καιnos

Pitanje je li Isus znao sve duboko je i složeno, dotiče se same naravi Kristova božanstva i čovještva. Ovo istraživanje zadire u srž kristologije, proučavanja prirode i djela Isusa Krista. Da bismo na odgovarajući način odgovorili na ovo pitanje, moramo uzeti u obzir biblijske dokaze, teološke implikacije i povijesne stavove koje crkva drži. Novi zavjet pruža različite uvide u Isusovo znanje. S jedne strane, vidimo primjere u kojima Isus pokazuje božansko sveznanje. Na primjer, u Ivanu 1:48, Isus otkriva svoje znanje o Natanaelovom položaju prije nego što ga je Filip pozvao: "Prije nego što te je Filip pozvao, vidio sam te kad si bio pod smokvom." Slično, u Ivanu 2:24-25, kaže se da je Isus "poznavao sve ljude i nije mu trebao nitko da svjedoči o čovjeku, jer je sam znao što je u čovjeku." Međutim, postoje i odlomci koji sugeriraju ograničenja Isusovog znanja. Jedan od najčešće citiranih stihova u ovom kontekstu je Marko 13:32, gdje Isus govori o danu i satu svog povratka: "A za onaj dan ili čas nitko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin , već samo Otac." Ovaj stih ukazuje da je postojao barem jedan aspekt znanja koji Isus, u svojoj zemaljskoj službi, nije posjedovao. Da bi se pomirili ovi naizgled kontradiktorni aspekti, bitno je razumjeti nauk o hipostatskom jedinstvu, koji uči da je Isus u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek. Kalcedonski koncil 451. godine potvrdio je da je Isus jedna osoba s dvije različite prirode, božanskom i ljudskom, bez zabune, promjene, podjele ili odvajanja. Ovaj teološki okvir pomaže nam u snalaženju u složenosti Isusova znanja. U svojoj božanskoj prirodi, Isus posjeduje sveznanje, jer je Bog sveznajući. Ovo je u skladu s Božjim svojstvima opisanim u cijelom Svetom pismu, kao što je Psalam 147:5, koji izjavljuje: "Veliki je naš Gospodin i moćan je; razum mu je neizmjeran." Kao druga osoba Trojstva, Isus dijeli ovu božansku osobinu. Međutim, u svojoj ljudskoj naravi, Isus je iskusio ograničenja svojstvena čovječanstvu. Filipljanima 2:6-7 opisuje kako Isus, "iako je bio u obličju Božjem, nije smatrao da je jednakost s Bogom nešto čega se treba uhvatiti, nego je sebe ispraznio uzevši obličje sluge, rodivši se sličan muškarci." Ovo "pražnjenje" (kenosis) podrazumijeva da se Isus dobrovoljno suzdržao od korištenja određenih božanskih atributa neovisno o svom Ocu dok je bio na Zemlji. Međudjelovanje između Isusove božanske i ljudske naravi može se dodatno osvijetliti razmatranjem koncepta communicatio idiomatum, ili komunikacije svojstava. Ovo teološko načelo tvrdi da se osobine obiju naravi mogu pripisati jednoj osobi Isusa Krista. Dakle, dok je Isus, kao Bog, sveznajući, Njegovo ljudsko iskustvo uključivalo je rast u mudrosti i znanju, kao što je opisano u Luki 2:52: "I Isus je rastao u mudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi." Rani crkveni oci također su se borili s ovim problemima. Na primjer, Atanazije je u svom djelu "O utjelovljenju" naglasio jedinstvo Kristove osobe i razlikovanje Njegove naravi. Tvrdio je da Isusova ljudska iskustva, uključujući sva ograničenja u znanju, nisu umanjila Njegovo božanstvo, već su otkrila misterij utjelovljenja. Štoviše, Toma Akvinski se u svojoj "Summa Theologica" pozabavio spoznajom Krista razlikujući tri vrste znanja u Isusu: blaženo, uliveno i stečeno. Blaženo znanje odnosi se na izravnu viziju Boga, koju je Isus imao od trenutka svoga začeća. Uliveno znanje dao mu je Bog, dopuštajući mu da zna stvari koje nadilaze ljudske sposobnosti. Stečeno znanje bilo je ono koje je Isus naučio kroz ljudsko iskustvo i promatranje. Akvinski je tvrdio da dok je Isus imao savršeno blaženo i prožeto znanje, Njegovo stečeno znanje je raslo dok je živio svoj ljudski život. Ideja da Isus nije znao sve u svom ljudskom iskustvu ne implicira nedostatak u Njegovom božanstvu. Umjesto toga, ističe duboko otajstvo utjelovljenja, gdje je beskonačni Bog uzeo konačnu ljudsku narav. Ovo samoograničenje bilo je dio Isusove misije da se potpuno poistovjeti s čovječanstvom i da bude savršen posrednik između Boga i čovjeka (1. Timoteju 2,5). Osim toga, valja razmotriti svrhu Isusove zemaljske službe. Isus je došao otkriti Oca (Ivan 14,9), potražiti i spasiti izgubljene (Luka 19,10) i pružiti konačnu žrtvu za grijeh (Hebrejima 10,12). Njegovo je znanje bilo savršeno prikladno za postizanje ovih ciljeva. Trenuci u kojima se Isusovo znanje činilo ograničenim služe za naglašavanje Njegove istinske ljudskosti i Njegovog oslanjanja na Oca, modelirajući nam život vjere i ovisnosti o Bogu. Zaključno, pitanje je li Isus znao sve zahtijeva nijansirano razumijevanje Njegove dvojne prirode kao potpunog Boga i potpunog čovjeka. Dok Isus, u svojoj božanskoj prirodi, posjeduje sveznanje, Njegovo ljudsko iskustvo uključivalo je dobrovoljna ograničenja. Ova teološka napetost svjedočanstvo je dubokog otajstva utjelovljenja, gdje je Isus u potpunosti prihvatio ljudska ograničenja kako bi ostvario Božje otkupiteljske svrhe. I biblijska pripovijest i refleksije crkvene tradicije potvrđuju da je Isusovo znanje, bilo božansko ili ljudsko, bilo savršeno usklađeno s Njegovom misijom da otkrije Božju ljubav i donese spasenje svijetu.

