Sve aktivnosti

Ogrnut si pravednošću ako sam ne sudiš ljudima , ako dopustiš da Bog to čini . Svatko tko preuzme pravdu u svoje ruke ne radi pravedno i daleko je od boga .

Naši dragi prijatelji trebaju vidjeti da božanski plan ima visine i dubine, duljine i širine o kojima brat Kalvin i njegovi suradnici nikada nisu sanjali; naime, tu Božju naklonost koju nejasno spominju govoreći da su oni „izvan dosega vanjskih sredstava milosti, preporođeni i spašeni po Kristu kroz Duha koji djeluje kada, gdje i kako On želi." Svijet u cjelini sada je „izvan dosega vanjskih sredstava milosti" i nema drugih; „jer nema drugog imena pod nebom danog među ljudima po kojem se moramo spasiti." Ali kada počnemo tražiti „kada" i „gdje" i „kako" će duh Božji djelovati za obnovu svijeta, sve to jasno nalazimo navedeno u Svetom Pismu. Apostol kaže da će Božja milost u Kristu za sve biti „svjedočena u pravo vrijeme." (1. Tim. 2:6). Prorok nas upućuje na Milenij kao to pravo vrijeme i uvjerava nas da će tada spoznaja Gospodnja ispuniti cijelu zemlju kao što vode pokrivaju duboko more;—i tada više neće biti potrebe „da nitko uči bližnjega svojega, i nitko brata svojega govoreći: ‘Spoznajte GOSPODA!’ Jer će me svi oni poznavati, od najmanjeg od njih pa do najvećeg od njih”, govori GOSPOD, “jer ću oprostiti nepravdu njihovu i grijeha se njihovih neću više spominjati." (Iza. 11:9; Jer. 31:34.) Apostol Petar izjavljuje da će ovo veličanstveno i univerzalno „osvježenje od prisutnosti Gospodnje" doći pri drugom dolasku našeg Gospodina, nakon čega će uslijediti "vremena obnove svih stvari koje je Bog govorio ustima svih svojih svetih proroka od početka svijeta." Sveti Petar nam govori upravo „kako će tada čovječanstvo biti blagoslovljeno; govoreći, "Jer Mojsije je doista rekao ocima [nije ispunjeno u Petrovo vrijeme niti od tada, ali je sigurno kao Božja Riječ], 'Proroka će Gospodin, vaš Bog, podići vama od vaše braće, poput mene; njega ćete slušati u svemu što vam bude govorio. I dogodit će se da će svaka duša koja ne bude slušala [poslušala, pokorila se] tog Proroka, biti uništena iz naroda'—Druga smrt—Djela 3:19-23. Naš Gospodin sam nam govori „kako" će njegova milost raditi ili djelovati kasnije, pri njegovom drugom dolasku. Njegove riječi su „Svi koji su u grobovima čut će njegov glas i izići će; oni koji su činili dobro [vjerni, „izabrani"] na uskrsnuće života [Prvo uskrsnuće—„oni će biti svećenici Božji i Kristovi i vladat će na zemlji.—Otkr. 20:6]; i oni koji su činili zlo [izići će] na uskrsnuće po sudovima." (Vidi revidiranu verziju.) Iv. 5:28,29. Ovo uskrsnuće tada je nada za sve osim svetaca, izabranih. Kada iziđu iz groba tijekom Milenija, neće biti potpuno živi, jer potpuni život znači savršenstvo. Nitko neće ponovno živjeti u tom pravom smislu savršenog života, potpune slobode od smrti, dok Milenij ne završi. To će biti doba uzdizanja, ili obnove, u kojem će oživljavajući utjecaji „drveća života" i „rijeke vode života bistre kao kristal, koja izlazi iz prijestolja," biti za neizabrane; za svijet čovječanstva općenito—svi oni koji žele mogu uzeti vodu života besplatno i živjeti zauvijek; dok će oni koji odbiju te životne prilike, kako apostol izjavljuje, „biti uništeni iz naroda." Kako će ovo veliko Božje djelo za cijeli svijet biti dalje je objašnjeno od strane našeg Gospodina; govoreći o tom budućem pozivnu simboličnog drveća života i vodi života koja će teći iz proslavljenog Milenijskog Kraljevstva, „Duh i Nevjesta kažu Dođi, i neka onaj koji čuje kaže, Dođi! I neka dođe onaj koji je žedan. I tko god hoće, neka uzme vodu života besplatno." Izbor će tada biti završen i prošao, a izabrani će biti proslavljena „Nevjesta" čije će djelo biti, u skladu s Duhom Božjim, pozvati cijeli svijet da podijeli Božju milost. Izabrani još nisu „Nevjesta," već samo čista djevica zaručena za Krista i čekaju na Nebeskog Zaručnika da je, pri svom drugom dolasku, učini svojom zaručnicom i su-nasljednicom. Također, sada ne teče „rijeka vode života"; već samo „izvori vode koji izviru" u „izabranima". Također, sada nema ovog općeg poziva "tko god hoće"; jer sada Bog ovog svijeta još uvijek zasljepljuje oči i zatvara uši svima osim relativno malobrojnima;—zavaravajući gotovo cijeli svijet. Bit će to nakon što Sotona bude vezan na tisuću godina, da više ne zavodi narode, da će se ispuniti obećani blagoslovi nad neizabranima, koji su sada „mimoiđeni." Tada će se otvoriti sve slijepe oči i odčepiti sve gluhe uši.—Iza. 35:5. Apostol Pavao jasno pokazuje da su „izabrani" „sjeme Abrahamovo"—Krist glava, njegova crkva tijelo. Također izjavljuje ono što je najočitije; naime, da je ispunjenje obećanja Abrahamu čije su „sjeme" „izabrani" nasljednici, još uvijek buduće; i to obećanje je, „U tvom sjemenu bit će blagoslovljene sve obitelji na zemlji." Izabrani su „sveta nacija, osobit narod, kraljevsko svećenstvo,“ pozvani sada da prinose žrtve kako bi time posebno posvjedočili svoju odanost Bogu i njegovoj pravednosti i kristalizirali svoju sličnost karaktera svom Otkupitelju, i tako bili kvalificirani biti kraljevi, svećenici i suci svijeta tijekom Milenija—svjetskog dana suda ili dana probe. Govoreći o „izabranima" apostol pita, „Zar ne znate da će sveci suditi svijetu?"—1. Kor. 6:2. „Izabrani" su iskušani, testirani i suđeni duž vrlo „uskog puta"—protivljenja od svijeta, tijela i đavla; svjetski put milenijskog doba naziva se „povišena cesta" svetosti, bez kamenja spoticanja, tako da putnik, iako neiskusan, ne mora pogriješiti na njemu. (Iza. 35:8,9; 5:27.) Put „izabranih" je mračan put, noćno vrijeme, u kojem im je stalno potrebna Riječ njihovog Gospodina kao „svjetiljka za njihove noge"; put neizabranih u Mileniju bit će sjajan jer će Sunce Pravednosti izaći s iscjeljenjem u svojim zrakama i potpuno otjerati tamu koja sada pokriva zemlju, i gustu tamu koja pokriva ljude—otjerati miazmu grijeha, zablude, neznanja, predrasuda, sebičnosti, itd. Ah da! izabrani se mogu radovati s prorokom govoreći,—„Plač može trajati noću,—radost dolazi ujutro!"—Psa. 30:5. „Izabrani" koji sada tijekom ove Evanđeoske noći grijeha i neznanja trebaju biti „goruća i sjajna svjetla," i potiče ih se da ne skrivaju svoja svjetla pod posudom, već da ih postave na svijećnjake—da puste svjetlo da sjaji do mjere njihove sposobnosti i tako proslave svog Oca na nebu—svi će se okupiti uskoro, svi će biti promijenjeni iz ljudskih u duhovna bića, poput Otkupitelja, i tada će oni s njim činiti veliko Sunce Pravednosti čije će obasjavanje donijeti tako velike blagoslove svijetu. Pogledajte Gospodinovu vlastitu izjavu o tome: Pšenica su djeca Božja—"djeca Kraljevstva";...Tijekom ovog Evanđeoskog doba pšenica i kukolj—pravi sveci, „izabrani," i samo izjavljivači, kukolj—trebaju rasti zajedno do kraja ili žetve doba....Tada će pšenica biti pohranjena i „sjati kao Sunce u Kraljevstvu svog Oca."—Mat. 13:43. Ako bi svi koji mole „Neka dođe tvoje kraljevstvo, neka bude tvoja volja na zemlji kao što je na nebu," mogli vidjeti da Božji veliki plan za spasenje svijeta tek počinje, da neće ispravno započeti dok ne dođe Milenijsko Kraljevstvo Kristovo, tada bi bili spremni jasno vidjeti da tijekom ovog Evanđeoskog doba Bog samo odabire ili bira iz među ljudi klasu Kraljevstva, i priprema ih za njihovu veličanstvenu i slavnu službu kao svjetskih misionara—proroka ili učitelja; svećenika, ili pomagača; kraljeva, ili vladara; sudaca, ili odgojitelja. S ovog stajališta doktrina izbora je zaista veličanstvena, ali ni s jednog drugog stajališta. (w1902 15. Lipanj str. 183,184 / R3026)

Odličan film gledao sam ga po istinitoj priči. A sad ću da vam ispričam dve priče koje su se desile u Americi pre par godina,bilo je to i na televiziji i u novinama.Prva priča je zaboravio sam ime grada uglavnom Crnačka Baptistička Crkva znate da tamo postoje samo crkve gde idu crnci.Jednog dana kada nije bila služba već nedeljno proučavanje bilo je oko 20 vernika u crkvi i ušao je jedan mladić belac i seo na stolice u crkvi.Kada su ovi počeli pojedinačno da se mole na glas jeda za drugim kao što je običaj i u nekim našim crkvama ovaj mladić belac izvadi oružje i sve ih pobije.Kada ga je policija uhapsila rekao je da ih je ubio samo zato što su crnci i da je on rasista,totalno glupa priča ali 20 ljudi mrtvo.Druga priča je isto u nekoj crkvi ovoga puta u Teksasu isti scenario molitva dolazi čovek u crkvu i tokom molitve počinje da puca po vernicima.Samo što ovoga puta su verni iz crkve ubili njega jer su svi muškarci pa čak i neke žene bile naoružane što im zakon u toj državi dozvoljava.Ishod na kraju priče jedan mrtav napadač i par ranjenih vernika srećom svi su preživeli.

Čovjek može služiti u ratu i na drugi način, a da ne nosi oružje. Dokaz za to je Desmond Doss koji je bio u američkoj vojsci boreći se protiv japanaca na onim ostrvima. On je dobio najveću počast od američkog predsjednika "Medal of Honor" i bio je u ratu bolničar. Ovim činom bio je očaran i Mel Gibson pa je napravio izvrstan film o Desmondu Dossu koji je izašao prije par godina. Evo trailer

Sukob između kršćanskih vrijednosti i sudjelovanja u vojnim aktivnostima tema je koja izaziva mnoge rasprave unutar kršćanske zajednice. S jedne strane, biblijske poruke o miru, ljubavi i oprostu potiču vjernike da se zalažu za nenasilje i pomirenje. S druge strane, povijest kršćanstva također sadrži primjere vjernika koji su služili u vojsci i sudjelovali u zaštiti svojih zajednica. Ova tema postavlja ključno pitanje: da li je služba u vojsci i nošenje oružja u skladu s temeljnim kršćanskim načelima? Na ovom forumu otvorit ćemo prostor za dijalog, razmatranje povijesnih, etičkih i duhovnih aspekata, s ciljem da razumijemo složenost ove dileme i potaknemo na promišljanje o vlastitom pozivu u svijetu koji često zahtijeva teške odluke. Pozivamo sve članove foruma da podijele svoja uvjerenja, iskustva i razmišljanja o ovoj relevantnoj temi.

Ako nešto prorok prorekne, a to se ne dogodi, onda je to lažni prorok. Evo ovaj naš Hrišćanin proriče par godina kad će Isus ponovo doći pa ništa. Je li vaš prorok nešto prorekao, a da se to desilo?

