Leaderboard

Rim. 1, Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio. Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora. Rim. 2, Jer Bog ne gleda, tko je tko. Koji god bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi. Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon. Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon. Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane, Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu. I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. Trebalo bi da je jasno. Taj baš porodični čovek, poštenje, pravednost, milosrdnost, ljubav, samo još bar malo nešto biti zainteresovan za neke božanske i duhovne stvari, iako, Božija milost i promisao su velike baš za svakog čoveka, ima tu raznih mogućnosti, čak i za tebe Obični. 😎

Sv. Jovan Bogoslov je bio U DUHU kada je vidio Oca i Jagnje tj. Sina. Eto gdje je bio Sveti Duh. Ne treba zanemarivati stihove gdje se Otac, Sin i Duh Sveti zajedno pominju: "19. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga duha." (Matej 28:19). "13. Blagodat Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha sa svima vama. Amin." (2 Korinćanima 13:13). Osvrnuo bih se nakratko i na navode koje se odnose na 1 Jovanovu. Apostol Jovan zaista piše da je zajednica hrišćana sa Ocem i Isusom Hristom, ali isto tako navodi da je takva zajednica moguća jedino Duhom Svetim: "13. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega." (1 Jovanova 4:13). To je odgovor na pitanje gdje je Duh Sveti. Ne može se biti jedno sa Ocem i Sinom, osim preko Duha Svetog. U zajednici sa Ocem i Sinom se "krije" Duh Sveti.

Isus je rekao ne ponavljajte isto. No, kad nešto molim, molim ustrajno dok ne dobijem odgovor. Smatram da je tak sa većinom.

Gospod nam je lepo objavio unapred: "Kakvim sudom sudite - sudiće vam se, i kakvom merom merite - odmeriće vam se." Kod nas postoji uzrečica: "Mogu da prosudjujem (o nečijim delima) - ne smem da mu/joj sudim." Kada ovo spojimo sa "Milost slavi pobedu nad sudom", onda dobijemo (barem ja dobijem ;) ) da treba u svom srcu i mislima da opravdavam tudje greške i nalazim "olakšavajuće" razloge za tudje grehe. Sve je to već zapisano u Svetom Pismu, samo ga treba molitveno čitati.

DA LI KRŠTENJE U VODI GARANTUJE ČOVEKU SPASENJE Danas među velikim brojem ljudi i žena u različitim crkvama - vlada jedno ustaljeno mišljenje 'da krštenje u vodi, pa time i pristupanje u članstvo crkve - sami po sebi garantuju spasenje. Mnogi smatraju da je krštenje samo sebi cilj, i da ne postoji ništa ispred ili iza toga, osim nekakvog oblika formalne vere koja se zasniva na ispovedanju usnama. Da li je samo krštenje dovoljno za spasenje. Šta biblija Božja reč govori o tome, i šta po njenom učenju garantuje spasenje. Na kraju, šta predstavlja sam čin krštenja u vodi. Krštenje je vid ritualnog pranja, koje je bilo poznato još u starom zavetu. Jevreji su bili striktni u upražnjavanju ovog obreda. On se pominje i u jevanđeljima, gde su Jevreji optužili Isusove učenike zašto ne peru ruke pre jela, jer su verovali da jedenje neopranim rukama može duhovno uprljati čoveka. Isus je tom prilikom rekao 'da jesti neopranim rukama ne može duhovno uprljati čoveka, već ono što izlazi iz srca: "Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kradje, lažna svedočanstva, hule na Boga. I ovo je što pogani čoveka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čoveka" ( jevanđelje po Mateju 15. 19 - 20 ). Kada je Jovan krstitelj došao na reku Jordan i počeo da krsti, za Jevreje to nije bila nepoznata stvar, ali su ga pitali zašto krštava: "I behu poslanici od fariseja, I zapitaše ga govoreći mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos ni Ilija ni prorok? Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom a medju vama stoji koga vi ne znate. On je Onaj što će doći za mnom, koji beše preda mnom; kome ja nisam dostojan odrešiti remen na obući Njegovoj" ( jevanđelje po Jovanu 1. 24 - 27 ). Novozavetno krštenje po bibliji simbolično predstavlja pranje od greha. Postoji scena iz jednog starog Japanskog filma, u kome jedna gejša posle ubistva koje je počinila, klečeći pred lavorom sa vodom - sumanuto pere ruke u vodi uz suze i jecanje. Ova slika je identična biblijskom događaju suđenja Gospodu Isusu Hristu pred Pilatom. Tu vidimo da je pilat posle neuspelog pokušaja da oslobodi Hrista - uzeo lavor sa vodom, u kome je oprao ruke rekavši 'da on nije kriv u krvi ovog pravednika. "A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu. Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne" ( jevanđelje po Mateju 27. 24 - 26 ). U ovom kontekstu postavlja se pitanje 'da li voda ili pranje u vodi može oprati čoveka od odgovornosti za zla dela koje je činio? Biblija daje nedvosmislen odgovor na ovo pitanje. Što se tiče biblijskog učenja o spasenju, u bibliji postoje paralelni koraci koje čovek treba da učini u tom cilju ostvarenja ličnog spasenja. Bog je po bibliji ljubav, i on teži da sve ljude privuče k sebi sa ciljem da ga upoznaju, da upoznaju njegov plan spasenja sveta koji je on stvorio i da ga prihvate, a koji je ostvaren dolaskom Gospoda Isusa Hrista koji se žrtvovao za grehe sveta Bog u ostvarenju ovog plana spasenja na ličnom pojedinačnom nivou - vodi svakog čoveka ponaosob, i deluje svojom oživljujućom prosvetljujućom silom - ako su ljudi potpuno iskreni i rešeni u toj nameri da ovaj plan spasenja sprovedu iskustveno u lični život. U tom cilju na prvom mestu Bog poziva čoveka na biblijsku edukaciju u reči Božjoj, kroz koju deluje sila Svetoga Duha, koja vodi čoveka na sledeći krorak, a to je da u njemu probudi žalost zbog greha i duh pravog pokajanja, i želju da se očisti, i da se preda Bogu, i obrati. Božja reč o tome kaže: "Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio, I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa. Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen" ( 2 poslanica Timotiju 3. 16 - 17 ) "Osveti ih istinom svojom: riječ je tvoja istina" ( jevanđelje po Jovanu 17. 17 ) "Kao prerođeni ne od sjemena koje truhne, nego od onog koje ne truhne, riječju živoga Boga, koja ostaje dovijeka. Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava čovječija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade; Ali riječ Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je riječ što je objavljena među vama" ( 1 poslanica Petrova 1. 23 - 25 ) U pogledu Božjih poziva na pokajanje i obraćenje Božja reč kaže: "Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih, da dodju vremena odmaranja od lica Gospodnjeg" ( dela apostolska 3. 19 ). "Zato još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim i posteći i plačući i tužeći. I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrdjem i kaje se oda zla" ( knjiga proroka Joila 2. 12 - 13 ). Ovo iskustvo ako ga čovek doživi - vodi ka tome da on donese odluku, da kao potvrdu iskustva koje je doživeo sa Bogom obavi obred krštenja. Isus je u razgovoru sa Jevrejskim rabinom Nikodimom rekao: "Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može videti carstvo Božije. Reče Nikodim Njemu: Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se? Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Šta je rodjeno od tela, telo je; a šta je rodjeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi" ( jevanđelje po Jovanu 3. 3 - 7 ). Apostol Petar je u svom govoru okupljenim ljudima u Jerusalimu na pedesetnici rekao: "Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovog Isusa koga vi raspeste. A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta ćemo činiti, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje greha; i primićete dar Svetog Duha; Jer je za vas obećanje i za decu vašu, i za sve daleke koje će god dozvati Gospod Bog naš. I drugim mnogim rečima svedočaše, i moljaše ih govoreći: Spasite se od ovog pokvarenog roda" ( dela apostolska 2. 36 - 40 ). U skladu sa iznesenim koracima koje čovek treba da učini uz Božju pomoć u ostvarenju svog ličnog spasenja, oni su sledeći: 1. Spoznaja plana spasenja iz reči Božje. 2. Pokajanje za prošle grehe. 3. Predanje sebe Bogu. 4. Obraćenje. 5. Krštenje vodom i Duhom ili nanovorođenje. 6. Posvećenje. Ova poslednja tri koraka čini Bog u biću čoveka koji je ispunio uslove sadržane u prva tri koraka. Krštenje u vodi po bibliji je bitan element u spasenju. Ali, samo krštenje u vodi bez sticanja gore opisanog iskustva sa Bogom - predstavlja samo obično kupanje bez nekog određenog značaja. Može se reći, da je krštenje u vodi čovekova javna potvrda pred mnogim svedocima, i celim nebom - iskustva koje se prethodno u njemu dogodilo. Danas po različitim crkvama vlada jedno opšte stanje verskog formalizma. U njima ima mnogo ljudi i žena koji su kršteni u vodi. Ali nažalost, ima malo onih koji su iskreno potpuno predani Bogu, i kršteni Duhom Svetim koji je u njima izvršio promenu srca i misli. Još jedna prevara je ta, da mnogi misle ako su kršteni u vodi, da su automatski doživeli i krštenje Duhom, i ako nisu nikakvo vidljivo iskustvo promene doživeli u svom biću, niti smatraju da je to potrebno. Zato u bibliji postoji jedna poruka koju Isus verni i istiniti svedok upućuje svojoj crkvi, a nazvana je "poruka Laodikejskoj crkvi" Ovom porukom on prikazuje pravo stanje crkve, ali joj upućuje i određene savete kako bi iz tog verskog formalizma izašla. Ova poruka glasi: "I andjelu laodikijske crkve napiši: Tako govori Amin, Svedok Verni i Istiniti, Početak stvorenja Božijeg: Znam tvoja dela da nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih. Jer govoriš: Bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesrećan, i nevoljan, i siromah, i slep, i go. Savetujem te da kupiš u mene zlato žeženo u ognju, da se obogatiš; i bele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očnom pomaži oči svoje da vidiš. Ja koje god ljubim one i karam i poučavam; postaraj se dakle, i pokaj se. Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom" ( otkrivenje Jovanovo 3. 14 - 20 ). U ovoj poruci crkva je opisana kao mlaka, što upravo predstavlja mnoštvo krštenih vernika u vodi, ali bez ličnog iskustva sa Bogom. Njoj fale sledeći elementi sadržani u ovoj poruci: 1. ZLATO ŽEŽENO U OGNJU - što po bibliji predstavlja čistu živu veru koja kroz ljubav postaje delotvorna. 2. BELE HALJINE - što predstavlja Hristovu pravednost kojom on prekriva duhovnu golotinju. 3. MAST OČINJA - što predstavlja pomazanje Duhom Svetim koji daje duhovni vid. Sve ovo opisano pokazuje da samo krštenje nije dovoljno za spasenje ako čovek nije doživeo unutarnje duboko i sveobuhvatno iskustvo sa Bogom, potpuno se njemu predao, obratio, i doživeo nanovorođenje Svetim Duhom, i živi svakotrenutačnu zajednicu sa njim - rastući u veri u savršenog čoveka, u meru rasta visine Hristove. "Da se sveti priprave za delo službe, na sazidanje tela Hristovog; Dokle dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanje Sina Božijeg, u čoveka savršenog, u meru rasta visine Hristove" ( Efescima poslanica 4. 12 - 13 ). Na kraju, da li će Bog odbaciti nekoga ako nije kršten u vodi, a iskreno veruje u Boga i predaje mu se, i živi po njegovoj reči? A to može biti slučaj zbog okolnosti u kojima čovek živi, ili nekih drugih razloga. Ne. Bog neće odbaciti nikoga. Ali to ne treba da bude pravilo. Svako treba da se moli Bogu, da doživi lično iskustvo sa njim, a Bog će ga voditi šta da čini, i šta je njegova volja i u pogledu krštenja.

