καιnos

DAN REFORMACIJE 31. OKTOBAR Umesto praznika "Noć veštica" trebalo bi se podsetiti na jedan mnogo uzvišenijii istorijski događaj koji se desio 31. oktobra 1517. godine i koji je značio prekretnicu i izlazak civilizacije Zapada iz hiljadugodišnje tame srednjeg veka, pa se danas slavi istog datuma kao Dan reformacije. Kakav je bio položaj ljudske ličnosti u vremenu pre reformacije možda najjednostavnije otkriva Erih From kada opisuje kao odliku srednjeg veka "opšti nedostatak lične slobode... eksploataciju masa od nekolicine ljudi, skučenost zbog koje su seljaci iz bliske okoline — a da i ne govorimo o ljudima iz drugih zemalja — bili za gradskog stanovnika opasni i sumnjivi tuđinci, ... sujevernost i neznanje tog doba. Ono što razlikuje srednjovekovno društvo od modernog jeste nedostatak slobode pojedinca. Svako je u ranijem razdoblju bio prikovan za svoju ulogu u društvenom poretku. Čovek je imao malo izgleda da, u društvenom pogledu, prelazi iz jedne klase u drugu; teško da je bio u stanju da, čak i u geografskom pogledu, prelazi iz jednog grada u drugi ili iz jedne zemlje u drugu. On je gotovo uvek morao da ostane tamo gde je rođen. Često nije bio slobodan čak ni da se odeva po volji niti da jede šta je hteo." (Erih From, Bekstvo od slobode, III/1) Na koji način je otpala crkva odgovorna za hiljadugodišnje zatupljivanje naroda i njeno zadržavanje u tami srednjeg veka? Zato što je promovisala četiri zablude koje uništavaju zdrav razum i ličnost svakog čoveka koji na njih nasedne, a to su: 1) Loši pokretački motivi: Zastrašivanjem, laskanjem sujeti i pobuđivanjem sentimenta, vernik se navodi da dobra dela, umesto iz ljubavi, čini iz fanatičnih motiva: krivice, gordosti i sebičnog sentimenta. Sama krivica rezultuje da vernik svoje slabosti samo sputa u ispoljavanju, a onda mrzi one koji to ne rade, jer im podsvesno zavidi, jer bi i sam voleo da živi grešno, a ne sme iz straha od kazne. 2) Formalna pravila: Kaje se za loš čin i loša osećanja, a ne i za loše motive srca; pa će se pokajati što je rekao ružnu reč prijatelju, ali ne i zato što je takav u duši. On se kaje što je bio loš licemer, a loših pokretačkih motiva nije ni svestan jer ne razume smisao i duh Božjeg zakona. Čim popuste osećanja tuge, krivice i sramote na kojima temelji svoje lažno pokajanje, ponovo će da ispolji dotle potisnut greh. 3) Zavaravanje savesti: Kroz psihološki efekat dobrih dela, rituala (ispovesti, magijskog poimanja pričesti... ) i osećanja (idolopoklonstvo) vernik umiruje nečistu savest i greši slobodnije od osude savesti nego ateista. Da se zaista kaje za svoje grehe, imao bi čistu savest od samog Boga, i bez svojih rituala. 4) Odricanje od razuma: Da ne bi postao svestan prethodne tri zablude, oslanja se na duhovne autoritete koji misle umesto njega samog ili na svoja osećanja, ili na slepa pravila ponašanja, umesto da razumno preispituje svoje pokretačke motive i smisao svoga verovanja. To su zablude otpale hrišćanske crkve zbog kojih je zapadna civilizacija hiljadu godina čamila u tami srednjeg veka. I hiljadu godina su verni i pošteni ljudi od otpale crkve bili progonjeni sve do same smrti u svojoj nameri da pomenute zablude raskrinkaju. A sada, pošto je hiljadu godina bilo dovoljno da se pokaže šta otpala crkva može da pruži, došlo je vreme da istina konačno trijumfuje. Toga dana, 31. oktobra 1517. godine, bio je crkveni praznik Svih Svetih. A pre toga praznika, jedna plemenita ličnost i iskreni katolik, izborni saksonski knez Frederik Mudri (1463–1525) na kolenima se molio da Bog tog dana obilno blagoslovi sve koji dođu na obeležavanje tog praznika u njegovu lokalnu crkvu u Vitenbergu u Nemačkoj. "Jedno veče, povukavši se na počinak, legao je razmišljajući kako da organizuje praznik, i moljaše se Bogu za duše u čistilištu i božansko vođstvo za sebe, svoje savetnike i svoje ljude. Tako razmišljajući, zaspao je, i usnio da mu je poslan monah, pravi sin apostola Pavla, koga su ga pratili svi sveti radi svedočenja da je on božanski određen. U tom snu, tražili su od izbornog kneza da monahu dozvoli da napiše nešto na vratima crkve u Vitenbergu. Monah je počeo da piše, a slova su bila tako velika i sjajna da su se mogla čitati na velikoj udaljenosti; a pero koje je koristio za pisanje je bilo toliko dugačko da je krajem sezalo čak do Rima, i golicalo uši lava koji je tu čučao i to je zatreslo trostruku krunu na papinoj glavi. Svi kardinali i knezovi su potrčali da podrže papu čija kruna je tada bila uzdrmana; i, pošto se i sam sanjar pridružio nastojanju da podrži papinu krunu, probudio se u velikoj uzbuni i ljut na monaha koji je tako nespretno koristio svoje pero. Uskoro je ponovo zaspao, a njegov čudan san se nastavio; uznemireni lav je počeo da riče, a Rim i sve okolne države potrčaše da istraže slučaj; papa je zahtevao da se monah obuzda, a to je zahtevao posebno od izbornog kneza, pošto je monah pripadao njegovom vlastelinstvu. Izborni knez se još jednom probudi iz sna, zamoli Boga da sačuva svetog oca, papu, i ponovo zaspa. Njegov čudan san se nastavio i dalje, i video je sve knezove carstva kako se gomilaju u Rimu, i svi pokušavaju da slome tajanstveno pero. Međutim, što su se više trudili da to pero slome, ono je postajalo sve čvršće; a kada su pitali monaha gde je našao to pero i zašto je tako jako, on je odgovorio da ga je dobio od jednog od svojih starih učitelja; da je pripadala češkom gusanu (Janu Husu, koji je proklamovao istinu vek pre Lutera i čije prezime na češkom jeziku znači 'gusan') sto godina starog; i da je bila jako jer nijedan čovek nije mogao da ga slomi. Iznenada je sanjar čuo uzvik, i gle, iz pisaljke od pera izašlo je mnogo drugih pisaljki! Ovaj proročki san je ukazivao na ispunjenje proročkih reči koje je jedan vek ranije, Jan Hus, goreći na lomači, pred svoju smrt izjavio: "Danas ćete spaliti jedni bednu češku gusku, ali za sto godina pojaviće se labud kojeg nećete moći spaliti."

