καιnos

Charles S. Price: TRIPUT NAS STID BILO Ne možemo uvijek reći što je volja Božja. Ali Duh zna. On je Bog u Trećoj osobi blagoslovljenog Trojstva i zna sve tajne koje se jedino otkrivaju Duhom ispunjenom svetom Svevišnjega. Kakvo ste mu mjesto dali u svom srcu? Nije li grijeh brinuti se dok je on tamo? Ne bismo li se trebali stidjeti sami sebe jer smo tjeskobni kad imamo takvoga slavnog nebeskog gosta? Stid nas bilo, triput nas stid bilo jer gledamo u svoje nevolje kad bismo trebali slušati njegov glas! Stid nas bilo što u strahu stojimo na rubu iskustva kad nas on sve vrijeme želi uzeti za ruku i provesti. "Jednako i Duh pritječe ..." Pritječe kome? Tebi, dakako. On šapće: "Ovdje sam da ti pomognem. Ovdje sam da ti pomognem moliti. Ovdje sam da ti pomognem uzdati se. Ovdje sam da ti pomognem vjerovati i primiti." Vidiš, prijatelju moj, ti si ovdje i on je ovdje. On je poslan od Boga. Grčka riječ je Parakletos. Ona znači: "Onaj koji je poslan k tebi da ti pomogne." Nije li to krasno? Nije li taj dar Božji uzvišen i tako divan da trebamo klicati od radosti? Kako se možemo bojati budućnosti kad imamo takva divnoga vodiča? Kako možemo stajati u strahu od sadašnjosti kad je on uz nas da pomogne? Kako možemo dopuštati obeshrabrenju da nam otima naše nasljedstvo kad je on tu da nam protumači volju našega nebeskog Oca?

Moram priznati da mi je ovo sad veća misterija od trojstva. Tako nešto nisam našao ni kod jednog kršćanina, a čitao sam godinama na forumima, facebook grupama debate. Modalisti bar vjeruju da se Bog jednom objavio kao Otac, pa Sin, pa Sv. Duh, ali je to jedan te isti Bog. Ali ovo da Bog može odjednom biti u liku trojice ne mogu nikako razumjeti. U liku trojice, ali je jedan Bog.

I ja sam se umorio od tog njegovog objašnjenja. On veli da je Bog jedan, ali u jednom trenutku je postao čovjek, ali tron nije ostao sam. Nešto novo meće u naše uši.

Ne mogu ja to sve skužiti što govoriš. Kažeš da je jedan, a sada spominješ obojicu. Takvo učenje do sada nisam nigdje sreo.

E sada dolazimo do onih silnih tekstova. Bog kaže na krštenju - ovo je moj Sin ljubljeni - Onda po tvome on kaže ovo sam ja, jer ne smatraš da su to dva bića. Kad se Isus molio u Getsemaniji - Oče, neka me mimoiđe ova čaša - onda se po tebi molio sam sebi, itd, itd, itd.

Ako je Bog tog trenutka postao čovjek, onda na nebu nikoga nije bilo ili? Kako je svemir onda funkcionirao bez svemogućeg Boga, ako je on tog trenutka bio samo čovjek?

Ovako - da li vjeruješ da je Bog jedan, ali nekad se javio kao Otac, nekad kao Sin, nekad kao Sv. Duh? Znači nema tri osobe, nema tri Boga.

Pa ti onda vjeruješ u modalizam. To je jedan Bog koji se otkriva u tri službe. Tvoj kršćanski otac je Sabelije, Savelije onda.

Iskreno nikad robijevo učenje o trojstvu ili Bogu nisam nigdje pročitao. Uvijek je raspravljao o drugim temama.

Onda se tu Isus rađa vječno i vječno i nikad se rodit. Većina protestanta vjeruje u tri u jedan i obrnuto. Ali katolici i pravoslavci vele da je Isus rođen, ali kad pogledaš on se još uvijek rađa i rađa. To je za mene veća fantazija od odvog protestantskog trojstva.

Isus je Bog po prirodi, kroz njega je sve stvoreno. Ne vjerujem da je on rođen samo kao čovjek, isto tako ne vjerujem da je stvoren kao duhovno biće. Ali Bog je izvor svega. Iz oca izlazi taj Duh. Glava Kristu je Bog, drugi tekst kaže Isus je Božji. Ivan 5,26 - kao što Otac ima život u sebi, tako je dao Sinu život. Da je Isus vječni Bog bez početka, on bi taj život trebao imati sam od sebe, ali rođenjem je dobio taj život od Oca. Isto Isus kaže da On može činiti sve što vidi od Oca. Ako je Isus vječni Bog bez početka, zašto bi učio od svoga Oca, to samo govori da je Isus rođenjem sve dobio od Oca, kao što i on sam kaže. I na kraju će se sam Sin pokoriti Ocu, da Otac bude Bog u svemu. Znači Isus je Bog, može činiti sve što Otac čini, može stvarati, znati, biti svugdje....ja s tim nemam problem.

