καιnos

Zašto 144.000 iz Otkrivenja ne može biti doslovan broj Postoje mnoge špekulacije koga predstavljaju 144.000 iz Otkrivenja i da li je to doslovan ili simboličan broj. Uobičajeno adventističko učenje je da će samo 144.000 biti živi kada Isus dođe drugi put. Mnogi su tako naučeni i čvrsto vjeruju da je broj od 144.000 doslovan, i pored činjenice da nemaju održive argumente za takav stav. Takvom pogledu uveliko je doprinijela i jedna fraza koja se nalazi u spisima Elen Vajt koja glasi „144.000 na broju“ {Early Writings 14.1}. S obzirom da gospođa Elen G. Vajt nikada nije napisala da li je broj 144.000 doslovan ili simboličan, o toj temi su se vodile beskrajne rasprave. No iako nam možda duhovno neće pomoći saznanje ko sačinjava 144.000, teološki je važno da to pravilno shvatimo, u protivnom, ako gajimo zabludu po tom pitanju, to otvara prostor za druge povezane još opasnije zablude. Da li je prošlo to „kratko vrijeme“ i možemo li to sa sigurnošću da znamo? Ako pažljivo istražite ovo pitanje, brzo ćete shvatiti da doslovni pogled ima mnogo rupa i da je jednostavno neodrživ. Ono što je najvažnije za sve nas je da budemo pošteni u proučavanju Božje riječi. Nije bitno da li smo u nešto vjerovali i učili druge dugo vremena. Dakle, ne radi se o tome ko je u pravu, već je važno šta je tačno i šta je objektivna istina! Mi se moramo potruditi, koliko god je to moguće, da ispravno dijelimo biblijske istine i da se odmah korigujemo kad god utvrdimo da smo imali neku zabludu. Pet različitih pogleda na „veliko mnoštvo“ Među adventističkim učenjacima i proučavaocima biblijskih proročanstava, postoji pet različitih gledišta u vezi sa velikim mnoštvom iz 7. poglavlja Otkrivenja. (Poglede drugih vjerskih zajednica ni ne uzimamo u razmatranje zbog velikih propusta, nelogičnosti i nepovezanosti sa drugim važnim doktrinama u tumačenju.) Logično govoreći, svih ovih pet škola mišljenja ne mogu biti ispravne. Napokon, da li je ijedna od njih ispravna? Prvi pogled: Veliko mnoštvo su uskrsli sveci svih doba, za razliku od 144.000, živih svetaca na kraju vremena. Drugi pogled: Veliko mnoštvo nisu svi sveci koji su umrli u Gospodu, već samo oni ljudi koji su pretrpjeli nevolje zbog svoje vjere, jer se o velikom mnoštvu kaže: „To su oni što dolaze iz velike nevolje.“ (Otkrivenje 7:14) Treći pogled: Veliko mnoštvo je plod rada 144.000 tokom vremena Pozne kiše. Ali ova grupa velikog mnoštva će umrijeti za svoju vjeru prije ili za vrijeme velike nevolje i samo će njih 144.000 biti sačuvano u životu dok Isus ne dođe. Četvrti pogled: Veliko mnoštvo je plod rada 144.000 tokom vremena Pozne kiše. Oni će, zajedno sa 144.000, proći kroz veliku nevolju neozlijeđeni i biće prenijeti na nebo živi kada Isus dođe. 144.000 se nazivaju „prvi plodovi (prvine)“ u vezi sa velikim mnoštvom. Peti pogled: Veliko mnoštvo i 144.000 su jedna te ista grupa ljudi sa dva različita imena. Oni su živi sveci koji prolaze kroz veliku nevolju neozlijeđeni i biće prenijeti na nebo živi kada Isus dođe. Doslovna ili simbolička plemena? Naučnici mnogih protestantskih crkava vjeruju da su 144.000 Jevreji ili jevrejskog porekla, jer knjiga Otkrivenja kaže: „Sto četrdeset i četiri hiljade svih plemena sinova Izraelovih.“ (Otkrivenje 7:4) Međutim, oni ne mogu biti Jevreji u vjeri jer su Jevreji, kao nacija, odbacili Isusa, Sina Božjeg, a 144.000 se vide kako stoje na gori Cion sa Isusom, Jagnjetom Božjim! „I pogledao sam, kad gle – Jagnje stoji na gori Cionu i s njim sto četrdeset i četiri hiljade onih koji imaju ime njegovog Oca napisano na svojim čelima.