Jump to content

καιnos

Spirit Junkie
  • Zadnja posjeta

  • Posts

    361
  • Reputation

    38

Everything posted by καιnos

  1. καιnos posted objavi post u temi in Jehovini svjedoci
    Mi pogani nismo stručnjaci po tom pitanju, pustimo poznatog židovskog skolara Nehemiju Gordon da objasni
  2. καιnos posted objavi post u temi in Nevjesta Kristova
    Da ne bi ova tema išla u drugom pravcu (ko je formirao kanon Novog zavjeta, tema se može negdje otvoriti) da te pitam Amose, što vjerujete po pitanju pakla, mučenja u vječnoj vatri. Temu o Zmijcu i Modalizmu imamo već, a ova je tema o tvojoj crkvi pa eto jedno pitanje.
  3. καιnos posted objavi post u temi in Nevjesta Kristova
    Upravo to isto mogu reći i ja, i mormon i Jeh. svjedok. Od drugih ćemo biti vrijeđani, progonjeni, pogrešno nas razumiju. Zato naša odbrana uvijek treba biti da ćemo našu doktrinu braniti samo Biblijom. Ali ostali su mudri, oni se uhvate Ellen White, Josepha Smitha ili Williama Branhama i onda u njima traže greške - što su oni naučavali i tako ode diskusija u drugom pravcu.
  4. καιnos posted objavi post u temi in Nevjesta Kristova
    Možeš li nam onda pobliže objasniti ovu doktrinu. Kad se Isus molio - Oče ako je moguće da me mimoiđe ova čaša” je li se molio samome sebi ili je gore bio Bog, drugo biće? Jer po toj doktrini tako to ispada.
  5. καιnos posted objavi post u temi in Novi članovi foruma
    Zaželimo dobrodošlicu novom članu natasha_se 😃
  6. καιnos posted objavi post u temi in Novi članovi foruma
    Antonio, dobro nam došao na Kršćanski Chat 😀
  7. Tema ovog rada je Isusov sveobuhvatni odgoj, koji se temelji na unutarnjoj vrijednosti čovjeka, a ne na vanjskom statusu, ugledu, bogatstvu, koristi, etničkim, kulturološkim, političkim ili rasnim podjelama. Važnost ovog rada je da nam pomogne razumjeti Kristovu ljubav, jer On voli svakog čovjeka, bez obzira na njegov status u društvu. Svrha ovog rada je prikazati da kršćanstvo nije neka zatvorena religija, već naprotiv otvorena za sve narode, plemena i puke. Metoda kojom ćemo se koristiti u ovom radu je analitičko – deskriptivna. U ovom radu ograničit ćemo se na četiri vida Isusovog odgoja: Isusov stav prema grešnicima, Isusov stav prema neznabošcima, Isusov stav prema ženama i Isusov stav prema bolesnima. Također ćemo se ograničiti samo na neke određene biblijske odlomke iz evanđelja. Društveno stanje prvoga vijeka u Palestini bilo je razjedinjeno. Muškarac je bio glava obitelji i vodio glavnu riječ, dok je žena kao biće bila u podloženoj ulozi. Osobito je udovica simbol slabosti i siromaštva. Postojala je i siromašna klasa, koja je po židovskom vjerovanju bila odbačena od Boga. Toj su klasi pripadali najbjedniji, najsiromašniji, bolesni, ali i ljudi koje religija nije potpuno zanimala. Ali, grupa koja je bila omražena više nego ijedna druga, bili su neznabošci. Židovi su napravili takve zakone koji su zabranjivali svaki kontakt sa neznabošcima. Ta mržnja se najbolje očituje u njihovim molitvama. Svaki Židov ujutro i uvečer molio se i zahvaljivao Bogu za tri prednosti: Bože, hvala Ti što se nisam rodio kao rob, što nisam kao neznabožac i što nisam žena.1 Ali kako se Isus odnosio prema grešnicima, neznabošcima, ženama i bolesnima istražit ćemo u sljedećim primjerima iz Biblije. 1 Jovan Ilijev, Ateizam ili Hrišćanstvo, (Beograd: Caligraph, 2001), str. 393 II. ISUSOV STAV PREMA GREŠNICIMA Javna grešnica (Lk 7, 36-50) Ovaj divan prizor koji nam donosi evanđelist Luka, svjedoči o bezgraničnoj Božjoj ljubavi i praštanju koje nam on šalje kroz Isusa. Cijela radnja se zbiva u kući farizeja, koji se zove Šimun. On je pripremio gozbu na koju je pozvao Isusa. Takav objed u Palestini onog doba nije bio zatvorenog tipa, pa su mnogi znatiželjnici mogli ulaziti i promatrati što se događa. Tu priliku iskoristila je jedna žena, koja baš i nije bila poželjan gost, jer je bila poznata grešnica (vjerojatno prostitutka koja je djelovala u gradu Jeruzalemu, Tiberijadi, Kafarnaumu !).1 Takve žene po učenju farizeja nemaju pristupa u Kraljevstvo Božje. Biblija ne govori je li se ova žena već susretala sa Isusom. Možda je naprosto bila jedna od onih koja je slušala Isusovu radosnu vijest o Božjem milosrđu i praštanju, tako da je došlo do promjene njenog života, te je došla da mu se zahvali. Ona daje Isusu ono što ima: sve što joj je dotad služilo u njenom grešnom životu, kosu, poljupce, suze, pomast. S druge strane domaćin negoduje (r. 39). Stoga Isus iznosi jednu usporedbu s kojom otkriva da poznaje i njegove skrivene misli i njenu nutrinu ( r. 40 – 43). Tako Isus u nastavku saopćava Šimunu da su mnogi grijesi te žene oprošteni, premda ne prelazi olako preko tih grijeha za koje kaže da ih je mnogo. Riječima jer ljubljaše mnogo Isus želi reći da je njezina ljubav prema njemu bila velika i da je to dokaz da joj je oprošteno. JB to dobro parafrazira riječima «njezini grijesi, njeni mnogobrojni grijesi mora da su joj oprošteni, jer inače ne bi pokazivala tako veliku ljubav».2 Svojim neobičnim činom otkrila je Isusovo milosrđe i veličinu praštanja koje je primila od Boga i tako dobila novu prigodu da započne jedan novi život. Zakej (Lk 19, 1-10) Radnja ovog događaja zbiva se u Jerihonu, trgovačkom gradu raskošne ljepote kroz koji je Isus prolazio. To je jednom čovjeku po imenu Zakej pružilo priliku