Leaderboard

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Zapisano u Bibliji i sačuvano u Crkvi.

Ima tu još nekih sporednih dokaza, recimo, ovo : A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reče, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin. 3. I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po obličju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit. 4. A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, rađajući sinove i kćeri; A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa; Sa kojom ženom je Sit rodio Enosa ako je Sit bio navodno drugi sin po redu Adama i Evi posle Avelja kojega ubi Kain, i još ako je Kain otišo u izbeglištvo, i još ako nisu rođene neke Sitove sestre dok se on nije rodio jer ne piše da je rođena neka sestra dok Sit nije rođen. Gde je onda Sit mogao da nađe ženu među tim navodnim nekim drugim narodima koji su živeli u nekim dalekim tim izbegličkim zemljama u koje je proteran i Kain, i ne piše da je uopšte negde i tražio ženu ili da je živeo u nekoj drugoj zemlji u kojoj se i rodio. Ali, pošto piše da je Sit rodio svog sina Enosa tek u svojoj 105. godini, i da piše da je Adam posle rođenja Sita rodio još sinova i kćerke, onda je sasvim očekivano da je Sit uzeo sebi za ženu neku od svojih sestara koje su rođene i porasle za tih 105.godina kada je Sit dobio svog sina. Ako je tako bilo kod Sita i njegove žene onda je sasvim očekivano da je i Kain morao da uzme za ženu neku od svojih sestara, i tu se vidi ono da su Avelj i Kain imali svoje sestre bliznakinje. Ima još sporednih dokaza, posle u drugoj poruci.

To ti govori da nije dovoljno samo vjerovati u Isusa Hrista kao Spasitelja, već se to mora činiti na ispravan način.

Zar nije logičnije sjesti i zapitati se da li je Muhamed zaista Božiji prorok kada je radio sve te pobrojane stvari umjesto zabiti glavu u pijesak i praviti se da su to sve izmišljotine? Nema smisla da bi neko išao izmišljati loše stvari o osnivaču i centralnoj figuri svoje religije. To bi bio presedan u ljudskoj istoriji da nečiji sljedbenici idu blatiti svog učitelja/proroka. Obično proces idu obrnutim smjerom i mane osnivača se brišu.

Sveto Pismo se gleda kao integralna cjelina. Ne gleda se nijedan spis sam za sebe. Zašto ne bi bilo? Objesio se o drvo, grana je pukla i on je obješen pao na glavu i raspukao se od siline udarca. Šta je tu tačno nevjerovatno? Bog je jedan, ali je i trojičan. Sveto Pismo na više mjesta ukazuje na to da Bog nije monada. U prvim stihovima Pisma Bog kaže za čovjeka "hajde da ga načinimo po NAŠEM obličju". Dakle tu već vidimo da Bog nije monada već da postoji dijalog između Lica Svete Trojice. A evo ti jasan dokaz za to da Pismo kaže da Bog nije monada: "Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja," (1 Mojsijeva 19:24). Dakle vidimo da piše da Gospod pušta oganj od Gospoda sa neba. Dakle imamo dva Gospoda, ali kao što i sam kažeš Pismo je jasno da je Bog jedan. Jedini logičan zaključak je taj da je Bog Jedan, ali nije monada, već je Trojičan. I drugi stihovi ukazuju na tu realnost. Da, to je sve prorokovano u Isaija 53 sa velikom preciznošću. Vrlo je nepošteno pozivati se samo na tu Hristovu molitvu u Getsimaniji, a ignorisati niz Njegovih izjava o tome da On mora postradati i da je na to spreman. Cjepkate Bibliju kako vam se ćefne. Da, to pokazuje Božiju ljubav prema ljudskom rodu. Bog NIJE MORAO da spasi čovjeka na taj način, nije morao spasiti čovjeka uopšte, ali je odlučio da se to tako dogodi kako bi ukazao koliko je grijeh opasan i poguban kada je za čišćenje istog postradao Sin Božiji, a isto kako bi pokazao ljubav prema ljudima. Isus Hristos kaže: "13. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje. 14. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam." (Jovan 15:13-14). Isus Hristos je na krstu pokazao najveću moguću ljubav Boga prema ljudima jer je Svoj život položio za ljudski rod. Gdje ćeš veće ljubavi od toga? Hrišćani su jedina grupa koja obožava Boga koji je prošao sve što prolaze ljudi i koji zna kako je to biti čovjek i kako je to biti iskušavan, kako je to biti gladan, žedan, kako je to patiti. I upravo zbog toga samo taj i takav Bog može suditi ljudima, Bog koji zna ljudska iskušenja i koji je porazio ta iskušenja dajući i drugim ljudima putokaz kako se to može učiniti. Samo pred takvim Bogom ljudi neće imati opravdanja za svoje grijehe i svoje padove jer samo takvog Boga ljudi neće moći upitati: "kako ti Bože možeš očekivati od ljudi da odolijevaju iskušenjima i patnjama kada ti u Svojoj svemoći ne znaš koliki je to izazov i koliko je to teško?". Isus Hristos je jedini Bog koji od ljudi ne traži ništa što On sam nije pretrpio. Kur'anski bog nije bog kojeg vrijedi slijediti. Bog koji služi za ispunjavanje Muhamedovih želja, koji Muhamedu daje djevojčice za žene, koji mu daje bogatstvo, privilegije, to nije bog. Muhamed nije čovjek kojeg vrijedi slijediti. Ubica, mučitelj, silovatelj, lažov, prevarant, pun mržnje, osvetoljubiv, to nije Božiji prorok. Na svojoj samrti Muhamed je proklinjao Jevreje i hrišćane (Bukhari 3453), kakav je to Božiji prorok koji na samrti izbacuje kletve. Isus Hristos Se na krstu MOLIO ZA ONE KOJI SU GA RAZAPELI. Muhamed proklinje svoje teološke protivnike, iako mu oni nisu ništa uradili.

Slobodno se ti ponavljaj i dalje... Biblija ruši tvoje hipoteze: Isus nije naslijedio Adamovu narav, vidi Lk 1:35. Ps 51: 7 -"Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja." Rim 5:17 - "Jer ako je zbog prijestupa jednoga vladala smrt po jednome, mnogo će više oni, koji primaju izobilje milosti i dar pravde, u životu vladati po jednome Isusu Kristu." Ef 2:3 - "...te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi."

I kako je to kontradikcija? Juda se objesio o drvo i grana na kojoj je bio je pukla i Juda je pao i utroba mu se prosula od siline pada.

Bre te žene su imale svoja imena i bile su važne u duhovnom i verskom smislu za Jevreje, Kainova žena je bila kao "obična" žena, drugo, ako Sveto Pismo na početku jasno i nedvosmisleno piše da je stvoren samo jedan prvi par onda u suštini to je zatvorena priča i više nema potrebe da se to dokazuje na nekim drugim mestima i zato i nema nekog posebnog pomena ko je Kainova žena, zato i samo rodoslova i rođenje po muškarcima. itd.

Sasvim si u krivu, da si zbilja cijelu Bibliju proučio, znao bi da po redu ide ovako, Otac postoji oduvijek, a Sin je prvi rođen u našem svijetu (ne stvoren, nije to isto), a Duh Sveti nastaje od Sina (i Oca, jer smo svi u Ocu), eto ukratko.

Moramo oprostiti ali radi sebe i svojih grijeha a ne za spas duše neprijatelja. Jer tko se ne zna kajati ne zna ni praštati i to što ja njemu oprostim neće mu pomoći.