“ (Otkrivenje 14:1) Ova ista grupa od 144.000 se kasnije u tom poglavlju naziva „svecima“, a njihova vjera se odnosi na vjeru u Isusa, što znači da su vjernici u Isusa Hrista (Otk. 14:12). Neki od protestantskih učenjaka kažu da nisu Jevreji, već su jevrejskog porekla. Oni su Jevreji po rasi, ali hrišćani po vjeri. Kažu da su Jevreji-hrišćani poslednjih dana, ili mesijanski Jevreji. Novi savez je potpuno jasan da smo u Hristu Isusu svi jedno – rasa, jezik, nacionalnost ili kultura – apsolutno ništa od toga nije važno (Rimljanima 2:11, 9:8; Efescima 2:14; Galatima 3:28, 29; uporedi sa Isaija 56:7; vidi takođe Jovan 3:16). Novosaveznu zajednicu čine i jevrejski i nejevrejski obraćenici. Imajući sve ove obilje nepogrešivih dokaza iz spisa apostola, bilo bi grubo pogrešno tumačenje Svetog pisma pretpostaviti da su 144.000, koji su opisani u proročkoj knjizi Otkrivenja doslovni Izraelci! Zašto bi Bog, u poslednjoj knjizi Svetog pisma, poništio sve što je učinio preko apostola u cijelom Novom savezu, pokazujući da u Hristu nema razlike među rasama i nacijama? Postoje najmanje tri prigovora zašto plemena u Otkrivenju 7 ne mogu biti bukvalni Jevreji. Proročanstvo o sedamdeset sedmica Danila, 9. poglavlje. Redosled datih imena. Deset nestalih plemena Sjevernog kraljevstva u Starom savezu. (1) U 9. poglavlju Danila, Bog je naveo probni period za Jevreje nakon što su se vratili iz vavilonskog izgnanstva: „Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se okonča prestup, da se učini kraj grijehu, da se očisti krivica, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat na viziju i na proročanstva i da se pomaže Svetinja nad svetinjama.“ (Dan. 9:24) 70 sedmica je 490 dana, a u proročanstvu dan predstavlja godinu (vidi Brojevi 14:34 i Ezekijel 4:6), tako da bi to značilo 490 doslovnih godina. Ovaj period je od 457. godine prije nove ere (Artakserksov dekret – vidi Danilo 9:25 i Ezra 7:7, 8) do 34. godine nove ere (Stefanovo kamenovanje – vidi Djela 8). Blizu kraja perioda od 70 sedmica došao je Mesija. Zaista, Isus Mesija je kršten tačno one godine koju je Danilo prorekao (27. n.e.) i bio je razapet 3 i po godine kasnije (31. godine nove ere), kako je i prorečeno. Period od 70 sedmica/490 godina završio se 34. godine naše ere, kada je Stefan, prvi hrišćanski mučenik, kamenovan do smrti, a jevanđelje je, od tada, otišlo do neznabožaca. Kako je izraelska nacija odbacila svog Mesiju, Bog je odgovornost za jevanđelje dao hrišćanskoj zajednici, koja se sastoji od oboje, jevrejskih i nejevrejskih obraćenika. Isus je rekao Jevrejima: „Zato vam kažem: biće vam oduzeto Božje kraljevstvo i dato narodu koji donosi njegove plodove.“ (Matej 21:43) Ako, dakle, Otkrivenje 7 govori o doslovnim Jevrejima koji imaju posebne privilegije da budu zapečaćeni i stoje sa Jagnjetom na gori Cion, onda je suština proročanstva o 70 sedmica iz Danila 9 nevalidna i ništavna! (2) U 49. poglavlju Postanja i 1. poglavlju Brojeva dat je redosled imena sinova Izraelovih. Ali redosled imena u Otkrivenju 7:4–8 ne odgovara nijednoj listi datoj u Starom savezu. Ne samo da redosled nije isti, već se imena dodaju i uklanjaju na listi Otkrivenja. Jefrem i Dan, dva plemena koja se nalaze na listi Starog saveza, nedostaju na listi Otkrivenja 7. Vjerovatno zato što su potonuli u idolopoklonstvo (vidi Osija 4:17 i Sudije 18:27-32). Ne postoji Josifovo pleme kao takvo u Starom savezu, iako je on bio Jakovljev sin, jer su Josifova dva sina, Jefrem i Manasija, računali kao plemena umjesto Josifovog mjesta (vidi Postanje 48:5). Levije, iako je bio Jakovljev sin, nikada se nije smatrao plemenom i nije dobio baštinu kada je zemlja bila podijeljena, jer je Bog bio njihovo nasleđe jer su dobili sveštenstvo, a živjeli su među ostalima (Ponovljeni zakoni 10: 9). Ali na listi Otkrivenja, Levije se računa kao pleme. Uz sve ove razlike, jasno možemo vidjeti da plemena koja se spominju u Otkrivenju 7 nisu istorijska već duhovna. (3) Godine 722/721. prije Hrista 10 plemena sjevernog kraljevstva Izraela deportovano je iz Izraela osvajanjem od strane Asirskog carstva (2. Kraljevima 17:6, 24). Deset plemena je bilo raštrkano svuda i nikada se nisu vratili u Obećanu zemlju. Asimilovali su se sa drugim rasama ljudi i trajno izgubili svoj identitet. Tako opet ovo nisu doslovna plemena Izraela, već duhovna plemena Izraela. Ako je 144.000 doslovan broj onda i 12 x 12.000 pripadnika jevrejskih plemena moraju biti doslovni Biblija tri puta spominje 144.000 u knjizi Otkrivenja. Jednom u Otkrivenju 7 i dvaput u Otkrivenju 14. U Otkrivenju 7:5-8 navedeno je tačno po 12.000 iz određenih plemena, a već smo vidjeli da neka plemena nedostaju. Zar baš niko od pripadnika tih nedostajućih plemena neće biti spasen? Ako je 144.000 