Jump to content

Ime Boga JHVH - JEHOVA


Recommended Posts

strucnjaci za hebrejski jezik kazu da se ime Boga koje je tetragramaton יהוה
izpravno izgovara JEHOVA

 

Znacenje Bozjeg Imena JEHOVA
a znaci "postacu sto god pozelim da postanem" - znaci da Bog moze da postane sta zeli da bi izvrsio svoju nameru.
2. Moj 3:14 https://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/9864

Ehyeh asher ehyeh znaci
"I will become what I choose to become



Bog Stvoritelj univerzuma je ljudima obznanio svoje ime kao JHVH Jehova.
Dakle on je sam sebi dao ime i obznanio ga ljudima.
Takodje On je dao Ime Isusu Hristu Bozjem Sinu...

Isusovo ime Jehoshua sadrzi JHVH Bozje ime i ono znaci
"Jehova je spasenje"


Dok Bozje ime JHVH Jehova znaci On prouzrokuje da postaje sve sto je potrebno da bi ispunio svoju nameru..
Ili " Postacu sto god zelim da postanem"

Bog JHVH je obznanio svoje ime
Izlazak 3:15

Tada Bog još jednom reče Mojsiju:
„Ovako kaži Izraelovim sinovima: ’Jehova, Bog vaših praočeva, Bog Avrahamov, Bog Isakov
i Bog Jakovljev, poslao me je k vama.‘ To je moje ime doveka i to je moj spomen iz naraštaja u naraštaj


Otkrivenje 4:11

11 Jehova*, Bože naš, dostojan si primiti slavu,a častb i moć jer ti si sve stvorio i tvojom je voljom sve postalo i stvoreno je.”

Psalam 83:18 da bi se znalo da si jedino ti, kojemu je ime Jehova,
Svevišnji koji je nad svom zemljom!


Dakle JHVh Jehova ili Jahve je Stvoritelj svega, univerzuma i jedini svevisnji svemoguci Bog.

Psalms 83:18

That men may know that thou, whose name alone is JEHOVAH, art the most high over all the earth.

- King James Bible "Authorized Version", Cambridge Edition

Exodus 6:3
And I appeared unto Abraham, unto Isaac, and unto Jacob, by the name of God Almighty, but by my name JEHOVAH was I not known to them.

Isaiah 26:4
Trust ye in the LORD for ever: for in the LORD JEHOVAH is everlasting strength:



http://www.kingjamesbibleonline.org/Psalms-83-18/

https://www.biblegateway.com/passage/?search=Psalm 83:17-18&version=KJV

 

 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
On 24. 01. 2024. at 2:00, Immortal said:

Znacenje Bozjeg Imena JEHOVA
a znaci "postacu sto god pozelim da postanem"

odakle ti to?

...

JAHVE – ŠTO ZNAČI
=====

Zašto bi Osobno Ime Boga Jedinoga Oca – YHVH
trebalo nešto značiti?

Osobna imena se NE prevode!

Koje „narodnosti“ je Bog Otac YHVH,
pa da znaš na kojem jeziku je TO Ime,
pa da Njegovo Ime prevodiš?

Koji je „materinji“ jezik od Boga Oca YHVH,
pa da znaš ŠTO Njegovo Ime znači?

Dal što piše u Bibliji o tome?
NE!
Zato NEMOJ nadodavati, izmišljati,
jer su TO sve onda samo LAŽI!

Link to comment
Share on other sites

  • 2 months later...

Jahve ili Jehova

Židovi su imenima pridavali veliku važnost, jer su ona u sebi nosila značenja koja su na neki način opisivala osobu koja ga nosi. Tako na primjer Debora (Post 35,8) znači pčela, Rahela (Post 29,17) znači ovca (Rahela je bila stasita i lijepa, a ovca je Židovima bila najmilija životinja), Kefa (Petar) znači stijena (Iv 1,42), Emanuel (Mt 1,23) znači Bog je s nama, Isus (na hebrejskom Ješua) znači Jahve je pravda (vidi Jer 23,6), Krist znači pomazanik i tako dalje.

Bog je pak svoje ime objavio Mojsiju, a na brdu Horebu: "Nato Mojsije reče Bogu: 'Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? – što ću im odgovoriti?' 'Ja sam koji jesam', reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: 'Ovako kaži Izraelcima: "Ja jesam" posla me k vama.' Dalje je Bog Mojsiju rekao: 'Kaži Izraelcima ovako: Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.'" (Izl 3,13-15).

Bog ponavlja svoje ime tri puta: prvi put kao prvo lice imperfekta od hebrejskog glagola "biti", što bismo na hrvatski preveli kao "jesam"; drugi put Bog izgovara isti oblik glagola: - "jesam"; dok na kraju, treći put (prema klasičnoj egzegezi), Bog uzima treće lice imperfekta – "jest" (Onaj koji jest, Bog vaših otaca… poslao me k vama). Od ovog trećeg oblika, u Starom su se zavjetu sačuvali samo suglasnici JHVH (takozvani tetragram), jer se u starom (biblijskom) hebrejskom samoglasnici i nisu pisali. Samoglasnici 'a' i 'e' dodani su kasnije, pa je tako nastao Jahveh.

Iako su Izraelci u ranoj povijesti slobodno (iako ne i uzalud) izgovarali Božje ime, u Isusovo su doba Židovi (a napose farizeji) u štovanju Zakona - koji kaže da se Božje ime ne izgovara uzalud (Izl 20,7; Pnz 5,11) - postali tako skrupulozni da su potpuno zabranili izgovaranje Svetog imena, osim samo jednom godišnje kad je o blagdanu svećenik samo jednom intonirao riječ 'Jahve'. To je, dakako, stvorilo teškoće pri čitanju Starog zavjeta, no kako se JHVH radi te zabrane nije smio izgovarati, JHVH su počeli čitati kao "Adonaj", što na hebrejskom znači "Gospodin". (Na grčkom je to Kyrios).

Iako se prema patrističkoj predaji i židovskim učenjacima Božje ime ispravno izgovara kao "Jahve", za neke je neupućene ono postalo "Jehova". U tome se napose ističu Jehovini svjedoci, koji su iz tog pogrešnog imena izveli i vlastito. "Jehova" se, međutim, prvi put pojavljuje tek 1270. u knjizi Pugeo fidei dominikanca Rajmonda Martinija, koji je između suglasnika JHVH ("jest") ubacio samoglasnike a-o-a iz riječi "Adonaj", te tako dobio "Jahovah", što zapravo ne znači ništa. Taj se Jahovah kasnije iskrivilo u Jehova.

U Novom se zavjetu JHVH ne spominje niti jednom, već nalazimo riječ Kyrios (Gospodin) koja se odnosi na obojicu, to jest i na Oca i na Sina (Isusa). Gdje god se taj Kyrios odnosio na Boga Oca, Jehovini su ga svjedoci preveli s "Jehova", a gdje se odnosio na Isusa s "Gospodin". Jehovini svjedoci inače optužuju Katoličku crkvu da je iz Novog zavjeta uklonila Božje ime, pa su, da poprave to navodno nevaljalstvo, u tekst na 237 mjesta ubacili ime Jehovino.

Pritom su, međutim, učinili i nekoliko katastrofalnih pogrešaka. Kao prvo, oskrnavili su Sveto pismo jer su ubacili riječi kojih u izvorniku nema. Sačuvale su se doslovce na tisuće starih prijepisa Novog zavjeta, no niti u jednom od njih ne nalazimo tetragram (JHVH), a još manje "Jehovu". Njihova teza da su prvi prepisivači Svetog pisma (tko opet nego katolici) iz Novog zavjeta izbacili tetragram, potpuno je neodrživa. Da je kojim slučajem i postojala tako masovna urota, u tisućama prijepisa valjda bi bar ponegdje promakao bar pokoji.

Kad bi, međutim, i bila istina da su, od tisuća prepisivača, baš svi do jednog iz svih knjiga Novog zavjeta izbacili JHVH, to bi onda značilo i da do nas nije stigao izvorni tekst, to jest nadahnuta riječ Božja. Da su, naime, prepisivači bili spremni iz Biblije izbaciti tetragram, tu u njoj najsvetiju riječ, onda bi tim više bili spremni iznakaziti i druge njezine dijelove. U kojem bi slučaju Biblija postala knjiga kao i svaka druga, te je ne bismo mogli smatrati nadahnutom Duhom Svetim. Ukratko rečeno, Jehovini svjedoci ne mogu imati i ovce i novce: ili je Biblija stigla do nas neosakaćena, pa je u tom slučaju oni skrnave ubacivanjem riječi koje u njoj ne postoje, ili je pak Biblija do nas stigla osakaćena, u kojem slučaju u nju može svatko ubacivati što ga je volja, jer ionako nije riječ Gospodnja.

Druga je pogreška što pripadnici te sljedbe Boga zovu "Jehovom", što zapravo ne znači ništa. Kad bismo sve to, ilustracije radi, preveli na hrvatski, evo što bismo dobili.

