Leaderboard

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

Da, sasvim je ispravno. Čuo sam da su neki verni hrišćani u Vojvodini za vreme Drugog svetskog rata otkrivali skloništa Jevrejima Gestapu, jer su smatrali da ne smeju lagati. Isto nam zakon govori da ne ubijamo, pa opet koliko je mnogo ljudi David ubio, ima događaj u bibliji gde su Jevreji (mislim da je u pitanju Saul) čak bili krivi kada nisu ubili druge. Setimo se i da je Isus odobravao to što je David jeo svete hlebove koje nije smeo, ne zato što je bio pomazan nego gladan. Čudna mi je pomisao da su današnji poročni Hrišćani došli do toliko velikog moralnog stanja da se pitaju da li je dobro lagati u tako kritičnim situacijama, dok žive u mnogo većim gresima. Meni to više liči na problem žigosane savesti.

Iako se to ne može u smrtnosti potpuno ostvariti, može se truditi da u svemu budemo bolji i savršeniji.

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Uloga žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve tema je koja je stoljećima izazivala značajne rasprave i rasprave među kršćanima. Biblija sadrži različite odlomke koji govore o ulogama i odgovornostima žena, a te su odlomke različite denominacije i teološke tradicije tumačile na različite načine. Za početak, bitno je prepoznati da Biblija prikazuje žene u različitim ulogama, uključujući one u vodstvu, proricanju i podučavanju. Stari zavjet pruža brojne primjere žena koje su imale značajne uloge u Božjem planu. Na primjer, Debora je bila proročica i sutkinja Izraela (Suci 4:4-5), a Huldah je bila proročica koja je davala savjete kralju Jošiji (2. Kraljevima 22:14-20). Ovi primjeri pokazuju da je ženama povjereno vodstvo i naviještanje Božje riječi. U Novom zavjetu vidimo daljnje dokaze o sudjelovanju žena u službi. Jedan od najznačajnijih primjera je Priscila, koja je, zajedno sa svojim mužem Akvilom, točnije uputila Apolona, rječitog i učenog čovjeka, na Božji put (Dj 18,24-26). Osim toga, Feba se spominje kao đakon (ili službenica) crkve u Kenhreji i Pavao ju je pohvalio za njezinu službu (Rimljanima 16:1-2). Junia se spominje kao "istaknuta među apostolima" (Rimljanima 16:7), što sugerira da je imala značajan položaj unutar rane kršćanske zajednice. Međutim, postoje i odlomci u Novom zavjetu koji se tumače kao ograničavanje uloge žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve. Jedan od najčešće citiranih odlomaka je 1. Timoteju 2:11-12, gdje Pavao piše: "Žena treba učiti u tišini i potpunoj podložnosti. Ne dopuštam ženi da poučava ili preuzima vlast nad muškarcem; ona mora biti mirna." Neki su shvatili da ovaj odlomak znači da žene ne bi trebale imati položaje autoriteta ili poučavati muškarce unutar crkve. Još jedan odlomak koji se često spominje je 1. Korinćanima 14:34-35, gdje Pavao kaže: "Žene trebaju šutjeti u crkvama. Nije im dopušteno govoriti, ali moraju biti podložne, kao što zakon kaže. Ako žele raspitati se o nečemu, neka pitaju svoje muževe kod kuće; jer je sramota da žena govori u crkvi." Neki su ovaj odlomak protumačili tako da žene ne bi trebale govoriti ili propovijedati na crkvenim okupljanjima. Za razumijevanje ovih odlomaka ključno je razmotriti kulturni i povijesni kontekst u kojem su napisani. Rane kršćanske zajednice bile su smještene unutar šireg grčko-rimskog društva koje je imalo specifične norme i očekivanja u vezi s rodnim ulogama. U mnogim slučajevima, upute koje je Pavao dao bile su usmjerene na rješavanje specifičnih pitanja unutar crkve i osiguravanje urednog bogoslužja. Na primjer, u 1. Korinćanima 14, Pavao govori o situaciji u kojoj se neuredno i ometajuće ponašanje događalo tijekom bogoslužja. Njegove upute ženama da šute možda su bile odgovor na određene smetnje koje su uzrokovale neke žene u korintskoj crkvi. Slično tome, u 1. Timoteju 2, Pavao je možda govorio o pitanjima koja se odnose na krivo učenje i potrebu za odgovarajućom poukom i autoritetom unutar crkve. Također je važno napomenuti da Pavao potvrđuje jednakost muškaraca i žena u Kristu. U Galaćanima 3:28, on piše: "Nema Židova ni pogana, nema roba ni slobodnjaka, nema muškog ni ženskog, jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu." Ovaj stih naglašava temeljnu jednakost svih vjernika u Krista, bez obzira na spol, i sugerira da ograničenja postavljena ženama u određenim kontekstima nisu trebala biti univerzalna ili trajna. S obzirom na raznolikost uloga koje su žene imale u ranoj crkvi i kulturni kontekst restriktivnih odlomaka, mnogi nedenominacijski kršćani i znanstvenici tvrde da bi ženama trebalo dopustiti da propovijedaju i poučavaju unutar crkve. Oni tvrde da su darovi Duha Svetoga, uključujući poučavanje i propovijedanje, dani i muškarcima i ženama za izgradnju crkve (1. Korinćanima 12:4-11). Kao takve, žene treba poticati da koriste svoje darove za dobrobit cijele kršćanske zajednice. Nadalje, primjer samog Isusa daje uvjerljiv argument za uključivanje žena u službu. Isus je stalno kršio društvene i kulturne norme stupajući u kontakt sa ženama, poučavajući ih i uključujući ih u svoju službu. Na primjer, razgovarao je sa Samarijankom na zdencu i otkrio joj svoj identitet kao Mesije (Ivan 4,1-26). Imao je i učenice, poput Marije Magdalene, koje su prve svjedočile i objavile njegovo uskrsnuće (Ivan 20,11-18). Ovi primjeri ističu Isusovu radikalnu uključivost i vrijednost koju je pridavao ženama kao aktivnim sudionicama u njegovoj službi. Zaključno, iako postoje odlomci u Novom zavjetu za koje se čini da ograničavaju ulogu žena u propovijedanju i poučavanju, ti se odlomci moraju razumjeti u njihovom kulturnom i povijesnom kontekstu. Širi biblijski narativ pokazuje da je žene pozvane i opunomoćene od Boga da služe u različitim svojstvima, uključujući vodstvo i naviještanje evanđelja. Kao kršćanin, vjerujem da žene treba poticati da koriste svoje darove i pozive za propovijedanje i podučavanje unutar crkve, u skladu s načelima uzajamnog poštovanja, reda i izgradnje tijela Kristova.

Raj je spomenut u Bibliji još na samom početku, u Knjizi Postanka. Edenski Vrt prevedeno i kao Raj. I sjetimo se, u njemu je puno zasađenih stabala i Adamu i Evi su bila dostupna sva - pa tako i ovo koje ih je dovelo ovdje gdje smo sad svi, na ovoj zemlji u ovom oiketerionu koji podrazumijeva "privremeno ili trajno odsustvovanje" iz tog Raja. Krist je rekao: ja sam Vrata. I Stablo Života… Koliko je Rajeva u Bibliji spomenuto? Jedan jedini: Gan Eden. I kako Isus pojašnjava: u domu mojega oca puno je stanova. I meni najdraže i tek nedavno mi je Duh ukazao pažnju na to, su one dvije najprekrasnije riječi koje je Isus tu izgovorio: Bit ćeš SA MNOM u Raju. Usput budi rečeno, prekrasnu si sličicu postavio, mogla bih ju satima gledati. ❣️

Hvala, nešto sam sam radio na tu temu u hebrejskom narodnom izričaju pa poslušajte;

Омиљела ти је правда, и омрзао си на безакоње: тога ради помаза те, Боже, Бог твој уљем радости већма од другова твојијех. Jevrejima 1.9 Dakle se pomazanje Božije ogleda u pomazanju uljem radosti. Ta ako se ko pita da li je pomazan od Boga neka sebe preispita koliko u njemu ima ljubavi prema bližnjima jer je u toj ljubavi radost. Koliko u njemu ima milosti, zahvalnosti, smisla, mira, jer je u svemu tome radost i sve su to radosna osećanja. I onda će mu biti sasvij jasno da li je i koliko pomazan od Boga.

Da se ovde govori o imenu kojim mi zovemo Isusa onda ne bi stajalo da ga je Bog preuzvisio darovavši mu ime iznad svakog imena. Jer mnogi su nosili ime Isus , recimo Isus Navin. ali oni nisu dobili ime iznad svakog imena, Pa kakvo je onda to ime koje je iznad svakog imena? To je karakter Hristov, da je Spasitelj, jer Isus znači spasitelj. Jer imena u duhovnom svetu su oznake karaktera pa je Isus Od Boga dobio karakter iznad svakog karaktera, da je Sin Božiji i spasitelj sveta. Prizvati Ime Božije znači steći karakter Božiji; biti milostiv, pun ljubavi, dobar, Zahvalan… I svako ko prizove Ime Božije biće spasen.