Ako su Henok, Ilija i Mojsije na nebu, a sve upućuje da jesu onda su oni gore završili sa tijelima. Kako onda neki tvrde za ostale, da neka besmrtna duša lebdi gore i prebiva.

Dani stvaranja. U biblijskom izveštaju o stvaranju dani označavaju doslovne vremenske razmake od 24 sata. Tipično za način kako su Božji ljudi Staroga zaveta merili vreme izraz „veče i jutro” (1. Mojsijeva 1,5.8.13.19.23.31) označava pojedinačne dane, kada dan počinje uveče, odnosno sa zalaskom Sunca (vidi: 3. Mojsijeva 23,32; 5. Mojsijeva 16,6). Nema opravdanja kada se kaže da ovaj izraz na primer označava jedan doslovan dan u 3. Knjizi Mojsijevoj, a hiljade ili milione godina u 1. Mojsijevoj. Jevrejska reč prevedena sa dan u 1. Mojsijevoj je yom (jom). Kada reč yom prati određeni broj, onda ona uvek označava doslovni dan od 24 sata. (1. Mojsijeva 7,11; 2. Mojsijeva 16,1) i predstavlja još jedno ukazivanje na činjenicu da izveštaj o stvaranju govori o doslovnim danima od dvadeset i četiri sata. Deset zapovesti pružaju još jedan dokaz da se izveštaj o stvaranju iz 1. Knjige Mojsijeve odnosi na doslovne dane. U četvrtoj zapovesti Bog kaže: „Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. Šest dana radi i svršuj sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu, tada nemoj raditi nijednoga posla… jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.” (2. Mojsijeva 20,8-11) Bog ponovo jezgrovito iznosi izveštaj o Stvaranju. Svaki dan (džom) bio je ispunjen stvaralačkim radom, a posle toga Subota se pojavljuje kao vrhunac sedmice stvaranja. Subotni dan od 24 sata, obnavlja tako uspomenu na doslovnu sedmicu Stvaranja. Četvrta zapovest ne bi imala nikakvog smisla kada bi se svaki dan prostirao u eone.” Oni koji navode tekst iz 2. Petrove 3,8 „da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina” pokušavaju da dokažu da dani stvaranja nisu bili doslovni dani od dvadeset i četiri sata, prelazeći preko činjenice da se isti stih završava sa „hiljadu godina” su „kao jedan dan”. Oni koji dane Stvaranja tumače kao hiljade godina ili ogromne neodređene vremenske razmake od mnogo miliona, pa čak i milijardi godina sumnjaju u verodostojnost Božje reči – onako kako je zmija kušala Evu da to učini.

Nešto malo o Henokovoj knjizi

Drevni grad Jerihon

Danas je sv. Petka https://religija.republika.rs/praznici-i-sveci/vesti/26356/danas-je-sveta-petka-srpska?utm_source=rpfb&utm_medium=referral&utm_campaign=rpfb&fbclid=IwY2xjawGK6KFleHRuA2FlbQIxMQABHfRHvBF0kWjU9izbxjVrjCztfp3VZlybunvUWFIj4DVRmSYE47dakNT7iw_aem_i2343AB5Q4MggrAx3L3f0g

Bog ima više imena npr. El Šadaj, El Elion, Elohim i druga. Ime koje se najviše koristi u Starom zavjetu, hrvatski prijevodi ga prevode kao Jahve, dok Karadžić kao i King James prevode sa Gospod. Eto ukratko.

To da je za Boga jedan dan = 1000 godina i obrnuto nema veze sa stvaranjem, više za proročanstva. Citiram I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći. Znači za svaki dan stvaranja imamo ovaj izraz “bi večer, pa jutro”. Vidite da se radi o danu koji traje 24 sata ili?

Ova tema nije o božanstvu i krštenju. Ovdje se radi o Misiji. Pitanje je - Koju metodu vi imate da pridobijete ljude za Krista?

Nije ovo piramida4 klasično trojstvo, on vjeruje da je Bog jedan, ali je to nekad bio Otac, pa uzeo službu Sina, pa Sv. Duha. On ne vjeruje u tri Božanske osobe.