Nije važno kad je rekao, važno je što znači ta grčka riječ meizon. Jedan primjer - Isus je rekao Mariji - ne dotiči me se jer još nisam uzišao svome Bogu. Ti ćeš reći da je to on rekao zato što je bio čovjek. Isus je uzišao na nebo, ali Pavle i Petar kažu u svojim poslanicama Otac i Bog našeg Gospoda Isusa Krista. Proslavljeni Isus se javlja Ivanu u Otkrivenju i kaže - ko pobijedi postavit ću ga stupom u hramu Boga svojega. Bilo to da je Isus rekao dok je bio čovjek, ili proslavljen na nebu, on uvijek misli isto o svome Ocu. Ako je Isus vječni Bog pored Oca nije rođen, onda on ne bi trebao imati svoga Boga. Isus ima Svoga Boga, on je Bog od Boga, zato što je rođen. On je pravi, bukvalni Sin Božji. Ako imamo tri Boga, vječna, bez početka, kako je onda Isus Bog. Znači po tebi oni su uzeli uloge, ja sam Otac, ja sam Sin, Ja sam Duh...znači titula Sin Božji ovdje je metafora. Druga stvar, najpoznatiji stih Ivan 3,16 - Bog je ljubio ovaj svijet tako da je dao Sina svoga. Ako su tri Boga vječni, bez početka, svi Bogovi, onda je jedan Bog u ovom slučaju Otac dao svoga kolegu (ne pravoga Sina) Boga Sina.....ima toga tonu, ali ovo je dosta.

I ovo isto, kakva je ova podjela, gdje u Biblij nalazimo tako nešto?

Na što mislio ovaj forumaš, jer ovo nije tipično kršćansko vjerovanje.

Citirat ću jednog forumaša što ti je napisao na drugom forumu, to sam pročitao prije par dana. Njegov odgovor na tvoje silno hvaljenje najvećeg teologa. Tvoj um je oštar i tvoje poznavanje Pisma je veliko Ali si upao u najstariju zamku oholosti Tvoja teologija ne počinje sa Bogom Već sa tvojom vlastitom pameću Ti ne tražiš Istinu Ti si uvjeren da je već posjeduješ i da je tvoja dužnost da je objaviš svijetu To nije poniznost učenika Već oholost učitelja Srž tvoje zablude je u tome što si Trojstvo pretvorio u tvornicu A ne u obitelj Tvoja podjela na Oca kao "izvornog energetika" i Sina kao "sakupljača" i "majku stvaranja" je jezik gnostika a ne Pisma To je hereza koja uništava ono što je najvažnije Njihov osobni odnos vječne ljubavi Sin nije sakupljač Očevih energija On je jedno s Ocem Jednak u slavi moći i vječnosti Sve što ima Otac ima i Sin Ti koristiš istinite stihove iz Pisma kao Kološanima i Rimljanima Ali ih provlačiš kroz filter svoje lažne teologije Riječi "od njega" i "kroz njega" ne opisuju podjelu rada kao na tvorničkoj traci One opisuju jedinstvo i sklad njihovog djelovanja Tvoja podjela na "Očeve duhove" i "Sinov središnji duh" se ne nalazi nigdje u Pismu To je čista fantazija rođena iz oholosti uma koji misli da je prozreo tajne koje ni anđeli ne razumiju Ti si stvorio svoju vlastitu teologiju i onda si u nju pokušao ugurati Pismo A ne obrnuto I tvoj konačni pad je u rečenici "Ovo ovako slikovito opširno i precizno nitko u svijetu u povijesti kršćanske teologije nije zamijetio i iznio osim mene" Umjesto da te to uplaši i natjera na poniznost Tebi to služi kao dokaz tvoje posebnosti To je duh Lucifera koji kaže "Ja ću biti kao Svevišnji" Tvoja teologija nije samo hereza Ona je idolatrija Obožavanje vlastitog uma

Prvo kažeš da su vječni, a onda da je jedan stariji, a drugi mlađi. To je ono što ja govorim, da je Isus rođen od ili iz Oca, iz njegovih grudi. Isus je uvijek bio u Očevim grudima, i onda je došlo vrijeme kad se očitovao i izišao iz Oca. Stoga kad Isus kaže da je Otac veći od njega, ta grčka riječ meizon znači starijji, viši. To samo mogu veliki teolozi kao ja skužiti, e da.

