καιnos

Ok, odgovori mi na ova pitanja. Je li Bog Otac svet? Je li Bog Otac Duh? Je li Isus Svet? Je li Isus Duh?

Joj, rekao sam negdje i to boldanim napisao, kad kopirate tekst, bilo vaš ili od neke stranice, ne pravite tolike prorede između rečenica, neka bude 1, vidite li, vi imate između pasosa 4 cm proreda, ne izgleda lijepo, prije nego što će te poslati tekst sa tipkom back idite natrag da se prored smanji, ne mogu ja to stalno raditi, oduzima mi vremena.

Kao što rekoh, mnogi bibličari, teolozi ne uzimaju taj stih kao releventan, taj što ti koristiš Jovanova - Riječ, Otac,sveti Duh, to nema u svim Biblijama, i to trojičarski apologete znaju, zato i izbjegavaju ga koristiti više....i ja kad sam vjerovao u trojstvo sam ga izbjegavao koristiti, jer sam znao da oni sa kojima debatiram znaju za ovaj problem.

Ovaj stih ne postoji u svim Biblijama, trebala si se bolje potruditi i čitati zašto je to tako.

Taj Kovčeg na nebu u Otkrivenju se spominje, naš vječni svećnik Isus je gore, on je naš Melkisedek, Aron sada.

Bilo je ljudi koji su vjerovali u nebeskog Boga, a nisu bili Židovi - Job, Jetro itd....misliš li da nisu znali o suboti, pogotovo Jetro. Ne mogu se sad sjeititi, da li je on do kraja života išao za Izraelcima. Zašto povezuješ subotu sa svećenicima. Tu temu si sto puta raspravljao sa robivekom, sa naglaskom zašto biblijski kršćani nemaju svećenika. Nefi će ti reći da oni imaju Aronovo svećenstvo i dalje, a vi nemate - ne mogu se sjetiti gdje mu je ta tema sada.

Naravno, svećenstvo Arona je vječno, dobro da si me podsjetio, evo vidi_ Bog je Aronu dodijelio vječno svećenstvo (1. Ljetopisa 23,13). Vječno ovdje označava dok bude trajala Aronova služba. Znači dok bude trajala služba Arona i njegovih sinova. Ali nažalost nema je više, a subota je vječna dok bude ove zemlje ima je...i u novoj veli Izaija 66....

Jedna od definicija ekumenizma: "Ekumenizam ili vaseljenizam (od grč. οικουμενη — "naseljeni svet, vaseljena") predstavlja savremeno nastojanje oko pomirenja, saradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava." Je li moguć ekumenizam između kršćana - inače ako je neka crkva članica ekumenizma, oni su se obavezali da ne smije biti krađa ovaca između njihovih crkava, nego imaju zajednički cilj - propovijedanje evanđelja ljudima koji nisu prihvatili Isusa kao spasitelja. Što vi mislite dragi forumaši po ovom pitanju, je li ekemunizam dobar, jeste li za ekumenizam, je ekumenizam moguć?