IZGUBLJENI SIN Analogija izgubljenog sina jedna je od najljepših i najpopularnijih od svih. Bila je tema mnogih teologa, filozofa, pisaca i slikara. Također je jedan od najistraženijih biblijskih tekstova u Novom zavjetu. Inače ovu parabolu o izgubljenom sinu nalazimo samo u Evanđelju po Luki. Isus je često pričao usporedbe da bi nam dao važnu poruku za nas život. Cilj nam je da ovu priču čujemo kao izvorni slušatelji – umjesto farizeja, pismoznanaca, Židova, tj. da je mi razumijemo kao što su oni razumjeli. Čitamo li ovu priču u 21. stoljeću, sve ide dobro. Sve ide glatko, sve klizi kao voda u grlu... Ali vidjet ćemo da nije tako. Ova priča je fantazija, ne može biti tako, to nije istina...ova priča je ŠOK priča. Dakle, čitamo stih Luke 15:11 - "I reče: "Neki čovjek je imao dva sina." Isus nas upoznaje s glavnim likovima ove priče. Jednostavno, ovo je otac koji ima dva sina. Luka 15:12: “Mlađi od njih reče ocu: “Daj mi, oče, dio imanja koje je moje.” I podijeli im imanje. Ovdje imamo 2 informacije – on traži zemlju od oca i otac mu ju je dao. Na početku prispodobe došlo je do trenutnog šoka u uhu izvornog slušatelja jer je Isus govorio nešto što se u semitskoj kulturi tog vremena nije uzimalo u obzir. Izvan konteksta, šok, nevjerojatno, zvuči neugodno, nemoguće. Prvo, ne uzima se u obzir da sin zahtijeva posjed dok je otac još živ. A kad sin kaže – „Daj mi, oče, dio imanja koji mi pripada“, znate što zapravo govori: „Oče, ti si za mene mrtav“. Zašto, jer sin je svoj dio imovine mogao naslijediti tek nakon očeve smrti. Uho od farizeja, pismoznanaca, Židova, ne prihvaća ove informacije. Zašto? Da bismo to razumjeli, moramo pogledati Mojsijev zakon, po kojem su ljudi živjeli u Isusovo vrijeme. Mojsijev zakon propisuje da imovina mora ostati u familji. To možemo vidjeti kroz detalje u Starom zavjetu. Postojali su zakoni koji su osiguravali da židovske familije ne padnu u siromaštvo. Čak i ako je netko morao prodati svoju kuću i posjed zbog dugova i tako postati rob, to je bila nada za njega i njegovu obitelj. Oprosna godina ili godina remisije. U ovoj oprosnoj godini svi bi trebali dobiti svoju imovinu natrag. Godina oproštenja je zapovijed Tore: Svake 50. godine nakon sedme od sedam subotnjih godina, tj. nakon svakih 49 godina, Izraelci bi trebali svojim sunarodnjacima potpuno osloboditi duga, vratiti im naslijeđenu zemlju i ukinuti dužničko ropstvo. Mojsijevi zakoni, koje je primio od Boga, bili su izvrsni u to vrijeme. Bog je osigurao svom narodu da imovina ostane u familiji. A ono što je Isus rekao ne uzima se u obzir. Djeca, nasljednici - oni su imovinu svojih očeva smatrali svetinjom. To vidimo iz ovog primjera. 