Pismo jasno kaže da je to bio Samuilo: "A Samuilo reče Saulu: zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je otstupio od mene, i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta ću činiti." (1 Samuilova 28:15). Ovu pocrvenjena riječ nije izrekao ni Saul ni gatara, već je ovu identifikaciju naveo sam bogonadahnuti autor teksta. Što se tiče pitanja koja su postavljena, dobar odgovor daje sv. Anastasije Sinait: "Pitanje 63. Da li je tačno da je gatara dovela Samuila [iz podzemlja] Saulu (videti 1. Samuilovu 28:7-25)? Odgovor Da. Jer sve duše, i svetih i grešnika, bile su pod vlašću đavola dok Hristos, sišavši u pakao (1. Petrova 3:19), nije rekao „onima u okovima: 'Izađite'; i onima koji su držani [u tami]: 'Nađite slobodu'“ (Isaija 49:9). Poslušajte i [apostola] Pavla, koji kaže da je „smrt, to jest đavo, vladala od Adama do Mojsija, ili do ispunjenja zakona, i nad onima koji nisu sagrešili na način sličan prestupu“ [Adamovom] (Rimljanima 5:14), to jest, [vladala je] i nad dušama svetih."

Zakon kao sila grijeha, mogao si dati malo veći uvod. Što Dekalog ima sa našim grijesima. Jednostavno on je ogledao. Kad si prljav vidiš se u ogledalu i onda trebaš vodu da opereš lice. Tako u Zakonu vidiš da si sagriješio, i onda trebaš Kristovu krv da te očisti od grijeha

Zena je videla Samuila, pise odmah recenicu pre: „Kad žena ugleda Samuila, povika iza glasa…“ (1 Sam 28,12). Sam tekst ga naziva Samuilom, ne nekim duhom ili demonom, on ga ne navodi na zabludu i jos izgovara prorocanstvo koje se ipunjava i u skladu je sa Bozijom voljom. Pismo nigde ne kaže da se Samuilo posle smrti nalazio u „raju“ u kasnijem, novozavetnom smislu, pa zato ni njegovo „izlaženje iz zemlje“ ne predstavlja argument protiv stvarnosti javljanja. Starozavetni jezik koristi izraz Šeol kao opšte prebivalište umrlih, a opis „izlaska“ odnosi se na način pojavljivanja, a ne na geografsku lokaciju duše. Bog u Pismu više puta deluje suvereno i kroz grešne ili zabranjene okolnosti, ne da bi ih opravdao, već da bi izvršio sud, kao što je to slučaj sa Valaamom ili Kajafom, ttako i ovde javljanje Samuila ne predstavlja potvrdu vračanja, nego osudu Saula i potvrdu već izrečene Božje presude. Pozivanje na Propovednika da „mrtvi ne znaju ništa“ odnosi se na njihovu neaktivnost u ovom svetu „pod suncem“, a ne na ontološko negiranje svesti posle smrti, što potvrđuje i isti autor kada kaže da se duh vraća Bogu koji ga je dao.

Čovjek je jedno, nešto ovakvo, a Bog je drugo, nešto onakvo. A način jedinstva čovjeka i Boga je nešto što je opet složeno i mi to teorijski jako slabo poznajemo.

Jer tako Biblija kaže, a drugo pitanje. Uvijek sam mislio da je Jahve pravo, dok nisam pogledao ovaj video. Nehemija Gordon je jedan odličan židovski skolar koji je pronašao nešto zanimljivo, gdje dao truda da to istraži. Ipak su Židovi to, neću pustiti da mi pogani popuju.

Otkrivenje je napisano na grčkom. Bilo koje hebrejsko Otkrivenje je samo prevod originala.

Ne, a lako je to i dokazati: "12. Evo dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim. 13. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak." Dakle Onaj Koji je Alfa i Omega dolazi uskoro. A za koga Se kaže da dolazi uskoro u Otkrivenju: "20. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!" (Otkrivenje 22:20).

Svi su oni tobože „crkva“ a nije niko. Crkva je skrivena sasvim na drugom mjestu. Da katolici i pravoslavci i svi drugi nisu crkva jasno je iz proroštva o događanjima u posljednjem vremenu; Isus utvrđuje novi savez sa prvim svecima doma Izraelovog početkom Milenijuma. Jahve kaže za to vrijeme „Sklopit ću savez sa vama kad vas očitim od vaših grijeha“. Dakle trebaš katolike i pravoslavce pitati jesu li njihovi „sveci“ bili bez grijeha. I ne samo da se crkva budi tada i tamo, nego se za sve narode svijeta kaže da će imati obavezu hodočastiti Jeruzalem i da će ih u poičetku tamo voditi Židovi koji prežive i zateknu se u našem, nežidovskom svijetu. I što će raditi u Jeruzalemu? Idu se pokloniti Jehošui slušati nauk njegov i njegovih učenika da se upoznaju sa Božjim zakonom. Tog upoznavanja i primanja duhovnih znanje ne bi bilo da današnje crkve imaju Božji blagoslov, da imaju nasljeđenu ranoapostolsku crkvu i njen nauk.

