Maki

Da, to apsolutno to znači. Isus Hristos je svijetu ostavio toliko duhovne mudrosti kroz Svoje poruke i priče da do dan danas ljudi pominju te pouke o ljubavi, smirenosti, krotkosti, požrtvovanosti itd. Autora Kur'ana to ništa ne interesuje. To mu je nebitno, ali je bilo bitno dati dozvolu Muhamedu da vjenča ženu svog usvojenog sina ili da naredi ljudima da ga ne ometaju u kući. Islamski "bog" ima čudne prioritete. Uh, baš ogromna korist od toga da Muhamed može ženiti ženu svog usvojenog sina. Kakva bezvremenska mudrost. Samo totalna neznalica može reći da od Hristovih poruka nema nikakve koristi. Besjeda na gori je vrhunac moralnog bogoslovlja koji još uvijek nije nadmašen. To su fenomenalne poruke o ljubavi, miroljubivosti, smirenosti, odanosti i vjeri u Boga. Zašto je to autoru Kur'ana nebitno? Mi sada ne pričamo o Hristovom božanstvu, već o Njegovim moralnim porukama koje su nepostojeće u islamu. Pa nešto ne vidim da poštujete tu zabranu. Kako se postaje musliman? Tako što se izgovori šehadet. Čije je ime u šehadetu? Muhamedovo. Ako ne uzdižete Muhameda iznad ostalih proroka, zašto je samo on u šehadetu. Zašto se samo pozivate na njegove pouke iz hadisa? Zašto se nekada ne pozovete na druge poruke? Takođe: "“And (remember) when We took from the Prophets their covenant, and from you (O Muhammad), and from Nooh (Noah), Ibraaheem (Abraham), Moosaa (Moses), and ‘Eesa (Jesus) son of Maryam (Mary). We took from them a strong covenant”[al-Ahzaab 33:7] And Muhammad (peace and blessings of Allah be upon him) is the best of them. This is indicated by the fact that he was their imaam on the night of the Mi’raaj, because no one but the best is put forward. More evidence that he is the best of them comes from Abu Hurayrah, who said: “The Messenger of Allah (peace and blessings of Allah be upon him) said: ‘I will be the leader of the sons of Adam on the Day of Resurrection, and the first one for whom the grave will be opened, and the first to intercede, and the first whose intercession will be accepted.’” https://islamqa.info/en/answers/10669/the-superiority-of-the-prophet-(peace-and-blessings-of-allah-be-upon-him)-to-all-of-creation Toliko o tome. Za vas je Muhamed u suštini polubog, samo to ne govorite javno. Toliko obožavanje jednog proroka je bilo potpuno nepoznato prije islama. Mojsije je najveći jevrejski prorok pa ga Jevreji ne pominju svako malo niti se stalno pozivaju na to šta je on rekao kao vi sa Muhamedovim hadisima. Islamski Isus je kukavica koja uvaljuje druge da prime mučenje umjesto njega. To je toliko apsurdno i uvredljivo za lik i djelo Isusa Hrista da nemam riječi da to opišem. To je potpuno blaćenje i klevetanje. Znam već napamet sve vaše argumente. Stari zavjet kaže da će Bog poslati Svog anđela da zaštiti Njegove pravednike. I Bog je više puta ispunjavao te Svoje riječi na Isusu Hrista jer Ga je spašavao od smrti. Ali kada je došlo vrijeme Isus Hristos Se svojevoljno ODREKAO te zaštite: "52. Tada mu reče Isus: Vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož, od noža će poginuti. 53. Ili misliš da ne mogu umoliti sad Oca svoga da mi pošalje više od dvanaest legiona anđela? 54. Kako bi se, dakle, ispunila Pisma da ovako treba da bude?" (Matej 26:52-54). Stari zavjet je izrazito jasan da će Mesija stradati i to za grijehove drugih: "Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih." (Isaija 53:5-7). Isus Hristos Sam za Sebe kaže da će biti ubijen i to na krstu: "17. I polazeći Isus gore u Jerusalim, uze nasamo na putu Dvanaestoricu učenika, i reče im: 18. Evo idemo gore u Jerusalim, i Sin Čovječiji biće predan prvosveštenicima i književnicima; i osudiće ga na smrt; 19. I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga šibaju i razapnu; i treći dan vaskrsnuće." (Matej 20:17-19). Ipak ja više vjerujem Isusu nego Muhamedu. To na šta se ti pozivaš nam govori da se grijesi očeva neće uračunavati u krivicu djeci. O tom principu je govorio i Hristos kada je iscijelio slijepoga pa su drugi mislili da je on slijep jer su njegovi roditelji bili grešni. Ti stihovi ne govori o Mesiji. Moraš razlučivati o čemu se govori. Hristos nije običan čovjek. On je i došao u svijet da bude Jagnje Božije, bezgrešna žrtva za otkup grijehova svijeta. A Stari zavjet na koji se ti pozivaš jasno uči da nema očišćenja grijehova bez krvi: "Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća." (Levitska 17:11). Jevrejske životinjske žrtve nisu mogle u potpunosti da očiste grijehe, one su mogle samo da ih "pokriju", ali za potpuno uništenje grijehova bila je potrebna Žrtva nad žrtvama, bezgrešni Sin Božiji. To znači da imamo lijek za grijeh i smrt. Grijeh nije samo prestupanje Božije zapovijesti ili postupanje protivno nekim propisima, grijeh je duboka i teška bolest koja odvaja Boga od čovjeka, to je metafizička realnost koja uništava vezu između Boga i čovjeka. Čovjek se može pokajati, ali to nije dovoljno jer je čovjek nemoćan da svojim silama, ma koliko one bile jake, nadjača tu bolest i obnovi nekadašnju vezu Boga i čovjeka. Sila grijeha je jača od sile čovječije. Tu pomaže samo Božija blagodat. A ta blagodat je ljudima došla preko Hristove smrti i vaskrsenja. Hristos je otplatio dug grešnih ljudi, uništio je na krstu obveznicu naših grijeha i omogućio nam da potpuno uništimo grijeh i njegove posljedice. Hristova smrt i vaskrsenje su vakcina za grijeh. Prije Hrista su ljudi eventualno mogli da olakšaju simptome grijeha, poslije Hrista možemo da izliječimo bolest grijeha. Hristova smrt nam nije opravdanje za činjenje grijeha ništa više nego što je postojanje vakcina protiv velikih boginja opravdanje za one ljude koji se namjerno zaraze tom bolešću. Vjeruj mi, nemam ni ja ništa drugačije mišljenje o vašoj religiji. Bog nije u sili, nego u pravdi. Kada Se Bog javio sv. proroku Iliju na Horivu, nije mu Se javio u ognju ili u munjama, nego u lahoru. Muslimanski falsifikat iz 14. vijeka. Naravno da je to rekao. Isus je tim riječima citirao Psalam 22 koji se završava zaključkom psalmopojca da ga Bog IPAK NIJE OSTAVIO i da će proslavljati Boga. Isus tim riječima iskazuje da Se On zaista muči na krstu, ali da nije izgubio vjeru u Oca i da je to Njegova najveća pobjeda. Kako kaže sveti apostol Pavle Bog je posramio mudrost mudrih.

