καιnos

Pa zar ne citiraš ti kršćanske oce kad je u pitanju svetkovanje nedjelje ili Origena za prapostojanje duše. Kako sad odjednom govoriš protiv istih. Origen je više filozof nego kršćanin, njega niko ozbiljan ne prihvata za autoriteta nekih doktrina. Taj je vjerovao da će se i Sotona i njegovi anđeli spasiti. O kontradiktornosti kršćanskih otaca mogu se romani pisati.

To si previše gledao onaj film u tri nastavka "Left Behind" gdje stotine aviona napalo Izrael, a onda na radaru Izraelci gledaju kako avioni samo nestaju, ustvari eksplodiraju. Nema ništa od te dispenzacija agende.

Koje prijevode koristite? Novosti u vezi prijevoda Biblije. Dugo očekivani novi prijevod Biblije na hrvatski jezik, u suizdanju „Hrvatskog biblijskog društva“, i Medijskog centra Vrhbosanske nadbskupije, uskoro će biti predstavljen javnosti i dostupan u knjižarama. Ova nova hrvatska katolička Biblija rezultat je više od 20 godina marljivoga zajedničkoga rada vrsnih hrvatskih biblijskih stručnjaka, mahom s hrvatskih katoličkih teoloških fakulteta, koje je okupilo i na ovom projektu angažiralo Hrvatsko biblijsko društvo. Novi prijevod ima službena crkvena odobrenja Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, a proslove izdanju potpisuju mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik HBK-a, te mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski i predsjednik BK BiH. Riječ je o prvom cjelovitom katoličkom prijevodu Svetoga pisma prevedenom izravno s izvornika – hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga – oblikovanom tako da bude vjeran izvorniku, a istovremeno pristupačan suvremenom čitatelju. Posebna pažnja posvećena je jasnoći i razumljivosti teksta, uz uvode i bilješke koji objašnjavaju manje poznate biblijske pojmove, mjerne jedinice i izraze, čime se olakšava osobno proučavanje, molitva i rad u biblijskim grupama. Prije svake biblijske knjige nalazi se kratki uvod da olakša razumijevanje i potakne na čitanje. Grafičko oblikovanje je pregledno i čitko te omogućuje jednostavno snalaženje u tekstu. Prvo izdanje nove katoličke Biblije pred hrvatsku publiku dolazi u posebnom limitiranom izdanju tiskanom na najfinijem biblijskom papiru i opremljenom kvalitetnim platnenim uvezom s prošivenim rubom. Dojmljivo vizualno oblikovanje stiliziranim granama masline oblikuje oko naslova prepoznatljiv hrvatski zemljopisni oblik, koji se proteže na naslovnici i hrptu, simbolizirajući prevoditeljski tim iz svih krajeva Hrvatske, ujedinjen u ovom velikom vjerskom i kulturnom poduhvatu. Nova hrvatska Biblija biti će dostupna u knjižarama Verbum i partnerskim knjižarama od petka 5. prosinca, a već ju je sada moguće nabaviti u pretprodaji putem Verbumove web knjižare verbum.hr, na linku ovdje. Svečano predstavljanje ovog novog izdanja održat će se u četvrtak 12. prosinca u Zagrebu. Za sve medijske upite i dodatne informacije zainteresirani se mogu obratiti na e-mail: hbd@hbd.hr. HBD, Ž.I., KT Preuzeto sa https://www.nedjelja.ba/hr/kultura/vijesti/novi-hrvatski-prijevod-biblije-uskoro-u-knjizarama/38163

Charles S. Price: ZLATNO OBEĆANJE Kršćani, nije li naš nebeski Otac Bog? Niste li vi nasljednici obilja u Očevoj ruci? Niste li sunasljednici s Isusom Kristom? Pitate me čega ste nasljednici. Tvrdim da ste nasljednik svih obećanja Božjih. Vi ste prvi korisnik posljednje volje ili oporuke našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Mi je nazivamo Novim zavjetom. To je Božji ljubavni dar vama. Kad vas neprijatelj vaše duše pokušava zarobiti i strah maršira hodnicima vašega srca, dignite se na noge s kraljevskim dostojanstvom Kraljeva djeteta i zapjevajte: Svako obećanje u Knjizi moje je, svaka riječ, svaki redak, svako poglavlje i blagoslov njegove ljubavi božanske; svako obećanje u Knjizi moje je. Još uvijek tvrdim da se nemate pravo brinuti.