Čovjek je biće vjere, ali na samoj vjeri ne možemo se zaustaviti jer je čovjeku važno uvjerljivo spoznavanje Boga, spoznavanje i umom i čulima. Svakom čovjeku, umnom biću koje je stvoreno „na Božju sliku i priliku“ omogućeno je dakako individualna mogućnost spoznavanje svojih grijeha, čišćenje istih nakon čega slijedi duhovno buđenje, posvećenje i živa spoznaja Boga. No taj samotnjački duhovni put je težak a oni koji se nude kao realizirani duhovni učitelji u velikom broju su sami prevareni i tu prevaru prenose na svoje naivne učenike. Ovdje neću govoriti o tome nego o onome što nudi Bog u obliku buđenja kolektiviteta ljudi i naroda u Posljednje vrijeme ljudske povijesti. U toj Božjoj ponudi nudi se narodima blagoslovna ponuda na više razina. Prva ponuda je posrednik Krist ili židovski rečeno Mesija. Bog se skromno unižava kroz Ješua (Isusa) ili Sina čovječjega koji prikriveno nosi svojstvo JHVH. Druga razina posredništva je odabrani Božji narod sa Božjom zemljom Izrael preko kojeg primamo Božje blagoslove ili Božje prokletstvo zavisno o tome kako se odnosimo prema Židovima i Izraelu kao kolektivitetu i kao pojedincima. I kad kažem „i kao pojedincima“ mislim na situaciju poniznog prihvaćanja onih Židove koji će se nametnuti kao duhovni učitelji novog svijeta u razvoju, svijeta koji će dočekati milenijsko vrijeme Mesijine vladavine iz Jeruzalema. Ta pozicija Židova je razumljiva jer određena grupa istih prvi ulaze u svetost, bezgriješnost ili duhovnu čistoću. To je proročka informacija. Kao takvi ti židovski prvaci postaju duhovni učitelji svijeta. To je u skladu i sa Isusovom najavom: „Spasenje dolazi od Židova“. Tada preživjeli iz Crkve ili današnjih kršćana ulaze u nužno shvaćanje te stvarnosti, unizuju se da bi postali učenici.To je u skladu sa Isusovim savjetom „Tko se ponizuje uzvisit će se“. Izrael je budući duhovni i proročki orijentir i blagoslov cijelom svijetu. Čudne i moćne stvari počet će se događati u Izraelu. Zasad je Izrael samo proročki orijentir. U duhovnom smislu nazire se Izraelovo svjetlo. U njemu se budi mesijanstvo ili prihvatanje Ješue Mesije, nama poznatog kao Isusa nazarećanina, kojeg su dali razapeti na križu u davnom vremenu 1. stoljeća. Taj mesijanski pokret koji je podupren nezavisnim kršćanskim misliocima zapadnog svijeta trenutno prolazi kroz zanimljivu fazu otkrivanja izvornijih evanđeoskih hebrejskih spisa sa ostalom povijesnom i arheološkom pozadinom. Proroštva o prvenstvu Izraela mogu se otkrivati od Mojsijevih prorokovanja, prorokovanja psalama te starozavjetnih „velikih“ i „malih“ proroka sve do proročkih ukaza Isusa i apostola. Drugo razdoblje je poslije Isusa, u vremenima crkve kada se razvija duhovna degradacija kroz teologija zamjene koja poluistinama i lažima tumači Bibliju poradi odbacivanja doslovnog Izraela i zamjenjuju ga „duhovnim Izraelom“. Dobra stvar je da biblijska proroštva govore i o Posljednjem vremenu gdje se u vrhuncu „harmagedonskih“ događanja ista skoncentrirano sagledavaju u Izraelu i oko Izraela gdje Krist ili Mesija uništava „sve vojske svijeta“ (biblijskog svijeta ili naroda oko Izraela), pa prema tome Harmagedon nema univerzalna svjetska svojstva ili svojstva proširenog „duhovnog Izraela“, jer se harmagedonske bitke precizno opisuju oko Jeruzalema, u Izraelskim planinama i u Jošefatskoj dolini. U bit po cijelom području današnjeg Izraela. I kad se proročki opisuju razlozi dolaska i intervencije Mesije onda se navodi njegovo spašavanje svog naroda Izraela i uništavanje onih koji su napali Izrael i imali namjeru podjeliti njegovu zemlju Izrael. Dakle radi se o spašavanju doslovnog Izraelskog naroda i doslovne zemlje Izrael. Zlonamjerna teologija zamjene može čak i ovdje uvoditi ideje „duhovnog“ Izraela i „duhovne“ Izraelske zemlje, kao i „duhovni“ Jeruzalem koji silazi sa Neba sa ciljem da podrži posljednji otpor teologije zamjene. Ali pečat prorokovanja koji se suprostavlja teologiji zamjene, uništava i takve ideje proročkom preciznošću da će se u Izraelu uz jugoistočno Mrtvo more pokapati šest mjeseci harmagedonske „vojske svijeta“. Dakle harmagedon je u Izraelu a ne cijelom svijetu. Proroštvo kaže da će i cijeli svijet imati svoje strašne ratove koji dakako nisu izraelsko-harmagedonski, te se napominje da poslije tih ratova neće imati tko pokapati mrtve. Dakle bit će i težih ratova po svijetu ali ta događanja za proroke nisu bitna. Izrael je bitan. I zadnje najvažnije proročke činjenice protiv tzv. „duhovnog Izraela“ i teologije zamjene su proroštva koja naširoko opisuju situaciju oko Izraela poslije harmagedonske bitke , tj. u početak Milenijskog vremena. I tu je doslovni Izrael a ne „duhovni Izrael“ u centru svijeta jer se opisuju obvezna hodočašća preživjelih naroda svijeta u Izrael i Jeruzalem jer će doslovni narodi svijeta za rukav hvatati doslovnog Židova i moliti ga da bude vodič u hodočasnički odlazak u Jeruzalem. Ta proroštva su „torta“ prorokovanje protiv teoretičara teologije zamjene o „duhovnom“ Izraelu i „duhovnom“ Židovu, a „šlag na torti“ su proroštva koja govore da će narodi svijeta dolaziti u Jeruzalem između ostalog i da se /bolje/ upoznaju sa Božjim naukom i zakonom. U samom Jeruzalemu ih čekaju sveci Izraelovi puni mudrosti i znanja o Bogu. Da su kojim slučajem kršćanske pristalice „teologije zamjene“ u pravu i da je kod njih centar kršćanske mudrosti onda kršćani ne bi trebali „hvatati Židova za rukav“ da ih vodi u Jeruzalem čuti novi Božji nauk jer je, prema njima taj nauk već danas kod njih. Dakako oni se i jesu nametnuli kao širitelji takozvanih novozavjetnih evanđelja apostola, ali koliko su u tome precizni i uspješni to je drugo pitanje. Isus je za svoju evangelizaciju rekao „Imao bih vam puno toga reći ali niste spremni da nosite“ što ukazuje na djelomičnu snagu „novog zavjeta“ jer zapravo prava je činjenica da je novi zavjet sa Isusom na „posljednjoj večeri“ tek započet sa Židovima, a sa njegovim drugim dolaskom on će biti učvršćen novim, produbljenim Isusovim učenjem i buđenjem, posvećenjem jeruzalemskih Židova kao matice širenja stvarnog i potpunog Evanđelja po svijetu. Sve ovo iz uvoda biti će i dokazano u narednim tekstovima. U tom smislu mogu reći „žalim slučaj gospodo iz vatikanske „svete stolice“ i drugih „stolica“ i njihovih „mudraca“ i rukovoditelja raznih kršćanskih konfesija jer pravu će sreću imati oni koji će se imati prilike poniziti pred Mesijom i Ješuom , kraljem Izraelovim u Jeruzalemu, i pred 14400 Izraelovih svetaca ili kraljeva, sudaca Izraelovih plemena, učitelja svijeta koji će „prvi ući u spasenje“ i svetost kao što o tome piše apostol Pavao. Da bi ušli u tu sreću danas trebamo osim razvijanja vrlina i mudrosti probuditi i uvide oko važnosti Izraela i njegove nadolazeće uloge u budućnosti. I ako kršćani zazivaju prema Otkrivenju „Dođi Gospodine Isuse…“ onda će uskoro morati imati još jasniji zaziv „…u svoju zemlju Izrael i spasi svoj narod“ jer je i naše spasenje navezano na njihovo spasenje. Bog je nežidovima naredio da tješe Izrael i da se mole za Izrael i po toj osnovi poziv „Dođi Isuse“ vezan je uz Isusovo spašavanje Izraela. Trebamo znati što proroštvo govori o tome – zašto Mesija dolazi drugi put. Teoretičari teologije zamjene znadu se ponekad pohvaliti da oni ne moraju ništa svojega izmišljati jer „Biblija tumači sama sebe“ višebrojnim unutarnjim dokazivanjem. Kako onda nisu vidjeli gomilu proročkih ukaza o događanjima u Izraelu na Kraju vremena i početka Milenijuma gdje je doslovni Židov i doslovni Izrael i doslovni Jeruzalem u centru svijeta? Za taj isti Jeruzalem u kojem je Isus Nazarećanin završio prvi dio spasiteljske misije, Jehova predskazuje „Opet ću tebe izabrati Jeruzaleme“. Poštovati i uvažavati Božje proroštvo prije svega znači sagledati i uvažiti Božji plan o ulozi Izraela u posljednjem vremenu. Smicanje Izraela i Židova iz centra je podržavanje ideje Izraelovog prokletstva od strane Boga. A Bog na to kaže „Tko proklinje Izrael i ja ću njega prokleti“. Mnoge kršćanske vjerske zajednice ili denominacije izgradile su neke duhovne vrijednosti i vrline ali bi mogle zbog Izraela da im Bog odbaci te vrijednosti. Bit će im oduzeto „i ono što imaju“, jer će im Isus uz obezvređivanje onog što su postigli reći „Ne poznajem vas“. __________________ javi se ...

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

U katehetskim homilijama o krštenju (Cathesese ad illuminandos) Zlatousti nabraja plodove krštenja, i to bez ikakvog ograničenja na uzrast: I zatim dodaje presudnu rečenicu:

Magdalena, ne zameri meni grešnome što ti dajem savet a da ga nisi tražila od mene. A želim ti citirati boljega od sebe koji zapisa: "Čoveka jeretika posle prvog i drugog savetovanja izbegavaj, znajući da se takav izopačio i da greši, te sam na sebe navlači osudu." Zadrži stav Gospodnji prema dečici u svome srcu, jer i On to tako radi, I nije On jedini, tu i Njegovi andjeli: "I dozva (Isus) dete, postavi ga među njih i reče: „Zaista vam kažem, ako se ne obratite i ne budete kao deca, nećete ući u carstvo nebesko. Gledajte da ne prezrete jednog od ovih malih; jer vam kažem da njihovi anđeli na nebesima stalno gledaju lice moga Oca koji je na nebesima".“

Mi se ovde ne natežemo već ti nehotice mene učvršćuješ u veri, nadi i ljubavi prema Hristu Isusu. A Hristos nije rekao samo "budite mudri kao zmije", već je rekao "Gle, ja vas šaljem kao ovce među vukove; budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi." Zašto je bitno izgovoriti celu Njegovu rečenicu? Zato što je Njegova, a on je Sin Božiji. I zato što mudrost bez bezazlenosti vodi osobu (koja misli za sebe da je mudra) u propast. Ta osoba je vuk a ovčice su deca, koja su nama uzor, opet po rečima Samog Boga.

Ti kažeš da deca imaju "stav", Hristos kaže "vera". Ne ljuti se na mene što ja ostajem Hristov nekorisni (nepotrebni) sluga, što više verujem Njegovim rečima nego ljudskom tumačenju.