Čovjek i nečovjek... U selu se znalo: niko nije imao šljivu kao Dragan. Njegov voćnjak, smešten na osunčanoj padini brda, bio je njegovo životno delo. Dragan je bio miran, vredan čovek koji je razgovarao sa svojim drvećem, orezivao svaku granu s ljubavlju i čije je voće uvek bilo najslađe i najskuplje na pijaci. Taj uspeh je bio trn u oku njegovom prvom komšiji, Milanu. Milan je bio čovek koga je životna sreća zaobilazila, uglavnom zato što je on zaobilazio rad. Njegova zemlja je bila zapuštena, puna korova, a on je dane provodio na ogradi, gledajući u Draganovo bogatstvo sa crnom zavišću koja mu je jela džigericu. “Lako je njemu,” mrmljao bi Milan, pljujući u prašinu. “Njemu i zemlja pomaže, a mene i bog zaboravio.” Nije video Draganove žuljeve, video je samo njegov pun ambar. Te jeseni, rod je bio nezapamćen. Draganove šljive su se plavile, grane su se savijale do zemlje. Milan je gledao to obilje i nešto je u njemu puklo. Nije mogao da podnese još jednu godinu u kojoj će Dragan slaviti, a on gledati. Noć je bila mračna, bez mesečine, savršena za zločin. Dok je selo spavalo, Milan je uzeo oštru testeru i preskočio ogradu. Ušao je u Draganov voćnjak kao lopov, ali nije došao da krade. Došao je da ubija. Sistematski, vođen slepom mržnjom, Milan je sekao. Jedno po jedno stablo. Zvuk testere je bio prigušen vetrom. Obarao je stabla stara dvadeset godina, ona koja su hranila Draganovu porodicu. Kada je završio pred zoru, voćnjak je izgledao kao bojno polje. Desetine stabala ležalo je na zemlji, sa zrelim plodovima koji su se gnječili u blatu. Milan se vratio kući, znojav i zadovoljan. “Sad smo jednaki,” pomislio je. Jutro je otkrilo užas. Dragan je izašao sa korpom da bere, ali se zaledio na kućnom pragu. Korpa mu je ispala iz ruke. Njegov ponos, njegov trud, sve je ležalo posečeno. Dragan je ušao u voćnjak, hodajući kao u snu između palih divova. Dodirivao je posečena debla, kao da opipava puls mrtvom prijatelju. Video je tragove čizama u blatu. Vodili su pravo ka Milanovoj ogradi. Nije bilo sumnje ko je to uradio. Bes mu je prostrujao venama. Hteo je da uzme sekiru. Hteo je da ode kod Milana i da mu naplati svaku šljivu krvlju. Krenuo je ka kapiji, stisnutih pesnica, spreman na osvetu. Ali onda je zastao. Pogledao je u Milanovu kuću. Video je Milanovu decu kako se igraju u dvorištu, u staroj, iscepanoj odeći. Znao je da Milan nema ništa. Ako ga prijavi policiji, Milan ide u zatvor, a ta deca ostaju na ulici. Ako ga napadne, niko neće dobiti ništa osim nesreće. Dragan je stajao dugo, boreći se sa sobom. A onda je pogledao u svoje oboreno drveće. Plodovi su i dalje bili tu. Bili su na zemlji, ali su bili zdravi, zreli i slatki. Dragan je obrisao suze, vratio se u kuću, ali nije uzeo oružje. Uzeo je gajbe. Prazne gajbe. I počeo je da skuplja šljive sa zemlje, jednu po jednu. Dragan je ceo dan proveo na kolenima u blatu. Nije zvao policiju, nije zvao rođake. Sam, u tišini, skupljao je hiljade šljiva sa palih grana. Ruke su mu bile izgrebane, leđa su ga bolela, ali nije stao dok i poslednji plod nije bio u gajbama. Milan je sve to posmatrao iza svoje zavese, srce mu je tuklo kao ludo. Čekao je policiju. Čekao je da Dragan dođe sa puškom. Ali Dragan je samo radio, pognute glave. “Šta to radi?” pitao se Milan, znojeći se od nervoze. “Sigurno skuplja dokaze.” Noć je ponovo pala. Milan nije mogao da spava. Griža savesti, pomešana sa strahom, pretvorila se u mučninu. U zoru, Milana je probudio zvuk. Nešto je tupo udarilo o njegov prag. Zatim još jednom. I još jednom. Skočio je iz kreveta, ubeđen da je Dragan došao da mu zapali kuću. Prišao je vratima drhteći, uzeo kuhinjski nož za svaki slučaj i naglo otvorio vrata. Nož mu je ispao iz ruke. Na njegovom pragu nije bilo vatre. Nije bilo policije. Tamo su stajale gajbe. Deset velikih, drvenih gajbi, napunjenih do vrha najlepšim, modrim, zrelim šljivama. Mirisale su na jesen i slatkoću. A na vrhu prve gajbe, zakačen za ekser, stajao je papir. Milan je pogledao niz put. Video je Dragana kako polako, umornim korakom, odlazi ka svojoj kući. Dragan se nije okrenuo. Milan je kleknuo i uzeo papir. Draganov rukopis bio je krup i jasan. „Komšija, Noćas je vetar bio jak, pa je oborio moje voće. Ja sam sam, ne mogu sve ovo da pojedem, a šteta je da trune. Znam da tvoja deca vole pekmez. Uzmi ovo. Neka im je na zdravlje. I ne brini za stabla. Koren je ostao. Izrašće nova, jača. A ti… ti zasadi svoja, da ne moraš da gledaš u tuđa. Ja ću ti dati sadnice na proleće.“ Milan je čitao poruku, a slova su počela da se mute. Suze, vrele i teške, kapale su na gajbu sa šljivama. Nije bilo optužbe. Nije bilo pretnje. Čovek kome je uništio život, čovek kome je isekao hleb, doneo mu je taj isti hleb na prag da nahrani njegovu decu. Milan je potrčao za Draganom. Stigao ga je na kapiji. Pao je na kolena u prašinu, hvatajući Draganove ruke, one iste ruke koje su juče sakupljale plodove njegove mržnje. “Ubij me, Dragane!” jecao je Milan. “Ubij me, to sam zaslužio! Ja sam posekao! Ja sam zver!” Dragan ga je podigao sa zemlje. Nije ga zagrlio, ali ga nije ni odgurnuo. Pogledao ga je u oči, mirno i duboko. “Znam da jesi, Milane,” rekao je tiho. “Ali ako ja tebi vratim zlom, ko će onda ostati da nam čuva decu? Zlo se zlom ne gasi, već se rasplamsava. Idi kući. Ispeci taj pekmez.” Tog dana, Milan je plakao dok je ložio vatru ispod kazana za pekmez. Njegova deca su jela slatko, ne znajući cenu. Ali Milan je znao. Od tog dana, Milan je postao Draganova senka. On je bio taj koji je prvi došao da pomogne Draganu da posadi nova stabla. On je bio taj koji je čuvao Draganovu kuću kad ovaj nije bio tu. Komšija mu je iz zavisti posekao voćnjak, misleći da će ga uništiti. Ali Dragan mu je uzvratio nečim što je oštrije od svake testere – dobrotom. I tom dobrotom nije spasio samo svoj voćnjak koji je ponovo izrastao, već je isčupao korov zavisti iz srca jednog čoveka i posadio seme prijateljstva koje je trajalo do kraja života. Preuzeto sa facebooka (Preuzeto od Željko Đaković)

Kad se bovori o vječnoj smrti misli se na one osobe koje koje se nisu obratile ili pokajale... e da

Na ovoj zemlji, ne na nebu i novom svijetu.