1 Kraljevima 21 – 1-3: I dogodi se nakon ovih događaja da je Nabot Jizreelac imao vinograd u Jizreelu, blizu palače Ahaba, kralja Samarije. Ahab reče Nabotu: "Daj mi svoj vinograd!" Želim od njega napraviti povrtnjak jer je tako blizu moje kuće, i želim ti dati bolji vinograd za to; ili, ako ti se sviđa, dat ću ti novaca za to, koliko god vrijedilo! Ali Nabot reče Ahabu: "Neka me ostavi Gospodin da ti dam baštinu svojih otaca." Tada Ahab dođe kući, nezadovoljan i ljut zbog riječi koju mu je rekao Nabot Jizreelac: Ne dam ti baštinu svojih otaca. Nabot veli - sačuvaj Bože da ti dam baštinu svojih otaca - zbog čega je i izgubio život. Da ne dužim, ovaj sin je po pravilu bio neposlušni sin i trebao je kao takav biti kamenovan. Zato otac veli kad se sin vratio - "Ovaj moj sin bijaše mrtav ali oživlje. Pošto je ova parabola duga, osvrnut ćemo se još samo jednog detalja. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga...…opet novi šok. Trčanje je tada bilo nezamislivo. Danas svi trče, mladi, stari, liječnici, suci, odvjetnici, trgovci. Tada su u javnosti trčala samo djeca i sluge, ali čovjek na dobrom glasu, koji ima veliki ugled nikad ne trči. A znamo da je taj čovjek bio vrlo bogat. Svi znate kako izgleda haljina koju su tada nosili. Ova haljina pokrivala je svaki dio tijela. Kako biste u ovoj haljini mogli brzo trčati, trebate je navući preko koljena i tek onda možete trčati. A kad je Isus rekao – Otac je potrčao, vidjela si namrgođena lica prvobitnih slušatelja kako kolutaju očima – kako bi se otac mogao tako osramotiti pred svima? Trčanje u javnosti golih koljena. Znate li da Arapi 1000 godina nisu htjeli pravilno prevesti ovu riječ "trčati"? Arapska riječ za trčanje je rakada. I 1000 godina uvijek su ovu riječ drugačije formulirali. 1860 Dr.Van Dyke preveo je Novi zavjet na arapski. On je bio prvi koji se usudio prevesti riječ rakada pravilno na arapski. Ali kad se sve spremalo za tiskanje, primijetio je da je riječ rakada promijenjena. Tek njegovom drugom intervencijom riječ rakada je konačno objavljena u prijevodu. Što je najvažnije za narode bliskog istoka onda i danas. To je ČAST. Kako god ima se tu još mnogo toga za reći. Židovi su očekivali da sin otprilike padne na zemlju i puzi do očevih nogu i da ih ljubi, dok otac ne kaže dosta sine i dok mu ne kaže da ustane i onda da ga izgrdi pred svima. Sin čak nije uspio ni izgovoriti onu recitaciju koju je naučio dok je čuvao svinje a koja glasi: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ Kad je vidio Oca kako plače, nije imao srca da to izgovori. Zašto je otac još trčao. Svi u mjestu su znali da je to neposlušni sin. I otac je mislio mogu ga mještani grditi, pljuvati, tući ili možda ubiti. Zato je brzo trčao da ga zaštiti. Zagrlio je sina i ljubio ga - onoga koji je smrdio na svinje. Dragi čitači, mnogi su napustili Boga i otišli u svijet. Ali Bog ih strpljivo čeka. Naš Bog ne gleda na čast, on se ne stidi u javnosti trčati da bi izgubljene sinove i kćeri izgrlio i izljubio. Tada će biti velika gozba i radost na nebu. Mnogi kažu ja nisam dostojan vratiti se Bogu, ali ova priča je radosna vijest. Ne ustručajite se vratiti svome Bogu, on je milostiv, dobar i spor na gnjev. AMEN! by καιnos