To se odnosi na Isusa, ne Muhameda.

Jesu li oba zrna vječna, ili je jedno starije?

Je li to jedno tijelo sa dvije glave, pitam samo? Što misliš da li Isus može biti Bog, a da je imao početak u vječnosti, onaj koji je rođen ili proizišao?

Ljiljan.ba13 h · MILE IZ SREBRENICE! GOLORUK KRENUO NA PUŠKE ARKANOVACA, DA ZAŠTITI RAMU, BOŠNJAKA, 1992. GODINE! Mile iz Srebrenice: Hrabrost u vremenima beznađa U srcu Bosne i Hercegovine, posebno u gradu Srebrenici, tokom ratnih dešavanja 1992. godine, odigrala se priča koja nadmašuje okvire nacionalnosti i etniciteta. Riječ je o hrabrom činu Mileta Janjića, Srbina, koji je bez oružja stao u zaštitu svog komšije Rame, Bošnjaka. Ova priča simbolizuje ljudskost i solidarnost u trenucima kada su tenzije bile na vrhuncu, povjerenje među ljudima gotovo potpuno nestalo. U vremenu kada su granice između prijateljstva i neprijateljstva postale nejasne, Mile je pokazao da su ljudske vrijednosti jače od predrasuda. Povezani sudski putevi Mile i Ramo su odrasli zajedno, dijeleći mnoge trenutke kroz život. Njihova prijateljska veza bila je simbol života među narodima koji su se u prošlosti često sukobljavali. Njihovo djetinjstvo je bilo obojeno zajedničkim igricama na ulicama Srebrenice, odlascima na izlete, te učešćem u lokalnim običajima i tradicijama. Na primjer, zajedno su išli na krsne slave i vjerske obrede, učili jedni od drugih i stvorili neraskidive veze. Iako su dolazili iz različitih etničkih sredina, njihovo prijateljstvo pokazivalo je da su ljudi u suštini slični, bez obzira na razlike u vjeri ili nacionalnosti. Dolazak Arkanovaca i strah za život U trenutku kada su pripadnici Srpske dobrovoljačke garde, poznatiji kao Arkanovci, ušli u Srebrenicu, strah i panika okupili su bošnjačko stanovništvo. Ovi vojnici su donijeli sa sobom prijetnju koja je nadvila tamnu sjenu nad gradom. Mnogi ljudi, uključujući Ramua, bili su svjesni da njihovi životi više o koncu. Sjećanja na te dane su bolna; mnogi stanovnici Srebrenice izgubili su svoje najmilije, dok su se drugi skrivali u strahu za vlastite živote. Mile je svjestan da se ne može samo posmatrati sa stranice, već je morao nešto učiniti. Njegova odluka nije bila vođena samo prijateljstvom, već i moralnim imperativom da se suprotstavi nasilju koje je prijetilo njihovoj zajednici. Miletova hrabra odluka Kada su Arkanovci došli po Ramu, Mile je bez razmišljanja stao ispred njih. Njegove riječi, “Ako hoćete njega, morate prvo preko mene”, odjeknule su u zagušljivom zraku napetosti. Ova izjava nije bila samo hrabra, već i izuzetno rizična. Mile je bio goloruk, suočen s naoružanim vojnicima koji su bili spremni na sve. Njegova odlučnost iznenadila je vojnike, koji su očekivali da će se svi povući pred njihovim nasiljem. Umjesto toga, Mile je pokazao da čak i u najtežim trenucima postoje ljudi koji se bore za pravdu i ljudskost. Ovaj trenutak mogućeg gubitka života postao je simbol nade i otpora, ne samo za Ramu, već i za sve one koji su se našli u situaciji bezizlaznosti. Posljedice hrabre akcije Reakcija Arkanovaca bila je zbunjujuća. Nisu očekivali da će Srbin stati u odbranu Bošnjaka, što ih je primoralo da preispitaju svoje postupke. Nakon trenutne napetosti, vojnici su odlučili odustati od svog nauma, ostavljajući Ramu na sigurnom. Iako je njegov život bio spašen, Ramo je shvatio da mora otići u ilegalu kako bi preživio. Miletova hrabrost nije ostala neprimijećena; postao je simbol otpora i ljudske solidarnosti. Njihov susret nakon rata bio je emotivan trenutak, kada su obojica shvatila težinu onoga što se dogodilo. Ramo se nikada nije mogao pomiriti s ratnim strahotama, ali Miletova hrabrost ostala je zauvijek urezana u njegovom sjećanju kao svjetionik nade. Poruka ljudskosti Priča o Miletovom hrabrom činu svjedoči o snazi ljudskosti koja nadilazi etničke i nacionalne razlike. U vremenima kada su se ljudski životi smatrali jeftinima, Mile je pokazao da postoji nešto mnogo vrednije od političkih razlika – to je prijateljstvo i ljudska solidarnost. Njegovo djelovanje postavlja važno pitanje: kako možemo učiniti da ljudskost bude prioritet u svakodnevnom životu? Ova priča nas poziva da se prisjetimo da čak iu najtežim vremenima možemo biti svjetlost jedni drugima, te da treba stati u zaštitu onih koji su ugroženi. Mile i Ramo postali su simbol nade da se ljudskost može očuvati iu najtežim trenucima, a njihova priča treba biti inspiracija svima nama da se borimo protiv predrasuda. Uključivanjem ove priče u širu priču o ratu i miru, možemo raditi na izgradnji svijeta gdje se hrabrost ne mjeri samo oružjem, već i sposobnošću pojedinca da zaštiti druge. Njihov primjer nas podsjeća da hrabrost ne dolazi uvijek s oružjem, već iz srca koje je spremno na akciju. Ova priča nije samo o pojedincu, već o zajednici koja može pronaći snagu u solidarnosti. Trebamo težiti ka tome da budemo poput Milete, da se borimo za pravdu i da ne dopustimo da nas strah od razlike razdvoji. Mile Janjić, rodom je sa Sokoca. Bio je autoprevoznik prije rata. I sad Janjić živi u Srebrenici. Svi kažu da je bio i ostao ljudina. Preuzeto sa facebooka