Dobro nam došao Bosss

Put Života je poznata sveska koju izdaju pod pokroviteljstvo evanđeosko pentekostne crkve. Često smo dobijali ove knjižice koje su sadržavale odlične kratke članke, propovijedi, iskustva koje su pisali mnogi poznati evanđelisti, propovjednici, teolozi. Ovdje ćemo objavljivati tu i tamo pokoji kraći članak iz ove publikacije, pa da krenemo. Gipsy Smith: NEKA NAM BOG POMOGNE Biti sličan Kristu divna je stvar. Znate to kad to vidite. Način kako da dođete u ispravan odnos s Bogom je da se riješite nečega, da se riješite sebe, grijeha, svijeta. Kad to učinite, počet ćete mu sličiti. Kad doista dođete k njemu, riješit ćete se ponosa, kako crkvenog, tako i svjetovnog, ljubavi za reputaciju crkve i ljubavi za svoj vlastiti ugled. To ljude u ovim danima odvlači od Krista. Svi mi, propovjednici i ostali ljudi, riješimo se toga i svakoga drugog lakozavodljivog grijeha te žudimo biti slični njemu, žudimo zaljubiti se u njegovu ljepotu, njegovu čistoću, njegovu svetost. U staroj Grčkoj prevladavalo je mišljenje da je svatko pod utjecajem okruženja te su divni kipovi i slike bili od velike važnosti za svaki dom u kome su njegovi stanovnici htjeli postati savršene forme i stasa. To se možda ne odnosi na tijelo, ali definitivno na dušu. Samo onaj muškarac i žena koji poznaju tajnu Isusove nazočnosti, koji neprestano hodaju s Bogom, koji su naučili ljubiti Isusa kao trajnog druga i prijatelja, rastu u duhu poput njega. Neka nam Bog pomogne da odražavamo njegovu slavu. Charles S. Price: DAJTE PRILIKU Sjetimo se cijene, ne cijene koju će Isus platiti, nego cijene koju je već platio, duga koji je već zbrisao. I sjetimo se da ga svaki muškarac i žena samo jednim činom prisvajanja vjere mogu sada učiniti svojim Spasiteljem i da njihova imena mogu biti zapisana na nebu! Zašto čekati? Zašto ustrajati na silasku u vječnu noć kad je Gospodin već platio cijenu za vaše izbavljenje? Gospodin vam je već omogućio da budete slavno, čudesno i divno spašeni. Zar ga ne želite? Okrećete li se svoje srce od Gospodina koji vas ljubi? Čeznete li za egipatskim varivom? Htio bih da se svaki pojedini od vas okrene od onoga što mu nikada nije donijelo stvaran mir i stvarnu radost i dâ Isusu Kristu priliku u svome životu. Charles S. Price: ZAŠTO I GDJE? Znate li zašto je Isus ponio krunu od trnja, zašto je nosio svoj križ, zašto je bio bičevan i zašto je bio pribit na golgotski križ? Znate li zašto? Da vas spasi, moji grešni prijatelji, da vas spasi od pakla i da vam omogući obnovu vašega srca i spasenje vaše duše. Vjerujete li to? A ipak se okrećemo od njega! Uzimamo blagoslov koji nam je dao, uzimamo odjeću koju nosimo, hranu koju jedemo i zrak koji dišemo; sve što imamo u životu došlo nam je zbog dobrote, milosrđa i ljubavi Božje. Ali većina nas nikada se ne zaustavlja da kaže hvala. Nikada ne stanemo kako bismo razmislili da je Isus na Golgoti umro za nas. "Milosrđe i milost su besplatni; oproštenje velikodušno; tamo je moja otkupljena duša našla slobodu." Gdje? Gdje? Na Golgoti!

Pa kako je dokaz da nije falsifikat to što si ga ti tri puta pročitao. Niko od nas nije eminentni stručnjak iz oblasti analize ranih rukopisa. Аli lako je pokazati da je to navodno jevanđelje falsifikat, a to je da mi imamo autentični spis od apostola Varnave: Varnavinu poslanicu. Varnavina poslanica je od strane stručnjaka ocijenjena kao dokument iz 1. vijeka, dakle iz apostolskih vremena. "The Epistle of Barnabas (Ancient Greek: Βαρναβᾶ Ἐπιστολή) is an early Christian Greek epistle written between AD 70 and AD 135. The complete text is preserved in the 4th-century Codex Sinaiticus, where it appears at the end of the New Testament, following the Book of Revelation and before the Shepherd of Hermas." https://en.wikipedia.org/wiki/Epistle_of_Barnabas Apostol Varnava u svojoj poslanici piše sljedeće: "1. Jer je Gospod radi toga pristao da preda telo (Svoje) na stradanje, da bismo se (mi) oproštenjem grehova očistili, to jest kropljenjem krvi Njegove.2. Jer je pisano ο Njemu — nešto Izrailju, a nešto nama — i to veli ovako: „Bi ranjen za bezakonja naša i mučen za grehe naše; ranom Njegovom mi se iscelismo. Kao ovca na zaklanje bi vođen, i kao jagnje nemo pred onim koji ga striže”. 3. Dužni smo, stoga, da vrlo mnogo zahvaljujemo Gospodu što nam je i ο prošlosti otkrio, i ο sadašnjosti nas umudrio, i ο budućnosti nismo nerazumni. 4. Pismo veli: „He razapinju se uzalud zamke pticama”. Time (hoće da) kaže: da s pravom propada čovek koji zna za put pravde, a sebe odvodi na put mraka. 5. Α još i ovo, braćo moja. Ako je Gospod pristao da postrada za dušu našu, On koji je Gospod celoga sveta, Kojemu je Bog (Otac) rekao pri stvaranju sveta: „Da stvorimo čoveka po slici i prilici našoj”, kako dakle On pristade da postrada od ruke ljudske? — Evo, doznajte to. 6. Proroci, koji od Njega imađahu blagodat, prorokovahu ο Njemu, a On sam postrada zato da uništi smrt i pokaže vaskrsenje iz mrtvih, jer je trebalo da se On javi u telu, 7. da bi i ocima ispunio obećanje, i da bi Sam, pripremajući Sebi narod novi, pokazao budući (= živeći) na zemlji da će, pošto izvrši vaskrsenje, On i suditi." https://promisao.com/varnavina-poslanica/ Dakle apostol Varnava jasno u 1. vijeku piše da je Isus postradao za ljudski rod kako bi se kropljenjem Njegove Krvi očistili ljudski grijesi i uništila smrt. Potpuno je besmisleno tvrditi da je isti apostol pisao da je Isus zapravo spašen i da nije razapet. Ne spominje ni jedno ni drugo. Unaprijed znam šta ćeš reći. Dolina Baka nije Meka, to je dolina na putu do Jerusalima. Kako ću znati kada je to besmislica? Meka se ne pominje u Bibliji uopšte, Meka se nigdje ni ne pominje prije 8. vijeka. Jedino ako misliš na one stihove gdje se kaže da će doći lažni proroci. Da, inače je poznato da Isus nikada nije koristio simboliku i priče tokom Svog djelovanja. O da, sad sam se sjetio, radio je to stalno. Tako je i sa smokvom. Onda ne spominjite nijednog po imenu ili ih obuhvatite zbirnim terminom "proroci". Sama činjenica da je Muhamed izdvojen pokazuje da je on ipak iznad svih ostalih u islamu. A to i islamski izvori potvrđuju kada pišu da je Muhamed najveći prorok. Naravno nameće se pitanje zašto je Muhamed kao najveći prorok rođen normalnim putem, a Isus rođen bez biološkog oca, ali pobogu niko nije tvrdio da je islam smislen. I sad si i sam potvrdio da je Muhamed poseban u islamu iznad ostalih. Pa zašto mu ne bismo vjerovali? Ti nisi svjestan da je apostol Pavle svoje riječi potkrijepio DJELIMA. On je izgubio glavu zbog vjere u Hrista, a materijalno nije dobio ništa. Dobijao je progone, batine, izgnanstva, zatvaranja u tamnice, suđenja. Zašto bi neki lažov i licemjer pristao na sve to? Koji je motiv? Vaš prorok je imao očiti motiv da sve izmisli jer je od "Allaha" dobio moć, vlast, strahopoštovanje svih oko sebe, žene, seksualne robinje, posebne privilegije, bogatstvo. Šta god je poželio, "Allah" mu je odobrio. Dokaz: "O Vjerovjesniče, Mi smo ti dopustili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je." (el-Ahzab 50). Sa druge strane kada je sv. ap. Pavle molio Boga da ga iscijeli od neke bolesti od koje je bolovao: "7. I da se ne bih pogordio zbog mnoštva otkrivenja, dade mi se žalac u tijelo, anđeo satanin, da mi pakosti, da se ne ponosim. 8. Za njega triput Gospoda molih, da odstupi od mene; 9. I reče mi: Dosta ti je blagodat moja; jer se sila moja u nemoći pokazuje savršena. Zato ću se najradije hvaliti svojim nemoćima, da se useli u mene sila Hristova." (2 Korinćanima 12:7-9). To je razlika između Pavla i Muhameda i generalno između Muhameda i svih biblijskih proroka. Biti prorok Božiji nikada nije bilo lako, uvijek je to išlo sa iskušenjima i patnjama, ne sa privilegijama. Pavle nije imao nikakve privilegije, nikakve posebne pogodnosti, imao je samo svoju čvrstu vjeru u Boga i Isusa Hrista i ta vjera ga je držala u životu, ta vjera ga je hranila. To pokazuje da je on zaista čvrsto i istinski vjerovao u hrišćanstvo i nije imao nikakvog motiva da sve izmisli. Ama baš nikakvog. Hristos SE ODREKAO zaštite anđela. Već sam naveo stihove. Morao je postradati i svojevoljno je na to pristao. Jesi čuo možda za nešto što se zove vaskrsenje Hristovo? Hristos nije mrtav već nekih 2000 godina. Ustao je iz mrtvih. Isus kaže da će Sin Čovječiji biti razapet, umrijeće i U TREĆI DAN USTATI IZ MRTVIH. Jel to znači da je po islamu Juda ustao iz mrtvih treći dan? Naravno da ima kada pročitaš čitav Psalam 22 od početka do kraja. Psalam 22 govori o PRAVEDNIKU (Juda to nije bio) koji je pao u ruke Svojih neprijatelja koji su MU PROBILI RUKE I NOGE (krst) i razdijelili Njegovu odjeću među sobom, pravednik Se osjeća odbačenim od Boga, ali se psalam završava proslavom tog Pravednika i Njegovom hvalom Bogu koji je učinio veliko čudo (vaskrsenje). Nema šanse da se govori o Judi. Uostalom, ako vjeruješ da je osoba na krstu povikala "Bože moj zašto si Me ostavio", a što piše u jevanđeljima, logično je da vjeruješ da je ta ista osoba rekla i ovo: "26. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina! 27. Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi." Juda po vama ispada veliki pozitivac, on se čak stara o Isusovoj majci dok je razapet na krstu. Ili je možda osoba na krstu bio Isus. Takođe osoba na krstu je rekla: "Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju." (Luka 23:43). Jel Juda po tebi otišao u raj? Pa kako onda govori nekome da će ta druga biti sa njim u raju? Nisi svjestan da mi znamo kako je Juda umro. "3. Tada vidjevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosveštenicima i starješinama 4. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš vidjeti. 5. I bacivši srebrnike u hramu, iziđe, i otide te se objesi." (Matej 27:3-5). Dakle nema teorijske šanse da je Juda mogao biti na krstu JER JE JUDA VEĆ BIO MRTAV.