S tobom se ne bi složili pripadnici katoličke i pravoslavne crkve. Znaš koliko stariji ljudi kukaju ako umre nekršteno dijete. Postavlja se pitanje koju ulogu igra kum kod krštenja. Svećenik ga pita da li se odriče Sotone, ovaj potvrdi da, a život mu grešnji ne može biti, u većini slučajeva je tako. Njihov najjači argument je taj što vele da možemo naći primjere u Bibliji gdje su se krstili čitavi domovi, kućanstva - pa sigurno je ondje bilo djece. Teško da je u tih par citata bilo tamo beba, dojenčadi, ali eto to je pokušaj sola scripture. Zanima me što će kršćanski oci reći po tom pitanju, koliko je vijekova prošlo dok se ta doktrina nije ustalila?!

Gdje će umrli biti tih 1000 godina...u stvari vjeruješ li ti u Kristov dolazak, što će se desiti sa grešnicima prilikom Njegova dolaska?

@pavle dobro nam došao

A gdje piše da je milijardu parova stvoreno, e da?

Znači ovo je jedan musliman koji prakticira "čisti Islam", znači samo Kuran, bez Hadisa. Tako postoje i karaiti, Židovi koji odbacuju talmud i ostale rabinske spise, samo proučavaju Sveto Pismo tj. Stari Zavjet. Interesantno.

Ovdje možemo postavljati duhovite slike, zanimljivosti, pozdraviiti jedno drugog i slično.

