καιnos

Interesantno je da je Etiopska Crkva uvrstila u kanon.

Evo još jedan član se danas registrirao, pozdravimo Ćićolina kojeg sam više od jedne godine pozivao na forume, danas je obećao i ispunio obećanje. Dobro nam došao Ćićolino

Inače Juda je citirao Henokovu knjigu, zašto onda nije uvrštena u biblijski kanon, što mislite?

To je najčudnija dosad teorija, zvuči kao bajka teodati. Ne znam kako možeš tako vjerovati, gdje si našao argumente za to.

I Danijel veli da je njegov duh bio ožalošćen, da li je to neka druga osoba odvojena od njega? Ako žalostimo Božji duh, žalostimo samog Boga. Znači jedna osoba trojstva uzima drugu i pomazuje treću osobu. Ovdje se ne vidi baš osobnost Duha Svetog. Ima jedna paralela gdje se nabrajaju da Bog daje duhovne darove, a na drugom mjestu duh - objasnit ću to jednom. Bog je bio svojim duhom prisutan, ali ga nisu mogli vidjeti - to je ono što želim objasnit jednom.

Zašto treba posrednik, ali ne vidim nigdje argumente za ovu teoriju. Znači sada Marija i sveci nisu dovoljni, potrebni su još anđeli. Zar nisu i ona samo stvorenja?

Zašto radite toliko velike prorede između redaka koje pišete. Ako kopirata tekst i vidite iste, onda idite sa tipkom back dod ne dođete do jednog proreda, jer moram ispravljati. Vidite kako je sad vaš post kraći, a izgleda puno ljepše. Ako pišete uživo, kad vam se učini puno teksta, samo jednom pritisnete tipku enter i onda dobijete jedan prored.

Postoje pojedinci i crkve koje dopuštaju molitve anđelima. Koje biblijske retke oni uzimaju u svoju korist. Što kažu kršćanski oci na ovu temu. Slobodno postajte ovdje

@Magdalena reci mi gdje se u Bibliji nalazi fraza "Bog Duh Sveti"?

3X1= jedan Bog. Svi kažu jedan je Bog, a ti kažeš da su tri. To je ta velika rimska misterija, koju slijede većinom sve crkve.

Opiši mi raj, kako izgleda, gdje se nalazi, što rade duhovi bez tijela tamo. Pa ako sve mogu raditi što je potrebno na nebu, razgovarati, družiti se, obilaziti druge svijetove, zašto onda uskrsnuće, što će im tijela, mogu biti poput anđela, duhovi.

Ali u grčkom originalu nije bilo interpunkcija, moglo se staviti zarez gdje si htio. Osim toga Isus je Mariji rekao da ga se ne dotiče, jer još nije uzišao Ocu....kako je mogao razbojnik biti u raju, ako Isus nije bio gore s njim. Kako rekoh, da li će ti koji su u raju skakati u grobove kad Isus bude ponovo dolazio? Jer to nema nikakve logike ako oni već uživaju u raju da skaču u grobove priliko Isusovog dolaska. Plata se prima kad Isus bude dolazio, Isus kaže idem da vam pripravim mjesto, stanove i kada JA dođem uzeću vas i bit će te sa mnom.

Sve o Kur 'anu.

Zakon Jahvin su deset zapovijedi većinom, a nekad se odnosi i na Mojsijeve zakone. Neke od deset zapovijedi citirao je i Isus sam, a spominju se i u poslanicama. Tako da tu nije ništa promijenjeno.

Možeš li ovo obajsniti sa argumentima!

Da li je Biblija promijenjena, nekad hafiz objašnjava u ovom videu

Ko je ili što je Sv. Duh? Tajna sv. Duha je čak kompleksna i za one koji vjeruju u trojstvo. Njima je lako objasniti ko je Bog Otac, ko je Isus Krist, ali kada dođu do Sv. Duha onda nemaju baš adekvatne odgovore. Većina kršćana vjeruje da je Sv. Duh Bog, treća osoba u trojstvu. Jeh. svjedoci pak vele da je to Božja sila s kojom on radi. Ima li neka treća opcija, što vi mislite o ovom pitanju?