Između konsonanata NJST "On jest" (JHVH) ubacili bismo vokale o-o-i iz riječi "Gospodin" i tako dobili "Nojosit", dakle potpunu besmislicu. Jehovini su svjedoci tim samo pokazali potpuno nerazumijevanje imena Jahve. Bog je za sebe rekao: "Ja jesam koji jesam", On je "Onaj koji jest". I jedno i drugo su oblici imperfekta od glagola biti, što je u starom hebrejskom imalo dvojako značenje. Kao prvo, to je onaj koji jest sam u sebi, koji neprekidno postoji, stalno i uvijek iznova i bez svršetka (što izražava oblik u imperfektu); On je onaj koji drugima daje postojanje, jer je On sam apsolutna egzistencija. Taj "jest" označava dakle samu suštinu Boga, njegovu najdublju bit. U starom je hebrejskom ovaj glagolski oblik, osim toga, izražavao i aktivnu prisutnost. Dakle, "Onaj koji jest" ili "Jahve" je Božje ime koje označava stalno Božje postojanje i nazočnost. Napokon, i u Otkrivenju nalazimo identičan opis Božje biti: "Ja sam Alfa i Omega, veli 'Gospodin Bog', 'koji jest', koji bijaše i koji će doći, 'Svemogući'" (Otk 1,8).

Posljedica je navedenih dviju pogrešaka Jehovinih svjedoka bila i treća. U knjizi Reasoning from the Scriptures [Rasuđivanje iz Pisma] (str. 191-199) oni pišu: "'Jehova' je Božje ime, a 'tkogod zazove ime Jehova, spasit će se' (Rim 10,13)". Kao prvo, Jehova nije Božje ime, a kao drugo u poslanici Rimljanima piše: "Tkogod zazove ime Gospodnje, spasit će se". Već se ni po tome oni ne mogu spasiti, jer ne zazivaju ime Gospodnje. A mi znamo koje je ime Gospodnje: to je ime Isusa Krista, Gospodina našeg i Boga (Iv 20,28).

Link to comment
Share on other sites

Ovaj je ocito u kontradikciji sa svim drugim zidovskim rabinima koji tvrde suprotno

Jehova ne znaci nista na hebrejskom jeziku.
Vodje Kule Strazare sami priznaju, da to ime je kombinacija dva razlicita imena, i pored svih dokaza oni ustraju u svojoj gluposti i obozavaju izmisljenog boga Jehovu.Ako se kombinuje dva razlicite imena, sasvim sigurno dobijes trece ime koje je cisti hibrid.Jehovini svjedoci pocnite se buditi iz vase duhovne pospanosti !
Da li biblijski učenjaci priznaju izgovor Jehova ?
Kula Strazara je potvrdila izgovor Jehova je netočan !!!
Watchtower Society navodi:
“Iako moderni izgovor Jehova ne može biti točan izgovor kako se orginalno izgovaralo, to ni na koji način ne umanjuje važnost imenaDok mnogi prevoditelji favoriziraju izgovor Yahweh, Novi svijet prijevod, a i mnogi drugi i dalje koriste oblik Jehova jer je ljudima bliži već stoljećima. (The Divine Name Brochure p.10)
“Yahweh je najvjerovatnije tacan  izgovor ” od hebrejski slova YHWH.” ( Aid to Bible Understanding, strana 885  izdanje 1971)
(The Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures page 23), “While inclining to view the pronunciation ‘Yahweh’ as the more correct way, we have
retained the form ‘Jehovah’ because of people’s familiarity with it since the 14th century.

 

“Dok iniciranje i za pregled izgovor ‘Yahweh’, kao više ispravan način, mi zadrzavamo oblik ‘Jehova’ zato sto su ljudi blisko upoznati s time od 14 vijeka.” ((The Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures page 23)
The Codex Leningrad B 19A, of the 11th century C.E., vowel points the Tetragrammaton to read Yehwah′, Yehwih′, and Yeho·wah′. Ginsburg’s edition of the Masoretic text vowel points the divine name to read Yeho·wah′. (Ge 3:14, ftn) Hebrew scholars generally favor “Yahweh” as the most likely pronunciation. They point out that the abbreviated form of the name is Yah (Jah in the Latinized form), as at Psalm 89:8 and in the expression Ha·lelu-Yah′ (meaning “Praise Jah, you people!”). (Ps 104:35; 150:1, 6) Also, the forms Yehoh′, Yoh, Yah, and Ya′hu, found in the Hebrew spelling of the names Jehoshaphat, Joshaphat, Shephatiah, and others, can all be derived from Yahweh. Greek transliterations of the name by early Christian writers point in a somewhat similar direction with spellings such as I·a·be′ and I·a·ou·e′, which, as pronounced in Greek, resemble Yahweh. Still, there is by no means unanimity among scholars on the subject, some favoring yet other pronunciations, such as “Yahuwa,” “Yahuah,” or “Yehuah.”(Insight, Volume 2 it-2 pp. 5-20

Kodeks Leningrad B 19A, od 11. stoljeća , interpukcija samoglasnika od Tetragramaton da se cita kao: Yehwah′, Yehwih′, i Yeho·wah′.Ginsburgovo  izdanje Masoretic teksta, interpukcija samoglasnika ukazuje da se Bozansko ime treba citati Yeho·wah′. (Postanak 3:14, ftn).Hebrejski učenjaci uglavnom preferiraju “Yahweh” kao najvjerojatnije izgovor. Oni ističu da je skraćeni oblik Yah (Jah je Latinski oblik), u Psalmu 89:8, i izraz Ha · Lelu-Yah ‘(znaci “Slavite Yah vi ljudi !”). (Psalm 104:35; 150:1-6).Takode, oblici Yehoh′, Yoh, Yah, i Ya′hu, nalaze se u pisanju hebrejski imena: Jošafat, Joshaphat, Shephatiah, i drugim, svi ti oblici  može se izvesti iz Yahweh.Grcki prevodi ranih krscanski pisaca ukazuju na nešto slično kako su pisali :I·a·be′ i I·a·ou·e′, sto se izgovara na grckom i liči na Yahweh.

Link to comment
Share on other sites

Posted (edited)