Čovjek i nečovjek... U selu se znalo: niko nije imao šljivu kao Dragan. Njegov voćnjak, smešten na osunčanoj padini brda, bio je njegovo životno delo. Dragan je bio miran, vredan čovek koji je razgovarao sa svojim drvećem, orezivao svaku granu s ljubavlju i čije je voće uvek bilo najslađe i najskuplje na pijaci. Taj uspeh je bio trn u oku njegovom prvom komšiji, Milanu. Milan je bio čovek koga je životna sreća zaobilazila, uglavnom zato što je on zaobilazio rad. Njegova zemlja je bila zapuštena, puna korova, a on je dane provodio na ogradi, gledajući u Draganovo bogatstvo sa crnom zavišću koja mu je jela džigericu. “Lako je njemu,” mrmljao bi Milan, pljujući u prašinu. “Njemu i zemlja pomaže, a mene i bog zaboravio.” Nije video Draganove žuljeve, video je samo njegov pun ambar. Te jeseni, rod je bio nezapamćen. Draganove šljive su se plavile, grane su se savijale do zemlje. Milan je gledao to obilje i nešto je u njemu puklo. Nije mogao da podnese još jednu godinu u kojoj će Dragan slaviti, a on gledati. Noć je bila mračna, bez mesečine, savršena za zločin. Dok je selo spavalo, Milan je uzeo oštru testeru i preskočio ogradu. Ušao je u Draganov voćnjak kao lopov, ali nije došao da krade. Došao je da ubija. Sistematski, vođen slepom mržnjom, Milan je sekao. Jedno po jedno stablo. Zvuk testere je bio prigušen vetrom. Obarao je stabla stara dvadeset godina, ona koja su hranila Draganovu porodicu. Kada je završio pred zoru, voćnjak je izgledao kao bojno polje. Desetine stabala ležalo je na zemlji, sa zrelim plodovima koji su se gnječili u blatu. Milan se vratio kući, znojav i zadovoljan. “Sad smo jednaki,” pomislio je. Jutro je otkrilo užas. Dragan je izašao sa korpom da bere, ali se zaledio na kućnom pragu. Korpa mu je ispala iz ruke. Njegov ponos, njegov trud, sve je ležalo posečeno. Dragan je ušao u voćnjak, hodajući kao u snu između palih divova. Dodirivao je posečena debla, kao da opipava puls mrtvom prijatelju. Video je tragove čizama u blatu. Vodili su pravo ka Milanovoj ogradi. Nije bilo sumnje ko je to uradio. Bes mu je prostrujao venama. Hteo je da uzme sekiru. Hteo je da ode kod Milana i da mu naplati svaku šljivu krvlju. Krenuo je ka kapiji, stisnutih pesnica, spreman na osvetu. Ali onda je zastao. Pogledao je u Milanovu kuću. Video je Milanovu decu kako se igraju u dvorištu, u staroj, iscepanoj odeći. Znao je da Milan nema ništa. Ako ga prijavi policiji, Milan ide u zatvor, a ta deca ostaju na ulici. Ako ga napadne, niko neće dobiti ništa osim nesreće. Dragan je stajao dugo, boreći se sa sobom. A onda je pogledao u svoje oboreno drveće. Plodovi su i dalje bili tu. Bili su na zemlji, ali su bili zdravi, zreli i slatki. Dragan je obrisao suze, vratio se u kuću, ali nije uzeo oružje. Uzeo je gajbe. Prazne gajbe. I počeo je da skuplja šljive sa zemlje, jednu po jednu. Dragan je ceo dan proveo na kolenima u blatu. Nije zvao policiju, nije zvao rođake. Sam, u tišini, skupljao je hiljade šljiva sa palih grana. Ruke su mu bile izgrebane, leđa su ga bolela, ali nije stao dok i poslednji plod nije bio u gajbama. Milan je sve to posmatrao iza svoje zavese, srce mu je tuklo kao ludo. Čekao je policiju. Čekao je da Dragan dođe sa puškom. Ali Dragan je samo radio, pognute glave. “Šta to radi?” pitao se Milan, znojeći se od nervoze. “Sigurno skuplja dokaze.” Noć je ponovo pala. Milan nije mogao da spava. Griža savesti, pomešana sa strahom, pretvorila se u mučninu. U zoru, Milana je probudio zvuk. Nešto je tupo udarilo o njegov prag. Zatim još jednom. I još jednom. Skočio je iz kreveta, ubeđen da je Dragan došao da mu zapali kuću. Prišao je vratima drhteći, uzeo kuhinjski nož za svaki slučaj i naglo otvorio vrata. Nož mu je ispao iz ruke. Na njegovom pragu nije bilo vatre. Nije bilo policije. Tamo su stajale gajbe. Deset velikih, drvenih gajbi, napunjenih do vrha najlepšim, modrim, zrelim šljivama. Mirisale su na jesen i slatkoću. A na vrhu prve gajbe, zakačen za ekser, stajao je papir. Milan je pogledao niz put. Video je Dragana kako polako, umornim korakom, odlazi ka svojoj kući. Dragan se nije okrenuo. Milan je kleknuo i uzeo papir. Draganov rukopis bio je krup i jasan. „Komšija, Noćas je vetar bio jak, pa je oborio moje voće. Ja sam sam, ne mogu sve ovo da pojedem, a šteta je da trune. Znam da tvoja deca vole pekmez. Uzmi ovo. Neka im je na zdravlje. I ne brini za stabla. Koren je ostao. Izrašće nova, jača. A ti… ti zasadi svoja, da ne moraš da gledaš u tuđa. Ja ću ti dati sadnice na proleće.“ Milan je čitao poruku, a slova su počela da se mute. Suze, vrele i teške, kapale su na gajbu sa šljivama. Nije bilo optužbe. Nije bilo pretnje. Čovek kome je uništio život, čovek kome je isekao hleb, doneo mu je taj isti hleb na prag da nahrani njegovu decu. Milan je potrčao za Draganom. Stigao ga je na kapiji. Pao je na kolena u prašinu, hvatajući Draganove ruke, one iste ruke koje su juče sakupljale plodove njegove mržnje. “Ubij me, Dragane!” jecao je Milan. “Ubij me, to sam zaslužio! Ja sam posekao! Ja sam zver!” Dragan ga je podigao sa zemlje. Nije ga zagrlio, ali ga nije ni odgurnuo. Pogledao ga je u oči, mirno i duboko. “Znam da jesi, Milane,” rekao je tiho. “Ali ako ja tebi vratim zlom, ko će onda ostati da nam čuva decu? Zlo se zlom ne gasi, već se rasplamsava. Idi kući. Ispeci taj pekmez.” Tog dana, Milan je plakao dok je ložio vatru ispod kazana za pekmez. Njegova deca su jela slatko, ne znajući cenu. Ali Milan je znao. Od tog dana, Milan je postao Draganova senka. On je bio taj koji je prvi došao da pomogne Draganu da posadi nova stabla. On je bio taj koji je čuvao Draganovu kuću kad ovaj nije bio tu. Komšija mu je iz zavisti posekao voćnjak, misleći da će ga uništiti. Ali Dragan mu je uzvratio nečim što je oštrije od svake testere – dobrotom. I tom dobrotom nije spasio samo svoj voćnjak koji je ponovo izrastao, već je isčupao korov zavisti iz srca jednog čoveka i posadio seme prijateljstva koje je trajalo do kraja života. Preuzeto sa facebooka (Preuzeto od Željko Đaković)