bukvalni broj, onda 12.000, što je podjela 144.000, takođe mora biti doslovan broj! Jedini prihvatljiv i logičan odgovor bio bi tumačiti i broj 144.000 i broj 12.000 puta 12 kao doslovan ili prihvatiti oba ova broja kao simbolična. Broj 12 i hiljada (vidi: Brojevi 31:3-6) imaju određenu simboliku savršenstva i punoće u Bibliji, ali taj predmet je već objašnjen u ranijim radovima kao i u knjigama Otkrivenje života i apokalipsa smrti i Tipologija i Plan spasenja. Obrazac sluha i vida U Svetom pismu Bog je često ponavljao važne stvari u vizijama sa različitim simbolima. Osim što je koristio različite slike da bi ponovio istinu, Bog je u Otkrivenju koristio i metodu gledanja i slušanja. Knjiga Otkrivenja takođe slijedi obrazac u kojem Jovan ponekad čuje stvari, a ponekad ih vidi u viziji. Audio-vizuelni prikaz se vidi kroz cijelu knjigu. Kaže se da je oko 55% knjige Otkrivenja ono što je Jovan vidio i napisao, a oko 43% knjige je o onome što je Jovan čuo i napisao. A preostalih 2% su uvodni i završni dio knjige. Pogledajmo sada kako se prave razlike između onoga što je Jovan čuo i zatim vidio. U Otkrivenju 1:10-13 on je čuo glas kao truba. Ali kada se okrenuo da vidi taj glas nalik na trubu, on uopšte ne vidi trubu, nego Sina čovečijeg koji govori! Glas trube i Sin čovječji predstavljaju istu osobu, Isusa Hrista. U petom poglavlju Otkrivenja imamo isti obrazac u viziji zapečaćenja. Jovanu je rečeno da potraži lava. Ali, kada je pogledao, nije vidio Lava, nego Jagnje! U Otkrivenju 7 ponovo je prikazan obrazac sluha i gledanja. „I čuo sam broj onih zapečaćenih pečatom – sto četrdeset i četiri hiljade, zapečaćenih pečatom iz svakoga plemena sinova Izraelovih.“ (Otk. 7:4) Nakon što je čuo za broj Božjih posebnih ljudi, Jovan tada vidi nešto drugo. Napisao je: „Posle toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje niko nije mogao izbrojati, iz svih naroda i plemena i narodnosti i jezika, kako stoje pred prestolom i pred Jagnjetom, obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama.“ (Otk. 7:9) On čuje određen broj, ali vidi neodređeni broj. Čuje simboličan broj sastavljen od 12 plemena Izraela, ali vidi realnost velikog neodređenog mnoštva iz svih naroda! Na kraju knjige ponovo se ponavlja ovaj obrazac slušanja jedne stvari i gledanja nečeg drugog. Jedan od anđela prvi govori Jovanu o Jagnjetovoj ženi (Otk. 21:9). Nakon što je čuo za Jagnjetovu ženu, Jovan dobija priliku da je vidi. On ne vidi ženu kao Jagnjetovu ženu, koja bi predstavljala Božji narod, već vidi prestonicu Božiju – Novi Jerusalim (Otk. 21:10). Međutim, u Otkrivenju 19:6 i Efescima 5. glavi Božji narod tj. tijelo vjernika zaista jesu Hristova „nevjesta“. Prema tome, kao što i Jagnje i Lav prikazuju Hrista, tako i Zajednica i sveti grad predstavljaju Jagnjetovu ženu. Oni koji smatraju da je 144.000 doslovan broj drže da 144.000 i veliko mnoštvo iz Otkrivenja 7 ne mogu biti ista grupa jer je 144.000 definisan broj dat u Svetom pismu, dok je veliko mnoštvo izvan broja. Ali ako glas trube može biti glas Sina Čovječjeg u Otkrivenju 1, ako Lav može biti Jagnje u Otkrivenju 5, i ako Jagnjetova žena može biti Sveti grad u Otkrivenju 21, onda sigurno, po istom pravilu suprotstavljenosti sluha i vida, 144.000 mora biti veliko mnoštvo Otkrivenja 7! Paralele između 144.000 i velikog mnoštva koje ukazuju da je to ista grupa ljudi Postoje mnoge paralele između 144.000 i velikog mnoštva koje opet potvrđuju da oni moraju biti jedna te ista grupa ljudi. Obje su pred Božjim prestolom (uporedi Otkrivenje 14:3 sa Otkrivenjem 7:15). Obje služe Bogu (uporedi Otkrivenje 7:3 sa Otkrivenjem 7:15). Obje su sa Jagnjetom (uporedi Otkrivenje 14:1 sa Otkrivenjem 7:9). Obje slijede Jagnje (uporedi Otkrivenje 14:4 sa Otkrivenjem 7:17). Obje su pred četiri bića i starješinama (uporedi Otkrivenje 14:3 sa Otkrivenjem 7:9, 11). Obje su čiste i bijele (uporedi Otkrivenje 14:5 sa Otkrivenjem 7:9, 14). Obje se suočavaju sa teškoćama (uporedi Otkrivenje 7:3 sa Otkrivenjem 7:14). Obje su otkupljeni sa zemlje (uporedi Otkrivenje 14:3 sa Otkrivenjem 7:9). Obje hvale Boga iz sveg glasa (uporedi Otkrivenje 14:2 sa Otkrivenjem 7:10).