Vidite i sami da zidovski pisari su napravili  obicni cirkuz s njihovim modernim interpukcijama.Ako mozes napraviti sest nacina izgovora, onda sigurno mozes dobiti i vise drugih kombinacija.To pokazuje da pisari koji su radili na Tanach nisu znali ispravan izgovor za Bozije ime YHWH.Da su znali ostali bi s jednom kombinacijom.Ili je moguce da su namjerno uradili to da zbune citaoce da ne saznaju ispravan izgovor.Ti Zidovi su tesko bili bolesni od svog praznovjera.Tako pozivati se na Tanachh je samo gubljenje vremena.Ovaj Lenjingradski kodeks je posluzio kao temelj za moderni zidovski Tanach.
Židovska enciklopedija objašnjava riječ Jehova na sličan način: “Pogresan izgovor (uveden od kršćanskih teologa ali je gotovo u potpunosti odbaceno od Židova), Hebrejski “Yhwh,” (zabranjeno), Bozije ime (Tetragrammatona ili Shem ha-Meforash”).Ovaj izgovor je gramatički nemoguće; je nastao kroz izricanja samoglasnika “ḳere” (Marginalno citanje Masoreta = אֲדנָֹי Adonay”), s suglasnicima od “ketib” (Tekst se cita Yhwh”)” (jewishencyclopedia.com )
“Izraz Jehova je srednjovjekovnog porijekla, to je kombinacija suglasnika Božanske ime i samoglasnika dodati tome od strane Masoretes, ali pripadaju sasvim drugoj riječi.Zvuk Y zamjenjen s J,  i zvuk W s V, kao sto je u Latinskom.Rijec Jehova ne točno predstavlj bilo koji oblik imena da se ikad koristio u Hebrejskom.” (Revised Standard Version pp.6-7 )
”Originalni hebrejski tekst Starog zaveta nije bio vokaliziran. U to vreme je „tetragrammaton” YHWH smatran za nešto veoma sveto. Umesto da se to izgovori, korišćena je zamena – „Adonaj” (adonay = Moj Gospod). Dokazano je da Izraelci nisu nikada govorili, ili upotrebljavali reč „Jehova”, već isključivo „Yahweh.” (Wolfram Kinzig ucenjak i povjesničar na Evangeličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Bonnu)
Yahweh je osobno ime Boga Izraelaca. Masoreti, Židovski biblijski učenjaci u srednjem vijeku, zamjenili su vokalne znakove koji su se bili  iznad ili ispod suglasnika od YHWH, s vokalnim znacima od Adonai ili Elohim.Dakle, umjetno ime Jehova (YeHoWaH), se pojavilo.Rani krscanski pisci, kao sto su: Klement Aleksandrijski u 2. stoljeću je koristio izraz Yahweh, tako da izgovor Tetragrammatona nikada nije bio izgubljen.Grčki prijepisi takode ukazuju da “Yhwh”, treba se izgovarati kao Yahweh.” (Encyclopedia Britannica (Micropedia, vol. 10)
U knjizi Tajanstveno ime Y.H.W.H., na 74. str., dr. M. Reisel kaže da je „vokalizacija tetragramatona morala biti YeHuaH ili YaHuaH”. Kanonik D. D. Williams sa Kembridža drži da „dokazi ne samo pokazuju, nego gotovo dokazuju da Jehova nije točan izgovor tetragramatona . (Zeitschrift für die alttestamentliche Wissenschaft, Znanstveni časopis o Starom zavjetu, 1936, svezak 54, stranica 269).
“Postoji univerzalni konsenzus među znanstvenicima danas da sveti Tetragrama (YHWH), treba se vokalizirati i izgovarati Yahweh.Vjerovatno samo ime doslovno znaci “On je.” (New International Version: The Making of a Contemporary Translation CHAPTER 9: YHWH Sabaoth: “The Lord Almighty” Kenneth L. Barker)
Americka Enciklopedija sadrzi izvjestaj za slovo J:”Oblik J je bio nepoznat u bilo kojem  pismom sve do 14. stoljeća.Jedan ili drugi simbol (J, I), korisceno u  početku, općenito imalo konsonantski zvuk Y kao u godini.Postepeno dva simbola su pocela se razlikovati, J je uobicajeno stjecalo snagu konsonantsku i tako je postalo  suglasnik.Dok je I postalo samoglasnik.To se nije desilo sve do 1630, da je postojala razlika u generalnom smislu u Engleskoj.”
“Ispravan izgovor imena YHWH nikada nije bilo izgubljeno.Nekoliko ranih krscanski grckih pisaca svjedoci da ime je bilo izgovarano “Yahweh.” (The Encyclopedia Judaica vol.7, pp.679 )
THE OXFORD ENGLISH DICTIONARY ispod imena Jehova pise: “Sada se zna da orginalno ime je bilo “IAHUEH.” Sto pokazuje da transilatacijom dobijemo Yahweh.”
NIV-HEBREW-GREEK STUDY BIBLE-P.71
“Izraz Ja sam je prevod od hebrejske rijeci YHWH, kad se vokalizira je Yahweh.”
Professor Anson F. Rainey, je istaknuti ucenjak za semitske jezike i radi na fakultetu u Tel Aviv. “On potvrduje da “Yahweh” je ispravan nacin izgovora.I spominje dokaze iz grckih manuskripta pronadeni u Egiptu.Najbolji od ovih je Iaouee.” (London Papyri, xlvi, 446-483).
Sve bibliske institucije se slazu da najpriblizniji izgovor je Yahweh.Za mene su zidovski eksperti najveci dokaz da izgovor Yahweh je ispravan.Jer oni poznaju svoj materin jezik.
Najstariji istoriski zapisi svjedoce da ispravan izgovor je Yahweh
Titus Flavius Josephus je Zidovski istoricar i ucenjak, koji je ziveo u periodu izmedu 37 do 100 N.E.Njegov izvjestaj je bio izuzetno znacajan jer otkriva da izvorno ime je bilo Yahweh.
Postoji istoriski zapis od Josephus, koji svjedoci da izgovor Yahweh je ispravan: “U kojem je ugravirano sveto ime koje sadrzi četiri samoglasnika. “ Nesto slicno na grckom “ιάοΰε”, a oni su: “ee-ah-oo-eh” (Židovski ratovi, poglavlje V).Hebrejski yod i waw, su suglasnici, kad se oni prepisuju u grčkom postaju samoglasnici.Najveci svjetski ucenjaci za hebrejski i grcki slazu se da izgovor Bozijeg imena mora biti: “Yahuweh ili Yahweh..” Ti izrazi sadrze četiri samoglasnika.Izgovaralo se kao “ee-ah-oo-eh,” dok ime Jehova sadrzi samo 3.Tako automatski izgovor Jehova pada na ispitu.
Kada je i pod kojim uvjetima Septuaginta nastala?
U trećem stoljeću pr. n. e. Aleksandrija je udomila velik broj židovskog stanovništva. Mnogi Židovi koji su nakon izgnanstva u Babilon živjeli u raštrkanim kolonijama izvan Palestine preselili su se u Aleksandriju. Koliko su dobro ti Židovi znali hebrejski? U McClintockovoj i Strongovoj Cyclopedii stoji: ”Općepoznato je da se Židovima, nakon što su se vratili iz zarobljeništva u Babilonu gdje su uvelike zaboravili drevni hebrejski, u sinagogama u Palestini tekst iz Mojsijevih knjiga tumačilo na kaldejskom jeziku. (…) Židovi u Aleksandriji vjerojatno su još manje znali hebrejski; jezik kojim su oni govorili bio je varijanta grčkog jezika specifična za taj grad.“ Očito je Aleksandrija bila idealno mjesto za prevođenje Hebrejskih pisama na grčki.
Bilo kako bilo, predaja kaže da su 72 židovska učenjaka sudjelovala u prvom zapisanom prijevodu Svetog pisma s hebrejskog na grčki. Kasnije se spominjalo okruglu brojku 70. Zbog toga je prijevod nazvan Septuaginta, što znači ”70“, a ima oznaku LXX, što je rimski broj 70. Krajem drugog stoljeća pr. n. e. sve se knjige Hebrejskih pisama moglo čitati na grčkom. Stoga se naziv Septuaginta počeo odnositi na čitava Hebrejska pisma prevedena na grčki.
Septuagintu su vrlo često koristili Židovi koji su govorili grčki, a živjeli su prije vremena Isusa Krista i njegovih apostola te u njihovo vrijeme. Mnogi Židovi i prozeliti koji su se okupili u Jeruzalemu na dan Pentekosta 33. n. e. došli su iz pokrajine Azije, Egipta, Libije, Rima i s Krete, a to su područja u kojima se govorilo grčki. Nesumnjivo su redovito čitali Septuagintu (Djela apostolska 2:9-11). Prema tome, taj je prijevod bio od velikog značaja u širenju dobre vijesti u prvom stoljeću.

 

Za vrijeme Isusovog zivota Bozije sveto ime pisalo se na Grckom: (Iaoue ili Iabe).Grcko ime “ιαουε”, zanimljiv komentar nalazimo u Zidovskoj enciklopediji (uradenoj 1901-1906), izvjestava: “ιαουε” je bilo koriscena  u pisanju crkveni otaca i prestavljala je Hebrejski Tetragrammatona.Ovi izvori sadrze sledece nacine pisanja na Geckom () “Iaoouee,””Iaoue,” “Iabe,).Ocito je da predstavljaju tri nacina za pisanje iste rijeci (YHWH).1.Samaricani su izgovarali “Iabe”.Klement Aleksandrijski (ziveo oko 200),  je pisao Bozije ime na grckom “ιαουε”, sto odgovara danasnjem izgovoru (Yahweh). (Provjeri izvor Greek Stromata Book V. Chapter 6:34).S time se slazu cak i najveci Zidovski ucenjaci.
Theodoret (ziveo u 5 vijeku) je Bozije ime יהוה preveo na grcki  “ιαβε”, sto svjedoci da izgovor Yahweh je bio koriscen u ranom periodu nastanka krscanstva.Zanimljiv komentar od Klement Aleksandrijski je izjavio: “Nadalje misticno ime s cetiri slova koje je bilo prikaceno samo onima koji su imali pristup svetinji, se zove, “Iaoue,” sto je protumaceno kao, “”Tko je i bit će.”(Izvor, Editions od the writings of Clement of Alexandria)
Da li muske vlastite imenice s slovom “ה” mogu imatu zvuk “ah” “eh” ?
Neki tvrde da muske imenice na kraju stalno imaju zavrsetak s zvukom “en”.Dok zenske imenice zavrsavaju se s zvukom “ah”.S obzirom da Bog se u Bibliji uvjek opisuje u muskom rodu, tako neki misle da izgovor Tatragametona mora se zavrsavati s “en”.U vecini slucajeva u gramatici postoje izuzetci.To pravilo doista se odnosi na zajedničke imenice.Dok vlastite imenice mogu se na kraju zavrsavati s zvukom “eh”, i “ah”.Navescemo neke primjere.
Muske vlastite imenice koje na kraju zavrsavaju se s zvukom “ah”
1.Judah (יְהוּדָה ), Nowchah (נוֹחָה ), Bilgah (בִּלְגָּה ) i Machlah (מַחְלָה ).
Muske vlastite imenice koje na kraju zavrsavaju se s zvukom “eh”
Manasseh (מְנַשֶׁה ), Mosheh (משֶׁה ), Rabshâqeh (רַבְשָׁקֵה ) i Yephunneh (יְפֻנֶּה ).

