Maki

Sve je proporcionalno. Takvi ljudi koje ti pominješ neće biti spašeni, ali isto tako neće biti mučeni ili kažnjeni na isti način kao što će biti recimo Hitler.

januara po novom kalendaru, 25. decembra po starom. SPC idalje koristi julijanski kalendar kao zvanični kalendar za svoje praznike. I pravoslavni slave Božić 25. decembra, samo je 25. 12. po julijanskom kalendaru 7.1. po gregorijanskom koji je zvanični državni kalendar.

Na ove priče mogu pasti samo neobrazovani ljudi. "I reče: Gospod izide sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih." (5 Mojsijeva 33:2). Autor videa tvrdi da je gora Faranska zapravo Meka, međutim vrlo lako je pokazati da to nije tačno. "I pođoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj." (4 Mojsijeva 10:12). Izrailjci su na svom putu od Egipta do obećane zemlje prošli kroz pustinju Faransku. Dovoljno je pogledati mapu i vidjeti da Izrailjci nisu prolazili kroz Meku koja je daleko daleko južnije od njihove rute. Preciznija geografska odrednica Farana nam je data u prvom stihu 5 Mojsijeve: "Ovo su riječi koje govori Mojsije svemu Izrailju s onu stranu Jordana, u pustinji, u polju prema Crvenome Moru, između Farana i Tofola i Lovona i Asirota i Dizava" Faran se nalazi negdje "sa onu stranu Jordana" prema Crvenom moru. Meka nije blizu rijeke Jordan te nema smisla da bi Mojsije rekao da je Faran sa one strane Jordana, ako je Faran zapravo stotinama kilometara južnije kao Meka.

AI nije dokaz ničega jer ga možeš podesiti da ti daje odgovore koje želiš.

Objasnio sam ti već. Duh i duša se često tretiraju kao jedna nematerijalna komponenta koja se naziva dušom. Možeš tu komponentu smatrati "dušom u širem smislu" Autor teksta je naveo sasvim dovoljno. U čovjeku se nalazi nematerijalna duša koja nakon smrti izlazi iz tijela i nastavlja postojati. To je suština koja je dovoljna za shvatanje ljudskog stanja.

Iz tijela je otišla nematerijalna komponenta čovjeka koja se ovdje naziva dušom, a koju pored duše čini i duh. Tako da su i duh i duša izašli iz tijela.

Sv. Teofan Zatvornik je za duh rekao da je duša duše.

Biblija se ne bavi direktno time. Ona nam samo ukazuje na razliku i na to da je duh dat čovjeku od Boga. Za detaljnija objašnjenja tu nam je Predanje. A apostol ipak kaže da imaju tri komponente. Ne može se ignorisati šta je on napisao. Zanimljivo kako volite samo određene stihove kopirati ad nauseam. Postoje i drugi stihovi od značaja: "A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadede ime Venijamin." (Postanje 35:18). Ovdje je umiranje predstavljeno kao razdvajanje tijela od DUŠE, baš onako kako to uči Pravoslavna Crkva. "I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dijete duša njegova, i oživje." (1 Carevima 17:22). Vaskrsenje se opisuje kao vraćanje duše u dijete. Dakle duša je UNUTAR tijela. Tijelo nije komponenta duše već je duša u tijelu. "Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik će od vjere svoje živ biti." (Avakum 2:4). Još jedan stih koji za dušu kaže da se nalazi unutar čovjeka. Dakle duša je nematerijalni dio čovjeka koji se nalazi u tijelu. Zašto se nekad u Svetom Pismu čovjek naziva dušom? Pa zato što je duša ono što čovjeka pokreće, ona u sebi ima životnu energiju i pokreće tijelo, tijelo bez duše je mrtvo i raspada se, a duša bez tijela ostaje živa. Ali to ne znači da je tijelo isto što i duša. Ne, to su ipak dvije različite stvari.