da ga vidi. Zakej znači «čist», za Židove on je «nečist» jer je carinik i to nadcarinik.3 Carinik u ondašnje vrijeme je bio simbol grešnika, poput neznabošca. Automatski prestaje biti sinom Abrahamovim te je kao takav isključen iz mesijanskih obećanja i nade. Ali u njemu se rodila želja da se susretne sa Isusom, i kako je bio niskog rasta popeo se na smokvu da ga vidi. Isus nije pozvao Zakeja da siđe sa drveta, nego mu je rekao Danas mi je proboraviti… Riječ «danas» (19 puta u Luke) izriče milosni trenutak, povijesni čas u kojem se ostvaruje objaviteljska i spasenjska prisutnost Isusa.4 Dok s jedne strane Zakej prima Isusa sav radostan, s druge strane narod mrmlja (r. 7). Prvoga su osudili kao grešnika, a drugoga su kritizirali zato što je pristao da bude gost jednom takvom čovjeku. Zakej svoju radost iskaziva dobrim činom (r. 8). On daje mnogo više nego što židovski učitelji traže. Stoga nam Isusov odgovor (r. 9) želi dati do znanja da je ovaj neomiljeni čovjek bio spašen. Prvi dio odgovora «Danas je došlo spasenje ovoj kući» u prvom redu se odnosi na našega carinika, dok izraz «jer i on je Abrahamov sin» zacijelo označuje pravog Židova, koji slijedi Abrahamovu vjeru (Rim 4, 12), a ne onog koji je samo tjelesni potomak tog patrijarha.5 Ovaj događaj nam jasno pokazuje potvrdu Isusove izjave da je Sin čovječji došao da trži i spasi ono što je izgubljeno. Zakej je nedvosmisleno bio među izgubljenima, ali ga Isus nije ostavio u tami, nego ga izveo na put svjetlosti. 1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991) , str. 134. 2 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evađelja po Luki (Novi Sad: Dobra Vest, 1983.), str. 149 3 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991) ,str. 336. 4 Isto, str. 337. 5 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evađelja po Luki (Novi Sad: Dobra Vest, 1983.), str. 283 III. ISUSOV STAV PREMA NEZNABOŠCIMA Satnikov sluga (Mt 8, 5 – 13; Lk 7, 1 – 10) Glavnina ove priče zbiva se u Kafarnaumu i govori o izlječenju satnikovog sluge. Satnik je u službi rimske vojske na području Heroda Antipe i svakako da se radi o jednom poganinu. On je prijateljski raspoložen prema Židovima tako da poštuje njihove uredbe i običaje. Čak im je i sinagogu sagradio. Vjerojatno je židovski prozelit – «bogobojazan», to jest prihvaća židovsku vjeru u jednog Boga, njihova moralna načela i dijeli njihove mesijanske nade.1 Čuvši da se Isus nalazi u Kafarnaumu, posla židovske starješine moleći ga da mu ozdravi slugu. Satnik je svjestan činjenice što za Židova znači ući u kuću jednog poganina, te Isusu ne pristupa sam već preko glasnika. Ali kad vidje da Isus ipak dolazi u kuću, u njemu se otkriva čovjek duboke vjere. On zna da je Isusova riječ jaka i učinkovita, te traži od njega da mu slugu izliječi iz daljine. Isus mu odgovara: «Kažem vam ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere» (Lk 7, 9). Ovaj je redak ključ čitava događaja. Vjera ovog satnika nadilazi vjeru bilo kojeg Izraelca u tolikoj mjeri da se Isus začudi / u D-F, «zadivi.»2 Nadalje Isus kaže da će mnogi s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu (Mt 8, 11 – 12). Sinovi kraljevstva (Izrael po tijelu), koji su prvi pozvani da prime baštinu i da sjednu sa svojim patrijarsima, bit će bačeni u tamu, dok pogani dolaze sa svih strana svijeta, ulaze u kraljevstvo i sjedaju za stol sa njihovim patrijarsima. Pravi Izrael se temelji na vjeri u Isusa Krista. Takvu vjeru imao je satnik i takva vjera sačinjava kraljevstvo nebesko. 1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 126. 2 R. T. France, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Mateju (Novi Sad: Dobra Vest, 1987), str. 155. Kanaanka (Mt 15, 21 – 28; Mk 7, 24 – 30) Ovoga puta Isus boravi u krajevima tirskim i sidonskim, ali ne s nakanom da naviješta evanđelje, nego zbog povlačenja u mir. Uto dođe neka žena iz onih krajeva vapeći Isusu da joj izliječi kćerku koju je opsjeo zli duh (Mt 15, 21.22). Žena dolazi s područja Kanaana koje izvorno obuhvaća zemlju obećanja, Feniciju i Siriju, te postaje pojam za poganina.1 Dok Isus na njene vapaje ne odgovara, njegovi učenici mu pristupe i zamole ga da joj udovolji, da ne viče za njima. Isus nato reče da je poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova (Mt 15, 24), prvi na redu je Izrael, pa tek onda drugi. No žena je i dalje uporna, na što joj Isus odgovara okrutnom izrekom (Mt 15, 26). Izraz psi je bio uvredljiv naziv za pogane u ono vrijeme. Isus, dakle, izražava prezriv židovski stav prema poganima da bi objasnio zašto njezina molba ne može naći mjesta u njegovu poslanju Izraelu.2 Ali, izjavom da psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara (Mt 15, 27), žena je pokazala duboku poniznost i živu vjeru. Ona je jedna od rijetkih koja je imala čast da mu Isus kaže Velika je vjera tvoja! (tomu je najbliži satnik). Ova žena naviješta vrijeme kada će duhovni Izrael preći granice kultura i narodnosti. Također ovo je zoran primjer što znači moliti ustrajno, ponizno, živom vjerom. ISUSOV STAV PREMA ŽENAMA Samarijanka (Iv 4, 1 – 42) Isus je u mnogo prigoda pojedinačno razgovarao sa ženom, no najduži razgovor bio je sa Samarijankom koja je došla po vodu na Jakovljev zdenac, na kojem se Isus sam odmarao. Da bi ovoj ženi rekao radosnu vijest, Isus je bio do te