BLAGOSLOV KOJI TRAJE GODINU DANA? (Što Biblija kaže o blagoslovu doma, i je li “godišnji blagoslov kuća” biblijska praksa?) Mnogi ljudi kod nas su odrasli uz tradiciju: dođe svećenik, moli, poškropi vodom, kaže “Mir ovoj kući”, blagoslovi dom i obitelj i onda narod kaže: “E sad smo mirni… imamo blagoslov za ovu godinu.” Ali odmah se javlja pitanje koje je iskreno i duboko: Ako je to blagoslov, zašto traje godinu dana? Zašto se obnavlja? I najvažnije: je li to biblijski ili je samo običaj? I tu moramo biti pošteni: ne odgovaramo po navici, nego po Riječi Božjoj. Jer nije najvažnije “što se radi kod nas”, nego: “Što kaže Gospodin?” Što kaže Sveto Pismo? 1) Blagoslov u Bibliji nije ritual — nego Božja prisutnost U Svetom Pismu blagoslov nije predstava, nije tradicija, nije folklor..Blagoslov je Božja naklonost, milost, zaštita i prisutnost. Zato piše: “Blagoslov Gospodnji obogaćuje…” (Izreke 10,22) I:.“Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji.” (Psalam 127,1) Dakle, Biblija jasno govori: nije čovjek taj koji daje blagoslov kao da ga posjeduje, nego Bog blagoslivlja. Čovjek samo može: moliti posvetiti zazvati Božje ime biti Božji instrument 2) Biblija poznaje blagoslov kuće i doma Da, Biblija poznaje blagoslov doma. Isus je rekao učenicima: “U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući!’” (Luka 10,5) I čitamo kako Bog djeluje u kućama: “Danas je došlo spasenje ovoj kući.” (Luka 19,9) Crkva je u Djelima apostolskim često bila po kućama: “…lomili kruh po kućama…” (Djela 2,46) Znači: da, dom može biti mjesto molitve, mira, posvete i Božje prisutnosti. Ali sad dolazimo do ključnog dijela… 3) “Blagoslov koji traje godinu dana” nema takve zapovijedi u Bibliji U Bibliji NE postoji zapovijed: “Svake godine svećenik mora obići sve kuće, pa blagoslov traje 12 mjeseci.” To ne postoji. Ono što postoji je nešto puno dublje: Biblijski blagoslov traje dok traje hod s Bogom. Ne traje “12 mjeseci”, nego traje dok traje savez. Zato u Ponovljenom zakonu stoji jasno: “Ako doista poslušaš glas Gospodina… doći će na tebe svi ovi blagoslovi…” (Pnz 28,1–2) A odmah zatim: “Ako ne poslušaš… doći će na tebe prokletstva…” (Pnz 28,15) To znači: blagoslov nije pečat na zidovima, nego stanje srca pred Bogom. 4) Blagoslov nije predmet, nego život Ovo je najvažnije razumjeti: Neki misle da je blagoslov kao “zaštitni premaz”. Kao da se kuća poškropi pa je sad đavao blokiran godinu dana. Ali Sveto Pismo kaže: “Gospodin blagoslivlja kuću pravednika.” (Izreke 3,33) Pazi: kuću pravednika. Ne kuću “poškropljenu vodom”, nego kuću u kojoj: se Boga poštuje moli oprašta ne živi u grijehu Krist je Gospodin doma Zato apostol Pavao govori: “Mir Kristov neka upravlja u vašim srcima.” (Kol 3,15) Ne kaže: “neka upravlja u vašim zidovima” nego u srcu. 5) Ima li “blagoslov kuće uz prilog” korijen u Pismu? Sad dolazimo do najosjetljivijeg dijela ali moramo biti iskreni. Prilozi u Bibliji postoje ali nisu plaćanje blagoslova U Bibliji vjernici daju: milodar pomoć desetinu (u Starom zavjetu) darove za službu pomoć siromašnima To je biblijski. Ali je strogo zabranjeno prodavati Božje stvari. Kad je netko htio kupiti Božju silu novcem, apostol Petar je rekao: “Propast s tobom i tvoj novac, jer si mislio da se dar Božji može kupiti novcem!” (Djela 8,20) Ovo je ogromno. Zato: ako je u narodu osjećaj da se blagoslov plaća, to NIJE biblijski. Prilog smije biti dar, ali ne uvjet Ako netko daje za crkvu iz ljubavi: to je dobro. Ako netko daje jer se boji: to je krivo. Ako netko daje jer mu je rečeno “moraš”: to je manipulacija. U Bibliji se daje:.“Bog ljubi vesela darivatelja.” (2 Kor 9,7) Ne darivatelja pod pritiskom. 6) Je li onda blagoslov kuće pogrešan? Ne mora biti. Može biti: lijepa praksa pastirska briga molitvena služba susret Crkve i obitelji Ali mora biti jasno: Blagoslov kuće nije sakrament koji traje 12 mjeseci. To je molitva i posveta. A pravi blagoslov se čuva ovako: molitvom u obitelji čitanjem Riječi praštanjem pokajanjem svetošću života Jer Biblija kaže: “Približite se Bogu i on će se približiti vama.” (Jakov 4,8) 7) Što je onda biblijski “blagoslov doma”? Biblijski blagoslov doma je kad u kući stvarno prebiva Krist:.“A ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.” (Jošua 24,15) To je blagoslov. Ne “jednom godišnje”, nego: svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec, cijeli život. Blagoslov nije “godišnja dozvola”, nego savezni život Kad se kaže “blagoslov koji traje godinu dana” to je više narodno shvaćanje nego biblijska doktrina. Biblija kaže: Blagoslov je stvaran Blagoslov kuće je biblijski moguć Mir kuće je Isusova riječ Prilozi su biblijski (dobrovoljno) Ali blagoslov se ne kupuje I blagoslov nije vremenska polica osiguranja Blagoslov traje koliko traje hod s Bogom.

Spasenje je dovrseno djelo a ne proces U ovom razdoblju milosti, spasenje nije putovanje koje ovisi o ustrajnosti, nego dovršeni čin Božje milosti.Ef2;8Ako je spasenje dar-ne može se izgubiti ako Bog ne opozove svoj dar a Pavao jasno kaže u Rim11:29-jer su neopozivi darovi I poziv Bozji Ef4:30-zapečačeni smo do dana otkupljenja Pečat nije uvjet nego jamstvo. Spomenuo si Petrovu ona govori o lažnim učiteljima unutar izraelskom konteksta Kraljevstva a ni hebreji ne govore o tijelu Kristovu i treba imati na umu uputu iz 2 Tim2:15 ako to ne prepoznaje te dolazi do konfuzije i miješanja -jedan čuspajz Do istine dolazimo kada Bibliju proučavamo u kontekstu kome je pisana ispravno razdvajajuci Izraelov program o tajne dano Pavlu. Saul i Juda nisu dokaz gubitka spasenja jer Saul nije bio dio Tijela Kristova a Juda je od samog početka bio nevjernik i nikada opravdan vjerom Matej 24 su prorocki program za Izrael u velikim nevoljama tu nema ni spomena o Tijelu Kristovu . Mi čekamo uznesenje a ne velike nevolje i taj tekst ne govori o gubitku spasenja. Iz 1 kor3:15 vidimo da grijeh donosi posljedice ali nikada gubitak spasenja Pavao jasno razlikuje spasenje je sigurno a nagrade su za službu i hod Prava sigurnost rađa zahvalnost, ne nemoral.Poslusnost nije uvijet spasenja nego plod novog identiteta. Rim 8:1

robivek treba prebaciti lopticu nek nedjeljari Biblijom odbrane svetkovanje tog dana bez kršćanskih, apostolskih, srednjovjekovnih otaca i nekakvih spisa, posao bi mu bio dosta lakši.

S tobom se ocito ne slaze Isus Hristos jer je On izricito tvrdio da je subota stvorena ZA COVEKA a ne samo za jevreje dok je i vise nego jasno da kad je imao za cilj napraviti jasnu distinkciju izmedju jevreja i ostalih - to je navodio jasno i precizno !!! ...ali eto na vasu nesrecu,Isus je direktno i nedvosmisljeno naveo da je subota stvorena ZA COVEKA !!! ...sta ces,"zivot nije fer"za ovave kao sto sto vi,jel tako !?? 😄

Pa oba ta teksta su prihvaćena u Pravoslavnoj Crkvi kao ispravni i poželjno štivo, samo nisu dio kanona Pisma. Pravoslavni nisu sola scriptura da ih ne zanima ništa sem kanona (mada je i kod protestanata to više mantra nego realnost).

Baš se.ne mogu složiti s tobom jer jednom spasen zauvjek spasen je biblijska istina a ne da bi se ja osjećala tako bolje. Nas odnos s Kristom varira ..i mislim da je to ono što ti smatras..samo u tvom paketu ide i spasenje. Ali spasenje ovisi samo o Kristiu i njegovom djelu ...i

Sad će ti oni objasniti kako je tirosh tj. novo vino u Bibliji bezalkoholni sok od grožđa. Jeste da su apostole optužili da su se opili novim vinom, ali očito su ih optužili da su se opili sokom od grožđa. Alkohol je potpuno prihvatljiv pred Bogom. Bog dozvoljava konzumaciju alkohola: "Ako bi ti bio put dalek, te ne bi mogao odnijeti zato što je daleko od tebe mjesto, koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje namjesti ime svoje, kad te Gospod Bog tvoj blagoslovi, Onda učini u novac, i uzev novac u ruku svoju otidi u mjesto koje izbere Gospod Bog tvoj, I za te novce uzmi što zaželi duša tvoja, goveda, ovaca, vina ili drugog jakog pića, i što god bi zaželjela duša tvoja, pa jedi ondje pred Gospodom Bogom svojim, i veseli se ti i dom tvoj." (5 Mojsijeva 14:26). "Jako piće" je shakar na hebrejskom, što znači "an intoxicant, i.e. intensely alcoholic liquor" https://biblehub.com/hebrew/7941.htm