Da, ali većinom kršćani vjeruju da su ogrnuti Božanskom pravednošću, dok muslimani i Jevereji imaju svoju pravednost

Abraham povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost Rim 4:3 3 Ta što kaže Pismo? Povjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost. apostol Pavle uspoređuje vjeru sa radom za plaću - kad kaže Slijedeće : Rim 4:4 4 A onomu koji radi pláća se ne računa po milosti, nego po dugu. Daklem kada vi radite za nekoga po ugovoru je on obavezan da vas plati , on vam je dužan plaću . Ali vjera je nešto što vas uzdiže da imate plaću i ako ne radite , Vidite Bog je toliko pravedan da vam obećaje plaću iako ne radite ništa : Rim 4:5-6 5 Onomu pak koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njemu se vjera njegova uračunava u pravednost, 6 kao što i David govori o blaženstvu čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djelā: Samo sto se ovdje govori o drugoj vrsti plaće , odnosno o životu . Abraham povjerova Bogu , kad mu je Bog pokazao nebo i rekao da će njegovo sjeme biti kao zvijezde na nabu da se pobrojati ne mogu . I Bogu nitko nije mrtav . Tako smo stvoreni da ne možemo otići u zaborav ! Lijep pozdrav svima

Neka te Bog blagoslovi…

Evo još tri sata do uznesenja Crkve, sigurno našeg Hrišćanina više nema uznesen je, jao nama koji smo ostali.

Sveta pisma su nam dostupna danas Kada proroci sluge Gospoda govore ili pišu pod uticajem Duha Svetoga, njihove reči postaju Sveta pisma. "A šta god budu govorili podstaknuti Svetim Duhom biće Sveto pismo, biće volja Gospodnja, biće naum Gospodnji, biće reč Gospodnja, biće glas Gospodnji, i moć Božja na spasenje." (UiZ 68:4). Od početka je Gospod zapovedao svojim prorocima da vode zapise o njegovim objavama i postupanjima s njegovom decom. Rekao je: "Jer ja zapovedam svim ljudima, i na istoku i na zapadu, i na severu i na jugu, i na ostrvima morskim, da pišu reči koje im govorim, jer po knjigama koje će biti napisane sudiću svetu, svakom čoveku po delima njegovim, po onom što je zapisano." (2 Nefi 29:11). Crkva Isusa Hrista svetaca posljednjih dana prihvaća četiri knjige kao Sveta pisma: Bibliju, Mormonovu knjigu, Učenje i Zaveti i Dragoceni biser. Te se knjige nazivaju standardna dela Crkve ili kanon svetih pisma. Nadahnute reči naših živih proroka takođe se prihvaćaju kao Sveta pisma. Biblija Biblija je zbirka svetih zapisa koji sadrže Božje objave čoveku. Ti zapisi pokrivaju mnogo stoleća, od vremena Adama do vremena kad su apostoli i Isus Hrist živeli. Napisali su ih mnogi proroci koji su živeli u različitim razdobljima istorije sveta. Biblija je podeljena na dva dela: Stari zavet i Novi zavet. Mnoga proroštva u Starom zavetu pretkazuju dolazak Spasitelja i Otkupitelja. Novi zavet govori o životu toga Spasitelja i Otkupitelja, a to je Isus Hrist. Takođe govori o uspostavljanju njegove Crkve u tom vremenu. Mi "Verujemo da je Biblija reč Božja onoliko koliko je tačno prevedena." (Članci vere 1:8). Mormonova knjiga Mormonova knjiga je sveti zapis o od naroda koji su živeli na američkom kontinentu između 2000. g. pr. Hr. i 400. g. po. Hr. Ona sadrži puninu jevanđelja Isusa Hrista. "Koja sadrži zapise palog naroda, i puninu jevanđelja Isusa Hrista za nejevreje i za Jevreje." (UiZ 20:9) "I opet, starešine, sveštenici i učitelji crkve ove poučavaće načelima jevanđelja moga, koja su u Bibliji i Mormonovoj knjizi, u kojoj je punina jevanđelja." (UiZ 42:12) Mormonova knjiga govori o ukazanju Isusa Hrista drevnim narodima kao i Jevrejima na Američkom kontinenetu posle njegovog vaskrsenja. Joseph Smith je preveo Mormonovu knjigu na engleski jezik darom i moću Božjom. Mormonova knjiga je centralni kamen naše religije. Ona je centralni kamen u našem svjedočenju o Hristu. Ona je centralni kamen našeg učenja. Ona je centralni kamen našeg svedočanstva. Mormonova knjiga je centralni kamen u našem svedočanstvu o Isusu Hristu, a on je sam ugaoni kamen svega što činimo. Ona svedoči o njegovoj stvarnosti s moću i jasnoćom. Ona proširuje naše razumijevanje o učenju spasenja. Mormonova knjiga je bila napisana za naše vreme. U njoj nalazimo uzorak za pripremu za Drugi dolazak Isusa Hrista. Mormonova knjiga podučava nas o istini i iznosi svedočanstvo o Hristu. Ali postoji nešto više. Postoji moć u knjizi koja će poteći vašim životima onoga trena kada započnete ozbiljno proučavanje te knjige. Otkrit ćete veću moć da se oduprete napastima. Otkrit ćete moć da izbegnete obmanu. Naći ćete moć da ostanete na tesnom i uzanom putu. Sveta pisma zovu se ‘reči života’ i to nigde nije veća istina nego u Mormonovoj knjizi. Svaki Svetac poslednjih dana čini proučavanje ove knjige životnim ciljem. Učenje i Zaveti Učenje i Zaveti je knjiga koja sadrži skup raznih objava apostola i proroka iz današnjeg vremena. U odseku 1 te knjige Gospod objavljuje da je knjiga objavljena stanovnicima cele zemlje kako bi ih pripremila za drugi dolazak Isusa Hrista: "Stoga je glas Gospodnji poslat svim krajevima zemaljskim, da svi koji žele da čuju mogu čuti. Pripremite se, pripremite se za ono što će doći, jer Gospod je blizu." ( UiZ 1:11-12). Ova knjiga sadrži objave o Crkvi Isusa Hrista koja je obnovljena u ove posljednje dane. Nekoliko odseka knjige objašnjava organizaciju Crkve i definira službe u sveütenstvu i njihove uloge. Drugi odseci, kao odseci 76 i 88, sadrže veličanstvene istine koje su bile izgubljene za svet stotinama godina. A drugi, poput odseka 29 i 93, objašnjavaju učenja iz Biblije. Osim toga, neki odseci, kao odsek 133, sadrže proroštva o budućim događajima. Bog nam je zapovedio da proučavamo njegove objave u ovoj knjizi: "Istražujte ove zapovesti, jer su one istinite i verne, a proroštva i obećanja koja su u njima će se sva ispuniti." (UiZ 1:37). Dragoceni biser Dragoceni biser sadrži knjigu Mojsijevu, knjigu Avrampvu, te neke nadahnute zapise Josepha Smitha. Knjiga Mojsijeva sadrži izveštaj o nekima od viđenja i zapisa Mojsijevih, kako su objavljeni proroku Josephu Smithu. Ona pojašnjava nauke i učenja koji su bili izgubljeni iz Biblije i daje dodatne podatke o stvaranju zemlje. Joseph Smith je takođe dobio objavu Avramaove knjige koju je preveo darom božjim koja se nalazila na svitku jednog papirusa. Ta knjiga sadrži vredne podatke o stvaranju, jevanđelju, prirodi Boga i sveštenstvu. Zapisi Josepha Smitha uključuju i deo nadahnutog prevoda Biblije od strane Josepha Smitha, izabrane delove iz njegove knjige "Istorija crkva" (History of the Church) kao i Članci naše vere. Reči živih proroka i apostola Osim ove četiri knjige Svetih pisama, nadahnute reči naših živih proroka i apostola su nam takođe kao Sveto pismo. Njihove nam reči dolaze preko konferencije, sabora crkve ili direktno celoj crkvi. Jedan od naših članaka vere kaže: "Verujemo u sve što je Bog otkrio, što otkriva, kao i u to da će tek otkriti mnoge velike i važne stvari koje se odnose na Božje Kraljevstvo." Svako od nas treba da proučava Sveta pisma svaki dan. Ako želimo izbeći zla ovoga sveta, moramo hraniti naše umove istinom i pravednošću koje se nalaze u Svetim pismima. Približit ćemo se Bogu i jedni drugima dok zajedno čitamo i razmišljamo o Svetim pismima. Dok čitamo Sveta pisma, razmišljamo i molimo se o njima, te tražimo od Boga razumijevanje, Duh Sveti će nam posvedočiti o istinitosti toga. Svatko će od nas znati za sebe da je ovo istinito. "Gle, duša moja uživa u onom što je Gospodnje, a srce moje promišlja neprestano o onome što videh i čuh." (2 Nefi 4:16).

Učenja Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana - Proroci Božji "Jer Jehova Bog ne čini ništa ne otkrivši prethodno tajne svoje slugama svojim prorocima." (Amos 3:7). Mnogi ljudi žive u tami, nesigurni u to što je Božja volja. Oni veruju da su nebesa zatvorena i da se ljudi moraju sami suočiti s opasnostima u svetu. Mi znamo da Bog komunicira sa Crkvom preko svojeg proroka. Prorok je čovek kojeg je Bog pozvao da bude njegov predstavnik na zemlji. Kada prorok govori za Boga, to je kao da Bog govori "Šta ja Gospod rekoh, rekoh, i ne izvinjavam se; a iako nebo i zemlja prođu, moja reč neće proći, nego će se sve ispuniti, bilo glasom mojim ili glasom slugu mojih, isto je." (UiZ 1:38) Jedan prorok je takođe poseban svedok za Hrista, koji svedoči o njegovoj božanskoj prirodi i podučava njegovo jevanđelje. Prorok podučava istinu i tumači reč Božju. On poziva nepravedne na pokajanje. On prima objave i smernice od Gospoda za našu korist. On može da vidi budućnost i da pretkaže dolazeće događaje tako da svet može biti upozoren. Prorok može da dođe iz različitih slojeva društva. On može da bude mlad ili star, veoma obrazovan ili bez obrazovanja. On može biti poljoprivrednik, radnik, lekar, advokat, učitelj itd. Drevni proroci su bili obučeni u duge haljine i slično. Današnji su proroci odeveni u odela koja se danas nose. Šta onda ukazuje na pravog proroka? Pravi je prorok uvek odabran od Boga i pozvan kroz ispravnu svešteničku vlast. "Verujemo da čovek mora biti pozvan od Boga putem proroštva, kao i polaganjem ruku onih koji imaju vlast propovedanja i posluživanja jevanđeoskih obreda. Verujemo u isti poredak koji je postojao i u izvornoj Crkvi, naime, u apostole, proroke, pastire, učitelje, jevanđeliste itd." (Članci vere 1:5). Mi, sveci posljednjih dana podržavamo Prvo predsedništvo i dvanaestoricu apostola kao proroke. Međutim, kada govorimo o »proroku Crkve«, mislimo na predsednika Crkve, koji je predsednik velikog sveštenstva. To je većinom jedan od najstarijih apostola. Tokom vremenskih perioda Bog je pozivao proroke da vode ljudski rod Proroci su postojali na zemlji još od dana Adama. Iskustva ovih velikih ljudi uzbuđuju nas i nadahnjuju. Mojsije, prorok iz Starog zaveta, odveo je hiljade od svoga naroda iz Egipta i ropstva u obećanu zemlju. Napisao je prvih pet knjiga Starog zaveta i zabeležio deset zapovesti koje je primio od Boga. Nefi, jedan prorok iz Mormonove knjige, odveden je Božjom rukom sa svojom prodicom i prijateljima iz Jerusalema na Američki kontinent 600 godina pre Hristovog rođenja. Ovaj veliki vođa i kolonizator dao nam je mnoge važne zapise u Mormonovoj knjizi. Jovan Krstitelj bio je izabran da pripremi svet za dolazak Gospoda Isusa Hrista. Kroz Josepha Smitha, proroka posljednjih dana, Gospod je obnovio Crkvu. Joseph Smith je takođe preveo darom Božjim Mormonovu knjigu. Mi imamo danas živog proroka na zemlji Mi imamo proroka koji danas živi na zemlji. Taj prorok je predsednik Crkve Isusa Hrista Svetaca posljednjih dana. On ima pravo na objavu za celu Crkvu. On ima »ključeve carstva« što znači da ima vlast da upravlja celom Crkvom i carstvom Božjim na zemlji, uključujući i sprovođenje svih svešeničkih obreda i uredbi. Nijedna druga osoba osim izabranog proroka i predsednika crkve ne može primati Božju volju i objave za sve pripadnike crkve. Gospod je rekao: "Ni u jednom trenutku neće biti više od jednog na zemlji kome su povereni ova vlast i ključevi ovog sveštenstva." (UiZ 132:7) Predsedniku Crkve pomažu njegovi savetnici u Prvom predsedništvu i članovi veća dvanaestorice, koji su takođe proroci, vidioci i objavitelji. Trebamo da činimo ono što nam proroci govore da činimo. Bivši Predsednik crkve Wilford Woodruff je rekao da proroku nikada neće biti dozvoljeno da zavede Crkvu na krivi put: "Gospodin nikada neće dopustiti meni niti bilo kojem drugom čoveku koji stoji kao predsednik Crkve da vas zavede na pogrešno. To nije u planu. To nije po volji Božjoj. Kad bih to pokušao, Gospod bi me uklonio s mog položaja". Ali i Bog ne želi da slepo sledimo proroka, nego da iskrenom molitvom dobijemo objavu moći Duha svetoga da je On zaista Božji prorok. Trebamo podržavati Gospodinovog proroka Mnogi ljudi smatraju da je lako verovati u proroke iz prošlosti. Ali mnogo više znači verovati u živog proroka i slediti ga. Dva puta u godini na saborima crkve podižemo svoju ruku kako bismo iskazali da svojevoljno podržavamo predsednika Crkve kao proroka, vidioca i objavitelja. Kako mi možemo da podržimo proroka? Trebamo da se molimo za njega. Njegov je teret težak, i Njemu je potrebna naša molitva da bi bio ojačan. Takođe trebamo da učimo njegove nadahnute reči, koje su nama upućene. Ako imamo svedočanstvo da je On zaista od Boga pozvan, onda ga trebamo slediti kao i njegova nadahnuta učenja. Što znači da ne biramo delimično da slušamo njegove nadahnute savete a da odbacimo ono što nam je neugodno ili teško. Gospod nam je zapovedio da sledimo nadahnuta učenja njegovog proroka: "Dakle, po pitanju crkve, osvrtaćete se na sve reči njegove i zapovesti koje će vam dati kad ih primi, hodajući u svoj svetosti preda mnom; Jer ćete njegove reči primiti, kao da su iz usta mojih, sa svim strpljenjem i verom." (UiZ 21:4-5) Gospod nikada neće dozvoliti predsedniku Crkve da nas zavede na krivi put. Veliki blagoslovi slede ako smo poslušni proroku Ako budemo poslušni, Gospod obećava: "Jer ako ovo budete činili vrata vas paklena neće nadvladati; da, a Gospod Bog će raspršiti moći tame pred vama, i učiniće da se nebesa protresu za vaše dobro, i slavu imena Njegova." (UiZ 21:6) Kada postupamo onako kako nas naš prorok upućuje, blagoslovi se izlivaju s neba. Da bi opstala, Crkva mora biti izgrađena na pravom temelju "na temelju apostola i proroka, a ugaoni kamen temeljac je sam Isus Hrist." (Efescima 2:20) Mi smo blagoslovljeni u ovom nesigurnom svetu što imamo proroka kroz kojega Gospod objavljuje svoju volju.

