Jump to content

Nefi

Član
  • Pridružen

  • Zadnja posjeta

  1. Nefi posted objavi post u temi in Mormoni
    Pitanje: Gdje će Ješua doći u svom drugom dolasku, u Ameriku kod vas ili u Izrael? Odgovor: Isus će se prvo javiti svojoj crkvi, pa onda izgubljenim plemenima Izraela, pa onda Judi, pa onda svim ostlim narodima. Pitanje: Jeste li ušli u novi savez ili čekate Ješuin dolazak? Odgovor: Mi verujemo u obnovu svega, što znači da je Bog ponovo obajavio i vratio novi i večni savez. Krštenjem i primanjem Dara Duha svetoga sklapamo savez sa Bogom , preko Isusa Hrista. Pitanje: Jeste li vi Božji narod, jeste li Židovi doseljeni u Ameriku? Odgovor: Crkva Isusa Hrista je dao sabiranja Izraela, jer svako ko se priljuči crkvi dobija patriarški blagoslov u kome mu je objavljeno kom Izrelskom plemenu pripada, a ako nije diraktan potomak Izraela, on bude adoptiran u jedno Izraelsko pleme, sa svim pravima i blagoslovima. Crkva Isus Hrista svetaca poslednjih dana šalje misionare širom sveta da sakupljaju izabrane i sakupljaju Izrael. "Vratiću ih u zemlju njihovu koju sam dao njihovim praočevima. ‘Poslaću mnogo ribara’, govori Gospod, ‘koji će ih loviti. Zatim ću poslati mnogo lovaca koji će ih loviti po svim gorama i po svim bregovima i po svim kamenim vrletima. Jer su moje oči na svim njihovim putevima." (Jeremija 16:14-21) Pitanje: Gdje je u bibliji predskazano vaš pokret? Odgovor: Biblija pominje sabiranje Izraela, i obnovu svega: "Njega (Isusa) treba da nebo pridrži do vremena obnove svega što obeća Bog ustima proroka svojih odveka." (Dela Ap 3:21) Kao i dolazak anđela koji će doneti večno Jevanđelje: "I videh drugog anđela gde leti posred neba, koji imaše večno jevanđelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakom plemenu, i jeziku i kolenu i narodu." (Otkr 14 06) Predkazana je pojava Mormonove knjige knjige: "Ti, sine čovečji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevim, drugovima njegovim. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjevog, drugova njegovih. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci. I kad ti kažu sinovi tvog naroda govoreći: Hoćeš li nam kazati šta ti je to? Reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevih, drugova njegovih, i sastaviću ga s drvetom Judinim, i načiniću od njih jedno drvo, i biće jedno u mojoj ruci." (Jezekilja 37:16-20) Drvo Judino = Biblija Drvo Josifovo = Mormonova knjiga Da budu jedno u tvojoj ruci. „Lebanon će se pretvoriti u voćnjak, i voćnjak će postati poput šume" "Zar se Lebanon neće uskoro pretvoriti u voćnjak, i zar voćnjak neće postati poput šume? Tog dana gluvi će čuti reči iz knjige, a iz mraka i tame progledaće oči slepih." (Isaja 29:17-18) Šta je Lebanom i da li je postao voćnjak i šuma? I koja je to knjiga koja će se pojaviti u to vreme? Počevši od 1900. godine, Izraelci su posadili više od 100 miliona stabala u Izraelu. Daljim istraživanjem, saznajemo da je više od 250 miliona stabala zasađeno od 1901. godine.' Tako je Izrael (i deo Lebanona) postao šuma, kao što je Isaija prorekao, a to se desilo u danima kada se pojavila Mormonova knjiga. "Dok se na nas ne izlije duh s visine, pa će se pustinja pretvoriti u voćnjak, a voćnjak će biti kao šuma." (Isaija 32:15) Pitanje: Zašto u svijet šaljete nezrelu djecu da propovjedaju? Odgovor: Prvo se tu ne radi o deci nego o punletnim mladićima. Ta nezrela deca su nosioci sveštenstva i tako Božje vlasti i autoriteta, ali mi nemamo samo punoletne mladiće koji idu na misiju, nego i starije bračne parove.
  2. ISTORIJA DŽOZEFA SMITA (Joseph Smith) (Drugi deo) "Nekoliko dana nakon što sam imao ovo viđenje, dogodilo se da sam bio u društvu sa jednim od metodističkih propovednika, koji je bio deo prethodno pomenutog verskog uzbuđenja; i razgovarajući s njim po pitanju veroispovesti, iskoristio sam priliku da mu ispričam viđenje koje sam imao. Bio sam veoma iznenađen njegovim ponašanjem; ne samo da je olako shvatao razgovor sa mnom, već i s velikom prezirom, govoreći da je sve to od đavola, da ne postoji ništa takvo kao što su viđenja i otkrivenja u ovim danima; da je sve to prestalo s apostolima, i da nikada više neće postojati ni jedno od njih. Ubrzo sam saznao, međutim, da je moje iznošenje ove priče pobudilo velike predrasude prema meni među pristalicama ovih verskih zajednica, i bilo je razlog velikog progona, koji se pojačavao; i mada sam bio nepoznati dečak, od samo četrnaest, petnaest godina, a okolnosti mog života takve da kao dečak nisam bio od neke važnosti u svetu, ljudi na visokim položajima su se ipak zauzeli da uzbune javnost protiv mene, i stvore žestoke progone; i ovo je bilo zajedničko za sve verske zajednice – sve ujedinjene u mom progonu. To me je tada i često kasnije podsticalo na ozbiljno razmišljanje, kako je bilo veoma čudno da jedan nepoznat dečak, sa nešto više od četrnaest godina, koji je radi svog skromnog izdržavanja bio prisiljen da svakodnevno radi, bio smatran osobom od tolike važnosti da bi privukao pažnju velikodostojnika najpopularnijih verskih zajednica toga vremena, u toj meri da u njima izazove duh najžešćeg progona i osude. Ali čudno ili ne, tako je bilo, i to je često bio uzrok moje velike tuge. Međutim, uprkos tome, činjenica je da sam imao viđenje. Otada sam smatrao da sam se osećao poput Pavla, kad se branio pred carem Agripom, iznoseći svoje viđenje kada je video svetlo i čuo glas; ali je još uvek bilo bar nekolicina onih koji su mu poverovali; neki rekoše da je nepošten, drugi rekoše da je lud; i bio je ismevan i vređan. Sve to, ipak, nije uništilo stvarnost njegovog viđenja. On je imao viđenje, i znao je da ga je imao, i svi progoni pod nebom ne bi mogli to promeniti; i mada će ga progoniti do smrti, znao je, i znaće do svog poslednjeg daha, da je video svetlo i čuo glas koji mu govori, i čitav svet ne bi mogao da ga natera da pomisli ili veruje drugačije. Isto je bilo i sa mnom. Zaista sam video svetlost, a posred te svetlosti video sam dve Osobe, i one su mi se stvarno obraćale; i mada sam bio omražen i progonjen zato što sam rekao da sam imao viđenje, to je ipak bila istina; i dok su me progonili, vređali, i lažno govorili svakakvo zlo o meni, bio sam podstaknut da se u svom srcu zapitam: Zašto me progone zbog iznošenja istine? Zaista sam imao viđenje, i ko sam ja da se odupirem Bogu, i zašto svet nastoji da me ubedi da poreknem ono što sam zaista video? Jer sam imao viđenje; znao sam to, i znao sam da Bog to zna, i nisam mogao to poreći, niti sam se usuđivao, jer sam znao da bih, kada bih to učinio, uvredio Boga i dospeo pod osudu. Zadovoljio sam svoj um što se tiče religijskog sveta – jer nije bila moja dužnost da se priključim nikome, nego da ostanem na istom dok ne dobijem dalja uputstva. Otkrio sam da je svedočanstvo Jakovljevo istinito – da čovek kome nedostaje mudrosti može iskati od Boga, i dobiće, a neće biti prekoren."
