καιnos

Ja iz tih stihova razumijem da se tu radi o Bogu Ocu, a ne o Svetom Duhu kao Bogu.

Znači da li vjeruješ kao modalisti. Da je Bog jedan, ali se javljao u tri službe. Jednoma kao Sv. Duh, jednom kao Otac, jednom kao Isus Krist?

MED JE VEĆ stoljećima dio ljudske prehrane. Međutim, s dolaskom i sve većom popularnosti veganstva, primijetili smo kako se često postavlja pitanje smiju li vegani jesti med. Ova tema izaziva raspravu među veganskim zajednicama i stručnjacima za prehranu širom svijeta. Raskol oko meda Veganska prehrana, kako vjerojatno i znate, karakterizira potpuno izbjegavanje životinjskih proizvoda, što uključuje meso, mlijeko, jaja, pa i med. Svejedno, med, iako je proizvod pčela, izaziva neslaganja unutar veganske zajednice. Neki vegani smatraju da med ne smeta okolišu i pčelama te ga stoga prihvaćaju kao dopuštenu namirnicu. Drugi, međutim, tvrde da pčele mogu biti izložene stresu i nehumanim uvjetima tijekom procesa proizvodnje meda, što je u suprotnosti s osnovnim vrijednostima veganstva. U suštini, odgovor na pitanje iz naslova članka varira ovisno o individualnom pristupu svakog vegana. Postoje vegani koji preferiraju konzumaciju meda koji dolazi iz održivih izvora i pčelinjaka gdje se vodi briga o pčelama. S druge strane, postoje i vegani koji smatraju da je med nedopuštena namirnica u veganskoj prehrani, bez obzira na uvjete proizvodnje. Postoje veganske alternative medu Naravno, postoje alternativna sladila poput agavinog sirupa, javorovog sirupa ili sirupa od datulja. Postoji i tzv. "veganski med" od maslačka, o kojem više možete saznati na ovom linku, a ovdje je i recept. Preuzeto sa https://www.index.hr/food/clanak/smiju-li-vegani-jesti-med/2527294.aspx?index_ref=naslovnica_food_d

Da, ali većina kršćana vjeruje da je Sv. Duh treća osoba božanstva. No to ne mogu da shvatim Bog je Sveti Duh i sastoji se od dva tijela. Tešku nauku mećeš u moje uši.

Dobro nam došla Ekatarina, došla, vidjela i piši 🙂

Koje su prednosti molitvene grupe - imate li molitvenu grupu - imate li iskustva iz iste? O ovim pitanjima možemo raspravljati ovdje.