IZGUBLJENI SIN Analogija izgubljenog sina jedna je od najljepših i najpopularnijih od svih. Bila je tema mnogih teologa, filozofa, pisaca i slikara. Također je jedan od najistraženijih biblijskih tekstova u Novom zavjetu. Inače ovu parabolu o izgubljenom sinu nalazimo samo u Evanđelju po Luki. Isus je često pričao usporedbe da bi nam dao važnu poruku za nas život. Cilj nam je da ovu priču čujemo kao izvorni slušatelji – umjesto farizeja, pismoznanaca, Židova, tj. da je mi razumijemo kao što su oni razumjeli. Čitamo li ovu priču u 21. stoljeću, sve ide dobro. Sve ide glatko, sve klizi kao voda u grlu... Ali vidjet ćemo da nije tako. Ova priča je fantazija, ne može biti tako, to nije istina...ova priča je ŠOK priča. Dakle, čitamo stih Luke 15:11 - "I reče: "Neki čovjek je imao dva sina." Isus nas upoznaje s glavnim likovima ove priče. Jednostavno, ovo je otac koji ima dva sina. Luka 15:12: “Mlađi od njih reče ocu: “Daj mi, oče, dio imanja koje je moje.” I podijeli im imanje. Ovdje imamo 2 informacije – on traži zemlju od oca i otac mu ju je dao. Na početku prispodobe došlo je do trenutnog šoka u uhu izvornog slušatelja jer je Isus govorio nešto što se u semitskoj kulturi tog vremena nije uzimalo u obzir. Izvan konteksta, šok, nevjerojatno, zvuči neugodno, nemoguće. Prvo, ne uzima se u obzir da sin zahtijeva posjed dok je otac još živ. A kad sin kaže – „Daj mi, oče, dio imanja koji mi pripada“, znate što zapravo govori: „Oče, ti si za mene mrtav“. Zašto, jer sin je svoj dio imovine mogao naslijediti tek nakon očeve smrti. Uho od farizeja, pismoznanaca, Židova, ne prihvaća ove informacije. Zašto? Da bismo to razumjeli, moramo pogledati Mojsijev zakon, po kojem su ljudi živjeli u Isusovo vrijeme. Mojsijev zakon propisuje da imovina mora ostati u familji. To možemo vidjeti kroz detalje u Starom zavjetu. Postojali su zakoni koji su osiguravali da židovske familije ne padnu u siromaštvo. Čak i ako je netko morao prodati svoju kuću i posjed zbog dugova i tako postati rob, to je bila nada za njega i njegovu obitelj. Oprosna godina ili godina remisije. U ovoj oprosnoj godini svi bi trebali dobiti svoju imovinu natrag. Godina oproštenja je zapovijed Tore: Svake 50. godine nakon sedme od sedam subotnjih godina, tj. nakon svakih 49 godina, Izraelci bi trebali svojim sunarodnjacima potpuno osloboditi duga, vratiti im naslijeđenu zemlju i ukinuti dužničko ropstvo. Mojsijevi zakoni, koje je primio od Boga, bili su izvrsni u to vrijeme. Bog je osigurao svom narodu da imovina ostane u familiji. A ono što je Isus rekao ne uzima se u obzir. Djeca, nasljednici - oni su imovinu svojih očeva smatrali svetinjom. To vidimo iz ovog primjera. 1 Kraljevima 21 – 1-3: I dogodi se nakon ovih događaja da je Nabot Jizreelac imao vinograd u Jizreelu, blizu palače Ahaba, kralja Samarije. Ahab reče Nabotu: "Daj mi svoj vinograd!" Želim od njega napraviti povrtnjak jer je tako blizu moje kuće, i želim ti dati bolji vinograd za to; ili, ako ti se sviđa, dat ću ti novaca za to, koliko god vrijedilo! Ali Nabot reče Ahabu: "Neka me ostavi Gospodin da ti dam baštinu svojih otaca." Tada Ahab dođe kući, nezadovoljan i ljut zbog riječi koju mu je rekao Nabot Jizreelac: Ne dam ti baštinu svojih otaca. Nabot veli - sačuvaj Bože da ti dam baštinu svojih otaca - zbog čega je i izgubio život. Da ne dužim, ovaj sin je po pravilu bio neposlušni sin i trebao je kao takav biti kamenovan. Zato otac veli kad se sin vratio - "Ovaj moj sin bijaše mrtav ali oživlje. Pošto je ova parabola duga, osvrnut ćemo se još samo jednog detalja. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga...…opet novi šok. Trčanje je tada bilo nezamislivo. Danas svi trče, mladi, stari, liječnici, suci, odvjetnici, trgovci. Tada su u javnosti trčala samo djeca i sluge, ali čovjek na dobrom glasu, koji ima veliki ugled nikad ne trči. A znamo da je taj čovjek bio vrlo bogat. Svi znate kako izgleda haljina koju su tada nosili. Ova haljina pokrivala je svaki dio tijela. Kako biste u ovoj haljini mogli brzo trčati, trebate je navući preko koljena i tek onda možete trčati. A kad je Isus rekao – Otac je potrčao, vidjela si namrgođena lica prvobitnih slušatelja kako kolutaju očima – kako bi se otac mogao tako osramotiti pred svima? Trčanje u javnosti golih koljena. Znate li da Arapi 1000 godina nisu htjeli pravilno prevesti ovu riječ "trčati"? Arapska riječ za trčanje je rakada. I 1000 godina uvijek su ovu riječ drugačije formulirali. 1860 Dr.Van Dyke preveo je Novi zavjet na arapski. On je bio prvi koji se usudio prevesti riječ rakada pravilno na arapski. Ali kad se sve spremalo za tiskanje, primijetio je da je riječ rakada promijenjena. Tek njegovom drugom intervencijom riječ rakada je konačno objavljena u prijevodu. Što je najvažnije za narode bliskog istoka onda i danas. To je ČAST. Kako god ima se tu još mnogo toga za reći. Židovi su očekivali da sin otprilike padne na zemlju i puzi do očevih nogu i da ih ljubi, dok otac ne kaže dosta sine i dok mu ne kaže da ustane i onda da ga izgrdi pred svima. Sin čak nije uspio ni izgovoriti onu recitaciju koju je naučio dok je čuvao svinje a koja glasi: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ Kad je vidio Oca kako plače, nije imao srca da to izgovori. Zašto je otac još trčao. Svi u mjestu su znali da je to neposlušni sin. I otac je mislio mogu ga mještani grditi, pljuvati, tući ili možda ubiti. Zato je brzo trčao da ga zaštiti. Zagrlio je sina i ljubio ga - onoga koji je smrdio na svinje. Dragi čitači, mnogi su napustili Boga i otišli u svijet. Ali Bog ih strpljivo čeka. Naš Bog ne gleda na čast, on se ne stidi u javnosti trčati da bi izgubljene sinove i kćeri izgrlio i izljubio. Tada će biti velika gozba i radost na nebu. Mnogi kažu ja nisam dostojan vratiti se Bogu, ali ova priča je radosna vijest. Ne ustručajite se vratiti svome Bogu, on je milostiv, dobar i spor na gnjev. AMEN! by καιnos

To da je za Boga jedan dan = 1000 godina i obrnuto nema veze sa stvaranjem, više za proročanstva. Citiram I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći. Znači za svaki dan stvaranja imamo ovaj izraz “bi večer, pa jutro”. Vidite da se radi o danu koji traje 24 sata ili?

Prvo Pavao: koliko se sjećam iz nekih spisa, vjeruje se da je imao blaži oblik epilepsije. Njemu je Isus barem otvoreno rekao - mislim, na taj način i nama - da molimo, ali hoće li nam Isus uslišati molitvu za TU našu nakanu, ipak ne ovisi o nama. A sad molitva. Ni jedna naša molitva ne iostaje neuslišana. 1. Molitva je razgovor s Bogom, stoga moramo 2. vjerovati toliko da znamo kako nas Bog čuje 3. biti sabran i svjestan da nas Bog voli, ljubi, da Mu je stalo do nas 4. biti uporan, ne moliti nekoliko dana i odustati je "Bog ne mari za mene" - TO nije vjera, molitva još manje. 5. Ne se pogađati s Bogom. Biti svjestan da On zna kad je vrijeme za bilo što, pa i kad će nam uslišati naše molitve. Pročitani primjer: "Moleći za moje zdravlje, da me barem manje boli, nakon više od godinu dana dolazi mi brat, koji je nakon krizme "raskrstio" s Crkvom i pita gdje mi je Evanđelje? Molim dalje...mjesec dva, a brat odjednom počeo ići redovno u crkvu. Kasnije saznajem da je on počeo moliti za moje zdravlje. Epilog: Kad Bog nešto čini, On "jednim udarcem ubija barem dvije muhe" :) Obratio mi je brata, a konačno i mene ozdravio". Jesmo li shvatili? NEMA neuslišanih molitvi !

Problem je što je npr. katolička crkva izbacila ovu zapovijed, a da bi broj zapovijedi ostao isti, onu desetu koja je u Bibliji jedna - Ne poželi tuđeg ženidbenog druga, tuđe stvari podijelila na devetu i desetu. Tu nešto debelo ne štima. Ko se protivi Bogu izbacivati, ili dijeliti Božje zapovijedi. I onda se pitaš šteta što ovu zapovijedi nije ni jedna crkva preformulirala.

