše vlastite borbe s krivnjom, sramom i otuđenjem. Njegova ljudskost - nesavršena, mučna i na kraju izolirana - nudi otrežnjujuću sliku. On nije samo upozorenje već upitnik: Što radimo kada padnemo? Trčimo li prema milosti poput Petra ili od nje poput Jude? Kako se Juda uklapa u Božji plan? Ovdje priča postaje teološki bogata. Judina izdaja je bila prorečena: Zaharija 11,12-13 predviđa iznos izdaje (30 srebrnjaka). Psalam 41:9 predviđa izdaju bliskog prijatelja. Sam Isus više puta predviđa izdaju (Ivan 13:21, Matej 26:21). Ipak, Juda je imao slobodu djelovanja. Isus kaže u Mateju 26:24 (NKJV): "Sin Čovječji doduše ide kako je o njemu pisano, ali teško čovjeku onome koji izda Sina Čovječjega!" Ova dvojnost - Božja suverenost i ljudska odgovornost - misterij je u srcu kršćanske teologije. Juda ispunjava proročanstvo, ali nije oslobođen krivnje. Što se dogodilo s Judom? Pitanje što se dogodilo s Judom nakon izdaje nikada nije prestalo mučiti ljude. Evanđelja nam daju dijelove priče, ali ne opisuju kraj. U Mateju je ispunjen žaljenjem, vraća srebro i oduzima si život. U Djelima apostolskim, izvještaj je grublji: njegovo tijelo završava na polju, slomljeno i izloženo. Dvije verzije, obje sumorne, ali veće pitanje uvijek je bilo: što se s njim dogodilo nakon toga? Mnogi kršćani tijekom stoljeća vjerovali su da je Juda osuđen. Isus ga u Ivanovom evanđelju naziva "sinom propasti", koje se često čita kao konačno. Taj se stav pojavljuje rano u crkvenoj tradiciji i živopisno se oblikovao u djelima poput Danteovog Pakla, gdje je Juda smrznut u najnižem dijelu pakla. Ali ne čitaju svi njegovu priču na taj način. Neki su istaknuli da je Juda pokazao pravo kajanje. Nije pobjegao i slavio ono što je učinio. Umjesto toga, priznao je to svećenicima i pokušao to poništiti. Jednostavno nije otišao Isusu. Da je pričekao nekoliko dana, da je vidio Uskrsnuće, bi li stvari bile drugačije? Petar je također podbacio, na golem način, i bio je obnovljen. Teško je ne pitati se. Katolička crkva ne tvrdi da zna sa sigurnošću. Njeno učenje ostavlja prostora za misterij. Samoubojstvo je ozbiljno, da, ali Božje milosrđe ne slijedi naše kategorije. Katekizam kaže da ne možemo znati vječnu sudbinu nijedne osobe. To uključuje i Judu. Dakle, na kraju, priča nam ne daje konačan odgovor. Možda je to poanta. Možda je Juda manje izjava, a više pitanje. O kajanju. O očaju. O milosti. To je teška priča, ali ne i beznadna. Juda i Isus: Kompliciran odnos Odnos između Jude i Isusa nije jednostavan. Juda nije bio izvana promatrač, već jedan od dvanaestorice. Hodao je s Isusom, vidio iscjeljenja, slušao prispodobe i bila mu je povjerena odgovornost. Prema Mateju, čak je bio poslan s ostalima da propovijeda i liječi. Dijelili su obroke. Juda je bio tamo na Posljednjoj večeri, sjedio je dovoljno blizu da mu Isus može dati kruh. Kad je Isus rekao da će ga jedan od njih izdati, nije pokazao prstom. Juda je imao trenutak da zastane, da preispita. Kad je pitao: "Jesam li to ja?", Isus je jednostavno rekao: "Ti si rekao." Nije bila zamka. Bila su to još uvijek otvorena vrata. Ivanovo evanđelje uključuje mali, ali snažan detalj: Isus daje Judi komad umočenog kruha, gest prijateljstva u njihovoj kulturi. Tiha ponuda bliskosti. Njihov posljednji trenutak dolazi u Getsemaniju. Juda dolazi s naoružanim ljudima, prilazi Isusu i ljubi ga. Isus odgovara: "Prijatelju, zašto si došao?" To je bolna rečenica. Ne naziva ga neprijateljem. Ne opire se. Imenuje odnos koji su imali, čak i u tom trenutku izdaje. U svemu tome ima nečeg duboko ljudskog. Juda je sve vidio, sve čuo, a ipak se okrenuo. To je dio onoga što njegovu priču čini tako teškom za potresti. Bio je blizu, i nekako to nije bilo dovoljno. Paralele u povijesti Crkve i danas Judina priča u Bibliji podsjeća nas da izdaja često dolazi iznutra: Skandali Crkve; Lažni učitelji; Kršćani koji kompromitiraju istinu. Ali nas također podsjeća da Bog koristi slomljenost za otkupljenje. Bez Jude ne bi bilo križa. Bez križa, ni uskrsnuća. Pouke za vjernike danas Ostanite budni: Čak i oni najbliži Isusu mogu pasti (1. Korinćanima 10,12). Čuvajte srce: Grijeh često počinje malo - malo nepoštenja, malo gorčine. Prigrlite odgovornost: Juda se izolirao. Petar se vratio u zajednicu. Vjeruj Božjem planu: Što je čovjek namijenio za zlo, Bog je upotrijebio za dobro (Postanak 50,20). Zaključak Tko je izdao Isusa Krista? Juda Iškariotski. Ali njegova priča je više od odgovora na pitanje iz kviza. To je ogledalo za naša vlastita srca i podsjetnik na Božju otkupiteljsku moć. Njegova uloga, koliko god bolna bila, ispunila je proročanstvo i utrla put najvećem činu ljubavi koji je svijet ikada poznavao. Prema knjizi Petera Stanforda "Juda: Uznemirujuća povijest odmetnutog apostola", Judin identitet i nasljeđe oblikovali su povijest i politika koliko i Sveto pismo. Nedostatak konkretnih informacija u Evanđeljima (nema opisa njegovog izgleda, glasa ili odgoja) sugerira da je Juda pretvoren u simbol izdaje, a ne da je sačuvan kao potpuno razvijena osoba. Tijekom vremena, taj je simbol bio okaljan umjetničkim i doktrinarnim uljepšavanjima: od Dantea koji ga je smjestio u najdublji krug pakla do kasnijih znanstvenika koji su pitali je li možda bio tragičan instrument Božje volje. Bilo da je bio negativac, žrtva ili instrument, Judin identitet i dalje izaziva razmišljanje o prirodi slobodne volje, zla i božanske svrhe. Izvori Sveta Biblija, Nova verzija kralja Jamesa (NKJV) Katekizam Katoličke Crkve, https://www.catholiccrossreference.online/catechism/#!/search/2283 GotQuestions.org, "Zašto je Juda izdao Isusa?" MacArthur, John. MacArthurov komentar Biblije Stanford, Peter. Juda: Uznemirujuća povijest odmetnutog apostola Izvori slika: Midjourney.com Autor: Ana Coteneanu