Foreknowledge nije Uzrok, to sam ranije objasnio... Tvoje pitanje: "Kakve veze ima Isusova muka i smrt s onim što ja radim?" je najveći promašaj. Kristova muka i smrt imaju direktne veze s tobom jer je On platio cijenu za tvoje naslijeđeno, ropsko stanje pod grijehom. Pomirenje s Ocem koje spominješ je nužno upravo zato što je Adamov čin prekinuo odnos za sve ljude. Dalje, ironična tvrdnja da su "svjesna bića sva iste naravi" je zapravo dokaz onog što su zastupali apostoli (ne ti). Da, svi smo isti zato što smo svi naslijedili istu, slomljenu narav od jednog izvora (Adama). Tvoja navodna "neutralnost" je u Bibliji nazvana ropstvom. Teologija zahtijeva da je Adam bio neizostavan, ili Kristov čin nije univerzalan.

Ako ponoviš još par puta da vjerujem u pogrešne "dogme", to će dati snagu i kredibilitet tvojoj logici, samo tako nastavi... Da smo samo "svjesna bića podložna izboru," Isus bi nam trebao biti samo dobar učitelj, a ne Spasitelj. On sam kaže u Iv 8:34: "Tko god čini grijeh, rob je grijeha". Ne radi se o povremenom lošem izboru, tu se radi o naslijeđenom, ropskom stanju naravi. Pomirenje koje spominješ je upravo lijek za tu slomljenu narav! Dalje, tumačiš Rimljanima 5 kao neku analogiju, a Pavao je koristi kao pravni i povijesni temelj! Ponavljam, da nismo svi pali zbog jednoga (Adama), Krist ne bi mogao postati Drugi Adam i teološki poništiti osudu za cijelu ljudsku rasu. Njegova žrtva je nužna da popravi Adamov univerzalni pravni slom, a ne samo da zbroji pojedinačne grijehe... To je jedini razlog zašto je Adam bio teološki neizostavan!

Po svemu sudeći ima određenu konotaciju zašto je to baš tako jer nema nigde da se konkretno navode imena sestara Avelja i Kaina i Seta, što može da implicira da možda neke sestre nisu eksplicitno navedene da su rođene. Postoji u Svetom Pismu jedno nepisano pravilo da se u ranim biblijskim događajima navedeni samo bitni likovi za koje je vezan neki presudan događaj i onda u tom smislu pored Kaina, Avelja i Sita bilo je još braća ili sestara ali oni nisu navedeni jer njihova uloga (duhovna, istorijska, socijalna, politička i slično) nije bitna. Iako recimo što se ovog pitanja ko je bila Kainova žena jeste na neki način bitno ali ta priča je već rešena na početku Postanja jer se vrlo jasno i eksplicitno tvrdi da je na početku postojao samo jedan par prvih ljudi i niko drugi pored njih, i zato je jasna implikacija da je Kainova žena bila njegova sestra koja se rodila u nekom vremenskom periodu kada i Kain. To je ovo što pišu sv.Jovan Zlatoust i sv.Teodorit Kirski : "I pozna Kajin ženu svoju i rodi Enoha. No može biti da će neko zapitati: Kako je to Kajin imao ženu kad Pismo nigde ne pominje o nekoj ženi. Ne čudi se tome ljubazni, - odgovara Sveti Jovan - Božansko pismo ne čini nigde tačno nabrajanje ženskog pola, nego izbegavajući sve suvišno, ukratko pominje muževe, i to ne sve. Pa i o njima izlaže nam ukratko, npr.da je taj i taj rodio sinove i kćeri i umro. I u ovom slučaju može se smatrati da je Eva posle Kajina i Avelja rodila kćer koju je Kajin i uzeo sebi za ženu. Budući da je to bilo u početku, a međutim, rod čovečji trebalo je da se množi, to je i bilo dozvoljeno da se ženi sa sestrama" Blaženi Teodorit Kirski kaže na pitanje koga je Kajin uzeo za ženu "Očevidno sestru. Tada to nije značilo krivicu, zato što to nije branio nikakav zakon. Sem toga, nije bilo moguće drukčije razmnožavanje ljudi" Toliko za početak ima još dosta zanimljivih stvari.

Božje predznanje o budućim događajima nije jednako Božja volja! Da je tako kako ti tvrdiš u svojim doktrinama, onda bi to bio neki shizofreni bog... u jednom trenutku, takav bog daje uputu što se smije, a što ne, pa onda izriče prokletstvo, a onda ispada da je to sve njegova volja... to nema nikakvog smisla... Dalje, tvoja hipoteza se ruši na činjenici da Isus nije došao riješiti samo posljedice (zbroj naših individualnih grijeha), nego i uzrok, naslijeđenu krivnju i slomljenu narav prenesenu od Adama. Također, tvoja teza direktno proturječi stihu na kojeg se poziva cijela kršćanska teologija spasenja, a to je Rimljanima 5: 12, 19: "Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše," "Jer kao što nepokornošću jednoga čovjeka mnogi postadoše grješnici, tako će i pokornošću Jednoga mnogi postati pravednici." Dakle, spasenje se temelji na dvojici predstavnika: Adamu, glavi starog čovječanstva koje je donijelo osudu, i Kristu, Drugom Adamu, čija je neizostavna uloga poništiti tu pravnu osudu. A što se tiče zadnje misli, tu treba razumjeti Adamovu jedinstvenu poziciju, onda je puno lakše...

Odakle ti ideja da svi hrišćani podrzavaju Izrael. Evo clanak gdje jerusalimski patrijarh poziva na podršku Gazi: Gaza is bleeding under weight of a ‘merciless assault,’ s...Gaza is “a land pierced by the wounds of war, where the innocent bleed beneath the weight of a merciless assault,” Theophilos III, Jerusalem’s Greek Orthodox patriarch, has told a joint press conferen

A tko je taj Bog Otac iz kojeg je Sin čovječji emanirao kao Bog ? Ajde sijeda glavo daj mi Izaijin citat o tom Ocu ; 9 : 6 !!!

