καιnos

Nego Mormonova knjiga je jedna knjiga i ima mnogo teksta, ok, manje nego u Bibliji. Znaš li koliko zlatnih ploča treba za sav taj tekst. Na kojem originalnom jeziku je bila napisana mormonova knjiga, je li to bio neki anđeoski jezik?

Zašto Bog ne bi mogao životinje uskrsnuti, je li on svegmoguć ili ne?!

Subota ne spada u ceremonijalni zakon. Ona je ustanovljena bila u Edenu, i stvorena je za Adama i Evu koji nisu bili Židovi, zato Isus kaže da je subota za čovjeka. Mnogi prozeliti su prihvatili subotu, i Bog im u Izaiji obećava mnoge stvari. Ali ovdje druga tema, da ne idemo off topic.

Malo gore se vratite i pročitajte post od Laodikeje, on je sve to dobro objasnio.

To je tačno, ali većina se slaže da su ti dani stvaranja od 24 sata, jer je u subotu počinio. Sabbat traje od petka navečer do subote navečer, jedan dan ili?

Koji su znakovi Kristova drugog dolaska? Nitko ne zna kada će se Gospodin vratiti, no po ovim znakovima možemo naslutiti da je Njegov dolazak blizu. Biblija nas uči da se Isus Krist vraća na ovu zemlju. Otišao je na oblaku. Učenici su se okupili i tugovali zbog odlaska svoga prijatelja. Ali, On im je rekao da će se vratiti. Jedna od riječi koja je upotrebljena za opis Kristova povratka u Novom zavjetu je “epifanija” ili “bogojavljanje”. Kada Krist dođe, vidjet ćemo ga. Druga riječ je “apokalipsa” što znači “razotkrivanje” ili “ogoljavanje’. potpuna snaga, sila i moć Božja sada su skrivene našim očima. Kada se Krist vrati, ne samo da će svi vidjeti Kralja nego i svu silu i slavu Božju. Nije ni čudo onda da Sveto Pismo kaže kako će se “Isusovom imenu pokloniti svako koljeno i da će svaki jezik priznati na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist” (Filipljanima 2,10-11) Sigurna je činjenica Njegova povratka. On dolazi ponovno. Ne znamo točno kada, ali možemo vidjeti neke znakove ili naznake da je Njegov dolazak možda jako blizu. Sasvim sigurno, danas je mnogo bliže nego onda kad je Isus o tome govorio. Koji su znakovi Njegovog dolaska?Lažni Mesije (Matej 24,5). Ljudi će dolaziti u Isusovu imenu, tvrdeći da upravo oni imaju sve odgovore. Kuda god se danas okrenemo, vidimo toliko okultnih stvari. A stalno se pojavljuju novi kultovi. Ratovi i glasine o ratovima (Matej 24,6) U ovom smo stoljeću imali dva svjetska rata, a mnogi manji ratovi bjesne po cijelom svijetu. Svakoga dana, na naslovnicama naših novina nailazimo na priče o užasnim stvarima koje se događaju u ovim ratovima. Učestalost ratova nije sama po sebi znak kraja, nego je samo znak da je kraj blizu… Glad (Matej 24,7) U 20. smo stoljeću svjedoci najgorih gladi u povijesti svijeta. Pogledamo na naše male ekrane i vidimo izgladnjelu djecu. Znamo da stotine i tisuće ljudi svake godine umire od gladi. Dva puta sam posjetio Majku Terezu u Indiji. U svome je naručju držala mnogo ljudi na samrti. Kada se suočite sa smrću i patnjama kao ona, onda se stvarno molite za Kristov povratak. Usprkos velikom napretku u modernoj medicini, u 20. stoljeću su harale najveće epidemije. Jednostavno ne znamo što još čeka ljudsku rasu, ako se Krist ne vrati i ne promjeni sve, a On će upravo to i učiniti. Progonstva (Matej 24,9) Jeste li uopće svijesni koliko je snažan pokret protiv Boga diljem svijeta? Mnogi vjernici umiru zbog svoje vjere u Krista. Otkrivenje 7,9 opisuje veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda, puka i plemena, koje dolazi u nebo. Nestanak ljubavi (Matej 24,12) Najveća potreba koju sam otkrio u svijetu je potreba za ljubavlju. Isus je rekao: “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi znati da ste moji učenici.”(Ivan 13,35). Ljubite li jedan drugoga bez obzira na boju kože i jezik kojim govorite? Trebamo ljubiti jedan drugoga. Trebamo i možemo živjeti u zajedništvu. Ali u zajednicu možemo doći samo po Kristu. Ništa drugo ne vidim u svijetu, osim vjere u Krista, što bi nas moglo povezati u zajedništvu. Ljudi će početi živjeti kao u Noino vrijeme (Matej 24,37-39) Kako su ljudi živjeli u Noino vrijeme? Živjeli su nemoralnim životom. Razmjenjivali su žene među sobom. Činili su stvari slične onima o kojima čitamo u našim novinama i gledamo na TV-u. Bog je poplavom osudio taj narod – sve osim osmero ljudi. Tada je Bog obećao Noi: “Nikada više vode potopne neće uništiti živa bića”(Postanak 9,11). Sljedeći put kada Bog uništi svijet, učinit će to vatrom (2. Petrova 3,7). Noa je naviještao narodu svoga vremena i Bog ga je blagoslovio. Razmahat će se bezakonje (Matej 24,12) Dok se približavamo svršetku ovog doba. Ne govorim ovdje o svršetku ove zemlje. Govorim o ovome dobu kojim dominira zlo, dobu kojem vlada Sotona. On je “bog” ovoga svijeta. (2. Korinćanima 4,4). On je gospodar zračnog kraljevstva. (Efežanima 2,2) Sotona ima ogromnu moć, ali će njegova moć biti uništena. Kada Isus dođe, iskorijenit će zlo. Zašto će se razmahati bezakonje? Zato što ljudi više ljube tamu od svjetla. (Ivan 3,19) Naviještanje evanđelja po cijelom svijetu (Matej 24,14): Po prvi puta u povijesti, danas se evanđelje naviješta preko radija, televizije i interneta, preko misionarenja diljem svijeta. To se proroštvo ispunilo u naše vrijeme: “Ova Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu”! Autor: Billy Graham Preuzeto sa https://www.novizivot.net/znakovi-kristova-dolaska/?fbclid=IwY2xjawN95ltleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEeTAeLG6eA2Rk62Xk0KbGMq4LsvfRpl73VvFJqjeeQ_qyRZ1IJvjmv3NnCsIU_aem_d96K36Rb7n2Rpcy6p3-kfA