  3. (Prvi deo) "Kao rezultat mnogih izveštaja koje su proširile zle i lukave osobe, u vezi s rođenjem i napretkom Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana, s namerom njihovih autora da naruše ugled crkve i njen napredak u svetu – bio sam podstaknut da napišem ovu istoriju, da bih ispravio javno mišljenje, i obezbedio činjenice svima onima koji traže istinu, onako kako su se i dogodile, u vezi sa mnom lično i sa crkvom, u onoj meri u kojoj sam imao te činjenice u svom posedu. U ovoj istoriji predstaviću razne događaje u vezi sa ovom crkvom, u istini i pravednosti, onako kako su se dogodili, ili se i dalje dešavaju, a sada je [1838 godina] osam godina od organizovanja pomenute crkve. Ja sam rođen u godini Gospoda našega hiljadu osamsto petoj, dvadeset trećeg dana decembra, u gradu Šaronu, u okrugu Vindzor, u državi Vermont… Moj otac, Džozef Smit st. napustio je državu Vermont, i preselio se u Palmiru, u okrug Ontario (sada Vejn), u državi Njujork, kada sam imao deset godina, ili otprilike toliko. Četiri godine nakon dolaska u Palmiru, moj otac se preselio sa porodicom u Mančester koji je bio u istom okrugu Ontario – U njegovoj porodici je bilo jedanaest duša, poimenično, otac moj, Džozef Smit, majka moja, Lusi Smit (čije je devojačko prezime bilo Mek, kćer Solomona Meka); braća moja, Alvin (koji je umro 19. novembra, 1823. god. u svojoj 26. godini), Hajram, Semjuel Herison, Vilijam, Don Karlos i ja; i sestre moje, Sofronija, Ketrin i Lusi. U drugoj godini nakon naše selidbe u Mančester, nastalo je neuobičajeno uzbuđenje po pitanju religije u mestu u kom smo živeli. Započelo je s metodistima, ali je ubrzo postalo sveopšte među svim verskim zajednicama u tom kraju zemlje. Zaista, činilo se da je celo područje zahvaćeno time, i velika mnoštva su se priključila različitim verskim grupama, što je doprinelo ne tako malom komešanju i podeli među ljudima, od kojih su neki uzvikivali, gle ovde! A drugi, gle tamo! Neki su branili metodističku veru, neki prezbiterijansku, a neki baptističku. Da, uprkos velikoj ljubavi koju su obraćenici u ovim različitim verama ispoljavali u vreme svog obraćenja, i velikoj revnosti koju su pokazivali ovi službenici, aktivni u podizanju i podsticanju ovog neobičnog prizora verskih osećanja, kako bi svakoga obratili, kako su to voleli da kažu, neka se priključe onoj verskoj zajednici kojoj žele; ipak, kada su obraćenici počeli da se osipaju, neki u jednu versku zajednicu, a drugi u drugu, videlo se da su naizgled dobra osećanja i sveštenika i obraćenika više usiljena nego istinita; jer je sledio prizor velike zbrke i loših osećanja – sveštenici su se raspravljali sa sveštenicima, i obraćenici sa obraćenicima; tako da su se sva njihova dobra osećanja jednih prema drugima, ukoliko su ih uopšte i imali, potpuno izgubila u verbalnim sukobljavanjima i takmičenju u stavovima. U to vreme sam bio u petnaestoj godini. Očeva porodica je bila obraćena u prezbetarijansku veru, i četvoro od njih se pridružilo crkvi, naime, majka moja, Lusi; braća moja Hajram i Semjuel Herison, i sestra moja Sofronija. Tokom ovog vremena velikog uzbuđenja moj um je bio suočen sa ozbiljnim razmišljanjima i velikom nelagodom; ali iako su moja osećanja bila duboka i često jaka, još uvek sam sebe držao podalje od svih ovih zajednica, mada sam prisustvovao njihovim raznim sastancima onoliko koliko su to okolnosti dozvoljavale. Tokom vremena moj um je postao privržen metodističkoj zajednici, i osetio sam izvesnu želju da im se pridružim; ali tako je bila velika pometnja i razdor među raznim religijama, da je bilo nemoguće za jednu mladu osobu nalik meni, i tako neveštu s ljudima i stvarima, da dođe do bilo kakvog zaključka ko je u pravu a ko nije. Povremeno je moj um bio veoma uzbuđen, toliko su graja i metež bili veliki i neprestani. Prezbiterijanci su bili izrazito protiv baptista i metodista, i koristili su sve moći razuma i nadmudrivanja da bi dokazali njihove greške, ili, u najmanju ruku da bi ubedili ljude da su pogrešili. Sa druge strane, baptisti i metodisti su bili podjednako revnosni u nastojanju da uspostave svoja učenja i opovrgnu sva druga. Usred ovog rata reči i meteža u stavovima, često sam sebi govorio: Šta treba da se učini? Koja je od svih ovih strana u pravu; ili sve one greše? Ako je bilo koja od njih ispravna, koja je, i kako ću to znati? Dok sam se borio sa silnim teškoćama izazvanim takmičenjem ovih religioznih grupa, jednog dana sam čitao Jakovljevu poslanicu, prvo poglavlje, peti stih, koji kaže: Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga, koji daje svakome bez razlike, i ne kori nikoga; i daće mu se. Nikada nijedan stih iz Svetog pisma nije dotakao s više moći srce čovečje kao što je ovaj moje, tada. Čini mi se da je obuzeo velikom snagom svaki osećaj mog srca. Razmišljao sam o njemu uvek iznova, znajući da ako ikome treba mudrosti od Boga, meni treba, jer ne znam kako da postupim, i ukoliko ne budem dobio više mudrosti od one koju imam, nikada neću znati, jer veroučitelji različitih verskih zajednica razumeju iste stihove u Svetim pismima različito i uništili su svako poverenje u rešavanje pitanja oslanjanjem na Bibliju. Nedugo zatim došao sam do zaključka da moram ili ostati u mraku i pometnji, ili učiniti kako Jakov upućuje, to jest, da ištem od Boga. Nedugo nakon toga odlučio sam da ištem od Boga, zaključujući da ako On daje mudrost onima kojima ona nedostaje, i daje je svakome bez razlike, i ne kori nikoga, mogao bih da se upustim u to. Stoga, u skladu s odlučnošću svojom da ištem od