I Sin je Bog, i on je "u svemu" prisutan i "sve u njemu ima svoje postojanje", kaže Pavao. Sveprisutnost je Božije svojstvo ili Božija koža. Što sad ? Kažeš Otac nešto posebno. A Je li Izaija pričao gluposti kad kaže za Sina "Bog silni, Otac vječni" ? Kad bi znao razliku naprimjer između Sina Božijeg i Sina Čovječjeg, gdje jedan ima prijestolje a gdje će drugi imati prijestolje vječno (oho što je sad ovo) ...onda bi nešto znao.

Ako grijeh nije prešao na sve ljude preko jednog Adama kao naslijeđena krivnja, onda je cijela uloga Isusa Krista kao Drugog Adama i potreba za Njegovom žrtvom teološki nevažna i besmislena. I ne stoji ti ni druga tvrdnja. Jer izričita zabrana jedenja ploda spoznaje dobra i zla i protjerivanje iz Raja kao kazna direktno opovrgavaju tezu da je Bog želio da upoznamo zlo... samo kažem 😉.

MIHAEL JE PRINC IZRAELA A KRIST JE BOG I KRALJ IZRAELA .... dakle te dvije osobe nisu isto. Iz Danijela se dade jasno izanalizirati da je moćni anđeo koji Danijela ruši u nesvjest zapravo Krist. Mihael pomaže Kristu. Zapravo evo copi paste mog teksta iz jedne radne knjige: SEDAM ARKANĐELA Kao što imamo površne informacije u bibliji o broju nebesa, na sličan način imamo i površne informacije o broju arkanđela. Tako neki istraživači Biblije spominju da imamo samo jednog arkanđela /Mihaela/ dok na primjer katolici operiraju s informacijom o sedam arkanđela ali o tome nemaju eksplicitnu potvrdu u samoj bibliji. Opet ćemo na „zaobilazan“ način (implicitno) iz Biblije utvrditi da i arkanđela ima sedam, kao što imamo i sedam nebesa u kojima svaki arhanđeo vrši uzvišenu upravljačku službu sa svojim anđelima. Ako pojam „arkanđeo“ znači „nad anđeo,“ to ne znači automatski da imamo samo jednog arkanđela koji je nad svim anđelima. Ako imamo sedam nebesa kao posebne cjeline, jasno je da na svim nebesima imamo i anđele, pa ujedno na svakom posebno i arkanđela. Biblija arkanđele naziva i knezovima, a pošto je Mihael u bibliji poznat kao arkanđeo on se naziva kao „jedan od prvih knezova“ (Danijel 10:13) ili jedan od prvih arkanđela. Arkanđeli su ništa drugo nego posebni moćniji anđeli i u tom smislu Biblija ih navodi kao „silni anđeli“ (Otkrivenje 10:1,18:21), ili „sveti anđeli“, knjiga o Tobiji 12:15 gdje arhanđeo Rafael za sebe kaže „Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela.“ Iz ovakvih izvješća nije teško zaključiti da arkanđela ima sedam. U ’Enohovoj knjizi ’daju se imena sedam Promatrača-Arkanđela, bar ona pod kojima su ih poznavali stari Judeji: Uriel, Rafael, Raguel, Mihael, Sarakiel, Gabriel i Ramiel. Neki naučavaju da je Isus zapravo arhanđeo Mihael. Međutim u Danijelu (10:5 i dalje) jasno je da je Danijel imao viđenje i kontakt sa Kristom, Sinom Božjim koji je upoznao Danijela o svom susretu sa arkanđelom Mihaelom, „jednim od najviših knezova anđela“. Dakle u tom događaju ta misteriozna moćna osoba (Krist) od Danijela spomenuta “kao čovjek” postavlja se iznad arkanđela Mihaela jer ga svojom odlukom „ostavlja da se bori“ sa knezom anđela kraljevstva perzijskog sa kojim se on dotad borio. Kad bi Mihael bio jedini ili glavni arhaneđeo onda bi on određivao i slao tu osobu (Krista) kuda da ide i kad će se vratiti. Krist je iznad „vlasti“, arhanđeoskih i anđeoskih struktura. Da se radi o Kristu jasno je iz prethodnih stihova (10:5-6) kojim Danijel opisuje izgled tog anđela. Taj opis usporedimo sa opisom Krista u Otkrivenju po Ivanu 1:13 i pogotovo 2:18 gdje se opisuje moćna i veličanstvena pojavnost Kristova. U 10:20-21 jasno je da taj moćni anđeo određuje sa kogom i koliko će se boriti. Da je Mihael iznad njega on to ne bi govorio. Iznad Mihaela je Krist. On (Krist) tu Danijelu za Mihaela kaže „vaš knez anđela“ (10:21) ukazujući da njemu kao anđelu nije nadređen. Mihael dakle nije njemu knez ili nadređeni iako se taj “visoki gospodar” koji razgovara sa Danijelom može sagledavati kao navjestitelj, objavitelj (10:21) ili anđeo (sagledati 11:1 u svezi 6:22 gdje se konkretno naziva anđelom) . Još nešto; Danijel u 10:16 opisuje da je u susretu sa tim anđelem (Kristom) od njegove veličanstvenosti svu svoju snagu izgubio i klonuo, te da bi ga Krist dodirnuo i ojačao. Danijel je prethodno imao kontakt sa anđelom (arkanđelom) Gabrielom pred čijom pojavom nije pao u nesvjest kao pred Kristom. Danijel tada od Krista prima obavjesti o događanjima do Svršetka kao i apostol Ivan u Otkrivenju kojem se objavljuje Isus i pred kojim je apostol Ivan također imao nemoć i nesvjesticu (1:17) kao i Danijel. Ovdje dakle analitičkim i logičnim sagledavanjem možemo i moramo utvrditi da je Danijelov moćni i tajanstveni anđeo zapravo Sin čovječji i Sin Božji, sam Krist. U Danijel 10:21 i 12:1 Mihael se opisuje kao zaštitnik Danijelovog izraelskog naroda i taj Mihael pomagao je Isusu kako onda u Danijelovo vrijeme tako i ubuduće u hargamedonskoj bici (12:1) u kojoj će učestvovati i ostali arkanđeli.

Metafore o "novom Jeruzalemu" su teške ali imamo naširoka starozavjetna proroštva o Isusovm dolasku u zemaljski Jeruzalem jer se u vezi toga kaže "Ponovo ću tebe izabrati Jeruzaleme". Piše da će Jeruzalem početkom Milenija biti obnovljen od strane cjece očeva koji su bili mrzitelji Jeruzalema. Isto tako piše da će tvoja obaveza biti hodočastiti Jeruzalem i da ćeš pri tome tražiti dozvolu jednog Židova hvatajući ga za rukav,i molit ga "Povedi nas u Jeruzalem jer smo čuli...."! Pozabavi se malo starozavjetnim proroštvo o početku Milenijskog vremena. Novi Jeruzalem dolazi s Neba po završetku Milenija...i sad to za tebe nije bitno.

SISTEM CITIRANJAJE PROBLEMATIČAN...OVDJE MI JE TEŠKO PISATI... Ali ću kratko odgovoriti na Piramidin komentar; Otac je JHVH 1 a Sin je JHVH2. Sin je Bog Izraelov. Dobro si primjetio da on Židove prati u sam Izrael...upravo zato jer je njihov Bog. To se potvrđuje u Hošei 1:7. Izaija na prijestolju vidi Jahvu Boga. Kojeg Jahvu? Pa Jahvu Krista. Apostol Ivan opisuje nevjeru Židova u Isusa (12:37) pa se u slijedećoj rečenici poziva na Izaijino proroštvo o Jahvi (kao Isusu) kojeg Židovi neće prihvatiti. Ključni stih kod Ivana je 41. u kojem stoji; “Tako reče Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.“ I u Otkrivenju imaš ukaze da na zemlju dolaze Otac i Sin, Ali Sin dolazi konkretno kao kralj Izraelov i sudac pa na kraju apostol pozdravlja samo Sinov dolazak "Dođi gospodine Isuse". Kralj Izraelov je Bog. Taj Bog je Isus. Kroz zlatna vrata u Jeruzalem ušao je Jehova (Sin). Prorok Jezekilj nas u stihu 44:1-2 izvještava o tim „zlatnim vratima“ kroz koja je prošao Isus bogočovjek; „I reče mi Jahve: "Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena.“ To je proročki stih jer ta vrata su bila zatvorena (zazidana) od strane muslimana u vrijeme osmanlijskog carstva. Na ta vrata ušao je Isus, Bog Izraelov, ali tada kao ponizni kralj Izraelov na magaretu. Prema proroštvu njega čekaju ta zatvorena, zazidana vrata te će ih on sam otvoriti u svom slavnom dolasku u Jeruzalem početkom Milenijuma. U starom zavjetu imaš slikovite opise Jahvine odjeće koju će krvlju uprljati spašavajući Izrael od napadača, a u Otkrivenju imaš ukaz da je Kristova odjeća crvena krvava. Isus je Jahve. Desetke ovakvih paralelnih ukaza ti mogu demonstrirati.

