Maki

Pa nekada je ta šutnja puna značenja.

Ako je krštenje djece bilo zabranjeno u apostolsko doba, zanimljivo da niko od apostola u svojim poslanicama ne opominje hrišćane da svoju djecu pripremaju za krštenje. Isto tako u Djelima apostolskim ne vidimo nigdje da se krsti dijete nekog od hrišćana, a nakon sticanja navodne potrebne dobi za krštenje.

Pa vidiš da je Bogu bilo sasvim u redu da se bebama od osam dani sjeckaju dijelovi tijela. Ne vidim zašto bi Bogu onda smetalo da se bebe krste. Sv. ap. Pavle krštenje i poredi sa obrezanjem, nazivaju krštenje obrezanjem nerukotvorenim. Argument da bebe ne mogu biti krštene jer ne mogu shvatiti značaj krštenja nije održiv ako se ima u vidu da bebe nisu mogle shvatiti ni značaj obrezanja pa su ipak bile obrezivane sa osam dana (muške bebe naravno).

"Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvojega." (Postanje 17:12).
Ovo su riječi koje Bog izgovara Avramu.

Ne vidim šta je tu sporno. U SZ su se muška djeca obrezivala sa osam dana života. Niko ni njih nije pitao da li hoće da im se skrati organ.

Iz njihovog ponašanja se to vidi.

Pa one buduće jevrejske prakse koja je ustanovljena davanjem zakona na Sinaju, u koju vjersku praksu spada i svetkovanje subote.

I odgovorio sam koji je kontekst tog stiha.

Subota je obznanjena na Sinaju kao znak između Boga i izrailjskog naroda i od strane apostola Pavla je označena kao sjena Hristovog tijela. Ovo je nesporna biblijska realnost koju Elena Vajt nikad ne može promjeniti.

Već dao. Vrati se unazad i pročitaj.

Opcija 3. Pročitam šta je apostol Pavle zapravo napisao i onda uvidim da nema nikakve kontradikcije. Subota je sjena, a počinak o kojem apostol piše je budući počinak koji će nam dati Hristos.

Praslika nije 1:1 kopija budućeg ispunjenja ako nisi znao. Bitna je suština.

Ne znam ja kome ne ide matematika. Nekako je puno stihova koji vas pobijaju.

I kako to mijenja apostolovu jasnu poruku da je subota sjena Hristovog tijela? Subota nije sjena Hristovog tijela zbog žrtvoprinošenja u subotu, već je upravo i sam element subotnjeg počinka praslika Hristove žrtve, u konkretnom slučaju Njegovog počinka u grobu.

Subota u Kološanima 2:16 jeste sedmična subota, budući da su te druge subote na koje ti misliš već navedene u kategoriji "praznici". Besmisleno je da apostol Pavle opet navodi jedno te isto, kad je te subote već naveo pod praznicima. Dakle radi se o sedmičnoj suboti. Apostol kaže da su sjena "praznici, mladine, subote". To nije jedini slučaj da se te tri kategorije navode zajedno i postoji jasan redoslijed u tom navođenju. Praznici (godišnji događaji), mladine (mjesečni događaji), subote (sedmični događaji). Dakle u navođenju praznika, mladina i subota subote su sedmične subote, pa je jedini mogući zaključak da je tako i kod apostola Pavla u Kološanima 2:16. Jel sad jasnije?

A odakle ti ideja da je to neko od apostola rekao za subotu?

Slični stavovi se reprodukuju i u nekim kasnijim djelima svetitelja, ali sam htio citirati sv. Ipolita jer je on živio u prvim vijekovima hrišćanstva.