Isus je podučavao: »Stoga se uvek morate moliti Ocu u ime moje« (3 Nefi 18:19). Molitva je jedan od najvećih blagoslova koje imamo dok smo ovde na zemlji. Kroz molitvu možemo svakodnevno komunicirati s našim Nebeskim Ocem i tražiti njegovo vodstvo. Molitva je iskren, otvoren razgovor s našim Nebeskim Ocem. Trebamo se moliti Bogu i nikome drugome. Ne molimo se nijednom drugom biću niti ičemu što je načinio čovek ili Bog: „Ja sam Gospod, tvoj Bog... Nemoj imati drugih bogova osim mene." (Izlazak 20:3-5). Zašto se molimo? Molitva je bila važan dio jevanđelja od početka sveta. Anđeo Gospodnji zapovedio je Adamu i Evi da se pokaju i prizivaju Boga u ime Sina: "Stoga, sve što budeš činio činićeš u ime Sina, i pokajaćeš se i prizivaćeš Boga u ime Sina zauvek." (Mojsije 5:8). Ovu zapovest nikada Bog nije povukao nazad. Molitva će nam pomoći da se približimo Bogu. Naše molitve utiču na sve naše misli, reči i dela. Trebamo da se molimo za snagu da se odupremo iskušenjima Sotone i njegovih sledbenika. "Zaista, zaista, kažem vam, morate uvek bdeti i moliti se, da vas đavo ne bi iskušao i zasužnjene poveo za sobom." (3 Nefi 18:15). "Moli se uvek, da možeš da izađeš kao pobednik; da, da možeš da pobediš Sotonu, i da pobegneš iz ruku slugu sotonskih koje podržavaju njegovo delo." (UiZ 10:5). Trebamo da se molimo i da priznamo svoje grehe Bogu i tražimo da nam oprosti. "Ne govori: O, Bože zahvalni smo ti što smo bolji od braće naše, već radije kaži: O, Gospode oprosti mi nedostojnost moju, i u milosti se seti braće moje – da, svaki put priznaj pred Bogom nedostojnost svoju." (Alma 38:14). Trebamo da se molimo za Božje vođstvo i pomoć u svom svakodnevnom životu. Takođe treba da se molimo i za naše porodice i prijatelje, naše susede, naše useve i stoku, naš svakodnevni posao i naše druge aktivnosti. Trebamo da se molimo za zaštitu od naših neprijatelja. "Stoga, neka vam Bog podari, braćo moja, da počnete da ispoljavate svoju veru ka pokajanju, da počnete da prizivate Njegovo sveto ime, da bi On imao milosti prema vama; Da, vapite Njemu za milost, jer je On moćan da spase. Da, ponizite se i istrajte u molitvi Njemu. Vapite Njemu kada ste na poljima svojim, da, za sva stada svoja. Vapite Njemu u kućama svojim, da za sve ukućane svoje, i ujutro, i u podne, i uveče. Da, vapite Njemu protiv moći neprijatelja svojih. Da, vapite Njemu protiv đavola, koji je neprijatelj svake pravednosti. Vapite Njemu za useve polja svojih, da možete napredovati u njima. Vapite za stada na poljima svojim, da se namnože. Ali, to nije sve, morate izlivati duše svoje u odajama svojim i skrovitim mestima svojim, i u pustinji vašoj. Da, a kada ne vapite Gospodu, nek asrca vaša budu ispunjena, upućena u molitvi Njemu neprestano za dobrobit vašu, a i za dobrobit onih koji su oko vas." (Alma 34:17-27) Trebamo da se molimo da izrazimo ljubav prema našem Nebeskom Ocu i kako bismo se osećali bliži njemu. Trebamo da se molimo našem Nebeskom Ocu da bi mu zahvalili za svako dobro i utehu, kao i za sve što nam daje svaki dan. "Za sve zahvaljujte. Jer je to za vas Božja volja u Hristu Isusu." (1 Solunjanima 5:18) Moramo da se molimo da bi tražili od našeg Nebeskog Oca snagu da živimo po jevanđelju. Trebamo da se molimo kako bismo mogli da ostanemo na tesnom i uskom putu koji vodi u večni život. Moramo da se molimo Bogu, izvoru sve pravednosti, tako da možemo biti pravedni u našim mislima, rječima i delima. Kada se trebamo moliti? Možemo da se molimo kad god osećamo potrebu za komunikacijom s našim Nebeskim Ocem, bilo to u našim mislima tiho ili na glas. Ponekad trebamo biti sami negde gde možemo da mu izlijemo svoju dušu: "Nego, kad se moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i moli se svome Ocu, koji je u tajnosti, i uzvratiće ti tvoj Otac, koji gleda u tajnosti". (Matej 6:6). Osim toga, možemo da se molimo tokom naših svakodnevnih aktivnosti. Možemo se moliti dok smo na crkvenom sastanku, kod kuće, hodajući putem ili ulicom, radeći, pripremajući obrok, ili gde bi se god nalazili i što bi god radili. Možemo da se molimo u bilo koje doba dana ili noći. Možemo da se molimo kad smo sami ili kad smo s drugim ljudima. Možemo da se molimo u mislima celo vreme ako želimo. "Da, a kada ne vapite Gospodu, nek srca vaša budu ispunjena, upućena u molitvi Njemu neprestano za dobrobit vašu, a i za dobrobit onih koji su oko vas." (Alma 34:27). Možemo se zaista moliti uvek: "Moli se uvek..." (UiZ 10:5).Ponekad možda nećemo imati želju za molitvom. Možda ćemo biti ljuti, ili obeshrabreni, ili uznemireni. U tim se trenucima posebno trebamo potruditi u molitvi: "I evo, ljubljena braćo moja, opažam da još uvek promišljate u srcima svojim, i žalosti me što moram da govorim o ovome. Jer budete li poslušali Duha koji čoveka uči da se moli, znaćete da morate da se molite, jer zao duh ne uči čoveka da se moli nego ga uči da ne sme da se moli. Ali gle, kažem vam da se morate uvek moliti i ne klonuti, da ništa ne smete izvršavati za Gospoda ukoliko se prvo ne pomolite Ocu u ime Hristovo, da vam posveti čin vaš, da čin vaš može biti za dobrobit duše vaše." (2 Nefi 32:8-9). Svako se od nas lično treba moliti barem svako veče i svako jutro. Sveta pisma govore o molitvi ujutro, u podne i naveče: "Vapite Njemu u kućama svojim, da za sve ukućane svoje, i ujutro, i u podne, i uveče." (Alma 34:21). Zapoveđeno nam je da održavamo porodične molitve tako da naše porodice mogu biti blagoslovljene: "U porodicama svojim molite se Ocu, uvek u ime moje, da žene vaše i deca vaša blagosloveni budu." (3 Nefi 18:21). Tako se od nas očekuje da se molimo kao porodica svako jutro i svako veče. Mi takođe imamo povlasticu da se molimo kako bismo izrazili zahvalnost i zatražili blagoslov za hranu pre svakog obroka. Mi otvaramo i zatvaramo sve naše crkvene sastanke s molitvom. Zahvaljujemo Gospodu na njegovim blagoslovima i tražimo njegovu pomoć tako da ga obožavamo na način koji je njemu ugodan. Kako se trebamo moliti? Bez obzira gde se nalazimo, bilo da stojimo uspravno ili klečimo, bilo da se molimo na glas ili tiho, bilo da se molimo osobno ili u grupi, uvek trebamo da se molimo u veri, "srca iskrenog, sa pravom namerom, imajući veru u Hrista." (Moroni 10:4)Dok se molimo našem Nebeskom Ocu, trebamo mu reći šta zaista osećamo u svojem srcu, poveriti mu se, tražiti njegovo oproštenje, preklinjati ga, zahvaljivati mu, izražavati svoju ljubav prema njemu. Ne bismo trebali ponavljati beznačajne reči i izraze. "Kad se molite, ne brbljajte kao neznabošci jer oni misle da će zbog mnogo reči biti uslišeni. Ne budite, dakle, kao oni jer vaš Otac zna šta vam je potrebno i pre nego što ga zamolite." (Matej 6:7-8) Uvek trebamo tražiti da bude njegova volja, sećajući se da ono što želimo nije uvek najbolje za nas: "I šta god zaištete od Oca u ime moje, što je ispravno, verujući da ćete primiti, gle, daće vam se." (3 Nefi 18:20) Na kraju molitve završavamo u ime Isusa Krista "Morate se, stoga, uvek moliti Ocu u ime moje." (3 Nefi 18:19) Naše su iskrene molitve uvek uslišane. Ponekad odgovor na naše molitve može biti ne, jer ono što smo tražili možda nije najbolje za nas. Ponekad je odgovor da, i mi imamo topao, ugodan osjećaj o onome što trebamo da učinimo. "gle, kažem ti, moraš da proučiš to u umu svome, onda moraš da me upitaš da li je to ispravno, a ako je to ispravno izazvaću da grudi gore u tebi; stoga ćeš osetiti da je to ispravno. Ali ako to nije ispravno takva osećanja imati nećeš, nego će ti misli zamreti i zbog toga ćeš zaboraviti ono što je pogrešno." (UiZ 9:8-9) Ponekad je odgovor »pričekaj malo«. Odgovor na naše molitve primamo u vreme i na način za koji Gospod zna da će nam najviše pomoći. Ponekad Gospod odgovara na naše molitve kroz druge ljude. Dobar prijatelj, muž ili žena, roditelj ili drugi član porodice, crkveni vođa, misionar – bilo ko od ovih pojedinaca može biti nadahnut da izvrši dela koja će biti odgovor na naše molitve. Primer ovoga je iskustvo mlade majke čije je dete bilo ozleđeno u nezgodi kod kuće. Ona nije imala načina da dete odvede kod lekara. Bila je nova u susedstvu i nije poznavala svoje susede. Mlada se majka pomolila za pomoć. Nakon nekoliko minuta sused je došao na vrata govoreći: »Imao sam osećaj da trebam da dođem i da vidim da li vam je potrebna pomoć.« Sused je pomogao mladoj majci da odvede dete kod lekara. Bog nam često daje moć kako bi nam pomogao odgovoriti na vlastite molitve. Dok se molimo za pomoć, trebamo učiniti sve što možemo kako bismo ostvarili ono što želimo. Dok god živimo po jevanđelju Isusa Hrista i uvek se molimo, imat ćemo radost i sreću. »Ponizan budi, a Gospod će, Bog tvoj, voditi tebe za ruku i uslišati molitve tvoje.« (UiZ 112:10).