U Vašem tekstu navodite nekoliko biblijskih stihova koji govore o određenim aktivnostima koje se smatraju gnusnim pred Bogom. U biblijskom kontekstu, takve aktivnosti su označene kao grijehovi ili postupci koji Bogu nisu u skladu s Njegovom voljom. Ovdje su neki ključni stihovi koje ste citirali: 1. 5. Mojsijeva 18,5-12: Ovi stihovi upozoravaju Izraelce na opasnost okultnog proricanja, konzultiranja vračeva, gatanja zvijezdama, proricanja prema ptičjem letu, uroka, prizivanja duhova mrtvih i drugih povezanih aktivnosti. Sve to se smatra idolatrijom i izražavajući nepovjerenje prema Bogu. 2. 5. Mojsijeva 22,5: Ovaj stih izričito zabranjuje nošenje odjeće druge spolne uloge. To se odnosi na prirodno određeni identitet i ulogu spola. Takva pretvaranja smatraju se neprikladnima. 3. 5. Mojsijeva 25,13-16: Ovi stihovi govore o poštivanju pravednih mjera i isticanju važnosti poštenosti i pravednosti u odnosu prema drugima. Korištenje varljivih mjera i prevara smatra se nepoštenim i gnušnim u Božjim očima. 4. Priče Salomonove 15,9: Ovaj stih naglašava da su svi putevi bezbožnika gnušanje pred Bogom, dok Bog voli one koji slijede pravdu. 5. Priče Salomonove 17,15: Ovaj stih osuđuje nepravedno opravdavanje krivog i osuđivanje pravednog. Takva nepravda smatra se gnušanjem pred Bogom. 6. 3. Mojsijeva 18,22: Ovaj stih se odnosi na homoseksualni čin i izričito zabranjuje muškarce da imaju seksualne odnose sa muškarcima. 7. 5. Mojsijeva 14,3: U ovom stihu se preporučuje da se ne konzumiraju životinje koje se smatraju nečistima ili neodgovarajućima za prehranu. Važno je napomenuti da ove stihove ne treba izjednačavati s modernim moralnim ili etičkim standardima. Razumijevanje konteksta i primjene takvih stihova complex je pitanje koje zahtijeva kritičko promišljanje i uključivanje relevantnih teoloških tumačenja.

Kad bi mi sve odbacili što je GAD pred Bogom bili bismo na dobrom putu. E sada ovi gad iz Starog zavjeta da li važe i danas, treba uzeti tačku po tačku i izvagati.

Sveti Duh ima posebnu ulogu "Kada dođe onaj Duh istine, uputiće vas u svaku istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam šta će biti." (Jovan 16:13) Tačno je da pored ostalog sveti Duh može delovati i na emocije. Ja sam želeo samo da ukažem na to da emocije nisu merilo šta je od Duha, a šta nije. Takođe verujem kao što sunce obasjava zle i dobre, tako sveti Duh deluje na svakog čoveka koliko mu on dozvoli, sve dok na kraju potpuno ne pohuli na njegov uticaj: "Beše Videlo istinito koje obasjava svakog čoveka koji dolazi na svet." (Jovan 1:9) Onda se ispostavilo da ja vas nisam razumeo. Drago mi je da se razumemo negde.

Tako je s tim sto je bitna odlucnost da idemo tim putem i da budemo istrajni cak i tada kada nam kretanje ide tempom "jedan korak napred a natrag dva"... Trebamo moliti Boga da nam da snagu i da smo uvek svesni u kom smeru trebamo fokusirati nas pogled cak i tada kada smo "duboko u blatu"...

Zar nije logičnije sjesti i zapitati se da li je Muhamed zaista Božiji prorok kada je radio sve te pobrojane stvari umjesto zabiti glavu u pijesak i praviti se da su to sve izmišljotine? Nema smisla da bi neko išao izmišljati loše stvari o osnivaču i centralnoj figuri svoje religije. To bi bio presedan u ljudskoj istoriji da nečiji sljedbenici idu blatiti svog učitelja/proroka. Obično proces idu obrnutim smjerom i mane osnivača se brišu.

Jedan Bog u tri, ili tri Boga u jednom. Kako razumijevate Trojstvo - kako neko veli da je to veliku misteriju?

Bre te žene su imale svoja imena i bile su važne u duhovnom i verskom smislu za Jevreje, Kainova žena je bila kao "obična" žena, drugo, ako Sveto Pismo na početku jasno i nedvosmisleno piše da je stvoren samo jedan prvi par onda u suštini to je zatvorena priča i više nema potrebe da se to dokazuje na nekim drugim mestima i zato i nema nekog posebnog pomena ko je Kainova žena, zato i samo rodoslova i rođenje po muškarcima. itd.

Put Života je poznata sveska koju izdaju pod pokroviteljstvo evanđeosko pentekostne crkve. Često smo dobijali ove knjižice koje su sadržavale odlične kratke članke, propovijedi, iskustva koje su pisali mnogi poznati evanđelisti, propovjednici, teolozi. Ovdje ćemo objavljivati tu i tamo pokoji kraći članak iz ove publikacije, pa da krenemo. Gipsy Smith: NEKA NAM BOG POMOGNE Biti sličan Kristu divna je stvar. Znate to kad to vidite. Način kako da dođete u ispravan odnos s Bogom je da se riješite nečega, da se riješite sebe, grijeha, svijeta. Kad to učinite, počet ćete mu sličiti. Kad doista dođete k njemu, riješit ćete se ponosa, kako crkvenog, tako i svjetovnog, ljubavi za reputaciju crkve i ljubavi za svoj vlastiti ugled. To ljude u ovim danima odvlači od Krista. Svi mi, propovjednici i ostali ljudi, riješimo se toga i svakoga drugog lakozavodljivog grijeha te žudimo biti slični njemu, žudimo zaljubiti se u njegovu ljepotu, njegovu čistoću, njegovu svetost. U staroj Grčkoj prevladavalo je mišljenje da je svatko pod utjecajem okruženja te su divni kipovi i slike bili od velike važnosti za svaki dom u kome su njegovi stanovnici htjeli postati savršene forme i stasa. To se možda ne odnosi na tijelo, ali definitivno na dušu. Samo onaj muškarac i žena koji poznaju tajnu Isusove nazočnosti, koji neprestano hodaju s Bogom, koji su naučili ljubiti Isusa kao trajnog druga i prijatelja, rastu u duhu poput njega. Neka nam Bog pomogne da odražavamo njegovu slavu. Charles S. Price: DAJTE PRILIKU Sjetimo se cijene, ne cijene koju će Isus platiti, nego cijene koju je već platio, duga koji je već zbrisao. I sjetimo se da ga svaki muškarac i žena samo jednim činom prisvajanja vjere mogu sada učiniti svojim Spasiteljem i da njihova imena mogu biti zapisana na nebu! Zašto čekati? Zašto ustrajati na silasku u vječnu noć kad je Gospodin već platio cijenu za vaše izbavljenje? Gospodin vam je već omogućio da budete slavno, čudesno i divno spašeni. Zar ga ne želite? Okrećete li se svoje srce od Gospodina koji vas ljubi? Čeznete li za egipatskim varivom? Htio bih da se svaki pojedini od vas okrene od onoga što mu nikada nije donijelo stvaran mir i stvarnu radost i dâ Isusu Kristu priliku u svome životu. Charles S. Price: ZAŠTO I GDJE? Znate li zašto je Isus ponio krunu od trnja, zašto je nosio svoj križ, zašto je bio bičevan i zašto je bio pribit na golgotski križ? Znate li zašto? Da vas spasi, moji grešni prijatelji, da vas spasi od pakla i da vam omogući obnovu vašega srca i spasenje vaše duše. Vjerujete li to? A ipak se okrećemo od njega! Uzimamo blagoslov koji nam je dao, uzimamo odjeću koju nosimo, hranu koju jedemo i zrak koji dišemo; sve što imamo u životu došlo nam je zbog dobrote, milosrđa i ljubavi Božje. Ali većina nas nikada se ne zaustavlja da kaže hvala. Nikada ne stanemo kako bismo razmislili da je Isus na Golgoti umro za nas. "Milosrđe i milost su besplatni; oproštenje velikodušno; tamo je moja otkupljena duša našla slobodu." Gdje? Gdje? Na Golgoti!