Ali Isus je služio i izvan Izreala, ženi Kanaanki, Samariji itd...zašto uvijek te podjele. Na istoj temi na članku ili blogu - rekla si da su apostoli služili samo Izraelu, a ja sam kopirao izvještaj gdje i kako su stradali apostoli - daleko izvan Izraela. Moram ovdje odgovoriti kad tamo nisi.

Ako svaki ima svoj Duh, onda imamo tri Duha ili?

Te velebne zgrade ne grade siromašni čobani, nego arapske države koje imaju novaca od nafte.

De nešto reci o sedam čakri, da ostali kršćani mogu vidjeti. Jer kad čuju te riječi, postat ćeš gnostik za njih, ili možda budist. Isto reci da svi vide da vjeruješ u reinkarnaciju ili sam nešto pogrešno rekao ili vidio na drugim forumima gdje si pisao. Izvoli.

Većina teologa i bibličara se slaže da je taj broj simbolični, a ne doslovni.

Reci ti meni Zehrane, vi velite da je Muhamed prorok. Prorok bez ijednog proročanstva, umro je a nije izrekao nijedno proročanstvo. Isto tako prorok bez napravljenog ijednog čuda. Biblijski proroci su većina činili čuda - Mojsije, Ilija, Elizej itd...vi i Isusova zovete samo prorokom, ali njegova proročanstva su se ispunila i bit će ispunjena još u budućnosti, on je činio čuda - a Muhamed?!

Ljudima je dosta histerije katoličkih fanatika. Može li s...ČINI se da klečavce neće biti moguće tako lako zabraniti.