mjere spreman narušiti društvena pravila prvoga stoljeća. Ta žena u očima židovskih rabina nije bila samo rasno i moralno nečista, nego i spolno. Također i njegovi učenici, kao tipični muškarci, su se iznenadili što razgovara sa ženom (r. 27). Sigurno je da ni jedan rabin ne bi razgovarao sa ženom. Jedna rabinska izreka glasila je ovako: «Zbog onoga što bi ljudi mogli pomisliti, muškarac ne smije biti sam s nekom ženom u konačištu, pa čak ni sa svojom sestrom ili kćerkom. Zbog onoga što bi ljudi mogli pomisliti, muškarac ne smije na ulici razgovarati ni s jednom ženom, pa čak ni s vlastitom, a pogotovo ne s nekom drugom.»3 Tako se razgovor na zdencu pretvorio u duboku teološku raspravu. Isus se otvoreno otkrio toj ženi, kao nijednom muškarcu. Nije se prema njoj odnosio potcjenjivački, i njezina je pitanja shvaćao ozbiljno. Rezultat toga razgovora je što su i ona i Samarijanci uzvjerovali da je Isus spasitelj svijeta i obećani Mesija. 1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 202. 2 R. T. France, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Mateju (Novi Sad: Dobra Vest, 1987), str. 252. 3 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Ivanu (Novi Sad: Dobra Vest, 1988), str. 214. Kanaanka (Mt 15, 21 – 28; Mk 7, 24 – 30) Marija iz Betanije (Lk 10, 38 – 42) Ovo je jedna od prigoda koja govori o tome kako je Isus na pozitivan način uključivao žene u svoju službu. Riječ je o Mariji, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ (r. 39). S druge strane imamo njenu sestru Martu koja je bila mnogo zauzeta posluživanjem. Ona pristupa Gospodu s molbom da kaže Mariji da joj pomogne. Međutim Isusov odgovor kojim posreduje između sestara iznenađuje: «Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.» (r. 42) Sjedeći do Isusovih nogu, Marija je prihvatila tradicionalnu mušku ulogu učenika koji sjedi do nogu rabina. Isusovi postupci ne slažu se s mišljenima rabina. U Talmudu je Rabin Eliezer rekao: «U žene nema mudrosti, osim za ženske poslove». U jednoj verziji je pridodano: «Riječi zakona bolje je spaliti, nego ih dati ženi». U Mišni je isti rabin rekao nešto slične težine: «Pouči li čovjek svoju kćerku Zakonu, to je isto kao da ju je poučio razvratu».1 Nasuprot rabinskoj tradiciji Krist je poučavao žene i uključivao ih među svoje sljedbenike, što govori da Evanđelje ne poznaje spolne granice. V. ISUSOV STAV PREMA BOLESNIMA Gubavac (8, 1 – 4; Mk 1, 40 – 45; Lk, 12 – 16) Gubavac je kao nečist isključen iz zajednice Božjeg naroda, te kao takav ne može ući u sinagogu i hram niti se pridružiti blagdanskim radostima. Odbačen od vlastite obitelji živi u kolibi izvan naselja i ako mu se tko približi, mora vikati: «Nečist, nečist!» Po učenju rabina veće je čudo izliječiti gubavca nego uskrisiti mrtvaca.2 Ako se izliječi, mora dobiti potvrdu od svećenika da je izliječen, i tek tada može pristupiti Božjoj zajednici. Tako jedan gubavac dođe k Isusu, klekne i zamoli ga: «Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!» (Lk 5, 12). On prilazi Isusu s uvjerenjem u njegovu sposobnost da mu pomogne. Isus ganut nad bijednim stanjem siromašna gubavca u društvu, prelazi preko ljudskih zakona, jer je dotakao nečista čovjeka. Dotaknuti nečistu osobu značilo je navući nečistoću na sebe (Lev 5, 3). Nakon što ga je Isus očistio, naložio mu je da se pokaže svećeniku i time pokazao da nije došao ukinuti Zakon, nego ispuniti. Ovaj primjer jasno nagoviješta Isusovo poslanje i njegovu ljubav prema odbačenim članovima društva. Rezultat te ljubavi je da je ozdravljeni stao uvelike propovijedati i razglašavati događaj, tako da Isus više nije mogao javno ući u grad. Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 77. ZAKLJUČAK Iz ovog rada možemo zaključiti da je Isusov stav prema ljudima na margini društva bio pozitivan. Njegov stav prema grešnicima nije osuda i prezir, nego ljubav i poštovanje koje je grešnicima ulijevalo volju da se obrate. Također rasa za Njega nije bila mjerilo pripadništva Božjem kraljevstvu, već vjera koja je djelatna, koja očekuje i zadobiva. Žene su također bili dionici Božjeg kraljevstva. Za Isusa nisu postojale spolne granice, tako da su i žene bile među Njegovim sljedbenicima. Posebnu sućut Isus je gajio prema bolesnima (gubavima, slijepima, ubogima…). Uvijek je imao vremena zaustaviti se i pružiti im potrebnu pomoć i uputiti ih na stazu pravednosti. U svim ovim primjerima možemo vidjeti očitovanje Božje ljubavi, milosrđa i praštanja prema palom ljudskom rodu. by καιnos
  8. Otk 13,18: Ovdje je mudrost! Tko ima razuma, neka izračuna broj zvijeri, jer to je broj čovjeka, a njegov je broj 666.” Broj 666 oduvijek je izazivao interes javnosti. Ovim brojem nisu bili fascinirani samo kršćani, već i drugi pustolovi koji su se bavili raznim proročanstvima. Bilo je raznih nagađanja tijekom 2000 godina kršćanske povijesti. Svaka generacija je imala svoje tumačenje. Tumači su pokušali pronaći ispunjenje ovog broja u svojoj sredini iu svom vremenu. Prvi kršćani potražili su ispunjenje ovog broja u rimskom caru Neronu, koji je okrutno progonio kršćane. On je taj koji je osudio apostola Pavla na smrt. Sljedeći car je Domicijan. Također je 1990-ih okrutno progonio kršćane diljem Rimskog Carstva. Apostol Ivan piše knjigu Otkrivenja upravo u vrijeme Domicijanova progonstva. Stoga su neki rani