Ili se duh i duša često tretiraju zajedno, kao jedna nematerijalna komponenta u čovjeku koja se jednostavno naziva "duša". Tako da se čovjek može smatrati i bićem sa dvije komponente tj. dušom i tijelom, ali i sa tri komponente gdje je treća komponenta duh. Ali i u SZ se vidi ta trokomponentnost čovjeka. Bog udahnjuje duh i čovjek postaje živa duša, kaže se za smrt da se duh vraća Bogu itd.

Učenje Otaca je da Presveta Bogorodica nije imala porođajne muke prilikom Hristovog rođenja. "Ona se porodi prije nego osjeti bolove, prije nego joj dođoše muke, rodi djetića." (Isaija 66:7).

Naravno da nije moguće. Biblijski dokaz su riječi samog apostola.

Hoću reći da tekst opisuje perspektivu Izrailjaca, a iz njihove perspektive je Sunce stalo. Zato tako piše.

Gdje je ta "istorija" koja to govori? Nečije kreativne maštarije nalijepljene na društvene mreže nisu istorijski dokaz. Na osnovu čega smještaju taj period u jun? Mjesta u gostionici nije bilo jer je raspisan popis, a ne zbog praznika. Evo dokaz da su u Palestini ovce pasle i zimi: "But the place where the first " Gloria in excelsis " was sung is probably farther east, where the bare hills of the wilderness begin, and a large tract is claimed by the Bethlehemites as a common pasturage. Here the sheep would be too far off to be led into the town at night ; and exposed to the attacks of the wild beasts from the eastern ravines, where the wolf and the jackal still prowl, and where of old the yet more formidable lion and bear had their covert, they needed the shepherds' watchful care during the winter and spring months, when alone pasturage is to be found on these bleak uplands." (Picturesque Palestine, volume 1, 1906, str. 124). "As a Bethlehem shephard, he would have followed the customary semi-nomadic rhytms, spending the winter months out in the wilderness grazing the flocks far and wide, returning to Bethlehem in March and April" (Andy McCullough, The Bethlehem Story). "Snow is no obstacle to grazing, and sheep, with their thick wool coats, aren’t bothered by even the coldest temperatures. The sheep will stay in the pasture, being moved to fresh paddocks daily just as in the warm weather growing season, until they run out of forage." https://one-cow-revolution.com/2019/12/30/winter-grazing-sheep/

Jevanđelje po Luki 1:9-13: "9. Da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi. 10. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja. 11. A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika. 12. I zbuni se Zaharija vidjevši ga i spopade ga strah. 13. A anđeo mu reče: Ne boje se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjenućeš mu ime Jovan." Ključni podatak je to da se objava o začeći sv. Jovana Krstitelja dogodila kada je Zaharija kadio u Hramu u Jerusalimu. Kad su se odrađivala kađenja? Pa odrađivala su se stalno ali deseti stih nam ukazuje na jedan praznik iz Treće Mojsijeve 16 gdje se isto tako opisuje obred kađenja i žrtvoprinošenja dok narod stoji napolju: "A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uđe da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izađe i svrši očišćenje za se i za dom svoj i za sav zbor Izrailjski." (Levitska 16:17). Taj praznik očišćenja ima i svoj datum. Ogovor na to nam daje Treća knjiga Mojsijeva 16:29. "29. I ovo neka vam bude vječna uredba: Deseti dan sedmoga mjeseca mučite duše svoje, i ne radite nikakvoga posla, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama." Da ne bude da se ovo ne odnosi na kađenje, imamo 16:12. "12. I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjesu." Dakle ovo se događalo u deseti dan sedmoga mjeseca ili u prevodu na Jom Kipur. Jom Kipur pada ili u septembar ili u oktobar. Idemo dalje i vraćamo se na Luku. Anđeo se javlja Presvetoj Bogorodici: "24. A poslije onih dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći: 25. Tako mi je učinio Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima. 26. A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, 27. Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija." (1:24-27). Dakle, anđeo se javlja Bogorodici u šesti mjesec Jelisavetine trudnoće sa Jovanom. Bogorodica je u to vrijeme i začela. Dakle od septembra kad je začela Jelisaveta imamo 6 mjeseci do Marijinog začeća. Jevrejski mjeseci su tu negdje sa dužinom kao naši pa neće biti ogromnih odstupanja te se osnovano može tvrditi da je Marija začela u martu, 6 mjeseci nakon septembra. Od toga imamo logično, 9 mjeseci, mart je 3. mjesec a 9 mjeseci kasnije je decembar. Ergo sum, Isus Se rodio u decembru.