Duh Sveti je došao još Adamu i Evi Nakon što su Adam i Eva napustili Edenski vrt, počeli su da obrađuju zemlju i raditi druge stvari potrebne za život. Imali su mnogo dece, i njihovi su se sinovi i kćeri također venčavali i imali decu. "I dogodi se da nakon što ih ja, Gospod Bog, isterah, Adam poče da obrađuje zemlju, i da ima vlast nad svim zveradima poljskim, i da jede hleb svoj u znoju sa čela svog, kako sam mu ja Gospod zapovedio. A i Eva, žena njegova, beše radila s njim. I Adam je poznavao ženu svoju, i ona mu rodi sinove i kćeri, i oni počeše da se množe i da popunjavaju zemlju. I od tada pa nadalje, sinovi i akćeri Adamovi počeše da se dele u zemlji po dvoje, i da obrađuju zemlju, i da čuvaju stada, i njima se takođe rodiše sinovi i kćeri." (Mojsije 5:1–3). Tako su duhovna deca našeg Nebeskog Oca počela da napuštaju mesto gde su bili sa Bogom i dolaziti na zemlju kao što im je bilo obećano. "A među njima stajaše jedan koji beše nalik Bogu, i reče onima koji behu s njim: Sići ćemo dole, jer tamo ima prostora, i uzećemo od materije ove, i načinićemo mi zemlju na kojoj će ovi boraviti; I iskušaćemo ih time, da bismo videli da li će činiti sve ono što im Gospod Bog njihov bude zapovedio." (Avram 3:24–25). Kad su došli na zemlju, sećanje na njihov nebeski dom bilo im je oduzeto. Ali naš ih Otac nije udaljio od svojeg uticaja. Poslao je Duha Svetoga da teši, pomaže i vodi svu njegovu duhovnu decu. Adam i Eva su prizivali Nebeskog Oca u molitvi. On im je govorio i dao im je zapovesti, kojima su oni bili poslušni. Anđeo Gospodnji došao je i podučio Adama i Evu o planu spasenja. Gospod je poslao Duha Svetoga da posvedoči o Ocu i o Sinu, te da poduči Adama i Evu dobru vest spasenja. "I Adam i Eva, žena njegova, prizivahu ime Gospodnje, i čuše glas Gospodnji na putu ka Edenskom vrtu, koji im je govorio, a oni Ga ne videše; jer behu uklonjeni iz Njegovog prisustva. I dade im zapovesti da se klanjaju Gospodu Bogu svom, i da prinose prvence iz stada svojih, kao prinos Gospodu. I Adam beše poslušan zapovestima Gospodnjim. I nakon mnogo dana anđeo se Gospodnji ukaza Adamu, govoreći: Zašto prinosiš žrtve Gospodu? A Adam mu odgovori: Ne znam, osim što mi je Gospod zapovedio. A onda anđeo prozbori, govoreći: Ovo je slika žrtve Jedinorođenca Očevog, koji je pun blagodati i istine. Stoga, sve što budeš činio činićeš u ime Sina, i pokajaćeš se i prizivaćeš Boga u ime Sina zauvek. I toga dana Sveti Duh siđe na Adama, koji svedoči o Ocu i Sinu, govoreći: Ja sam Jedinorođenac Očev od početka, od sada pa nadalje i zauvek, kako bi ti, koji si pao mogao da budeš otkupljen, kao i sav ljudski rod, i to svi oni koji zažele." (Mojsije 5:4–9.) Kroz moć Duha Svetoga Adam "blagoslovi Boga i beše ispunjen, i poče da proriče o svim porodicama sa zemlje, govoreći: Blagosloveno da je ime Božje, jer zbog svog prestupa oči mi se otvoriše, i u ovom životu ću imati radosti, i opet ću u telu videti Boga." (Mojsije 5:10). Zbog svedočanstva Duha Svetoga Evi, ona je rekla: "Da ne beše našeg prestupa nikada ne bismo imali potomstvo, i nikada ne bismo poznavali dobro i zlo, i radost otkupljenja našega, i večni život koji Bog daje svima poslušnima." (Mojsije 5:11). Osobine Duha Svetoga Duh Sveti je član Božanstva: "Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetog Duha, Učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao." (Mateja 28:18-20) "A taj Otac, Sin i Sveti Duh su jedan Bog, beskonačan i večan, bez kraja. Amen." (Učenje i Zaveti 20:28). On je osoba duhovna: "Sveti Duh nema telo od mesa i kostiju, nego je osoba duhovna." (Učenje i Zaveti 30:22). On može biti samo na jednom mestu u jednom trenutku, ali njegov utieaj može biti posvuda istovremeno. Nebeski Otac, Isus Hrist i Duh Sveti nazivaju se Božanstvo. Oni su jedinstveni u svrsi. Svaki ima važan zadatak u planu spasenja. Naš je Nebeski Otac naš Otac i vladar. Isus Hrist je naš Spasitelj. Duh Sveti objavljuje i svedoči o svoj istini. Duh Sveti je glasnik našeg Nebeskog Oca i poseban je dar nama. Poslanje Duha Svetoga Poslanje Duha Svetoga je da svedoči o Ocu i o Sinu, i o istini u svemu. Duh Sveti nam može posvedočiti da je Isus naš Spasitelj i Otkupitelj. "A Sveti Duh svedoči o Ocu i meni, i zbog mene Otac daje Svetog Duha deci čovečjoj." (3. Nefi 28:11) "...date Svetim Duhom, koji svedoči o Ocu i Sinu." (Učenje i Zaveti 20:27). On će nam objaviti da je naš Otac na Nebu Otac naših duhova. On će nam pomoći da razumemo da možemo postati uzvišeni poput našeg Nebeskog Oca. "Taj Duh svedoči našem duhu da smo Božja deca. A ako smo deca, onda smo i naslednici - naslednici Božji, a sunaslednici Hristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni." (Rimljanima 8:16–17.) Proroci Gospodnji su obećali: "A moću Svetog Duha možete saznati istinu o svemu." (Moroni 10:5). Bez Duha Svetoga mi ne možemo da saznamo da je Isus Hrist. Apostol Pavle je napisao: Zato "Niko ko govori Božjim Duhom ... ne može reći: „Isus je Gospod!”, osim Svetim Duhom." (1. Korinćanima 12:3). Sam je Spasitelj rekao: "A ovo je život večni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao." (Jovan 17:3). Moći Duha Svetoga mi smo navedeni da razumemo i živimo jevanđelje Isusa Hrista. Ubedljiva moć Svetog Duha je toliko velika da se posle njegovog uticaja ne može više sumnjati, o onom što je istinito. Kada čovek ima manifestaciju Svetog Duha, to ostavlja ogroman utisak na njegovu dušu, taj doživljaj se ne može lako izbrisati. To je kada Duh koji govori našem duhu, i to dolazi kroz njegovu ubedljivu moć. Očitovanje anđela, čak i Božijeg Sina, ostaviće utisak oku i u umu, i na kraju može nestati, ali utisci koje on Sveti Duh ostavlja ide dublje u dušu i teže mogu da se izbrišu. Preko Duha Svetoga istina jeutkana u nama i naša tela, tako da ne može biti zaboravljena. Trebamo se truditi da budemo dostojni da primimo ovog posebnog glasnika i svedokanašeg Nebeskog Oca i Isusa Hrista.

Adam i Eva su bili prvi koji su došli na zemlju. Bog je pripremio ovu zemlju kao dom za svoju decu. Adam i Eva bili su izabrani da budu prvi ljudi koji će živeti na zemlji (vidi Mojsije 1:34; 4:26). Njihov udeo u planu našeg Oca bio je da uvedu smrtnost u svet. Oni su trebali biti naši praroditelji. (Vidi UiZ 107:54–56.) Adam i Eva bili su među najplemenitijom decom našeg Oca. U predzemaljskom svetu Adam je bio Mihajlo arhanđeo (vidi UiZ 27:11; Judina 1:9). Naš ga je Nebeski Otac izabrao da vodi pravedne u bici protiv Sotone (vidi Otkrivenje 12:7–9). Adam i Eva bili su predodređeni da postanu naši praroditelji. Gospod je obećao Adamu velike blagoslove: »Tebe ja postavih da budeš glavom. Mnoštvo će naroda proizići iz tebe, i ti si knez nad njima zauvek« (UiZ 107:55). Eva je bila »majka svim živima« (Mojsije 4:26). Bog je spojio Adama i Evu u braku zato što »nije dobro da čovjek bude sam« (Mojsije 3:18; vidi i 1. Korinćanima 11:11). Ona je podelila Adamovu odgovornost i podelit će također njegove večne blagoslove. Edenski vrt Kad su Adam i Eva bili stavljeni u Edenski vrt, još uvek nisu bili smrtni. U tom stanju »nikakve dece imali ne bi« (2. Nefi 2:23). Nije bilo smrti. Imali su fizički život jer su se njihovi duhovi nalazili u fizičkim telima načinjenima od praha zemaljskog (vidi Mojsije 6:59; Avram 5:7). Imali su i duhovan život jer su bili u prisustvu Boga. Još uvek nisu bili razlikovali između dobra i zla. Bog im je zapovedio da imaju decu. Rekao je: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte nad… svim živim stvorovima što puze po zemlji« (Mojsije 2:28). Bog im je rekao da mogu slobodno jesti sa svakog stabla u vrtu osim jednoga, stabla spoznaje dobra i zla. O tom je stablu Bog rekao: »U onaj dan u koji s njega okusiš, sigurno ćeš umreti« (Mojsije 3:17). Sotona je, ne znajući plan Božji ali nastojeći da ga uništiti, došao Evi u Edenskom vrtu. Nagovorio je da jede od ploda sa stabla spoznaje dobra i zla. Uverio je da ona i Adam neće umreti, već da će »biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo« (Mojsije 4:11). Eva je popustila iskušenju i jela plod. Kad je Adam saznao što se dogodilo, on je također odlučio jesti. Promene koje su došle na Adama i Evu zato što su jeli plod nazivaju se Pad. Odvajanje Adama i Eve od Boga Zato što su Adam i Eva jeli plod stabla spoznaje dobra i zla, Gospod ih je poslao iz Edenskog vrta u svet. Njihovo se fizičko stanje promenilo kao rezultat toga što su jeli zabranjeni plod. Kao što je Bog obećao, postali su smrtni. Oni i njihova deca iskusit će bolest, bol i fizičku smrt. Zbog svojeg prestupa Adam i Eva takođe su pretrpeli i duhovnu smrt. To je znači da su oni i njihova deca bili odvojeni od Boga i nisu mogli da hodaju i razgovaraju s Bogom licem u lice. Adam i Eva i njihova deca bili su odvojeni od Boga i fizički i duhovno. Veliki su blagoslovi proizišli iz tog prestupa Neki ljudi veruju da su Adam i Eva počinili ozbiljan greh kad su jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. Međutim, Sveta pisma posljednjih dana pomažu nam da razumemo da je njihov Pad bio neophodan korak u planu života i veliki blagoslov za sve nas. Zbog Pada mi smo blagoslovljeni fizičkim telima, pravom biranja između dobra i zla, te mogućnošću da steknemo večni život. Nijedna od ovih povlastica ne bi bila naša da su Adam i Eva ostali u vrtu. Nakon Pada Eva je rekla: »Da ne beše prestupa našega, nikad mi potomstva [dece] imali ne bismo i nikad razaznali dobro od zla, ni spoznali radost otkupljenja svojega, ni život večni što ga Bog svim poslušnima daje« (Mojsije 5:11). »A evo, gle, da ne prestupi, Adam ne bi pao [bio isključen iz prisustva Božjeg], već bi ostao u vrtu edenskomu. I sve što beše stvoreno, moralo bi ostati u onom stanju u kojemu beše, pošto bi stvoreno. … I oni nikakve dece imali ne bi. Ostali bi, dakle, u stanju nevinosti, nemajući radosti, jer bedu poznavali ne bi, dobro ne čineći, jer greha poznavali ne bi. No, gle, sve beše učinjeno u mudrosti onoga koji sve znade. Adam pade da bi ljudi bili, a ljudi jesu da bi radost imali.« (2. Nefi 2:22–25).