Otkriveni✧KOVČEG ZAVETA i HRISTOVA KRV✧misterija stara 2600 godina

Gdje i kako je zlo počelo, i kako je došlo na ovu našu Zemlju?

Pozdravimo našeg novog člana Debora 😁....dobro nam došla

Dobro nam došao Šone. Božji blagoslov i svako dobro. 😄

Teme o suboti, besmrtnosti duše, pitanje krvi, Isus Bog ili bog imamo posebne teme. Ovdje je tema Zakon - cermonijalni i moralni. Eno Laodikeja dao odgovor, ospori njemu. Evo gdje nalazimo sve ove teme Subota - https://krscanski.chat/topic/8-subota-vs-nedjelja/#comment-2009 Besmrtnost duše - https://krscanski.chat/topic/82-besmrtnost-du%C5%A1e/#comment-1265 Isus Bog - https://krscanski.chat/topic/28-tko-je-isus/#comment-361 Sve su te teme vazne, ali ne bismo trebali ići off topic, to sam mislio.

Pa i ti koji si bez crkve imaš svoje dogme, e da. Kako god okreneš, sve je to dogma ili doktrina.

Ovdje tema nije pitanje krvi, Magdalena piše jedno, ti drugo.

KAKO JE PALA DENOMINACIJA ADVENTISTA SEDMOG DANA: GLASOVANJE KOJE JE PODIJELILO ADVENTIZAM, autorica Tania Maria DALLAS, 1980. U dvorani punoj delegata sa svih kontinenata, Adventistička crkva sedmog dana postigla je glasovanje koje će označiti prije i poslije u njezinoj teološkoj povijesti: službeno prihvaćanje doktrine o Trojstvu. Ta sjednica, naizgled bezopasna, bila je vrhunac tihog procesa započetog prije pola stoljeća. Ono što se činilo kao revizija jezika zapravo je bio odmak od Boga. Adventizam, koji je rođen proglašavajući Oca i Njegova jedinorođenog Sina puninom vidljivog i nevidljivog Božanstva, sada je prihvatio trinitarnu formulu iz Niceje, uvezenu iz katoličanstva i uglađenu modernim ekumenizmom. Delegati su kratko raspravljali o tome treba li prikladan izraz biti „Božanstvo“ ili „Trojstvo“. Charles Upshaw predložio je da se zadrži prvi, sjećajući se da je tako bilo u izvornim dokumentima. Međutim, prijedlog je ignoriran. Duncan Eva tvrdio je da je „Trojstvo savršeno dobra riječ, iako nam se ne sviđaju njezine konotacije“, a Neal C. Wilson, predsjednik Generalne konferencije, zatvorio je raspravu bez formalnog glasovanja. Odobren "konsenzusom", novi uvodnik postao je dio adventističke doktrine. Tako je pojam "Trojstvo", odsutan više od stoljeća, postao kamen temeljac temeljnih vjerovanja Crkve. Ovo glasanje nije bio rezultat novog proučavanja Svetog pisma, niti otkrivenja Duha proroštva, već spore teološke tranzicije koju su pokrenuli Leroy Froom i Francis Wilcox. Godine 1931. Wilcox je u Godišnjak umetnuo izraze koje pioniri nikada prije nisu koristili. Desetljećima kasnije, Froom je u knjizi Movement of Destiny priznao da je u neadventističkim autorima tražio osnovu za reformu učenja Duha Svetoga. On je bio taj koji je doveo crkvu do prihvaćanja doktrinarnog modela koji su osnivači otvoreno odbacili. Učinio je to u ime "teološkog napretka", ali rezultat je bila potpuna reinterpretacija Boga kojeg su rani adventisti štovali. Elena G. de White upozorila je: "Duh Sveti koji dolazi od jedinorođenog Sina Božjega ujedinjuje ljudsko biće s božanskom prirodom Krista." Za nju je Duh bio osobni život Kristov