ZLATNO TELE Usporedi karakterizaciju Mojsija i Arona? Koji su motivi slični a što je različito? Koje su glavne karakteristike Boga u ovom poglavlju? I evo mog malog istraživačkog rada u vezi ovog pitanja. Naravno i vi svi možete sudjelovati na ovoj temi Prva karakteristika Mojsija koja se primjećuje u izvještaju o zlatnom teletu, a koju mu pripisuje narod je strogost (što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem, koji nas je izveo iz zemlje egipatske Izl 32,1). No, da li je ta osobina pravedno pripisana Mojsiju? Znamo da svi nisu dali zlato da se napravi tele, sigurno ne leviti. Iz ovoga možemo zaključiti da je Mojsije bio nepopustljiv i zahtjevan kada je u pitanju čistoća vjere, dok za razliku od njega svećenik Aron popušta narodu, više zauzet za kult, za paradu, nego za čistoću vjere i Božjih zahtjeva. Također Mojsije ljubi žarko narod i spreman je za nj umrijeti, ali kad je u pitanju istina, čista vjera, pravda ostaje nepokolebiv. Bog je za njega sve. Aron pak slijedi nagon naroda. On popušta, misli da je narod sve. Još jedna pozitivna Mojsijeva karakteristika u ovom događaju je njegov zagovor koji je uputio Bogu (Izl 32, 7-14). On u tom zagovoru ne brani stvar grešnog naroda, niti ispričava njegov grijeh. On kuca na Božje srce. Moli se da se Bog obrati i smiri svoj gnjev i ljutnju. Svoju molitvu potkrepljuje snažnim dokazima. Rezultat ovog zagovora nalazimo u Izl 32,14 gdje stoji da je Jahve odustao od svoga nauma da uništi narod. Pravu revnost za Boga je Mojsije iskazao kada se približio taboru. Tada je u svetom gnjevu razbio ploče svjedočanstva u podnožju brda. Zatim je pograbio tele, spalio ga ognjem i u prah satro. Također vidimo njegovu hrabrost i odlučnost, kada je za glavnog krivca prozvao svoga brata Arona (Izl 32,21). S druge strane Aron se ispričava svojim kukavičlukom, kao da je to sve samo po sebi došlo. On ne priznaje svoju krivnju. Koliko je njegov grijeh bio težak možemo na kraju zaključiti iz teksta u Pnz 9,20: I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga je uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. Opet vidimo na djelu velikog zagovornika, koji je na kraju spasio i život svog brata Arona. Ono što je zajedničko njima je da obojica revnuju za narod božji. Razlika je u tome što Mojsije posreduje i brine se za njih, a Aron im ugađa i vodi u idolopoklonstvo. Još jedna stvar koju zamjećujemo je ta da obojica upućuju narod na Boga koji ih je izveo iz egipatske zemlje. Na tvrdnju koju je Gospod rekao Mojsiju: «Tvoj narod kojega si izveo iz egipatske zemlje…» Izl 32,7, Mojsije odgovara: «Tvoj narod kojega si Ti izveo…» Izl 32,11. Time Mojsije želi reći da je Jahve Bog taj kome pripadaju zasluge za taj čin. On sebe gubi iz vida. S druge strane Aron pažnju naroda usmjerava na saliveno tele, te zajedno s njim govori: «Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske» (Izl 32,4). Ovim činom Aron je zajedno s narodom prekršio prve dvije zapovijedi iz Dekaloga, kojeg je Mojsije dobio od Boga. Znamo da se ove dvije zapovijedi odnose na obožavanje Boga, prva govori o tome da ih je Jahve izveo iz Egipta, a druga da ne prave nikakve livene bogove. Što se tiče Božjih karakteristika vezanim uz ovaj slučaj, možemo s pravom reći da je bio ljubomoran. To On i izriče u drugoj zapovijedi, na prvoj ploči. Njegov narod kojeg je on izveo iz Egipta se odrekao Jahve, pa se stoga i On odriče njega. To više nije njegov narod, nego narod tvrde šije, kojeg On želi istrijebiti. No na Mojsijev zagovor Gospod odustaje od nauma da na svoj narod svali nesreću kojom bijaše zaprijetio. Ovdje vidimo milostivog Boga koji oprašta svome narodu. Ta milost dalje ostvaruje spasenje. Gospod je sačuvao narod, ali ne i krivce. O tome i čitamo u Izl 32,27.28. gdje se kaže da su leviti ubili oko tri tisuće ljudi. Ovdje se očituje Božja pravednost, a koju i sam prorok Ezekiel ističe: «Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti» (Ez 18,20). No najvažnija Božja osobina u ovoj priči je njegova savršena ljubav. Nakon što su sagriješili Gospod se ustezao voditi narod u obećanu zemlju da ne bi istrijebio narod, jer su tvrdovrati (Izl 33,3). Ali na Mojsijev zagovor dalje u 14 stihu čitamo da je Bog ipak odlučio iz svoje velike ljubavi krenuti sa svojim narodom u obećanu zemlju. I na kraju htio bih reći da se ta ljubav koju je tada pokazao očituje i danas. Kršćani za razliku od Izraelaca nemaju Mojsija kao zagovornika, ali imaju Krista koji ih zagovara pred Božjim prijestoljem. by kainos

Pitanje o vrsti vina koje je Isus stvorio često izaziva raspravu među kršćanima i teolozima. Izvori o tome kakvo je vino Isus stvarao nisu jasni i postoji više mogućih tumačenja. Rasprava se uglavnom vodi oko dvije glavne teološke škole misli: onih koji smatraju da je vino bilo alkoholno i onih koji tvrde da je bilo bezalkoholno. Oni koji vjeruju da je Isus stvorio alkoholno vino temelje svoje argumente na stvarnosti da je konzumacija alkohola bila raširena i uobičajena za vrijeme Isusa. Također, tvrde da je uporaba alkoholnog vina bila prisutna i u kontekstu židovskih obreda, uključujući Pashu i druge religijske proslave. Stoga, smatraju da je Isus, koji je sudjelovao u tim obredima, koristio alkoholno vino. S druge strane, oni koji vjeruju da je Isus stvorio bezalkoholno vino ističu nekoliko argumenata. Prvo, tvrde da je potrošnja alkohola u tom vremenu bila povezana s mnogim društvenim i zdravstvenim problemima, pa bi Isus, kao savršen primjer, izbjegao poticanje te prakse. Također, ukazuju na činjenicu da Biblija upotrebljava različite termine za opisivanje vina, a neki od tih termina mogu se odnositi i na bezalkoholne napitke. Nadalje, ističu da se u nekim dijelovima Biblije izrazi kao što su "sok grožđa" koriste kao sinonimi za vino. Koje je vaše mišljenje po ovom pitanju?