Charles S. Price: DAKLE, AKO TI TEKU SUZE … Blagoslovljeni Duh Sveti šapće srcu kršćanina: "Slijedi me, ja ću te voditi kući." Kad sumnjamo po pitanju volje Gospodnje, on nam je može učiniti vrlo jasnom. Kad smo zbunjeni jer nam oči ne mogu vidjeti u budućnost, on nas uzima za ruku i vodi. Kršćanine, klekni pred njim i predaj mu ne samo svoj život, nego i sve sumnje i strahove. Počni se pouzdavati i neće dugo proći kad će vjera i nada hodati uz tebe na tvom putu do Božjega grada. Prije nekoliko godina, u vlaku sam razgovarao s jednim vrlo krhkim muškarcem i njegovom ženom. Rekli su mi da su na putu do jedinog mjesta na zemlji gdje on može, kako su mislili, naći olakšanje. Išli su do Izvora Siloe. Izvori se nalaze u Arkansasu. Nemam ništa protiv njih; njihova ljekovita voda može i vjerojatno je pomogla nekim bolesnicima koji su bolovali od određenih bolesti. Kako je razgovor tekao dalje, bolesnik se okrenuo k meni i rekao: "Pretpostavljam da nikada niste imali nikakve potrebe posjetiti Izvore Siloe?" Ali rekao sam mu da jesam. Ispričao sam mu o izvorima Siloe, izvorima milosti gdje teče ljekovita voda. Ispričao sam mu o vodi u kojoj je slijepac u onim davnim danima oprao svoje oči, o duhovnom ribnjaku Siloe koji vjekovima nije presušio i o šuškanju Isusove halje koja se i danas, u danima u kojima mi živimo, čuje. Kakva slavna stvar, kršćanine i putniče, imati takva vodiča da nas vodi hodočasničkim putem našega života! Dakle, ako ti teku suze, pogledaj gore i ruke s ožiljcima od čavala pretvorit će ih u bisere. Ako jecaji žalosti potresaju tvoj umoran lik, šapćući prizivaj ime Isus i tvoji će se jecaji promijeniti u snažne tonove orgulja duše dok svira melodiju slave. Ako je noć tamna i put strm, prizovi svoga nebeskog Vodiča i otkrit ćeš da nije daleko. Pod njegovim će se dodirom ubrzo pojaviti vrh brda i breme će biti podignuto dok budeš promatrao divne livade milosti na drugoj strani. Biti uplašen i tjeskoban nije ispravno, hoću reći, ako si dijete Božje i nasljednik Očeva obećanja.