Boga, udaljih se do šume da to i pokušam. To se dogodilo u jutro prelepog, vedrog dana, ranog proleća hiljadu osamsto dvadesete godine. Bio je to prvi put u mom životu da sam načinio takav pokušaj, jer među svim svojim brigama nikada nisam pokušao da se glasno molim. Nakon što sam se povukao na mesto gde sam ranije planirao da odem, gledajući okolo, i videvši da sam sâm, kleknuo sam i počeo da iznosim Bogu želje moga srca. Tek što sam počeo odjednom me je obuzela sila koja me je u potpunosti nadvladala i imala je tako začuđujući uticaj na mene vezujući mi jezik tako da nisam mogao da govorim. Gusta tama me je okružila, i neko vreme mi se činilo da sam osuđen na iznenadno uništenje. Ali, napregnuvši sve svoje moći da prizovem Boga da me izbavi od sile ovog neprijatelja koja me je obuzela, i u tom trenutku kada sam bio spreman da padnem u očaj i da se prepustim uništenju – ne nekoj umišljenoj propasti, već moći nekog stvarnog bića iz nevidljivog sveta, koje je imalo tako neobične moći koje nikada ranije nisam osetio ni u jednom biću – upravo u tom momentu velike uznemirenosti, video sam stub svetlosti baš iznad moje glave, jači od sjaja sunčevog, koji se postepeno spuštao sve dok nije pao na mene. Tog trenutka kada se pojavio osetio sam se izbavljenim od neprijatelja koji me je držao svezanim. Kada je svetlost zastala nada mnom video sam dve Osobe, čiji sjaj i slava nadmašuju svaki opis, kako stoje u vazduhu iznad mene. Jedna od njih mi je, pozvavši me po imenu i pokazujući na onu drugu, rekla – Ovo je Sin moj ljubljeni. Slušaj ga! Stvar o kojoj sam želeo da upitam Gospoda bila je da saznam koja je od svih verskih zajednica u pravu, kako bih znao kojoj da se priključim. Čim sam se pribrao, tako da sam mogao da govorim, upitao sam Osobe koje su stajale u svetlu nada mnom, koja je od svih verskih zajednica u pravu (jer do tog trenutka nikada nisam primio u srce svoje da sve one greše) i kojoj bi trebalo da se priključim. Odgovoreno mi je da se ne smem priključiti nijednoj, jer sve one greše; i Osoba koja mi se obratila reče da su sva ubeđenja njihova odvratna u Njegovim očima; da su sve njihove pristalice iskvarene, jer: „Približavaju mi se svojim usnama, ali su im srca daleko od mene, poučavaju oni učenjima i zapovestima ljudskim, imajući oblik pobožnosti, ali poriču moć njenu.“ On mi opet zabrani da se priključujem bilo kojoj od njih, i mnogo toga drugog mi reče, što ne mogu sada zapisati. Kada se ponovo pribrah, nađoh se gde ležim na leđima, gledajući u nebo. Kada se svetlost povukla, nisam imao snage; ali sam se ubrzo do izvesne mere oporavio, i otišao kući. Kako sam se naslonio na ognjište, majka je upitala šta se dešava. Odgovorio sam: Ništa, sve je u redu – sasvim sam dobro. A onda rekoh svojoj majci: Uverio sam se da prezbiterijanstvo nije istinito. Izgleda da je neprijatelj bio svestan, u vrlo ranom periodu mog života, da sam predodređen da se istaknem kao onaj koji će ga uznemiriti i zasmetati carstvu njegovom; u suprotnom zašto bi se moći tame udružile protiv mene? Zašto su neprijateljstvo i progon narasli protiv mene, još u detinjstvu mom?"
  4. Za članove crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana Zakon čednosti je Božji zakon seksualne čistoće. Prilikom krštenja, sveci poslednjih dana se obavezuju da se trude da poštuju ovaj zakon tokom celog svog života. Takođe se zavetujemo i u našim hramovima da ćemo držati ovu zapovest. Ovde ćemo govoriti o tome šta znači Zakon čednosti, šta ne znači i zašto je važan. Pre nego što uđemo u to šta je zakon čednosti, moramo da razgovaramo o tome zašto. Prvo, mi verujemo da smo svi mi duhovna deca Nebeskih roditelja, jednog Nebeskog Oca i Majke koji nas vole. Pošto Bog želi ono što je najbolje za nas, izložio je plan koji će nam pomoći da postanemo sličniji njemu. Pošto Bog ima fizičko telo, deo njegovog plana uključuje da se Božja duhovna deca rađaju na zemlji i tamo takođe dobijaju fizičko telo koje će jednog dana nakon ovog života postati usavršeno i ovekovečeno poput Božjeg tela. Bog nam je dao moć i dozvolu da učestvujemo u Njegovom planu stvarajući fizička smrtna tela za njegovu duhovnu decu. Bog deli sa nama deo svojih stvaralačkih moći u obliku rađanja dece. Pošto ova moć dolazi od Boga, ona je zato sveta i treba je koristiti samo onako kako Bog namerava. Taj koncept ne bi trebao da nas iznenađuje. Moć, dozvola i ovlašćenje da se uradi skoro sve u životu dolazi sa ograničenjima. Policajcima, školskim nastavnicima i pilotima avio-kompanija data je moć i ovlašćenje da rade određene poslove pod određenim uslovima. To nije besplatno za sve. Kada on ili ona zloupotrebljavaju moć koja im je data, tu nastaje problem. Letenje avionom punim putnika do nekog cilja, potpuno je normalno da pilot ima odobrenje i tako vlast za taj let. Ali ako to ovlašćenje nema, to je onda otmica. Bog nam je dao moć razmnožavanja. Tu moć trebamo koristiti, ali ne zloupotrebljavati. Zakon čednosti kaže da Bog odobrava seksualne aktivnosti samo između muškarca i žene koji su u braku. Ovaj zakon takođe zahteva potpunu vernost i lojalnost supružniku nakon venčanja. Seksualna aktivnost u braku ima dve svrhe: primarna svrha je očigledno da imamo decu, ali takođe smo naučeni da je seksualna aktivnost prikladna jednostavno kao izraz ljubavi između supružnika. Seksualna aktivnost je dobra i određena je od Boga kada se bavi u granicama zakona čednosti. "Seksualna osećanja su važan deo Božjeg plana da stvori srećne brakove i večne porodice. Ova osećanja nisu grešna — ona su sveta. Pošto su seksualna osećanja