u vjerniku, a ne neovisni entitet. Pioniri su Božanstvo shvaćali kao Oca, izvor sveg života; Sina, kanal kroz koji taj život teče; i Duha, osobnu prisutnost Sina u srcu čovjeka. Ali s novim vjerovanjem, taj živi odnos zamijenjen je filozofskom strukturom: tri vječne, dosljedne osobe, bez hijerarhije ili doslovne pripadnosti. Sin se više nije rađao; on je "supostojao". Duh više nije bio od Sina; bio je "treća osoba". Jezik Biblije zamijenjen je grčkom terminologijom. Posljedice su bile duboke. Preobraženo razumijevanje Božje ljubavi. Ako Sin nije bio istinski dan, već samo vječna figura u simboličnoj trijadi, Ivan 3:16 gubi svoje doslovno značenje. "Tako je Bog ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina" više ne opisuje stvarni čin predaje, već teološku metaforu. Žrtva Kalvarije je depersonalizirana, a veza između Oca i Sina, temelj svemira, postaje apstrakcija. Plan otkupljenja razvodnjen je u bezličnu formulu gdje nitko ne rađa, nitko nije dan, nitko ne sluša: tri vječna jednaka koji djeluju po dogovoru, a ne po očinskoj ljubavi. Od tog dana, adventizam je prestao biti teološki neobičan. Trinitarna doktrina uskladila ga je s crkvama koje je prethodno identificirala kao dio Babilona. Proročki glas poruke trećeg anđela - "Izađite iz nje, narode moj" - izgubio je zvuk, jer su ljudi koje je trebao upozoriti pili od istog doktrinarnog vina. Preostali identitet je zamijenjen između ekumenskih denominacija. Proročanstvo iz Otkrivenja 18:4 postalo je odjek unutar vlastitih zidova. Glasanje u Dallasu nije bila jednostavna administrativna odluka. Bila je to duhovna prekretnica. Dok su ga mnogi slavili kao doktrinarnu zrelost, razvod između pionirske vjere i institucionalne vjere zapravo je potpisan. Upravo ljudi koji su rođeni da obnove izgubljene istine - subotu, svetište, stanje mrtvih - upali su u Balaamovu zamku: miješajući se s učenjima vjerskih naroda oko sebe. Ono što je započelo upozorenjem da nema Crkvenog priručnika završilo je izjavom vjere zapečaćenom ljudskim konsenzusom. Danas glas Duha nastavlja ponavljati poziv iz Jeremije 6:16: „Zastanite na putovima i tražite i pitajte za drevne staze, koji je dobar put, i hodite njime i naći ćete spokoj dušama svojim.“ Povratak starim stazama ne znači nostalgiju ili pobunu, već pomirenje s Ocem i Sinom kako je otkriveno u Riječi. Krist nikada nije rekao: "Nas je troje." Rekao je: "Ja i Otac jedno smo." I obećao je: „Neću vas ostaviti siročadi; doći ću k vama.“ Pravi Tješitelj nije nitko drugi nego sam Duh Kristov koji prebiva u svojima. Adventizam, podijeljen glasovanjem 1980., uspješno je odbacio vlastito podrijetlo. Ali danas se ne radi samo o prihvaćanju, već o buđenju. Bog i dalje poziva svoj narod da prepozna njegovog rođenog Sina, da izađe iz doktrinarne zbrke i da svijetu proglasi ne filozofsku misteriju, već stvarni, vječni i živi odnos: Otac u Sinu i Sin u nama. Tek tada će se crkva vratiti onome što je bila: narodu istinskog Boga i njegova Sina Isusa Krista. Preuzeto sa facebooka

Ali da bi spavali sa ženama moraju se materijalizirati, e da.