Evo dole lijevo desno, jedan klik, i promjena je tu.

Nove verzije foruma ne izlaze tako često. Svakih 5-6 godina. Jučer je evo instalirana verzija 5 ovog foruma, tako da ja još moram puno toga naučiti. Prvo što bih sa vama podijelio je da sa jednim klikom možete promijeniti light u dark mode. Evo slika

Siguran sam da je ovo 100% tačno. Sve čovjek objasnio.

E vidiš, kao što ti vjeruješ da su dani stvaranja bili duži vremenski periodi, tako i ja vjerujem da tu Ivan na Patmosu želi reći da je bio u zanosu i vidio sve što će doći na ovaj svijet na kraju vremena….to ti je onaj veliki Jehovin dan kojeg spominju starozavjetni proroci misleći na kraj nevolje i dolazak našeg Gospdina Isusa Krista.

Evo dao si mi ideju za novu temu

U izvještaju u Bibliji se kaže da je Bog stvorio Zemlju za 6 dana. Neki kršćani kao npr. Jehovini svjedoci vjeruju da taj dan neko duže vremensko razdoblje. Evo i naš član Nefi tako tvrdi, pa da vidimo koje biblijske dokaze imaju za svoju tvrdnju.

Nego imamo temu Žig zvijeri ovdje, i tu sam ti postavio jedno pitanje, pa mi nisi odgovorio.

Dobro i ja sam otišao ovdje u off topi, jer je tema ovdje zašto laici ne piju vino. Temu o Euharistiji imamo ovdje

Worship