Božji plan za nas Kada smo živeli kao duhovna deca sa svojim nebeskim roditeljima, naš Nebeski Otac nam je govorio o svom planu da postanemo slični njemu. Klicali smo od radosti kada smo čuli njegov plan (videti Jov 38:7). Nestrpljivo smo iščekivali nova iskustva. Da bi se to dogodilo, morali smo da napustimo prisustvo našeg Oca i primimo smrtna tela. Trebalo nam je drugo mesto za život gde bismo se mogli pripremiti da postanemo poput njega. Naš novi dom se zvao zemlja. Isus je stvorio zemlju Isus Hristos je stvorio ovaj svet i sve što je u njemu. Stvorio je i mnoge druge svetove. On je to učinio moći sveštenstva, pod vođstvom našeg Nebeskog Oca. Bog Otac je rekao: »Ja sam stvorio bezbrojne svetove. ... i stvorih ih po Sinu koji je Moj Jedinorođenac“ (Mojsije 1:33). Imamo i druga svedočanstva o ovoj istini. Džozef Smit i Sidni Rigdon videli su Isusa Hrista u viziji. Svedočili su „Da se po Njemu, i preko Njega, i od Njega, svetovi stvaraju i behu stvoreni, a stanovnici njihovi su rođeni sinovi i kćeri Božje.“ (UiZ 76:24). Izvođenje stvaranja Zemlja i sve na njoj stvoreno je prvo duhovno pre nego što je stvoreno fizički (videti Mojsije 3:5). Planirajući da stvori fizičku zemlju, Hrist je rekao onima koji su bili sa njim: „Sići ćemo dole, jer tamo ima prostora, i uzećemo od materije ove, i načinićemo mi zemlju na kojoj će ovi boraviti; [duhovna deca našeg Oca na Nebesima]“ (Avram 3:24). Pod vođstvom Oca, Hrist je oblikovao i stvorio zemlju. On je odvojio svetlost od tame da bi napravio dan i noć. Oblikovao je sunce, mesec i zvezde. On je odvojio vode od suvog da bi napravio mora, reke i jezera. Učinio je zemlju lepom i plodnom. Stvorio je travu, drveće, cveće i druge biljke svih vrsta. Ove biljke su sadržavale seme iz kojeg bi izrasle nove biljke. Zatim je stvorio živa bića - ribe, životinje, insekte i ptice svih vrsta. Ta živa bića su imala sposobnost da se razmnožavaju unutar svoje vrste. Sada je zemlja bila spremna za najveću tvorevinu od svih - ljudski rod. Našim ljudskim duhovima je bilo potrebno da dobiju tela od mesa i kostiju da bi živeli na zemlji. „I ja, Bog, rekoh svom Jedinorođencu, koji sa mnom beše od početka: Načinimo čoveka po obličju svome, nalik sebi; i beše tako.“ (Mojsije 2:26). I tako su prvi čovek Adam i prva žena Eva stvoreni i dobili su tela koja su bila slična telima naših nebeskih roditelja. „Na sliku Božiju stvori ga, muško i žensko stvori ih“ (Postanak 1:27). Kada je Bog završio svoje stvaranje, bio je zadovoljan i znao je da je njegov posao bio dobar, pa se odmorio od stvaranja. Božije tvorevine pokazuju njegovu ljubav Sada živimo u ovom prelepom svetu. Pomislite na sunce koje nam daje toplinu i svetlost. Zamislite kišu koja izaziva rast biljaka i čini da svet izgleda čisto i sveže. Zamislite kako je dobro čuti pticu kako peva ili se prijatelj smeje. Zamislite kako su naša tela divna - kako možemo da radimo, igramo se i odmaramo. Kada razmotrimo sve ovo stvarenje, počinjemo da shvatamo koliko su mudra, moćna i brižna bića poput našeg Nebeskog Oca i Isusa Hrista. Pokazali su veliku ljubav prema nama brinući o svim našim potrebama. Flora i fauna su takođe stvoreni da nam pruže radost. Gospod je rekao: „ Da, sveono štozemljarađa, sveusvojevreme, stvorenojezakoristiupotrebu čovekovu, dazadovoljiokoiobradujesrce. Da, zahranuiodeću, zaukusimiris, daojačateloirazgalidušu.“ (UiZ 59:18-19). Iako su Božije tvorevine mnoge, on ih sve poznaje i voli. Rekao je: „Nebesa, njihjepuno, inemogusenabrojatiza čoveka; alisumeniizbrojiva, jersumoja.“ (Mojsije 1:35).

Sloboda izbora je večni princip"Ipak možeš sam birati, jer to ti je dato." (Mojsije 3:17). Bog nam je rekao preko svojih proroka da smo slobodni da biramo između dobra i zla. Možemo da odaberemo slobodu i večni život sledeći Isusa Hrista. Ali takođe smo slobodni da odaberemo i zarobljeništvo i smrt sledeći Sotonu. (2 Nefi 2:27). Pravo biranja između dobra i zla i delovanja sami za sebe naziva se slobodna volja ili sloboda izbora. U našem predsmrtničkom životu imali smo mogućnost moralnog opredeljivanja. Jedna svrha zemaljskog života je da se pokaže kakve ćemo izbore da činimo: "I da ostvari svoje večne namere za svrhu čoveka, pošto beše stvorio naše prve roditelje i zveri poljske i ptice nebeske i ukratko, u svemu što je stvoreno, moraše svakako postojati neka suprotnost. Čak je i zabranjeno voće u suprotnosti sa drvetom života; jedno je slatko a drugo gorko. Stoga, Gospod Bog dade čoveku da on sam deluje. Čovek, dakle, ne bi mogao sam delovati da ga ovaj ili onaj ne navodi." (2 Nefi 2:15-16). Ako bismo bili prisiljeni da biramo ono što je ispravno, ne bismo bili u mogućnosti da pokažemo šta bismo sami od sebe izabrali. Osim toga, srećniji smo kada samostalno donosimo odluke. Sloboda izbora je bilo jedno od glavnih pitanja pokrenutih na predsmrtničkom veću na nebu. To je bio jedan od glavnih razloga sukoba između Hristovih sledbenika i Sotoninih sledbenika. Sotona je rekao: »Evo me, mene pošalji, ja ću biti sin tvoj i ja ću otkupiti sav rod ljudski te se nijedna duša izgubiti neće, a ja ću zacelo to učiniti. Podaj mi, dakle, čast svoju« (Mojsije 4.1). Izrekavši to, on se »pobuni protiv [Boga] te nastojaše uništiti opredeljivanje čovekovo« (Mojsije 4:3). Njegova je ponuda bila odbijena, i on je bio zbačen s neba sa svojim sledbenicima: "I dogodi se da đavo iskuša Adama – jer, gle, đavo beše pre Adama, jer se pobuni protiv mene, govoreći: Daj mi čast svoju, koja je moć moja; i takođe treći deo vojske nebeske okrenu od mene zbog njihove slobode izbora; A oni behu oboreni, i tako postadoše đavo i anđeli njegovi." (UiZ 29:36-37). Sloboda izbora je deo Božjeg plana spasenja Sloboda izbora čini naš život na zemlji razdobljem kušnje. Kad je planirao stvaranje svoje dece u smrtničkom stanju, Bog je rekao: "I iskušaćemo ih time, da bismo videli da li će činiti sve ono što im Gospod Bog njihov bude zapovedio." (Avram 3:25) Bez dara slobode izbora mi ne bismo mogli da pokažemo našem Nebeskom Ocu da li ćemo da činimo sve što nam on zapovedi. Zato što smo sposobni da biramo, odgovorni smo za svoje postupke: "I evo, setite se, setite, braćo moja, da svako ko strada sebi strada, a svako ko bezakonje čini sebi ga čini. Jer gle, slobodni ste, dopušteno vam je da delujete za sebe, jer gle, Bog vam dade znanje i učini vas slobodnima. On vam dade da možete da razlikujete dobro od zla, i dade vam da birate život ili smrt. I možete da činite dobro i budete obnovljeni za ono što je dobro, to jest, da vam se obnovi ono što je dobro, ili možete da činite zlo, da vam se obnovi ono što je zlo." (Helaman 14:30-31). Kad odaberemo da živimo u skladu s Božjim planom za nas, naša sloboda izbora je ojačana. Ispravni izbori povećavaju našu moć za još više ispravnih izbora. Dok se pokoravamo svakoj od zapovesti našeg Oca, mi rastemo u mudrosti i snazi karaktera. Naša vera raste. Saznajemo da je tada lakše donositi ispravne odluke. Mi smo počeli da donosimo odluke još kao duhovna deca u prisustvu našeg Nebeskog Oca. Naši su nas izbori učinili dostojnima da dođemo na zemlju. Naš Nebeski Otac želi da rastemo u veri, moći, znanju, mudrosti i u svemu drugom što je dobro. Budemo li držali njegove zapovesti i donosili ispravne odluke, naučićemo da razumemo. Postat ćemo slični Bogu. "Onaj koji drži Njegove zapovesti prima istinu i svetlost, dok se ne proslavi u istini i sve ne sazna." (UiZ 93:28). Sloboda izbora zahteva da postoji izbor Mi ne možemo da biramo pravednost ako pred nama nisu postavljene suprotnosti dobra i zla. Prorok Lehi, veliki prorok iz Mormonove knjige, rekao je svome sinu Jakovu da, kako bi se ostvarile velike svrhe Božje, mora biti "suprotnost u svemu. Da nije tako, pravednost se ne bi mogla ostvariti, ni opakost, ni svetost ni beda, niti dobro niti zlo." (2. Nefi 2:11). Bog dozvoljava i Sotoni da se suprotstavlja dobru. Bog je rekao o Sotoni: "Učinih da on bude zbačen. I postade on Sotona, da, to jest đavo, otac svake laži da vara i zaslepljuje ljude i da ih po volji zarobljava, i to sve one koji glas moj ne budu slušali." (Mojsije 4:3-4). Sotona čini sve što može kako bi uništio Božje delo. On želi !"bedu celog ljudskog roda. … On… nastoji da svi ljudi budu bedni kao što je i on sam". (2. Nefi 2:18,27). On nas ne voli. On ne želi ništa dobro za nas: "Ali sve ono što navodi čoveka da čini zlo i da ne veruje u Hrista i da ga poriče i Bogu ne služi, savršenim znanjem možete prepoznati da je od đavola. Đavo, naime, deluje na taj način, jer ne navodi nijednog čoveka da čini dobro, ne, nijednog. Niti anđeli njegovi, niti oni koji mu se podlažu." (Moroni 7:1). On ne želi da budemo srećni. Želi da nas učinit svojim robovima. Koristi mnoge maske kako bi nas zarobio. Kada sledimo Sotonine kušnje, ograničavamo svoju slobodu izbora. Sledeći primer pokazuje kako se ovo događa. Zamislite znak na obali koji kaže: »Opasnost – vrtlog. Zabranjeno plivanje.« Mi možemo sad da pomislimo da je to ograničavanje našeg izbora. Ali ipak mi imamo još uvek izbor. Slobodni smo da plivamo negde na drugom mestu. Slobodni smo da šetamo plažom i sakupljamo školjke. Slobodni smo da gledamoi zalazak sunca. Slobodni smo da idemo kući. Takođe smo slobodni da zanemarimo znak da plivamo na opasnom mestu. Ali kad nas uhvati vrtlog i povuče dole, ostaje nam vrlo malo izbora. Možemo da pokušamo da se izvučemo, ili možemo da zovemo upomoć, ali možemo se i udaviti u vodi. Iako smo slobodni da biramo svoj način delovanja, nismo slobodni da biramo i posledice naših dela. Posledice, bilo dobre ili loše, dolaze kao prirodan rezultat svih odluka koje donosimo: "Ne zavaravajte se: Bog se ne može ismejavati. Jer šta čovek poseje, to će i požnjeti." (Galatima 6:7) "Evo, dolazim brzo i donosim platu, da platim svakome prema njegovom delu." (Otkrivenje 22:12) Nebeski Otac nam je rekao kako ćemo izbeći zarobljeništvo Sotone. Moramo bdeti i moliti se uvek, tražeći od Boga da nam pomogne da se odupremo Sotoninim kušnjama "Zaista, zaista, kažem vam, morate uvek bdeti i moliti se, da vas đavo ne bi iskušao i zasužnjene poveo za sobom." (3. Nefi 18:15) Naš Nebeski Otac neće dopustiti da budemo iskušani više od naše moći da se odupremo: "Nije vas zadesilo drugo iskušenje osim onoga koje je uobičajeno za ljude. Ali Bog je veran, i neće dozvoliti da budete iskušani više nego što možete podneti, nego će stvoriti izlaz kad dođe iskušenje, da možete izdržati." (1. Korićanima 10:13) "Bdite i molite se bez prestanka, da ne budete iskušavani više nego što možete podneti, i da tako budete vođeni Svetim Duhom, postajući ponizni, krotki, pokorni, strpljivi, puni ljubavi i trpeljivosti." Božje zapovesti udaljuju nas od opasnosti i vode prema večnom životu. Mudrim izborima steći ćemo spasenje i uzvišenje, napredovat ćemo večno i uživati savršenu sreću: "Stoga su ljudi slobodni po telu. I sve im je dato što je korisno za čoveka. I slobodni su da izaberu slobodu i večni život, po velikom Posredniku svih ljudi, ili da izaberu sužanjstvo i smrt, po sužanjstvu i moći đavolovoj. Jer, on nastoji da svi ljudi budu bedni kao što je on sam. I evo, sinovi moji, ja bih da pogledate na velikog Posrednika i poslušate velike zapovesti Njegove, i verni budete rečima Njegovim, i izaberete večni život po volji Svetog Duha Njegovog." (2. Nefi 2:27-28).