https://www.lifesitenews.com/.../pope-leo-xiv-downplays.../ PAPA LAV XIV. UMANJUJE VAŽNOST »FILIOQUA« U NOVOM APOSTOLSKOM PISMU (LATINSKI ZAPAD UMETNUO JE »FILIOQUE« KAKO BI NAGLASIO JEDINSTVENO BOŽANSKO PORIJEKLO DUHA SVETOGA UNUTAR TROJSTVA ➡️" referrerpolicy="origin-when-cross-origin" src="https://static.xx.fbcdn.net/images/emoji.php/v9/t9e/1/16/27a1.png" style="border: 0px; border-start-start-radius: 0px; border-end-end-radius: 0px; border-start-end-radius: 0px; border-end-start-radius: 0px; object-fit: fill;"> ISTOČNA CRKVA JE OSPORAVALA NJEGOVU LEGITIMNOST) „Moramo ostaviti iza sebe teološke kontroverze koje su izgubile svoj »raison d’être« kako bismo razvili zajedničko razumijevanje“, napisao je papa Lav XIV. (LifeSiteNews) — Papa Lav XIV. u novom apostolskom pismu podsjeća na Nicejsko vjerovanje u njegovom izvornom obliku — bez Filioque — kao temelj kršćanske vjere, naglašavajući primat ekumenskog puta. U nedjelju, 23. studenog, Papa je objavio apostolsko pismo posvećeno 1700. obljetnici Nicejskog sabora, In Unitate Fidei („U jedinstvu vjere“), u kojem predlaže obnovljeni zamah za ekumensko ispovijedanje vjere. „Dijelimo istu vjeru u jednog i jedinog Boga, Oca svih ljudi; zajedno ispovijedamo jednog Gospodina i istinskog Sina Božjega, Isusa Krista, i jednog Duha Svetoga, koji nas nadahnjuje i potiče prema punom jedinstvu i zajedničkom svjedočanstvu Evanđelja. Uistinu, ono što nas ujedinjuje puno je veće od onoga što nas dijeli“, napisao je Papa. U tekstu, usmjerenom na promicanje jedinstva kršćana s osvrtom na prva ispovijedanja vjere, papa Lav XIV. citira Nicejsko-carigradsko vjerovanje iz 381. u njegovom izvornom obliku, bez Filioque. Ovaj potpuno svjestan izbor dio je šireg diskursa o ekumenizmu kao putu pomirenja, s namjerom uspostavljanja budućeg zajedničkog tla s Istočnim Crkvama. „Stoga moramo ostaviti iza sebe“, zaključuje Papa, „teološke kontroverze koje su izgubile svoj raison d'être kako bismo razvili zajedničko razumijevanje, a još više, zajedničku molitvu Duhu Svetomu, da nas sve okupi u jednoj vjeri i jednoj ljubavi.“ „Ovo ne podrazumijeva ekumenizam koji pokušava vratiti se stanju prije podjela, niti je to međusobno priznavanje trenutnog statusa quo raznolikosti Crkava i crkvenih zajednica“, nastavio je. „Nego, to je ekumenizam koji gleda u budućnost, koji traži pomirenje kroz dijalog dok dijelimo svoje darove i duhovnu baštinu.“ Pišući za Pelican+, katolički komentator Murray Rundus nazvao je ovaj odlomak „jednim od najproblematičnijih i najzbunjujućih dijelova dokumenta“. Rundus komentira: „Ovdje leži glavni problem koji imam s tekstom za koji vjerujem da unosi element zbrke u katoličke i pravoslavne odnose. Ako Filioque i dogme vezane uz instituciju papinstva više ne opravdavaju odvajanje, onda se ili te dogme moraju tretirati kao pregovaračke ili se odvajanje mora tretirati kao moralno ravnodušno. Obje opcije su nespojive s katoličkom ekleziologijom“. Radical Fidelity, tradicionalni katolički blog Substacka, također je kritizirao odlomak: „Ovo postavlja uznemirujuće pitanje: Koje kontroverze? Filioque? Papinski primat? Apostolsko nasljeđe? Transsupstancijacija? Opravdanje? Marijanske dogme? Svaka od ovih takozvanih kontroverzi rezultirala je nepogrešivim učenjima koje je Crkva definirala pod vodstvom Duha Svetoga. Dogmatska istina nikada ne gubi svoju svrhu.“ Papa Lav posebno naglašava da Nicejsko-carigradsko vjerovanje i dalje predstavlja temeljnu i nezamjenjivu teološku vezu među svim kršćanskim ispovijestima. Pozivajući se na tekst iz 381. godine, predstavlja ga u obliku koji je univerzalno priznala drevna Crkva, napominjući da je latinski dodatak „Filioque“ – koji nije prisutan u izvornoj verziji – „predmet pravoslavno-katoličkog dijaloga“. Papa podsjeća da je ovaj umetak ušao u rimsku liturgiju tek kasnije, 1014. godine, djelovanjem pape Benedikta VIII. U apostolskom pismu Papa također ponavlja da istina vjere, „zajednička baština kršćana, zaslužuje da je svi ispovijedaju i shvaćaju na uvijek nove i relevantne načine“, bez zauzimanja privilegiranog gledišta. Ovaj pristup pojačan je pozivanjem na dokument Međunarodne teološke komisije Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj. 1700. obljetnica Ekumenskog sabora u Niceji, objavljeno 3. travnja 2025. U dokumentu se navodi, pozivajući se na članak objavljen u L’Osservatore Romano 13. rujna 1995., da „Katolička Crkva priznaje koncilsku, ekumensku, normativnu i neopozivu vrijednost Simbola ispovijedanog na grčkom u Carigradu 381. godine od strane Drugog ekumenskog sabora“, bez Filioquea. Dalje se dodaje da „nijedno ispovijedanje vjere svojstveno određenoj liturgijskoj tradiciji ne može proturječiti ovom izrazu vjere koju uči i ispovijeda nepodijeljena Crkva“. Prvi nicejski sabor (325.) definirao je istobitnost Sina s Ocem kako bi se suprotstavio arijanizmu, dok je Carigradski sabor (381.) dovršio doktrinu o Duhu Svetom, potvrđujući Njegovo Božanstvo i štovanje zajedno s druge Dvije Osobe. Tek stoljećima kasnije, između 8. i 11. stoljeća, latinski Zapad je u liturgijske simbole - ne u koncilske kanone - umetnuo izraz „Filioque“ kako bi naglasio jedinstveno Božansko podrijetlo Duha Svetoga unutar Trojstva. Istok, ne sudjelujući u tom razvoju, osporavao je njegovu legitimnost, smatrajući ga jednostranom intervencijom u ekumenske tekstove. Krajem 17. stoljeća, posebno u Škotskoj i Engleskoj, neki su kršćani uveli takozvani „latitudinarianizam“, pristup koji je vjeru sveo na „nekoliko širokih“ općih članaka, smatrajući dovoljnim pridržavanje prvih ispovijedi vjere za spasenje. Ovo gledište, koje će činiti osnovu kasnijih pokušaja ekumenskog dijaloga, osudio je papa Pio IX. u Syllabusu zabluda (1864.) kao opasno odstupanje, jer je ispraznio bogatstvo i preciznost katoličke doktrine, ostavljajući prostora za nejasna tumačenja i mišljenja suprotna objavljenoj istini.