Isus je poslužio poganima ali s jasnim ograničenjem.-razgovarao sa Samarijankom (Ivan 4),iscijelio slugu rimskog satnika,odgovorio ženi KanaankiMt 15;24Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.Njegova služba je definirana Izraelom, čak i kad se dotiče pogana.To nisu misije poganim nego:znakovi Izraelu predokus budućeg blagoslova pogana kroz Izrael Rim15:8Krist je postao sluga obrezanima… da bi se obećanja dana očevima potvrdila.“Izaija 60; Zaharija 8 pogani dolaze k Izraelu, ne obrnuto Isus ne osniva crkvu među poganima On potvrđuje kraljevski program IzraelaApostoli nastavljaju istu službu navješćuju isto evanđelje Kraljevstva čekaju obraćenje Izrael Djela 3,19–21da dođu vremena obnove…još uvijek je Izrael u fokusu A što se tiče pitanja o stradanja apostola izvan izraela-prognani su, raspršeni su ubijeni su u rimskom svijetu Ali: Pismo ne opisuje njihovu službu poganima to što su se kretali Rimskim Carstvom ne znači Pavlovu vrstu službe Izvještaji o:Indiji (Toma),Rimu (Petar) Partiji itd. dolaze iz tradicije(2i3st), ne iz Biblije Ako se ne vidi osnovna podjela u Bibliji koju je Bog dizajnirao razliku između Izraela I njihovog prorockog programa i Tijela Kristova prema objavi tajne dolazi do miješanja zakona i milosti, službe,Božje volje, itd-2 tim2:15

Kajin i Abel. Ako ste odrasli uz nedjeljnu školu ili biblijske studije, vjerojatno ste priču čuli stotinu puta - dva brata, jedno polje i hrpa problema. Ali ovo nije samo neka drevna svađa među braćom i sestrama oko toga tko će dobiti posljednji komad pite (ili, u ovom slučaju, Božje odobravanje). Ova biblijska priča prepuna je lekcija o ljubomori, ljutnji i što se događa kada pustite te emocije da divljaju. Kain je bio poljoprivrednik, Abel pastir. Obojica su donijeli žrtve Bogu, ali samo je Abelova žrtva pogodila cilj. Kajin? Ne baš. Umjesto da se pita: "Hmm, što mogu naučiti iz ovoga?", Kajin se gutao. A onda su stvari postale mračne - stvarno mračne. Upozorenje na spojler: ovdje se u razgovor uključuje prvo ubojstvo čovječanstva. Sada, prije nego što ovo odbacite kao još jednu biblijsku priču, zastanimo. Ovo je priča koja dotiče neuredne dijelove naših vlastitih srca. Svi smo osjetili taj ubod ljubomore ili se borili s ljutnjom kada život nije išao po našem. Stoga je možda vrijeme da malo bolje pogledamo - ne na Kajina i Abela, već na sebe. Prva braća i sestre: Kajin i Abel Upoznajte Kajina i Abela, prvu braću i sestre čovječanstva - kao i uvijek. Kajin je bio stariji brat, poljoprivrednik koji je obrađivao zemlju. Abel je, s druge strane, kao pastir održavao stvari malo pastoralnijim. Ali kao što ćemo uskoro vidjeti, njihova priča nije bila baš slika bratske ljubavi. Biblija postavlja pozornicu prilično jednostavno: Abel je čuvao stada, a Kajin je obrađivao zemlju. (Postanak 4:2). Izvana se može činiti kao da su oba brata samo radila svoj posao, doprinoseći opstanku svoje obitelji. Ali prava drama počinje kada donesu svoje prinose Bogu. Evo gdje postaje zanimljivo. Kajin je donio "neke od plodova zemlje kao prinos Gospodinu" (Postanak 4:3). Zvuči pošteno, zar ne? Abel je, međutim, donio "masne dijelove od prvih iz svog stada" (Postanak 4:4). Sada, ovo možda ne izgleda kao velika stvar dok ne razmislite o tome: Abel je dao Bogu najbolje od onoga što je imao - prvorođenče, vrhnje žetve. Kajin? Donio je neke plodove. Ne najbolje. Ne prve. Samo... neke. Ovo nije biblijska priča o poljoprivredi nasuprot pastiru. Radi se o srcu iza dara. Abelov prinos odražavao je vjeru i zahvalnost; Kajinov? Ne baš. I Božji odgovor to prilično jasno čini: Gospodin je s blagonaklonošću pogledao na Abela i njegovu žrtvu, ali na Kajina i njegovu žrtvu nije pogledao s blagonaklonošću. (Postanak 4:4-5). U ovom trenutku gotovo možete čuti Kajina kako mrmlja sebi u bradu: "Ozbiljno?" Ali umjesto da se zapita kako bi sljedeći put mogao bolje postupiti, dopustio je da gorčina prodre u njega. To je klasičan slučaj usporedbe koja se spiralno pretvara u ogorčenost. I stvarno, tko nije bio tamo? Kad netko drugi dobije priznanje, promaknuće, blagoslov - što god vam padne na pamet - prelako je početi se osjećati pomalo kao Kajin. Ali Bog nije favorizirao nikoga. Zapravo, čak je dao Kajinu priliku da preokrene stvari. "Ako činiš ono što je ispravno, nećeš li biti prihvaćen?" Bog ga pita u Postanku 4:7. To je blagi poticaj - podsjetnik da nije prekasno da se stvari isprave. Nažalost, kao što ćemo vidjeti u sljedećem odjeljku, Kajin nije shvatio nagovještaj. Prinosi Bogu Kao što smo već spomenuli, ishodi njihovih prinosa Bogu nisu mogli biti drugačiji. Abelov dar bio je hit; Kainov? Ne baš. I, pa, Kain nije mirno prihvatio to odbijanje. Ali ovdje se ne radi o tome tko je bolji u darivanju - već o srcu koje stoji iza toga. Abelov dar došao je iz vjere i zahvalnosti. Kainov se više osjećao kao da je ispunio obećanje. Bog također ne štedi riječi o tome. "Pogledao je s blagonaklonošću na Abela i njegovu žrtvu, ali na Kaina i njegovu žrtvu nije pogledao s blagonaklonošću" (Postanak 4:4-5). Naravno, Kain nije bio oduševljen. Biblija kaže: "Kain se jako razgnjevi i lice mu bijaše snuždeno" (Postanak 4:5). Ali umjesto da se valja u tišini, Bog mu izravno govori: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice snuždeno? Ako činiš ono što je ispravno, zar nećeš biti prihvaćen?" (Postanak 4:6-7). I evo ključne stvari: Bog se ne zaustavlja samo na prozivanju Kajina. On mu također daje upozorenje: „Ako ne činiš pravdu, grijeh vreba na tvojim vratima i želi te imati, ali ti moraš vladati nad njim“ (Postanak 4:7). To je kao provjera stvarnosti. Bog u osnovi kaže: „Gle, ovdje imaš dva izbora: sabrati se ili pustiti da grijeh preuzme vlast.“ Nažalost, Kajin nije poslušao. Ali prije nego što dođemo do toga, zastanimo na trenutak. Koliko smo se puta našli u Kajinovoj koži? Osjećajući se previđeno, podcijenjeno ili jednostavno frustrirano kada stvari ne idu po našem? Božje riječi Kajinu su iste one koje trebamo čuti. Ljutnja i ljubomora su opasni i ako nismo oprezni, odvest će nas na mjesta kamo nikada nismo htjeli ići. Upozorenje na spojler: Kajin im je dopustio da preuzmu kontrolu. I ono što se sljedeće događa jest da ova biblijska priča poprima mračan i nezaboravan obrat. Je li Kajin ubio Abela iz mržnje? Tu stvari počinju ključati. Kajin je bio ljut - stvarno ljut. I umjesto da se nosi sa svojim emocijama, pustio ih je da tinjaju. Znate onaj osjećaj kada se prepirate oko nečega, premotavate to u glavi iznova i iznova, dok to nije sve o čemu možete razmišljati? To je Kajin. Ali umjesto da se ispuše prijatelju ili, ne znam, iskreno razgovara s Bogom, Kajin je dopustio da se ljubomora i gorčina ukorijene. Bog, budući da je Bog, vidio je što se događa i dao je Kajinu priliku da zastane. „Grijeh vreba na tvojim vratima; želi te imati, ali ti moraš vladati nad njim“ (Postanak 4:7). To nije samo dobar savjet - to je vrsta životne mudrosti koju uokvirite i objesite na zid. Bog je u osnovi rekao: „Hej, vidim da si ljut, ali si na raskrižju. Možeš ili ovo staviti pod kontrolu ili pustiti da to kontrolira tebe.“ Ali evo u čemu je stvar s ljubomorom i ljutnjom - ne vole mirno sjediti. Rastu. Počinju šaptati laži poput: "Nije tvoja krivnja. Ovo nije fer. Zaslužuješ bolje." A Kajin? On je poslušao. Umjesto da posluša Božji savjet, dopustio je da ti osjećaji preuzmu kontrolu. Biblija nam ne daje detaljan opis onoga što se sljedeće dogodilo, ali nam daje jednu jezivu rečenicu: "Kain reče svom bratu Abelu: 'Idemo u polje'" (Postanak 4:8). Da je ovo film, ovo je dio gdje bi počela svirati zlokobna glazba. Ono što je započelo kao problem sa srcem - ljubomora, ljutnja, frustracija - trebalo se pretvoriti u nešto nepovratno. Lako je odmahnuti glavom na Kajina i pomisliti: "Pa, ja to nikada ne bih učinio." Ali budimo iskreni - nismo li svi dopustili da nas ljubomora ili ljutnja svladaju u nekom trenutku? Možda nije dovelo do polja, ali je možda dovelo do gorke svađe, prekinute veze ili čak samo tihe ljutnje koje se nismo mogli otresti. Kajinova priča je ekstremna, sigurno, ali je podsjetnik koliko opasne te emocije mogu biti kada se s njima ne suočimo izravno. Nažalost za Kajina, odabrao je najgori mogući put. I kao što ćemo vidjeti u sljedećem odjeljku, posljedice su bile monumentalne - ne samo za njega, već za cijelo čovječanstvo. Prvo ubojstvo u Bibliji: Kako je Kajin ubio Abela? I evo ga - trenutak kada stvari krenu od lošeg prema gorem. Kajin, tinjajući u svojoj ljubomori i ljutnji, donosi odluku koja će odjeknuti kroz povijest. Namami svog brata Abela na polje i tamo mu oduzme život. Biblija ne ulazi u krvave detalje, ali nije ni potrebno. Jednostavnost izjave govori sve: „Dok su bili na polju, Kajin napadne svog brata Abela i ubije ga“ (Postanak 4:8). Samo razmislite o tome na trenutak. Ovo nije bio zločin iz strasti ili trenutni propust u rasuđivanju. Ovo je bilo unaprijed smišljeno. Kajin je napravio plan, odveo brata na polje i izvršio ga. Prvo ubojstvo u ljudskoj povijesti nije počinio stranac ili neprijatelj - to je bio brat protiv brata. Ako vas to ne natjera da zastanete i razmislite, ništa neće. Kako su se stvari tako brzo pogoršale? Samo nekoliko stihova ranije, Kajin i Abel živjeli su svoje živote, radili svoje poslove i donosili žrtve Bogu. A sada, jednog od njih više nema, a drugi nosi teret onoga što je učinio. Ali priča tu ne završava. Bog se pojavljuje - ne u ljutnji, već u slomljenom srcu. "Tada Jahve reče Kajinu: 'Gdje je tvoj brat Abel?'" (Postanak 4:9). Budimo jasni: Bog je točno znao gdje je Abel. Nije se radilo o dobivanju informacija; radilo se o tome da se Kajinu da prilika da prizna što je učinio. Kainov odgovor? Otklon. „Ne znam“, rekao je. „Jesam li ja čuvar brata svoga?“ (Postanak 4,9). To je jeziv odgovor, ne samo zato što je laž, već zato što pokazuje koliko je Kainovo srce otvrdnulo. Nema kajanja, nema odgovornosti - samo poricanje. Bog ga ne pušta. „Što si učinio? Slušaj! Krv brata svoga vapi k meni iz zemlje“ (Postanak 4,10). Slika ovdje je snažna. Abelova krv, nepravedno prolivena, ne nestaje samo - ona vapi za pravdom. I Bog je čuje. Ovaj dio priče teško je čitati jer je tako sirov. Kainov izbor nije bio samo osobni neuspjeh; to je bila prijelomna točka za čovječanstvo. To je otrežnjujući podsjetnik na to kako nekontrolirani bijes i ljubomora mogu izmaknuti kontroli. U jednom trenutku to je zamjerka. U sljedećem, to je nepovratan čin koji mijenja sve. Nevinost prve obitelji bila je uništena, a posljedice će se osjećati generacijama. Božji sud i milosrđe Nakon što je Abelova krv vapila iz zemlje, nije bilo moguće sakriti što je Kain učinio. Bog mu se izravno suočava i težina Kainovih djela konačno se sruši. „Sada si pod prokletstvom i istjeran iz zemlje koja je otvorila usta da primi krv tvoga brata iz tvoje ruke. Kad budeš obrađivao zemlju, ona ti više neće davati svojih plodova. Bit ćeš nemiran lutalica po zemlji“ (Postanak 4,11–12). Neka to na trenutak shvati. Za čovjeka koji je za život obrađivao zemlju, ovo nije bila samo kazna – to je bila posljedica koja je uništila identitet. Zemlja, koju je Kain proveo cijeli život obrađujući, sada je bila simbol njegovog narušenog odnosa s Bogom i njegovom obitelji. Više mu nije odgovarala, bez obzira koliko se trudio. Kainov odgovor bio je čisti očaj. „Moja je kazna veća nego što mogu podnijeti“, kaže (Postanak 4,13). Ne boji se samo progonstva, već se užasava onoga što bi mu drugi mogli učiniti. „Tko me nađe, ubit će me“, moli (Postanak 4,14). Umjesto da ostavi Kajina da se sam snalazi, Bog pokazuje milost. Čak i nakon svega što je Kajin učinio. „Ne tako; tko ubije Kajina, sedmerostruko će se osvetiti“, izjavljuje Bog. A zatim čini nešto izvanredno: stavlja na Kajina žig kako bi ga zaštitio, „da ga nitko tko ga nađe ne ubije“ (Postanak 4,15). Sada, ne znamo točno što je bio taj žig - to je jedna od onih biblijskih misterija o kojima ljudi vole nagađati. Ali značenje je jasno: Bog nije završio s Kajinom. Iako je Kajin pogriješio na najgori mogući način, Bog ga nije napustio. Kajin će snositi posljedice svojih djela, ali neće biti potpuno istrijebljen. Ovaj dio priče teško je shvatiti. Zašto Bog nije jednostavno ubio Kajina na licu mjesta? Ne bi li to bilo pošteno, s obzirom na to što je učinio? Ali Božji odgovor podsjeća nas na nešto važno: pravda i milosrđe mogu koegzistirati. Bog nije ignorirao Kajinov grijeh, ali nije ni odustao od njega. To je podsjetnik da čak i na najnižoj točki, kada donosimo odluke koje ne možemo poništiti, Božje milosrđe je i dalje nadohvat ruke. Kajinov život više nikada neće biti isti, ali Bog mu je dao priliku da ga živi, da nosi trag svojih djela, ali i trag Božje zaštite. Autor: Ana Coteneanu