I zašto bismo vjerovali da Muhamed, koji je živio 600 godina poslije Isusa, bolje zna o Isusu nego Pavle koji je živio u isto vrijeme i bio prihvaćen od Hristovih učenika kao apostol. Jasno piše da su sv. ap. Jakov i hrišćanske starješine SLAVILI BOGA kada im je sv. ap. Pavle objasnio šta je Bog preko njega učinio neznabošcima tj. koliko ih je prešlo u hrišćanstvo. Oni mu govore da odradi ritualne radnje očišćena koje Jevreji traže ne jer smatraju da Pavle radi i uči nešto pogrešno, već da pobije KLEVETE Jevreja, zato i kažu "svi će doznati, da ono, ŠTO SU ČULI ZA TEBE, ništa nije". d

Kada se Presvetoj Djevi Mariji navršiše tri godine od rođenja, sveti pravedni roditelji njeni Joakim i Ana odlučiše da je predadu Bogu na službu prema ranijem obećanju svome. Stoga oni sazvaše u Nazaret, gde življahu, sve svoje srodnike iz carskog i arhijerejskog roda, – jer sam pravedni Joakim bejaše iz carskoga roda, a cypruga njegova sveta Ana bejaše iz arhijerejskoga roda, – a isto tako i hor besprekornih devica. Pritom oni spremiše mnogo sveća i ukrasiše Prečistu Djevu Mariju carskim blagoljepijem, kao što o tome svedoče sveti Oci. Sveti Jakov, arhiepiskop Jerusalimski, od lica svetog Joakima govori ovako: Pozovite besprekorne kćeri Jevrejske, da one uzmu sveće upaljene. – Od lica pak pravedne Ane sveti German, patrijarh Carigradski govori: Ispunjavam pred Gospodom zavet koji izrekoše usta moja u tuzi mojoj, i radi toga sabrah hor devica sa svećama, sazvah sveštenike, sakupih srodnike, svima govoreći: Radujte se sa miom svi, jer se danas pokazah i kao majka i kao roditeljka, privodeći svoju kćer ne caru zemaljskome nego Bogu, Caru Nebeskome. – O carskoj pak ukrašenosti Bogodevice sveti Teofilakt, arhiepiskop Bugarski, govori: Trebalo je da vavedenje Svebožanstvene Device bude dostojno Nje, da se tako presjajnog i skupocenog Bisera ne bi dotakla uboga odeća: bilo je potrebno dakle obući Nju u carsku odeću na slavu i krasotu najveću. Uredivši na taj način sve što beše potrebno za svečano i slavno vavedenje, oni krenuše na trodnevno putovanje od Nazareta do Jerusalima. A kad stigoše u grad Jerusalim, oni svečano uđoše u hram i uvedoše u njega oduhovljeni hram Božji, trogodišnju devojčicu, Prečistu Djevu Mariju. Napred iđahu device sa zapaljenim svećama u rukama, kao što svedoči sveti Tarasije, patrijarh Carigradski, koji stavlja u usta svete Ane ovakve reči: Krenite device noseći sveće, i idite ispred mene i ispred Bogorodice. – Sveti pak roditelji, otac s jedne a majka s druge strane, vođahu nežno i bogobojažljivo svoju Bogom im darovanu Kćer. Za njima radosno posledovaše mnoštvo srodnika i prijatelja, svi sa zapaljenim svećama, okružujući Presvetu Djevu, kao zvezde svetlu lunu, na udivljenje svemu Jerusalimu. To sveti Teofilakt opisuje ovako: Kći zaboravlja dom oca i privodi se k Caru, željnom krasote njene; privodi se ne bez počasti i ne bez slave, već sa svečanom svitom. Izvodi se dakle Ona iz roditeljskog doma pri sveopštem rukopljeskanju; za roditeljima njenim iđahu srodnici, susedi i svi koji ih ljubljahu: očevi se saradovahu sa ocem, majke s majkom; a device sa svećama u rukama iđahu ispred Bogodevice, kao neki venac od sjajnih zvezda. I sleže se sav Jerusalim da posmatra ovaj nebivali ispraćaj i vidi trogodišnju Devicu, okruženu tolikom slavom i počastvovanu takvom svitom. I ne samo građani zemaljskog Jerusalima nego i nebeskog Jerusalima, sveti anđeli, stekoše se da vide preslavno vavedenje Prečiste Djeve Marije. I videvši divljahu se. O tome Crkva govori: „Anđeli, gledajući ulaženje Prečiste, udiviše se kako Djeva uđe u Svetinju nad Svetinjama“.[1] Spojivši se s vidljivim horom čednih djeva, nevidljivi hor Bestelesnih Umova nevidljivo iđaše sauvodeći Prečistu Djevu Mariju u Svetinju nad Svetinjama i, po naređenju Gospodnjem, okružujući je kao izabrani sasud Božji. O tome sveti Grigorije, arhiepiskop Nikomidijski, govori ovako: Roditelji već vođahu k dverima hrama Djevu, okruženu Anđelima, uz zajedničko radovanje svih Nebeskih Sila. Jer Anđeli, iako ne znađahu silu tajne, ipak kao sluge po naređenju Gospodnjem služahu pri njenom ulaženju u hram. Oni se dakle, prvo, divljahu videći da je Ona skupoceni sasud vrlina, i da Ona nosi znake večne čistote i ima takvo telo, kome se nikada neće približiti nikakva grehovna nečistota; a drugo, ispunjujući volju Gospodnju, oni obavljahu naloženu im službu. Tako, sa čašću i slavom Svebesprekorna Devica bi uvedena u hram Gospodnji ne samo od ljudi nego i od Anđela. I to s punim pravom: jer kada starozavetni Kovčeg koji je u sebi nosio manu, i bio samo praobraz Presvete Djeve, bi sa velikom čašću unesen u hram Gospodnji u prisustvu svega Izrailja, utoliko pre sa najvećom čašću, uz učešće Anđela i ljudi, trebalo je obaviti uvođenje u hram onog istinskog oduhovljenog kovčega[2] koji je imao nositi u sebi manu – Hrista, Preblagoslovenu Djevu, unapred izabranu za Mater Bogu. Pri unošenju starozavetnog Kovčega u hram Gospodnji ispred njega iđaše zemaljski car koji tada carovaše nad Izrailjem, Bogootac David; a pri uvođenju u hram Božji ovog oduhovljenog kovčega, Prečiste Djeve, ispred njega iđaše ne zemaljski već Nebeski Car, kome se mi svaki dan molimo: „Care Nebesni, Utešitelju, Duše istine“… Da je upravo taj Car predvodio ovu Carsku kćer, o tome svedoči sveta Crkva u današnjim pesmama govoreći: U Svetinju nad Svetinjama uvodi se Svetim Duhom Sveta i Besprekorna.