kršćani očekivali ispunjenje broja 666 od rimskog cara Domicijana. Tijekom reformacije, Luther, Calvin i drugi reformatori vidjeli su ispunjenje broja 666 u srednjovjekovnoj većinskoj crkvi. Nedavno su njemački Kaiser i Adolf Hitler identificirani s tim brojem. Danas neki mogu vidjeti ispunjenje ove brojke kao Al-Qaedu ili islam. S druge strane, mnogi kršćani koriste gematriju za dešifriranje 666. Gematrija (od hebrejskog גימטריה gimatrija), također Gematrija ili Gimatrija, je hermeneutička tehnika tumačenja riječi pomoću brojeva. U 17. stoljeću njemački klasičar Andreas Helwig otkrio je brojčanu vrijednost broja 666 u latinskom natpisu Vicarivs Filii Dei (“Zastupnik Sina Božjeg”) i posumnjao da je to titula papinstva. Međutim, takvo tumačenje broja 666 je problematično iz više razloga. Prvo, ne postoje dokumentirani dokazi da se Vicarivov Filii Dei ikada pojavio na papinskoj tijari ili mitri. Iako su se u prošlosti neki pape povremeno nazivali Vicarivs Filii Dei, nema dokaza da je to ikada bio službeni papinski naslov. Nadalje, nigdje u objavi gematrija se ne koristi kao metoda izračuna. Brojevi u knjizi Otkrivenja redovito imaju simbolična značenja. Kada sljedeći tekst kaže da 144 000 ima Božje ime na svojim glavama (Otkrivenje 14,3), to nije poziv na matematičko izračunavanje, već duhovno razumijevanje Božjeg imena. Postavlja se pitanje: Je li apostol Ivan uopće želio da radimo matematiku kako bismo otkrili broj 666? Je li Ivan bio matematičar? Da je doista mislio da samo matematičari mogu ići u raj, koji bi jezik očekivao koristiti za dešifriranje ovog broja? (Latijski - Otkrivenje je napisano na grčkom - na grčkom. Sigurno je da je Ivanovm materinji jezik bio hebrejski i aramejski i da je bio duboko ukorijenjen u hebrejskoj dikciji. Kako onda razumjeti broj 666? Na svakom koraku Ivan koristi slike, simbole i događaje iz Starog zavjeta kako bi opisao budućnost. Preduvjet za razumijevanje Otkrivenja nije latinski ili grčki, ne sva književnost, nego isključivo Stari zavjet. Rani kršćanin koji u crkvi čuje za broj 666 iz Otkrivenja automatski povlači paralelu s mjestom u Starom zavjetu gdje se taj broj spominje. Sigurno mnogi ne znaju da se ovaj broj spominje još u Starom zavjetu. 1. Kraljevima 10:14 ili 2. Ljetopisa 9:13: “Težina zlata koje je Salomonu stiglo u jednoj godini bila je 666 talenata zlata... Grčki ili atički talent težio je 26 kg, [2] rimski talent 32,3 kg, egipatski talent 27 kg [2] i babilonski talent 30,3 kg. Drevni Izrael i neke druge bliskoistočne zemlje prihvatile su babilonski talent i kasnije promijenile količinu mase koja je ulazila u ovu jedinicu. Teški normalni talent Novog zavjeta težio je 58,9 kg. Drugi hebrejski talent težio je 34,272 kg, od čega su izvedeni minah (0,571 kg), šekel (11,424 g) i pola šekela. – 30,3x666=20 179,8 (20 tona). SAD 8000 tona, Švicarska1000 tona, Spanjolska 282 tone Kako nam ove informacije mogu pomoći da razumijemo broj 666 iz Otkrivenja? Odmah nakon ovog stiha, kaže se da je Salomon počeo napuštati Boga. Salomon je bio najmudriji čovjek, prije i poslije njega nitko nije bio mudriji od njega. Dobro je poznavao Stari zavjet. Što je pogriješio? Ponovljeni zakon 17:14-20: “Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, i zauzmeš je i nastaniš se u njoj, i tada kažeš: “Postavit ću kralja nad sobom” kao svi narodi koji su oko mene, postavit ćeš za kralja nad sobom samo onoga koga izabere Gospodin, Bog tvoj. Nad sobom ćeš postaviti kralja između svoje braće; ne možeš nad sobom staviti stranca koji ti nije brat. Samo ne smije držati mnogo konja niti voditi narod natrag u Egipat da poveća broj svojih konja, jer ti je Jahve rekao: "Nikada se više nećeš vratiti ovim putem." Niti neka uzima mnogo žena, da mu srce ne zaluta; niti neka skupi sebi previše srebra i zlata. Onda kada sjedne na svoje kraljevsko prijestolje, dat će da se primjerak ovog zakona, koji je pred levitskim svećenicima, zapiše u knjigu. I neka ove stvari budu s njim, i on će ih čitati sve dane svog života, da se nauči bojati Gospodina, Boga svojega, da može držati sve riječi ovoga zakona i ovih odredaba i vršiti ih; da se njegovo srce ne uzvisi nad braćom njegovom i da ne odstupi od zapovijedi ni desno ni lijevo, da bi produžio dane svoje vladavine, on i njegovi sinovi, usred Izrael. Ali čitamo što Salomon čini 1. Kraljevima 10:26, 28-29: “Također je Salomon skupio bojna kola i konjanike, tako da je imao 1.400 kola i 12.000 konjanika, koje je postavio u gradove za kola i pred kraljem u Jeruzalemu... I konji su dovedeni Salomonu iz Egipta, i grupa kraljevih trgovaca ih je u gomilama dovela za kupovnu cijenu. Kola su dovezena iz Egipta za šest stotina srebrnika, a konj za stotinu i pedeset; Na isti način, preko njihove agencije, to je izvršeno za sve kraljeve Hetita i kraljeve Arama. 1. Kraljevima 11:1-3: “Ali kralj Salomon volio je mnoge tuđinke osim faraonove kćeri: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetite, od neznabožaca, za koje je Jahve rekao sinovima Izraelovim: 'Ne idite .' njima i ne dajte im da dođu k vama, jer će oni sigurno obratiti vaša srca svojim bogovima. Salomon se njih s ljubavlju držao. I imao je 700 kneževskih žena i 300 priležnica; a njegove su žene iskušavale srce njegovo. Stoga je ovaj zakon propisan da se kralj ne bi uzoholio i uzvisio nad svojom braćom. Nakon što je Salomon prekršio ovaj zakon na sve tačke gore, postao je ponosan. Postao je arogantan, napustio Boga i otišao svojim putem, zavodeći ljude na krivi put i zavodeći ih da štuju strane bogove. Salomonov prihod od 666 talenata zlata bio je zbroj svih njegovih postignuća vlastitim trudom – bez Boga. To je broj čovjeka iz Otkrivenja 13, koji simbolizira ljudsko postignuće. Sve što čovjek postigne bez Boga je ništa... srce mu se uzdiglo nad braćom i obožavao je druge bogove. 