Maki

Kako je u koliziji? Hristos je za Sebe iskoristio božanski izraz "Ja Jesam" u Jovan 8:58. Jevreji su odmah to prepoznali i htjeli da Ga kamenuju. Hristos je rekao da je postojao prije Avrama, čak i prije postanja svijeta. Rekao je da u Sebi ima život isto kao što i Otac u Sebi ima život, što ukazuje na Njegovu jednakost sa Ocem. Ništa se u Pismu ne može protumačiti na način da je Isus Hristos obični čovjek koji ima početak u vremenu. Pomenuti ajeti upravo pokazuju da autor Kur'ana nije imao puno pojma o hrišćanstvu i da je smatrao da Sv. Trojicu čine Otac, Sin i Majka pa kao pita Isusa da li je on tražio da ljudi prihvate njega I NJEGOVU MAJKU kao bogove, što je naravno totalni nonsens pošto hrišćani uopšte ne vjeruju da je Bogorodica, ma koliko poštovana i uzvišena, jednaka Bogu. A da su pomenute ajete na taj način shvatali i tumači Kur'ana svjedoči nam Ibn Kesir: "Ovi su ajeti, također, u kontekstu obraćanja Allaha, dželle šanuhu, Njegovom robu i poslaniku 'Isau, sinu Merjeminu, alejhi selam, kome će Allah na Sudnjem danu, u prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali bogovima mimo Allaha, reći:"O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" Ovaj ajet, po Katadetu i drugim mufesirima, predstavlja prijetnju i ukor kršćanima naočigled svih ljudi na Kijametskom danu." https://tefsir-ibn-kesir.blogspot.com/2014/11/tefsir-ibn-kesir-sura-el-maida.html Jasno je da autor Kur'ana nije najbolje znao šta hrišćani vjeruju i da Treće Lice Trojice nije Hristova majka, već Duh Sveti pa ih kao treba ukoriti jer su bogovima smatrali Isusa i Njegovu majku. To lijepo zvuči, ali to nije tako. Zanemarimo na trenutak rasprave o Hristovom božanstvu, Kur'an uopšte ne prenosi ona najpoznatija i najupečatljivija Hristova učenja. Ne prenosi nam Hristova učenja o mirotvorstvu, o činjenju pravde, o ljubavi prema svima pa čak i prema neprijateljima našim, o smirenosti, o okretanju drugog obraza, o neodgovaranju na zlo zlom, o tome da nasilje rađa nasilje itd. Toga ničega u Kur'anu nema. Isus je u Kur'anu totalno sporedna figura i služi kao SREDSTVO TEOLOŠKIH DEBATA, a ne kao osoba čije Se učenje prenosi. Pola kur'anskih ajeta koji pominju Isusa se bave time da On nije Bog, već samo čovjek. U redu, ali ŠTA DALJE? Gdje su bezvremenske poruke poput "ko se od mača lati, od mača pogiba"? Gdje je besjeda na gori? Pismo nas upozorava da će doći lažni proroci i da ih se pazimo.

Mi to ne možemo reći budući da Novi zavjet ne opisuje detaljno hrišćanska bogosluženja, a pogotovo ne njihovu tehničku stranu poput odeždi. Ali možemo zaključiti da je ustanovljavanje posebne odjeće tokom bogosluženja u skladu sa Hristovim porukama. A evo šta su rekli neki ranohrišćanski pisci. Recimo Egesip u 2. vijeku: "James, the Lord's brother, succeeds to the government of the Church, in conjunction with the apostles. He has been universally called the Just, from the days of the Lord down to the present time. For many bore the name of James; but this one was holy from his mother's womb. He drank no wine or other intoxicating liquor, nor did he eat flesh; no razor came upon his head; he did not anoint himself with oil, nor make use of the bath. He alone was permitted to enter the holy place: for he did not wear any woollen garment, but finelinen only." Hegesippus (Roberts-Donaldson translation)Hegesippus (Roberts-Donaldson translation). On Early Christian Writings. www.earlychristianwritings.com Dakle ovaj izvor nam govori da je sv. ap. Jakov Pravedni, episkop jerusalimski, nosio posebnu odjeću po uzoru na starozavjetne sveštenike. Polikrat Efeski, episkop Efesa, nam piše u 3. vijeku sljedeće: "For in Asia also great lights have fallen asleep, which shall rise again on the last day, at the coming of the Lord, when he shall come with glory from heaven and shall seek out all the saints. Among these are Philip, one of the twelve apostles, who sleeps in Hierapolis, and his two aged virgin daughters, and another daughter who lived in the Holy Spirit and now rests at Ephesus; andmoreover John, who was both a witness and a teacher, who reclined upon the bosom of the Lord, and being a priest wore the sacerdotal plate.He also sleeps at Ephesus." CHURCH FATHERS: Church History, Book III (Eusebius)Featuring the Church Fathers, Catholic Encyclopedia, Summa Theologica and more. www.newadvent.org Ovdje vidimo da je i sv. Jovan Bogoslov nosio posebnu odjeću tokom svoje svešteničke službe. Nije tako. Kako sam pokazao citatima sv. Ignjatija Bogonosca, koji je živio u 2. vijeku i bio apostolski učenik, organizaciono ustrojstvo Pravoslavne Crkve seže do samih početaka hrišćanstva.