Kad smo dokazali da muske vlastite imenice mogu se zavrsavati s zvukom “ah” ili eh”.Nije fer tvrditi da Bozije ime nakraju uvjek se mora zavrsavati s zvukom “eh”.U starom hebrejskom “h” moze se izgovarati kao zvuk “-ah” “-eh”.Postavlja se logicno pitanje, kako netko moze biti siguran je li se izgovaralo kao : “Yahweh,” “Yehwah” ili “Yehweh.”? Da bi se rijesila ova misterija, potrebno je analizirati kako su rani krscani izgovarali YHWH na grckom jeziku.Znastvenici, uporedujuci stare izvjestaje otkrili su tajnu izgovora. Postoji istoriski zapis od Josephus, koji svjedoci da izgovor Yahweh je ispravan: “U kojem je ugravirano sveto ime koje sadrzi četiri samoglasnika. “Nesto slicno na grckom “ιάοΰε”, a oni su: “ee-ah-oo-eh” (Židovski ratovi, poglavlje V).Hebrejski yod i waw, su suglasnici, kad se oni prepisuju u grčkom postaju samoglasnici.Najveci svjetski ucenjaci za hebrejski i grcki slazu se da izgovor Bozijeg imena mora biti: “Yahuweh ili Yahweh.”
Arheologija svjedoci da Yahweh je priblizno orginalu
Iskopana je kamena ploca (Mesha Stele), koja datira iz perioda 840 P.N.E.Sto potvrduje tacnost Bibliski izvjestaja, a ujedno ucenjaci su otkrili nacin pisanja Bozijeg imena na starom hebrejskom.Koji odgovara danasnjem izgovoru Yahweh.Provjeri na ovom linku.
http://en.wikipedia.org/wiki/Mesha_Stele
Arheolozi su iskopali posude koje datira iz 8 stoljecu P.N.E.Na tome su otkrili poetski stil izrazavanja gde se spominje sveto ime Yahweh.Na hebrejskom glasi: : בירכתי אתכם ליהוה שומרון ולאשרתו‎  “Ja vas blagosivljam s Yahweh od Samarija i njegovog Asherah”).Ovo je iskopano u pustinji Sinaj 1975 (Quntilat ‘Ajrud)
Da li su Masoreti odgovorni za hibridni izgovor Jehova ?
Masoreti (od masora, što znaci predaja) oni su zidovski srednjevjekovni prepisivaci.
 Oni su prvi izmislili znake za samoglasnike i naglaske. Ispod Boıjeg imena YHWH ( hWhy ), koje se vjerojatno izgovaralo Yahweh,stavljali su samoglasnike za Adonai (Gospod), što je kršcane navelo da manipulisu s  Boıjim imenom i kasnije se pojavio hibridni izgovor Jehova negde u 15 vijeku.  Najstariji sacuvani masoretski rukopis je Petoknjiıje iz IX stoljeca. Ostali najpoznatiji kodeksi su Lenjingradski, Oxfordski i Alepski – svi iz 10 stoljeca.Kao i svi drugi ljudi bili su nesavrseni i pravili su greske.Pocetkom 19 stoljeca najveci zidovski strucnjaci dokazali su da Masoreti su pogresno vokalizirali Bozije ime YHWH.Detaljnim istrazivanjem starog hebrejskog su utvrdili greske i predlozili nacin kako je trebalo vokalizovati Bozije ime YHWH.Spomenucemo neke od najuticajnije ucenjake svih vremena medu modernim Zidovima.
1.Wilhelm Gesenius (1786-1842), smatra se kao jedan od veliki hebrejski ucenjaka i strucnjak za tumacenje Biblije takode.Izdao je Hebrejski Chaldee leksikon od Starog zavjeta, i rijecnik za hebrejsku gramatiku.Njegova djela su kasnije prevedena na engleski 1910. On je dokazao da Medieval  interpukcija samoglasnika “יְהֹוָה” nisu interpukcija samoglasnika od Bozijeg imena.On je objasnio i dokazao da ispravna interpukcija trebala bih biti ovako, יַהְוֶה = Yahweh
2.Zidovska  Encyclopedia od 1901-1906 godine.Urednici Jevrejske Enciklopedije priznaju:  “da  “יַהְוֶה” pise se kao Yahweh na engleskom, ali “יַהְוֶה” je samo jedan od dva vokalizirana hebrejskog Pravopisa, i oni vjeruju da to moze biti orginalni izgovor Bozijeg imena YHWH.
3.Rano izdanje 1900, Brown-Driver-Briggs Lexicon.Urednici od Brown-Driver-Briggs Lexicon za hebrejski i engleski leksikon za Stari Zavjet zapisali: “U podnaslovu יהוה”, i opisuje  “יַהְוֶה” kao Yahweh ispravno ime izraelskog Boga.”
4.Wilhelm Gesenius stavio znake interpunkcije YHWH kao “יַהְוֶה” Yahweh(A Dictionary of the Bible” [published in 1863]
Neslaganje u izgovoru suglasnika Y ili J, W ili V?
Nema slovo ‘J’ na hebrejskom, tako mi znamo da da prvi suglasnik “yod”, ne izgovara se na isto na engleskom kao “jam”.Hebrejsko “waw” a ujedno treci suglasnik u YHWH, nije kao “V”.Danas u modernom hebrejskom jeste, ali u starom klasicnom hebrejskom nikad nije bio.Tako pisati JHVH je potpuna greska.Tajna izgovora lezi u trecem slovu ו slovo Vav. zvuci kao ‘oo,’ ‘w,’ ili ‘v’, sve zavisi od konteksta gde se nalazi.Mada u starom hebrejskom mozda ima i neki dodatni zvuk, to nitko od ucenih Zidova nije siguran.

Veliki židovski učenjak Nehemia Gordon, je radio na prevodu manuskripta s Mrtvog mora.I priznaje da postoji suglasnost znanstvenika da izgovor Yahweh je ispravan.Mada on ne zastupa taj izgovor kao najbolji.U svom djelu je objasnio da Masoreti su pogresno koristili vokalne tackice od rijeci Adonai i nisu ispravne.On dalje objasnjava da izgovor je mozda rijetko izgovaran Ye-ho-vah, gde se naglasava “vah”.Izgovor imena Yehovah, sto odgovara nasem izrazu Jehova gde se stavlja naglasak na “ho”, je podpuna greska.Samoglasnici od YHWH nisu isti samoglasnici od Adonai kao sto neki tvrde.Primjer:
Samoglasnici od אדני (Adonai) su:  hatef patach א (ah), holem דֹ (do), i qamets נָי (nai):
אדנָֹי.Nasuprot tome YHWH je pisato יְהוָה s Adonai! e—A (sheva – nema samoglasnika –
kamats). Samoglasnici YHWH su razliciti od samoglasnika Adonai! YHWH je pisano YeHVaH יְהוָה ali s samoglasnicima od Adonai trebalo bi biti Yahovah !יֲהוָֹה .Navescemo primjer Leningrad manuscript, samoglasnika smješteni unutar suglasnika od יהוה i u tom manuskriptu su korisceni 99% sheva יְ (Ye) i qamets וָ (vah):יְהוָה.Da su samoglasnici od Adonai stavljeni u ime יהוה ,zatim bi trebali vidjeti hatef patach י ispod yod, a ne sheva יְ.Postoji samo jedan primjer u cijelom hebrejskom manuskriptu kao dokaz ove tvrdnje.U Psalmu 144:15 nalazimo יֲהוָה s ש (שֶי הוָה ), sto je relativna čestica prije imena.Ovo je primjer kad je hatef patach samoglasnik koriscen s “yod”.Cak i ovaj primjer ne sadrzi sve samoglasnike od אדנָֹי Adonai.
Sto ucimo iz ovoga ? Da su Masoreti stvarno zeljeli staviti samoglasnike od Adonai u Bozije ime oni su to mogli uciniti, no nazalost nisu.Da li je ova greska bila namjerna ? Na to pitanje tesko je odgovoriti.Oni su napravili veliku zabunu, tako pozivati se na zidovski Tanach je cista besmislica.Iz tog djela nikada necemo saznati tacan izgovor Bozijeg imena YHWH.
Sto je s izgovorom “Yahuwah” ili  “Yahuah”?
U posljednje vrijeme ovaj izgovor medu bibliskim ucenjacima postaje popularan.Neki misle da ime יהודה “Yahudah/Yehudah” (Judah), je kljuc za otkrivanjem tacnog izgovora Bozijeg imena.To ime sadrzi sva slova od  יהוה jedina je razlika slovo ד Daleth (D).Yahwino ime sadrzi יהוה (Yod Heh Waw Heh), dok jedan sin od Izraela (Judah) sadrzi יהודה (Yod Heh Waw Daleth Heh.).Oni misle da Judah je kljucno pleme kroz koje je Bog blagoslovio i obecao Mesiju.Tako da promatrajuci izgovor Judah, mozemo otkriti tacan izgovor za YHWH.Zvuci jako jednostavno, da li je istina ? To s sigurnoscu nitko ne moze potvrditi.Zato sto hebrejskim rijecima nedostaju samoglasnici.Citac sam mora na osnovu trenutnog znanja da umetne njih, i postoji velika razlika izmedu starog i modernog hebrejskog.Postoje mnoge rijeci koje imaju samo jedan suglasnik razlicit a izgovaraju se podpuno drugcije.
Primjer gde jedno slovo je razliciti od Yahweh a drugciji izgovor
Glagol “Hama” (#1993) nalazi se u Jeremiji Jer. 6:23, 48:36, 50:42, u Qal nesavršenom 3 licu muškog roda jednine i pise se יהמה dok izgovor je “Yehemeh.” Dok samo je razlika u jednom slovu od יהוה, a drugciji izgovor.
Hebrejska rijec “Hegeh” (#1897), nalazi se u Jobu Job 27:4, Psalmu 37:30 i 7 drugih stihova, u Qal nesavršenom 3 licu muškog roda jednine i pise se יהגה, dok izgovara “Yehgeh.” Ponovo vidimo samojedno slovo razlike a drugciji izgovor.