MIHAEL JE PRINC IZRAELA A KRIST JE BOG I KRALJ IZRAELA .... dakle te dvije osobe nisu isto. Iz Danijela se dade jasno izanalizirati da je moćni anđeo koji Danijela ruši u nesvjest zapravo Krist. Mihael pomaže Kristu. Zapravo evo copi paste mog teksta iz jedne radne knjige: SEDAM ARKANĐELA Kao što imamo površne informacije u bibliji o broju nebesa, na sličan način imamo i površne informacije o broju arkanđela. Tako neki istraživači Biblije spominju da imamo samo jednog arkanđela /Mihaela/ dok na primjer katolici operiraju s informacijom o sedam arkanđela ali o tome nemaju eksplicitnu potvrdu u samoj bibliji. Opet ćemo na „zaobilazan“ način (implicitno) iz Biblije utvrditi da i arkanđela ima sedam, kao što imamo i sedam nebesa u kojima svaki arhanđeo vrši uzvišenu upravljačku službu sa svojim anđelima. Ako pojam „arkanđeo“ znači „nad anđeo,“ to ne znači automatski da imamo samo jednog arkanđela koji je nad svim anđelima. Ako imamo sedam nebesa kao posebne cjeline, jasno je da na svim nebesima imamo i anđele, pa ujedno na svakom posebno i arkanđela. Biblija arkanđele naziva i knezovima, a pošto je Mihael u bibliji poznat kao arkanđeo on se naziva kao „jedan od prvih knezova“ (Danijel 10:13) ili jedan od prvih arkanđela. Arkanđeli su ništa drugo nego posebni moćniji anđeli i u tom smislu Biblija ih navodi kao „silni anđeli“ (Otkrivenje 10:1,18:21), ili „sveti anđeli“, knjiga o Tobiji 12:15 gdje arhanđeo Rafael za sebe kaže „Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela.“ Iz ovakvih izvješća nije teško zaključiti da arkanđela ima sedam. U ’Enohovoj knjizi ’daju se imena sedam Promatrača-Arkanđela, bar ona pod kojima su ih poznavali stari Judeji: Uriel, Rafael, Raguel, Mihael, Sarakiel, Gabriel i Ramiel. Neki naučavaju da je Isus zapravo arhanđeo Mihael. Međutim u Danijelu (10:5 i dalje) jasno je da je Danijel imao viđenje i kontakt sa Kristom, Sinom Božjim koji je upoznao Danijela o svom susretu sa arkanđelom Mihaelom, „jednim od najviših knezova anđela“. Dakle u tom događaju ta misteriozna moćna osoba (Krist) od Danijela spomenuta “kao čovjek” postavlja se iznad arkanđela Mihaela jer ga svojom odlukom „ostavlja da se bori“ sa knezom anđela kraljevstva perzijskog sa kojim se on dotad borio. Kad bi Mihael bio jedini ili glavni arhaneđeo onda bi on određivao i slao tu osobu (Krista) kuda da ide i kad će se vratiti. Krist je iznad „vlasti“, arhanđeoskih i anđeoskih struktura. Da se radi o Kristu jasno je iz prethodnih stihova (10:5-6) kojim Danijel opisuje izgled tog anđela. Taj opis usporedimo sa opisom Krista u Otkrivenju po Ivanu 1:13 i pogotovo 2:18 gdje se opisuje moćna i veličanstvena pojavnost Kristova. U 10:20-21 jasno je da taj moćni anđeo određuje sa kogom i koliko će se boriti. Da je Mihael iznad njega on to ne bi govorio. Iznad Mihaela je Krist. On (Krist) tu Danijelu za Mihaela kaže „vaš knez anđela“ (10:21) ukazujući da njemu kao anđelu nije nadređen. Mihael dakle nije njemu knez ili nadređeni iako se taj “visoki gospodar” koji razgovara sa Danijelom može sagledavati kao navjestitelj, objavitelj (10:21) ili anđeo (sagledati 11:1 u svezi 6:22 gdje se konkretno naziva anđelom) . Još nešto; Danijel u 10:16 opisuje da je u susretu sa tim anđelem (Kristom) od njegove veličanstvenosti svu svoju snagu izgubio i klonuo, te da bi ga Krist dodirnuo i ojačao. Danijel je prethodno imao kontakt sa anđelom (arkanđelom) Gabrielom pred čijom pojavom nije pao u nesvjest kao pred Kristom. Danijel tada od Krista prima obavjesti o događanjima do Svršetka kao i apostol Ivan u Otkrivenju kojem se objavljuje Isus i pred kojim je apostol Ivan također imao nemoć i nesvjesticu (1:17) kao i Danijel. Ovdje dakle analitičkim i logičnim sagledavanjem možemo i moramo utvrditi da je Danijelov moćni i tajanstveni anđeo zapravo Sin čovječji i Sin Božji, sam Krist. U Danijel 10:21 i 12:1 Mihael se opisuje kao zaštitnik Danijelovog izraelskog naroda i taj Mihael pomagao je Isusu kako onda u Danijelovo vrijeme tako i ubuduće u hargamedonskoj bici (12:1) u kojoj će učestvovati i ostali arkanđeli.

Dakle, u stihovima koje si dao nigdje ne piše da su tugovali 100 godina! Nego se navodi kad su dobili Šeta. Pošto i dalje tvrdiš da su sigurno postojali neki drugi ljudi koje je Bog stvorio, kako onda objašnjavaš ovaj stih: Rim 5. 12. "Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše,"

Pobio si islam ovim stihovima. U islamu je strogo zabranjeno Allaha zvati ocem i smatrati da ljudi mogu biti djeca Božija, a Isus upravo to govori. Još jedna suprotnost Isusa i Muhameda.

Istinsko bogatstvo3 Ako tko uči išta drugo i ne slijedi zdravo učenje našega Gospodina Isusa Krista i naše učenje o ispravnom služenju Bogu, 4 oholi je neznalica. Takav je čovjek bolesno sklon svađi i hvatanju za riječi. To dovodi do zavisti, svađa, klevetanja, sumnjičenja, 5 neprestanih sukoba s ljudima pokvarenog uma, koji više ne znaju što je istina. Oni smatraju da je služenje Bogu način da se obogate. 6 Naravno, služenje Bogu donosi veliko bogatstvo ako je osoba zadovoljna onim što ima. 7 Jer, na svijet ništa nismo donijeli pa tako ne možemo ništa niti odnijeti. 8 Ali ako imamo hranu i odjeću, budimo time zadovoljni. 9 A oni koji se žele obogatiti, upadaju u iskušenje i u mnoge zamke ludih i pogubnih požuda koje vode u propast. 10 Ljubav prema novcu uzrok je svakog zla. Neki su toliko voljeli novac da su skrenuli s puta vjere i nanijeli sebi mnogo boli. 11 Ali ti, Božji čovječe, izbjegavaj sve to. Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, strpljivošću i blagošću. 12 Bori se da očuvaš vjeru! Osvoji vječni život, na koji si pozvan kad si ispred mnogih svjedoka dao lijepo priznanje istine! 13 Zapovijedam ti pred Bogom, koji svemu daje život, i pred Isusom Kristom, koji je svjedočio pred Poncijem Pilatom tu istu istinu: 14 izvršavaj što ti je naređeno da ostaneš čist i besprijekoran dok se naš Gospodin Isus Krist ne vrati. 15 To će u pravo vrijeme ostvariti Bog, blagoslovljeni i jedini Vladar, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. 16 On je jedini besmrtan i živi u nepristupačnom svjetlu. Njega nitko nikada nije vidio niti ga može vidjeti. Njemu zauvijek pripada sva čast i moć. Amen. 17 Zapovjedi onima koji su bogati stvarima ovoga svijeta da ne budu bahati. Neka ne polažu svoje nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nas bogato opskrbljuje svime da uživamo. 18 Neka čine dobro, da budu bogati dobrim djelima, da budu velikodušni i spremni podijeliti ono što imaju s drugima. 19 Tako će skupljati za sebe nebesko blago, čvrst temelj za budućnost, i uživati u istinskom životu. 20 Timoteju, čuvaj ono što ti je povjereno! Izbjegavaj isprazno svjetovno brbljanje i učenja suprotna istini koja lažno nazivaju »spoznajom«. 21 Neki koji su prihvatili tu »spoznaju« odlutali su od vjere. Božja milost neka bude sa svima vama! https://www.facebook.com/groups/2706982939504431

Kritična greška. U Svetoj Trojici postoji samo jedan uzrok, a to je Bog Otac. Sv. Fotije Carigradski jako koncizno to objašnjava: "Pošto je Otac načelo i uzrok ne zbog prirode Božanstva, nego zbog ipostasnog svojstva, i pošto Ipostas Očeva ne uključuje Sina, to Sin ne može biti načelo i uzrok. Filioque ustvari razdvaja Očevu Ipostas na dva dela, ili Ipostas Sina čini delom Očeve Ipostasi. Učenjem o Filioque Sveti Duh je dva puta odmaknut od Oca, i otuda ima mnogo niži rang nego Sin. Ako Duh Sveti ishodi i od Sina, onda od triju Božanskih Lica samo Duh Sveti ima više nego jedan početak (αρχη). Učenjem o ishođenju Duha i od Sina, Otac i Sin ispadaju bliži jedan drugome nego Otac i Duh, pošto Sinu pripada ne samo Očeva priroda nego i Očevo lično svojstvo. Ishođenje Duha od Sina je ili isto kao i ono od Oca, u kom se slučaju razlika među Licima gubi mešanjem svojstava, ili je različito, u kom slučaju postoji protivnost u Svetoj Trojici. Dvostruko ishođenje se ne može pomiriti sa principom, da ono što nije zajedničko svima trim Licima, isključivo pripada samo jednome od triju Lica. Ako Duh ishodi i od Sina, zašto ne bi nešto ishodilo i od Duha, da bi se na taj način očuvala ravnoteža među Božanskim Licima? Učenjem o ishođenju Duha i od Sina, Otac se pokazuje kao pristrasan prema Sinu.“

Jedan je Isus, druga dvojica anđelu. Sveti Duh se u Bibliji nikada ne prikazuje kao čovjek. To je ili golub, ili vatra, ulje, što samo govori da nije neko treće biće. Reci mi, kad kažeš moja ruka, noga - to sve pripada tebi. Božji duh, to pripada Bogu, to je njegov duh. Moj duh pripada meni, to nije nikakva druga osoba pored mene. Duh ima mnoge oznake: karakter, razum, život itd.

Ovo bi imalo smisla da hrišćani smatraju da se rađanje Sina od Oca dešava na isti način kao razmnožavanje ljudi. Ali nije tako. Čak je i Hristovo tjelesno rođenje bilo besjemeno, a kamoli vanvremensko rađanje od Oca. I tu nema STVARANJA novog Boga, Sin nije stvoren (to se baš i ističe u Simvolu vjere), niti Sin ima početak, On je vječan kao i Otac. Bog je oduvijek trojičan. Niko od hrišćana ne negira da su pravednici imali simboličnu titulu "sinova Božijih", ali se ukazuhe na suštinsku razliku između te titule i Hristovog Sinovstva. Jedino Se za Hrista kaže da je JEDINORODNI Sin Božiji. Monogenes.