tako sveta i tako moćna, Bog vam je dao svoj zakon čednosti da nas pripremi da koristimo ta osećanja kako On namerava." — naime, u zaključenom, zakonitom bračnom odnosu. Držeći se zakona čednosti, pokazujemo poštovanje prema Bogu, prema Njegovoj moći, prema Njegovom planu, prema sopstvenom telu, prema telima drugih i prema Božjoj deci koju donosimo na ovaj svet. Sada, neizbežno se susrećemo sa pitanjem – osim čina seksa sa nekim sa kim nismo u braku, šta se tačno „računa“ kao neprikladna vanbračna seksualna aktivnost? Kada smo sa nekim otišli predaleko? Kao što postoji bezbroj načina i scenarija u kojima bi policajac mogao da zloupotrebi svoju moć, postoji bezbroj načina da neko prekrši zakon čednosti. Za nas bi bilo nemoguće da nabrojimo sve te načine, ali su nam dale neke smernice koje će nam pomoći da donesemo dobre odluke. „Čuvajte seks i seksualna osećanja svetim. Ne bi trebalo da budu predmet šale ili zabave, izvan braka između muškarca i žene, pogrešno je dodirivati se intimno, svete delove tela druge osobe, čak i ako je je ta osoba odevena. U svojim izborima o tome šta ćete raditi, gledati, čitati, slušati, razmišljati, objavljivati ili pisati, izbegavajte sve što namerno izaziva požudne emocije kod drugih ili kod vas. Ovo uključuje pornografiju u bilo kom obliku. Ako otkrijete da situacije ili aktivnosti čine iskušenja jača, izbegavajte ih. Znate koje su to situacije i aktivnosti. A ako niste sigurni, Duh sveti, može vam pomoći da to saznate.” Teški seksualni gresi mogu tako ozbiljni biti da su za Boga skoro slični kao i prolivanju nevine krvi. Međutim, nisu svi seksualni gresi isti ili iste veličine. Posebno gnusna i teška kršenja zakona čednosti apsolutno zahtevaju crkveni savet, što može dovesti tu osobu da izgubi ekskomuniciranjem članstvo crkve. Nesugerišemdasumanjeteškiseksualnigresinabilokojinačinuredu, nisu. Svaki greh je i dalje greh. Ali nijansa je važna. Takođe želim da naglasim da se zakon čednosti ne odnosi samo na činjenje ili nečinjenje određenih stvari – već na to da budete i da postanete čedna osoba. Radi se o promeni naših srca sve dok nam, sama pomisao na greh ne postane odvratna. Znači da mi možemo promeniti svoje ponašanje sa promenom srca. Jer pravo pokajanje uključuje promenu srca. Tu lečimo osnovni uzrok umesto samo simptome. Da bismo izvršili te promene, moramo se obratiti našem božanskom lekaru, Isusu Hristu. Kroz Njega je moguće pokajanje. Oprost i olakšanje je dostupno onom ko se „prepusti podsticajima Svetog Duha, i odbaci prirodnog čoveka i postane svetac kroz pomirenje Hrista Gospoda...“
  5. Zašto se to ne slaže sa pismom? Novi zavet koji imamo je nastao u crkvi koju su vodili apostoli Otkrivenjem sa neba. Baš novi zavet opisuje kakva crkva Hristova treba da bude. Znači ako bilo koja crkva ove tačke nema, onda je to samo jedna loša kopija: HRIST JE ORGANIZATOR CRKVE "A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovom kamenu sazidaću crkvu svoju.". (Mateja 16:15-19) "On je i glava tela, Crkve..." (Kol 1:18) CRKVA MORA NOSITI IME ISUSA HRISTA "...kao što je i Hristos glava crkvi..." (Efež 5:23) "On je i glava tela, Crkve..." (Kol 1:18) MORA BITI IZGRAĐENA NA TEMELJU APOSTOLA I PROROKA "Nazidani na temelju apostola i proroka, gde je kamen od ugla sam Isus Hristos, Na kome sva gradjevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu" (Efež 2:19-20) MORA IMATI ISTU ORGANIZACIJU KAO IZVORNA CRKVA "I On je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevandjeliste, a jedne pastire i učitelje..." (Efež 4:11) MORA IMATI BOŽANSKU VLAST "I niko sam sebi ne uzima ove časti, nego ga Bog poziva - kao i Aarona. Tako i Hristos ne proslavi samoga sebe da bude prvosveštenik, nego onaj koji mu reče: »Ti si Sin moj«, ." (Jevrejima 5: 4-10) CRKVA NEMA PLAĆENE SVEŠTENIKE "napasajte stado Božije koje je kod vas i nadgledajte ga ne prisilno, nego dragovoljno, kako Bog hoće, ne iz želje za sramnim dobitkom, nego u predanosti" (1 Petrova 5: 2) MORA KRSTITI URANJANJEM U VODU "A kad je Isus kršten, iziđe odmah iz vode." (Matej 3:16) CRKVA MORA DAVATI DAR DUHA SVETOGA KROZ POLAGANJE RUKU. "Tada staviše ruke na njih, te primahu Duha Svetoga." (Dela 8:17) MORA KORISTITI DAR BOŽANSKOG ISCELJENJA "I postavi Dvanaestoricu da i da imaju vlast da izgone demone." (Marko 3: 14-15) " te isteraše mnoge demone, pomazivahu uljem mnoge bolesnike i lečiše ih." (Marko 6:13) UČI DA SU BOG OTAC, ISUS HRIST I SVETI DUH TRI ODVOJENA LICA "Oče sveti, sačuvaj ih u svoje ime, koje si mi dao, da budu jedno - kao što smo mi." (Jovan 17:11) MORA DA UČI DA BOG OTAC I ISUS HRIST IMAJU TELA "Pogledajte moje ruke i moje noge - ja sam glavom. Opipajte me i vidite, jer duh nema mesa i kostiju - kao što vidite da ja imam... A oni mu dadoše komad pečene ribe; on uze i pojede pred njima." (Luka 24: 36-39) "I kad to reče, bi uznet pred njihovim očima, i jedan oblak ga uze od njihovih pogleda." (Dela 1: 9-11) CRKVENI SVEŠTENICI MORAJU BITO OD BOGA POZVANI "I niko sam sebi ne uzima ove časti, nego ga Bog poziva - kao i Aarona." (Jevrej 5:4, Izlaz 40:13-16, Izlaz 25:1) PRAVA CRKVA DOBIJA OTKRIVENJA OD BOGA "Jer Gospod Gospod ne čini ništa ne otkrivši prethodno tajne svoje slugama svojim prorocima." (Amos 3: 7) "Ti si Mesija, sin živoga Boga! Isus mu reče: Blago tebi, Simon Barjona; jer to ti nije otkrilo meso i krv, već moj Otac na nebu." (Matej 16: 13-17, 20) PRAVA CRKVA JE CRKVA MISIONARSKOG RADA "Zato idite i načinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da drže sve što sam vam naložio; (Matej 28:19-20) PRAVA CRKVA MORA BITI OBNOVLJENA "Njega treba da nebo pridrži do vremena obnove svega što obeća Bog ustima proroka svojih odveka." (Dela 3:19-20) MORA IMATI KRŠTENJE ZA MRTVE "Šta dakle čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopšte ne vaskrsavaju, zašto se krste za njih?" (1. Kor. 15:29) ZAŠTO SU OVE STVARI VAŽNE? "Isus Hristos je isti juče i danas i doveka." (Jevrejima 13:8) "PO NJIHOVIM PLODOVIMA ĆE TE IH PREPOZNATI" (Matej 7:20)