David Wilkerson: SAMO JE JEDNO TLO NA KOM MOŽETE BITI UČINJENI SVETIM – A TO JE POTPUNO POUZDANJE U KRISTA Kad govorim o potpunom pouzdanju u Krista, ne mislim samo na pouzdanje u njegovu spasonosnu silu, nego i na pouzdanje u njegovu silu očuvanja. Moramo se pouzdati u njegovog Duha da će naš život preobličiti da budemo slični njemu – što znači, sačuvati nas u Kristu. Na trenutak razmislite o tome. Jednom ste svojim zlim djelima bili otuđeni, odrezani od Boga. Kakvo dobro djelo ste učinili da ste ispravili stvari s njim? Nikakvo! Nitko nikada nije bio u stanju sam sebe načiniti svetim. Naprotiv, po vjeri jedino bili smo dovedeni u Kristovu svetost prihvaćajući što Riječ Božja kaže: "Ako ste u Kristu, sveti ste kao što je on svet." Da, on želi da vaš praktičan, svakodnevni život odgovara mjeri vašeg hoda po vjeri. Ali činjenica je da mu moramo vjerovati i za to. Moramo se pouzdavati u njegovo obećanje da će nam dati Duha Svetog koji će nas preobličiti da budemo jednaki Kristu u svom svakodnevnom hodanju. "I vas, koji te nekad bili otuđen i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smrću, da vas izvede preda se svete, neporočne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri" (Kol 1,21-23). Pogledajte ovaj izraz: "… ako doista ustrajete u vjeri." Isus govori: "Nastavite se pouzdavati u mene, živite po vjeri i ja ću vas predstaviti kao čiste, neporočne i besprijekorne pred Ocem. To je djelo posvećenja Duha Svetog. Dok vam Duh daje snagu da usmrćujete djela tijela, vodit će vas svojim osvjedočenjem i svojom utjehom." Samo je jedna svetost – Kristova! Nijedan kršćanin nije svetiji od vas. Ne postoji stupnjevanje svetosti, samo stupnjevanje zrelosti u Kristu. Kao kršćanin, možete biti dijete, ali još uvijek apsolutno sveti u Isusu. Glupo je mjeriti se s nekim koga zamišljate da je svet. Ne, svi smo mi mjereni jednim mjerilom – svetošću Kristovom. A ako smo u Kristu, njegova svetost je i naša u jednakoj mjeri. Nikada više ne morate gledati u drugoga kršćanskog vođu ili laika te reći: "O, htio bih biti svet kao što je i on!" Možda nemate disciplinu te osobe, možda nemate njegov molitveni život, možda se češće borite i činite više pogrešaka od njega, ali on nije prihvaćeniji kod Oca od vas. Ne smijete se uspoređivati ni s kim jer nitko nije ljubljeniji u Očevim očima od vas. Dragi sveti, izujte se – skinite svako pouzdanje u tijelo. Evo tla na kojem trebati živjeti: "Prisvajam svetost koja je u Kristu Isusu. Dio sam njegova tijela i moj Otac me vidi kao svetoga jer sam u Kristu."

Kad umre vjernik tijelo njegovo odlazi u smrt u prah ,a duša Bogu . Pri Dolasku Gospodina Isusa Krista mrvti ce ustati ,dusa vjernih mrtvih spaja se sa preobrazenim (nebeskim tijelom ) na zvuk trube i pojavkom Isusa Krista. Duša čuje zvuk trube i čuje i vidi Isusa Krista, zato mrtvi ustaju. I mi zivi cut cemo i vidjeti i dobiti preobrazeno nebesko tijelo. Slava Isusu Kristu. Duša vjernih vjecno je živa. O tom zivotu govori Krist kad kaze tko vjeruje u mene nece umrijeti nikada. Duša je ono sto je "najživlje "u tijelu ,ona je besmrtna ,a tijelo je propadljivo. Duša i novo tijelo ce se spojiti jer tek tada to je pravi čovjek i tako ce vjernik zivjeti vjecno sa dusom ,tijelom i Duhom Bozjim koji e u nama u toj duši nasoj jer smo mi svi razlicita duša i razlicit čovjek,ali zajednicki je Bozji Duh u nama . Propadljivo tijelo mora umrijeti da bi ustali neraspadljivo . Dusa vjernih ne umire nikada. Ezekiel 18,20 Duša, koja grijesi ona će poginuti. Matej 11,29 Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene; jer sam ja krotak i ponizan srcem naći ćete pokoj dušama svojim. Djela apostolska 20,10 A Pavao sišavši pade na njega, i zagrlivši ga reče: "Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!" (Da nije u njemu duša ,bio bi mrtav jer dusa vjernog odlazi Bogu,a tijelo umire)

Aha...a poziva se na Izaiju tim stihom ! A tko je taj u Izaiji 8:13-14 koji je za Židove kamen spoticanja? Izaija kaže da je to Jahve ili Jehova. A to znači da je Krist Jehova ! Momak...takvih je stihova mnogo koji ukazuju na Boga Isusa. Znaš, ja mi Magdalena se bavimo dokazima...doduše tvoji su jehovini svjedoci mijenjali bibliju i mnoge dokaze uklonili, ali nisu sve ! Saberi ove naše ukaze, zovni "brata" iz zajednice da ti objasni na kakve si ukaze naišao pa nek pokuša osporavati. Valjda ima tamo normalnih ljudi za suradnju? Ako niš drugo neka upiše dva sata propovjedanja na tebi, pioniri vode evidenciju !