Predestinacija je teološko učenje koje se odnosi na Božji plan za spasenje ljudi te na odnos između Božje vlasti i ljudske slobode. Ova tema je izazovna i kontroverzna među kršćanskim zajednicama, a donosi suštinska pitanja o Božjoj sveobuhvatnoj providnosti i slobodnoj volji čovjeka. Predestinacija se temelji na vjerovanju da Bog ima unaprijed određeni plan za svaki pojedinac i da je Bog, na temelju svog suverenog izbora, izabrao neke ljude za spasenje. Pojedinci koji prihvaćaju ovo učenje vjeruju da je Bog unaprijed znao i odlučio tko će biti spašen, dok će drugi ostati nepokajani i biti osuđeni. Međutim, mnogi kršćani imaju različite tumačenje ove doktrine i postoji niz teoloških i filozofskih perspektiva koje se odnose na predestinaciju. Neki naglašavaju Božju suverenost i predodređenje kao izraze Njegove moći i znanja, dok drugi ističu ljudsku slobodnu volju i mogućnost da prihvatimo ili odbacimo Božju milost. Ova tema također dodiruje pitanje odgovornosti čovjeka u odnosu na njegove postupke i odluke. Raspravljaju se pitanja poput toga je li čovjek potpuno prepušten Božjoj volji ili ima odgovornost za svoje postupke i odluke. Također se razmatra pitanje da li Bogu može biti pridodana odgovornost za isključivanje pojedinaca iz Njegovog plana za spasenje. Važno je imati na umu da je ova tema predmet kontroverzi i da postoji različita tumačenja među kršćanskim denominacijama. Stoga, tijekom rasprave o kršćanskoj predestinaciji, važno je biti otvoren za različite perspektive i slušati argumente iz različitih teoloških tradicija. Konačno, rasprava o kršćanskoj predestinaciji pruža priliku za produbljivanje razumijevanja Božjeg plana i ljudske slobode. Pažljivo razmatranje ovog teološkog učenja može potaknuti osobnu kontemplaciju, jačanje vjere i otkrivanje smisla u okviru Božjeg plana za svijet i čovječanstvo. Koja su vaša mišljenja po ovoj temi?

Isto je i sa lažnim pseudonimima. U tim raspravama vi ste možda Paja Patak, Dart Vejder, Agent Molder… ali vaš mozak nije toga svestan, strah od promene uverenja je isti kao da ste potpisani punim imenom i prezimenom sa JMBG-om. Meni se ovo desilo pre 5-6 godina. Na nekom forumu sam odvalio da je laptop brži od desktop kompjutera, i iako se pojavilo na desetine komentara koji objektivno pobijaju moje uverenje, ja sam se držao svog uverenja do poslednjeg atoma snage i potkrepljivao ga najneverovatnijim dokazima. Gubio sam vreme tražeći po Guglu neke glupe i poluistinite primere u korist svog uverenja, i stavljao sam te linkove na forum ljudima koji su realno imali sto puta bolje argumente. Danas, naravno, priznajem da nisam bio u pravu (hm, jesam li ja to upravo piškio pred svojim čitaocima?) 🙂 Kako da koristimo ovo saznanje ubuduće? Ukoliko zaista želite da osoba promeni uverenje, pošaljite joj privatnu poruku, nemojte je napasti u javnosti. Javni poziv na promenu uverenja je potpuno uzaludan, ma koliko vaši argumenti bili dobri. Isterivanje pravopisne pravde na Internetu o kojoj sam pisao u prethodnom tekstu je odličan primer – čak i kada se radi o očiglednim greškama poput “neznam” ili “samnom”, ljudi će pre umreti nego da u javnosti priznaju grešku. Ako zaista želite da ta osoba nauči da piše, nemojte pokušavati javno da joj ukazujete na grešku! Ovo ponekad nije lako – treba da se odupremo svojoj sujeti i želji da ispadnemo u javnosti neko ko “zna bolje” – ali, da li vam je cilj da ispadnete faca ili da osoba kojoj pričate promeni svoje uverenje? Niko nije na ovo imun, meni se više puta desilo da sam javno napao nekoga iako sam mogao da pošaljem privatnu poruku. Ovo saznanje može da se koristi i za manipulaciju ljudima. Kako? Pa, kao što vidite, ukoliko namerno želite da nekog “zacementirate” u nekom uverenju, dovoljno je da ga navedete da iznese to svoje uverenje javno. Istog momenta, šanse da ubuduće promeni to uverenje drastično se smanjuju 🙂 I na kraju, slobodno možete link ka ovom tekstu proslediti na svaki forum, blog, portal, na kome dođe do beskonačnog prepucavanja. Moglo bi da pomogne mnogim talentovanim ljudima koji gube svoje dragoceno vreme u Internet raspravama, umesto da rade nešto pametnije. Hvala. Preuzeto sa https://istokpavlovic.com/psihologija-internet-prepucavanja/