  6. Šta je Knjiga "Učenje i Zaveti" Učenje i zaveti je zbirka božanskih otkrivenja i nadahnutih izjava datih za uspostavljanje i uređivanje carstva Božjeg na zemlji u poslednjim danima. Iako je većina odseka upućena članovima Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana, poruke, upozorenja i opomene su na korist čitavom ljudskom rodu i sadrže poziv svim ljudima, svugde, da poslušaju glas Gospoda Isusa Hrista koji im govori zarad njihovog vremenskog blagostanja i njihovog večnog spasenja. Većina otkrivenja u ovoj zbirci, primljena je preko Džozefa Smita ml, prvog proroka i predsednika Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana. Ostala potiču od nekih njegovih naslednika u Predsedništvu (videti uvod u UiZ 135, 136, i 138 i Zvanični proglas 1 i 2). Knjiga Učenja i zaveta jedno je od standardnih dela crkve zajedno sa svetom Biblijom, Mormonovom knjigom i Dragocenim biserom. Ipak, knjiga Učenje i zaveti je jedinstvena zato što nije prevod drevnih dokumenata, već je novijeg datuma i data je od Boga preko Njegovih izabranih proroka za obnovu Njegovog svetog dela i uspostavljanje carstva Božjeg na zemlji u ovim danima. U otkrivenjima se zapaža nežan ali postojan glas Gospoda Isusa Hrista koji nanovo govori u razdoblju punine vremena, a delo koje je u njoj započeto priprema je za Njegov Drugi dolazak, da bi se reči ispunile i uskladile sa rečima svih svetih proroka od postanka sveta. ODSEK 1: Glas upozorenja za sve ljude "Poslušaj, o narode crkve moje, govori glas onoga koji boravi na visini i čije su oči nad svim ljudima; da, zaista kažem: Poslušajte, vi narodi izdaleka; i vi koji ste na ostrvima morskim, poslušajte zajedno. Jer zaista, glas Gospodnji je upućen svim ljudima i niko ga neće izbeći; i nema oka koje neće videti, niti uha koje neće čuti, niti srca koje neće biti duboko dirnuto. A pobunjenici će biti pogođeni velikom tugom; jer će se o njihovom bezakonju govoriti na vrhovima krovova, a njihova tajna dela će se otkriti. I glas upozorenja biće upućen svim ljudima, ustima mojih učenika, koje izabrah u ove poslednje dane. I oni će poći i niko ih neće zaustaviti, jer ja Gospod im zapovedih. Gle, ovo je moja vlast, i vlast slugu mojih, i moj uvod u knjigu zapovesti, koje im dahoh da ih vama objave, o stanovnici zemlje. Stoga, boj se i drhti, o narode, jer šta ja Gospod u njima proglasih, ispuniće se. I zaista, kažem vam, da je onima koji izađu pronoseći ove vesti stanovnicima zemlje data vlast da pečate kako na zemlji tako i na nebu, neverne i buntovne; Da, zaista, da ih zapečate do dana kada će se gnev Božji izliti na opake preko svake mere – Do dana kada će Gospod doći da nagradi svakoga po delima njegovim i odmeri svakome po meri kojom je on odmeravao bližnjemu svojemu. Stoga je glas Gospodnji poslat svim krajevima zemaljskim, da svi koji žele da čuju mogu čuti. Pripremite se, pripremite se za ono što će doći, jer Gospod je blizu; I srdžba se Gospodnja raspali, a mač je njegov opran na nebu i pašće na stanovnike zemlje. A mišica Gospodnja će se otkriti; i dolazi dan kada će oni, koji ne poslušaju glas Gospodnji, niti glas slugu njegovih, niti se osvrću na reči proroka i apostola, biti isključeni iz naroda; Jer oni odstupiše od mojih obreda i prekršiše moj večni zavet; Oni ne traže od Gospoda da uspostavi svoju pravednost, nego svako hoda sopstvenim putem i prema obličju sopstvenog boga, čije obličje je nalik svetu i čija srž je ona idolska, što stari i propada u Vavilonu, i to Vavilonu velikom koji će pasti. Stoga, ja Gospod, znajući za nevolju koja će sići na stanovnike zemlje, pozvah slugu svoga Džozefa Smita ml. i govorah mu sa neba i dadoh mu zapovesti; Takođe dadoh zapovesti drugima, da to proglase svetu; da bi sve ovo moglo biti ispunjeno, kako proroci napisaše – Ono što je slabo u svetu izaći će i slomiti moćne i snažne, kako niko ne bi savetovao bližnjeg svog, niti se uzdao u mišicu telesnu – Nego da bi svako mogao da govori u ime Gospoda Boga, i to Spasitelja sveta. Da bi se vera mogla uvećati na zemlji; Da bi se moj večni zavet mogao uspostaviti; Da bi puninu jevanđelja moga proglašavali slabi i prosti sve do kraja sveta, i pred carevima i vladarima. Gle, ja sam Bog i ja to rekoh; ove zapovesti su od mene, i dao sam ih slugama svojim u slabosti njihovoj, takvim jezikom, da bi mogli razumeti. Jer ja Gospod ne mogu da gledam na greh ni sa najmanjom merom popustljivosti; Ipak, onom koji se pokaje i drži zapovesti Gospodnje, oprostiće mu se; A onom koji se ne pokaje, oduzeće se čak i ona svetlost koju beše primio; jer moj Duh se neće uvek naprezati oko čoveka, govori Gospod nad vojskama. Ponovo, zaista vam kažem, o stanovnici zemlje: ja Gospod sam voljan da ovo obznanim svakom telu. Jer ne gledam ko je ko i hoću da svi oni znaju da dan brzo dolazi; još nije taj čas, ali je sasvim blizu, kada će mir biti oduzet sa zemlje, a đavo će imati moć nad svojim gospodarstvom. Takođe će Gospod imati moć nad svecima svojim, i vladaće u njihovoj sredini, i sići će na sud Edomcima, ili svetu. Istražujte ove zapovesti, jer su one istinite i verne, a proroštva i obećanja koja su u njima će se sva ispuniti. Šta ja Gospod rekoh, rekoh, i ne izvinjavam se; a iako nebo i zemlja prođu, moja reč neće proći, nego će se sve ispuniti, bilo glasom mojim ili glasom slugu mojih, isto je. Jer evo, i gle, Gospod je Bog, a Duh svedoči, a svedočanstvo je istinito i istina ostaje u veke vekova. Amen." (Učenje i Zaveti 1 - Otkrivenje dato preko proroka Džozefa Smita 1. novembra 1831)