 

Hebrejske rijeci s razlicitim znacenjem a pisu se na isti nacin
Rijec שאול, izgovara se “Shaul” (Kralj Salamun), pise se isto kao שאול, izgovara se “Sheol.” (Grob).Salamun znaci željeni ili pozeljni.Ako שאול (Salamun), je napisano kao שאול (grob), mada imaju razlicite samoglasnike.Da li to treba znaciti automatski da יהוה mora imati iste samoglasnike kao יהודה ?  Ako predpostavimo da “Yahu” u rijeci “Yahu-dah” oznacava “slavite Yahweh”, to bi bilo komponovanje s rijeciju “Yahu”, sto asocira na Yahueh/Yahweh, i “dah” dolazi iz druge rijeci podpuno.Ovo je vise kombiniranje, a ne neki stvarni dokaz.Zelim napomenuti, da istoriski zapis od zidovskog istoricara Josephus koji je izjavio: “”U kojem je ugravirano sveto ime koje sadrzi četiri samoglasnika. ” Nesto slicno na grckom “ιάοΰε”, a oni su: “ee-ah-oo-eh” (Židovski ratovi, poglavlje V).Hebrejski yod i waw, su suglasnici, kad se oni prepisuju u grčkom postaju samoglasnici.Najveci svjetski ucenjaci za hebrejski i grcki slazu se da izgovor Bozijeg imena mora biti:  Yahuweh ili Yahweh.Ako glas na kraju od rijeci Yahuweh zamjenimo s “ah”, dobijemo izgovor “Yahuwah”.Tako ispade da ova kombinacija ima  temelj u istoriji.
Ja licno ne sumnjam da Isus nije koristio Bozije ime YHWH.On je sigurno poucio svoje ucenike ispravnom izgovoru.Tako krscani su prenosili s generacije na generaciju taj izgovor.A Josephus je bio ucenjak i strucnjak za hebrejski i grcki jezik.Tako je moguce da taj izgovor je doista pouzdan.Mada nisam 100% siguran, jer jedino Bog zna istinu !
Sto je s izgovorem Yahweh ?
U hebrejskom oblik glagola odlucije, kako samoglasnici zvuce ? U hebrejskom odredena slova su dodata i zvuk samoglasnika se mjenja zavisno od: prvog, drugog, treceg ili ako je muski ili zenski rod, takode zavisno  da li je riječ intenzivna ili uzročna.Sam Bog u Postanku 3:14 objasnjava smisao njegovog imena.
Izlazak 3,13 Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: `Bog otaca vaših poslao me k vama`, i oni me zapitaju: `Kako mu je ime?` – što ću im odgovoriti?
 Izlazak 3,14 “Ja sam koji jesam”, (אהיה אשׁר אהיה ‘ehyeh asher ehyeh’) reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam`(אהיה ‘ehyeh’) posla me k vama.
Yahweh daje upustva da kaze narodu Izraela njegovo ime “Ja sam koji jesam” ili “Ehyeh asher ehyeh.” Mi znamo da “ehyeh” se izgovara kao “Hayah” (sto znaci, “Biti ili Postojati) .Zasto Yahweh govori Mojsiju u sledecem stihu da zove njega יהוה ‘Yahweh’ a ne ‘Ehyeh’ ?
Izlazak 3,15 Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: `Yahweh (יהוה), Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.Da uprostimo, izraz “Yahweh” je treće lice imperfekta  od glagola “Hayah.” (Jeste ili biti).On izjavljuje u Postanku 3:14, tko je On u govoru “Ja sam” (ehyeh”).Ali kad mi se obracamo njemu, mi kazemo, “On je’ ili On uzrokuje da postaje (יהוה), sto je trece lice, Uzročnik.Ovo mozemo dokazati iz sledeceg stiha.
Ezekiel 37,6 Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Yahweh!`
Da li su Izraelci vec odavno poznavali tko je Yahweh ? O cemu se ovde radi ? Ako razumojemo da יהוה je treci oblik lica (uzrocnik necega) “hayah”.Zidovi bi svatili da On kad stavi dah zivota u njih, oni su zivi, i tako bi oni znali da je on (Ja sam), Onaj koji uzrokuje da nesto postaje.Autor Biblije zeli da mi svatimo, tko stoji iza svega sto postoji ? Postoji 73 stiha, gde Yahweh izjavljuje: “vi ili oni će znati da sam ja Yahweh. “On zeli od nas da svatimo da On postoji, i On ce uzrokovati da mi svatimo smisao njegovog imena i sta On cini ? Obratite paznju kako Bog se najavljuje u sledecem stihu.Hebrejima 11,6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
Neki tvrde da neka hebrejska imena ne slijede glagolski obrazac, tako da ime Bozije nebi trebalo takode.Mada je cinjenica da “Ehyeh” slijedi ispravno (1 lice), gramatički glagol uzorak.Logicno je ocekivati da  יהוה takode slijedi ispravni glagolski obrazac.Jedini izraz da gramaticki ima smisla i cak ima znacenje u hebrejskom je oblik “Yahweh”.

 

Edited by krstjanin
Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Odgvori na temu