"1. Ako je Biblija zajednička svim kršćanskim crkvama koje po njoj žive soju vjeru, tvrdnja da su sve postojeće Crkve pokvarene. je apsurd!" ODGOVOR: Smith to ovako opisuje: "Stvar o kojoj sam želeo da upitam Gospoda bila je da saznam koja je od svih verskih zajednica u pravu, kako bih znao kojoj da se priključim. Čim sam se pribrao, tako da sam mogao da govorim, upitao sam Osobe koje su stajale u svetlu nada mnom, koja je od svih verskih zajednica u pravu i kojoj bi trebalo da se priključim. Odgovoreno mi je da se ne smem priključiti nijednoj, jer sve one greše; i Osoba koja mi se obratila reče da su sva ubeđenja njihova odvratna u Njegovim očima; da su sve njihove pristalice iskvarene, jer: „Približavaju mi se svojim usnama, ali su im srca daleko od mene, poučavaju oni učenjima i zapovestima ljudskim, imajući doblik pobožnosti, ali poriču moć njenu.“ (Istorija Josepha Smitha) On tu ništa nije rekao o Bibliji i o iskrenim vernicima, nego samo o crkvama u celini. 2. Mormoni vjeruju da je Bog Otac jednostavno karika jednoga lanca(bogova?). "Ako postoji jedan beskonačan broj božanstava koji rađaju ljudska bića i koji postaju bogovi, Koliko onda ima bogova OTACA? Apsurd! Ta KOJI je od njih stvorio svemir? 3. Ovo je naj-naj glupost, apsurd, potpuno odsustvo zdravoga razuma." Odgovor: Prvo ovo nije jedna objava koja je priznata od crkve i tako nije deo kanona svetih pisma. Joseph Smith je jednom govorio o tome postavljajući pitanje, da je logično ako mi imamo Nebeskog Oca da je i naš Nebeski Otac imao svog Nebeskog Oca itd. Ma koliko ovo apsurdno zvuči, nije rešeno niti je Joseph Smith o tome dao jasan odgovor. Nažalost kritičari ne čitaju naša sveta pisma kao izvor kritike nego neke izjave naših vođa, za koje nije jasno da li su upošte bile objave od Boga, ili čisto njihova mišljenja. "Bog je zapitao NAROD U SKUPŠTINI: “Koga ću poslati?” Isus je ustao i rekao: “Želim ići ja; to je moja slobodna volja; neki će biti spašeni a neki ne, jer oni će imati slobodu izbora. I svu ću slavu dati tebi, Oče.” ONDA LUCIFER, KOJI JE BIO KAO JEDAN OD NAS, ustade i reče: “Želim ići ja, ja ću biti spasitelj. Jamčim da će svatko biti spašen jer njegova volja neće biti slobodna. Ali u zamjenu za spas cijeloga čovječanstva, SLAVU ŽELIM JA.” - Ovo je vrhunac." Odgovor: Ovo je logično, jer daje jasan odgovor zašto se Sotona pobunio protiv Boga. Pobunio se jer je Bog prihvatio plan Isusa a ne njegov plan da spasi ljude silom, bez slobodne volje. Bio nam je potreban Spasitelj da plati za naše grehe i poduči nas kako da se vratimo našem Nebeskom Ocu. Naš je Otac rekao: »Koga da pošaljem?« "A odgovori jedan koji beše nalik Sinu Čovečjem: Evo me, mene pošalji. I drugi odgovori i reče: Evo me, mene pošalji. A Gospod reče: Poslaću prvoga. I drugi beše gnevan, i ne zadrža svoje prvo stanje; i od tog dana mnogi ga sleđahu." (Avram 3:27). Isus Hrist, koji se tada zvao Jehova, rekao je: »Evo me, mene pošalji« "I ja, Gospod Bog, prozborih Mojsiju, govoreći: Taj Sotona, kome ti zapovedi u ime Jedinorođenca moga, onaj je koji beše od početka, i on dođe preda me, govoreći – Gle, ovde sam, pošalji mene, ja ću biti tvoj sin, i otkupiću sav ljudski rod, kako ni jedna duša ne bi bila izgubljena, i to ću sigurno učiniti; stoga, pruži mi čast svoju. Ali, gle, ljubljeni Sin moj, koji beše moj ljubljeni i izabrani od početka, reče mi – Oče, neka bude volja Tvoja, i slava Tvoja neka bude zauvek. Stoga, jer se Sotona pobuni protiv mene, i nastojaše da uništi čovekovu slobodu izbora, koju mu ja, Gospod Bog dadoh, tražeći i da mu predam moć svoju; moću Jedinorođenca moga, učinih da on bude oboren; I on postade Sotona, da, i to đavo, otac svih laži, da obmanjuje i zaslepljuje ljude, i da ih vodi zarobljene po svojoj volji, i to sve one koji ne poslušaju glas moj." (Mojsije 4:1-4). Isusjebiospremandadođe nazemlju, da da životzanasiuzme nasebenašegrehe. Onje, kao i naš Nebeski Otac, želeodaodaberemo da se dobrovoljno pokoravamo zapovestima NebeskogOca. Znao je da moramo biti slobodni da odaberemo da bismo se pokazali dostojnima uzvišenja. Isus je rekao: »Oče, neka bude volja tvoja i nek ti je slava u vekove.« Sotona, kojise tada zvaoLucifer, takođerjedošaogovoreći: »Evome, menepošalji, jaćubitisintvojijaćuotkupitisavrodljudskitesenijednadušaizgubitineće, ajaću to sigurno da učinim. Podaj mi zato, čast svoju«. Sotona je želeo da nas sve prisili da činimo njegovu volju. Prema njegovom planu ne bi nam bilo dozvoljeno da imamo slobodnu volju i da sami biramo. On bi nam oduzeo slobodu izbora koju nam je naš Otac dao. Sotona je želeo da primi svu čast za naše spasenje. Prema njegovom predlogu on bi našu svrhu dolaska na ovu zemlju učinio uzaludnom.

Mi smo jedini koji ne govorimo ništa loše o drugim verskim grupama.

Šta Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana zaista veruje: Naša temeljna učenja su: Verujemo u Boga, Večnog oca, u Njegovog Sina, Isusa Hrista i u Svetog Duha. Verujemo da će ljudi biti kažnjeni za svoje sopstvene grehe, a ne za Adamov prestup. Verujemo da će sav ljudski rod biti spašen preko Hristovog Pomirenja i pokoravanjem zakonima i obredima Jevanđelja. Verujemo da su osnovni principi i obredi Jevanđelja: prvo, vera u Gospoda Isusa Hrista;drugo, pokajanje; treće, krštenje uranjanjem za oprost greha; četvrto, polaganje ruku za dar Svetog Duha. Verujemo da čovek mora biti pozvan od Boga putem proroštva, kao i polaganjem ruku onih koji imaju vlast propovedanja i posluživanja jevanđeoskih obreda. Verujemo u isti poredak koji je postojao i u izvornoj Crkvi, naime, u apostole, proroke, pastire, učitelje, jevanđeliste itd. Verujemo u darove jezika, proroštva, otkrovenja, viđenja, isceljenja, tumačenja jezika itd. Verujemo da je Biblija reč Božja onoliko koliko je tačno prevedena, isto tako verujemo da je Mormonova knjiga reč Božja. Verujemo u sve što je Bog otkrio, što otkriva, kao i u to da će tek otkriti mnoge velike i važne stvari koje se odnose na Božje Kraljevstvo. Verujemo u doslovno sabiranje Izraela i obnovu deset plemena, da će Hrist lično vladati zemljom i da će zemlja biti obnovljena, te primiti svoju rajsku slavu. Ističemo neosporno pravo na služenje Svemogućem Bogu prema tome kako nam već savest kazuje, i svim ljudima priznajemo pravo da poštuju kako, gde i koga god žele. Verujemo u podaništvo kraljevima, predsednicima, vladarima i sudijama, verujemo u pokoravanje zakonima, njihovo poštovanje i podržavanje. Verujemo u poštenje, istinu, neporočnost, milostivost, čestitost i činjenje dobra svim ljudima; zaista, možemo reći da sledimo Pavlovo uputstvo - u sve verujemo, svemu se nadamo, izdržasmo u mnogim stvarima i nadamo se istrajati u svim stvarima. Ima li išta čestito, lepo ili na dobrom glasu, ili pak hvale vredno, za time tragamo. Ipak većina ljudi ovo nezna.

Ako već citirate naša granična učenja onda bi to trebali da učinite tačno. Bog naš Nebeski Otac je jedini pravi Bog, On je vladar celog Univerzuma a ne samo ove zemlje. Isto nije tačno da je Bog Otac imao mnogo žena, jer tako nešto nigde nije objavljeno, tako da je tako špekulisanje, iskrivljeno i netačno. Isto nije tačno da je Bog samo Bog duša na Ovoj zemlji nego i na mnogim svetovima. I ostalo što ste napisali su poluistine i neistine. Možda postoje neki koji sebe nazivaju Mormonima i tako nešto veruju ali Crkva Isusa Hrista ne veruje tako nešto. Naša sveta pisma su svima prisutna i sve dok nam ne date neki od stiha koji to što tvrdite potvrđuje, govorite neistinu. Još se usuđujete da tvrdite da smo mi neznalice a da vi znate istinu?