Reci mi ako Krist ima svog Duha, i Bog svog Duha, plus još Bog Sveti Duh koji je sam Duh, onda imamo tri Duha. A Biblija uči da je Božji duh samo jedan. To je Duh koji izlazi iz Oca kroz Sina, a ne neka treća posebna Božanska Osoba. Ali bilo bi dobro otvoriti temu ili već postoji da vidim.

Naravno da je muslimanima teško objasniti da je Isus Sin Božji jer ne priznaju Evanđelja, ali se ne mogu zanijekati mnoštvo drugih citata koji vele da je imao preegzistenciju, da je postaojao prije nego što je došao ili rodio se na zemlji.

Muslimani za Isusa vele da on nije Sin Božji, nego samo da se rodio kao čovjek i da je bio prorok. Ako Kuran veli da čitaju Indžil tamo sve stoji, ali to je sada druga tema zašto muslimani ne priznaju cijeli Novi zavjet, može se otvoriti ista. Oni kažu da Bog ne može imat sina, jer nema ženu.

Možda je tako izgledalo u Starom zavjetu. Po Novom zavjetu mi se spašavamo milošću ako prihvatako Isusovu žrtvu, ne dobrim djelima. Naravno ako si iskren kršćanin onda ćeš činiti i dobra djela. Npr. Sead iz Novog Pazara gradi Dragoslavu kuću hayat.baNema tu Bošnjak, Srbin, Hrvat, imaš ljude, imaš neljude:...U komentarima ispod videa, uslijedile su riječi hvale za ovakav humani gest Seada ali i za sve dobre ljude koji su priskočili u pomoć

Teodoret, biskup Kirov, govori o čistilištu rekavši sljedeće: „Kao što Apostol kaže, spasit će se prolaskom kroz oganj čistilišta, koji pročišćava sve što je nastalo iz nemara u prošlom životu, kao da otresa prašinu zemaljskih osjećaja s njegovih nogu. Majka Crkva moli za njega i pobožno prinosi žrtve mira. Na taj način, izlazeći odande već očišćen i čist, stajat će bez poroka pred prečistim Očima Gospodina nad Vojskama.“[22] 7. Pod sedam, prethodno navedena istina temelji se na shvaćanju Božanske Pravednosti, koja ne ostavlja nekažnjenim ništa što je učinjeno bez reda i koja, kako kaže Sveto Pismo, „želi pravednu kaznu“ i određuje broj udaraca.[23] Stoga, za svaki grijeh čovjek snosi određenu kaznu, a ako je ne plati u sadašnjem vijeku, red Božanskog Suda zahtijeva da učini zadovoljštinu (za svoje grijehe) u budućem vijeku, inače bi ostao nekažnjen. Međutim, ako netko umre u poniznosti, neće pronaći zadovoljstvo u paklu, prema onome što je rečeno: „Ali grešnik u čas u koji umre sigurno će živjeti i neće umrijeti“,[24] što treba shvatiti u vezi sa smrću u paklu.[25] U nebu se, međutim, ne nameće kazna, jer je to strano čistoći nebeskog prebivališta i jer „ništa grešno neće ući u njega“, kako kaže Mudrost, „niti će nečisti ući u njega“. Jer nebo je prebivalište mira, a ne kazne, radosti, a ne plača. Stoga slijedi da osim pakla i pakla postoji još jedno specifično mjesto gdje se provodi drugačije pročišćenje, koje, kada je završeno, tada svatko, prestajući biti nečist i oskvrnjen, postaje čist i odmah se uzdiže do viđenja Boga u užitku. Mogli bismo tome mnogo dodati, ali mislimo da će ovo za sada biti dovoljno da osvijetlimo ovo pitanje. Stoga vas sada također molimo da razmotrite ono što je rečeno i da (svoje učenje) jasno predstavite, u pisanom obliku.