Rastimo u GospodinuZAŠTO SVETKUJEMO NEDJELJU, A NE SUBOTU? - Rastimo u Gospo...Podijelite ovo s prijateljima! U starozavjetnoj Knjizi Izlaska zapisano je kako Bog daje svom narodu 10 zapovijedi. Tamo piše: “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj Pavao je govorio da ne treba slaviti Subotu, a i sam Isus je subotom radio i rekao da je Gospodar subote, a pošto se sve važno u nedjelju događalo, i Uskrsnuće, i silazak Duha Svetoga, jasno je zašto je dan odmora za kršćane nedjelja, a ne subota, prva crkva se u nedjelju sastajala, a ne u subotu, mada ne vidim tu neki problem ako neki subotu slave kao dan odmora, dapače.

Dragi članovi, od sada imamo Chat opciju. Na slikama možete vidjeti gdje sve Chatbox možete naći. Gore na navigacijskoj traci - ako neko započne chat, pored chata stoji broj u crveno obojen koliko je poruka objavljeno. Ako želite samo sa jednim članom chatati, onda morate otići na njegov profil i tamo gdje šaljete privatne poruke stoji i chat - možete vidjeti na slici. Isto tako možete kreirati svoju grupu za chat, dodati koje članove želite. Isto tako možete ignorirati članove koji vam smetaju, nadamo se da neće biti takvih. Eto imate priliku za isprobati.

TITU 1,11 NJIMA TREBA ZAČEPITI USTA jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka. TITU 1,13 Svjedočanstvo je to istinito. ZATO IH KARAJ OŠTRO da budu zdravi u vjeri, --------------- TITU 2,15 TO GOVORI, ZAPOVIJEDAJ, KARAJ SA SVOM VLAŠĆU. Nitko neka te ne prezire. --------------- 2. TIMOTEJU 4,2 propovijedaj Riječ, UPORAN BUDI - BILO TO ZGODNO ILI NEZGODNO – UVJERAVAJ, PRIJETI, ZAPOVIJEDAJ sa svom strpljivošću i poukom.

U bibliji postoji dve vrste zakona - deset zapovesti koje pretstavljaju moralne kodekse ponasanja, a koji je bio stavljen u kovceg zaveta u svetinji nad svetinjama u koju niko nije smeo da udje osim prvosvestenika jednom godisnje na praznik dan ociscenja. Drugi set zakona je obredni zakon, i u ovaj obredni zakon spadaju svi drugi zakoni kojih ima cetiri a to su 1. ZRTVENI ZAKONI 2. PRAZNICNI ZAKONI, 3. GRADJANSKI ZAKONI 4. ZDRAVSTVENI ZAKONI. Ovi zakoni su dati Izrailjskom narodu u odredjenim okolnostima i vremeu odredjenom kao vreme koje prethodi dolasku Mesije, oni ukazuju na dolazak Mesije i na odredjene dogadjaje koji ce se dogoditi a koji ukazuju na identitet i licnost Mesije i na ono sto ce se dogoditi nakon njega. Tu spadaju odredjeni praznici koji simbolicno ukazuju na ove realnosti. Takodje, odredjeni zakoni su dati u vremenu kada je Izrailj ziveo u velikoj svetlosti koju mu je Bog dao, takoreci u teokratskom drustvu u prisutnosti samoga Boga i njegove slave. Tu spadaju gradjanski zakoni. Dolaskom Isusa ovi zakoni su uklonjeni, jer ono na sta su oni ukazivali a to je vreme pojave Mesije se ispunilo. Sto se tice zdravstvenih zakona, savremena medicina danas otkriva mnogo toga a sto biblija govori o ishrani i odnosu prema sopstvenom zdravlju, tako da ove zakone treba apsolutno usvojiti. Moralni zakon je vecan i nepromenjiv, i on ne ukazuje na buduce dogadjaje, vec je to temelj Bozje vladavine, i kodeks ponasanja izmedju stvorenih bica.

Bog hoce da istina bude kako je On govori a ne da ucitavamo texst ono sto ne pise ili da se mjenja znace je konteksta. Svaka denominacija ima svoju doktrinu. Hereze se javljaju tamo gdje su krscani. Ja vidim da je problem taj sto svi vele da slusaju Bibliju a u biti nitko ne vjeruje da moze bit u krivu i nitko ne zeli promjenit misljenje ako se ne slaze sa njegovom crkvom. Jer ako smo svi u istini ond smo svi u krivu u hrpu stavari.Ima puno detalja u Pismu koje nismo ni procitali... Da bi saznali istinu treba proucVat kopat, ucit razmisljat citat, tteba imati znanje ... Nikad nećemo znato sve , netko ce vise netko msnje ali mislim da jednostavne istine mogu i moraju svimsa biti jasne..a to je o trojstvu. Spasenju. grijehu, pokajanju, za one koji zele uroniti u dubine Bozje Rijeci onda govorimo o pravilnoj podjeli iako bi to svi morali znati pa nebi bilo tilo razlicitih denominacija, znati razliku izmedu Pavla i 12 torice, Prorockom progrMu i tajni itd.. Danas je veliki problem sto gotovo svi pastori ovise o nekakvoj vrsti financiranja i vise nitko ne zeli razotkrivati hereze nit heretike a Pavao kaze da treba.Svi se tapsaju ne smeta im ni ekumena ni hereze ni rkc ..sve radi tolerancine ni slucajno me ne diraj pa necu ni ja tebe.To je danasnja slika krscanstva Pa nevole oni upozorenje , velik je to ego . Toliko komprimisa su napravili da je to neslusljivo i sve se uvijek svodi na novac - korupciju.Zvuci cudno ali je tako..Postoje oni koji vjernike stavljaju pod desetak zakon djela.a zasto? Jedino tako mogu manipulirati i drzati ih pod ropstvom. Heretici. Svasta sam se naslusala ..raznorazne...i ond sam upoznala bcm, i ambasadore milosti koji kazu da treba pravilno razdojiti Rijec istine jer tada ce Biblija imati smisla.za sada mi to jedino ima smisla .Svatko barem danas ima mogucnosti i vremena da istrazi .

Izvini brate, ali gde pise da je meni potrebno necije dopustenje da ja krstim? Hristos je rekao svima, a ne samo svestenicima: “Idite i načinite sve narode mojim ucenicima krsteci ih”. To je rekao svima, i tvoja je obaveza da krstavas i stvaras ucenike. Nije to obaveza nekakve institucije. Gde si ti procitao da trebas da uvodis krstenog u insituciju? Zar mu govoris “krstim te u ime Oca Sina i Svetoga Duha.. I sad si postao clan mormonske crkve..”.. Gde si to procitao? Filip kad je krstio coveka, odmah je ustao iz vode i nestao, a krsteni covek je otisao svojoj kuci radostan.. Nije ga dakle Filip uvodio ni u kakvu instiruciju da ga predstavi vrenicima.. Sta ti ovo govori? “I zapovedi da stanu kola, i sidjoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. A kad izidjoše iz vode, Duh Sveti pade na uškopljenika, a andjeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vide uškopljenik; nego otide putem svojim radujući se..” Gde je tu crkva? Pa covek ode radostan svojoj kuci.. Pavle kaze: “Ne znate li da ste vi crkva Božija, i da Duh Božij u vama živi?” Sta kaze? Ko je crkva? —> TI SI CRKVA! Ako si ti crkva Bozja, sto trazis crkve spolja? Zar ne znas da si ti hram Duha Svetog? Pa Novi zavet svakog vernika zove “stubom” koji se simbolicno ugradjuje u hram Bozji, i sacinjava jedno telo - Hristovo. Ako si ti Hristovo telo, ako si ti crkva sta trazis spolja? A da nije samo spolja, vec doslovno pokazuje ti i Hristos kad kaze: “razorite ovu crkvu i za tri dana cu je podici”. Ne govori on tu simbolicno vec misli i doslovno, i to simbolizuje Euharistija.. Ti postajes jedno bice sa njim, jer on u tebi zivi.. Tako smo svi jedno telo u Hristu, i zato je Hristos i molio Oca, da svi budemo jedno, on u nama i mi u njemu savrseno ujedinjeni. Izvini brate, ali Pavla su demoni znali kao sto znaju i tebe i mene i sve one koji su Hristovi. U prici je covek pokusao da izgoni demone (samo je pokusao), a bio je neobracen, i zato je demon skocio na njega.. To nema veze sa svestenickim stalezom, niti sa pripadnoscu instituciji, vec sa tim da li tebe Bog zna ili ne! Ti mozes biti i clan crkve i svestenik, ali ti niko ne garantuje da te demon nece rastrgati ako pokusas da ga isteras.. Niti si zasticen clanstvom niti stalezom! Inace, svi smo mi sveti, kako i kaze naziv tvoje crkve... Kada je Hristos rekao “Znate da knezovi narodni zapovedaju narodu, i poglavari upravljaju njim, ali medju vama da ne bude tako, nego koji hoce da bude veci, svima neka bude sluga”.. tu pokazuje da u crkvi ne postoji svestenicki stalez, vec su svi braca, svi su jednaki.. Podelu na svestenike i laike je izmislio djavo da bi napravio nered, i rasplinuo takmicarski duh.. To nije po pismu.. Uzmi sad Pismo pa citaj kod Petra: “A vi ste izbrani rod, CARSKO SVEŠTENSTVO, sveti narod..” Dakle TI KOJI SI SVEŠTENIK , trazis sebi svestenika, pastora ili nekog od autoriteta?Stvarno svasta!