Postoje četiri osnovna glasa koja morate naučiti pravilno razdvojiti, podijeliti i razlučiti u svojoj glavi. To su svijet, tijelo, đavao (tri neprijatelja s kojima se borimo) te Duh Sveti. S vremenom postaje lakše razlučiti što je što i tko je tko. Želim vam dati brzi vodič koji vam može pomoći da shvatite što se događa u vašoj glavi. Tijelo je poput dosadnog, glupog, kroničnog, poput ogre, stalnog, neprestano zahtijevajućeg stvorenja. To je poput stalnog, tupog bola koji vas iscrpljuje svojim dosljednim zahtjevima, ali je glupo, nije oštro, nije intelektualno, nije brzo. Nije ništa od toga. Demoni su suprotnost tome. Oni su intruzivni, vrlo oštri i rezni, akutni, vrlo brzi. To je poput pozivnog centra gdje zaposlenik zna svoj scenarij i samo vas zatrpava sa svim argumentima, još prije nego što završite svoju misao. Osjećate se kao da ste pod napadom, kao da ste pod opsadom. To su demoni. Svijet je više poput tuge, promašenosti, kao da nešto propuštate, osjećaj promašenog života, "FOMO" (strah od propuštanja nečega). Osjećate kao da je to ono što ste propustili, kao da nikada niste ostvarili svoj puni potencijal, da ste mogli ostaviti naslijeđe, napraviti sve te stvari. To je ta osjećajnost koju daje svijet. I onda imate Duha Svetoga, koji je Bog. Karakter Duha Svetoga je takav da, prvo, rijetko čujete Duha Svetoga. On ne govori puno. Obično spava u posudi, kao što se kaže, učitelj ne govori za vrijeme testa. Ljudi koji misle da stalno razgovaraju s Isusom, da imaju stalni tok misli u glavi, možda to i doživljavaju, ali u mom iskustvu i prema Božjoj riječi, Bog govori i očekuje da napravite ono što vam je rekao. Nije to stalni dijalog u glavi. Ljudi koji stalno govore o tome obično su zbrkani. Zovu ih "kršćanima koji stalno otvore pekaru za kolačiće", uvijek govore o nečemu novom, sutra idu na drugo mjesto, a nikada ne dovrše što su započeli. To je haotično, kao da ih stalno nose valovi. Ponekad im je bolje ispitati duhove, kao što piše u 1. Ivanovoj 4. glavi. Ako glas u vašoj glavi kaže nešto, pitajte ga: "Potvrđuješ li da je Isus Krist došao u tijelu?" Ako odgovori pogrešno ili nije odgovoreno, znajte da nije od Duha Svetoga. Tako možete razlučiti glase. Svijet je taj koji vas nagovara da želite više, postignuća, bolji izgled, veći dom. Tijelo je ono koje vas napastuje sa željama, poput hrane i požuda. Demoni su agresivni, oštri i brzo djeluju. A Duh Sveti, kada govori, vodi vas s ljubavlju, ne forsira vas. On vas privlači prema sebi, vodi vas prema spasenju i posvećenju, poput pastira koji koristi štap za vođenje ovaca. I na kraju, važno je razumjeti karakter Boga i njegove zapovijedi. Bog daje velike zapovijedi i očekuje da ih slijedimo, ali ne iscrpljuje nas sitnim, ritualnim pravilima. Zli će, međutim, pokušati umoriti dušu kroz legalizam, stvarajući osjećaj da morate stalno ispunjavati male zahtjeve. Na kraju dana, važno je naučiti razlučiti ove glasove i njihov karakter. To će vam pomoći u boljoj duhovnoj disciplini i pomoći da prestanete biti povučeni u haos. Uz povećano razumijevanje, bit ćete u mogućnosti prepoznati i odbiti napade neprijatelja i imati veću kontrolu nad svojim životom.

Svu vlas ima Svevladar =Bog . Svevladar- BOG , ima vječnu vlast : Daniel 7,13 Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Daniel 7,14 Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

I kako to utiče na moj argument?

Charles S. Price: MOŽE LI BOG POGAZITI SVOJU VLASTITU RIJEČ? Dok ovo pišem, osjećam vodstvo Duha da kažem riječ i onima koji su u potrebi tjelesnog iscjeljenja. Bolesni ste i možda je bol, mučna bol, ščepala vaše tijelo dok ovo čitate. Znate li da je dio vašega nasljedstva platio Isus dok je trpio na stupu bičevanja? Znate li da ste nasljednici mnogih obećanja koja su putokazi do potpunog i savršenog izbavljenja? Stavite svoj slučaj jednom zauvijek u ruke Velikog liječnika. Može li Bog pogaziti svoju vlastitu Riječ? Po samoj svojoj prirodi nemoguće je da prekrši svoja vlastita obećanja. Mora učiniti što je obećao. Neka svi ljudi budi lašci, ali naš Bog, naš nebeski Otac, uvijek je i vječno istinit. Da, moj bolesni prijatelju, to obećanje je tvoje. Pokušaj staviti svoj strah, svoju tugu, svoj očaj i svoju brigu u zavežljaj i položiti do Spasiteljevih nogu. Nije li on nositelj bremena? Nije li on ponio naše grijehe, a i bolesti? Počni se pouzdavati u njega. Počni se oslanjati na njega. A iznad svega ostaloga, zapovijedi brizi i strahu da nestanu u ime Gospodina Isusa i ja mislim da neće dugo proći te će uskrsli život početi teći tvojim venama. Upamti, đavao će učiniti sve što može da te spriječi primiti obećanja, ali moj Bog je u stanju učiniti neograničeno više od onoga što možeš tražiti ili misliti.

Gospod i Spas naš Isus Hristos, Drugo Lice Svete Trojice, Bog istiniti od Boga istinitog, koji je za ljudski rod postradao na krstu i u treći dan vaskrsao iz mrtvih je rekao: "15. Čuvajte se lažnih proroka, koji vam dolaze u odijelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi. 16. Po plodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere sa trnja grožđe, ili sa čička smokve? 17. Tako svako drvo dobro plodove dobre rađa, a zlo drvo plodove zle rađa." (Matej 7:15-17). Spasitelj svijeta je takođe Svojim apostolima u zavještanje ostavio ovu zapovijest: "34. Zapovijest novu dajem vam: da ljubite jedni druge, kao što ja vas ljubih, da i vi ljubite jedni druge. 35. Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako budete imali ljubav među sobom." (Jovan 13:34-35). Da li su sljedbenici Muhameda živjeli pokazali dobre plodove ljubavi među sobom? Naravno da nisu. Muhamedovo tijelo se još nije ni ohladilo, a već su počele spletke oko vlasti i moći. Postojali su sporovi oko toga da li Muhamedovoj ćerki Fatimi pripada njeno nasljedstvo, prvi halifa Ebu Bekr joj je to uskratio, Muhamedov zet Alija ibn Ebu Telib nije u početku htio prihvatiti Ebu Bekra kao kalifa, postojali su oni koji su smatrali da je Alija trebao biti Muhamedov nasljednik, sve je to kulminiralo GRAĐANSKIM RATOM između Muhamedovih sljedbenika. Muhamedov zet Alija i njegova žena Ajša su bili protivnici u tom ratu i vodili su bitke. A to su navodno najbolji od svih muslimana, Poslanikovi ashabi. Najbolji od svih muslimana su vodili ratove jedni protiv drugih. Jedna takva bitka: https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_the_Camel Evo šta kaže istoričar el-Tabari o žrtvama te bitke: "According to al-Sari (in writing-Shu`ayb-Sayf-Muhammad and Talhah: Those killed at the Battle of the Camel around the camel numbered 10,000, half from `All's followers and half from `A'ishah's. Two thousand Azdis fell plus Soo from the rest of alYaman. Two thousand from Mudar fell plus Soo from Qays, Soo from Tamim, i,ooo from Banu Dabbah, and Soo from Bakr b.Wall." Zamislite takvu situaciju među Hristovim apostolima, da npr. Petar i Jovan jedan na drugog potegnu mačeve, da vode bitke jedan protiv drugog, da se međusobno ubijaju i slično i da u takvim međusobnim obračunima pogine deset hiljada ljudi. To je za Hristove apostole bilo nezamislivo. Hristovi apostoli su se smatrali braćom i uvijek su prebivali u međusobnoj ljubavi, čak i povremene nesuglasice nisu dovele do kraha te ljubavi. Sv. ap. Petar je sv. ap. Pavla nazivao "ljubljenim bratom" iako su imali nesuglasicu u Antiohiji. A zašto? Zato što su apostoli bili uzidani na temelju najveće Ljubavi, Gospoda Isusa Hrista, bili su ispunjeni blagodaću Duha Svetoga, dali su dobre plodove. Sljedbenici Muhameda nisu dali dobre plodove, dali su loše plodove jer su potekli od lošeg drveta. I to je ključna razlika koju ne mogu prebroditi svi apologetski argumenti muslimanskih davagandista. Apostoli Hristovi su sebe dokazali djelima, isto su uradili i Muhamedovi ashabi i time je upisana razlika za sva vremena. Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj nas grešne!

Moramo oprostiti ali radi sebe i svojih grijeha a ne za spas duše neprijatelja. Jer tko se ne zna kajati ne zna ni praštati i to što ja njemu oprostim neće mu pomoći.