U službi za mrtve, Spasitelju se u ime pokojnika govori ovo: „Ja sam slika Tvoje neizrecive slave i premda nosim rane grijeha, smiluj se stvorenju Tvome, Gospodaru, i očisti me Svojom milošću i podari mi željeno spasenje, pokazujući mi još jednom stanovnika raja“[16]. U razgovoru pod naslovom „O utjehi i stanju duše nakon smrti“, Grgur Niski navodi Makrinu, sestru blaženog Bazilija i vlastitu sugovornicu, kao svoju sugovornicu, koja nakon smrti ovog Bazilija kaže sljedeće: „Jer, po mom mišljenju, Bog, koji čini suprotno od ovoga i privlači k sebi svakoga koga je milošću stvorio, ne stavlja one koji su sagriješili u muke iz mržnje ili osvete za loš život, već On, koji je Izvor svakog blaženstva, privlači duše k sebi prema najboljem planu, i to iz nužde za onoga koji je privučen popraćen stanjem muke. I kao što oni koji vatrom čiste zlato od nečistoća raznih materijala zagrijavaju vatrom ne samo pojedinačne elemente, već iz nužde tope čisto zlato zajedno s nepotrebnim materijalom, i kada se ta glina uništi, zlato ostaje, i kao što nepotrebnu materiju uništava vatra čistilišta, tako je i nužno da duša, koja je sjedinjena s grijehom, bude u vatri dok se grijeh, nečistoća i višak koji su uneseni potpuno ne unište od strane...“ vatra”.[17] Isti sveti Otac, u svojoj propovijedi o pokojnima, kaže ovo: „Stoga, budući da u prirodi ostaje moć izbjegavanja zla, Božja mudrost pronašla je sljedeći plan: dopustiti čovjeku da prebiva u onome što želi, i nakon što je iz iskustva naučio što je za što zamijenio, ponovno bi težio svojoj želji i svjesno bi se kretao prema prvom blaženstvu, odbacujući sve strastveno i neartikulirano kao neku vrstu tereta prirode, bilo pročišćavajući se u sadašnjem životu čistoćom i ljubavlju prema mudrosti, bilo nakon svog odlaska rastvaranjem u vatri čistilišta”.[18] Blaženi Dionizije također svjedoči o čistilištu o kojem sada raspravljamo u sedmom poglavlju svog djela „Crkvena hijerarhija“, gdje, govoreći o molitvi koju hijerarh izgovara za pokojne, kaže ovo: „Božanski hijerarh izgovara molitvu za pokojne“, a kasnije sljedeće: „U molitvi hijerarh moli Božansku Dobrotu da oprosti pokojniku sve što je sagriješio ljudskom slabošću i da ga uzdigne na svjetlo i zemlju živih, u naručje Abrahama, Izaka i Jakova, gdje nema bolesti, tuge i uzdisanja“.[19] U svom djelu „Panarion“, raspravljajući protiv Arija koji je hulio i između ostalog rekao da molitve živih ne koriste pokojnicima, sveti Epifanije kaže ovo: „A onda, u vezi sa spominjanjem imena pokojnika: što bi moglo biti korisnije, prikladnije i divnije nego kada vjerujemo da su oni koji su odavde preminuli živi i nisu prešli u nebitak, nego jesu i žive u Gospodinu, kako izjavljuje sveti nauk (Crkve), tako da oni koji mole za svoju preminulu braću mogu imati istu nadu kao i oni koji su preminuli? Molitva koja se prinosi za njih, iako ne iskupljuje sve grijehe, ipak im koristi. Međutim, korisna je i za nas koji smo u svijetu, koji se često dragovoljno ili nevoljko klanjamo, jer označava nešto savršenije. Jer mi činimo spomen i pravednicima i grešnicima: grešnicima moleći za njih Božju milost, i pravednicima i Ocima i Patrijarsima, Prorocima i Apostolima, Evanđelistima, Mučenicima, Ispovjednicima, Biskupima i…“ Askete i za cijelu skupštinu svetaca, kako bismo mogli razlikovati Gospodina Isusa Krista iz mnoštva ljudi, iskazujući mu čast koja Mu dolikuje.“ I malo kasnije kaže sljedeće: „A onda, na ovom mjestu ponovno ću prekinuti svoje izlaganje kako bih rekao da Crkva to čini iz nužde, primivši predaju od Otaca.“[20] Damascen se slaže s onim što je prije rečeno, rekavši u jednoj od svojih propovijedi o pomoći za pokojne ovako: „Svjedoci Misterija, učenici Spasitelja i sveti apostoli, odredili su da se tijekom prinosa strašnih i životvornih Misterija slavi spomen onih koji su umrli u vjeri“[21] (latinski tekst također dodaje ovo: „na što se blaženi Toma (Akvinski) poziva u četiristo četrdeset petom odjeljku, prvom članku).