GLOBALNA PETICIJA POZIVA PAPU LAVA DA PONOVNO RAZMOTRI DOKUMENT KOJI SE PROTIVI NASLOVU SUOTKUPITELJICE Peticiju mogu preuzeti i potpisati svećenici i vjernici laici te je poslati izravno Svetom Ocu u Apostolsku palaču. VATIKAN (LifeSiteNews) — Nova peticija poziva papu Lava XIV. da preispita doktrinarnu notu koja je odvraćala vjernike od korištenja marijanskog naslova „Su-Otkupiteljica“. Na svetkovinu Bezgrešnog Začeća, poznati mariolog otac Serafino Maria Lanzetta pokrenuo je međunarodnu peticiju pod nazivom „Sinovski apel papi Lavu XIV“, tražeći da Sveti Otac preispita doktrinarnu notu Mater Populi Fidelis, koju je 4. studenog izdao Dikasterij za doktrinu vjere (DDF). Inicijativu je potaknula zabrinutost zbog prosudbe dokumenta u vezi s tradicionalnim marijanskim naslovom „Su-Otkupiteljica“, koji je smatran „uvijek neprikladnim“. „Nije riječ, kako bi se moglo činiti da Bilješka sugerira, o zamjeni ili ažuriranju određenih naslova koji se smatraju dvosmislenima ili neprikladnima, već o uklanjanju – zajedno s naslovima 'Su-Otkupiteljica' i 'Posrednica svih milosti' – same doktrine koju ti naslovi utjelovljuju“, stoji u apelu. Tekst, dug jednu stranicu, koji je predstavila novinarka Diane Montagna, dostupan je na šest jezika, a još prijevoda je u pripremi. Riječ je o „inicijativi građana“ koja omogućuje svećenicima i vjernicima laicima da preuzmu pismo, potpišu ga i pošalju izravno Svetom Ocu u Apostolsku palaču u Vatikanu. Lanzetta, profesor dogmatske teologije i autor brojnih studija, objasnio je da bilješka dikasterija usvaja „minimalistički pogled“ na Blaženu Djevicu Mariju i predstavlja „značajno smanjenje“ u usporedbi s tradicionalnim učenjem svetaca, crkvenih naučitelja, papa, pa čak i Drugog vatikanskog koncila. „Doista, katolička istina o Marijinoj aktivnoj suradnji u spasonosnom djelu njezina Sina čini se umanjenom, ako ne i potpuno poreknutom, kao da bi mogla stajati u suprotnosti s isključivo Kristovim posredovanjem, umjesto da bude ukorijenjena u njemu i potpuno ovisna o njemu“, nastavlja se u sinovskom apelu. Mater Populi Fidelis obrađuje značenje i upotrebu marijanskih naslova „Su-Otkupiteljica“ i „Posrednica svih milosti“, potičući da se takvi izrazi tumače na način koji je u skladu sa središnjom ulogom Kristovog jedinog posredovanja. Marijin naslov „Su-Otkupiteljica“ posebno je opisan kao „uvijek neprimjeren“, što je izazvalo veliko negodovanje među mnogim katolicima. Među autoritativnim glasovima koji su osporili ispravnost doktrinarne bilješke bio je i onaj oca Salvatorea Perrelle, OSM – profesora dogmatike i mariologije kojeg je cijenio papa Benedikt XVI. Dao je izjave švicarskim novinama RSI u kojima je kritizirao bilješku zbog njezine „pretežno ekumenske brige“. Kardinal Víctor Manuel Fernández, prefekt DDF-a, u razgovoru s novinarkom Diane Montagna pojasnio je da se označavanje marijanskog naslova "Su-Otkupiteljica" kao "uvijek neprimjerenog" odnosi isključivo na njegovu buduću upotrebu u liturgijskim tekstovima i službenim dokumentima Svete Stolice, bez propitivanja legitimnosti naslova u privatnoj pobožnosti vjernika. Ove su primjedbe izrečene tijekom predstavljanja doktrinarne bilješke o jedinstvu braka, Una Caro, 25. studenog. Lanzettin apel podudarao se s javnom izjavom koju je izdalo Međunarodno marijansko udruženje (IMATC). Na sam dan Bezgrešnog začeća, 8. prosinca, Teološka komisija Instituta objavila je odgovor na bilješku od 23 stranice, procjenjujući dokument DDF-a u svjetlu papinskog učiteljstva i mariološke tradicije. Odgovor se usredotočuje na naslove „Su-Otkupiteljica“ i „Posrednica svih milosti“, na Marijine instrumentalne i sporedne uloge u distribuciji milosti, na prirodu njezinih zasluga i na pastoralne implikacije smanjenja njezine uloge u Kristovom otkupljenju čovječanstva. Komisija tvrdi da bi bilješka DDF-a, predstavljajući otkupljenje „temeljeno samo na Isusu, lišeno bilo kakve ljudske otkupiteljske vrijednosti s Marijine strane“, izgledala više usklađena s protestantskom teologijom otkupljenja nego s katoličkim učenjem.

Igrači Arsenala čitaju Bibliju prije utakmica: “Molimo se jedni za druge” Grupa od deset igrača Arsenala okuplja se kako bi se zajedno molili i čitali Bibliju prije svake utakmice. U nedavnom intervjuu za Premier League, Noni Madueke je objasnio da grupa, nazvana “Braća Biblije”, ima za cilj pomagati jedni drugima kroz kršćansku vjeru. „To je pravi blagoslov. Prije svake utakmice molimo se zajedno nekoliko minuta, a zatim i u hotelu proučavamo Bibliju i molimo se.“, otkrio je. Među igračima koji sudjeluju u molitvenoj i biblijskoj grupi su Madueke, Jurrien Timber i Bukayo Saka, prenosi Guiame. “Molimo se jedni za druge” „Donesemo biblijski odlomak, razgovaramo o tome, vidimo kroz što svatko prolazi, kako možemo pomoći, molimo se jedni za druge, tako da je to jako dobro.“ Za Maduekea, njegovanje vjere pomaže timu da bolje funkcionira i donosi više jedinstva grupi. „Vjerujemo da nam ovo daje ogroman poticaj kada izađemo na teren, da nismo sami. Fantastično je“, komentirao je i dodao: „Ovo je definitivno vrijeme kada sam se osjećao najbliže Bogu i našem timu. Vjerujemo da imamo Boga koji se bori za nas… to nas samo zbližava“, rekao je. Branič Jurrien Timber jedan je od kršćanskih igrača Arsenala, a momčad ga je prozvala “Pastor Timber”. „Molimo se prije utakmica jer u momčadi imamo neke kršćane, što je nevjerojatno. To donosi jedinstvo i razumijevanje jer nekako živite isti život“, rekao je za The Athletic. Bukayo Saka je također javno izrazio svoju vjeru, navodeći da je vrlo važno da uvijek ima Božju prisutnost u svom životu. Saka, koji pohađa pentekostnu crkvu u Londonu, rekao je na konferenciji za novinare da je svake večeri tijekom Svjetskog prvenstva čitao Bibliju. „Najvažnije mi je održati vjeru, imati vjeru u Boga kako se ne bih morao nervirati ili brinuti ni oko kakvog ishoda“, primijetio je. Od suigrača do braće Bivši nogometaš John Bostock, osnivač pokreta Ballers in God, pohvalio je skupinu igrača koji se sastaju kako bi tražili Boga. „Ono što se događa u Arsenalu je posebno. Iz prve ruke sam vidio kako vjera može postati istinska veza u svlačionici. Igrači od suigrača postaju braća“, naglasio je. „Mole se zajedno, proučavaju Bibliju i međusobno se pozivaju na odgovornost. Ta razina jedinstva prirodno se ulijeva u njihov nogomet. Kada postoje muškarci koji rastu u razumijevanju milosti, poniznosti, žrtve i svrhe, to mijenja način na koji žive, ne samo kako igraju.“ Preuzeto sa https://www.novizivot.net/igraci-arsenala-citaju-bibliju-prije-utakmica-molimo-se-jedni-za-druge/?fbclid=IwY2xjawOndQlleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEeIe9-3htDNj67MetPBwwSdo4eOsnuLBap7Y-FalGdXnil9LZSgDXMYkBKfis_aem_G1Gtsa-Fl19EuIiDKp_cXQ