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Posts

    • Proroci   Prorok je osoba koja kroz lično otkrivenje zna da je Isus Hrist Sin Božiji, jer „svedočanstvo Isusovo je duh proroštva“ (Otkr. 19:10). Iz tog razloga, svaki prorok svedoči o Hristu (Dela 10:43; Jakovljeva 4:4). Ako čovek koji tvrdi da je duhovni služitelj spasenja ne svedoči o Hristu, on nije prorok.   Osoba koja ima svedočanstvo o Isusu, odnosno koja je primila lično otkrivenje od Svetog Duha da je Isus Hrist, je prorok. Ako nije primio ovo otkriveno znanje, on nije prorok, ma koliko talenata ili darova imao. Ali kada čovek primi otkrivenje od Duha koje ga uverava da je Hrist Sin Božiji, on može napredovati u pravednosti i primati dalja otkrivenja, uključujući otkrivenja koja predviđaju buduće događaje. Kada okolnosti zahtevaju i ako je to preporučljivo, prorok može „prorokovati o svemu“ na osnovu svog svedočenja (Mojsije 5:3).   Kroz vekove, proroci su predviđali budućnost. „Istražite Božja otkrivenja, proučavajte proročanstva i radujte se što Bog daje videoce i proroke svetu. Videli su tajne Božije: potop pre nego što je došao; anđeli koji se penju i spuštaju stepenicama koje su sezale od zemlje do neba i kamenom isečenim sa planine koji je ispunio celu zemlju. Videli su Sina Božijeg kako dolazi iz krajeva blaženstva i živi među ljudima na zemlji.“ (Pouke, str. 12-13).   Ali nije zadatak proroka samo da predviđaju budućnost. Što je još važnije, treba da svedoče onima oko sebe da je Hrist Sin Božiji i da su njihova učenja o planu spasenja i obredima koje sprovode božanskog porekla. Većina glavnih proroka imali su Melhisedekovo sveštenstvo. Kao ovlašćeni upravitelji, neki su držali ključeve koji su im omogućavali da sprovode pune jevanđelske obrede.   Naravno, postoji razlika u rangu i stepenu proročke odgovornosti i autoriteta. Svaki član Crkve Isusa Hrista treba da bude prorok u svojim poslovima. Mojsije je rekao: „Ja bih voleo da svi među Gospodnjim narodom budu proroci, jer bi tada Gospod stavio svoj Duh na njih!“ (Brojevi 11:29). Proročanstvo je dar Duha koji je dostupan svim svetima (1. Kor. 12:10). Verni članovi Crkve su ohrabreni da traže dar proroštva (1. Kor. 14:39).   Oni koji vrše službu u Crkvi treba da budu proroci i u svojim poslovima i u poslovima organizacije za koju su odgovorni. Predsednik zbora treba da bude prorok svom zboru, biskup (episkop) svom odeljenju, a drugi tamo gde su pozvani. Isus je postavio 12 apostola koji su bili proroci, videoci i otkrovetelji. Apostol Petar je imao ključeve carstva. On obznanjuje ljudima novo otkrivenje, jer je on Božji glasnogovornik na zemlji. „Gospod Bog ne čini ništa, a da prethodno ne otkrije svoju nameru svojim slugama prorocima“ (Amos 3:7).   Apostoli i proroci su osnova na kojoj stoji organizacija prave crkve (1 Kor 12:28; Ef 2:20). Gde nema apostola i proroka, nema ni crkve Božije, ali gde ima apostola i proroka, tamo je crkva Isusa Hrista u svojoj slavi, lepoti i savršenstvu. Obećano je da će Crkva Isusa Hrista imati apostole i proroke dok „ dok ne dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanja Sina Božijega, u čoveka savršena, u meru rasta punoće Hristove. " (Efežanima 4:13).   Ponekad se stiče utisak da su neki proroci u Starom zavetu važniji ili veći od drugih jer o njima imamo više pisanih izveštaja u Bibliji. Ilija i Jovan Krstitelj, međutim, bili su dvojica najvećih proroka i od njih nismo zabeležili ni jednu od Njih pisanu reč. Znamo da su Adam, Enoh, Josif, Zenos, Zenoh, Neum i mnogi drugi Proroci pisali mnogo toga što nam nije preneto. Možemo samo da nagađamo šta su pisali Metusalah, Lameh, Noje, Sim, Melhisedek, Isaija, Gad, Jeremija, Elija, Halev i mnogi drugi poznati proroci. Osim ovih, živele su hiljade proroka o kojima ne znamo ništa.   Ako neko kaže da postoje i da su bili pravi proroci, može se isto tako zaključiti i da postoje oni koji su bili lažni proroci. Gospod je upozorio ljude: „Čuvajte se lažnih proroka“ (Mateja 7:15) i savetuje da ispitamo tvrdnje proroka i da prepoznamo pravog proroka, a odbacimo lažnog. „Ako neko prorokuje i zapoveda ljudima da poštuju njegova učenja, on mora biti ili pravi prorok ili lažni prorok. Uvek se javljaju lažni proroci koji rade protiv pravih proroka, a ono što oni prorokuju toliko je blisko istini da skoro da zavaravaju čak i izabrane“ (Učenja, str.365). „Jovan je rekao da je Isusovo svedočanstvo duh proroštva. Stoga, ako sam tvrdio da sam svedok ili učitelj, ali nisam imao duh proroštva koji je Isusovo svedočanstvo, onda bih morao da budem lažni svedok. S druge strane, ako sam pravi učitelj i svedok, onda moram imati duh proroštva, jer to je ono što označava proroka. Ako neko kaže da je učitelj ili propovednik pravednosti, a poriče duh proroštva, onda je lažov i nema istine u sebi. Ovim ključem možete razotkriti lažne učitelje i prevarante“ (Učenje, str.269). Mnogi ljudi tvrde da su pobožni i da imaju svedočanstvo o Isusu Hristu, ali sama ova tvrdnja ni na koji način nije garancija ili dokaz da oni zaista poseduju duh proroštva ili da su pravi proroci. Naprotiv, tražitelju istine je zapoveđeno: „Ne verujte svakom duhu, nego proveravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svet.“ (1. Jovanova 4:1). „Gle, zaista, kažem vam, da ima puno duhova koji su lažni duhovi, koji siđoše na zemlju, varajući svet. A takođe Sotona nastoji da vas prevari, kako bi mogao da vas uništi. Gle, ja, Gospod, vas promatrah, i videh odvratnosti u crkvi koja je preuzela ime moje. Ali blagosloveni su oni koji su verni i istrajni, bilo u životu ili u smrti, jer će baštiniti večni život. Ali jao onima koji su varalice i licemeri, jer, tako reče Gospod, privešću ih na sud.“ (UiZ 50:2-6).   Oni koji tvrde da su pravi duhovni vođe mogu oponašati pravog proroka tako vešto da mogu prevariti one koji sami nemaju vođstvo ili nadahnuće Duha. Stoga nije dovoljno priznati da je Isus Hrist, već pravi prorok mora da vodi život koji odgovara božanskom primeru. On mora da se drži zakona i obreda koje je Bog otkrio: „Onaj koji govori, čiji duh je raskajan, čija reč je krotka i poučna, takav je od Boga ako se pokorava obredima mojim.“ (UiZ 52:16). U naše vreme, pravi proroci su uvek članovi Crkve Isusa Hrista. Kada budu potvrđeni kao članovi Crkve, oni su ovlašćeni da uz sebe imaju Svetog Duha kao svog stalnog pratioca. Oni žive tako da su prijemčivi za podsticaje i šaputanja Svetog Duha, i potpuno su u skladu sa prorocima i objaviteljima koje je Bog izabrao da upravljaju poslovima svog zemaljskog carstva. Neće se naći u kultovima ili sektama koje nisu u skladu sa utvrđenim crkvenim poretkom, i neće se pobuniti protiv izabranih apostola, jer „proroci treba da upravljaju proročkim darovima Duha.“ (1. Kor. 14:32).   Uprkos svom nadahnuću i veličini, proroci su ljudi i nesavršeni, kao i drugi ljudi. Imaju mišljenja i predrasude i u mnogim slučajevima moraju da rešavaju svoje lične probleme bez inspiracije. „Neki misle da je prorok u svakom trenutku prorok. Međutim, rekao sam da je prorok samo prorok kada ga sveti Duh nadahne da deluje kao prorok“ (Učenje, str.278). Dakle, mišljenja i pogledi proroka mogu biti pogrešni ako nisu nadahnuti Duhom. S druge strane, nadahnute izjave su Sveto pismo i priznato su kao Sveto pismo (UiZ 68:4).   Pošto „proroci treba da upravljaju proročkim darovima Duha. “ (1. Kor. 14:32), sve što predlažu proročkim darom jeste glas nadahnuća. Međutim, nenadahnuti iskazi moraju biti ispitani u potrazi za istinom ili greškom u duhu razlučivanja i nadahnuća koji poseduje svako ko uživa u daru Svetog Duha. Štaviše, ove izjave moraju biti u skladu sa svetim spisima.   „Ono što osoba kaže ili piše je irelevantno ako je u suprotnosti sa otkrivenom Božjom reči. Možemo to ostaviti po strani. Ako se moje reči ili učenja bilo kog drugog člana Crkve, visokog ili niskog, ne slažu sa otkrivenjima, ne moramo ih prihvatiti.   Za ono što piše odgovoran je svako ko piše, a ne crkva. Ako neko iz crkve napiše nešto što se ne slaže sa otkrivenjima, odgovornost je svakog člana Crkve da odbaci ono što je napisao. S druge strane, ako napiše nešto što je potpuno u skladu sa otkrivenom Rečju Gospodnjom, onda to treba da prihvatite“ (Doctrines Of Salvation, Vol. 3, str. 203-204).