[3] Pri unošenju Kovčega behu muzika i pevanje, jer David naredi starešinama levitskim da odrede pevače da sviraju u organe,[4] psaltire,[5] kimvale[6] i gusle,[7] i pevaju radosne pesme. Pri uvođenju pak Presvete Djeve veselje stvarahu ne zemaljska muzika i pevanje već pevanje Anđela koji nevidljivo prisustvovahu ovome. Jer oni, pri ulasku njenom u Svetinju nad svetinjama na služenje Gospodu, pevahu nebeskim glasovima, našta Crkva danas i podseća pevajući u kondaku:[8] „Blagodat Duha Božanstvenog je sauvodi; Nju pevaju Anđeli Božji; Ona je obitalište nebesno“. – Uostalom, uvođenje Prečiste u hram biva ne bez ljudskih pesama. Jer pravedna Ana (u Reči svetoga Tarasija) govori devama koje idu napred: „Opevajte Nju pohvalnom pesmom; pevajte joj uz zvuke gusala; uskliknite Joj pesmu duhovnu; proslavite je na desetostrunom Psaltiru“. – To isto spominje Crkva govoreći: Joakim i Ana raduju se duhom, i horovi devojački pevaju Gospodu, psalamski pripevajući i počitujući Mater Njegovu.[9] – To pokazuje da je hor devica koje su išle tada ispred Prečiste Djeve pevao neke pesme iz psalama Davidovih. U tom duhu i sastavitelj sadašnjeg kanona govori tim devicama: Počinjite, devojke, i pevajte pesme držeći u rukama sveće.[10] – Sami pak sveti pravedni roditelji Joakim i Ana, po svedočanstvu svetog Tarasija, imađahu u ustima svojim ovu pesmu praoca Davida: Čuj, kćeri, i pogledaj, i obrati k meni uho svoje, i zaboravi narod svoj i dom oca svoga, i caru će omileti lepota tvoja (Psal. 44, 11-12). U susret ovom slavnom vavedenju Bogodevice, po kazivanju svetog Teofilakta izađoše sveštenici koji služahu u hramu, i sa pesmama sretoše Presvetu Djevu, koja je imala postati Mati Velikoga Arhijereja koji je prošao nebesa.[11] Privodeći je k crkvenim vratima sveta Ana, kao što piše sveti Tarasije, govoraše ovako: Hajde, kćeri moja, k Onome koji je tebe darovao meni! Hajde, Kivote osvećenja, k milostivome Vladici! Hajde, Vrata Života, k milosrdnome Darovaocu! Hajde, Kovčeže Logosa, k hramu Gospodnjem! Uđi u crkvu Gospodnju, Radosti i Veselje sveta! – A Zahariji, kao proroku, arhijereju i srodniku svome, ona sa Joakimom reče: Primi, Zaharija, čistu senicu; primi, svešteniče, besprekorni Kovčeg; primi. proroče, Kadionicu neveštastvenog žara; primi, pravedniče, Duhovni tamjan! – I još pravedna Ana, kako kazuje sveti German, reče arhijereju: Primi, proroče, moju Bogom mi darovanu kćer; primi, i uvevši je posadi na gori svetinje, u pripremljenom obitalištu Božjem, ništa ne ispitujući dok Bog koji Ju je pozvao ovamo ne otkrije Svoju konačnu nameru o Njoj. Pred hramom beše, piše blaženi Jeronim, stepenište sa petnaest stepenica prema broju petnaest stepenika psalmova, jer se na svakoj od tih stepenica pevao od strane sveštenika i levita po jedan poseban psalam.[12] Pravedni roditelji digoše Djevu na prvu stepenicu, a ona onda sama ubrzo uzađe do vrha, okrepljena nevidljivom silom Božijom. I svi se udiviše ugledavši trogodišnju devojčicu kako po stepeništu tako brzo uziđe sama. Naročito se udivi tome veliki prvosveštenik Zaharija, i kao prorok, po otkrivenju Božjem, unapred proviđaše budućnost ove Djeve, jer on, kao što kaže Teofilakt, bi obuzet Duhom. Isto tako i sveti Tarasije govori o tome da Zaharija, ispunivši se Svetoga Duha, uskliknu: O, Device čista! O, Djevo nesablažljiva! O, Device prekrasna! O, ženama ukrase! O, kćerima krasoto! Ti si blagoslovena među ženama! Ti si sveiroslavljena čistotom! Ti si zapečaćena devstvenošću! Ti si razrešenje Adamova prokletstva! Zaharija, uzevši Devicu za ruku, veli sveti German, radostan dušom uvede je u Svetinju nad Svetinjama,[13] govoreći joj ovako: Hodi, moga proroštva ispunjenje! Hodi, obećanja Gospodnjih izvršenje! Hodi, zaveta Gospodnjeg pečate! Hodi, saveta Gospodnjeg obelodanjenje! Hodi, tajni Gospodnjih punoćo! Hodi, svih proroka ogledalo! Hodi, oveštalih gresima obnovljenje! Hodi, onih što u tami sede svetlosti! Hodi, najbožanstveniji i najnoviji dare! Uđi u radost, u hram Gospoda tvoga: u donji deo hrama, dostupan ljudima, a kroz kratko vreme i u nedostupan za njih! I Devica, veseleći se i veoma radujući se, uđe u dom Gospodnji kao u dvor: jer iako beše mala po uzrastu, imađaše samo tri godine, ipak Ona beše savršena blagodaću Božjom, kao unapred poznata i unapred izabrana Bogom pre stvaranja sveta. Tako Prečista i Preblagoslovena Djeva Marija bi uvedena u hram Gospodnji. Pri tome prvosveštenik Zaharija učini neobičnu i za sve čudnovatu stvar: on uvede Devicu u samu skiniju, zvanu „Svetinja