666 je otpadništvo od Boga. Zanimljivo je da su se babilonska matematika i njen sustav mjerenja temeljili na broju 6. Zahvaljujući Babiloncima, sada vrijeme mjerimo šesticama. 60 sekundi je minuta, 60 minuta je sat. Babilonski svećenici koristili su se ovom kartom za predviđanje budućnosti. Otkrivenje 13 sadrži mnoge paralele s knjigom proroka Daniela. Babilon je bio ponosan i buntovan, protivio se i vrijeđao Boga, vodio rat protiv Božjeg naroda i pokoravao ga. Na kraju je pozvao narod zemlje da ga štuje kao Boga (Dn 3,1-30). Zanimljivo je da je kip koji je napravio Nabukodonozor bio visok 60 lakata i širok 6 lakata. A tko god ne prihvati štovanje kipa, bit će uništen. Pogledajmo neke tekstove iz Biblije koji govore o ovom velikom grijehu. Izaija 14:12-13: Uzaći ću na nebo i uzvisit ću prijestolje svoje iznad zvijezda Božjih i sjedit ću na gori zbora na krajnjem sjeveru; Uzapet ću se u visinu oblaka i izjednačiti se sa Svevišnjim!” Ovaj Kerubim, zaklanjač bio je ljubomoran na Isusa i želio je uživati u obožavanju koje je imao. Ponos, uzvisivanje je bio prvi i najopasniji grijeh. Također ću navesti još nekoliko primjera kada je u pitanju ovaj grijeh. Eva - Zmija "Ali Bog zna da će ti se u onaj dan kad budeš jeo od njega otvoriti oči i bit ćeš kao Bog, poznavajući dobro i zlo!" - Eva je uzela voće jer je željela biti poput Boga? Izgradnja babilonske kule Postanak 11:4: “I rekoše: Postanak 11 - Sagradimo grad i kulu čiji će vrh dosezati do neba, da si steknemo ime da se ne raspršimo po cijeloj zemlji. postati!" Poniženje i Nabukodonozorova obnova Dn 4,26-27: “Dvanaest mjeseci kasnije otišao je u svoju kraljevsku palaču u Babilon. Tada je kralj započeo i rekao: 'Nije li ovo veliki Babilon, koji sam ja sagradio za sebe kao kraljevsku rezidenciju sa svojom moćnom moći i za čast mog veličanstva?' - Nabukodonozor se uzvisio, ponos. Kralje Ezekija. Tih dana Ezekija se smrtno razbolio. Tada mu pristupi prorok Izaija i reče. 2 Kraljevima 20: Uredi svoju kuću; jer ćeš umrijeti Stihovi 10 i 11: “Ezekija reče: Lako se sjeni spustiti deset stupnjeva; ne, ali sjena bi se trebala vratiti deset koraka unazad! Tada je prorok Izaija zazvao Gospodina; i učinio je da se sjenka na Ahazovom sunčanom satu, koja je bila otišla prema dolje, vrati deset stupnjeva unazad.” I umjesto da Ezekija govori o Božjim čudima, kako ga je Bog izliječio, i čudu na sunčanom satu, on pokaziva Babiloncima sve što ima u svojem kraljevstvu - zbog ovog grijeha Babilonci su osvojili Jeruzalem poslije. Sud Božji nad Herodom Agripom Djela apostolska 12:21-23: “Ali Herod jednog dana obuče kraljevske haljine, sjede na sudačku stolicu i razgovara s njima. Ali svjetina mu je vikala: Ovo je glas Boga, a ne čovjeka! I odmah ga udari anđeo Gospodnji jer nije dao slavu Bogu; i izdahnuo je, izjeden od crva. - Uzvisio se nad Bogom i umro. Marko 10:37: "Rekoše mu: Daj nam da sjednemo jedan tebi s desne strane i jedan slijeva u tvojoj slavi." . Ali Isus ih pozva k sebi i reče im: Vi znate da oni koji vladaju pogane tlače i da im velikaši vladaju. Ali među vama neka ne bude tako, nego tko hoće među vama postati velik, neka vam bude sluga, a tko hoće među vama biti prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge. Filipljanima 2,6-8: “Koji, budući sličan Bogu, nije smatrao pljačkom biti jednak Bogu; ali on se isprazni, uzevši lik sluge i postavši kao ljudi; i našao u svom vanjskom izgledu čovjeka, ponizio se i postao poslušan do smrti, i to smrti na križu.” Ovo je prava ljubav, Isus, Sin Božji se ponizio da nama bude bolje, a Lucifer i ljudi teže da budu uzvišeni, da budu bogovi. Na kraju poruka za sve nas od Isua Luka 14:11: “Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen; a ko se ponizi bit će uzvišen.”
  9. καιnos commented on Kršćanski Chat's comment on a blog entry in Kršćanstvo
    Što veli apostol Jakov: "Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavlu, i pobjeći će od vas!" (Jakov 4:7).
  10. καιnos posted objavi post u temi in Katolicizam
    Intersantan tekst o dušama iz čistilišta. Tu bi se dalo postaviti mnogo pitanja. https://vjera.hr/poboznost-i-potvrda/duse-iz-cistilista-otkrivaju-sto-ih-najvise-rastuzuje-ne-mole-cak-ni-na-sprovodu/?fbclid=IwY2xjawGTUABleHRuA2FlbQIxMQABHacs8ufMMJ7_Epn6LHWLSlQXc03I24hbGOth0H3ukFYQyLZeXYG2PXbgxw_aem_M1F6SybH5JnMiIwgN1Qnvg
  11. Otkrivenje 14,1: “ Ugledam zatim Jaganjca kako stoji na gori Sionu i s njim sto četrdeset četiri tisuće koji na čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegova Oca.” Je li 144000 doslovan ili simboličan broj? Jehovini svjedoci tvrde da je 144 000 limit broja ljudi koji će vladati sa Kristom u nebu i provesti vječnost sa Bogom. Oni imaju ono što Jehovini svjedoci zovu nebeskom nadom. Oni koji nisu među ovih 144 000 će uživati zemaljsku nadu – raj na zemlji pod vladavinom Krista i 144 000.