  7. Mi verujemo da su se Petar, Jakov i Jovan javili Josephu Smithu i Oliveru Cowderiju 1829. godine, gde su ih zaredili u Melhisedekovo sveštenstvo i dali im apostolstvo i tako ga vratili ponovo na zemlju. Mi verujemo da bez apostolstva ne postoje ključevi carstva i tako crkva može biti samo Hristova ako stoji na temelju apostola i proroka i Hristom kao kamen ivičnjakom. Što se mene tiče, ruke mi je položio Otto G. Burkhardt 1987.g. a njemu su ruke položene od Alvin R. Dyer 1961.g. a njemu su položene ruke od Joseph Fielding Smith 1927.g. a njemu su položene ruke od Joseph F. Smith 1910.g. a njemu su položene ruke od Brigham Young 1866. g. a njemu su položene ruke od David Whitmer i Martin Harris 1835.g. a njima su položene ruke od Joseph Smitha i Oliver Cowdery 1835.g. a njima su položene ruke od Petra, Jakova i Jovana 1829.g. a njima su položene ruke od našeg Gospoda Isusa Hrista (Jovan 15:16)
  8. Da čista ljubaje istinska iskrena ljubav, ili drugim rečima ljubav Hristova
  9. To je tačno, istoričari tvrde da je Mitraizam nastao u prvom veku a došao mu je kraj u šestom veku. https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D0%B8%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC
  10. Piše Izabrani, znači ne uzimaju svojevoljno tu čast. “I niko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego ga na to poziva Bog, kao i Arona. (Jevrejima 5:1–4). Kako je izabran Aaron? Direktno kroz otkrivenje od Boga kroz proroka Mojsija. "Dovedi k sebi od Izraelovih sinova svog brata Arona sa njegovim sinovima, da mi služi kao sveštenik: Aron i Aronovi sinovi Nadav i Abihud, Eleazar i Itamar." (Izlazak 28:1). “Obuci Arona u svete haljine i pomaži ga i osveštaj ga, da mi vrši službu svešteničku. I sinovima njegovim zapovedi neka mi pristupe, i obuci im košulje. I pomaži ih, kao što pomažeš oca njihovog, da mi vrše službu svešteničku; i pomazanje njihovo biće im, za večno sveštenstvo od kolena do kolena. I učini Mojsije sve, kako mu zapovedi Gospod tako učini." (Izl 40:12-16) Od koga ste vi izabrani? Ko vam je položio ruke i postavio vas za sveštenika? Sveta pisma uče, da je Hrist izabrao apostole i 70 učenika i dao im “CARSKO SVEŠTENSTVO”, a oni su izabrali starešine (Prezbitere) po crkvama. "..pošto su te starešine rukopoložili." (1 Tim 4:14) "...kako sam položio svoje ruke na tebe." (2 Tim 1:6) "I ne mogaše onde učiniti ni jednoga čuda, sem što izleči malo bolesnika stavivši ruke na njih. I čuđaše se zbog njihovog neverovanja." (Marko 6:6) "blagoslovi ih, stavljajući ruke na njih." (Marko 10:15,16) "Tada ih izvede do Vitanije, podiže svoje ruke i blagoslovi ih." (Luka 24:50) "Ruke ne polaži brzo ni na koga..." (1 Tim 5:22) "...postaviše (ih) pred apostole, koji se pomoliše Bogu i položiše ruke na njih." (Dela 6:2-6) Sve ovo se opisuje u jednom vremenu ka da nije bilo crkvenih zgrada jer su ti izabrani bili Crkva Hristova, jer su u sebi mosili sveti poziv i sveto sveštenstvo, od Hrista preko apostola.
  11. Tako uče sveta pisma a ne ja. Isus se sluša ako čitamo sveta pisma, jer su tamo njegove reći zapisane i ako molimo za lična otkrivenja. Tačno je da crkva Hristova nije jedna zgrada, nego je jedna zajednica svetih, koji su sebe posvetili Hristu, primanjem krštenja u vodi i primanjem Dara Duha svetoga. A primanje takvih obreda i uredba se mogu primiti SAMO od ovlaćenih lica koji su kao apostoli postavljeni od Hrista. Tu vlast nazivamo sveštenstvo ili kako Pavle kaže, sveštenstvo po redu Melhisedeka čiji je prvosveštenik sam Isus Hrist. Apostoli su takvu vlast dobili od Hrista: "I dozvav svojih dvanaest učenika dade im vlast nad nečistim duhovima da ih izgone, i da leče svaku bolest i svaku slabost." (Mateja 10:1) "A hodeći propovedajte i govorite da se približilo carstvo nebesko. Bolesne lečite, mrtve dižite, gubave čistite, demone izgonite; zabadava dobiste, zabadava dajite.." (Mateja 10:7,8) Da Bog ne priznaje dela bez vlast pokazuje primer, gde su neki videvši od Pavla pokušali bez sveštenstva da isteraju demone: "A i neki od Judejaca koji su skitaliod mesta do mesta pokušavali su isterivati demoneprizivanjem imena Gospoda Isusa nad onima koji su biliopsednuti zlim duhovima. Govorili su: „Zapovedam vam uime Isusa koga Pavle propoveda!” Bilo je tako sedamsinova nekog Skeve, judejskog svešteničkog glavara, kojisu to činili. Ali zli duh im je rekao: „Poznajem Isusa iznam Pavla, ali ko ste vi?” Tada je čovek koji je bioopsednut zlim duhom skočio na njih, sve ih savladao ipretukao, tako da su goli i izranjavani pobegli iz te kuće." (Dela 19:13-16) Eto ako bilo šta činimo bez svešteničke vlasti, to Bog neće da prizna i na kraju će reći “ko ste vi”? Tačno je da se trebamo u “Duhu i istini moliti”, samo trebamo prethodno primiti Duha svetoga. A to je samo moguće primanjem Dara Duha svetoga od ovlašćenih lica u Hristovoj crkvi. Činjenica je da je Isus uspostavio jedni crkvu kao zajednicu svetih, i zato se metfora o deset devica, primer za članove Hrisove crkve koji čekuju na njegov dolazak. Pet će biti spremne a pet neće. Isus je jasno rekao da onaj koji ne ulazi na vrata, je lopov. Isus je vrata, a njegova crkva dovodi ljude Hristu da bi ih On spasio.