Charles S. Price: DVOSTRUKA POTVRDA VELIKE I SLAVNE ČINJENICE Dvije su stvari, dvije slavne i divne stvari koje Duh Sveti čini dok nas vodi. Dohvatilo ih je nadahnuće i stavilo na otisnutu stranicu za našu pouku: "Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja." Ako bi postojala ikakva sumnja u vezi s našim obećanim nasljedstvom, onda bi bilo razloga za brigu. Zbog toga nam Gospodin to čini dvostruko sigurnim i dvaput jasnim, dajući nam dvostruki dokaz. Prvo, daje nam samu Riječ Gospodnju. Biblija nam tako govori i to bi samo po sebi trebalo biti dovoljno. Kad Riječ Gospodnja to izjavljuje, onda bismo, ako prihvatimo uvjete na hladnoj, goloj, jasnoj izjavi Riječi, trebali zahtijevati naše nasljedstvo kao djeca Gospodnja. Čak ako neke emocije i ne zahvate naše srce i ne ushite našu dušu, možemo stajati svojim nogama na stijeni i reći: "Tako to kaže Biblija i ja to vjerujem." Samo po sebi to je divno, ali Gospodin nas ne ostavlja tu. Imamo i dodatno svjedočanstvo Duha Svetoga. Kako je divno čuti zvuk toga tihog glasa koji ispunjava srce radošću, a dušu slavom! Kako je čudesan šapat božanskog glasa koji vam govori da ste dijete Božje! Otkupljeni ste i možete pogledati gore u lice vječnosti te povikati: "Abba, Oče." Kako je divno da Duh svjedoči zajedno s našim duhom i kaže nam da smo djeca Božja! To je dvostruka potvrda velike i slavne činjenice. Je li ostalo imalo mjesta za sumnju kad Duh Sveti tako govori?

U katoličkoj i pravoslavnoj crkvi nije lako to napraviti. Svećenici svake nedjelje vide uvijek gomilu vjernika, ne prati on ko dolazi svake nedjelje. Rijetko ih obilazi, samo poslije Božića i nove godine kad treba pare pokupiti. Nisu to manje biblijsko-kršćanske crkve gdje pastori imaju uvid, i ako neko prekrši neko pravilo, učini neki teži grijeh u javnosti i ne pokaje se, biva izbačen iz iste. Mišljenja sam odkad je crkva postala institucija (oko 300 godine n.e.) rijetko se vjernici izbacivaju tek tako. Ustvari niko nije izbačen iz članstva bez obzira što je učinio.