Kad želiš živjeti neovisno od sistema, ne plaćati porez, struju, komunalije, živjeti od plodova zemlje kao suvereni čovjek, desi se nešto ovako https://www.index.hr/vijesti/clanak/roditelji-s-troje-djece-zivjeli-u-kolibi-usred-sume-u-italiji-sud-im-oduzeo-djecu/2733748.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_d_0

Kako god, dolazi još digitalni euro, franak, a možda i sve valute. Navodno kažu da je to kao gotovina, i da se ne može pratiti gdje si ju potrošio, što je opet priča za djecu.

Što je te najviše privlačilo u svijet: žene, piće, sport, party itd....

Znači, vraćao si se u svijet, pa nazad, pa u svijet, o je.

Još kad bi znali sa koliko godina si počeo studirati, mogli bi ti tako izračunati godine 😁

To ti je Jasmin Milić, čelnik kalvinističkih crkava u Hrvatskoj.

Gdje nalaziš u Bibliji ovo što si rekao, da kad bezbožni odu na nebo kao duhovi, tamo ih čekaju misionari koji propovijedaju. Ako je to tako, onda bi mogao malo da se vratim u svijet i da živim prijašnjim životom, malo diskoteke, malo alkohol, provodi i slično, jer kad umrem dočekaju me misionari i obratim se....zašto sada da se odričem svijeta.

Interesantno je da je Etiopska Crkva uvrstila u kanon.

Evo još jedan član se danas registrirao, pozdravimo Ćićolina kojeg sam više od jedne godine pozivao na forume, danas je obećao i ispunio obećanje. Dobro nam došao Ćićolino

Inače Juda je citirao Henokovu knjigu, zašto onda nije uvrštena u biblijski kanon, što mislite?

To je najčudnija dosad teorija, zvuči kao bajka teodati. Ne znam kako možeš tako vjerovati, gdje si našao argumente za to.

I Danijel veli da je njegov duh bio ožalošćen, da li je to neka druga osoba odvojena od njega? Ako žalostimo Božji duh, žalostimo samog Boga. Znači jedna osoba trojstva uzima drugu i pomazuje treću osobu. Ovdje se ne vidi baš osobnost Duha Svetog. Ima jedna paralela gdje se nabrajaju da Bog daje duhovne darove, a na drugom mjestu duh - objasnit ću to jednom. Bog je bio svojim duhom prisutan, ali ga nisu mogli vidjeti - to je ono što želim objasnit jednom.

Zašto treba posrednik, ali ne vidim nigdje argumente za ovu teoriju. Znači sada Marija i sveci nisu dovoljni, potrebni su još anđeli. Zar nisu i ona samo stvorenja?

Zašto radite toliko velike prorede između redaka koje pišete. Ako kopirata tekst i vidite iste, onda idite sa tipkom back dod ne dođete do jednog proreda, jer moram ispravljati. Vidite kako je sad vaš post kraći, a izgleda puno ljepše. Ako pišete uživo, kad vam se učini puno teksta, samo jednom pritisnete tipku enter i onda dobijete jedan prored.

Postoje pojedinci i crkve koje dopuštaju molitve anđelima. Koje biblijske retke oni uzimaju u svoju korist. Što kažu kršćanski oci na ovu temu. Slobodno postajte ovdje

@Magdalena reci mi gdje se u Bibliji nalazi fraza "Bog Duh Sveti"?