ISTINA O PAKLU - Razbijanje stereotipa o paklu na osnovu Biblije - Imamo dobre vesti o Bogu

Charles S. Price: MOŽE LI BOG POGAZITI SVOJU VLASTITU RIJEČ? Dok ovo pišem, osjećam vodstvo Duha da kažem riječ i onima koji su u potrebi tjelesnog iscjeljenja. Bolesni ste i možda je bol, mučna bol, ščepala vaše tijelo dok ovo čitate. Znate li da je dio vašega nasljedstva platio Isus dok je trpio na stupu bičevanja? Znate li da ste nasljednici mnogih obećanja koja su putokazi do potpunog i savršenog izbavljenja? Stavite svoj slučaj jednom zauvijek u ruke Velikog liječnika. Može li Bog pogaziti svoju vlastitu Riječ? Po samoj svojoj prirodi nemoguće je da prekrši svoja vlastita obećanja. Mora učiniti što je obećao. Neka svi ljudi budi lašci, ali naš Bog, naš nebeski Otac, uvijek je i vječno istinit. Da, moj bolesni prijatelju, to obećanje je tvoje. Pokušaj staviti svoj strah, svoju tugu, svoj očaj i svoju brigu u zavežljaj i položiti do Spasiteljevih nogu. Nije li on nositelj bremena? Nije li on ponio naše grijehe, a i bolesti? Počni se pouzdavati u njega. Počni se oslanjati na njega. A iznad svega ostaloga, zapovijedi brizi i strahu da nestanu u ime Gospodina Isusa i ja mislim da neće dugo proći te će uskrsli život početi teći tvojim venama. Upamti, đavao će učiniti sve što može da te spriječi primiti obećanja, ali moj Bog je u stanju učiniti neograničeno više od onoga što možeš tražiti ili misliti.

Često se protestanti optužuju od strane katolika da je umanjujemo i smatramo običnom ženom, što nije istina, ona je blažena. Drugo što protestanti vide je obožavanje Marije, molitva Mariji, utjecanje Mariji što nije biblijski. Marijanska teologija je bila progresivna - 1950 godine je donešen nauk o uznesenju Marije, ako se ne varam. U spisima Novog zavjeta ne nalazimo nešto tako. I naravno da si Mustafi spočitao da Biblija sama nije dovoljna, potrebni su ti kršćanski oci koji su poslije smrti apostola malo pomalo počeli Mariju uzvisivati do stupnja kojeg vidimo danas.