Gdje nalazimo prvi puta minoru u Bibliji - hajd ako neko zna bez da traži?

Na ovoj zemlji, ne na nebu i novom svijetu.

Dobro nam došao Bosss

Primjetio sam da svi forumaši učestvuju na dogmatskim temama, subota vs. nedjelja, pakao, besmrtnost duše, trojstvo, obožavanje svetaca, prava crkva, čista hrana, gospodnja večera itd, a skoro niko ne piše na forumima "Kršćanska duhovnost", Molitva & Slavljenje", Svjedočanstva Zdravlje & Fitness....znači većina smo ljudi bez svjedočanstava, iskustava u kršćanskom životu, molitvenog života. Moje pitanje, zašto samo pišete na dogmatskim temama i koljete se sa neistomišjenicima? Što vas privlači tim temama, a ne teme o praktičnoj pobožnosti?

Charles S. Price: KRALJEVSKA ZASTAVA NA VRHU VISOKA JARBOLA Jeste li naučili lekciju da stavite svoje potpuno i savršeno pouzdanje u Isusa? Ne kažem da ćete biti u stanju lijeno sjediti i pjevati dok godine dolaze i prolaze. Ne vjerujem da možete sjediti na mostu samozadovoljstva i promatrati vode rijeke života koje protječu ispod njega. Postoje bitke koje se trebaju zadobiti. Postoje pitanja na koje se treba odgovoriti. Postoje problemi koje je potrebno riješiti. Postoje dani u kojima ćete se trebati susresti s neprijateljem duše i svladati ga na bojnom polju iskustva. Ono što ovdje želim reći je ovo: Ne trebate se bojati u vezi s ishodom. Duž vašega hodočasničkog puta Gospodin će vas čuvati i krijepiti. Kažem ti, kršćanine, grijeh je brinuti se. Vjerujem da je sramota bojati se. Neispravno je dopustiti si slom živaca zbog glupih strahova koji zapravo pred Bogom nisu utemeljeni. On nije obećao da će te sačuvati od oluje, nego je obećao da se te sačuvati u njoj. Nije rekao da će te sačuvati od svih kušnji, nego je izjavio da ćeš u svemu sjajno pobijediti. Mi đavlu dopuštamo da nas previše lako vara. Na vrhu visoka jarbola moramo izvjesiti kraljevsku zastavu i neka povjetarac ponosno širi vijest da smo djeca Božja i da imamo božansku zaštitu i vodstvo dano nam u životu. Hvala Bogu za to! Mi smo nasljednici Božji i sunasljednici Isusa Krista.

Malo lakše vas dvoje, raspravljajte u miru i ljubavi. Može li bez etiketiranja.