  12. Isus Hrist je bio u preegzistenciji Jehova i sa tim je bio poslat od Boga Oca da bude Bog Jevreja. Kasnije je On sišao sa Neba i postao čovek. U starom zavetu Bog Jehova govori Mojsiju, ti ćeš biti Bog Faraonu kao što sam ja vaš Bog. Što znači, kao što On šalje Mojsija u Egipat, tako šalje Bog Otac njega na zemlju. Mormonova knjiga keže: "I evo.. Ja bih da razumete da će sam Bog sići među decu čovečju i otkupiti svoj narod. I jer prebiva u telu, zvaće se Sin Božji... I tako telo, postajući podložno Duhu, ili Sin Ocu, koji su jedan Bog, trpi iskušenje i ne popušta iskušenju, nego dopušta da bude izrugivan i bičevan i odbačen, i da Ga se Njegov narod odrekne." (Mosija 15:1-5) "Imam razlog da hvalim Boga svoga i Spasitelja Isusa Hrista, što On izvede očeve naše iz zemlje jerusalimske, i što meni i mome narodu dade toliko znanja na spasenje duša naših." (3 Nefi 5:20) "Gle, ja sam Isus Hrist, Sin Božji. Ja stvorih nebo i zemlju i sve što je na njima. Bejah sa Ocem od početka. Ja sam u Ocu, a Otac u meni, i u meni Otac proslavi ime svoje." (3 Nefi 9:15) "I dogodi se da On ispruži ruku svoju i obrati se narodu, govoreći: Gle, Ja sam Isus Hrist za koga proroci posvedočiše da će doći na svet. ...Ustanite i dođite k meni da stavite ruke svoje na rebra moja, i da dodirnete belege od klinova na rukama mojim i nogama mojim, da možete znati da sam ja Bog Izraelov i Bog cele zemlje, i da bejah pogubljen za grehe sveta." (3 Nefi 11)
  13. Šta je čista ljubav? Spasiteljev život odražava njegovu čistu ljubav prema svim ljudima. Čak je i život dao za nas. Ovo je čista ljubav koju ima Spasitelj Isus Hrist. Zapovedio nam je da volimo jedni druge kao što On voli nas. Sveto pismo nam kaže da čista ljubav dolazi iz čistog srca (videti 1. Timoteju 1:5). Imamo čistu ljubav kada izražavamo iskrenu brigu i saosećanje za svu našu braću i sestre iz srca. Čista ljubav je najveća od svih vrlina „Stoga, ljubljena braćo moja, nemate li milosrđa, ništa ste, jer milosrđe nikad ne prestaje. Stoga, prianjajte uz milosrđe, koje je od svega najveće, jer sve mora prestati – Ali milosrđe je čista ljubav Hristova, i traje zauvek. I ko god se nađe da ga ima u poslednji dan, biće mu dobro.“ (Moroni 7:46-47); „Kad bih imao dar proricanja i kad bih znao sve tajne i imao sve znanje i kad bih imao svu veru, tako da bih mogao i gore da premeštam, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa." (1. Korinćanima 13:2). „Stoga, dade Gospod Bog zapovest da svi ljudi imaju milosrđa, a to milosrđe je ljubav. A ukoliko milosrđa nemaju ništa su." (2. Nefi 26:30). Spasitelj nam je dao svoj primer da sledimo. On je bio Sin Božiji. Imao je savršenu ljubav i pokazao nam je kako da volimo. Svojim primerom nam je pokazao da su duhovne i telesne potrebe naših bližnjih podjednako važne kao i naše. Pre nego što je dao život za nas, rekao je: »Ovo je moja zapovest: Volite jedan drugoga kao što sam ja voleo vas. Niko nema veću ljubav od ove - da neko položi svoj život za svoje prijatelje.“ (Jovan 15:12-13). „I opet, sećam se da reče da ljubiš svet, toliko da život svoj polažeš za svet. ...I evo, znam da je ta ljubav, koju imaš za decu čovečju, milosrđe. Stoga, ne budu li ljudi imali milosrđa ne mogu baštiniti to mesto koje Ti pripremi u stanovima Oca svoga.“ (Eter 12:33-34). Možda nije potrebno da položimo svoje živote kao što je to učinio Spasitelj. Ali možemo imati čistu ljubav ako ga učinimo središtem naših života i sledimo njegov primer i učenja. Poput Spasitelja, i mi možemo blagosloviti živote naše braće i sestara ovde na zemlji. Čista ljubav uključuje davanje bolesnima, napaćenima i siromašnima Spasitelj nam je dao mnoga učenja u obliku priča ili parabola. Parabola o milosrdnom Samarićaninu nas uči da treba da dajemo onima kojima je potrebna, bilo da su naši prijatelji ili ne (videti Luka 10:30–37) U poređenju, Spasitelj kaže da je čovek otputovao u drugi grad. Na putu su ga napali razbojnici. Ukrali su mu odeću i novac i pretukli ga, ostavivši ga polumrtvog. Došao je sveštenik, video ga i prošao pored njega. Onda je naišao stražar iz hrama, pogledao ga i nastavio svojim putem. Međutim, naišao je jedan Samarićanin, kojeg su Jevreji prezirali, i kada je ugledao čoveka, sažalilo mu se. Kleknuvši pored njega, dobri Samaroćanin mu je previo rane i poveo ga na magarcu u gostionicu. Platio je gostioničaru da ga čuva čoveka dok se ne oporavi. Isus je poučavao da treba da damo hranu gladnima, sklonište potrebnima i odeću siromašnima. Kada obilazimo bolesne i one u zatvoru, kao da sve to radimo za njega. On nam obećava da ćemo, ako budemo činili sve ove stvari, naslediti njegovo carstvo. (Vidi Matej 25:34–46.) Ne smemo težiti da sudimo da li neko zaslužuje našu pomoć ili ne. "Reći ćeš možda: Čovek je sam prouzrokovao svoju bedu. Zadržaću, stoga, ruku svoju i neću mu dati od hrane svoje, niti ću mu pružiti od imetka svoga da ne bi trpeo, jer kazne su njegove pravedne – Ali kažem ti, o čoveče, ko god to čini ima velik razlog da se kaje, a ukoliko se ne pokaje zbog onog što učini, propada zauvek i nema udela u carstvu Božjem." (Mosija 4:17-18). Ako smo se prvo pobrinuli za potrebe svoje porodice, onda moramo pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Na ovaj način bićemo kao naš Otac na nebesima, koji čini da kiša pada i na pravednike i na nepravedne (videti Matej 5:44–45). Postavimo sebi sledeća pitanja: "Da li sam danas učinio nešto dobro na svetu? Da li sam pomogao nekome u nevolji?". To je formula za sreću! To je recept za zadovoljstvo, za unutrašnji mir - osećati nadahnutu zahvalnost prema drugom čoveku. Naše mogućnosti da damo nešto od sebe su zaista beskrajne, ali mogu i nestati. Postoje srca koja treba usrećiti. Ima lepih reči. Ima poklona koje treba dati. Postoje dela koja treba učiniti. Ima duša koje treba spasiti“ Čista ljubav dolazi iz srca Čak i kada dajemo onima kojima je potrebno, trebamo to činiti sa osećanjem ljubavi prema njima. (videti 1. Jovanova 3:16–17). Apostol Pavle je poučavao da smo, kada imamo čistu ljubav, ispunjeni dobrim osećanjima prema svim ljudima. Mi smo strpljivi i