Medjugorje NewsVidjelica otkriva: Gospa je rekla da će neke duše ostati...Katekizam Katoličke crkve u vezi čistilištu vrlo je jasan: „Oni koji umiru u milosti i prijateljstvu Božjem, ali nisu savršeno pročišćeni, i

"Požuri, napusti ovo mjesto. Poleti ranije", rekao je glas. "Kada sam saznao što se dogodilo, ostao sam bez riječi" Novi ŽivotPilot čuo Božji glas i spasio 148 života od smrtonosnog p...Indonezijski pilot Ricoseta Mafella je čovjek vjere. Spasio je 148 života od smrtonosnog potresa koji je pogodio Indoneziju.

To je samo jedno od tumačenja, ali ta stijena koja udara, nije kraljevstvo u nama, nego drugi Kristov dolazak. Ako pitaš 99,99 % kršćana, svi će reći da su ta kraljevstva, glina i željezo današnje države, i da taj kamen koji udara je drugi Kristov dolazak.

5 zemalja u kojima je zabranjeno...5 zemalja u kojima je zabranjeno slaviti BožićU NEKIM zemljama proslava Božića zabranjena je ili djelomično ograničena.

I ja se pridružujem čestitkama danas svima koji slave. Neka razmisle dobro zašto je Isus morao postati čovjek.

Glina i željezo se ne mogu miješati. Neka su carstva jaka, neka slaba i to je današnje vrijeme. Zar misliš da će to biti par jakih kraljeva kad Isus bude dolazio? Inače Otkrivenje spominje deset kraljeva koji će u jedan proročki sat primiti carstvo. Već se spominjalo da bi se svijet podijelio, ili postoje planovi u deset dijelova. Znači može biti u vrijeme tih deset kraljeva.

Ovdje se radi samo o propovijedanju, ne da li žene trebaju biti i pastori. Recimo ja nisam za to da žene budu pastori, ali što se tiče propovijedanja u tome ne vidim problem.