U Jeruzalemu se nedavno dogodilo nešto što je potaknulo golemu pozornost vjernika širom svijeta. Nakon više od dvije godine brutalnog rata koji je započeo Hamasovim napadima 2023., izraelska vlada izglasala je prihvaćanje prekida vatre i širokog mirovnog okvira s čak dvadeset točaka. Dogovor uključuje ne samo Izrael i Hamas preko posrednika, nego i Sjedinjene Države, Ujedinjene narode, arapske države i europske sile. Takva razina međunarodnog sudjelovanja mnogima zazvuči poznato – i biblijski značajno. U Danielu 9,27 govori se o „savezu s mnogima“, događaju koji će, prema tom proročanstvu, obilježiti početak posljednjih sedam godina povijesti kakvu poznajemo. Premda današnji dogovor nije taj prorečeni savez, njegova struktura mnoge podsjeća na ono što je prorok Daniel opisao prije 2.500 godina. Prema prihvaćenoj mirovnoj shemi, prve faze obuhvaćaju trenutačan prekid vatre, puštanje talaca i otvaranje humanitarnih koridora. Slijedi demilitarizacija Gaze uz raspoređivanje međunarodnih stabilizacijskih snaga te postupan prijenos upravljanja na tehnokratski palestinski odbor. U kasnijim fazama predviđena je golema obnova infrastrukture, zdravstvenog sustava, stanovanja i gospodarstva. Dodatnu težinu cijelom procesu daje Rezolucija UN-a 283, izglasana gotovo jednoglasno, koja ovaj okvir stavlja pod međunarodno pravo. Po prvi put u modernoj povijesti toliko nacija stoji iza jednog plana za tako mali i strateški osjetljiv teritorij. Upravo zbog ove multinacionalne dimenzije mnogi primjećuju snažnu sličnost s Danielovim riječima o „savezu s mnogima“. “Generalna proba”? Usto, današnji događaji uklapaju se u širu sliku procesa koji je započeo još Abrahamovim sporazumima iz 2020. Tada su UAE, Bahrein, Sudan i Maroko normalizirali odnose s Izraelom bez rješavanja palestinskog pitanja – povijesni presedan. Taj se krug 2025. proširio na Kazahstan, a u pozadini se nastavljaju razgovori sa Saudijskom Arabijom. Mnogi analitičari stoga smatraju da se gradi arhitektura budućeg, sveobuhvatnog političkog okvira kakav biblijski tekst opisuje kao „učvršćen“ od strane snažnog svjetskog lidera. Međutim, jedna ključna sastavnica Danielova proročanstva zasad nedostaje: hram. Da bi se moglo govoriti o doslovnom ispunjenju proroštva, žrtveni sustav treba biti obnovljen, a to pretpostavlja postojanje hrama ili barem oltara na Brdu hrama – najspornijem mjestu na zemlji. Iako trenutni dogovor ništa ne govori o Jeruzalemu ni hramu, ta će pitanja neizbježno ponovno doći u središte pozornosti, jer nijedno konačno rješenje Bliskog istoka ne može ih zaobići. Neki zato smatraju da je ovaj dogovor svojevrsna „generalna proba“ onoga što će jednoga dana postati proročanski savez. Ne nužno ispunjenje, ali priprema, postavljanje temelja, stvaranje međunarodne strukture koju bi netko moćan u budućnosti mogao učvrstiti i pretvoriti u globalni okvir – upravo onakav kakav opisuje Pismo. U Svetom pismu vidimo i upozorenje: „Kad budu govorili: mir i sigurnost – tada će iznenada propasti“ (1 Sol 5,3). To upozorenje ne poziva na strah, nego na oprez. Mir je dobar i Biblija ga preporučuje, ali kršćani ne smiju stavljati nadu u ljudske sporazume kao konačno rješenje. Pravi i trajni mir donosi samo Kristov povratak. Zato današnje događaje treba promatrati s molitvom, razboritošću i nadom – ne u političke procese, nego u Boga koji upravlja poviješću. Preuzeto sa https://www.novizivot.net/izrael-je-upravo-objavio-dogovor-koji-izgleda-kao-ispunjenje-procanstva/?fbclid=IwY2xjawOhHOBleHRuA2FlbQIxMABicmlkETFiNVNEVXEzU0hjMHJpM2RLc3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHhrvlEZ0wZM6Mn1eVEbVhoCmMGZLagZqn8PyFxAEVn-6ps8oaVUtY9I97rV__aem_TwsqK60lG6g6ZymjBLtUGQ