Apostol Pavle kaže da čovjek ima tri komponente: duh, dušu i tijelo. Duša nije zbir tijela i duha po apostolu.

Iz perspektive Izrailjaca zaustavili su se Sunce i mjesec, zato tako piše.

Nije teško pokazati da sv. ap. Pavle ne misli o konačnom sudu u tom stihu. "23. A obuzima me oboje: imam želju umrijeti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje; 24. Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi." Apostol Pavle kaže UMRIJETI i sa Hristom biti, ne kaže VASKRSNUTI i sa Hristom biti. I bitnije, apostol kaže da je alternativa toj njegovoj želji OSTANAK U TIJELU. Dakle za sv. ap. Pavla postoje dvije opcije: ostati u tijelu, ali ne biti sa Hristom biti sa Hristom, ALI VAN TIJELA. Ovo se jasno ne može odnositi na strašni sud i sveopšte vaskrsenje jer će tada svi pravednici, a pogotovo apostoli, biti sa Hristom U TIJELU, a ne van tijela. Očito da postoji i mogućnost da neko bude van tijela, ali sa Hristom, a to je moguće jedino ako poslije smrti pravednici odlaze kod Boga.

Nije bio na nebu, ali blagodat Božija je preko njega pojasnila mnoge stvari koje su od ranije bile prisutne u Crkvi. A ti i u Bibliji imaš događaj da se desilo čudo vaskrsenja nad Jelisejevim moštima. Da, u to vrijeme to nisu bili redovni događaji, ali je ustanovljen princip da je tako nešto moguće i da Bog može i preko mrtvih tijela da djeluje na pozitivan način. Enoh i Ilija će isto biti ubijeni pred kraj vremena, ali će vaskrsnuti kako je opisano u Otkrivenju. Biblija to ne kaže. Juda 9 samo govori da je bila prepirka između arhanđela Mihaila i Satane oko Mojsijevog tijela, ne kaže nam razlog te prepirke. Tvrdnje da je Mojsije vaskrsao nisu potkrijepljene direktnim citatima iz Pisma i više su vođene potrebom da se opravda njegovo pojavljivanje na Tavoru. Pa ti stanovi i jesu pripremljeni za vječnu nagradu, a ne privremenu. Mogao im je reći to što ti navodiš, ali to ne bi bilo imalo previše smisla budući da im je to rekao u okviru Svoje oproštajne besjede kako bi im objasnio zašto mora otići od njih kod Oca. Apostolima je odgovor na to pitanje bio potreban u tom trenutku, a ne nekad kasnije.