    • Učenja Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana - Post   Kako pravilno postiti   Od Adamovog vremena, Božji narod je postio da bi se približio Bogu i poklonio mu se. Isus je svojim primerom pokazao važnost posta: "Onda Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavo iskuša. Pošto je postio četrdeset dana i noći, najzad ogladne." (Mateja Luka 4:1-2). Kroz otkrivenja poslednjih dana, saznajemo da Gospod i dalje očekuje od Njegovog naroda da često posti i da se moli: "Takođe, dajem vam zapovest da nastavite u molitvi i postu od sada pa nadalje." (UiZ 88:76). Post znači biti bez hrane i pića. Povremeni post je dobar za telo i pomaže našem umu da bude aktivniji. Spasitelj nas je poučio da je post sa svrhom više od toga da ostanemo bez hrane i pića. Takođe se moramo fokusirati na duhovna pitanja.   Treba da se molimo kada postimo   Molitva je neophodan deo posta. Molitva i post se pominju zajedno u celom Svetom pismu. Naš post treba da bude praćen iskrenom molitvom, a naš post treba da započnemo i završimo molitvom.   Trebalo bi da postimo sa svrhom   Post može poslužiti u mnoge svrhe. Slabosti ili probleme možemo prevazići postom i molitvom. Ponekad želimo da postimo i molimo se za pomoć ili vođstvo za druge, kao što je član porodice koji je bolestan i treba mu blagoslov: "I počeše da poste i mole se Gospodu Bogu svome da otvori usta Almina, da može da govori, a i da udovi njegovi poprime snagu svoju – da se oči naroda otvore da vide i poznaju dobrotu i slavu Božju. I dogodi se da pošto postiše i moliše se tokom dva dana i dve noći, udovi Almini primiše snagu svoju i on usta i poče im govoriti, rekavši im da se uteše." (Mosija 27:22–23). Kroz post možemo spoznati istinu o svimu: „Postio sam i molio se mnogo dana da se uverim. A sada i sam znam da je to istina. Jer Gospod Bog mi je to otkrio svojim Svetim Duhom“ (Alma 5:46). Možemo da postimo da bismo pomogli drugima da spoznaju istinu. Post nam može pomoći da dobijemo utehu u vremenima tuge i žalosti: "I evo, beše to vreme kada se začu veliko oplakivanje i jadikovanje širom cele zemlje, Da, jauk udovica koje oplakivahu muževe svoje, a i očeva koji oplakivahu sinove svoje, a kćer brata, da, brat oca. I tako se jauk oplakivanja ču među svima njima, oplakivanja rodbine njihove koja beše pogubljena. I evo, to zaista beše žalostan dan, da, vreme ozbiljnosti i vreme velikog posta i molitve." (Alma 28:4–6). Post nam može pomoći da postanemo ponizni i da se osećamo bliži Nebeskom Ocu: "Ipak, oni često behu postili i molili se, i postajahu sve jači i jači u poniznosti svojoj, i sve čvršći i čvršći u veri u Hrista, do ispunjenja duša svojih radošću i utehom, da, sve do očišćenja i posvećenja srca svojih, a to posvećenje dođe zbog toga što prepustiše Bogu srca svoja." (Helaman 3:35). Naša svrha u postu ne treba da bude da impresioniramo druge. Gospod je savetovao: „A kad postite, ne budite namrgođeni kao licemeri jer oni izobličuju svoja lica, da ljudima pokažu da poste. Istinu vam kažem: dobili su svoju nagradu. Nego, kad postiš, pomaži glavu i umij lice, da ljudi ne primete da postiš, nego samo tvoj Otac, koji je u skrovitosti. Tada će ti uzvratiti tvoj Otac, koji gleda u skrovitosti.“ (Matej 6:16-18). Treba da budemo srećni kada postimo i da ne reklamiramo svoj post drugima.   Dan posta   Članovi Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana poštuju jednu nedelju svakog meseca kao dan posta. Tog dana ne jedemo i ne pijemo ništa 24 časa. Svi članovi koji su fizički sposobni treba da poste. Dan posta je za nas poseban dan kada možemo da se ponizimo pred Gospodom u postu i molitvi. To je dan kada se molimo za oproštaj naših grehova i za moć da prevaziđemo svoje greške i oprostimo drugima. U nedelju Velikog posta članovi Crkve se sastaju i pričešćuju. Oni jačaju sebe i jedni druge svedočenjem na sastanku posta i svedočanstava.   Velikoposni prinosi   Kada svakog meseca postimo, Gospod traži od nas da pomognemo onima kojima je potrebna pomoć. Jedan od načina da to uradimo je da damo novac koji bismo uštedeli na hrani za vreme posta. Trebalo bi da dajemo što je više moguće. Kroz postne prinose, postajemo saradnici sa Gospodom u služenju potrebama manje bogate braće i sestara.   Blagosloveni smo kada postimo   Isaija, prorok iz Starog zaveta, pisao je o bogatim blagoslovima od Gospoda onima koji poste i pomažu drugima. Obećan nam je mir, bolje zdravlje i duhovno rukovođenje. Isaija nam govori o blagoslovima koji dolaze kada postimo: "Tada će tvoja svetlost zasjati kao zora i brzo će doći tvoje ozdravljenje. Tvoja pravednost ići će pred tobom, a Gospodnja slava biće straža koja ide za tobom. Tada ćeš prizvati Gospoda, i on će te uslišiti. Tada ćeš povikati, i on će reći: „Evo me!“ (Isaija 58:8-9). Post poboljšava naš život i daje nam dodatnu snagu. Pomaže nam da živimo prema drugim principima jevanđelja jer nas približava Gospodu.   Post nas uči samokontroli   Post nam pomaže da steknemo snagu karaktera. Kada pravilno postimo, naučićemo da kontrolišemo svoje žudnje i želje. Malo smo jači jer smo sami sebi dokazali da imamo kontrolu nad sobom. Ako svoju decu učimo da poste, ona će razviti duhovnu snagu da prevaziđu veće izazove kasnije u životu.   Post nam daje duhovnu snagu   Kada mudro i molitveno postimo, razvijamo svoju veru. Sa tom verom ćemo imati veću duhovnu moć: "Da, i oni behu postali čvrsti u znanju istine, jer behu muškarci dubokog razumevanja i behu marljivo istraživali Sveta pisma kako bi mogli znati reč Božju. Ali, to nije sve. Behu se posvetili čestim molitvama i postu, stoga imahu duh proroštva i duh otkrivenja. I kad poučavahu, poučavahu moću i vlašću od Boga." (Alma 17:3). Spasitelj je rekao onima koji ispravno poste: "Tada će ti uzvratiti tvoj Otac, koji gleda u skrovitosti.” (Mateja 6:18).
    • Učenja Crkve Isusa Hrista svetca poslednjih dana -   Dan šabata   Značenje dana šabata   „Ne zaboravite da svetkujete dan šabata“ (Izlazak 20:8; videti takođe UiZ 68:29). Reč Šabat potiče od jevrejske reči koja znači odmor. Pre vaskrsenja Isusa Hrista, šabat je označavao Božji dan odmora nakon što je završio Stvaranje. To je bio znak saveza između Boga i njegovog naroda. U knjizi Postanka čitamo da je Bog stvorio nebo i zemlju u šest vremenskih perioda, koje je nazvao danima: „I sedmog dana završi Bog delo svoje koje je učinio. I sedmog dana počinu od svih poslova svojih. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga“ (Postanje 2:2-3). Danas dan šabata takođe obeležava vaskrsenje Isusa Hrista. Subota je bila sedmi dan. To je sveti dan koji nam je Bog odredio da se odmorimo od svakodnevnih poslova i da mu se poklonimo.   Svrha dana šabata   Isus je poučavao da je dan šabata određen za našu korist (videti Marko 2:27). Svrha dana šabata je da nam da određeni dan u nedelji u koji ćemo svoje misli i postupke usmeriti ka Bogu. To nije samo dan za odmor od posla. To je sveti dan koji treba provesti u obožavanju i odanosti. Dok se odmaramo od naših uobičajenih svakodnevnih aktivnosti, naš um je slobodan da pažljivo razmisli o duhovnim stvarima. Tog dana treba da obnovimo naše saveze sa Gospodom i da nahranimo svoje duše onim što je od Duha.   Istorija subotnjeg dana   Bog je posvetio sedmi dan kao šabat na početku stvaranja zemlje (videti Postanak 2:2–3). Od najranijih vremena, tradicija svetog sedmog dana je sačuvana među raznim narodima na zemlji. Bog je obnovio zapovest o ovom danu Izraelcima, rekavši: „Ne zaboravite da svetkujete šabat“ (Izlazak 20:8). Održavanje šabata je takođe bio znak da su Izraelci bili njegov narod saveza (videti Izlazak 31:12–13, 16; Isaija 56:1–8; Jeremija 17:19–27). Međutim, neke jevrejske vođe su stvorile mnoga nepotrebna pravila o danu šabata. Oni su određivali koliko čovek treba da hoda, koje čvorove može da veže i tako dalje. Kada su se izvesne jevrejske vođe usprotivile Isusu Hristu da leči bolesne ljude na šabat, Isus ih je podsetio da je dan šabata stvoren za dobrobit čoveka. Nefijski marod koji opisuje Mormonova knjiga su takođe svetkovali šabat u skladu sa zapovestima (videti Jar 1:5). U današnje vreme Gospod je ponovio svoju zapovest da treba da pamtimo dan šabata i da ga svetujemo (videti UIZ 68:29).   Gospodnji dan   Sve do svog vaskrsenja, Isus Hrist i njegovi učenici su sedmi dan slavili kao šabat. Posle njegovog vaskrsenja, nedelja je bila posvećena kao dan Gospodnji u znak sećanja na njegovo vaskrsenje tog dana (videti Dela apostolska 20:7; 1. Korinćanima 16:2). Od tog vremena pa nadalje, njegovi sledbenici su prvi dan u nedelji posmatrali kao svoj šabat. U oba slučaja bilo je šest dana za rad i jedan za odmor i bogosluženje. Gospod nam je dao direktnu zapovest objavljenu Džozefu Smitu da takođe poštujemo prvi dan nedelje, Gospodnji dan, kao naš dan šabata (videti UiZ 59:12).   Svetkovanje šabata   Gospod prvo traži od nas da svetkujemo dan šabata. U otkrivenju datom Džozefu Smitu 1831. godine, Gospod je zapovedio svecima da idu u dom molitve, prinesu i uzmu pričest, odmore se od svojih trudova i obožavaju Svevišnjega (videti UiZ 59:9–12). Drugo, traži od nas da se odmorimo od svakodnevnih poslova. To znači da ne radimo nikakav posao koji bi nas sprečio da se potpuno posvetimo duhovnim stvarima. Gospod je rekao Izrailjcima: „Onda nemojte raditi: ni vi, ni sin vaš, ni kćer vaša, ni sluga vaš, ni sluškinja vaša, ni stoka vaša“ (Izl 20:10). Naši proroci su nam govorili da tog dana ne idemo u kupovinu, lov, pecanje, sportske događaje ili učestvovanje u sličnim aktivnostima. Međutim, upozoreni smo i da ne svetkujemo dan šabata samo tako što ne radimo ništa, nego šabat zahteva konstruktivne misli i akcije. Šta možemo da radimo kada je šabat? Prorok Isaija je predložio da se odvratimo od sopstvenih zadovoljstava i nazovemo „Ako Šabat nazoveš radošću, Jehovi slavnim danom, i ako ga budeš slavio umesto da ideš svojim putevima....” “ (Isaija 58:13). Moramo da razmišljamo o pravednim stvarima koje možemo učiniti na šabat. Na primer, dan šabata možemo da svetkujemo posećujući crkvene sastanke; čitanje svetih pisma i reči naših nadahnutih apostola i proroka; posećivanje bolesnih, starih i onih koje volimo; slušanje duhovne muzike i pevanje pesama; moleći se Ocu Nebeskom sa pohvalom i blagodarenjem; vršenje službe u Crkvi; pričanje priča koje podstiču veru, svedočenje i deljenje duhovnih iskustava sa drugima; pisanje pisama onima koje volimo; post sa svrhom; i provođenje vremena sa porodicom. Kada odlučujemo koje su druge aktivnosti prikladne za subotnji dan, možemo se zapitati: Da li će me to podići i inspirisati? Da li to pokazuje poštovanje prema Gospodu? Da li to usmerava moje misli prema njemu? Ponekad postoje periodi kada moramo da radimo na dan šabata. Kad god je to moguće, treba da to izbegavamo, ali ako je apsolutno neophodno, ipak treba da zadržimo duh dana šabata u našim srcima koliko god je to moguće.   Blagoslovi za svetkovanje šabata   Ako poštujemo dan šabata, moći ćemo da primimo velike duhovne i vremenske blagoslove. Gospod je rekao da ćemo biti puni radosti ako budemo svetkovali dan šabata sa zahvalnošću i radosnim srcem. On je obećao: „Sve što je na zemlji vaše je... bilo za hranu ili za odeću, bilo za kuće ili za pašnjake, ili kao voćnjake, ili kao bašte, ili kao vinograde. Da, sve što niče iz zemlje, u svoje vreme, napravljeno je na korist i upotrebu čoveku, i da oku ugađa i raduje srce. Da, za hranu i odeću, za ukus i miris, da ojačamo telo i razveselimo dušu“ (UiZ 59:16-19).