Znas sta je problem, to sto oni nedelju povezuju sa kultom sunca - mitraizmom, a nisu proverili iz istorije da mitraizam tada nije ni postojao! Mitraizam nastaje dugo nakon Hriscanstva, naime u 4. veku, a Hriscani vec uveliko pre toga slave i pisu o nedelji. Zato i prvi crkveni oci nisu nedelju povezivali sa “danom sunca”, vec tek nakon 4. veka je povezuju, jer je tada i nastao mitraizam. Inace, mitraizam je teznja cara da nacini novu religiju koja bi bila prihvatljiva za sve (to je bilo politicko pitanje), pa je ubacio i neka Hriscanska verovanja kao sto su nedelja i vec dugo poznati Bozic. Bozic je povezao sa 25. decembrom, danom koji je Hriscanima unapred bio poznat, i nazvao ga rodjendanom boga sunca. Znaci, ni nedelja ni Bozic nemaju pagansko poreklo, a jos je manje je istina da Bozic ima veze sa brumalijama i saturnalijama. Ti praznici nikada nisu padali na 25. decembara, zavrsavali su se pre toga, dakle 24. decembra.. Znaci, 25. je bio slobodan dan kada se nista nije slavilo u rimskom carstvu. Hriscani dakle nisu nista preuzeli od pagana! Desilo bilo obrnuto - “pagani su preuzeli Hriscanske praznike” jer je mitraizam “sinkretisticka” religija, koja je preuzimala u sebe tudja verovanja i prakse, izmedju ostalih i Hriscanske.. Evo, pozivam vas da istrazite istoriju, ali ne u knjigama za osnovnu skolu, vec treba ici u biblioteku ili pretrazititi google, informacije su dostupne, ali je izostavljeno iz udzbenika i nije za siru publiku..

Problem je što je Isus rekao onima u Laodikejskoj crkvi da će mlake ispljuniti. Ti veliš oni su prihvatili Krista i to je dosta za spasenje, ali evo vidimo kako će proći oni koji ništa ne rade, ili kako ti veliš više tjelesan. Znači po ovom vidimo da se spasenje može izgubiti ako ostaneš mlak.

Kao onaj koji ima većinu adventističkog učenja - dobro poznajem što je hvalatigospodine htio reći. Na početku sam previše stavljao naglasak na deset zapovijed, držanje subote, bio kao farizej - ne toliki da bih kazao da se držanjem zapovijedi možemo spasiti. Naravno da se samo milošću spašavamo. Ali tu imamo opet one koji vele da zakon ne igra nikakvu ulogu i nije obavezan za držanje. Pavlove poslanice su najbolji materijal za ovu temu.

Ako je spasenje miloscu po vjeri bez djela ef2:8 kako onda može bit nespasena ako ne čini djela? spasenje ne ovisi o ljudskim djelima. Djelima ga ne zaradujemo što znači da ga djelima niti gubimo. Zato i je milošću po vjeri bez djela. Nadodas li spasenju bilo što više nije po milosti nego ga ti sam zarađujes odnosno održavaš.Ispadas iz milosti . Kakvim si ti djelima došao Kristu? Tek kad spoznamo tko smo u Kristu tada se naše navike, ponašanje mjenja. Razumijevanje onoga što je Krist učinio na križu za nas je ključ za promjenu naseg života za vječnost! Znači da naš hod i posvećenje je proces koji traje cijeli život. Izgrađuje nas Riječ Božja, mjenja naše navike, mišljenja. , ponašanje. Nekad smo gore nekad dolje , netko je više duhovan , netko manje a netko potpuno tjelesnan ali o tome ne ovisi naše spasenje.

Prvo da kazem ovo- post se odnosi na spasenje. Spasenje je događaj-jednom spasen zauvijek spasen A posvećenje je ovo sto sad navodis tvoj hod i to je proces . Taj proces varira , nije uvijek isti. Ako mislis da moraš ciniti nesto da bi bio spasen tada je to spasenje po djelima ( koja djela i koliko da ostanes spasen?)i i na taj način odrzavas svoje spasenje. Razmotrite donje izjave, prvu od Pavla, a drugu od Jakova.Ne mogu se nikako poistovjetiti potpuno su suprotne Jer mi tvrdimo da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona ( Rimljanima 3,28 ).omu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost..rim4:5 Ef2:8- miloscu ste spašeni po vjeri , ne po djelima da se nitko ne hvali Vidite da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom ( Jakovljeva 2,24 ). Kao i Dvanaestorica, Jakov je bio Židov, koji je bio spašen vjerovanjem u "evanđelje kraljevstva" ( mt4:23, 9;35) da je Isus Mesija, Sin Božji ( mt16 15,17; Ivan 11,27 ). Jakov nije vjerovao u Krista dok je Isus bio živ ( Ivan 7,2-5 ). Došao je do spasenja nakon Gospodinova uskrsnuća ( 1. Korinćanima 15,7 ). Kod Jakova ne nalazimo Pavlove doktrine o milosti, vjeri, nepostojanju Mojsijevog zakona, uskrsnuću, vjernikovom identitetu s Kristom, prebivanju Svetog Duha itd. Zašto ne? Zato što Jakov nije znao ništa o tim doktrinama. Ovo su bile doktrine koje je uzašli, proslavljeni Gospodin dao Pavlu. Spasenje u Starom zavjetu uključivalo je vjeru i djela. Jakov je pisao iz ove perspektive. . I Jakov i Pavao bili su u pravu. Ali svaki se mora shvatiti u njegovom pravom kontekstu i vremenskom okviru.

Biblijska misao: "I budite jedni drugima mili, milosrdni, praštajući jedni drugima, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama." (Efescima 4:32) Pouka: Ovaj stih iz Poslanice Efescima nas podsjeća na važnost međusobne ljubavi, milosrđa i oprosta. Kao što nam je Bog oprostio naše greške kroz Hrista, isto tako i mi trebamo jedni drugima praštati. Oprost je ključan za izgradnju zdravih odnosa i stvaranje mira u zajednici. Kako bi ovo primenili u svakodnevnom životu, nastojte pokazivati saosećanje i razumevanje prema drugima. Kada nas neko povredi, setimo se koliko nam je oprost donio smirenje i pružimo isto milosrđe drugima. Oprost ne samo da oslobađa osobu kojoj je upućen, već i donosi mir i olakšanje onome ko oprašta, omogućavajući da se ne nosimo s teretom gorčine i ljutnje.

Veliki doprinos pravoslavlju u Americi je učinio Serafim Rouz, neke njegove knjige imamo prevedene i na naš, znači Amerikanac koji je prihvatio pravoslavlje.

Zaželimo dobrodošlicu novim članovima foruma koji su se upravo registrirali, a to su amos i Gedeon. 🙂