Inače ovog nema u hebrejskom Otkrivenju....jer znamo ko je još nazvan zvijeda jutranja. To je druga tema. Inače treba dobro istražiti što znači Alfa i Omega.

Kad god se u Novozavjetnim spisima spomene Bog, uvijek se misli na Oca.

Ovo se može odnositi i na dvojicu, Boga i Isusa Krista. Tako da.

Charles S. Price: TRIPUT NAS STID BILO Ne možemo uvijek reći što je volja Božja. Ali Duh zna. On je Bog u Trećoj osobi blagoslovljenog Trojstva i zna sve tajne koje se jedino otkrivaju Duhom ispunjenom svetom Svevišnjega. Kakvo ste mu mjesto dali u svom srcu? Nije li grijeh brinuti se dok je on tamo? Ne bismo li se trebali stidjeti sami sebe jer smo tjeskobni kad imamo takvoga slavnog nebeskog gosta? Stid nas bilo, triput nas stid bilo jer gledamo u svoje nevolje kad bismo trebali slušati njegov glas! Stid nas bilo što u strahu stojimo na rubu iskustva kad nas on sve vrijeme želi uzeti za ruku i provesti. "Jednako i Duh pritječe ..." Pritječe kome? Tebi, dakako. On šapće: "Ovdje sam da ti pomognem. Ovdje sam da ti pomognem moliti. Ovdje sam da ti pomognem uzdati se. Ovdje sam da ti pomognem vjerovati i primiti." Vidiš, prijatelju moj, ti si ovdje i on je ovdje. On je poslan od Boga. Grčka riječ je Parakletos. Ona znači: "Onaj koji je poslan k tebi da ti pomogne." Nije li to krasno? Nije li taj dar Božji uzvišen i tako divan da trebamo klicati od radosti? Kako se možemo bojati budućnosti kad imamo takva divnoga vodiča? Kako možemo stajati u strahu od sadašnjosti kad je on uz nas da pomogne? Kako možemo dopuštati obeshrabrenju da nam otima naše nasljedstvo kad je on tu da nam protumači volju našega nebeskog Oca?

Moram priznati da mi je ovo sad veća misterija od trojstva. Tako nešto nisam našao ni kod jednog kršćanina, a čitao sam godinama na forumima, facebook grupama debate. Modalisti bar vjeruju da se Bog jednom objavio kao Otac, pa Sin, pa Sv. Duh, ali je to jedan te isti Bog. Ali ovo da Bog može odjednom biti u liku trojice ne mogu nikako razumjeti. U liku trojice, ali je jedan Bog.

I ja sam se umorio od tog njegovog objašnjenja. On veli da je Bog jedan, ali u jednom trenutku je postao čovjek, ali tron nije ostao sam. Nešto novo meće u naše uši.

Ne mogu ja to sve skužiti što govoriš. Kažeš da je jedan, a sada spominješ obojicu. Takvo učenje do sada nisam nigdje sreo.

E sada dolazimo do onih silnih tekstova. Bog kaže na krštenju - ovo je moj Sin ljubljeni - Onda po tvome on kaže ovo sam ja, jer ne smatraš da su to dva bića. Kad se Isus molio u Getsemaniji - Oče, neka me mimoiđe ova čaša - onda se po tebi molio sam sebi, itd, itd, itd.

Ako je Bog tog trenutka postao čovjek, onda na nebu nikoga nije bilo ili? Kako je svemir onda funkcionirao bez svemogućeg Boga, ako je on tog trenutka bio samo čovjek?

Ovako - da li vjeruješ da je Bog jedan, ali nekad se javio kao Otac, nekad kao Sin, nekad kao Sv. Duh? Znači nema tri osobe, nema tri Boga.