Grijeh je prešao na sve ljude jer su svi proizašli iz jednog Adama, a tvrditi, da eto, on je bio kriv, pa je pala krivnja na sve je teško održiva... tako nešto ne bi bilo pošteno...

Pitanje kako izgleda odnos između dvoje nakon smrti možda je još dublje od pitanja što se uopće događa sa sviješću. Ovdje, dok smo u tijelu, sve veze prolaze kroz posrednike: vidimo lice, čujemo glas, tumačimo govor tijela, osjećamo nečiju energiju, slušamo riječi i pokušavamo razumjeti što se krije iza njih. Nikada zapravo ne dodirujemo drugu osobu izravno, uvijek dodirujemo njezino tijelo. Nikada ne „vidimo“ tuđu svijest, nego samo njezine izraze. Zato su odnosi nerijetko iskrivljeni, nespretni, puni nesporazuma i obrambenih mehanizama. Ako tijelo više nije tu, taj cijeli sloj signala i šuma otpada. Nakon smrti odnos se ne događa preko očiju, ušiju i mimike, nego izravno između dviju svjesnih osoba. Nema pogrešnog čitanja izraza lica, nema skrivanja iza uloga, nema „nisam to tako mislio“. Druga osoba ti nije ispred, nego ti je prisutna. Ne gledaš više lice, nego vidiš nju. Nema gubitka informacije putem, nema pola izgovorenog, pola prešućenog, pola krivo shvaćenog. Ono što jesi postaje vidljivo, i ono što jest postaje ti jasno. Najbliže što ovdje znamo je ljubav. Kad nekoga stvarno voliš, ima trenutaka kad ne trebaš riječi: znaš što je ta osoba htjela reći prije nego je išta izgovorila, osjetiš da joj je teško i kad se smije, znaš da je „tu“ i kad je daleko. To je sićušni trag onoga što se događa kad više nema tijela. Razlika je u intenzitetu: ono što je sada deset posto iskustva, tamo postaje sto posto. Čisto prepoznavanje identiteta bez maske. Zato ljubav nakon smrti više nije emocija koja prolazi kroz hormone i živčani sustav, ona je stanje svijesti. Ne voliš „na daljinu“; po samom identitetu si povezan s drugim. Ljubav nije kemijski val; to je jedinstvo u kojem drugi istinski jest dobro koje želiš. Nije „osjećam ljubav“ (što i dalje zvuči kao nešto što se događa u tijelu). Umjesto toga, ti „jesi u ljubavi“, a drugi to odmah doživljava. Ljubav postaje prirodni jezik bića, a ne samo povremeni nalet osjećaja. Isto vrijedi i za komunikaciju. Ovdje koristimo riječi, ton glasa, metafore, šutnju… pola toga se izgubi, pola krivo razumije, pola nikad ne izađe na vidjelo. Tamo više nema „slanja poruke“. Umjesto toga postoji neposredno očitovanje istine: drugi zna tvoju namjeru, tvoju stvarnu misao, ono što jesi u dubini, bez namještanja, glume i obrambenih konstrukcija. To nije nasilni upad, jer ego više ne služi kao oklop koji treba čuvati; upravo odsutnost maske doživljava se kao sloboda, a ne kao prijetnja. Koga brine hoće li se sve to „raspršiti“, hoćeš li bez tijela postati neka bezlična para koja se sipa u sve strane. To ne slijedi. Para i magla se raspršuju jer su fizičke, jer su sastavljene od čestica u prostoru. Svijest nije takva. Svijest je centar iskustva, jedinstvena perspektiva, „ja“ koje zna da jest. Ne možeš se raspasti na komadiće jer nisi sastavljen od komadića. Ne možeš nestati kao oblik u prostoru jer tvoj identitet nije geometrija, već osobnost. Ovdje odnos ide preko tijela, signala i jezika; tamo ide preko istine i identiteta. Ovdje vidiš tijelo druge osobe; tamo nju. Ovdje je ljubav emocija koja dolazi i odlazi; tamo je stanje bića. Ovdje je komunikacija posredna i ranjiva na nesporazume; tamo je potpuno transparentna. Ovdje nas prostor razdvaja; tamo nema razdvajanja u takvom kontekstu. Ovdje ego skriva; tamo se identitet otkriva. Nije maglovito, nije prazno, nije dosadno. To je najintenzivniji mogući oblik odnosa, prvi put bez buke, bez maske i bez onoga „šteta što se nismo bolje razumjeli dok smo bili živi“. 1.Iv 4:16 - "I mi upoznasmo i vjerovasmo ljubav, koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i koji ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu."

Ova naša obična morska sol, kažu „ništa ne valja“. Treba uzimati keltsku sol, ona „ima više minerala“. Ne, još bolja je himalajska, ona „ima najviše različitih minerala“. Tako nekako ta gradacija zvuči kao prelazak na višu razinu u videoigri, a ne kao razgovor o običnom začinu. Sad realno. Keltska sol ima nešto više magnezija, ali da bi se unijela dnevna doza magnezija trebalo bi pojesti preko 100 grama takve soli. Za neke druge minerale, potreban unos iznosio bi u kilogramima. Ovisno o proizvođačima, potreban unos može biti još veći. Dalje, himalajska sol navodno ima 81-84 minerala, ali u takvim tragovima da bi se došlo do dnevne doze cinka trebalo bi pojesti preko 100 kilograma soli. Odnosno, minerali u tim solima postoje samo kemijski, ne nutritivno. Jedini legitiman razlog je: više mi se sviđa okus druge soli. Sve ostalo je marketing…

I zašto bismo vjerovali da Muhamed, koji je živio 600 godina poslije Isusa, bolje zna o Isusu nego Pavle koji je živio u isto vrijeme i bio prihvaćen od Hristovih učenika kao apostol. Jasno piše da su sv. ap. Jakov i hrišćanske starješine SLAVILI BOGA kada im je sv. ap. Pavle objasnio šta je Bog preko njega učinio neznabošcima tj. koliko ih je prešlo u hrišćanstvo. Oni mu govore da odradi ritualne radnje očišćena koje Jevreji traže ne jer smatraju da Pavle radi i uči nešto pogrešno, već da pobije KLEVETE Jevreja, zato i kažu "svi će doznati, da ono, ŠTO SU ČULI ZA TEBE, ništa nije". d

Presmiješno mi je kako muslimani nabijaju hrišćanima na nos da smo mi sljedbenici svetog apostola Pavla. Sveti apostol Pavle je živio u isto vrijeme kao i Isus Hristos i PRIHVAĆEN JE OD STRANE HRISTOVIH APOSTOLA KAO AUTENTIČNI I ISPRAVNI APOSTOL. Dakle, oni ljudi koji su sa Hristom živjeli i od Hrista učili dok je On bio na zemlji su potvrdili da je ono što Pavle govori i piše ispravno i da se to poklapa sa onim što je njima predao Hristos. Riječi svetog apostola Pavla o Gospodu Hristu i o drugim pitanjima vjere imaju ogromnu težinu zbog gore navedenih činjenica. Apsurdno je tvrditi da je o Isusu Hristu bolje i više znao neko ko je živio sedam vijekova poslije na totalno drugom području. Muslimani isto tako nikako ne mogu odgovoriti na pitanje zašto bi Pavle sve izmislio ako je sve oko njega laž. Šta je on dobio tim lažima? Gubitak privilegovanog položaja u jevrejskom društvu, muke, patnje, zatvaranja, sudske procese i na kraju odsijecanje glave. Ljudi obično lažu kako bi time sebi stvorili neki dobitak. Samo je Pavle izgleda sve izmislio kako bi sebi natovario tolike nevolje na vrat i izgubio život.