nad Svetinjama“, koja se nalazila iza druge zavese i u kojoj beše Kovčeg zaveta, okovan odasvud zlatom, i heruvimi slave koji osenjavahu oltar,[14] kuda nije bilo dopušteno ulaziti ne samo ženama nego čak i sveštenicima, a kuda je mogao ulaziti jedino prvosveštenik, i to jednom u godini. Tamo prvosveštenik Zaharija dodeli Prečistoj Djevi mesto za molitvu. Svima pak ostalim devicama, koje življahu u hramu do određenog doba, dodeljivao je, po svedočanstvu svetog Kirila Aleksandrijskog i svetog Grigorija Niskog, mesto za molitvu između crkve i oltara,[15] gde kasnije i bi Zaharija ubijen. Nijedna od tih devica nije nipošto mogla pristupiti k oltaru, jer im je to bilo najstrožije zabranjeno od strane prvosveštenika. Prečistoj pak Djevi, od vremena njenog vavedenja, nijednog trenutka Joj ne beše zabranjeno. ulaziti u unutarnji oltar iza druge zavese i moliti se tamo. To učini prvosveštenik po tajanstvenom naučenju od Boga, o čemu sveti Teofilakt govori ovako: Prvosveštenik, postavši tada van sebe, obuzet Duhom Božjim, shvati da je ova Devica obitalište Božanske blagodati i da je ona dostojnija od njega da svagda stoji pred licem Božjim. Opomenuvši se onoga što je rečeno u zakonu odmah bi jasno da se taj propis odnosi na ovu Devicu: stoga bez ikakvog dvoumljenja i odlaganja on se usudi, nasuprot zakonu, da je uvede u Svetinju nad Svetinjama. Kako kazuje blaženi Jeronim, pravedni roditelji Joakim i Ana prinesoše Bogu sa preblagoslovenom ćerkom svojom i darove, žrtve i paljenice, i dobivši blagoslov od prvosveštenika i svetoga sabora svešteničkog, vratiše se sa svojim srodnicima doma i prirediše veliko ugošćenje, veseleći se i blagodareći Boga. Preblagoslovena pak Djeva u početku svoga življenja u domu Gospodnjem bi smeštena u dom za device: jer hram Jerusalimsži, podignut Solomonom, a no razrušenju obnovljen Zorovaveljem,[16] imađaše mnoge domove za stanovanje, kao što piše Josif, drevni istoričar jevrejski.[17] Izvan, prema zidovima hrama behu unaokolo sazidane trideset kamenih građevina, odvojene jedna od druge, prostrane i veoma lepe; na njima behu druge građevine, i na drugima treće, tako da ih beše devedeset na broju, snabdevene svim udobnostima za življenje u njima. Visina njihova beše ravna visini hrama; i behu one kao kule koje spolja podupiru zidove hrama. U tim dakle zdanjima behu stanovi za razna lica: odvojeno stanovahu udovice koje su dale zavet Bogu da do smrti svoje čuvaju čistotu svoju, kao proročica Ana, kći Fanuilova; odvojeno stanovahu ljudi, zvani nazoreji,[18] koji slično monasima življahu bezbračno. Sva ta lica služahu Gospodu pri hramu i dobijahu izdržavanje iz prihoda hrama. A ostala zdanja behu određena za boravak putnicima i gostima koji su dolazili izdaleka u Jerusalim na poklonjenje. Trogodišnja devojčica, Prečista Djeva Marija, kao što je rečeno, bi smeštena u dom za devojčice pri čemu Njoj behu dodeljene devojčice, starije po godinama od Nje i iskusne u pisanju i ručnom radu, da bi se Bogorodica odmalena naučila i pisanju i ručnom radu zajedno. A sveti roditelji njeni Joakim i Ana posećivahu je često. Naročito Ana, kao majka, dolažaše vrlo često da vidi svoju kćer i da je pouči. Po svedočanstvu svetog Amvrosija i istoričara Georgija, Djeva brzo izuči odlično Jevrejsko starozavetno Pismo. I ne samo Pismo nego odlično izuči i ručni rad, kao što o tome govori sveti Epifanije: „Beše Djeva oštroumna i puna ljubavi prema učenju; ona se ne samo poučavaše u Svetome Pismu, nego se vežbaše i u predenju vune i lana i u šivenju svilom. Blagorazumnošću svojom Ona zadivljavaše sve; ona se bavljaše prvenstveno takvim poslovima, koji su bili potrebni sveštenicima za njihovo služenje u hramu; a spomenute ručne radove Ona izučavaše, da bi docnije, pri Sinu svom, mogla izdržavati sebe: Ona svojim rukama načini Gospodu Isusu hiton, ne šiven nego izatkan sav s vrha do dna“. Prečistoj Djevi, kaže sveti Epifanije, kao i drugim devicama, davana je od hrama obična hrana, ali nju su jeli prosjaci i putnici, jer Ona, kao što peva Crkva, beše hranjena nebeskim hlebom. Sveti German govori o Njoj, da Ona obično boravljaše u Svetinji nad Svetinjama, primajući slatku hranu od anđela. A sveti Andrej Kritski kaže: „U Svetinji nad Svetinjama, kao u palati, Ona primaše neobičnu i besmrtnu hranu“. Predanje kazuje još i ovo: Prečista Djeva najviše boravljaše u unutrašnjoj skiniji, koja se nalazila iza druge zavese i nazivala se „Svetinja nad Svetinjama“, a ne u običnom domu za device pri hramu, jer, mada joj mesto za stanovanje beše određeno u tom zdanju, njoj ne beše zabranjeno da na molitvu odlazi u Svetinju nad Svetinjama. A pošto Ona poraste i izuči Sveto Pismo i ručni rad, Ona se još više bavljaše molitvom, i obično po čitave noći i najveći deo dana provođaše u molitvi. Na molitvu Ona odlažaše u Svetinju nad Svetinjama, a za ručni rad vraćaše se u svoj stan, jer, po zakonu, ne beše dopušteno ma šta raditi u Svetinji nad Svetinjama ili ma šta uneti tamo. I