Pa da, kako sam i naveo ti izrazi su se nekad poistovjećivali. U Poslanici Filipljanima apostol Pavle i prezvitere naziva episkopima jer je to tada bio običaj. Ali su ipak postojali oni koji su bili nadređeni. Recimo sam apostol Pavle šalje Tita "sa punom vlašću" (Titu 2:15) da uči i kori Krićane. Opet bih citirao sv. Ignjatija Bogonosca i njegovu Poslanicu Efescima: "2. Želim da vam se radujem svagda, ako budem dostojan. A treba na svaki način proslavljati Isusa Hrista, Koje je vas proslavio, da biste, usklađeni u jednoj poslušnosti (ύποταγή = pokornosti),povinujući se episkopu i prezviterima (=sveštenicima),u svemu bili osvećeni." Sv. Ignjatije jasno svjedoči da u jednoj pomjesnoj crkvi postoji jedan episkop i više prezvitera. Naglašavam opet da je sv. Ignjatije bio apostolski učenik i pisao u 2. vijeku, dakle na samom početku hrišćanstva stoga njegovo svjedočanstva zaista mnogo govori o organizacionom ustrojstvu rane Crkve. Ovo je poznata protestantska greška. Od episkopa se očekivalo da budu "jedne žene muž", ali isto tako i da PRESTANU ŽIVJETI BRAČNIM ŽIVOTOM SA SVOJIM ŽENAMA nakon hirotonije za episkopa. Sv. ap. Pavle piše: "1. A za ono što mi pisaste:dobro je čovjeku da se ne dohvata žene." (1 Korinćanima 7:1) kao i "8. A neoženjenim i udovicama velim:dobro im je ako ostanu kao i ja što sam." (1 Korinćanima 7:8). Dakle u ranoj Crkvi se poštovala djevstvenost kao bolja od bračnosti. Sigurno da su stoga i neoženjeni episkopi smatrani boljim izborom od oženjenih, a oni oženjeni su bili dužni da žive djevstveno sa svojim ženama. Pa čemu onda to "jedne žene muž"? Kako bi se zabranilo rukopolaganje ljudi sa više brakova pošto je smatrano nedostojnim da jedan episkop mijenja žene. I danas u pravoslavlju je pravilo da se sveštenik može vjenčati samo prije rukopoloženja i to jednom.