Dakle, u stihovima koje si dao nigdje ne piše da su tugovali 100 godina! Nego se navodi kad su dobili Šeta. Pošto i dalje tvrdiš da su sigurno postojali neki drugi ljudi koje je Bog stvorio, kako onda objašnjavaš ovaj stih: Rim 5. 12. "Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše,"

Ne piše možda zato što se autor ne fokusira na kronologiju i detalje... vidiš da se bavi s dva rodoslovlja... ne spominje druge sinove i njihovu liniju. I tvoja pretpostavka o sto godina tugovanja je također upravo ono što druga strana radi kad na svoj način slaže "sliku"...

Ne trpe jer ga nema. Trpi se samo u paklu. To je najveca prevara od svih , onima koji misle da su vjernici pa hodaju po svjetu bez Boga ,onda ce se u tom "međuprostoru " pokajati . Mozda bi bio dobro da se piše o pokajanju. To je prevažan čin. Samo dok si potpuno svjesno bice sa zdravim razumom donosis neku odluku pa tako i o pokajanju. Isuse Kriste ti stvarno nisi zaslužio umrijeti zbog mene jer na tebi ne bijaše grijeha ,ali ja jesam zgrijesila zato ti neizmjerno zahvaljujem na prevelikoj milosti i kajem se zbog svakog svog grijeha .Hvala ti sto si umjesto mene platio kaznu da ja mogu biti oslobođena i spasio me od vjecne smrti. Ti si moj Gospodin i Spasitelj iz iz ljubavi cu hoditi Tvojjm uskim putem koji vodi sve do Raja u Kraljevstvo Božjem.

Zašto bi milostivi Bog spašenu dušu još neko vrijeme mučio u vatri. Teme postoje već na forumu "Teološke debate" o besmrtnosti duše i paklu. Mrtvi ništa ne znaju, ta duša nije neka svjesna cjelina, ali to na drugim temama možemo. Kako nešto nematerijalno može se pržiti u vatri? Za izvesti jednu doktrinu potrebno je dosta biblijskih stihova. Navedi mi makar 5 koji govore o čistilištu?

“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.” (Matej 18,20)? Po mom skromnom misljenju "dva svijedoka" su simbol "malog stada", i to ne masovnih crkvenih denominacija u kojima su vecinom nepreumljeni ljudi na okupu iz pogresnih pobuda, kao da pripadaju nekoj politickoj stranki ,nego se radi o istinskim mirotvorcima koji ce se sinovima Bozim zvati.A takvih ljudi je jako malo.Ti se ne bave puno telogijom ali su postigli nivo preumljenja da mogu istinski ljubiti neprijatelje svoje i moliti za one koji ih progone.

Umjesto neprovjerljivih povijesnih priča o tome tko je neuspješno pokušao, jedini objektivan dokaz da se radi o čudu bio bi da vatra stalno krši zakone fizike, na primjer, da kontinuirano ne emitira toplinu ili da ne zahtijeva kisik za gorenje, što nisam našao da je zabilježeno...

Prilično je jasno da se to odnosi na lažne proroke sa kojima se Jeremija borio čitav svoj život. Ovo je besmisleno. Zašto bi Bog davao otkrivenja i pustio da ih ljudi tek tako iskrive? Koji je smisao toga? Zašto je tek kod Kur'ana odlučio da je dosta i da zapravo treba sačuvati ono što je rekao ljudima? Ispada da je Bog nepravedan jer pušta da ljudi ostaju bez istinitog otkrivenja.

Carter Conlon: POBJEDA U TEŠKA VREMENA Biblija upozorava da će u posljednje dane prije Kristova povratka biti neiskazana tama i veliki otpad, ali vjerojatno većina od nas nikada nije razmišljala da će živjeti u vrijeme ovakvoga moralnog rasula. Prije nego je David postao kralj, živio je u razdoblju kad je njegova vlastita nacija bila u strašnom duhovnom nazadovanju. Samovolja i lažna duhovnost pod kraljem Šaulom bili su u punom zamahu, vodeći naciju prema onome što bi neizbježno bio jasan poraz bez božanske intervencije. David je ubrzo otkrio da ga progoni vojska koja se nadala odbaciti sve što je predstavljalo Boga. Dakako, znamo da je David na kraju postao netko tko je promijenio stvari. Što mi trebamo činiti u ove dane? Moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena. "Izbavi me, Gospode, od zla čovjeka, od čovjeka nasilja očuvaj me! Od onih koji smišljaju zlo u srcu" (Ps 140,2-3). U ovom psalmu David misli na one koji su tražili rješenje u ljudskim okvirima. On je slika Krista u onoj generaciji i osjeća da je pozvan za nešto više od jadnoga nasilja i uvreda svoje generacije. I mi moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena: "Gospodine, ne želim biti dio problema, nego dio rješenja. Pomogni mi da mi se misli vrate na duhovne stvari. Odvrati me od medija i svega što bi moglo otrovati moj duh i učiniti da moje riječi izgube snagu i postanu onakve kakve ima ovaj svijet. Daj mi svoga Svetog Duha! Daj mi svoje misli, svoj um, svoje suosjećanje za mnoge. Pomogni mi da ljubim čak i svoje neprijatelje!" U fizičkom svijetu, mi smo na slabijoj strani, ali u duhovnom, mi smo već izvrsni pobjednici. Posjednuti smo s desne strane Boga Svemogućeg, Boga koji je već uništio sile tame i sjedi u svoj moći i vlasti. Imamo izravan pristup do Božjega prijestolja i snagu da potisnemo tamu te vjerujemo da će u danima koji su ispred nas biti pobjeda i veselje!

Pobio si islam ovim stihovima. U islamu je strogo zabranjeno Allaha zvati ocem i smatrati da ljudi mogu biti djeca Božija, a Isus upravo to govori. Još jedna suprotnost Isusa i Muhameda.

Autor nepoznat: PRIJATELJU, BUDI MUDAR! Ne sumnjam da su oni, koji nisu molili dok se gradila arka, molili kad je došao potop, ali njihove molitve nisu bile uslišane. Ne sumnjam da kad je Lot izašao iz Sodome, Sodoma je zavapila Bogu, ali bilo je prekasno; Božja ih je kazna zbrisala sa zemlje. Prijatelju moj, sada nije prekasno, ali može biti prekasno u ponoć. Ne mogu naći nijedno mjesto u Bibliji gdje piše da možeš prizvati Isusa sutra. Neopravdano bih to rekao. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2). Kakvu su zlatnu priliku imali oni Jeruzalemci s Kristom u svojoj sredini! Vidimo da je Sin Božji plakao nad Jeruzalemom; iz njegova je srca izbijala žalost dok je vapio: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!" (Mt 23,37). On je vidio četrdeset godina unaprijed kako dolazi Tit sa svojom vojskom i opsjeda grad. Tada su prizivali Boga, ali bilo je prekasno i milijun sto tisuća ljudi bilo je pobijeno. Sad je vrijeme milosti. Možda govorim nekome tko ima malo dana milosti, nekome tko će ubrzo biti ugrabljen, tko možda više nikada neće čuti još jednu propovijed, tko čuje svoj posljednji poziv. Prijatelju moj, budi mudar! Odluči da ćeš sada potražiti kraljevstvo Božje. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2). Krist vas poziva da dođete: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28). O da svi sad nađemo okrjepu u Kristu! Neka ništa ne odvrati vaš um; u ovom trenutku odlučite riješiti ovo veliko pitanje svoje vječnosti.