Ona vreme života svoga najviše provođaše u hramu iza druge zavese u unutrašnjoj skiniji na molitvi, a ne u dodeljenom joj stanu za ručnim radom. Zbog toga svi učitelji Crkve složno govore da Prečista Djeva do dvanaeste godine svoje sav život svoj provede u Svetinji nad Svetinjama, pošto otuda retko izlažaše u svoj stan. Kakvo beše življenje Prečiste Djeve u detinjstvu njenom, to blaženi Jeronim opisuje ovako: „Blažena Djeva još u detinjstvu svom, kada beše pri hramu sa ostalim devicama, vršnjakinjama svojim, život svoj provođaše po strogom poretku: od ranog jutra pa sve do devet sati Ona stajaše na molitvi; od devet pa do tri sata posle podne Ona se bavljaše ručnim radom ili čitanjem knjiga; a od tri sata posle podne Ona opet otpočinjaše svoju molitvu, i ne prestajaše moliti se dok Joj se ne javi anđeo, iz čijih ruku Ona naviknu primati hranu. I tako Ona sve više i više neprestano rastijaše u ljubavi k Bogu“. Takav beše način života Prečiste Djeve u detinjstvu njenom, kada Ona još življaše sa devicama, vršnjakinjama svojim. U to vreme kada Ona iz dana u dan rastijaše i jačaše duhom, Ona se i u podvizima usavršavaše, a kroz trudoljublje njeno uvećavaše se i molitva njena, jer uzlažaše iz sile u silu, dok je ne oseni sila Svevišnjega. A da Joj se javljao anđeo i donosio Joj hranu, to je svojim očima video prvosveštenik Zaharija, o čemu saopštava sveti Grigorije Nikomidijski govoreći: „U to vreme kada Ona iz dana u dan rastijaše, rastijahu u Njoj i darovi Svetoga Duha, i Ona boravljaše s anđelima. To i Zaharija doznade: jer kada on, po običaju svešteničkom, beše u oltaru, on vide da neko neobičnog izgleda razgovara sa Djevom i daje Joj hranu. To beše javivši se anđeo. I udivi se Zaharija, i razmišljaše u sebi: Kakva je ovo nova i neobična pojava? Naizgled anđeo, i govori sa svetom Devicom; Bestelesan po obličju donosi hranu koja hrani telo; neveštastven po prirodi daje Djevi veštastvenu kotaricu. Javljanje anđela ovde biva samo sveštenicima, i to ne često; a ženskome polu, pa još tako mladoj Devici, dolazak anđela, očigledan sada, predstavlja nešto sasvim neobično. Da je Ona udata, pa pritom nerotkinja, i molila se Bogu da joj da poroda, kao što se nekad molila Ana, ja se ne bih čudio ovom prizoru koji vidim. Ali Devica se ne moli za takvo nešto; međutim anđeo se svagda, kao što i sada vidim, javlja Njoj. Zbog toga mene obuzima još veće čuđenje, i užas. i nedoumica: šta će biti iz ovoga? Kakvu će blagovest objaviti anđeo? I kakva je hrana koju on donosi? Iz kakvog se hranilišta ona uzima? I ko je ugotovi? Kakva ruka umesi ovaj hleb? Jer anđelima nije svojstveno brinuti se o telesnim potrebama; i mada su mnogi hranjeni od njih, ipak tu je hranu spremala ljudska ruka. Anđeo koji je služio proroku Danilu, mada je i mogao silom Svevišnjega da sam a ne preko drugoga izvrši ono što mu je bilo naređeno, ipak posla za ovo Avakuma sa zdelama, da neobična pojava anđela i neobična hrana ne bi uplašili hranjenog Danila. Ovde pak Devici dolazi sam anđeo: stvar puna tajanstvenosti i izaziva u meni nedoumicu: Ona se u detinjstvu udostoji takvih darova, da Joj služe Bestelesni. Šta je to? Da se neće na Njoj zbiti predskazivanja proroka? Da nije Ona cilj našeg očekivanja? Da neće od Nje primiti prirodu Onaj što će dobrovoljno doći da spase rod naš? Jer je tajna ova predskazana još ranije, i Logos ište Onu koja bi mogla poslužiti tajni. I zar nije druga predizabrana da posluži ovoj tajni, nego upravo ova Devica koju gledam? Kako si blažen dome Izrailjev, iz koga je izniklo takvo seme! Kako si blažen, korenu Jesejev, iz koga je izrasla ova šibljika koja će proizvesti svetu cvet spasenja! Kako je slavan spomen onih koji su ovu rodili! Kako sam blažen i ja koji se naslađujem ovakvim viđenjem i takvu Devicu pripremam za nevestu Logosu!“ To je reč Grigorija Nikomidijskog. No i blaženi Jeronim govori slično: Svaki dan Nju posećivahu anđeli. I ako bi me ko upitao, kako je Prečista Djeva provodila tamo vreme mladosti svoje, ja bih odgovorio: To je poznato jedino Bogu, i nedostupnom čuvaru njenom, svetom Arhangelu Gavrilu, koji je sa drugim anđelima često dolazio k Njoj i s ljubavlju razgovarao s njom. Boraveći tako sa anđelima u Svetinji nad Svetinjama, Prečista Djeva zažele da večito živi u angelskoj čistoti i čednoj devstvenosti. Po svedočanstvu svetih učitelja: Grigorija Niskog, Jeronima i drugih, ova Djeva zavetova svoju devstvenost Bogu, jer u Starom Zavetu beše neobično da devojke ne stupaju u brak, pošto brak beše u većem poštovanju nego devstvenost.[19] Međutim Prečista Djeva prva u svetu pretpostavi devstvenost braku, i zaručivši sebe Bogu služaše My dan i noć u čistoj Svojoj devstvenosti; a Presveti Duh, po blagovoljenju Boga Oca, pripremaše u Njoj obitalište Bogu Logosu. Stoga neka je Presvetoj, Jednosušnoj i Nerazdeljivoj Trojici slava i blagodarnost, a Prečistoj Vladičici našoj Bogorodici, Prisnodjevi Mariji čast i hvala od svih naraštaja vavek. Amin. spc.rs