Aneks gornjem postu. Prijatelju naš, dobro promućkaj glavom. …………………………… Kaios pita Treba li propovijedati, širiti riječ Božju...Napisah već DA! Ali dodajem: Ako ti brat griješi... ukaži mu....Da pojasnim: Moja tetka je bila pobožna kao dijete i kasnije djevojka. Natjerala je mog oca i mlađu sestru da obave 9 prvih petaka na čast Presv. Srca Isusova. Težila je svetom životu, svetosti, ali... život na selu i uz konzervativnog i starog župnika nije nailazila na razumijevanje. Kao punoljetna, počela je tražiti crkvu koja bi joj omogućila njen napredak. Naletjela je na "propovjednika" - jehovinog svjedoka malo po malo upetljala se i popljuvala Križ kao uvjet ulaska u "crkva" jehovista. Nagovarala je sestru i moga oca da joj se pridruže - uzalud. Došao II.sv.rat. Tata u partizanima ranjavan. Skraćujem: dobio je boračku mirovinu i postao član KPH. Razbilo se. Rak ga je izjedao. Sve je pokušao, uzalud. Sjećam se, nakon odlaska doktora koji je ustanovio da tata umire(bio je u komi), čekali smo svećenika koji je trebao doći, ali zašto kad tata više ne zna za sebe? Odjednom brzo i snažno kucanje na vrata. Kako je ušao a kapija zaključana(imali smo zbonce). Otvorim vrata, a pored mene iz prostorije takav grozan huk, šum, nije baš krik proleti i izjuri u dvorište i - čujem zvonce. Otvorim. Došao svećenik. Kažem da je tata u komi. On odmahne rukom. Uđe u tatinu sobu, ja pogledam - tata se okrenuo i gleda prema vratima. Ispovijedio se, pričestio, primio bolesničko pomazanje....Nakon toga opet koma. Preminuo, negdje u sitne sate iza ponoći. Na karminama mi je tatina druga sestra rekla ono za 9 prvih petaka. Isus ne krši obećanja: "Tko se ispovijedi i pričesti na 9 prvih petaka na čast Njegovog Presvetog Srca, taj neće umrijeti bez sakramenata i bez ispovijedi". A mormoni će reći da je katol.crkva nevaljala? Ne mormoni, nego onaj poljoprivrednik koji je, vjerujem, također težio svetijem, moralnijem životu...Ali uz predodžbu o Bogu Ocu s bradom(kao i moja starija tetka koja je kasnije izašla iz jehovista i vratila se u katol. crkvu) Sotona bira i izabire takve i napada. Siroti Joseph Smith... a:) Za to Smith ovo viđenje...nema svjedoka, samo je on "svjedok"? Da, ljudi lako povjeruju jer je zanimljivo kao kakva bajka, ali vjerski "nepotkovane" osobe lako upadaju u zamku. b.) O Isusovu rođenju, učenju, čudesima, muci, uskrsnuću postoje mnogi svjedoci. I sve je u EVANĐELJU - neki će reći u Bibliji. (Ponavljam: Koja je SVIM KRŠĆANSKIM CRKVAMA zajednička) ... 1. Ako je Biblija zajednička svim kršćanskim crkvama koje po njoj žive soju vjeru, tvrdnja da su sve postojeće Crkve pokvarene. je apsurd! 2. Mormoni vjeruju da je Bog Otac jednostavno karika jednoga lanca(bogova?). Ako postoji jedan beskonačan broj božanstava koji rađaju ljudska bića i koji postaju bogovi, Koliko onda ima bogova OTACA? Apsurd! Ta KOJI je od njih stvorio svemir? Koji DNG, KOJI ATOME i sve prirodne zakone? 3. Ovo je naj-naj glupost, apsurd, potpuno odsustvo zdravoga razuma: Bog je zapitao NAROD U SKUPŠTINI: “Koga ću poslati?” Isus je ustao i rekao: “Želim ići ja; to je moja slobodna volja; neki će biti spašeni a neki ne, jer oni će imati slobodu izbora. I svu ću slavu dati tebi, Oče.” ONDA LUCIFER, KOJI JE BIO KAO JEDAN OD NAS, ustade i reče: “Želim ići ja, ja ću biti spasitelj. Jamčim da će svatko biti spašen jer njegova volja neće biti slobodna. Ali u zamjenu za spas cijeloga čovječanstva, SLAVU ŽELIM JA.” - Ovo je vrhunac. Prijatelju dragi, mučni malo glavicom!

Da li znači ako je Isus rođen od Boga, da je imao početak?