Među evangelističkim protestantima često je prisutno mišljenje da je dužnost hrišćana da podržavaju modernu državu Izrael, naročito u njihovim neprestanim ratovima sa okolnim arapskim zemljama. Često se evangelisti pozivaju na Bibliju kako bi opravdali ova svoja stanovišta, međutim moje pitanje je koliko je to stanovište opravdano imajući u vidu neprijateljski stav koji judaizam ima prema hrišćanstvu, a koji je prisutan i u današnjem Izraelu.
Rabinski judaizam, najrasprostranjenija grana modernog judaizma, je potekao od farisejstva. Nakon što su Rimljani uništili jerusalimski hram 70. godine naše ere, sadukeji su nestali i fariseji su ostali kao dominantna grupa u judaizmu. Farisejski učenik Johanan ben Zakai je pobjegao prije pada Jerusalima i u Javniji osnovao farisejsku školu iz koje se kasnije izrodio rabinski judaizam. Poznato je protivljenje fariseja Gospodu Isusu Hristu i njihove spletke protiv Njega, pa ne čudi da je i rabinski judaizam duboko antihrišćanski. U Talmudu, centralnom tekstu rabinskog judaizma, pišu razne gadosti o Gospodu Isusu Hristu poput grozota da je Njegova Majka, Prečista Vladičica naša Bogorodica i Uvijekdjeva Marija, zapravo spavala sa rimskim vojnikom i rodila Hrista, optužbi da je Hristos bio mađioničar i varalica itd.
Svako malo se pojave izvještaji o napadima na hrišćane u Izraelu, na hrišćane pljuju u Izraelu, izraelski ministar Ben Gvir je rekao da je pljuvanje hrišćana (fizičko pljuvanje da budem jasan) jevrejska tradicija, izraelska policija redovno maltretira hrišćanske hodočasnike u Jerusalimu i drugim mjestima, jevrejski radikali napadaju hrišćane, a nekada ih i ubiju kao u slučaju sv. novomučenika Filumena koji je skončao ubijen od strane jevrejskih ekstremista.
Izraelski zločini po Gazi su uništili crkvu sv. Porfirija Gaskog. Moderna država Izrael je sekularna na papiru, ali je utemeljena na rabinsko-talmudskim osnovima u pogledu odnosa prema vjerskim manjinama, naročito prema hrišćanima.
Ako nešto ujedinjuje judaizam i islam, to je mržnja prema hrišćanstvu. Prema visokim autoriteta judaizma, kao što je Mojsije Majmonid, hrišćanstvo je idolopoklonička religija, dok islam nije.
Imajući u vidu navedeno, mogu li hrišćani biti cionisti?

Činjenica da su neki starozavjetni pravednici bili poligamisti ne čini poligamiju ništa boljom u Božijim očima. Nema starozavjetnog poligamiste koji nije otkrio opasnosti tog načina života i kome taj način života nije napravio problem.

To mi je mazohistički pristup. Ti isti evangelisti će prvi upirati prstom u islamski ekstremizam, a jevrejski prešućuju.

Neće više nikada biti krvnih žrtava, osim onih koje će ustanoviti Antihrist da obmane Jevreje. Krvne žrtve su ukazivale na krsnu žrtvu Gospoda Isusa Hrista i poslije te žrtve bilo kakve krvne žrtve nemaju nikakvog smisla. Sv. ap. Pavle je zaista prinosio žrtve u Djelima 21, ali to je činio iz snishođenja prema Jevrejima da umiri njihove predrasude prema njemu, a ne jer je smatrao da te žrtve više imaju ikakvu moć.

Nije bilo osam zemalja, već tri. Egipat, Sirija i Jordan. I nisu oni napali Izrael već je Izrael napao njih. Takođe, tada su u Egiptu i Siriji na vlasti bili sekularni nacionalisti (Naser u Egiptu, batisti u Siriji), a ne islamisti.

A zašto se taj izraz ne bi mogao sagledati u okviru hrišćanske terminologije koja je tada bila prisutna? Čemu odmah pozivanje na Stari zavjet? Vi imate pogrešnu perspektivu da Bibliju, a samim tim i izraze u Bibliji, tretirate kao nešto potpuno izolovano od svega ostalog, kao u nekom vakuumu, i ništa van Biblije ne može pojasniti stvari u Bibliji. Autori Biblije nisu bili izolovani od okolnog svijeta.
Taj stih glasi:
"ἐγενόμην ἐν πνεύματι ἐν τῇ κυριακῇ ἡμέρᾳ, καὶ ἤκουσα φωνὴν ὀπίσω μου μεγάλην ὡς σάλπιγγος"
Sv. Ignjatije Bogonosac, inače učenik sv. Jovana Bogoslova, pisca Otkrivenja, u svojoj poslanici Magnežanima kaže:
"Ako su. dakle, oni koji su živeli u starim stvarima (u Starom Zavetu) došli u novinu nade, ne više subotijići (ne praznujući subotu), nego živeći po danu Gospodnjem. (praznujući nedelju)"
"Εἰ οὖν οἱ ἐν παλαιοῖς πράγμασιν ἀναστρα. φέντες εἰς καινότητα ἐλπίδος ἦλθον, μηκέτι σαββατίζοντες, ἀλλὰ κατὰ κυριακὴν ζῶντες"
Ovo je dokaz da je u ranom hrišćanstvu riječ kyriake označavala nedelju. Ne vidim zašto bismo sv. Jovana Bogoslova čupali iz tog konteksta.