Naravno da se to odnosi na današnja kraljevstva, zemlje jer od sada svakog trenutka može ta stijena udariti, tj. Krist se ponovo vratiti.

Da li vjeruješ? Biblijski filmoviDa li veruješ? - Biblijski filmoviVideo možete preuzeti OVDE

Možda kad mladi počinju pravilno rasuđivati - od 13 pa nadalje. To nema veze sa krštenjem, nego sa spasenjem. Isto je i sa krštenom djecom, kum je rekao za njih da vjeruje, pa su opet napustili vjeru…. Krštenje u ime O, S i sv. Duha ili Isusovo krštenje - mislim da ima zasebna tema o tome. Polijevanje je isto pogrešno. Zato oni koji znaju dobro Bibliju i gledaju onaj stari film o Isusu i onda ga Ivan Krstitelj polijeva vodom iz školjke odmah prestaju gledati film….zašto je onda Isus morao ulaziti u rijeku, mogao je Ivan krstiti i na ulicama Jeruzalema sa školjkom.

Pitanje smatra li se pobačaj grijehom prema Bibliji duboko je složeno i emocionalno nabijeno pitanje koje je godinama predmet intenzivne rasprave među kršćanima. Kao nedenominacijski kršćanski pastor, ovoj temi pristupam s duhom poniznosti i suosjećanja, prepoznajući različite perspektive koje postoje unutar kršćanske zajednice. Da bismo razumjeli biblijsku perspektivu o pobačaju, bitno je istražiti šire teme života, svetost ljudskog života i prirodu grijeha i otkupljenja kako je predstavljeno u Svetom pismu. Svetost ljudskog života Biblija dosljedno potvrđuje svetost ljudskog života, počevši od pripovijesti o stvaranju u Postanku. Postanak 1:27 kaže: "I stvori Bog ljude na svoju sliku, na sliku Božju stvori ih; stvori ih muško i žensko." Ovaj stih naglašava vjerovanje da su ljudska bića stvorena na sliku Božju (imago Dei), što svakoj osobi daje urođeno dostojanstvo i vrijednost. Štoviše, Psalam 139:13-16 daje duboko razmišljanje o Božjoj intimnoj uključenosti u stvaranje ljudskog života: "Jer ti si stvorio moju nutrinu; ti si me spojio u utrobi moje majke. Hvalim te jer sam strašno i divno stvoren; tvoja su djela divna, ja to dobro znam. Moje tijelo nije bilo skriveno od tebe kad sam stvoren na tajnom mjestu, kada sam bio satkan u dubini zemlje, tvoje su oči vidjele moje neoblikovano tijelo; Ovi stihovi naglašavaju da se Božje znanje i briga protežu i na nerođene, sugerirajući da je život u utrobi dragocjen i da ga Bog poznaje. Biblijske reference na nerođene Iako Biblija izričito ne spominje pojam "abortus", ona pruža uvid u to kako se gleda na nerođene. Na primjer, u Izlasku 21:22-25 postoji odlomak koji govori o posljedicama nanošenja štete trudnoj ženi i njezinom nerođenom djetetu: "Ako se ljudi potuku i udare trudnicu i ona prerano rodi, ali nema teških ozljeda, počinitelj mora biti kažnjen novčanom kaznom koliko god ženin suprug traži i sud dopusti. Ali ako je teška ozljeda, moraš oduzeti život za to." život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opekotina za opekotinu, rana za ranu, modrica za modricu." Ovaj odlomak ukazuje na to da je nanošenje štete trudnoj ženi i njenom nerođenom djetetu ozbiljna stvar i sugerira da se život nerođenog djeteta cijeni. Međutim, važno je napomenuti da je ovaj tekst dio Mojsijevog zakona, koji uključuje različite građanske i ceremonijalne propise specifične za drevni Izrael. Priroda grijeha Da bismo riješili pitanje smatra li se abortus grijehom, ključno je razumjeti biblijski koncept grijeha. Grijeh je, u biblijskom smislu, svaki postupak, misao ili stav koji je protiv Božje volje i plana. Rimljanima 3:23 stoji, "jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje." Grijeh odvaja čovječanstvo od Boga i vodi u duhovnu smrt (Rimljanima 6,23). Iz