Rekla bih... nekako mi se čini da mora biti izrečeno, naglas i u nečije uši i ne tek krajičkom oka pojmljeno u samoći gdje nitko ne može čuti, jer tako nikome (drugome) niti ne koristi. I reći ću to baš u ovoj temi, jer nekako svi smo mi suvremenici, ako ništa drugo, tu smo u istom vremenu, pa i jezičnom prostoru, a Put je dug... netko je negdje rekao, nema mu zapravo kraja, do u vijeke vjekova... Neshvatljivo, ali ne htjedoh o tome. Svak je u datom momentu ili periodu negdje na putu, u neku ruku, svi mi prolazimo cijeli, ali on je... tajanstven i čudesan, pa u mnogočemu i čudnovat, Svevišnji ga je sam načinio, stoga i nepojmljiv - one neprijeđene trase u svakom slučaju. Da čovjek živi deset tisuća godina, još uvijek bi i zadnjim dahom shvatio da još uvijek ima otajstava u Božjoj Riječi - objavljenih! - koje nije ni dotakao, nije niti znao da su tamo. Nekako kad gledam... Puno se ističe - i sama znam počesto isticati - naš vlastiti osobni pojedinačni odnos i provođenje vremena, u molitvama, promišljanjima, proučavanjima Riječi, pa potom i upravo to vrijeme koje tako provodimo, koliko se ono razlikuje od nekakvog običnog svakodnevnog uplitanja i rasplitanja situacija i okolnosti u kojima se zatičemo. Ali jednako tako sam, bar u kojem postu svom, na nekom od ovih naših zajedničkih mjesta druženja, istaknula i koliko je važno naše međusobno... doticanje. Ne samo naše provođenje molitvenog vremena, u onoj skrivenoj odaji sa zatvorenim svim otvorima prema van. Ono je nadasve krucijalno, vodstvo koje primimo, pa i osnaženost, utjeha i ona toplina povjerenja... neprocjenjivi su. Jednako tako svi znamo da je Krist molio Oca da nas ne uzme iz svijeta, već da nas ostavi tu, u svijetu - ali da nas zaštiti. Ta zaštita je primarno ona odiznutra - da gorki korijen ne nađe mjesta u nama... i nekako, doista čudesno, često (ako ne i uvijek - istina nekad čudesno začas, nekad brže, nekad posve sporo i jedva vidljivo) se i vanjska situacija izmijeni. Da se to uočiti i uočavati, ako će netko uzeti časak i s vremena na vrijeme zagledavati tako... u životnost oko nas pa i u nama. Nekad je to vodstvo koje spomenuh - posve izravno, kao neko blago nutarnje nukanje, ne posve racionalno, iz mira i nikad ne iz nemira... onog mira koji nadilazi sav ljudski razum. Katkad je spoznajno, katkad posve ljubavno, katkad posve... "sekularno" recimo, kamo, što učiniti, što reći... posve tako, iz duha u nama samima i njegove povezane odnosnosti s Kristom i našim Ocem, s Duhom Svetoga. Ali katkad, baš neće, neće ti ništa reći nikamo te usmjeriti osim na drugo ljudsko biće kojemu je već to... tko zna, možda i odavno, otkriveno, u kojemu zaživljeno. I onda taj detalj... kroz to druženje doslovce u duhu (ne mora biti tjelesno, često i nije, katkad je to riječ načuta, pasus pročitan...) i odjednom otvori se nešto posve novo, nova dionica Puta. Jer zaista, put podrazumijeva kročenje njime, nove vidike kako se hodi... "ja sve činim novo". A opet, za - usudit ću se reći - sve nas, ono što će nekome biti novo sutra, nekome drugome je to novo počelo još jučer. Neki kažu, ne dolaze po forumima da bi išta naučili. Ja sam presretna kad pročitam nešto što je netko od vas napisao i duh se pokrene i zapjeva ili mi se ukaže nešto što mi je dotad bilo kao u nekoj sjeni, ili onoj slijepoj točki oka za koju nam anatomija kaže da postoji i kad je tamo nešto mi to ne vidimo. Istina je da nam ne treba da nas ikoji čovjek podučava, imamo Duha Istine i on je taj koji nas podučava. I u ovome što sam rekla - ne podučavamo mi jedni druge, već u svakome od nas Duh Istine izvuče u prvi plan upravo ono što nam hoće reći, dati... od duha duhu i kroz duh... Ali i to ako mu pustimo, ako nas brvna ne spriječavaju, ako izujemo svoje cipele - kao što i dolikuje na svetome tlu, a Put jest sveto tlo... Evo, do maločas, čak i ova tema mi nije bila ni na kraj pameti. I sad, vidim, otvorena nova tema, Buco nešto napisao... a meni dolazi upravo ovo što prenosim. Želim reći, stagnacija je opasna stvar - jer ona teži zgrčiti životnost i izraz života duha. Vodstvo nije da se stoji u mjestu... već usmjerenje i da se njime pokrene i kreće. Riječ je prepuna otajstava, pa i noć i dan, veče i zora imaju svoja mjesta - svoje izmjene. Želja za bliskošću - pa i onim "da budu jedno s nama" - to je želja duha u nama, ona nije našeg uma nije čak ni našeg srca, već duha, i ona se izmjenjuje i pleše u nekom samo Bogu znanom ritmu rasplitanja cijeloga života. Nečija elaboracija "nekakve simptomatike razvoja" bilo to i "kršćanske duhovnosti suvremenog svijeta"... nužno mora biti manjkava. I startati i držati se samo njegove vlastite, njemu bliske "točke", dionice koju vidi ili gleda, obraća pažnju. Ja sam, primjerice iščitavala nevjerojatne stvari u napisima ljudi koji su ih ostavili iza sebe, stoljećima unazad - i istini za volju, uopće se ne može izvući takva elaboracija kakva je naprijed u prenešenom postu dana. Ne ako se ima u vidu... da... najbolje je to izreći ovako: mi vidimo mutno, zagonetno, tek dijelove, komadićke ako ćemo pravo, pokoju puzlu, a onda... tu je i ono drugo: licem u lice, potpuno, savršeno. Tako, svakoj akademskoj elaboraciji mudro je pristupiti posve oprezno i onako, izdaljega tek biti svjestan da i takvo gledište postoji, puzla. Što mislim pod "stagnacijom" - čovjek stagnira kad ne zaživljava. Kad samo čita "kao vrhom glave", filozofski, odvojeno od kako naprijed kaže "čitavog čovjeka" i svakodnevnog izražaja svakog pojedinca. To je ona razlika između "usnama i jezikom" vs. "srcem i dušom, svom snagom svojom, cijelim bićem svojim". To se zove licemjerstvo, hipokrizija. Sukladno uputama postupiti. Metanoia. Zanimljivo da se u prethodnom tekstu ukazuje kao na nekakvu različitost između Krista i Duha Svetoga, samo zato što netko kaže Krist, netko drugi Duh Sveti. Ili jednom jedno, drugi put drugo. Insistiranje na... zaograđivanju u distinkcije betonskim ogradama - nije li to ne previše različito od odvajanja od jednostavnosti koja je u Kristu. Na kraju krajeva, "ja i Otac smo jedno". Ekhad. Biti u okrilju Svevišnjega pridružen... "da i oni budu jedno s nama".... Jer, neću pitati "tko", već ŠTO je Krist? Krist je od Boga poslan - "pomazan", namijenjen i sposoban za provesti Božji naum. Isus Krist. Ješua haMašiakh, Mesija. Isus nije tijelom više u ovom svijetu, duhom jest. Imamo njegove riječi zabilježene... A i rečeno nam je: da više ne poznajemo jedni druge u tijelu, već u duhu i po duhu. Upravo tom duhu. Jednako tako, isti taj Isus Krist je sam rekao da kad on ode da će umoliti oca i ovaj će nam poslati... Duha da nas podučava i vodi - u svu istinu. Pa taj duh ne može biti nikakav nego svet, od Boga koji je Svet. Naše ljudske distinkcije su tek izraz našeg izvanjskog neshvaćanja i nepoimanja, ali duh u nama mnoge od tih razlika ne pravi, ne na taj način. A kako sam drugdje i navela... kad se jednom putem "zaračvalo" i skrenulo, poput onih željezničkih skretnica tračnica... treba natrag, u jedinstvo, u jednotu u koju nas Krist i navodi. Nadam se da je bar nešto razumljivo i shvatljivo u svemu ovome što sam napisala. Stoga, ja nastojim, ili želim, u svemu pronalaziti taj uski, uzani trak... koji preskoči skretnicu (razdioba posve ljudskoga duha - uma) i nastavlja pravo putem. Jer Put je... prav, čak i onda kad mi zakrivudamo, moguće nam se zavrtjelo u glavi jer karnalni um ne može pojmiti, ne može obuhvatiti... toliko toga. Kao što i kaže, svjetlost svijetli u tami, a tama ju ne obuze, ne poima, ne može ju zaogrniti i sažeći. A opet, nešto ipak i taj ljudski um može kad mu Božji duh "stane na glavu". Nema razlike ako kažem: kad mu Krist stane na glavu, jer znamo kome staje na glavu - dolazi ili staje glave. I svakako da je u svemu... reći ćemo toj: duhovnosti - i uočavanje Božjih djelovanja u prirodi, i u samom čovjeku i u interakcijama i odnosima... (može to biti i zbog godina u svemu tome, a koje su iza mene). I to ne filozofski, akademski - puko glavom, pa ni srcem, već životno i posve duhovno-zaživljajno i promišljajno (to kad se ona druga promišljanja zabezeknu pred Veličajnošću Čudesnoga). Na putu je... na nekim dionicama - pogotovo u "kolotragu" kršćanskog-auto-puta, pa kad se on "presiječe" ili u njega upadne, ipak donekle i gužva, biva očigledno da nitko od nas ne kroči sam... pogotovo ne u duhu i u svakom datom periodu vremena ovdje... istočasno su prisutne mnoge... reći ću to ovako: jedno tijelo puno udova, neki poput lica svima vidljivoga, neki... skriveniji. Zato i ima toliko "denominacija" i u povijesti crkve toliko ... naizgledno različitih... stvari... fokusa na neki od udova tog tijela duha koje ljudski um ne može ni početi poimati. Cjelina života... kao mentalna-tvorevina, misao... to su tek dvije riječi, svak ima neku predodžbu na svaku od njih. Ali Istina, Realitet... čudesnost koja se neviđena promalja posvuda oko nas... ogromnost, veličajnost... a tek je kreacija u pitanju, tvorevina, Božja tvorevina... Bog je Bog cijele zemlje i pustinja i prašuma, i vulkana i podmorja... i morske plaže i planinskog vrhunca, pa i da se u šeol spustiš, od Njeg se sakriti ne može. A taj Bog, Svevišnji, jednako je tako i Bog svih nebesa... nevidljivog svijeta... osnovnih zakonitosti funkcioniranja svega i bilo čega, pa i uma. Bog se u SZ objavljivao kroz proroke, u novozavjetno doba, apostolska doba, kroz Isusa, Ješuu od Boga Svevišnjega poslanog - kroz izravne njegove riječi, poduke, naputke, pa i djela i nadasve - sam njegov život, smrt i uskrsnuće, pa i uzašašće - njegov život je oličenje, utjelovljenje Riječi objavljene onim istim prorocima... A Isus je sam rekao - da ima i "druga stada". Kad su apostoli došli s izvještajem da su premlatili tamo neke koji se koriste imenom Krista, a nisu iz njihove grupice, što je Isus rekao na to? Pustite ih, Bog ima puno slugu. I potom, povijesno, mi niti ne možemo zamisliti te životne susrete - čak i sukobljavanja, između "židovstva" i "goya, ethnosa, pagana - nežidovstva" u povojima ranoga kršćanstva. I dan danas... pomirenja zakrvljenih nacija... još uvijek su u molitvama, i to ne svih, tek nekih, ne niti mnogih..... Zapisano je da Bog sve podastire pod Kristove noge, noge svojega Sina, pa i Sina čovječjega... a to sve... dva milenija povijest... nebrojeni ljudski životi, generacije koje su se izmjenjivale, mi smo ovdje sad skupa usred jedne... kap u moru. Tako je i s našim... duhovnostima i izražajima, dionicama, kako onima iza tako i onima ispred, svakoga od nas. Da ovaj tekst ne ode u posve druge vode, završit ću ga. Svakog vam dobra i mir Kristov s vama, sa svima nama, mir koji nadilazi svo ljudsko poimanje. Mira i radosti, zdravlja i prosperiteta. Jer svaki dobar i savršen dar je od Boga.