Dovoljno je navesti samo par stihova pa da sve ovo padne u vodu: "A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi." (Luka 20:38). Grčki: Θεὸς δὲ οὐκ ἔστι νεκρῶν, ἀλλὰ ζώντων· πάντες γὰρ αὐτῷ ζῶσιν. "2. On dođe Isusu noću i reče mu: Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao; jer niko ne može ova znamenja tvoriti koja ti tvoriš ako nije Bog s njim." (Jovan 3:2) οὗτος ἦλθε πρὸς αὐτὸν νυκτὸς καὶ εἶπεν αὐτῷ· Ραββί, οἴδαμεν ὅτι ἀπὸ Θεοῦ ἐλήλυθας διδάσκαλος· οὐδεὶς γὰρ ταῦτα τὰ σημεῖα δύναται ποιεῖν ἃ σὺ ποιεῖς, ἐὰν μὴ ᾖ ὁ Θεὸς μετ’ αὐτοῦ. "4. Što se pak tiče jedenja idolskih žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema nijednoga drugoga Boga osim jednoga." (1 Korinćanima 8:4). Na grčkom: Περὶ τῆς βρώσεως οὖν τῶν εἰδωλοθύτων οἴδαμεν ὅτι οὐδὲν εἴδωλον ἐν κόσμῳ, καὶ ὅτι οὐδεὶς Θεὸς ἕτερος εἰ μὴ εἷς. "4. Jer je svaki dom sazidan od nekoga, a onaj koji je sve sazdao jeste Bog." (Jevrejima 3:4). πᾶς γὰρ οἶκος κατασκευάζεται ὑπό τινος, ὁ δὲ τὰ πάντα κατασκευάσας Θεός. U svim gore navedenim stihovima imamo riječ theos BEZ ODREĐENOG ČLANA "ho" ispred, pa se ipak u tim stihovima theos bez određenog člana prevodi kao "Bog" i samo je takav prevod smislen, jer bi inače imali besmislice poput "nema nijednoga drugoga BOŽANSKI osim jednoga" ili "znamo da si učitelj koji je od BOŽANSKI došao". Kako sam naveo, za izraz "božanski" već postoji druga riječ u grčkom. Riječ Theos se nikada ne koristi u tom značenju.

Tako je, sve tačno. Da, u Novom zavjetu se episkopi, prezviteri i đakoni ne nazivaju eksplicitno sveštenicima, ali ovaj naziv je ustanovljen zbog određenih sličnosti između funkcija starozavjetnog sveštenstva i novozavjetnih službi. Kao što su starozavjetni sveštenici prinosili krvne žrtve Bogu, tako se u Novom zavjetu prinosi beskrvna žrtva Sv. Evharistije pa je otuda nastala upotreba naziva sveštenik i za novozavjetne episkope, prezvitere i đakone. Ovaj naziv ni u kom slučaju nije pogrešan. Ovo uopšte nije nešto nepoznato u Crkvi. Radi se o tome da, iako se đakonski red svrstava u svešteničke redove, u užem smislu svešteničku službu vrše episkopi i prezviteri jer samo episkopi i prezviteri mogu voditi bogosluženja i savršavati Sv. Tajnu Evharistije, dok đakoni nemaju tu vlast. Dakle episkopi i prezviteri su ipak na neki način viši od đakona i odvojeni su od njih pa se stoga ove dvije službe u Novom zavjet nekad poistovjećuju. A da to da Sv. Pismo ponekad poistovjećuje episkope i prezvitere pominju i tumači Pisma unutar Crkve. U ranoj Crkvi takva poistovjećivanja su bila uobičajena prije ustanovljava precizne terminologije. Dakle to nije nešto što Pravoslavna Crkva krije od vjernika. Evo recimo šta piše sv. Teofilakt Ohridski: "Dozva starešine crkvene. Mnogima je nepoznat običaj Pisma, posebno Novog Zaveta, da episkope naziva prezviterima (crkvenim starešinama) i prezvitere episkopima. To se, međutim, vidi i iz ovog mesta, i iz Poslanice Titu, a takođe i iz Poslanice Filipljanima. Takođe bi mogli da doznamo, da li to sledi, makar i kao zaključak, i iz Prve poslanice Timoteju. Iz knjige Dela apostolskih možemo se ubediti u to, jer je napisano sledeće: Iz Milita pak posla u Efes i dozva starešine irkvene (prezvitere). Nije rečeno da je dozvao episkope, ali je zato kasnije dodato: Duh Sveti vas postavi za episkope, da napasate Crkvu Gospoda i Boga (st. 28). U Poslanici Titu kaže: Da postavši po svim gradovima starešine (prezvitere), kao što ti ja zapovedih (Tit. 1; 5), a u Poslanici Filipljanima piše: Pavle i Timotej, sluge Isusa Hrista, svima koji su u Filipima, s episk-pima i đakonima (Filiplj. 1; 1). Nisam izostavio ništa što je korisno da vam objavim. Ko što je skrivanje nečega obeležje zavisti, tako je i kazivanje svega obeležje nerazboritosti, zbog čega i dodaje: što je korisno." Međutim, sama upotreba dvije različite riječi ukazuje na to da episkopska i prezviterska služba nisu identične jer ne bi onda bilo potrebe koristiti dvije riječi. A postojanje jasno ustanovljena tri sveštenička čina svjedoče i ranohrišćanski izvori poput Poslanice Magnežanima sv. Ignjatija Bogonosca koji je bio apostolski učenik pa je svakako znao kakvo je to apostolsko ustrojstvo Crkve: "VI. (1) Budući da sam u prethodno navedenim licima video sve mnoštvo (vaše) u veri, i zavoleo (vas), savetujem da se starate da u slozi Božijoj( u jednomislenosti Božijoj) činite sve, pod predsedništvom episkopa (koji je) na mestu Božijem, i prezvitera na mestu zbora apostolskog, i đakona, meni najdražih, kojima je poverena služba Isusa Hrista (Mt. 20,28), koji je pre vekova bio uz Oca i na kraju se javio (nama) (Jn. 1,18)."