Charles S. Price: IMAMO LI U SRCU NAZOČNOST? S nama je danas problem što provodimo previše vremena s ovom umjetno stvorenom organizacijom koju svijet naziva crkvom, a ne sa samim Kristom. Kažemo da "crkva" ima stav za ovo i da "crkva" ima stav za ono, ali nas Pismo uči da moramo započeti sa samim Gospodinom Isusom Kristom. Ako imamo Kristov duh, imamo sve, jer imamo samog Krista, ali ako nemamo taj duh, onda nemamo ništa. Čovjek se može pridružiti crkvi, ali ako nema Kristov duh, nije kršćanin. Tako kaže Pavao. Čovjek može biti kršten u vodi, ali ako nema Kristov duh, nije Kristov. Možete sjediti za stolom Večere Gospodnje i s ostalima biti njezin dionik, ali ako nemate Kristov duh, to ne znači ništa više od hrane i pića koje imate kod kuće. U srcu mora boraviti Nazočnost koja će se u životu neophodno očitovati.

NEUGASIV OGANJ ======== Neugasiv Oganj je povezan sa Vječnim Tijelima u kojima će svi NE spašenici biti uskrsnuti, a to znači i Vječnu Muku u Vječnom Ognjenom Jezeru u koje će i PAKAO – SMRT biti bačeni. .... JEREMIJA 21,12 dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja, ili će moj gnjev planut` poput vatre, raspalit` se NEUGASIVO zbog vaših opačina. NZNZNZ MATEJ 3,12 U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti OGNJEM NEUGASIVIM. MARKO 9,43 "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u PAKAO, u OGANJ NEUGASIVI. LUKA 3,17 U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti OGNJEM NEUGASIVIM.

Jedan je Isus, druga dvojica anđelu. Sveti Duh se u Bibliji nikada ne prikazuje kao čovjek. To je ili golub, ili vatra, ulje, što samo govori da nije neko treće biće. Reci mi, kad kažeš moja ruka, noga - to sve pripada tebi. Božji duh, to pripada Bogu, to je njegov duh. Moj duh pripada meni, to nije nikakva druga osoba pored mene. Duh ima mnoge oznake: karakter, razum, život itd.

Što je Milenijsko ili Tisućugodišnje kraljevstvo vladavine Isusa Krista na Zemlji? Trebamo li ga shvatiti doslovno? Milenijsko ili Tisućgodišnje kraljevstvo naziv je tisućgodišnje vladavine Isusa Krista na zemlji. Neki tih 1000 godina pokušavaju protumačiti kao alegoriju. Neki smatraju da 1000 godina trebamo shvatiti figurativno da znači „veoma dugo vremensko razdoblje“. Zbog toga, neki ne očekuju doslovnu, fizičku vladavinu Isusa Krista na zemlji. Međutim, šest puta u Otkrivenju 20,2-7 jasno piše da će Milenijsko kraljevstvo trajati 1000 godina. Da je Bog kojim slučajem htio saopćiti da se radi o „dugom vremenskom razdoblju“ , to je mogao vrlo jednostavno i učiniti, bez izričitog i opetovanog ponavljanja točnog vremenskog okvira. Biblija kaže da će Krist, kada se vrati na zemlju, postaviti sebe za Kralja u Jeruzalemu, te će sjediti na Davidovu prijestolju (Luka 1,32-33). Bezuvjetni savezi zahtijevaju doslovni, fizički Kristov povratak da uspostavi kraljevstvo. Abrahamov savez obećao je Izraelu zemlju, potomstvo i vladara, te duhovni blagoslov (Postanak 12,1-3). Palestinski savez obećao je Izraelu obnovu i zauzeće zemlje (Ponovljeni zakon 30,1-10). Davidov savez obećao je Izraelu oproštenje – način na koji će nacija biti blagoslovljena (Jeremija 31,31-34). Prigodom drugoga dolaska, ovi savezi će se ispuniti kada se Izrael ponovno okupi iz naroda (Matej 24,31), obrati (Zaharija 12,10-14) i obnovi u zemlju pod vladavinom Mesije, Isusa Krista. Biblija govori o uvjetima tijekom Milenija kao o fizički i duhovno savršenoj okolini. Bit će to vrijeme mira (Mihej 4,2-4; Izaija 32,17-18); radosti (Izaija 61,7. 10); utjehe (Izaija 40,1-2); te bez siromaštva (Amos 9,13-15) i bolesti (Joel 2,28-29). Biblija nam također kaže da će u Milenijsko kraljevstvo ući samo vjernici. Radi toga, bit će to vrijeme potpune pravednosti (Matej 25,37; Psalmi 24,3-4); poslušnosti (Jeremija 31,33); svetosti (Izaija 35,8); istine (Izaija 65,16); i punine Svetoga Duha (Joel 2,28-29). Krist će vladati kao kralj (Izaija 9,3-7; 11,1-10), s Davidom kao kraljevskim namjesnikom (Jeremija 33,15. 17. 21; Amos 9,11). Plemići i upravitelji će također vladati (Izaija 32,1; Matej 19,28). Jeruzalem će biti „političko“ središte svijeta (Zaharija 8,3). Otkrivenje 20,2-7 jednostavno daje točno vremensko razdoblje Milenijskog kraljevstva. Međutim, čak i bez ovih odlomaka, postoje bezbrojni drugi koji ukazuju na doslovnu vladavinu Mesije na zemlji. Ispunjenje mnogih Božjih saveza i obećanja ovisi o doslovnom, fizičkom, budućem kraljevstvu. Ne postoji nikakva čvrsta osnova za nijekanje doslovnog shvaćanja Milenijskog kraljevstva i njegova tisućgodišnjeg trajanja.

Gdje nalaziš u Bibliji ovo što si rekao, da kad bezbožni odu na nebo kao duhovi, tamo ih čekaju misionari koji propovijedaju. Ako je to tako, onda bi mogao malo da se vratim u svijet i da živim prijašnjim životom, malo diskoteke, malo alkohol, provodi i slično, jer kad umrem dočekaju me misionari i obratim se....zašto sada da se odričem svijeta.

Hristos je jako puno puta Svoje pouke započinjao sintagmom "zaista ti/vam kažem" i u svakom slučaju bi odmah nakon toga uslijedila poruka. Nije dodatno precizirao vremenskom odrednicom "danas". Ne vidim razlog zašto bi Luka 23:43 bio izuzetak. Fokus će biti samo na Luki jer je to tekst u kojem se nalazi gornji stih ali u sva 4 Jevanđelja je ista priča: "Reče pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini." (Luka 4:24). "A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega." (Luka 9:27). "Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti." (Luka 12:37) "Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviće ga." (Luka 12:44). "I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega." (Luka 18:17). "zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega," (Luka 18:29) "I reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:" (Luka 21:3) Vidimo da u svim gore navedenim stihovima struktura izgleda ovako: zaista ti/vam kažem PORUKA. Nigdje ne ide zaista ti/vam kažem danas PORUKA. Sa tim u vidu, logičan zaključak je da je Hristova poruka razbojniku na krstu bila "danas ćeš biti sa Mnom u raju".

Amy Carmichael BITKA JE GOSPODNJA "Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas" (Pnz 1,30). Hvala Bogu za bojne retke u Bibliji. Svakoga dana našega života ulazimo u nepoznato, posebno svakoga ponedjeljka ujutro, jer tjedan će sigurno biti bojno polje, izvana, tamo gdje je vidljivo, i iznutra, u nevidljivom životu duha koji je često krajnje neprijatno bojno polje za dušu. Ovako ili onako, "Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas". Zatim dolazi riječ koja će, vjerujem, nekima od vas, kao i meni, donijeti vrlo lijepu utjehu, jer Duh Božji ide dalje te govori o pustinji i onome što se tamo dogodilo: "A vidio si ... (da) te Jahve, Bog tvoj ... nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića" (Pnz 1,31). Nije li bilo tako tijekom svih pustinjskih dana koje smo upoznali? Neće li on tako činiti i tijekom svih drugih sušnih mjesta koja leže pred nama? Postoji li onda išta i može li biti išta čega se trebamo bojati? Mi smo njegovi vojnici, hvala Bogu za to, ali mi smo i njegova dječica. "Nikada nećemo biti previše odrasli", kao što je to rekao brat Lawrence, "da nas on ne bi zagrlio i podragao."