Istražio sam malo psihologiju “Internet prepucavanja” i došao da zanimljivih saznanja. Svi mi imamo manju ili veću tendenciju da gubimo svoje dragoceno vreme u začaranim krugovima rasprava na Internetu, a ovaj tekst može da nam pomogne, jer ćemo shvatiti šta se prilikom toga dešava sa našim mozgovima. Psihologija uverenja je oblast koja savršeno objašnjava fenomenologiju “Internet prepucavanja”, i evo šta se tu ustvari dešava: Veliki deo “žučnih rasprava” na Internetu, o politici, braku, ljubavi, jeziku, naciji, je ustvari pokušaj promene nečijih uverenja. Najprostije rečeno – sa jedne strane imamo osobu ili ljude koje podržavaju jedno uverenje, sa druge strane ljude koji podržavaju drugo uverenje. Cilj svake od tih rasprava je da druga strana promeni svoje uverenje. E sad, da vas pitam nešto. Koliko puta u životu na Internetu ste doživeli da se ovo desi? Koliko puta ste doživeli da u ovim raspravama jedna od “zaraćenih strana” napiše “E, znaš šta, gledam sad ovo što si mi napisao, i da znaš, u pravu si. Tako je kao što ti kažeš“. Ja lično ovo nisam doživeo apsolutno nikada. A sada, čitajući psihologiju uverenja shvatio sam i zašto. Dakle, iz iskustva znamo da nisu svi ljudi potpuno zadrti, i kada pričamo sa njima oči u oči, ponekad doživimo da promene svoja uverenja. Mi im iznesemo argumente, i oni promene stav. Ali iz nekog razloga, ti isti ljudi na Internetu neće to nikada uraditi. A evo i zašto: Postoji jedan sociopsihološki princip koji se zove “očuvanje uverenja u javnosti“, a koji najprostijim jezikom glasi: “Ljudi će mnogo teže promeniti svoja uverenja u javnosti nego nasamo.” Ljudi menjaju svoja uverenja i to se dešava i “najčvršćima”. Ali u tim trenucima, dok to rade, oni najradije žele da niko ne zna za to, ili bar što manje ljudi. Što više ljudi zna da mi imamo neko uverenje, to se više smanjuju šanse da od tog uverenja ikada odustanemo. Rađeni su razni sociopsihološki eksperimenti koji potvrđuju ovu tvrdnju. U pitanju je čist strah od “blamiranja” u javnosti, i nekako je i logično. Razmišljajući na ovu temu, zaključio sam da je za ljude promena uverenja jednaka jednom drugom “intimno-stidljivom” činu, kao što je vršenje nužde. Paralela je više nego dobra – recimo da vam je “prigustilo” i da se nalazite u parku u 5 ujutru i nema žive duše nigde unaokolo, osim jednog penzionera koji tamo negde u daljini hrani golubove. Većina ljudi će bez ikakvih problema da obavi dotičnu radnju bez ikakve dileme. Sad, zamislite, da u tom istom parku sve vrvi od ljudi. Oni prolaze pored vas, gledaju vas, neko od njih vas možda i poznaje. Da li ćete postupiti na isti način? Ista stvar se dešava na Internetu. Onog momenta kada je neko napisao svoje uverenje na forumu, blogu, gde god, on zna da to potencijalno vidi stotine hiljada ljudi i jako su male šanse da on to svoje uverenje ikada promeni. To bi bilo identično kao da od čoveka tražimo da mokri pored bandere nasred Knez Mihajlove ulice. Fascinantno je da se ista stvar dešava čak i kada u raspravama učestvuju ljudi pod potpuno lažnim pseudonimima. Toliko je jak ovaj osećaj da ne možemo da mu se odupremo čak ni kada smo potpuno anonimni. Vezano za metaforu o mokrenju, pada mi na pamet odličan primer – sećate se onog javnog WC-a sa providnim staklima u Švajcarskoj (na donjoj slici)? Stakla su napravljena tako da vi možete da vidite sve ljude napolju a oni vas ne mogu. Pa ipak, jako je teško opustiti se u ovom WC-u, i sve i da uspeju da izvrše željenu radnju, većina ljudi oseća nelagodnost skoro kao da su na otvorenom prostoru.