  12. καιnos posted objavi post u temi in Razgovori
  13. Za obeležavanje Dana reformacije predlažem gledanje sledećih video priloga: Najbolji video o reformaciji: Španski reformatori XVI veka i njihov progon od inkvizicije (33 minute): https://youtu.be/sHjj2pXs87E G.F. Hendl — od italijanske raskoši do puritanskog Mesije (12 minuta): https://youtu.be/eouXHeq_1f8 Mučeničko stradanje protestanata Engleske u vreme krvave Meri - pesma: "Smrt jedne rimske dame" (9 minuta): https://youtu.be/GdMKIlvpzhQ Zum diskusija (audio): Blagoslov demokratije od 16. do 18. veka, njeni koreni u biblijskoj teokratiji (1 sat i 29 minuta): https://youtu.be/FgxzvrWt728 Reformacija u Americi: Ugašeno svetlo Džordža Vitfilda - duhovnog oca američkog naroda + propoved iz 18. veka (56 minuta): https://youtu.be/OjqVcaDlHZU Zum diskusija (audio): Katolička kontrareformacija - jezuitizam - temelj popularne psihologije (1 sat i 27 minuta): https://youtu.be/YHtmNAaz2xo Zum diskusija: Dekadencija savremenog protestantizma - Analiza 21 zablude savremenog evanđeoskog hrišćanstva (3 sata i 42 minute): https://youtu.be/8-aUXDQHt6g Reforma muzike u vreme reformacije i njena degradacija u savremenom otpalom protestantizmu (15 minuta): https://youtu.be/ZjNAMvvneo4 Za dublje proučavanje: http://svetlost.org/velika_borba.pdf Sažeto objašnjenje bitnih momenata reformacije: http://svetlost.org/reformacija.pdf Preuzeto sa facebooka
  14. 4) Svetim pismom su ukoravali oslanjanje na druge ljude i na sopstvena osećanja, umesto na razum: “A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. Niti se zovite učitelji; jer je u vas jedan učitelj Hristos. A najveći između vas da vam bude sluga...” “Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka.” “Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima.” (Matej 23,8-11; Priče 17,5; 1. Korinćanima 7,23) “Lud veruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.” “Razum će te čuvati izbavljajući te od zla puta” (Priče 14,15; 2,11-1) “Srce je prevarno više svega i opako: ko će ga poznati?” “Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviće se.” “Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo.” (Jeremija 17,9; Priče 28,26; 18,2) Protestanti nisu ni slutili kakve će civilizacijske blagoslove doneti reforma mentaliteta naroda koju su svojim učenjem proizveli. Iz reformisanih ljudskih srca izašli su blagoslovi demokratije, slobode misli i govora, moralnog življenja, poštovanja ljudske ličnosti, odsustva autoritarnosti i kulta ličnosti, visoke svesti o sopstvenoj odgovornosti, potpunog međusobnog poverenja, najvišeg stepena sazrevanja ličnosti, najmanjeg nivoa kriminala, prestanka praznoverja i sujeverja, visoke produktivnosti rada, uspešnog bračnog odnosa i blagoslovi zrele reakcije na stres. Ovo otkrivaju istorijski izvori iz vremena reformacije (od 16. do 19. veka): "Mir se nastanio u našem gradu... nema više svađa, zavisti, licemerstva i nesloge. Odakle može doći takav sklad, ako ne od Gospoda i od naše doktrine koja nas ispunjava rodovima mira i pobožnosti?” (James A. Wylie, The History of Protestantism, Published by Hartland Publications, 2003, p. 496) “Proklinjanje i psovanje, blud, svetogrđe, preljuba i poročan život, koji preovlađuje u mnogim mestima u kojima sam živeo, ovde su nepoznati. Nema podvodača i bludnica. Ljudi ne znaju šta je rumenilo i svi se odevaju na doličan način. Igre na sreću nisu uobičajene. Velikodušnost je tako velika da siromasi ne moraju da prose. Ljudi bratski opominju jedan drugoga, kako Hristos propisuje. Sudske parnice su proterane iz grada, i tu nema ni podmićivanja, ubistava ili stranačkog duha, već vlada mir i milosrđe. S druge strane ... crkve su sasvim oslobođene od svake idolatrije.” (Philip Schaff, History of the Christian Church, p. 645) Govoreći o drevnim Vikinzima, poznatima po ratničkom duhu, izvori iz XVIII veka su objašnjavali uzroke reforme njihovog mentaliteta: "Kako je došlo do toga da oni postanu tako poslušni i pokorni da se potčine veštini poljoprivrede? Da li se narod, naviknut na oružje i lenstvovanje, lako predaje napornom radu i veštini mira? Ako možemo da odgovorimo na ovo pitanje pravilno, mi ćemo shvatiti čemu treba pripisati srećnu transformaciju severa. ... Ja sam ipak pokazao da se Jevanđelje tri veka propoveda u Skandinaviji. Ovome bez sumnje, kao glavnom uzroku, mi treba da pripišemo srećnu promenu manira u ovim varvarskim područjima. Neka niko ne očekuje sveopštu civilizovanost na planeti bilo kojim drugim sredstvima. Mi uživamo u ovome danu, prednosti društva nastalog u Evropi iz propovedanja Jevanđelja, dok nezahvalno umanjujemo napore onih hrišćanskih misionara koji su nam u ime Boga ove prednosti doneli. ... Trajna promena njihovih manira implicira, da je njihova zemlja morala biti blagoslovena sa jednim od onih blagodatnih izlivanja Svetoga Duha, čije se posledice obično osećaju vekovima posle." (The Works of the Late Rev. Joseph Milner (1744–1797) in Eight Volumes, vol. III, p. 298, 1810)