A tko je taj Bog Otac iz kojeg je Sin čovječji emanirao kao Bog ? Ajde sijeda glavo daj mi Izaijin citat o tom Ocu ; 9 : 6 !!!

Umjesto neprovjerljivih povijesnih priča o tome tko je neuspješno pokušao, jedini objektivan dokaz da se radi o čudu bio bi da vatra stalno krši zakone fizike, na primjer, da kontinuirano ne emitira toplinu ili da ne zahtijeva kisik za gorenje, što nisam našao da je zabilježeno...

Autor nepoznat: PRIJATELJU, BUDI MUDAR! Ne sumnjam da su oni, koji nisu molili dok se gradila arka, molili kad je došao potop, ali njihove molitve nisu bile uslišane. Ne sumnjam da kad je Lot izašao iz Sodome, Sodoma je zavapila Bogu, ali bilo je prekasno; Božja ih je kazna zbrisala sa zemlje. Prijatelju moj, sada nije prekasno, ali može biti prekasno u ponoć. Ne mogu naći nijedno mjesto u Bibliji gdje piše da možeš prizvati Isusa sutra. Neopravdano bih to rekao. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2). Kakvu su zlatnu priliku imali oni Jeruzalemci s Kristom u svojoj sredini! Vidimo da je Sin Božji plakao nad Jeruzalemom; iz njegova je srca izbijala žalost dok je vapio: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!" (Mt 23,37). On je vidio četrdeset godina unaprijed kako dolazi Tit sa svojom vojskom i opsjeda grad. Tada su prizivali Boga, ali bilo je prekasno i milijun sto tisuća ljudi bilo je pobijeno. Sad je vrijeme milosti. Možda govorim nekome tko ima malo dana milosti, nekome tko će ubrzo biti ugrabljen, tko možda više nikada neće čuti još jednu propovijed, tko čuje svoj posljednji poziv. Prijatelju moj, budi mudar! Odluči da ćeš sada potražiti kraljevstvo Božje. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2). Krist vas poziva da dođete: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28). O da svi sad nađemo okrjepu u Kristu! Neka ništa ne odvrati vaš um; u ovom trenutku odlučite riješiti ovo veliko pitanje svoje vječnosti.

Evo još jedan član se danas registrirao, pozdravimo Ćićolina kojeg sam više od jedne godine pozivao na forume, danas je obećao i ispunio obećanje. Dobro nam došao Ćićolino

To je najčudnija dosad teorija, zvuči kao bajka teodati. Ne znam kako možeš tako vjerovati, gdje si našao argumente za to.

Zašto treba posrednik, ali ne vidim nigdje argumente za ovu teoriju. Znači sada Marija i sveci nisu dovoljni, potrebni su još anđeli. Zar nisu i ona samo stvorenja?

Ne znamo gdje tačno. Šta rade tamo zavisi od toga da li su bili pravedni ili ne, ako su bili onda su u predokušanju vječnih blaženstava. Vaskrsenje je potrebno jer je odvojenost duše od tijela NEPRIRODNA. Duša želi da se vrati u prirodno stanje sjedinjenja sa tijelom. Da bi čovjek primio potpunu nagradu ili potpunu kaznu, potrebno je da bude u tijelu jer je čovjek i tjelesno biće, a ne samo duhovno.

Naravno da je muslimanima teško objasniti da je Isus Sin Božji jer ne priznaju Evanđelja, ali se ne mogu zanijekati mnoštvo drugih citata koji vele da je imao preegzistenciju, da je postaojao prije nego što je došao ili rodio se na zemlji.

Jer u njemu (Kristu) tjelesno prebiva sva punina božanstva... (Kol 2:9). Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva (Heb 1:7-8). Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen (Rim 9:5). U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog (Iv 1:1) Biblija jasno uči da postoji samo jedan Bog, ali da je troosoban: Otac, Sin i Duh Sveti. Sve tri osobe su u potpunosti jednake po božanstvu, slavi i moći. Istaknute su činjenice vezane za Krista: On je Bog On je jednak Bogu Ocu On je uvijek bio, jeste i uvijek će biti Bog.

Znam je da je u danasnjem krscanstvu termin nanovorodenje ukorjenjen u mislima ljudi ali je potpuno neispravan za vjernika koji je spasen evandeljem milosti . Danasnji spaseni vjernici su novo stvorenje, Tijelo Kristovo. Nacija Izrael oni su prvorodeni (izlazak4:22-23) i posto su prekrsli savez Bog ih poziva da se trebaju nanovorodito o to Isus govori farizeju u evandelju po Iv a 4. Evand su nastavsk na SZ i tu su oni jos pod zakonom a ne pod miloscu Nikodem je zidovski ucitelj Zakona a Isus mu govori o ulasku u obecano zrmajlksko kraljestvo Ez36:24-28- obnova Izraela od vode i Duha Znaci to je potpuno zidovsko i pripada njihovom programu nacionalnog spasenja o tu nas pogana nema jer je Isus u svojoj zemaljskoj sluzbi sluzio izgubljenim ovcama doma Izraelova.a ne tebi. Nanovorodenje nije spasenje po milosti kroz vjeru

šta ti to znači PRVO Sveti Duh je SASTAVNI DIO Boga Jedinoga Oca YHVH 1. IVANOVA 5,7 Jer su trojica, što svjedoče u NEBU: "OTAC, RIJEČ I DUH SVETI; i ova su trojica jedno, ………………… POSTOJI SVJEDOČANSTVO NA NEBU. TROJE JE NA NEBU. 1. NA NEBU JE BOG JEDINI YHVH. 2. BOG JEDINI YHVH IMA SVOJU RIJEČ KOJOM SVE STVARA. RIJEČ JE BOG. 3. BOG YHVH IMA SVOGA DUHA. BOG YHVH JE SVET I NJEGOV DUH JE SVETI DUH. NA NEBU JE BOG YHVH – KOJI JE: OTAC I NJEGOVA STVARALAČKA RIJEČ I NJEGOV SVETI DUH KOJI ČINE JEDNOGA BOGA YHVH. ========== DRUGO Bog Jedini Otac YHVH DAJE svoga SD i ljudima TREĆE KAD je SIN dobija SD Jahvina? NAKON KRŠTENJA

Evanđelja ne sadrže kršćanstvo. Ovo može biti šokantno, ali je istinito. U evanđeljima ne postoji niti jedna riječ kršćanstva. Evanđelja su sva židovska. Oni sadrže samo judaizam – židovsku teologiju. Okolina Evanđelja je Mojsijev zakon. Isus je služio pod Mojsijevim zakonom kao i Dvanaestorica ( Matej 22.34-40 ; Marko 10.2-9 ; 17-22 ; Luka 5.12-14 , 17.11-14 , 18.18-22 ). Pavao je, međutim, napisao da kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom; mi smo pod upravom Milosti ( Rimljanima 6,14 ). To su dva izrazito različita radna okruženja. 3 Isus je služio samo Židovima. 4 Isus je također naredio svojim učenicima da ne idu k poganima, nego da idu sami k Židovima ( Matej 10,5-6 ). U kršćanstvu, Pavao je otišao među pogane kao apostol pogana ( Rimljanima 11,13 ; 1. Timoteju 2,7 ; 2. Timoteju 1,11 ). Crkva, tijelo Kristovo, je entitet u kojem su Židovi i pogani jednaki u Kristu. Nema dokaza o jednakosti Židova i pogana u službi Isusa ili Dvanaestorice. Tijelo Kristovo bilo je novo otkrivenje koje je uzašli (za razliku od zemaljskog) Gospodin objavio apostolu Pavlu ( Efežanima 2.11-22 , 3.1-7 ). Isus nije otkrio ovu istinu u svojoj zemaljskoj službi. Pavao je jedini pisao o Crkvi, tijelu Kristovu; Pavao je jedini pisao poganima. Nitko nije bio poznat kao kršćanin unutar granica Izraela za vrijeme Isusove službe ili prije Pavlovog spasenja. Oni koji su vjerovali u evanđelje o kraljevstvu, da je Isus Mesija, Sin Božji, bili su poznati kao sljedbenici Puta ( Djela 9,2 , 19,9 , 23 , 22,4 , 24,14 , 22 ). Oni nisu bili kršćani. Kršćanstvo nije započelo unutar granica Izraela; počelo je izvan njenih granica. Pavao je spašen izvan Izraela na putu za Damask ( Dj 9,3-6 ). Vjernici su prvi put postali poznati kao kršćani u Antiohiji, a ne u Jeruzalemu ( Djela 11.25-26 ). Pavao je izjavio da je utemeljitelj kršćanstva ( 1. Korinćanima 3,10-11 ; 1. Timoteju 1,15-16 ). Izjavio je da je doktrine kršćanstva primio od Uzašlog, proslavljenog Gospodina. 5 Pavao je ove doktrine nazvao "tajnama" jer su bile neotkrivene u Gospodinovoj zemaljskoj službi i nepoznate Dvanaestorici. Dvanaestorica su za njih saznala kasnije od Pavla, ali su nastavili svoju službu ograničiti na Židove ( Galaćanima 2,7-9 ). Ne postoji biblijski zapis o tome da je itko od Dvanaestorice služio poganima. Evanđelja su starozavjetna. Zakače se za Malachija lako kao dvije lego kocke. Nakon 400 godina šutnje, Bog se iznenada i čudesno preselio rođenjem Ivana, rođenjem Isusa i navještajem dugo očekivanog kraljevstva Božjeg. Doista, čak i nakon 2000 godina, Židovi shvaćaju da Ilija mora doći prije Mesije. Zbog toga ostavljaju praznu stolicu za njega kada slave svoj Pashalni Seder. Uputa 2 Tim 2:15 Sve dok ne shvatite da se u Bibliji sve ne odnosi za nas danas bit ce 40000tis denominacija i zbrka ..i ono sto je zidovsko i njihova prorocanstva ce se pripisivati krscanskim crkvama.