Papa govorio o transhumanizmu: Može li život bez umiranja uopće biti sretan? Prenosimo opću audijenciju pape Lava XIV. od 10. prosinca. Draga braćo i sestre, dobar dan! Dobro došli svi! Otajstvo smrti oduvijek je u ljudskom biću pobuđivalo duboka pitanja. Ona se naime pokazuje kao najprirodniji, a istodobno i najneprirodniji događaj koji postoji. Prirodna je jer svako živo biće na zemlji umire. Neprirodna je jer želja za životom i vječnošću koju osjećamo za sebe i za osobe koje volimo čini da smrt vidimo kao osudu, kao „besmisao“. Mnogi su drevni narodi razvili obrede i običaje povezane s kultom mrtvih, kako bi pratili i upamtili one koji su koračali prema vrhovnom otajstvu. Danas se, međutim, uočava drukčiji trend. Smrt se čini kao neka vrsta tabua, događaj koji treba držati podalje; nešto o čemu se govori tihim glasom, kako bismo izbjegli uznemiriti vlastitu osjetljivost i spokoj. Nerijetko se stoga izbjegava i posjet grobljima, gdje oni koji su nas pretekli počivaju čekajući uskrsnuće. Što je dakle smrt? Je li ona doista posljednja riječ o našem životu? Samo si ljudsko biće postavlja to pitanje, jer jedino ono zna da mora umrijeti. Ali sama svijest o tome ne spašava ga od smrti; naprotiv, na neki ga način „opterećuje“ više nego sva druga živa stvorenja. Životinje pate, naravno, i shvaćaju da je smrt blizu, ali ne znaju da je smrt dio njihova određenja. Ne pitaju se o smislu, o svrsi, o ishodu života. Promatrajući taj aspekt, trebalo bi onda pomisliti da smo paradoksalna stvorenja, nesretna ne samo zato što umiremo, nego i zato što imamo sigurnost da će se taj događaj dogoditi, premda ne znamo kako ni kada. Otkrivamo se svjesnima i istodobno nemoćnima. Vjerojatno odatle proizlaze česta potiskivanja, egzistencijalna bježanja pred pitanjem smrti. Sveti Alfonz Marija de’ Liguori, u svom slavnom spisu pod naslovom Priprava za smrt, razmatra o odgojnoj vrijednosti smrti, ističući kako je ona velika učiteljica života. Znati da postoji, a osobito o njoj razmišljati, uči nas izabrati što zaista učiniti sa svojim životom. Moliti da bismo razumjeli ono što koristi za kraljevstvo nebesko i ostaviti po strani suvišno što nas veže uz prolazne stvari – to je tajna kako živjeti autentično, u svijesti da nas zemaljski hod pripravlja za vječnost. Ipak, mnoge suvremene antropološke vizije obećavaju imanentne besmrtnosti; teoretiziraju produljenje zemaljskog života kroz tehnologiju. To je scenarij transhumanizma koji se probija u horizont izazova našega vremena. Može li znanost doista pobijediti smrt? No potom, može li sama znanost jamčiti da bi život bez umiranja ujedno bio i sretan život? Kristovo uskrsnuće otkriva nam da smrt nije suprotstavljena životu, nego je njegov sastavni dio kao prijelaz u vječni život. Isusova Pasha omogućuje nam da već ovdje, u vremenu još uvijek punom patnji i kušnji, predokusimo puninu onoga što će se dogoditi nakon smrti. Evanđelist Luka kao da nazire taj nagovještaj svjetla u tami kada, na kraju onoga popodneva u kojem je tama obavila Kalvariju, piše: » Bijaše dan Priprave; subota je svitala.« (Lk 23,54). To svjetlo, koje unaprijed nagovješćuje uskrsno jutro, već sjaji u mraku neba koje se još uvijek čini zatvorenim i nijemim. Svjetla subote, prvi i jedini put, najavljuju zoru dana nakon subote: novo svjetlo Uskrsnuća. Samo je taj događaj kadar potpuno osvijetliti otajstvo smrti. U tom svjetlu, i samo u njemu, postaje istinito ono što naše srce želi i nada se: da smrt nije kraj, nego prijelaz u punu svjetlost, u sretnu vječnost. Uskrsli nas je pretekao u velikoj kušnji smrti, izišavši iz nje kao pobjednik zahvaljujući snazi božanske Ljubavi. Tako nam je pripravio mjesto vječnog odmora, dom u kojemu nas se očekuje; darovao nam je puninu života u kojem više nema sjena ni proturječja. Zahvaljujući Njemu, koji je iz ljubavi umro i uskrsnuo, s Pobjednikom nad smrću – sa svetim Franjom – možemo smrt nazivati „sestricom“. Očekivati je, s čvrstom nadom Uskrsnuća, štiti nas od straha da ćemo zauvijek nestati i pripravlja nas za radost života bez kraja. * * * Pozdravi Srdačno pozdravljam osobe francuskoga govornog područja, osobito hodočasnike koji dolaze iz Francuske, a posebno iz biskupije Rennes, zajedno s biskupom mons. Pierreom d’Ornellasom. Braćo i sestre, u ovom vremenu došašća molimo Uskrsloga da od nas učini one koji bdiju, koji pripravljaju i ubrzavaju konačni trijumf njegova Kraljevstva, Kraljevstva Ljubavi. Neka vas Bog blagoslovi! Upućujem srdačan pozdrav svim hodočasnicima i posjetiteljima engleskoga govornog područja koji danas sudjeluju na ovoj audijenciji, osobito onima koji dolaze iz Engleske, Walesa, Malte, Ugande, Australije, Japana, Malezije, Singapura i Sjedinjenih Američkih Država. Molim da svatko od vas i vaše obitelji proživite blagoslovljeno došašće, pripremajući se za dolazak novorođenoga Isusa, Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Bog vas sve blagoslovio! Upućujem srdačan pozdrav hodočasnicima njemačkoga govornog područja, osobito sudionicima konferencije „Opraštamo i molimo za oprost“, koja se održava u povezanosti s izložbom „Pomirenje za Europu“. Zahvaljujem za ovaj značajan događaj i ohrabrujem sve ljude dobre volje da se zauzimaju za pomirenje i mir među narodima. Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga jezika. Molimo Gospodina da nas nauči živjeti svaki dan u svjetlu vazmenoga otajstva, koračajući s nadom prema konačnom susretu s Njim. Neka vas Bog blagoslovi. Puno vam hvala. Upućujem iskren pozdrav govornicima kineskoga jezika. Draga braćo i sestre, otvorite svoja srca milosti koju Bog tijekom povijesti neprestano obilno dariva ljudima. Svima donosim svoj blagoslov! Srdačan pozdrav vjernicima portugalskoga govornog područja, osobito skupini izviđača iz Montija! Za one koji vjeruju u Kristovo uskrsnuće, smrt nije kraj, nego početak vječnosti. Kao hodočasnici nade u ovom životu, hodimo prema njegovoj punini u Očevoj kući! Bog vas blagoslovio! Pozdravljam vjernike arapskoga govornog područja. Pozivam vas da s nadom razmatrate otajstvo smrti i života, u svijesti da nas je uskrsli Krist pretekao u kušnji smrti, da ju je pobijedio i otvorio nam vrata vječnoga života. Gospodin vas sve blagoslovio i uvijek vas čuvao od svakoga zla! Srdačno pozdravljam Poljake! Osobito organizatore i sudionike konferencije posvećene poruci pomirenja koju su poljski biskupi prije šezdeset godina uputili njemačkim biskupima, a koja je promijenila povijest Europe. Neka riječi toga dokumenta – „Opraštamo i molimo za oprost“ – budu današnjim zavađenim narodima svjedočanstvo da su pomirenje i oproštenje mogući kada se rađaju iz obostrane želje za mirom i zajedničkim djelovanjem, u istini, za dobro čovječanstva. Sve vas blagoslivljam! APEL Duboko sam ražalošćen viješću o ponovnom izbijanju sukoba duž granice između Tajlanda i Kambodže; bilo je žrtava i među civilima te su tisuće ljudi morale napustiti svoje domove. Izražavam svoju blizinu u molitvi tim dragim narodima i pozivam strane da odmah prekinu vatru i ponovno započnu dijalog. Upućujem srdačnu dobrodošlicu vjernicima talijanskoga jezika. Osobito pozdravljam članove karizmatske kamilijanske obitelji, Odjel Zrakoplovstva Kopnene vojske iz Viterba, Skupinu mladih Federmanager, Zakladu „Villaggio dei ragazzi“ iz Maddalonija, D’Annunzijevu klasičnu gimnaziju iz Pescare i Institut „Fermi“ iz Leccea. Pozdravljam, na koncu, mlade, bolesne osobe i novovjenčane parove. Danas slavimo spomen Blažene Djevice Marije Loretske. Dragi mladi, u Marijinoj školi učite ljubiti i nadati se; dragi bolesnici, neka vam sveta Djevica bude družica i utjeha u trpljenju; a vi, dragi novovjenčani parovi, povjerite Majci Isusovoj svoj bračni put. Svima vam podjeljujem svoj blagoslov! Preuzeto sa https://www.bitno.net/vijesti/papa-govorio-o-transhumanizmu-moze-li-zivot-bez-umiranja-uopce-biti-sretan/?fbclid=IwY2xjawOmxnBleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEePRKYEDPKsEkfAQ45NwahdaLfi-1MfrWdj93c3dBrHN0LvEOjkRoSZx3QLWc_aem_g9rKzPaJN3MXKwYPA33MgA