  15. Toga dana, koji se obeležava kao Dan reformacije, je Martin Luter, zakucao je svojih čuvenih 95 teza na vrata svoje crkve u Vitenbergu. Sadržaj 95 teza predstavlja kritiku raznih zabluda i praznoverja toga vremena, kojima je crkva manipulisala narodom. Kako katolička crkva nije bila u stanju da argumentima zdravog razuma ospori Luterove kritike, ona se obratila za pomoć političkoj moći i odlučila da carskim dekretom ograniči slobodu protestanata da otvoreno žigošu njene zablude. No, protiv tog dekreta se pred državnim saborom usprotivila grupa nemačkih knezova i predstavnika 14 gradova. Njihov protest je bio utemeljen na biblijskom načelu: "Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima." (Dela 5,29). Po samom protestu reformatori vere su dobili naziv protestanti. Šta je bila suština njihove kritike katoličanstva? Protestanti su zastupali da, kao što je jevrejska crkva doživela otpad kada su na Mojsijevu stolicu seli književnici i fariseji, da je isto tako i rana hrišćanska crkva doživela otpad koji je kulminirao kada je na njen presto seo bezakonik (papa) koga su prorekli novozavetni apostoli: "Da vas niko ne prevari nikakvim načinom; jer neće doći (Hristos) dok ne dođe najpre otpad, i ne pokaže se čovek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da će on sesti u crkvi Božjoj kao Bog pokazujući sebe da je Bog." (2. Solunjanima 2,3-4) "Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada; I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom." (Dela 20,29-31) Ljubomir Nenadović otkriva da su reformatori bili odgovor na otpad hrišćanske crkve od Jevanđelja: "Cvingli u Cirihu, Heler i Manuel u Bernu, Faler i Kalvin u Ženevi, i mnogi drugi zauzmu se da dovedu svoju crkvu na pravije jevanđelske istine, koje su, kroz tolike godine, mnogim dodacima zavijene ili izopačene bile." (Ljubomir Nenadović, Celokupna dela) Istine koje su reformatori propovedali bile su odgovor na pomenute katoličke zablude. 1) Svetim pismom su ukoravali loše pokretačke motive kojima je crkva manipulisala masom: “Strah kojim me se boje zapovest je ljudska kojoj su naučeni.” “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a ko se boji nije se usavršio u ljubavi.” (Isaija 29,13; 1.Jov. 4,18) “I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.” (1.Korinćanima 13,3) 2) Svetim pismom su ukoravali površne moralne zahteve i propovedali reformu unutrašnjih motiva srca: "Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate." (Marko 7,9) “Teško vama književnici i fariseji, licemeri što čistite spolja čašu i zdelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.” (Matej 23,25) “Još reče: Šta izlazi iz čoveka ono pogani čoveka; Jer iznutra, iz srca ljudskog, izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, krađe, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čoveka.” (Marko 7,20-23) "Zato obrežite srce svoje." (5.Mojsijeva 10,16) “Ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših i od svih gadnih bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.” (Jezekilj 36,25-27) 3) Svetim pismom su ukoravali psihološku satisfakciju nečiste savesti koju vernici postižu kroz rituale, dobra dela i idolopoklonstvo, i naveli su ljude da spasenje potraže u Bogu: "A kad se molite, ne govorite mnogo ko neznabošci; jer oni misle da će za mnoge reči svoje biti uslišeni." (Matej 6,7) “Jer ste vi milošću spaseni, po veri. I to ne dolazi od vas. Dar je to Božji, i ne po delima da se niko ne bi pohvalio.” (Efescima 2,8-9) Osoba koja se zaista kaje i odbacuje svoje grehe, ima mir od samog Boga, i nema potrebe za dodatnim tehnikama umirivanja savesti, niti ima potrebu da osećanjima, čudima i kakvim drugim znacima sebe uverava da je sa Bogom.
  16. DAN REFORMACIJE 31. OKTOBAR Umesto praznika "Noć veštica" trebalo bi se podsetiti na jedan mnogo uzvišenijii istorijski događaj koji se desio 31. oktobra 1517. godine i koji je značio prekretnicu i izlazak civilizacije Zapada iz hiljadugodišnje tame srednjeg veka, pa se danas slavi istog datuma kao Dan reformacije. Kakav je bio položaj ljudske ličnosti u vremenu pre reformacije možda najjednostavnije otkriva Erih From kada opisuje kao odliku srednjeg veka "opšti nedostatak lične slobode... eksploataciju masa od nekolicine ljudi, skučenost zbog koje su seljaci iz bliske okoline — a da i ne govorimo o ljudima iz drugih zemalja — bili za gradskog stanovnika opasni i sumnjivi tuđinci, ... sujevernost i neznanje tog doba. Ono što razlikuje srednjovekovno društvo od modernog jeste nedostatak slobode pojedinca. Svako je u ranijem razdoblju bio prikovan za svoju ulogu u društvenom poretku. Čovek je imao malo izgleda da, u društvenom pogledu, prelazi iz jedne klase u drugu; teško da je bio u stanju da, čak i u geografskom pogledu, prelazi iz jednog grada u drugi ili iz jedne zemlje u drugu. On je gotovo uvek morao da ostane tamo gde je rođen. Često nije bio slobodan čak ni da se odeva po volji niti da jede šta je hteo." (Erih From, Bekstvo od slobode, III/1) Na koji način je otpala crkva odgovorna za hiljadugodišnje zatupljivanje naroda i njeno zadržavanje u tami srednjeg veka? Zato što je promovisala četiri zablude koje uništavaju zdrav razum i ličnost svakog čoveka koji na njih nasedne, a to su: 1) Loši pokretački motivi: Zastrašivanjem, laskanjem sujeti i pobuđivanjem sentimenta, vernik se navodi da dobra dela, umesto iz ljubavi, čini iz fanatičnih motiva: krivice, gordosti i sebičnog sentimenta. Sama krivica rezultuje da vernik svoje slabosti samo sputa u ispoljavanju, a onda mrzi one koji to ne rade, jer im podsvesno zavidi, jer bi i sam voleo da živi grešno, a ne sme iz straha od kazne. 2) Formalna pravila: Kaje se za loš čin i loša osećanja, a ne i za loše motive srca; pa će se pokajati što je rekao ružnu reč prijatelju, ali ne i zato što je takav u duši. On se kaje što je bio loš licemer, a loših pokretačkih motiva nije ni svestan jer ne razume smisao i duh Božjeg zakona. Čim popuste osećanja tuge, krivice i sramote na kojima temelji svoje lažno pokajanje, ponovo će da ispolji dotle potisnut greh. 3) Zavaravanje savesti: Kroz psihološki efekat dobrih dela, rituala (ispovesti, magijskog poimanja pričesti... ) i osećanja (idolopoklonstvo) vernik umiruje nečistu savest i greši slobodnije od osude savesti nego ateista. Da se zaista kaje za svoje grehe, imao bi čistu savest od samog Boga, i bez svojih rituala. 