ljubazni. Nismo hvalisavi ili arogantni, sebični ili nepristojni. Kada imamo čistu ljubav, niti se sećamo niti se radujemo zlu koje čine drugi. Niti činimo dobro samo zato što nam to koristi. Umesto toga, delimo radost onih koji žive po istini. Kada imamo čistu ljubav, mi smo odani, verujemo u najbolje u drugima i ljubazni smo prema njima. Sveto pismo uči da „ljubav nikada ne prestaje“. (Vidi 1. Korinćanima 13:4–8.) Spasitelj nam je bio primer kako se treba osećati prema drugima i kako se prema njima ponašati. Prezirao je zlo, ali je voleo grešnike uprkos njihovim gresima. Osećao je saosećanje prema deci, starima, siromašnima i potrebitima. Imao je tako veliku ljubav da je mogao moliti našeg Nebeskog Oca da oprosti vojnicima koji su mu zabijali eksere u ruke i noge (videti Luka 23:34). Naučio nas je da ako ne opraštamo drugima, naš nebeski Otac neće oprostiti nama (videti Matej 18:33–35). Rekao je: „A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone... Ako volite one koji vas ljube, kakvu ćete nagradu imati (Matej 5:44, 46). Moramo naučiti da osećamo prema drugima kao što je Isus osećao. Razvijanje vrline čiste ljubavi Jedan od načina na koji možemo da osetimo čistu ljubav je proučavanje života Isusa Hrista i pridržavanje njegovih zapovesti. Možemo da proučavamo šta je on radio u određenim situacijama i da uradimo isto kada se nađemo u sličnoj situaciji. Drugo, kada nemamo osećanja čiste ljubavi, možemo se moliti da ih dobijemo. „Molite se Ocu svom snagom srca, da se ispunite onom ljubavlju koju On podari svima onima koji su pravi sledbenici Sina Njegovog, Isusa Hrista." (Moroni 7:48). Treće, možemo naučiti da volimo sebe, što znači da razumemo svoju pravu vrednost kao deca našeg Nebeskog Oca. Spasitelj je poučavao da moramo da volimo druge kao što volimo sebe (videti Matej 22:39). Da bismo voleli sebe, moramo imati samopoštovanje i poverenje u sebe. To znači da moramo biti poslušni načelima jevanđelja. Moramo se pokajati za bilo kakva nedela. Moramo da oprostimo sebi nakon što smo se pokajali. Više ćemo voleti sebe ako osetimo duboko, utešno uverenje da nas Spasitelj zaista voli. Četvrto, možemo izbeći da mislimo da smo bolji od drugih ljudi. Možemo biti strpljivi sa njihovim greškama. Što smo bliže našem Nebeskom Ocu, to smo skloniji da sa sažaljenjem gledamo na duše koje propadaju, osećamo da želimo da ih podignemo na svoja ramena i njihove grehe bacimo iza sebe. »I duša mi ogladne i klekoh pred Tvorcem svojim i zavapih Mu u snažnoj molitvi i molbi za dušu svoju. I ceo dan vapljah k Njemu, da, i kada noć pade ja još uvek glas svoj visoko dizah da dopre do nebesa. I dođe mi glas, govoreći: Enose, gresi su ti oprošteni i bićeš blagosloven. Zbog vere tvoje u Hrista koga nikada pre niti ču niti vide.“ (Enos 1:4-5). Gospod je obećao da će nam zbog vere i ljubavi u Hrista uvek oprostiti naše grehe.
  14. Mi ne činimo dobra dela da bi nas ona spasila, nego kao znak naše vere u Hrista, da bi bili tako verom i milošću spašeni. Jer znamo da je vera bez dela mrtva. Zato se trudimo da činimo sve što je Isus rekao da bi mu pokazali našu ljubav i veru u Njega. Jer ko nema dobra dela on nema ni veru, a "bez vere nije moguće ugoditi Bogu.." (Jevrejima 11:6)
  15. Katolička crkva nije postojala u prva tri veka, a postoji gomila spisa iz tog perioda koji opisuje praksu nedelje kao novog dana šabata: Varnava iz Aleksandrije kaže: „Radi toga slavimo prvi dan u radosti, na kome je Isus ustao od mrtvih, a posle toga se nama objavio i na Nebo otišao" (Poslanica Varnave, Aleksandrija, oko 100g.) Ignacije Antiohijski (umro 107. god.) kaže: “Oni koji su živeli po starom uređenju došli su do nove nade i ne slave više Šabat u subotu, nego u nedjelju, dan kad je naš život bio uzidgnut u vis po Hristu i njegovoj smrti”. Didahe, spis iz prvog veka kaže: “U nedjelju u dan Gospodnji saberite se da lomite hleb i da zahvaljujete, nakon što ispovedite svoje grehe, da bi vaša žrtva bila čista”. Iz istog tog vremena potiče i tekst rimskog upravitelja Plinija Mlađeg koji piše caru Trajanu 112. godine: “… tvrde kako se sva njihova krivica sastojala u tome što su se redovito sastajali jednog određenog dana, pre zore, da bi pevali zajedno pesme Hristu…”. Prema gore navedenom, taj “određeni dan” bila je nedjelja. Justin Mučenik (živio od 100. do 165. godine) daje nam najstariji opis nedeljnog bogosluženja: “A u dan zvan dan sunca (nedelja) drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu… U dan sunca dolazimo svi na zajednički sastanak jer je to prvi dan, kad Bog otera mrak i te stvori svet, a Isus Hrist istoga dana ustade od mrtvih…” Ignacije Antiohijski (živio od 98. do 117. godine) kaže: “Jer ako još uvek verujemo u judaizam, mi priznajemo da nismo primili Božju milost.” Osmi dan (nedjelja) bio je tema govora i Origena (185–254 g.) koji reče: “Broj osam, koji u sebi sadrži silu uskrsnuća, slika je sveta koji dolazi, ako što je broj sedam simbol sadašnjeg sveta”. To nam svedoči i Viktorin iz Ptuja (oko 304. godine) koji kaže: “Sedmog dana… mi imamo običaj strogog posta da bismo u dan Gospodnji mogli prići našem kruhu izražavajući hvalu”. Zanimljivi su takođe i tzv “mučenici nedelje”, njih 49 hrišćana, koji su mučeni i ubijeni 304. godine jer se nisu hteli odreći da Šabat slave u prvi dan Nedelje, na Dan Gospodnji. Sveštenik Saturnij tada kaže: “Mi moramo slaviti dan Gospodnji. To je naš zakon”. Euzebije Cezarejski (263-339 godina) izričito kaže: “Dok su Jevreji verni Mojsiju žrtvovali pashalno jagnje jednom godišnje… mi, ljudi Novog saveza slavimo našu Pashu svake nedelje”, a na drugom mestu kaže: “Sve ono što je bilo propisano za Šabat, mismo preneli na dan Gospodnji, kao autoritativniji, nadmoćniji, uzvišeniji od Jevrejskog Šabata” i time svedoči da je poštovanje Šabata nedeljom kao Dana Gospodnjeg bila već praksa. Možemo spomenuti i Augustina (354.-430. godina) koji kaže: “Gospodnjim vaskrsenjem bio je objavljen dan Gospodnji Hrišćanima, a ne Jevrejima.”, Ambrozije (339-397 god.) veli: “Prvogjedanablaženotrojstvostvorilosvet, ivaskrsnuonasjeOtkupitelj, kojijepobediosmrt, inasoslobodio”.