Takođe, tumačenje da se tu radi o onom eshatološkom danu Gospodnjem ima slabost u tome što dan Gospodnji označava dan velikog suda Božijeg, projave Carstva Božijeg, Božije sile, moći, poraza nevjernika itd. Ali Otkrivenje 1 je tek početak vizija sv. Jovana Bogoslova. Nema smisla da on kaže da je bio u duhu na dan Gospodnji u Otkrivenju 1, a još nije dobio ni vizije događaja koji PRETHODE tom danu Gospodnjem. Preuranjeno je jednostavno.

Pa ako su znali značaj Imena Gospodnjeg onda ga nisu uzimali uzalud. Iz njihovog ponašanja u pogledu Imena Božijeg proizlazi da su ga uzimali u usta samo u posebnim prilikama, a ne uzalud.

1 Mojs.2,1-4:
Hajdemo još jednom:
"Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi.
Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim.
To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se." (2 Mojsijeva 31:15-17).
Između Mene i SINOVA IZRAILJEVIH, ne između Mene i svih ljudi.

"I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre.
I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega." (Nemijina 9:13-14).

Pa ima. Praoci su Ime Božije uzimali samo u posebnim prilikama, recimo kada su se zaklinjali njime. To nesporno ukazuje da im je bilo poznato koliko je Ime Božije značajno i sveto.

Mojsije nije ništa slagao, samo je opisao razlog buduće izrailjske vjerske prakse.

Pa ne treba ti se nacrtati da ako su muž i žena jedno tijelo u braku to znači da je bilo kakav intimni kontakt sa drugom osobom pogrešan i narušava harmoniju tog jednog tijela.

Pa jeste, to je moralni zakon Božiji u svakom čovjeku koji se zove i savjest. Ali odakle tebi ideja da subota spada u taj zakon? Subota nije urođena čovjeku.

To je ipak više od vašeg zabijanja glave u pijesak i ignorisanje niza stihova koji su jasni u tome da je subota sjena.

A zašto se taj izraz ne bi mogao sagledati u okviru hrišćanske terminologije koja je tada bila prisutna? Čemu odmah pozivanje na Stari zavjet? Vi imate pogrešnu perspektivu da Bibliju, a samim tim i izraze u Bibliji, tretirate kao nešto potpuno izolovano od svega ostalog, kao u nekom vakuumu, i ništa van Biblije ne može pojasniti stvari u Bibliji. Autori Biblije nisu bili izolovani od okolnog svijeta.
Taj stih glasi:
"ἐγενόμην ἐν πνεύματι ἐν τῇ κυριακῇ ἡμέρᾳ, καὶ ἤκουσα φωνὴν ὀπίσω μου μεγάλην ὡς σάλπιγγος"
Sv. Ignjatije Bogonosac, inače učenik sv. Jovana Bogoslova, pisca Otkrivenja, u svojoj poslanici Magnežanima kaže:
"Ako su. dakle, oni koji su živeli u starim stvarima (u Starom Zavetu) došli u novinu nade, ne više subotijići (ne praznujući subotu), nego živeći po danu Gospodnjem. (praznujući nedelju)"
"Εἰ οὖν οἱ ἐν παλαιοῖς πράγμασιν ἀναστρα. φέντες εἰς καινότητα ἐλπίδος ἦλθον, μηκέτι σαββατίζοντες, ἀλλὰ κατὰ κυριακὴν ζῶντες"
Ovo je dokaz da je u ranom hrišćanstvu riječ kyriake označavala nedelju. Ne vidim zašto bismo sv. Jovana Bogoslova čupali iz tog konteksta.

Takođe, tumačenje da se tu radi o onom eshatološkom danu Gospodnjem ima slabost u tome što dan Gospodnji označava dan velikog suda Božijeg, projave Carstva Božijeg, Božije sile, moći, poraza nevjernika itd. Ali Otkrivenje 1 je tek početak vizija sv. Jovana Bogoslova. Nema smisla da on kaže da je bio u duhu na dan Gospodnji u Otkrivenju 1, a još nije dobio ni vizije događaja koji PRETHODE tom danu Gospodnjem. Preuranjeno je jednostavno.