Radiš li to isto za Kur'an? E vidiš a ja sam pročitao čitav Kur'an. Ne zaključujem na osnovu parcijalnih čitanja. Nisu ni meni uvjerljivi islamski argumenti o navodnom čudotvornom Kur'anu. Neuvjerljivo. Ti proroci su gubili glave zbog svojih poruka i svojih spisa. Zašto bi Bog dozvolio da grešni ljudi unište spise Njegovih proroka i to nepovratno? Imaš mini biblioteku knjiga koje ti mažu oči i predstavljaju "očišćenu" istoriju islama koja ne sadrži bilo šta kontroverzno, već samo idealizovane priče. Autor videa ne govori kakve su to razlike u novozavjetnim rukopisima I DA LI ONE MIJENJAJU ZNAČENJE TEKSTA. A to je itekako bitno.

Nije Ga vidio ni Muhamed. Od kojih nije prihvaćen? Nije se nazvao lažovom, uvijek je govorio istu poruku, samo je prilazio grupama ljudi na posebne načine u zavisnosti od njihovih senzibiliteta.

Pogledaj navedene sekunde, tu ne dira prstima bradu. Možda i jeste premazana, ali možda i nije. Mnogo ljudi prelazi po svom tijelu blagodatnim ognjem nakon što njihove svijeće budu zapaljene, tako da ipak mislim da nisu svi premazali svoje tijelo nekim supstancama otpornim na vatru.

Neko se gore pozvao na tekst 1 Korinćanima 3:15 koji glasi: "15. Ako čije djelo izgori, biće oštećen, a sam će se spasti, no tako kao kroz oganj." Kao na dokaz čistilišta i još je navedeno da je Crkva ovaj tekst shvatala kao dokaz čistilišta, ali to jasno nije tako. Sveti Teofilakt Ohridski, koji se poziva na tumačenja sv. Jovana Zlatoustog, to shvata na ovaj način: "On sam neće propasti kao njegova dela, neće preći u ništavilo nego će se spasti, tj. ostaće ceo da bi goreo u ognju. I kod nas se za ono drvo, koje ne izgori lako i ne pretvori se u pepeo, obično kaže da u vatri ostaje celo, jer je za njegovo sagorevanje potrebno mnogo vremena. Dakle, grešnik će biti na gubitku zbog toga, što se trudio na onim delima zbog kojih će propasti, i što je sve svoje napore upotrebio na to da izgubi biće (postojanje) i da ne postoji (jer je svako zlo nešto nepostojeće – nebiće), slično kao kad bi neko po visokoj ceni kupio sebi leš umesto živog tela. Međutim, on sam, tj grešnik, spasava se, tj. ostaje ceo radi večnih muka." Dakle sv. Jovan Zlatousti i sv. Teofilakt shvataju taj stih kao upozorenje grešnicima da će biti sačuvani KAKO BI BILI KAŽNJENI. Ne kako bi se očistili od grijeha u vatri, već kako bi bili vječno kažnjeni.

Rimokatolici tvrde da su apostoli vjerovali u čistilište ali prve pomene tog učenja nalazimo tek negdje u 13. vijeku u buli pape Sub catholicae professione Inokentija IV iz 1254. gdje on piše: "Denique cum Veritas in evangelio asserat, quod si quis in Spiritum Sanctum blasphemiam dixerit, neque in hoc saeculo neque in futuro dimittetur ei, per quod datur intelligi quasdam culpas in praesenti, quasdam vero in futuro posse saeculo relaxari; et Apostolus dicat, quod uniuscuiusque opus, quale sit, ignis probabit et cuius opus arserit, detrimentum patietur, ipse tamen salvus erit, sic tamen quasi per ignem, et ipsi Graeci vere ac indubitanter credere et afirmare dicantur, animas illorum, qui suscepta poenitentia, ea non peracta; vel qui sine mortali peccato, cum venialibus tamen et minutis decedunt, purgari post mortem et posse suffragiis Ecclesiae adiuvari, Nos, quia locum purgationis huiusdicunt non fuisse sibi ab eorum Doctoribus certo et proprio nomine indicatum, illum quidem iuxta traditiones et auctoritates Sanctorum Patrum purgatorium nominantes, volumus, quod de cetero apud ipsos isto nomine appelletur. Illo enim transitorio igne peccata utique, non tamen criminalia seu capitalia, quae prius per poenitentiam non fuere remissa, sed parva et minuta purgantur, quae post mortem etiam gravant, si in vita non fuerint relaxata." "Budući da Istina u Evanđelju tvrdi da se onome koji izrekne bogohulstvo protiv Duha Svetoga, neće oprostiti niti na ovom svijetu niti u budućem [usp. Mt 12,32], time se daje razumjeti da se neki grijesi opraštaju na ovom a neki pak na drugom svijetu; a Apostol kaže „svačije će se djelo očitovati u ognju, kakvo je “ i „izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali ao kroz oganj“ [1 Kor 3,13 15], kaže se, da i sami Grci zaista i bez dvojbe vjeruju i tvrde da se duše onih koji su primili pokoru ali je nisu izvršili, ili pak koji umru bez smrtnog grijeha s lakim i malim (grijesima), čiste poslije smrti te da im se može pomagati molitvama Crkve. Budući da kažu da njihovi učitelji njima takvo mjesto čišćenja nisu označili sigurnim i vlastitim imenom, mi želimo da se prema predaji i autoritetu svetih otaca nazove „čistilište“; uostalom jer se i kod njih naziva tim imenom. Tom se naime prolaznom vatrom čiste grijesi, ali ne teški ili glavni koji prije toga nisu bili oprošteni pokorom, nego mali i sitni, koji opterećuju i poslije smrti iako su u životu bili oprošteni." Znači tek se 1245. neko sjetio imenovati to čistilištem. Kako niko u 1250 godina hrišćanstva nije prepoznao to kao "čistilište"? Sam tekst bule je kontradiktoran samom sebi jer u istoj rečenici kaže da grčki učitelji nisu nazvali to mjesto nekim imenom a onda u nastavku kaže da se i kod Grka to naziva čistilištem što je naravno neutemeljeno.

Od 0:13 do 0:19 punih šest sekundi prelazi vatrom preko brade, a ne trlja prstima i ništa. Isto tako na 0:45 kreće prelaziti preko čitavog lica vatrom i ništa mu. Nije ni trepnuo. Ne mogu zamisliti da bi se isto tako dogodilo sa nekom običnom vatrom.