BOŽJI NADZOR NAD NJEGOVIM NARODOM I NJEGOVA PORUKA. —DJELA 16:6-15.— „Ti ćeš biti njegov svjedok svim ljudima."—Djela 22:15. ZA SVOJE DRUGO misionarsko putovanje Pavao je izabrao Silu za suputnika. Prvobitni plan je bio da on i Barnaba ponovno idu zajedno, ali su se razišli u mišljenju o prikladnosti Marka kao suputnika. Rezultat je bio podjela posla, Barnaba je uzeo Marka i ponovno posjetio braću na otoku Cipru, dok je Pavao kopnenim putem otišao do crkava u Galaciji, vjerojatno posjetivši usput svoj rodni grad Tarz. Očigledno je Sila, čiji je dom bio u Jeruzalemu, morao otići tamo da zatvori svoje poslove prije nego što je krenuo na putovanje, i pridružio se Pavlu kasnije u Maloj Aziji. Ova pretpostavka temelji se na činjenici da Luka, povjesničar, kaže „on" umjesto „oni" na početku Pavlovog putovanja; zatim koristi riječ „oni" nakon što su se Pavlu pridružili Sila i Timotej u Listri, i konačno koristi riječ „mi" kada bi uključio sebe;—Luka se vjerojatno pridružio društvu u Troadi. Apostolova putovanja među crkvama u Maloj Aziji, zasađenim na njegovom prethodnom putovanju, bila su s ciljem njihovog ohrabrenja, jačanja, napredovanja u znanju i poticanja na rast u milosti. Bez sumnje je i apostol doživio osvježenje od kontakta s tim plodovima svog rada. U Listri je otkrio da su Božja milost i spoznaja Evanđelja postigli znatan razvoj u mladom čovjeku, vjerojatno oko dvadeset i jedne godine starosti, po imenu Timotej, čiji je otac bio Grk, a majka Židovka,—potonja je u to vrijeme, prema grčkom tekstu, očigledno bila udovica. Iako je bio pobožno odgojen, Timotej nikada nije bio obrezan prema židovskim propisima, a kada je odlučeno da bi trebao pratiti Pavla u njegovom misionarskom radu, ovaj ga je dao obrezati. Nekima se to činilo čudno nedosljednim, s obzirom na činjenicu da je apostol istovremeno skretao pozornost kršćanskoj braći gdje god je išao na odluku Apostolskog vijeća u Jeruzalemu—da obrezanje nije potrebno za kršćansko bratstvo. Također se prisjećamo da apostol nije pristao na obrezanje Tita, koji je bio poganin. (Gal. 2:3.) S obzirom na te stvari, zašto je odobrio obrezanje Timoteja? Mi odgovaramo da, pravilno shvaćeno, apostolovo ponašanje je bilo potpuno dosljedno; obrezanje nije bilo dio Mojsijevog zakona, već je ustanovljeno s Abrahamom, stoljećima ranije, i bilo je namijenjeno kao znak ili oznaka na svoj djeci Abrahamovoj. Vijeće u Jeruzalemu nije odlučilo da nijedan Židov ne smije biti obrezan od tada; ali je odlučilo da se obrezanje ne smije smatrati nužnim za kršćanina. Vlastiti argument Apostola Pavla o ovoj temi je vrlo specifičan: kaže, „U Isusu Kristu niti obrezanje ništa ne vrijedi, niti neobrezanje; nego vjera koja djeluje po ljubavi."—Gal. 5:6. Misao je da biti djeca Abrahamova, prema tijelu, nije dovoljno da nas učini novim stvorenjima u Kristu Isusu; i stoga obrezanje tijela to neće postići. Kako je novo stvorenje primljeno od Boga kao član tijela Kristova kroz živu vjeru, ono mora kao novo stvorenje imati obrezanje srca, kako bi bilo duhovni Izraelac, bilo da je prethodno bio Židov ili poganin. Obrezanje srca označava odsijecanje—odvajanje od tijela, njegovih ciljeva, nada, želja, itd. Vidimo, dakle, da ne može biti prigovora na obrezanje Timoteja—ono mu ni duhovno ne bi pomoglo niti odmoglo,—ako je učinjeno s jasnim razumijevanjem da je to samo simbol, a ne pravo obrezanje koje je činilo Timoteja članom tijela Kristova, Crkve. Budući da je Timotejeva majka bila Židovka, on je bio Židov,—čak i ako mu je otac bio Grk. I ta činjenica, postajući poznata Židovima općenito s kojima bi se susretali na putovanjima, mogla bi izazvati pitanje je li bio obrezan ili ne. Ako bi odgovor bio Ne, impliciralo bi se da nikada nije bio dobar Židov već odmetnik. Ako bi odgovor bio Da, to bi uklonilo ovu prepreku i omogućilo mu odgovarajuće veći utjecaj među njima—bliži pristup njihovim srcima. Ako je postojala jedna stvar koja je više od drugih karakterizirala apostola Pavla, to je bila njegova iskrenost, njegova otvorenost; i potrebno je da vidimo njegovo ponašanje u vezi s Timotejem i Titom u pravom svjetlu, kako bismo mu učinili pravdu;—također kako bismo suzbili duh kompromisa kod nekih koji smatraju da Pavlov postupak u ovom pitanju opravdava njihovu dvoličnost i kompromis. Bilo je to na ovaj potpuno legitiman način da je Pavao mislio: „Židovima postadoh kao Židov, da bih pridobio Židove." (1 Kor. 9:20.) Da nije imao namjeru kompromitirati istinu ni u kojem stupnju, očito je iz njegovog suprotstavljanja Petru u jednoj prilici, kada je se ovaj do neke mjere prikrivao u postupanju s vjernicima Židovima i poganima. (Gal. 2:11.) To je također očito u njegovom pismu Galaćanima, u kojem najodlučnije izjavljuje onima koji su bili pogani, da za njih obrezanje nije bilo opcionalno kao za Židove; već da bi, ako bi se obrezali, to značilo da se ne oslanjaju potpuno na zasluge Kristove žrtve za svoje prihvaćanje kod Boga, svoje spasenje; već da se djelomično oslanjaju na zakone i ceremonije. Njegove riječi njima su: „Ako se obrezujete, Krist vam ništa neće koristiti...Krist je postao bez učinka za vas, tko god od vas se opravdava Zakonom: otpali ste od milosti." (Gal. 5:2-4.) Jasno razlikujmo između ustupaka u vezi s formama, odjećom, ceremonijama, itd., koji se mogu pravilno učiniti zbog predrasuda ili neznanja onih oko nas, i ustupaka načela, koji nisu dopušteni nikome ni pod kojim okolnostima. Putovanje kroz Galaciju i Frigiju je završeno, sljedeće pitanje bilo je u vezi budućih napora,—drugih polja. Apostolova namjera bila je „otići u [manju] Aziju"—područje u kojem su kasnije bile smještene sedam crkava Azije. Ali iz nekog razloga to nije bio Gospodinov plan u to vrijeme; i tako čitamo da im je bilo spriječeno ili zabranjeno (kako god se riječ mogla prevesti) propovijedati Riječ tamo. Nismo obaviješteni ni zašto ni kako. Gospodin je možda imao nekog drugog zastupnika ili bolje sredstvo ili povoljnije vrijeme za slanje riječi svoje milosti u taj kraj, kao i neki drugi posao za Pavla i njegovu družinu. Čim su misionari uočili Gospodinovo vodstvo u tom pogledu, okrenuli su svoju pažnju prema sjeveru, da odu u provinciju Bitiniju; ali opet je Gospodinov duh, moć, utjecaj, spriječio njihove namjeravane planove. Tako su prošli dalje do obale—do Troade—vjerojatno se pitajući o Gospodinovim providnostima i spekulirajući znači li to da je njihov rad za sada završen i da bi se trebali vratiti kući. U tom trenutku Gospodin ih je poučio u vezi njihovog putovanja, putem vizije ili sna, u kojem je Pavao vidio čovjeka odjevenog u makedonsku odjeću, kako stoji pred njim i moli ga, govoreći: „Dođi u Makedoniju i pomozi nam!" U ovim recima imamo tri nedvosmislene, jasne izjave, koje pokazuju Gospodinov nadzor nad njegovim djelom i njegovim slugama. I kada se sjetimo da se naš Bog ne mijenja, da je isti jučer, danas i zauvijek, to nam daje sigurnost da je i dalje pažljiv i zainteresiran kao i uvijek za svoje djelo i za poslove svih svojih slugu. To nam daje sigurnost da djelo žetve na kraju ovog doba ne ide nasumično, kako se širi ovamo i onamo od jednog do drugog, pismom, traktatom, knjigom, riječju, do krajeva zemlje. Kakva je utjeha za Gospodinov narod u tome! Kako bismo bili potpuno svladani kad bismo izgubili iz vida tu činjenicu i osjetili težinu i teret odgovornosti za rad koji nas pritišće! U mjeri u kojoj smo sposobni pokazivati vjeru, povjerenje u Gospodina u vezi djela, u toj istoj mjeri smo sposobni radovati se u Gospodinu i posjedovati Božji mir koji nadilazi svako razumijevanje;—i imati ga kako vlada u našim srcima, kontrolira naše živote i održava nas uravnoteženima, ne samo u vezi stvari ovog sadašnjeg vremena, već i u vezi slavnog ishoda,—stvari koje dolaze. Ova vjera je također u velikoj mjeri stvar obrazovanja; na primjer, kako promatramo Gospodinovu providonosnu brigu, kako nas uči ova lekcija i druge lekcije iz njegove Riječi, sve više smo sposobni primijeniti istu brigu i ista obećanja na sebe. Ništa neće smiriti naše strahove više od ovoga i omogućiti nam da budemo jaki u Gospodinu i u snazi njegove moći; i u našem povjerenju da će on na kraju izvesti svoje djelo pobjedonosno. „Ovo je pobjeda koja pobjeđuje svijet, naime naša vjera." „Gospodine, povećaj našu vjeru." Apostolovo povjerenje u Gospodinov nadzor nad njegovim djelom omogućilo mu je da čita lekcije svog vremena i da djeluje u skladu s punom vjerom u pogledu rezultata. Gospodin ga je mogao usmjeriti drugačije, i mogao bi nas također usmjeriti drugačije nego što to čini—mogao bi nam govoriti glasno, ako bi htio. Stoga pretpostavljamo da je to zbog neke mudre svrhe koja se tiče razvoja naše vjere da zahtijeva od svojih sljedbenika da hodaju vjerom,—ne vidom i zvukom. Čim je Gospodinovo vodstvo prepoznato, nije se gubilo vrijeme, i općenito se činilo da stvari surađuju za putovanje misionara u Makedoniju. Otišli su izravno u Filipe, glavni grad u toj blizini. Očigledno nisu našli židovsku sinagogu tamo, ali izvan mjesta našli su mjesto na obali rijeke gdje su se obično održavale službe. Pretpostavlja se da je ovo mjesto bilo privremena nastrešnica, kakva, čini se, nije bila neuobičajena gdje broj nije bio dovoljan za izgradnju sinagoge. Također je moguće da je ovaj grad, budući da je bio izravno pod rimskom vlašću, zabranjivao sinagoge unutar svojih zidina. Primjećujemo pravac postupanja apostola ovdje, u predstavljanju Evanđelja. Nisu otišli glavnim sudcima grada i rekli: Molimo vas, uputite nas na vaše najdegradiranije stanovništvo, najzlobnije ljude koje imate u ovom gradu, jer im želimo propovijedati evanđelje i reformirati ih. Naprotiv, očito su se raspitivali o ljudima koji su već poznavali Boga, poštovali ga i štovali; i koliko god njihov broj bio mali i mjesto sastanka neimpresivno, tamo su apostol i njegovi suputnici otišli. Znao je, kao što mnogi u sadašnje vrijeme očito ne znaju, da Božje djelo sada nije reformiranje svijeta, nije „rad u sirotinjskim četvrtima", već traženje i skupljanje „dragulja";—misija za one koji gladuju i žeđaju za pravednošću;—lov na one čija su srca nježna i slomljena, i stoga spremna za melem iz Gileada, Evanđeosku poruku otkupljenja i oslobođenja od grijeha i njegove kazne. Što god drugi činili, slijedimo biblijske presedane—budimo suradnici s Bogom u njegovom djelu; rezultati će opravdati ovaj put, kada ovo doba bude potpuno završeno, i stvari koje su sada skrivene mnogima će biti otkrivene, i oni će saznati da Božji putevi nisu njihovi putevi, niti su njegovi planovi njihovi planovi, već da su njegovi viši, širi, veličanstveniji, kao što su nebesa viša od zemlje—da je njegovo vrijeme za reformaciju svijeta buduće, a sadašnje je njegovo vrijeme za odabir kraljevskog razreda koji će donijeti tu reformaciju. Tekst apostolove propovijedi nije dan. Ipak, znamo prilično jasno koja je bila njegova poruka. Imao je samo jednu poruku; naime, da se Božja obećanja dana Abrahamu počinju ispunjavati; da je Mesija došao i platio otkupninu za svijet, kao žrtvu za grijeh, i da se sada nudi oprost, pomirenje s Bogom i privilegija su-nasljedstva u Kraljevstvu, „najprije Židovima, a također i poganima";—i da će svatko tko prihvati poziv iskrenog srca i bude mu vjeran, imati ne samo radost i mir Gospodinovog duha i blagoslov u sadašnje vrijeme, već i udio u slavi koja će uslijediti. U publici je bila žena iz Tijatire, iz istog kraja (Mala Azija) u koji apostolu nije bilo dopušteno ući i propovijedati. Bila je u Filipima, vjerojatno privremeno, baveći se trgovinom—prodavačica purpura—možda purpurnih boja, ili možda purpurno obojenih tkanina. Bojenje i boje nisu dosegle današnji razvoj, a postupci su općenito bili tajni i profitabilni za one koji su ih razumjeli. Pretpostavlja se, stoga, da je Lidija bila dobrostojeća u dobrima ovoga svijeta, kao i bogata prema Bogu u vjeri. Poput apostola, tražila je mjesto molitve, a sada ju je Gospodin nagradio i odgovorio na njezine molitve slanjem istine za kojom je gladovala i žeđala. Ona i neki članovi njezinog domaćinstva vjerovali su i odmah su bili kršteni u priznanju svoje vjere;—možda baš na ovu subotu kada je prvi put čula. Gdje je srce u stanju spremnosti, poslušnost ne treba odgađati, niti je potrebno dugo odlučivati biti na Gospodinovoj strani i biti poslušan glasu dobre poruke koju nam šalje. Ovaj stav Lidijinog srca zabilježen je u lekciji, u riječima, „čije je srce Gospodin otvorio." Ne trebamo pretpostaviti da je u njezinom slučaju učinjeno čudo, da bi se njezino srce otvorilo za istinu; radije trebamo pretpostaviti da je u njezinom slučaju kao i u slučaju svih Gospodinovih ljudi; da nitko nije spreman za istinu osim ako Gospodin nije pripremio njihova srca. I oh, koliko znači ta priprema srca!—često kušnje, razočaranja, poteškoće, itd.—procesi kojima Gospodin razbija i omekšava i čini tlo naših srca prikladnim za primanje njegove istine i milosti. Nema sumnje da je Lidija, nakon što je primila istinu, osvrnula se na prošla iskustva, teške kušnje, itd., i mogla je hvaliti Boga za vodstvo njegove providnosti kojom je njezino srce bilo „slomljeno" i ponizno i spremno za sjeme istine—spremno cijeniti, ne samo dobre stvari koje Bog ima u rezervi za one koji ga ljube, već i spremno cijeniti njegovo obećano bdijenje nad njihovim poslovima u sadašnje vrijeme, zajamčeno da će donijeti blagoslove onima koji ostaju u njegovoj ljubavi. Primivši istinu i dio njezine radosti, Lidija ne samo da je ispovijedala Gospodina, već je tražila načine da mu služi. Nije mogla pridružiti se apostolovoj družini kao evanđelist dobre vijesti, ali mogla je ugostiti i služiti Pavlu i njegovim suradnicima, i to je i činila. Nema sumnje da je primila više nego nadoknadu za trošak i trud, u duhovnom bogatstvu i osvježenju;—ali ništa u pripovijesti ne implicira da ju je čak i ova pohvalna sebičnost potaknula. Očigledno je njezina jedina želja bila služiti Gospodinu, i vidjela je priliku za to u pružanju usluge njegovim predstavnicima. Smatrala je to privilegijom, i tako se izrazila, rekavši: „Ako ste me ocijenili vjernom Gospodinu, dođite u moju kuću i ostanite." Kada se sjetimo Učiteljevih vlastitih riječi, „Tko prima vas, prima mene; a tko prima mene, prima onoga koji me poslao," možemo vidjeti da Lidija nije imala ekstreman pogled na svoju privilegiju i priliku u vezi s ovom službom. Njezino je pitanje bilo hoće li apostol i njegovi suputnici počastiti njezin dom svojom prisutnošću. Isti princip vrijedi i danas, i ponašanje slično Lidijinom uvijek se smatra povoljnim znakom koji ukazuje na duboku ljubav prema Gospodinu i dobrim vijestima. Glasnici dobrih vijesti moraju nužno uvijek biti povezani u našim mislima s porukom koju nose i velikim Kraljem kojeg predstavljaju. Naš Ključni tekst zahtijeva samo riječ komentara. Predstavlja Gospodinovu poruku Pavlu. Može se razumjeti samo kada se sjetimo da do tada Božja poruka nije bila poslana svim ljudima, niti svim narodima, već samo ljudima jednog naroda, Židovima. Od sada je bila otvorena za sve;—da se prenese svima, kako bi mogli čuti. Ovo objašnjenje će također biti ključ za razne druge tekstove Svetog Pisma, koji se odnose na sve ljude, sve narode i propovijedanje Evanđelja njima tijekom sadašnjeg doba. To je za i za onoliko koliko "ima uho da čuje"—trebamo pustiti takve da čuju. Iako će ovi u svemu biti samo „malo stado"; ipak je Očevo dobro zadovoljstvo dati ovom malom stadu Kraljevstvo pod kojim će sve obitelji zemlje biti blagoslovljene i dovedene do točnog znanja istine.—Luka 12:32; 1 Tim. 2:4, Diaglott. (w1902 1. Lipanj str. 173-176/ R3022)

BOG NE MOŽE UMRIJETI! Bog rodio sina od svog duha uzeo i tako rodio sina i iste su supstance podiju j djelima! Pitanje: Kako je onda Isus mogao umrijeti,ako je kao Bog , istog duha , Sin Božji, ?? Znamo da je rođen od Boga,a ne stvorenje! Ako je rođen od Boga onda je u on Kao Otac . Znamo da je druga osoba Božanstva koja svojim duhom boravi u nama nakon pedesetnice, ali isto tako kroz stari zavjet su proroci imali objave od Gospoda! U novom zavjetu piše da boravi u nama kada je Isus bio proslavljen istom slavim koju imao kod Oca prije nego se rodio u grešnom tijelu čovjeka. Ali,sada znamo da je Krist u nama nada slave! Ko ne priznaje da Isus Krist dolazi u tijelo taj je lažov i antikrist!Tako znamo da je Isus Krist sveti duh u nama i taj duh govori u nama „ Aba* Oče - Tata * Oče! Bog nema dva sina, a ne može sam sebe zvati Tata i Oče! A Isusa niko ne može zvati Gospod , ako mu nije odozgo dano! Niti ko može prihvatiti Gospoda našeg Isusa, ako ga Otac ne privuče !