Nismo politeisti ako vjerujemo da je to JEDAN Bog u tri Ličnosti. Nije lako za shvatiti, znam. Ali kada govorimo o Bogu, često su naše ljudske perspektive ograničene i nemoćne da pojme Božanstvo. Biblija nam jasno govori da je Bog jedan, ali da nije monada. A sv. ap. Jovan, koji je sa Hristom živio i od Hrista učio nam kaže: "22. Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist, koji odriče Oca i Sina. 23. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca." (1 Jovanova 2:22-23). Ako neko negira Hrista kao Sina Božijeg, onda ta osoba negira i Samoga Oca. To je sve u paketu. Ne možeš poštovati Oca, a odricati se Sina i negirati da je On Sin.

Ime "Mihailo" ne znači "onaj koji je jednak Bogu", već znači "Ko je kao Bog?" kao pitanje. Svi arhanđeli imaju takva teoforična imena koja govore nešto o Bogu. Mihailo tu nije izuzetak. Sveti arhanđel Mihailo je arhistratig Božiji, nas molitvenik pred Gospodom, veliki vojskovođa nebeske vojske, ali ipak nije Bog. On je stvoreno biće, kao i drugi anđeli.

Analizirao bih malo čuveni stih Jovan 1:1. Na grčkom tekstu ovaj stih glasi: "Ἐν ἀρχῇ ἦν ὁ Λόγος, καὶ ὁ Λόγος ἦν πρὸς τὸν Θεόν, καὶ Θεὸς ἦν ὁ Λόγος." Podebljana riječ je ona koja je ključna. To je grčka riječ Theos. Ova riječ uvijek znači "Bog". To je IMENICA, to nije PRIDJEV "božanski". Dokaz: https://biblehub.com/greek/theos_2316.htm Na grčkom jeziku postoji pridjev koji se prevodi kao "božanski". To je riječ θεῖος (theios). Ta se riječ koristi recimo u 2 Petrovoj 1:4: "4. Kroz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu." δι’ ὧν τὰ τίμια ἡμῖν καὶ μέγιστα ἐπαγγέλματα δεδώρηται, ἵνα διὰ τούτων γένησθε θείας κοινωνοὶ φύσεως ἀποφυγόντες τῆς ἐν κόσμῳ ἐν ἐπιθυμίᾳ φθορᾶς. Dokaz:https://biblehub.com/greek/2304.htm. Da je sveti apostol Jovan Bogoslov htio u prvom stihu svog jevanđelja reći da je Riječ božanska iskoristio bi pridjev theios, a ne imenicu Theos. Pošto je iskoristio imenicu Theos, jedini ispravan prevod je da je Riječ Bog.

Pa nije to sporna tvrdnja. Sv. Trojica jesu jedini istiniti Bog, pa to znači da se isti epitet može primjeniti i na Boga Oca.

Hristos je i u trenutku smrti bio Bog. Bog ne prestaje biti Bog.