Nisam te pitao kada su ga uzimali vec dokaze da ga nisu uzimali uzalud,jel to stoji izricito zapisano ili je to tvoj logicki zakljucak ( koji je svakako tacan) ???
Hajdemo jos jednom ali sad doooooobro otvori oci,razum i srce:

1 Mojs.2,1-4:
" Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,..."

Kao sto se jasno vidi iz Pisma,izvestaj o stvaranju pocinje sa 1 Mojs.1,1 a zavrsava sa 1 Mojs.2,3 kada Bog POSVECVUJE I BLAGOSILJA sedmi dan u kome pociva da bi nakon toga u sledecem stihu Mojsije konstatirao DA JE TO postanje neba i zemlje ,tada je sva delatnost tog kompleksnog procesa zavrsena !!!
Jel su ti se sad oci konacno otvorile Maki,jel sada vidis konacno KADA je Bog blagoslovio i posvetio sedmi dan ????

Ja sam izričito ostavio mogućnost i drugih načina kojima se moglo ukazati da su praoci svetkovali subotu, ali problem za vas što ni tih drugih načina nema u Knjizi Postanja.

U smislu da nigdje ne vidimo da iko svetkuje subotu prije Sinaja, a izričito se kaže da je subota obznanjena na Sinaju. To nam jasno ukazuje da Bog nije posvetio subotu u raju, već da se radi o opisu buduće izrailjske vjerske prakse.

Zabrana preljube se može izvesti iz Božijeg ustanovljavanja braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene.

Ne pokušavam ja prošvercati ništa. Knjiga Postanja na nedvosmislen način ukazuje da je ljudima bilo poznato da je preljuba zabranjena. Imaš primjer Avimeleha recimo. Sa druge strane, Knjiga Postanja šuti o bilo kakvom svetkovanju subote prije Sinaja. To nije švercanje, već jednostavno čitanje teksta.

Ne, moja vjerska zajednica iznova i iznova odgovara na to pitanje, samo se vama ne sviđa odgovor pa ad nauseam ponavljate ista pitanja praveći se da niste dobili odgovor.

Nismo mi oni koji zatvaraju oči pred jasnim riječima apostola.

Aha,dakle Mosjije bi trebao obavezno zapisati i sledece: " I A vram nikada ne koristise Bozje ime uzalud"ili na bilo koji drugi nacin kako bi se naglasio pravio smisao NE UZIMANJA UZALUD Bozjeg imena...
U redu,lopta je kod tebe - ili priznaj da takav tekst ne postoji ili priznaj da si raspolozen da falsifikujes Sveto Pismo.
Kako bre nedokazana,evo citata jos jednom:
1 Mojs.2,1-4:
" Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,..."
Hmmm,cini se da si raspolozen za mudrovanje,u redu...
Hajdemo ovako - dali je za tebe prihvatljivo da ti kazem da je takva poruka pre toga u proslosti data vernima NA ISTOM MESTU gde je data i ona koja izricito brani preljubu !!!
Ili je za tebe mozda preljuba bitnija od svetkovanje subote po Bozjem primeru ?
Molim konkretne dokaze u prilog tvom odgovoru da na osnovu toga povukli paralelu...imam utisak da se krecemo u pravom smeru,izvoli !
Nisi dobro procitao moje pitanje,daj se molim te fokusiraj na SVE ASPEKTE 4-te Bozje zapovesti a ne samo na poicinku,evo ih ponavljam redosledno:
Poziv da se secamo da svetkujemo sedmi dan
Poziv da radimo aktivno u toku 6 radnih dana citavog zivota a ne samo ponekad u toku godine/a
Poziv da obustavimo sve uobicajene radne aktivnosti u toku sedmog dana
Da sve to radimo ne zato sto mozda dobro za nas,prakticno,zdravo ( sve je ovo vec i naucno ppotvrdjeno) ili sta god drugog radi vec ZATO STO JE BOG STVORIO SAV OVAJ SVET U TOKU RALNIH 6 DANA I POCINUO U SEDMOM

Trebao je zapisati da svetkuju subotu na isti način na koji je zapisao da su se obrezivali, pravili žrtvenike, žrtvovali životinje itd.

Vidi se po tome što su Ime Božije uzimali u usta samo kada je to bilo neophodno, kao recimo prilikom davanja zakletvi. To znači da su bili svjesni značaja Božijeg Imena.