Upravo je suprotno. Jedini način na koji vaskrsenje ima smisla jeste ako je duša besmrtna. Ako ljudi poslije smrti potpuno prestaju postojati, onda je logični zaključak da ne vaskrsavaju ti isti ljudi, već njihovi klonovi koji nastaju trenutkom "vaskrsenja", pošto je originalna osoba potpuno prestala postojati nakon svoje smrti. Prema toj "teoriji", svakako da nemaju. Ovo je kad se bogoslovske teme izučavaju površno. Sv. Marko Efeski lijepo objašnjava: "3. Tvrdimo da ni pravednici još nisu u potpunosti primili svoj udeo i ono blaženo stanje za koje su se ovde pripremali svojim delima. Ni grešnici posle smrti nisu bili odvedeni u večnu kaznu u kojoj će se večno mučiti. I jedno i drugo neophodno se mora dogoditi posle onog poslednjeg dana Suda i vaskrsenja svih. Sada se, pak, i jedni i drugi nalaze u mestima koja su im svojstvena: prvi se u potpunom miru i slobodi nalaze na nebu sa Anđelima i pred Samim Bogom, i već kao u raju iz kojeg je isteran Adam i u koji je pre ostalih ušao razboriti razbojnik, i često nas posećuju u onim hramovima u kojima su poštovani i slušaju one koji ih prizivaju i mole se za njih Bogu, primivši od Njega taj izobilni dar, i preko svojih moštiju čine čuda i naslađuju se gledanjem Boga i odatle poslatim blistanjem, potpunije i čistije nego ranije, kada su bili u životu. A drugi, sa svoje strane, koji su zatvoreni u paklu, borave „u mestu mračnom i u senci smrti, u jami najdubljoj“, kako kaže David[3], a zatim i Jov ovako: „U zemlju tamnu kao mrak i u sen smrtni, gde nema promene i gde je videlo kao tama“[4]. I prvi borave u svakoj radosti i veselju, već očekujući i još nemajući u rukama Carstvo Božije koje im je obećano i neizreciva dobra, a drugi, nasuprot ovima, borave u svakoj muci i neutešnom stradanju, poput nekakvih osuđenika koji očekuju osudu Sudije i predviđaju buduće muke. I niti su prvi još primili nasleđe Carstva i onih dobara „koja oko ne vide i uho ne ču i u srce čovjeku ne dođe“[5], niti su ovi drugi još predati na večne muke i sažiženje u večnom ognju. Ovo učenje mi držimo kao ono koje nam je predato od naših Otaca iz starine i lako ga možemo prikazati iz samog Božanstvenog Pisma. 4. Tako, u izvesnim starim odgovorima pod ovakvim naslovom: „Od poznatog Atanasija (του πάνυ) knezu Antiohu“, nalazi se sledeće pitanje: „Da li su pravednici primili dobra, a grešnici kaznu?“, a za njim sledi ovakav odgovor: „Nipošto. Ipak, ona radost koju sada uživaju duše svetih predstavlja delimično naslađivanje, kao što i žalost, koju poseduju grešnici, predstavlja delimičnu kaznu. Kao kada car poziva svoje prijatelje na gozbu, i slično ovom, kao osuđenici koji su određeni za kaznu, i oni koji su pozvani na gozbu raduju se pred carevim domom do trenutka gozbe, a osuđenici, zatvoreni u tamnicu, žaloste se dok ne iziđe sudija, tako treba, uostalom, shvatiti i u vezi sa dušama koje su uzete odavde pre nas, a ja govorim o pravednicima i grešnicima“." Preminuli pravednici se nalaze u PREDOKUŠANJU vječnog blaženstva, ali to vječno blaženstvo oni još nisu primili već će ga primiti tek nakon sveopšteg vaskrsenja i Strašnog Hristovog Suda. Zato je neophodno vaskrsenje tijela kako bi i tijelo uzelo učešća u vječnim blaženstvima, a ne samo duša.

Spominje se: "Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene." (Psalam 51:11). "10. Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. 11. Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: Gdje je onaj *koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj?" (Isaija 63:10-11).

Možda i jeste, a da ne znamo...

Prikaz Trojice kažu da su i Otac i Sin i Duh Bog, samo da nisu identični međusobno.

Čemu opsjednutost korišćenjem hebrejskog imena Ješua?

Je li Sv. Duh Jahve? Da. Isaija 6:8-9: "Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene A on reče: idi, i reci tome narodu: slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati." Djela 28:25-26: "reče Pavle jednu riječ: dobro kaza Duh sveti preko proroka Isaije ocevima našijem Govoreći: idi k narodu ovome i kaži: ušima ćete čuti i nećete razumjeti; i očima ćete gledati i nećete vidjeti." Dakle u Knjizi proroka Isaije se kaže da poruku o nerazumijevanju i nepoznavanju govori Gospod tj. YHWH, a sv. ap. Pavle kaže da je to rekao zapravo Duh Sveti, stoga je jasan zaključak da je i Duh Sveti Jahve.

Navedi te izvore iz kojih znamo.