Ne, to je "prevod" na kojem insistiraju oni koji žele negirati Hristovo božanstvo. Nema razloga da se negira da tu stoji "Bog". Piše Theos u grčkom tekstu. Čak i da uzmemo da je taj gornji prevod ispravan, ko je božanski osim Boga? Da li je po islanu Muhamed božansko biće? To nam ukazuje da Bog nije monada. Ispravno zaključuješ kada kažeš da je Hristos učio da postoji samo Jedan Bog, ali i da vidimo da taj Jedan Bog očito ima više Ličnosti. U tim stihovima se jasno vidi dogmat o Svetoj Trojici. Jedan Bog, ali u tri Ličnosti. Kao na početku Knjige Postanja kad Bog kaže "ajde da načinimo Boga po NAŠEM obličju".

To ne kaže "većina hrišćana", to kaže i Sam Hristos Svojim riječima da onaj ko se ne rodi ponovo vodom i Duhom neće ući u carstvo nebesko. Spasenje je dostupno svima, ali postoje uslovi za spasenje.

Moguće je da je nešto autentičnog teksta sačuvano u Knjizi Enoha, ali da knjiga kao cjelina nije bogonadahnuta.

Pa mogu ti dati i takav primjer. Ako majka puši tokom trudnoće, to može naštetiti plodu, iako plod sam nije kriv za čin svoje majke. Ali na kraju će ipak štetne posljedice nositi dijete.

Sv. Jovan Zlatousti to upravo tumači na način da je to bila Kainova sestra. Biblija ne daje tačan vremenski period od Kainovog odlaska do rađanja njegove djece. Ljudi su živjeli stotinama godina tada. Ne nameće se KRIVICA, ali posljedice jesu nasljedne. To je kao nasljedna bolest. Moja majka je kratkovida i ja sam naslijedio to od nje i ja sam kratkovid i on svoje 10. godine nosim naočare. Da li sam ja kriv za to? Ne, ali ipak trpim posljedice svoje genetike. Tako i sa praroditeljskim grijehom. Mi nismo krivi za taj grijeh, ali snosimo posljedice, od kojih je glavna smrt. Zato je Hristos i morao doći da nas od smrti izbavi. Sv. ap. Pavle isto to piše.

Ljudi se bavi raznim suvišnim temama. Sv. Vasilije Veliki u svom Šestodnevu kaže da Pismo ne posvećuje pažnju obliku Zemlje, tako da to pitanje nije od značaja ni za nas. Nauka je utvrdila da je Zemlja okrugla, a ja ne vidim da takav zaključak protivriječi bilo kojim postulatima hrišćanstva.

Gdje je to "Isusovo jevanđelje"? Kako je moguće da ga niko nikad nije pronašao niti se ikada iko pozvao na njega u sedam vijekova od Hrista do Muhameda? Kur'an kaže sljedeće: "“Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću” – reče On – “a milost Moja obuhvaća sve; daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli." (El-Araf 156-157). Ovdje Kur'an kaže da Jevreji i hrišćani kod sebe imaju zapisani Tevrat i Indžil, ali problem za islam je u tome što su u 7. vijeku Jevreji i hrišćani imali ovu Bibliju koju i danas imaju, a za koju vi kažete da je iskrivljena.

Čitajući Bibliju: "1. U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog.2. On bješe u početku u Boga. 3. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. 4. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima." (Jovan 1:1-4). "18. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi." (Jovan 1:18). Ja ne vidim da se za druge proroke ikada pisalo da su Bog, da je kroz njih sve postalo, da je u njima život, da su u naručju Oca itd da ne idem dalje.

Pa nije to ili - ili. I sveci i anđeli su molitvenici pred Bogom za nas. A zašto su potrebni? Pa kaže sv. ap. Jakov da mnogo može molitva pravednika pred Bogom, a gdje ćeš većih pravednika od anđela i svetitelja.

Ne vidim šta je sporno. Anđeli su pred Božijim prijestoljem i ne vidim zašto ne bi mogli uznositi naše molitve Bogu.

Kako slabo pije vode, ako je samo Hristos nazvan JEDINORODNIM Sinom? To očito nešto znači. I taj Njegov status se iznova i iznova spominje. Sv. ap. Jovan kaže za Hrista da je On Logos koji je Bog i koji je ljudima objavio Oca kojeg niko nije vidio, sv. ap. Pavle kaže da je Hristos iznad anđela.