Jedna od čestih stvari koje se ističu u islamsko-hrišćanskom dijalogu jeste to da je Isus Hristos i u islamu poštovani prorok. Međutim analiza islamskog učenja o Isusu ili kako se On naziva u Kuranu Isa pokazuje da islamski prikaz Isusa ne samo što nema nikakve veze sa hrišćanskim več u suštini iskrivljuje i uništava sve ono što Isusa Hrista čini posebnom ličnošću i zbog čega je On i danas i van hrišćanskih krugova slavljen kao veliki učitelj i mudrac. Prva stvar koju je značajno uočiti da iako se Isa spominje dosta puta u Kuranu o samom životu Ise znamo vrlo malo. Znamo da je rođen djevičanskim putem od strane Djevice Marije, da mu je Alah dao moć da vrši čuda od kojih se neka spominju tipa govor u kolijevci, oživljavanje ptice od gline (što potiče iz gnostičkih apokrifa) i spuštanje stola sa neba i da je prividno razapet ali ne zapravo ali to je manje-više to. Kuran uopšte ne spominje Hristova svevremenska učenja Besjede na gori, Tajne večere i raznih drugih propovijedi. Ne spominju se poznata Hristova učenja o miroljubivosti, okretanju drugog obraza, pogibije od mača ako se latimo mača, opraštanju grešnicima, smirenosti i poniznosti te služenju drugima. To je potpuno uklonjeno iz Kurana. Tu već vidimo da islamski Isa nema puno veze sa Isusom Hristom. Međutim ono što se stalno spominje u Kuranu čim se spomene Isa jeste negiranje hrišćanske doktrine o Njegovom božanstvu. Navešćemo nekoliko primjera: "Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: 'Trojica su!'" (En-Nisa 171). "Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob," (En-Nisa 172). "Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!' Reci: 'Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?" (El-Ma'ide 17). "Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru!" (El-Ma'ide 72). "Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću." (El-Ma'ide 75). "A kada Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!'' – on će reći: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo." (El-Ma'ide 116). "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju" (Et-Tevba 31). "'Ja sam Allahov rob' – ono reče – 'meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti" (Merjem 30). "Oni govore: 'Milostivi je uzeo dijete!' – Vi, doista, nešto odvratno govorite!" (Merjem 89-90). Autoru Kurana je očito daleko bitnije da ospori Hristovo božanstvo nego da prenese nešto od navodnog islamskog učenja koje je Isa dobio od Alaha. To je zato što u Kuranu Isa nije čovjek već polemičko sredstvo protiv hrišćana. Isa služi Muhamedu kako bi (navodno) ustima najsvetije osobe hrišćanstva opovrgavao hrišćanska učenja. To se potvrđuje i u hadisima gdje se govori da će Isa, nakon što se vrati, uništiti krst kao simbol hrišćanstva. "El-Buhari prenosi od Ebu-Hurejrea riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sigurno će se uskoro sin Merjeme spustiti među vas, zavesti pravednu vlast, te će slomiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, imetka će biti u izobilju tako da ga niko neće prihvatiti, tako da će sedžda biti bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu."" Dakle baš će Isa doći i potpuno uništiti hrišćansko učenje. Opet vidimo da Isus u islamu služi kao oružje protiv hrišćana a ne kao zapravo poštovani prorok. Muslimani deklarativno poštuju Isusa kao i ostale navedene proroke ali jasno je da je jedini prorok za njih zapravo Muhamed. I Isus u Kuranu izričito najavljuje Muhameda. Isa služi kao potvrda Muhamedove objave a nikako kao samostalna ličnost. "A kada Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći' – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je prava vradžbina!'" (Es-Saff 6). To se i potvrđuje jer je u islamu Isa tek peti najveći prorok. Islam takođe okreće naglavačke neke od najljepših kvaliteta Isusa Hrista. Opštepoznato je da muslimani ne vjeruju da je Hristos razapet međutim manjepoznato je da, po jednoj verziji priče, Isa nalaže jednom od svojih učenika da se žrtvuje umjesto njega i da taj učenik bude razapet. "namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, alejhi selam, sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo. A Uzvišeni Allah kaže: - I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti." (3:55) Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu." (Ibn Kesirov tefsir na 4:157). Islamski Isus predaje drugog da ga muče i razapnu dok on sam bježi od mučenja. Ovo je potpuno suprotno od Isusa Hrista koji dobrovoljno predaje Sebe da bude razapet za grijehe svijeta. Isus Hristos od Svojih učenika nije tražio da se žrtvuju za Njega dok se On nije žrtvovao za njih. Isus Hristos zapravo nije od Svojih učenika tražio ništa što On sam nije prošao. Isus Hristos nije neki udaljeni Bog koji očekuje od sljedbenika da ginu i da ih muče i kasape dok će On sjediti na dalekom tronu i ne raditi ništa. "Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas." (Jovan 15:18). "Ako mene izgnaše, i vas će izgnati; ako moju riječ održaše, i vašu će održati." (Jovan 15:20). To je ljepota hrišćanstva. Jer hrišćani slijede Boga koji je podnio žrtvu za ljude. I takav Bog će nama suditi. Isus Hristos nikada ne bi podmetnuo nekog drugog da ga muče i razapinju umjesto Njega. Isus Hristos je čak odbio da Ga učenici brane kada su došli vojnici po Njega.

Nema tu razlike. Ko se krsti u Gospoda Hrista, krsti se u svu Trojicu.

Evo ovaj čovjek praktično više sekundi drži svoju bradu u ognju i ništa:

Tefsir ibn Kesir o 33. suri Kur'ana, suri al-Ahzab: "Imam Ahmed prenosi od Zerra da rekao je: /472/ "Ubejj ibn Ka'b mi je rekao: 'Koliko (ajeta) učiš suru 'El-Ahzab' ili koliko smatraš da ima ajeta?' Rekao sam: 'Sedamdeset tri ajeta.' Rekao je: 'Nikako, već smatram da vrijedi koliko i sura 'El-Bekare'. U njoj smo učili: 'Starca i staricu neopozivo kamenujete ako učine zinaluk - kao kazna od Allaha, dž.š.' A Allah je Silan i Mudar.'" To prenosi i Nesai samo od druge osobe. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je u njoj bilo ajeta koja su se učila, a zatim su derogirana, kako njihove riječi tako i propisi (hukmovi). Allah sve zna najbolje!" https://tefsir-ibn-kesir.blogspot.com/2014/11/tefsir-ibn-kesir-sura-al-ahzab.html Danas sura al-Ahzab ima 73 ajeta, a el-Bekare čak 286 ajeta. Gdje su nestala 213 ajeta "savršeno sačuvanog Kur'ana"? Ibn Kesir i sam kaže da su postojali ajeti KOJI SU SE UČILI, dakle ajeti koji su bili dio Kur'ana, a ne nekog drugog spisa. Danas ih nema. Cijeli koncept navodne derogacije ajeta ruši iz temelja ideju savršeno sačuvanog Kur'ana jer je očito da se kur'anski tekst mijenjao po tom principu (izgleda da Allah nije bio baš najsigurniji šta govori muslimanima pa se stalno predomišljao).

Koji bi dokaz bio dovoljan za tebe? Ovako su vjerovatno i Hristova čuda osporavali.