Subota nije zapisana u srcima ljudskim inače bi svim narodima bilo urođeno da svetkuju subotu, a vidimo da nije.

"I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre.
I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega" (Nemijina 9:13-14).

Izvini, a gdje piše da Bog PODSJEĆA Izrailjce na subotu. Fino i jasno piše da je na Sinaju Bog OBZNANIO subotu.

Ajde još jednom pažljivo pročitaj šta sam napisao.

Ti to vidi sa apostolom Pavlom koji je subotu nazvao sjenom Hristovog tijela. Uostalom i Hristos je prije Svog tjelesnog počinka u grobu radio, propovijedao, pozivao na pokajanje itd.

Ne vidi se jer nigdje ne vidimo da svetkuju subotu. Misliš da Mojsije nije bio dovoljno sposoban da to zabilježi?

Prije Sinaja 10 zapovijesti nisu bile jedna cjelina. Neke zapovijesti koje su postale dio 10 zapovijesti su i prije Sinaja bile relevantne, neke nisu. Subota spada u ovu drugu grupu.

Bog je subotu posvetio na Sinaju. Nemija 9:14 je nesporan dokaz za to. U Postanju se opisuje posvećenje subote tehnikom prolepse na način na koji sam već objasnio. U Knjizi Postanja se ne kaže "TADA Bog posveti", već "ZATO Bog posveti". Navodi se razlog KASNIJE izrailjske vjerske prakse, ne kaže se da je ta praksa ustanovljena tada.

Ne možeš. Bog je stvorio svijet za šest dana. Ali ti ne treba subota da to shvatiš. Bog je Stvoritelj pa je Stvoritelj, subota to ne može ni izmijeniti ni potvrditi.

Rekao je da subotnji počinak PREDSTOJI Božijem narodu. To je počinak u koji će nas Hristos uvesti kada opet dođe. To nije sedmična subota. Apostol Pavle izričito kaže da starozavjetni Izrailjci NISU ušli u taj počinak, a pošto su starozavjetni Izrailjci svetkovali subotu onda je potpuno nemoguće da je taj počinak isto što i sedmična subota jer bi onda starozavjetni Izrailjci ušli u počinak, a apostol kaže da nisu.

Jesu, to ne znači da isti set odredbi važi i za starozavjetne Izrailjce i za hrišćane. Skini donji veš pa ćeš se uvjeriti u to.

Hristovog tijela. Subota je praslika počinka Hristovog tijela u grobu na Veliku subotu.

Prije pada u grijeh Adam i Eva su imali savršen odnos sa Bogom, koji je uključivao i nesporno poimanje Boga kao Stvoritelja. Previše je rupa u ideji da je subota data Adamu i Evi.

Molio bih adventiste koji vjeruju da je subota ustanovljena prije pada u grijeh da pojasne koja je svrha uspostavljanja neradnog dana prije nego što je ljudima uopšte data kazna da sa mukom obrađuju zemlju. Adam i Eva u raju nisu sa mukom obrađivali zemlju, već su jeli plodove sa drveća. Subota ima smisla jedino u post-grehovnom kontekstu kada su se ljudi umarali, pa im je trebao odmor.

Pa imamo dokaze. Svi praoci su se klanjali samo Jednome Bogu, a Ime Božije su uzimali u usta sa velikim poštovanjem što znači da su bili svjesni da ga ne smiju uzimati u usta uzalud.

Pa recimo da negdje u Novom zavjetu vidimo da apostoli poslije Hristovog vaznesenja svetkuju subotu ili da negdje ističu njen značaj. Vi adventisti ne možete tri rečenice sastaviti da ne pomenete subotu, kod apostola ne vidimo toliku opsjednutost subotom. I ne možeš subotu porediti sa drugim zapovijestima jer je po vama subota najbitnija zapovijest koja sija iznad svih ostalih.

Nije morao precizirati jer se obraćao farisejima koji su Jevreji.
Ako se subota odnosila na sve ljude, zašto Bog u Starom zavjetu neizrailjskim narodima nikada ne uzima za zlo to što nisu svetkovali subotu. Navode se mnogi grijesi tih naroda od idolopoklonstva, gordosti, brutalnosti, prevarnosti itd. Nigdje se ne navodi kršenje subote kao grijeh. To se spočitava samo Izrailjcima.