4) Odricanje od razuma: Da ne bi postao svestan prethodne tri zablude, oslanja se na duhovne autoritete koji misle umesto njega samog ili na svoja osećanja, ili na slepa pravila ponašanja, umesto da razumno preispituje svoje pokretačke motive i smisao svoga verovanja. To su zablude otpale hrišćanske crkve zbog kojih je zapadna civilizacija hiljadu godina čamila u tami srednjeg veka. I hiljadu godina su verni i pošteni ljudi od otpale crkve bili progonjeni sve do same smrti u svojoj nameri da pomenute zablude raskrinkaju. A sada, pošto je hiljadu godina bilo dovoljno da se pokaže šta otpala crkva može da pruži, došlo je vreme da istina konačno trijumfuje. Toga dana, 31. oktobra 1517. godine, bio je crkveni praznik Svih Svetih. A pre toga praznika, jedna plemenita ličnost i iskreni katolik, izborni saksonski knez Frederik Mudri (1463–1525) na kolenima se molio da Bog tog dana obilno blagoslovi sve koji dođu na obeležavanje tog praznika u njegovu lokalnu crkvu u Vitenbergu u Nemačkoj. "Jedno veče, povukavši se na počinak, legao je razmišljajući kako da organizuje praznik, i moljaše se Bogu za duše u čistilištu i božansko vođstvo za sebe, svoje savetnike i svoje ljude. Tako razmišljajući, zaspao je, i usnio da mu je poslan monah, pravi sin apostola Pavla, koga su ga pratili svi sveti radi svedočenja da je on božanski određen. U tom snu, tražili su od izbornog kneza da monahu dozvoli da napiše nešto na vratima crkve u Vitenbergu. Monah je počeo da piše, a slova su bila tako velika i sjajna da su se mogla čitati na velikoj udaljenosti; a pero koje je koristio za pisanje je bilo toliko dugačko da je krajem sezalo čak do Rima, i golicalo uši lava koji je tu čučao i to je zatreslo trostruku krunu na papinoj glavi. Svi kardinali i knezovi su potrčali da podrže papu čija kruna je tada bila uzdrmana; i, pošto se i sam sanjar pridružio nastojanju da podrži papinu krunu, probudio se u velikoj uzbuni i ljut na monaha koji je tako nespretno koristio svoje pero. Uskoro je ponovo zaspao, a njegov čudan san se nastavio; uznemireni lav je počeo da riče, a Rim i sve okolne države potrčaše da istraže slučaj; papa je zahtevao da se monah obuzda, a to je zahtevao posebno od izbornog kneza, pošto je monah pripadao njegovom vlastelinstvu. Izborni knez se još jednom probudi iz sna, zamoli Boga da sačuva svetog oca, papu, i ponovo zaspa. Njegov čudan san se nastavio i dalje, i video je sve knezove carstva kako se gomilaju u Rimu, i svi pokušavaju da slome tajanstveno pero. Međutim, što su se više trudili da to pero slome, ono je postajalo sve čvršće; a kada su pitali monaha gde je našao to pero i zašto je tako jako, on je odgovorio da ga je dobio od jednog od svojih starih učitelja; da je pripadala češkom gusanu (Janu Husu, koji je proklamovao istinu vek pre Lutera i čije prezime na češkom jeziku znači 'gusan') sto godina starog; i da je bila jako jer nijedan čovek nije mogao da ga slomi. Iznenada je sanjar čuo uzvik, i gle, iz pisaljke od pera izašlo je mnogo drugih pisaljki! Ovaj proročki san je ukazivao na ispunjenje proročkih reči koje je jedan vek ranije, Jan Hus, goreći na lomači, pred svoju smrt izjavio: "Danas ćete spaliti jedni bednu češku gusku, ali za sto godina pojaviće se labud kojeg nećete moći spaliti."
  17. καιnos posted objavi post u temi in Teološke debate
    Ako su Henok, Ilija i Mojsije na nebu, a sve upućuje da jesu onda su oni gore završili sa tijelima. Kako onda neki tvrde za ostale, da neka besmrtna duša lebdi gore i prebiva.
  18. καιnos posted objavi post u temi in Razgovori
  19. Dani stvaranja. U biblijskom izveštaju o stvaranju dani označavaju doslovne vremenske razmake od 24 sata. Tipično za način kako su Božji ljudi Staroga zaveta merili vreme izraz „veče i jutro” (1. Mojsijeva 1,5.8.13.19.23.31) označava pojedinačne dane, kada dan počinje uveče, odnosno sa zalaskom Sunca (vidi: 3. Mojsijeva 23,32; 5. Mojsijeva 16,6). Nema opravdanja kada se kaže da ovaj izraz na primer označava jedan doslovan dan u 3. Knjizi Mojsijevoj, a hiljade ili milione godina u 1. Mojsijevoj. Jevrejska reč prevedena sa dan u 1. Mojsijevoj je yom (jom). Kada reč yom prati određeni broj, onda ona uvek označava doslovni dan od 24 sata. (1. Mojsijeva 7,11; 2. Mojsijeva 16,1) i predstavlja još jedno ukazivanje na činjenicu da izveštaj o stvaranju govori o doslovnim danima od dvadeset i četiri sata. Deset zapovesti pružaju još jedan dokaz da se izveštaj o stvaranju iz 1. Knjige Mojsijeve odnosi na doslovne dane. U četvrtoj zapovesti Bog kaže: „Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. Šest dana radi i svršuj sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu, tada nemoj raditi nijednoga posla… jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.” (2. Mojsijeva 20,8-11) Bog ponovo jezgrovito iznosi izveštaj o Stvaranju. Svaki dan (džom) bio je ispunjen stvaralačkim radom, a posle toga Subota se pojavljuje kao vrhunac sedmice stvaranja. Subotni dan od 24 sata, obnavlja tako uspomenu na doslovnu sedmicu Stvaranja. Četvrta zapovest ne bi imala nikakvog smisla kada bi se svaki dan prostirao u eone.” Oni koji navode tekst iz 2. Petrove 3,8 „da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina” pokušavaju da dokažu da dani stvaranja nisu bili doslovni dani od dvadeset i četiri sata, prelazeći preko činjenice da se isti stih završava sa „hiljadu godina” su „kao jedan dan”. Oni koji dane Stvaranja tumače kao hiljade godina ili ogromne neodređene vremenske razmake od mnogo miliona, pa čak i milijardi godina sumnjaju u verodostojnost Božje reči – onako kako je zmija kušala Evu da to učini.
  20. καιnos posted objavi post u temi in Razgovori
  21. καιnos posted objavi post u temi in Biblija & Sveto Pismo
    Nešto malo o Henokovoj knjizi