ZAŠTO NEKE MOLITVE OSTAJU NEUSLIŠENE? Ako je Bog, Bog ljubavi zašto ne odgovara na sve molitve? Npr. Jer 33,3 kaže: "Zazovi me i odazvat ću ti se, rekao je. Na drugom mjestu stoji "Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli prima; tko traži, nalazi; i tko kuca, otvara mu se" Matej 7,7.8. No, kako god, mi znamo iz iskustva da neke molitve ostanu neuslišene, nisam ja jedini, vi svi to zasigurno znate. Ali isto zasigurno znamo da postoje i neki uslovi da bi naša molitva bila uslišana, npr.: - Moramo imati vjeru. "Sve što s vjerom zamolite, dobit ćete" (Mt 21,22). Mi moramo vjerovati da Bog može učiniti sve za ono što ga molimo. "A bez vjere nemoguće Mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6) - Moramo pokazati zahvalnost. "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom sve u zahvalnosti.(Fil 4,6) Znači kako vjerujemo moramo biti i zahvalni Bogu, dati mu i hvalu zbog onoga što On jest. - Moramo biti jedno s Bogom. Isus kaže: "Ako ostanete u meni, i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete i bit će vam. (Iv 15,7) Ps 34,16: "Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove". Bitno je da se poistovjetimo sa Božjim pravednim nakanama - težimo Božjoj pravednosti. - Moramo se pokoriti njegovoj volji. "Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u Nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. (1. Iv 5,14). Ovo je savršeno prikazano u Getsemaniji kad je Isus molio: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja (Mt 26,39-42) - Moramo biti strpljivi. David je rekao: "Željno sam očekivao Gospoda; On je se milostivo prignuo k meni i čuo glasnu molitvu moju" (Ps 40,1) "Čekaj Gospoda! Budi utješen i hrabra srca. Čekaj Gospoda! (Ps 27,14) - Ne smijemo gajiti grešne želje. Psalmist kaže: "Da sam nosio u srcu svojem bezakonje, nikad me ne bi uslišao, Svemogući" (Ps 66,18). To ne znači da moramo biti savršeni kad ga prizivamo - često ljudi koji su grešni ali kojeg su iskrenog srca dožive na početku ispunjenje molitve. Bog nebrojeno puta zove grešnike da Ga prizovu. Međutim to znači da moramo žaliti zbog svojih grijeha i da ako nismo spremni osloboditi se svake zle misli, riječi i postupka naše molitve neće biti djelotvorne. - Moramo moliti u Isusovo ime. "I što god zamolite u moje ime. učinit ču, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću učiniti" (iv 14,13.14). Ovo ne znači samo na kraju rečenice reći u "Isusovo ime" kao neka čarobna formula. Moliti u Kristovo ime znači moliti kao onaj koji je sjedinjen s Kristom, koji ima um kao što je Kristov, čije su želje, iste kao Kristove, i čije su nakane jednake Kristovim. Evo, ako slijedimo ove upute, sigurno je da ćemo primjeiti promjene u našem molitvenom životu, ne samo za sebe nego i bližnje.

Zašto komplicirati i s filozofiranjima o definicijama "savršenosti" o kojoj Isus ovdje govori, kao i sa smutnjama "kako" to postići? Pogledajmo prvo šta je "to" što je rečeno. Dakle... Ključ je u "dakle". Što je to "dakle" i o čemu Isus uopće govori? Da li je jasnije?

Biblija pruža smjernice i upute o tome kako se suočiti s grijehom i kako ga prebroditi. Evo nekoliko ključnih koraka koje možete poduzeti: 1. Priznajte grijeh: Prvi korak u suočavanju s grijehom je prepoznati i priznati svoje pogreške. Biblija kaže da "ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan za oprostiti nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde" (1. Ivanova 1:9). Iskreno priznajte svoje postupke i molite Boga za oprost. 2. Ispovijedajte se: Nakon što priznate svoj grijeh, važno je ispovjediti ga Bogu. Možete mu otvoreno iznijeti svoje grijehe, pokazati žaljenje i zamoliti za oprost. Bog je milosrdan i spreman oprostiti onima koji iskreno traže oprost. 3. Obratite se: Obratiti se znači promijeniti svoje misli, stavove i djela. Nakon što ste priznali grijeh i ispovjedili ga, važno je aktivno raditi na tome da se izbjegava isti grijeh u budućnosti. Za uspješnu promjenu potrebno je surađivati s Duhom Svetim koji će vas voditi na putu ispravnosti. 4. Prigrlite Božju riječ: Biblija je izvor mudrosti i smjernica za život. Redovito čitanje i proučavanje Biblije pomoći će vam da bolje shvatite Božje volje, kako izbjeći grijeh i kako živjeti pravedno. Riječ Božja služi kao uporište i vodič u vašem svakodnevnom životu. 5. Tražite zajedništvo: Pridruživanje crkvi ili zajednici vjernika može biti od velike pomoći u suočavanju s grijehom. Zajedništvo sa drugim vjernicima pruža podršku, ohrabrenje i usmjerava vas na putu prema duhovnom rastu. Također, mentorstvo od duhovno zrelih pojedinaca može vam pomoći u suočavanju s izazovima grijeha. 6. Održavajte molitveni život: Molitva je način komunikacije s Bogom. Redovita molitva pomaže vam u jačanju vaše duhovne povezanosti s Bogom, dobivanju snage, mudrosti i milosti za suočavanje s grijehom. Molite za Božju pomoć i vođstvo u prepoznavanju grijeha i prekidanju njegovog utjecaja u vašem životu. Važno je imati na umu da je pobjeda nad grijehom postupan proces koji zahtijeva upornost, strpljenje i Božju pomoć. Iskreno usmjerite svoje srce prema Bogu, tražite Njegovu milost i odlučno radite na tome da odbacite grijeh iz svog života. Bog je ljubazan i spreman vam pomoći u tom procesu.

Mislim da se ovo pitanje tokom istorije toliko izmestilo iz sustine da se danas potpuno pogresno tretira... Naime,Bozja zapovest brani LAZNO SVEDOCENJE PROTIV NEKOGA s tim sto postoje i dodatne propise koje su trazile da onaj koji lazno svedoci protiv drugoga da sam dobije posledice/stetu/kaznu koje je nameravao da onaj drugi potpuno neosnovano pretrpi. Ako stvari sagledamo iz ove perspektive onda se moze zakljuciti da iznosenje netacnih informacija automatski nije prekrsaj Bozje zapovesti uoliko se na taj nacin ne pricinjava steta nikome... Primera radi,neko te pita "koliko je sati"a ti mu kazes "8 i 30 " a to si video na svom satu koji ti iz nekih razloga nije tacan... Jesi li dao netacnu info ? Jesi ! A jesi li prekrsio zapovest ne lazi ? Pa naravno da nisi !!! Evo jos jedan primer: nasao si se slucajno u 2 svetskom ratu i pitaju te "jel imas jevreje kod kuce"a ti imas ali im kazes "ne,nemam" ! Jesi li izneo netacnu informaciju ? Jesi ! A jesi li s tim prekrsio predmetnu Bozju zapovest ? Pa naravno da nisi jer svojim odgovorom ti definitivno nisi svedocio protiv drugog a jos manje si nekom ucinio stetu !!!

Život ranih Hrišćana je bio najteži život koji je čovek mogao sebi da priušti, iako je istina da ljudi sa Bogom mogu osećati sreću, to nije njihov pokretač niti je njihov oslonac niti je konstanto osećaju. Hrišćani su imali osećanja adekvatna stvarnosti ali su imali veru i nadu da će doći pravda i da nada nije uzalud. Čak šta više, život Hrišćana je bio veoma lišen sreće, to nam govori i apostol Pavle: "A ako Hristos ne usta, uzalud vera vaša; još ste u gresima svojim. Dakle, i oni koji pomreše u Hristu, izgiboše. I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od svih ljudi." (1. Korinćanima 15:17-19) Nije tačno da sotona ne može pružiti sreću ljudima, on ih baš tako i vara, ovde baš možemo videti kako se Jeremija žali što su bezbožnici srećni: Jeremija 12:1: "Pravedan si, Gospode, kad se prepirem s tobom; ipak ću s tobom razgovarati o sudovima. Zašto uspeva put bezbožnicima? Zašto su svi koji varaju sretni?" Znači čoveka može prevariti sotona dajući mu sreću i na to se baš žalio Jeremija, čak šta više, ako nameravate da sledite Božiju volju onda očekujte kušanje, a ponekad i nesreću, kao što su imali pravi Hrišćani kako ih opisuje Pavle.

Možda nije najkvalitetnije napravljena, ali sigurno bi bilo ovo dobro zaigrati. Samo problem je što ja igre igram samo sa game padom, ne sa tastaturom. Ko dobro poznaje Bibliju neće mu biti problem igru preći 😁