    • . Blago gladnima i žednima pravednosti jer oni će se nasititi .   "Pravednost" je još jedna od velikih ključnih riječi Biblije, jedan od onih ključeva koje čitatelj mora imati u svom posjedu ako želi razumjeti pravo značenje knjige. Kao i "zemlja", "krotki" i "utjeha", to je izraz koji se koristi u posebnom i određenom smislu. Pravednost u Bibliji ne znači samo ispravno ponašanje, već i ispravno razmišljanje o svim temama, u svakom segmentu života.   Dok proučavamo Propovijed na gori, naći ćemo da svaka klauzula u njoj ponavlja veliku istinu da su vanjske stvari tek izraz odnosno slika unutarnjih misli i uvjerenja; da imamo vlast ili moć nad svojim mislima da mislimo kako hoćemo; i tako, neizravno, činimo ili kvarimo svoje živote načinom na koji razmišljamo. Isus će nam u ovim govorima stalno govoriti da nemamo izravnu moć nad vanjskim stvarima, jer su te vanjske stvari samo posljedice, rezultirajuće slike onoga što se događa na Tajnom mjestu. Kako čovjek sije u svojim nevidljivim mislima, tako će i žeti u onome što se vidi. "Sve stvari djeluju na dobro onima koji ljube dobro", a voljeti dobro znači zaokupljati se mislima o dobru.   Kada se ljudi probude za spoznaju ovih velikih istina, prirodno ih pokušavaju početi primjenjivati u svojim životima. Shvativši napokon životnu važnost "pravednosti", ili razmišljanja skladnih misli, oni, kao razumni ljudi, odmah počinju pokušavati dovesti u red svoju kuću. Princip koji je uključen savršeno je jednostavan, ali nažalost, izvođenje je sve samo ne lako. Sad, zašto bi to trebalo tako biti? Odgovor leži u izvanrednoj snazi navike; a navike razmišljanja su istodobno najsuptilnijeg karaktera i najteže ih je razbiti.   Lako je, relativno govoreći, prekinuti fizičku naviku ako doista ozbiljno mislite, jer je djelovanje na fizičkom planu puno sporije i opipljivije nego na mentalnom planu. U suočavanju s navikama mišljenja, međutim, ne možemo začas, da tako kažemo, stajati po strani i zauzeti relativno distancirano gledište, kao što možemo u promišljanju naših postupaka. Naše misli teku pozornicom svijesti u neprekinutom toku, i to tako brzo da se s njima može nositi samo neprestana budnost. Tako, pozornica nečijeg djelovanja je područje njegove neposredne prisutnosti. Mogu djelovati samo tamo gdje jesam. Mogu izdavati naredbe pismom ili telefonom; ili mogu pritisnuti gumb i postići rezultate na daljinu; ali ipak, moje se djelovanje događa tamo gdje jesam u sadašnjem trenutku vremena. U mislima se, naprotiv, mogu kretati cijelim područjem svog života, uključujući i sve ljude s kojima sam bio ili jesam na bilo koji način, i jednakom se lakoćom mogu vinuti u prošlost ili u budućnost.   Vidimo, dakle, koliko je veća zadaća postizanja svestranog skladnog mišljenja i osjećanja, odnosno istinske pravednosti, nego što se čini na prvi pogled. Iz tog razloga mnogi ljudi postanu u sebi obeshrabreni i prepuštaju se velikoj količini samoosuđivanja jer ne mijenjaju dovoljno brzo sav tok misli na cijelom području svojih života – ništenje starog Adama, kako Pavao kaže – u dovoljno kratkom vremenu. Ovo je, naravno, velika pogreška i, zbiva se da, samoosuđivanje koje je u biti loša, i stoga nepravedna misao, ima tendenciju proizvesti još više problema, sve u starom začaranom krugu. Da se ni ne spomene da je Bog Sudac, a ne mi. Ako ne napredujete onoliko brzo koliko biste željeli, lijek je – biti još pažljiviji i zadržati i dalje samo skladne misli. Kroz to se očituje i trpljenje, duranje, dosljednost i postojanost koje su plodovi duha.   Ne zadržavajte se na svojim pogreškama ili na sporosti vašeg napretka, nego zahtijevajte Božju Prisutnost sa sobom, tim više, u zubima obeshrabrujućih "ričućih lavova". Hrlite k mudrosti. Napravite mentalnu inventuru, invenciju ili reviziju svog života i vidite ne razmišljate li još uvijek pogrešno u nekom dijelu svog uma.   Postoji li neka pogrešna linija ponašanja koju još uvijek slijedite? Postoji li netko kome još niste oprostili? Prepuštate li se bilo kakvoj političkoj, rasnoj ili vjerskoj sektaškoj mržnji ili prijeziru? Ovo će se sigurno maskirati pod plaštom samopravednosti, ako postoji. Ako je tako, strgnite taj ogrtač i riješite se zla, jer ono je otrov u vašem životu.   Je li u vašem srcu zaostala neka vrsta ljubomore i zavisti – može biti osobna ili profesionalna. Ova odvratna stvar mnogo je češća nego što bi se spremno priznalo u pristojnom društvu. Ako je tu, odrežite je pod svaku cijenu.   Postoje li sentimentalna žaljenja ili besmislena čežnja za nemogućim? Ako je tako, razmislite o tome da, kao besmrtnom biću, Sinu Božjem koji drži svu duhovnu vlast, nijedna dobra stvar nije izvan dosega, ovdje i sada.   Postoji li grižnja savjesti zbog prošlih grešaka? Zapamtite da je kajanje zbog osjećaja krivice samo oblik duhovnog ponosa, za razliku od promjene stava metanoie – sa znanjem i shvaćanjem. Uživati u tome, kao što neki ljudi čine, izdaja je Božje ljubavi i praštanja, koji kaže: "Evo, sada je dan spasenja." "Evo, sve činim novo."   U ovom stihu Isus nam govori da se ne obeshrabrimo jer ne svladavamo sve odjednom, jer nam se čini da napredujemo sporo. Ako uopće ne napredujemo, onda se ne možemo moliti na pravi način, a na nama je da otkrijemo zašto, ispitujući svoje živote i moleći se za mudrost i vodstvo. Uistinu, trebamo neprestano moliti za mudrost i vodstvo, te za živo djelovanje Duha Svetoga na nas, kako bi kvaliteta naših molitava – naše blagostanje – stalno rasla. Ali ako se krećemo, ako se stvari popravljaju, iako možda ne tako brzo, ne trebamo se obeshrabriti. Trebamo samo postojano raditi, i pod uvjetom da smo zaista svim srcem u našim naporima, pod uvjetom, to jest, da smo stvarno gladni i žedni pravednosti, tada ćemo, konačno, sigurno biti ispunjeni. Nemoguće je da svesrdna potraga za istinom i pravednošću, ako se u njoj ustraje, ne bude okrunjena uspjehom. Bogu se nije rugati, niti se On ruga svojoj djeci.
    • . Blago krotkima jer će oni baštiniti zemlju .   Ovo je jedan od najvažnijih stihova Biblije. S realizacijom duhovnog značenja ovih riječi, otkriva se Tajna Vladanja – tajna nadilaženja teškoća. To je doslovce Ključ Života. U pitanju je Poruka Isusa Krista reducirana u jednu jedinu rečenicu.   Prvo, riječ "zemlja" se ne odnosi samo na terestrijalni globus. Ona zaista znači manifestaciju, aktualizaciju. Manifestacija ili izražaj je rezultat nekog uzroka. Uzrok mora biti izražen ili manifestiran prije nego što o njemu išta možemo znati; a, vrijedi i suprotno, svaki izraz ili manifestacija mora imati neki uzrok.   Sada u Božanskoj metafizici, a posebno u Propovijedi na gori, učite da je sva uzročnost unutarnja – mentalna jednako kao i emocionalna, svo vaše iskustvo – zapravo manifestacija vaših vlastitih nutarnjih stanja. Činjenica da ste prilično nesvjesni većine svojih nutarnjih stanja nema značenje; jer ona su ipak tu, u vašoj podsvijesti, bez obzira na to što ste ih sada zaboravili ili ih uopće niste bili svjesni. "Sva će se zemlja napuniti slavom Gospodnjom." "Njegova će duša prebivati u miru, a Njegovo sjeme (-molitve-) će baštiniti zemlju." "Gospodin kraljuje, neka se raduje sva zemlja." Blaženje Isusovog Učenja upućuje na ništa manje nego –krotkost.   Pravo značenje riječi "krotak" u Bibliji je unutarnji stav za koji ne postoji nijedna druga dostupna riječ. Spoj je to otvorenosti, vjere u Boga i spoznaje da je volja Božja za nas uvijek nešto radosno i zanimljivo i vitalno, i puno bolje od svega što bismo sami mogli zamisliti. Ovo stanje uma također uključuje savršenu spremnost da se dopusti da se ova Božja Volja ostvari na bilo koji način koji Božanska Mudrost smatra najboljim, a ne na neki određeni način koji smo sami odabrali. Ovaj unutarnji stav, složen je u analizi, ali jednostavan sam po sebi.   Mojsije je, sjećamo se, učinio čudesno djelo za cijeli svoj narod, izbavivši ga iz egipatskog ropstva usprkos nevjerojatnim poteškoćama i utječući svojim učenjem i svojim djelima na cijeli kasniji tok povijesti. Mojsije je imao otvoren um, spreman da bude poučen novim stvarima i novim načinima razmišljanja i rada. Nije odbacio novo otkrivenje jer je bilo novo i revolucionarno, kao što bi učinila većina njegovih samozadovoljnih kolega u egipatskoj hijerarhiji. Nije, barem u početku, bio slobodan od ozbiljnih mana karaktera, ali je bio prevelik za intelektualni ili duhovni ponos, i stoga se postupno izdigao iznad ovih mana kako je nova istina djelovala u njegovoj duši.   Mojsije je u potpunosti razumio da rigorozno prilagođavanje Božjoj Volji, daleko od toga da uključuje gubitak bilo kakvog dobra, može značiti samo ljepši, bolji i sjajniji život. Stoga nije o tome razmišljao kao o samožrtvovanju, jer je znao da je to najviši oblik samoslavljenja u pravom i prekrasnom smislu riječi. Samoveličanje egoista je podla taština koja na kraju dovodi do poniženja. Istinsko samoproslavljenje, proslavljenje koje je stvarno slavno, je proslavljenje Boga – "Otac u meni, On čini djela." "Ja u vama, i vi u meni." Mojsije je imao divno razumijevanje moći izgovorene Riječi da poziva na dobro, što je znanstveno utemeljena vjera. Bio je jedan od "najkrotkijih" ljudi koji su ikada živjeli i nitko, osim našeg Spasitelja, nije u većoj mjeri baštinio zemlju.
  • Topics

×
×
  • Create New...