Nisam te dobro razumio - glavni Bog je Duh Sveti, a ova dva su hramovi. Takvu teoriju još nisam čuo.

Zahvaljujući jednom prijatelju s facebooka i njegovim odobrenjem, stavljam link gdje možete skinuti latiniziranu hebrejsku Bibliju Staroga i Novoga zavjeta. Stvar izgleda super, možete ju skinuti u PDF i Word dokumentu, baš dobra stvar kako se izgovaraju hebrejske riječi na našem jeziku. Link, nema problema, evo: https://tanah44.wixsite.com/bible-tanakh?fbclid=IwAR0UysD9J6FbrGogMzYtIP736hd04-AgrVUWMtcWseu45xjMxdmZm9ZKIxI

Što ako nađemo da Isusa možemo pronaći od A do D u Bibliji?

U Bibliji riječ "anđeo" i na hebrejskom ("malak") i na grčkom ("angelos") znači "vjesnik", ili "glasnik", a "ark" znači "glavni, vrhovni, najveći". Prema tome, riječ "arkanđeo" jednostavno znači "vrhovni glasnik". Hebrejsko ime "Mihael" znači "Tko je kao Bog" ili "Tko je jednak Bogu". Titula "Mihael arkanđeo" doslovno se može prevesti kao "Vrhovni glasnik koji je jednak Bogu". Koga označava ova titula u Bibliji? Je li riječ o stvorenju - nekom anđelu? Zacijelo nije, jer u Bibliji vidimo da anđeli nisu jednaki Bogu, kao što ni jedno Božje stvorenje nije jednako Bogu (Otkrivenje 19:10). Jedan anđeo je doista izjavio da je kao Bog. Taj kerubin zaklanjač koji je pao s Neba je Lucifer, koji je postao "đavao" ili "Sotona", jer je tvrdio da je poput „Najvećega“ (Izaija 14:14). Prema tome, na koga se odnosi ova biblijska titula - "Arkanđeo Mihael"?

Coffee Chat - mjesto za razonodu.

Vrlo dobar prijevod Bilbije od Ivana Vrtarića https://gbv-online.org/bible/487/book/1/chapter/1

Evo jedan dobar film. Da se ovako nešto dogodi izgleda malo nemoguće, ali je priča dobro napravljena i smišljena. https://biblijskifilmovi.com/da-li-verujes/

Znate li onu izreku: "Jednom spašen zauvijek spašen". Što mislite, može li spašena osoba izgubiti svoje spasenje? Mnogi kršćani imaju oprečna stajališta o tome. Što vi mislite?

Slika je, zabilježena 1994. godine tijekom sudanske nestašice za hranom, je osvojila 'Pulitzer-ovu nagradu. Slika prikazuje izgladnjelo dijete koje je puzalo prema kampu s hranom Ujedinjenih naroda udaljeno samo 1 km od mjesta slike. Na slici, lešinar čeka da dijete umre kako bi ga mogao pojesti. Slika je šokirala cijeli svijet. Nitko ne zna sto se dogodilo s dijetetom, kao ni Kevin Cartner koji je napustio mjesto nakon sto je uhvatio fotografiju. Tri mjeseca kasnije fotograf je pocinio samoubojstvo. Ovaj fotograf je mogao učiniti nešto za ovo dijete. No što je s nama. Jakov 4,17 kaže: "Jer koji zna dobro činiti i ne čini, grijeh mu je". ... Jesmo li svjesni ovoga grijeha.

Jošua 2,3-6: Tada jerihonski kralj poruči Rahabi: “Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoju kuću, jer su došli uhoditi svu zemlju.” [4] I uze žena ona dva čovjeka i sakrije ih, i reče ovako: “Došli su mi ti ljudi, ali nisam znala odakle su. [5] U doba kada su se zatvarala gradska vrata, za sumraka, ti su ljudi izišli. Kamo su otišli, ja ne znam. Krenite žurno za njima i sustići ćete ih.” [6] No ona ih bijaše izvela na krov kuće i sakrila ih pod stabljike lana što ga je razastrla po krovu. Jeli ispravno lagati da bi spasili ljude od pogbije, ili moramo ipak govoriti istinu, jer Božja zapovijed veli: "Ne laži"

Danas većina u svijetu drži nedjelju kao dan Gospodnji. S druge strane manji broj kršćana veli da je subota dan koji treba svetkovati. Koje dokaze imaju i jedna i druga strana?

Ovdje forumaši mogu postavljati pitanja u vezi foruma, davati prijedloge i izraziti kritiku.

Ovdje mogu moderatori i postojeći članovi izraziti dobrošlicu za nove članove foruma.