Pa kako se zna ako je postojala neka objava data Muhamedu koja nije uključena u Kur'an? Ako je Kur'an toliko savršeno sačuvan, zašto je treći kalif Osman naredio da se spale sve druge kopije osim njegove? Koliko vidim kada je riječ o ovom konkretnom ajetu nije baš pomoglo to što su ga ljudi učili napamet. Kako je činjenica da milioni muslimana znaju sadašnju verziju Kur'ana napamet dokaz da je Kur'an savršeno sačuvan u sedmom vijeku? Postoje ljudi koji znaju i Bibliju napamet. Evo ti još dokaza da pamćenje tadašnjih muslimana nije bilo savršeno: "Abu Harb b. Abu al-Aswad reported on the authority of his father that Abu Musa al-Ash'ari sent for the reciters of Basra. They came to him and they were three hundred in number. They recited the Qur'an and he said: You are the best among the inhabitants of Basra, for you are the reciters among them. So continue to recite it. (But bear in mind) that your reciting for a long time may not harden your hearts as were hardened the hearts of those before you. We used to recite a surah which resembled in length and severity to (Surah) Bara'at. I have, however, forgotten it with the exception of this which I remember out of it:" If there were two valleys full of riches, for the son of Adam, he would long for a third valley, and nothing would fill the stomach of the son of Adam but dust." And we used so recite a surah which resembled one of the surahs of Musabbihat, and I have forgotten it, but remember (this much) out of it:" Oh people who believe, why do you say that which you do not practise" (lxi 2.) and" that is recorded in your necks as a witness (against you) and you would be asked about it on the Day of Resurrection" (xvii. 13)." (Sahih Muslim 1050). Maki ubaciš u google translate, par desetaka sekundi i gotovo: „Ebu Harb b. Ebu el-Asved prenosi, od svog oca, da je Ebu Musa el-Eš'ari poslao po učače Basre. Došli su k njemu, a bilo ih je tri stotine. Učili su Kur'an, a on je rekao: Vi ste najbolji među stanovnicima Basre, jer ste vi među njima učači. Zato ga nastavite učiti. (Ali imajte na umu) da vam dugo učenje ne otvrdne srca kao što su otvrdnula srca onih prije vas. Mi smo učili suru koja je po dužini i strogosti nalikovala (suri) Bara'at. Međutim, zaboravio sam je, osim ove koje se sjećam iz nje: "Da su dvije doline pune bogatstva, sin Ademov, poželio bi treću dolinu, i ništa ne bi ispunilo trbuh sina Ademovog osim prašine." I mi smo tako učili suru koja je nalikovala jednoj od sura Musabbihata, a ja sam je zaboravio, ali zapamtite (ovoliko) iz nje: "O ljudi" "Ovi koji vjerujete, zašto govorite ono što ne činite" (lxi 2.) i "to je zapisano na vašim vratovima kao svjedok (protiv vas) i bit ćete o tome pitani na Sudnjem danu" (xvii. 13)." (Sahih Muslim 1050).

1x1x1=1.

Ne znamo gdje tačno. Šta rade tamo zavisi od toga da li su bili pravedni ili ne, ako su bili onda su u predokušanju vječnih blaženstava. Vaskrsenje je potrebno jer je odvojenost duše od tijela NEPRIRODNA. Duša želi da se vrati u prirodno stanje sjedinjenja sa tijelom. Da bi čovjek primio potpunu nagradu ili potpunu kaznu, potrebno je da bude u tijelu jer je čovjek i tjelesno biće, a ne samo duhovno.

Pa možda nije postala dio pisanog Kur'ana jer je tačan tekst ajeta izgubljen. To ti govori da nije sve što je Muhamedu navodno objavio Bog ušlo u Kur'an. Naravno da su kasniji islamski učenjaci pokušali nekako tu činjenicu uklopiti u standardni narativ o neizmijenjenosti Kur'ana. Sunan Ibn Majah kaže da je postojao taj pisani ajet, ali da ga je pojela ovca. Dakle nije da taj ajet nije napisan, samo je izgubljen.