ove perspektive, ako se na pobačaj gleda kao na oduzimanje nedužnog ljudskog života, to bi se smatralo grijehom jer krši zapovijed: "Ne ubij" (Izl 20,13). Namjerno okončanje nevinog života smatra se protivnim Božjoj volji koja cijeni i štiti ljudski život. Suosjećanje i iskupljenje Dok Biblija potvrđuje svetost ljudskog života i ozbiljnost grijeha, ona također naglašava Božju milost, oproštenje i iskupljenje. Isusova je služba bila obilježena samilošću za one koji su bili marginalizirani, povrijeđeni i opterećeni grijehom. U Ivanu 8,1-11 nalazimo priču o ženi uhvaćenoj u preljubu. Vjerski su je vođe htjeli kamenovati prema Mojsijevu zakonu, ali Isus je odgovorio milošću i oproštenjem: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju” (Ivan 8,7). Isusov odgovor naglašava važnost suosjećanja i prilike za pokajanje i iskupljenje. On nije oprostio grijeh, ali je izrazio milosrđe i pozvao ženu da "otiđe sada i ostavi svoj život grijeha" (Ivan 8:11). Uloga Crkve Kao Tijelo Kristovo, Crkva je pozvana poduprijeti svetost ljudskog života, istovremeno pružajući podršku i suosjećanje onima koji se suočavaju s teškim odlukama u vezi s trudnoćom. To uključuje pružanje praktične pomoći, emocionalne podrške i duhovnog vodstva ženama koje možda razmišljaju o pobačaju. Crkva bi trebala biti mjesto utočišta i iscjeljenja, gdje pojedinci mogu pronaći oproštenje i obnovu kroz Krista. Galaćanima 6:1-2 potiče vjernike da "nose bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti Kristov zakon." To znači da Crkva ima odgovornost podržati one koji se bore i pružiti okruženje puno ljubavi i neosuđivanja u kojem ljudi mogu iskusiti Božju milost. Kršćanska književnost i perspektive Kršćanska literatura nudi različite poglede na pitanje pobačaja. Na primjer, teolog i etičar Dietrich Bonhoeffer u svojoj je knjizi "Etika" pisao o vrijednosti ljudskog života i moralnoj odgovornosti za njegovu zaštitu. Izjavio je: "Uništenje embrija u majčinoj utrobi predstavlja povredu prava na život koje je Bog dao ovom životu u nastajanju. Postaviti pitanje bavimo li se mi ovdje već ljudskim bićem ili ne znači samo brkati Jednostavna je činjenica da je Bog sigurno namjeravao stvoriti ljudsko biće i da je to ljudsko biće namjerno lišeno života, a to nije ništa drugo nego ubojstvo. S druge strane, postoje kršćanski etičari koji naglašavaju važnost razmatranja okolnosti i složenosti svakog pojedinog slučaja. Oni tvrde da je suosjećajan i nijansiran pristup neophodan, prepoznajući da se teške i bolne odluke ponekad donose u kontekstu značajnih osobnih i društvenih izazova. Zaključak Ukratko, Biblija potvrđuje svetost ljudskog života i sugerira da Bog poznaje i cijeni nerođene. Iz biblijske perspektive, ako se na abortus gleda kao na namjerno okončanje nedužnog ljudskog života, on bi se smatrao grijehom. Međutim, Biblija također naglašava Božju milost, oprost i otkupljenje za sve koji to traže. Kao kršćani, pozvani smo podupirati vrijednost ljudskog života dok istovremeno pružamo suosjećanje i podršku onima koji se suočavaju s teškim odlukama. Crkva bi trebala biti mjesto utočišta i ozdravljenja, nudeći praktičnu pomoć i duhovno vodstvo ženama i obiteljima u potrebi. U konačnici, cilj je odražavati Kristovu ljubav i milost, pružajući nadu i iskupljenje svima koji ga traže.

Novi ŽivotProdaja Biblija porasla za 30 posto, mladi traže istinuAmerička izdavačka kuća izvijestila je da je prodaja Biblija porasla za 30 posto u protekloj godini, a dva profesora teoloških fakulteta smatraju da je taj rast potaknut mlađom generacijom koja tra...