Presmiješno mi je kako muslimani nabijaju hrišćanima na nos da smo mi sljedbenici svetog apostola Pavla. Sveti apostol Pavle je živio u isto vrijeme kao i Isus Hristos i PRIHVAĆEN JE OD STRANE HRISTOVIH APOSTOLA KAO AUTENTIČNI I ISPRAVNI APOSTOL. Dakle, oni ljudi koji su sa Hristom živjeli i od Hrista učili dok je On bio na zemlji su potvrdili da je ono što Pavle govori i piše ispravno i da se to poklapa sa onim što je njima predao Hristos. Riječi svetog apostola Pavla o Gospodu Hristu i o drugim pitanjima vjere imaju ogromnu težinu zbog gore navedenih činjenica. Apsurdno je tvrditi da je o Isusu Hristu bolje i više znao neko ko je živio sedam vijekova poslije na totalno drugom području. Muslimani isto tako nikako ne mogu odgovoriti na pitanje zašto bi Pavle sve izmislio ako je sve oko njega laž. Šta je on dobio tim lažima? Gubitak privilegovanog položaja u jevrejskom društvu, muke, patnje, zatvaranja, sudske procese i na kraju odsijecanje glave. Ljudi obično lažu kako bi time sebi stvorili neki dobitak. Samo je Pavle izgleda sve izmislio kako bi sebi natovario tolike nevolje na vrat i izgubio život.

https://www.youtube.com/watch?v=tiQkHdosCYo

Na koji način si kontrolisao? Jesi li ikad pročitao Bibliju od korica do korica? Jesi li ikad potražio neko hrišćansko tumačenje da vidiš kako hrišćani shvataju određene stihove? Bog ne bi to uradio Svojim prorocima. Prorok Isaija je recimo živ presječen na pola testerom zbog svojih poruka. I ja bih trebao povjerovati da bi Bog dozvolio da originalna Knjiga proroka Isaije bude izgubljena zauvijek, a da na njeno mjesto dođe neki poluispravni falsifikat. To je apsurdno i to bi bilo potpuno nepoštovanje prema tim prorocima koji su trpili grozne muke zbog odanosti Bogu. A ja sam već pokazao pozivajući se na vaše hadise da je proces sastavljanja Kur'ana tekao uz mnoge kontroverze te da postoje "nestale sure" iz Kur'ana na koje se ashabi pozivaju, a koje ne postoje u današnjem Kur'anu. Vi to možete pokušati pravdati kako god želite, ali to su prilično neuvjerljiva objašnjenja gledajući sa neislamskog aspekta. Bog u Bibliji kaže da Njegova riječ nikada neće nestati, a Biblija je pisana riječ Božija. Autor videa uopšte ne govori u čemu se sastoje te "razlike" u Novom zavjetu i da li te razlike na bilo koji način mijenjaju značenje novozavjetnog teksta ili se radi o minornim razlikama. Sa druge strane, autor videa prilično lako prelijeće preko toga da ipak postoje razlike u kur'anskim rukopisima, pa kaže da nema veze što je podudarnost samo 92% (iako ni u taj procenat ne vjerujem). Krajnje nepošteno.

Pa ne emituje toplinu u prvim minutama nakon silaska.

Pretpostavljam da si to vidio na islamskim apologetskim sajtovima, a nisi pokusao promisliti o tome. Jesu, oni su ubijali proroke, ALI BOG JE SAČUVAO POUKE I SPISE TIH PROROKA. Nije dozvolio da život proroka bude uzaludan, a njihova poruka izgubljena Ako je Bog dozvolio da se iskvare ranije objave proroka, kako mozemo znati da se isto nije dogodilo sa Kur'anom.

Pa izabrao je nesporno natprirodno djelo koje ne mogu repilikovati drugi.

Ne postoji "mnoštvo kontradikcija" u Bibliji. Najveći dio navodnih kontradikcija se sastoji od par riječi koje ne mijenjaju značenje određenog teksta, a takve stvari su neizbježne kada se radi o tekstu koji je star više hiljada godina. Uzimajući u obzir starost teksta Pisma, postoji ogromna uniformnost teksta i poruke. Ovo je besmisleno. Ako je Bog vidio da Njegov narod gubi istinitu vjeru, nema smisla da On stoji mirno i pusti ih da mijenjaju Njegove poruke. Ne, Bog to ne radi tako. Bog je Izrailjcima konstantno slao proroke kako bi ih vratio na pravi put, nije pustio da izmijene Njegove poruke bez da On ne interveniše. Ne znam zašto bi bilo nedopustivo kada je po islamu Bog više puta dozvoljavao ljudima da iskrive Njegovu objavu.

Pa neće naučnici otvoreno reći da je to čudo Božije, ali jesu konstatovali da je iz tog stuba istekla velika količina električne energije, što je teško objašnjivo prirodnim procesima.

Da, prilično je veliki skok za povjerovati da su pravoslavni patrijarsi u Jerusalimu kroz vijekove uspjeli koristiti jednostavne hemijske spojeve koje rivalske grupe nisu uspjele "prokužiti" uprkos pokušajima. Mi govorimo o popovima, ne o treniranim hemičarima. Takođe, postoji i poznati izvještaj o događaju iz 1579. godine kada su Jermeni podmitili Osmanlije da njima prepuste vođenje ceremonije silaska ognja. Oganj im nije sišao VEĆ JE PROBIO IZ STUBA i zapalio se pravoslavnima. Ej, vatra je izletila iz stuba pravoslavnima. To je bilo toliko upečatljivo da je jedan turski vojnik odmah ispovijedao Gospoda Isusa Hrista za Istinitoga Boga i postao pravoslavac i kasnije je mučenički postradao. Taj stub i danas stoji u crkvi svetog groba i njegova svojstva su ispitivana od strane stručnjaka koji su potvrdili čudotvorni nastanak pukotine u stubu. https://www.johnsanidopoulos.com/2018/04/regarding-column-that-was-split-by-holy.html

Kako su to neprovjerljive istorijske priča kada o tim pokušajima postoje istorijski izvori? Činjenica je da blagodatni oganj preko milenijum silazi samo pravoslavnom jerusalimskom patrijarhu i da u tih hiljadu i više godina NIJEDNOM se nije desilo da oganj ne siđe. Ne postoje savršeni mađioničarski trikovi koji svaki put uspiju preko hiljadu godina. A očito da to nije obična vatra jer mnogi ljudi svjedoče da u prvim minutama uopšte ne prži na dodir. Dakle to mora biti neka kompleksna hemijska reakcija u najmanju ruku, a mislim da je prilično smiješno tvrditi da su jerusalimski popovi preko hiljadu godina u kontinuitetu vrsni hemičari koji poznaju kompleksna jedinjenja i mogu ih stvoriti u realnosti i onda kontrolisati.

Prilično je jasno da se to odnosi na lažne proroke sa kojima se Jeremija borio čitav svoj život. Ovo je besmisleno. Zašto bi Bog davao otkrivenja i pustio da ih ljudi tek tako iskrive? Koji je smisao toga? Zašto je tek kod Kur'ana odlučio da je dosta i da zapravo treba sačuvati ono što je rekao ljudima? Ispada da je Bog nepravedan jer pušta da ljudi ostaju bez istinitog otkrivenja.