Vjernik vs. Ateist, dokazi o postojanju Boga. Evo jedne debate

Inače još nisi skužio moje vjerovanje. Ja sam između trojičara i Jeh. svjedoka...vi vjerujete da je Isus stvoreno duhovno biće. Ja da bukvalno rođen, ili proizišao iz Očevih grudi, nutrine, i tu je Isus Bog po prirodi. Kad Isus kaže da on može čintii sve što vidi da Otac čini, onda to On i može činiti, tu ide sve od stvaranja itd, a vi to ne vjerujete....ali taj stih jasno kaže, ali mu je i ta moć pripala rođenje od Boga....zasad toliko

Ja vidim da ovo ti Bostanu spominješ više puta, a nikad nisi ništa argumentirao. Koja su to vjerovanja, opiši da i mi drugi znamo. Koji rituali, i zašto su progrešni, opiši da i mi drugi znamo. Ovako ispada da je Bostan u pravu, jer mu nisi ništa osporio. Tvoji argumenti su - imaš pogrešna vjerovanja i rituale, i zbog toga će te Allah pržiti u vatri. Kao da ja kažem nekom kršćaninu jedne crkve isto, a on meni kaže koja su to vjerovanja i rituali, a ja mu ništa ne kažem.

Adventisti vjeruju u trojstvo i da je Duh Sveti Bog, i koriste isti argument da je Duh Božji ožalošćen. Znači u krivu si. Kad odemo u Stari zavjet i nađemo taj stih, tamo govori Bog Jehova, a ne neki treći Bog Sv. Duh. Nikada Sv. Duh nije nazvan Jehova, jer te zbunjuje ovaj i dva - tri druga ista stiha.

I Danijelov duh bijaše ožalošećen, znači li to da je neka druga osoba pored Danijela bila ožalošćena?