Maki

To su Enoh i Ilija. Bog ih je očito iz nekog posebnog razloga sačuvao od smrti. Ovo je taj razlog.

Da li onda po tebi Jehovini svjedoci imaju ispravnu vjeru? Oni vjeruju da je Isus Hristos i Gospod i Spasitelj, ali negiraju da je Bog već kažu da je stvoreno biće. Vjernici treba da služe Bogu u Duhu I ISTINI.

Pa ne negiram ja da će se dio jevrejskog naroda spasiti, ali to će se dogoditi KROZ NJIHOVO PRIHVATANJE ISUSA HRISTA KAO MESIJE. To se još nije dogodilo. Moderna država Izrael je zasnovana na tekovinama rabinskog tj. farisejskog judaizma koji odbacuje Isusa Hrista. Takođe, država Izrael je puna anti-hrišćanskih radikala koji pljuju i napadaju hrišćane, a u nekim slučajevima se to završi smrtnim ishodom, kao npr. u slučaju svetog mučenika Filumena Hasapisa koji je 1979. godine postradao od strane jevrejskih ekstremista. Sveti Oci su jasni i u tome da će većina Jevreja slijediti Antihrista koji će se zacariti u trećem jevrejskom hramu u Jerusalimu i da će tek nakon toga doći do pokajanja jevrejskog naroda.

Ne znam, ali znam koji je dokaz da se na vas NE ODNOSE te Hristove riječi. Evo dio priče koju je Hristos ispričao prije tih riječi kao uvod u tu pouku: "36. Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto. 37. A najzad posla im sina svojega govoreći: Postidjeće se sina mojega. 38. A vinogradari vidjevši sina rekoše među sobom: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo, i da prisvojimo nasljedstvo njegovo. 39. I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše." (Matej 21:36-39). Dakle šef vinograda (Bog) šalje Svog Sina (Isusa) vinogradarima (Jevrejima) koji ubijaju Sina (raspeće). Jasna priča kao dan. Ali naravno vi ne vjerujete da je Isus Sin Božiji niti da je umro. Tako da ste u kontradikciji sa Isusovim riječima i Njegove riječi se ne mogu odnositi na vas. Više sreće drugi put.

Samom pripadnošću Crkvi neće, ali hoće se spasiti kroz život u Crkvi i po Crkvi. Pavle za Crkvu kaže da je stub i tvrđava istine. U Crkvi je istina. Za spasenje je uvijek bila potrebna ISPRAVNA vjera. Ne bilo kakva vjera u Isusa Hrista, jer po toj logici će i muslimani biti spašeni jer i oni na neki svoj način vjeruju u nekog svog Isusa. Sv. ap. Pavle kaže da jeretici neće ući u Carstvo Božije i strogo zabranjuje da vjerujemo drugačijim "jevanđeljima" o Hristu.

A odakle je potekao moderni rabinski judaizam? Pa upravo od fariseja. Dokaz: "Rabbinic Judaism, the normative form of Judaism that developed after the fall of the Temple of Jerusalem (ad 70). Originating in the work of the Pharisaic rabbis, it was based on the legal and commentative literature in the Talmud, and it set up a mode of worship and a life discipline that were to be practiced by Jews worldwide down to modern times." https://www.britannica.com/topic/Rabbinic-Judaism Jevreji su nekada bili primaoci tog obećanja, više nisu. Otpali su od Boga i dok se Njemu ne vrate, ne mogu biti nosioci Božijih obećanja. Hrišćani su novi Izrailj. "Znam djela tvoja, i nevolju i siromaštvo - ali si bogat - i hulu onih koji govore da su Judejci a nisu, nego sinagoga satanina." (Otkrivenje 2:9).

Pa kako je dokaz da nije falsifikat to što si ga ti tri puta pročitao. Niko od nas nije eminentni stručnjak iz oblasti analize ranih rukopisa. Аli lako je pokazati da je to navodno jevanđelje falsifikat, a to je da mi imamo autentični spis od apostola Varnave: Varnavinu poslanicu. Varnavina poslanica je od strane stručnjaka ocijenjena kao dokument iz 1. vijeka, dakle iz apostolskih vremena. "The Epistle of Barnabas (Ancient Greek: Βαρναβᾶ Ἐπιστολή) is an early Christian Greek epistle written between AD 70 and AD 135. The complete text is preserved in the 4th-century Codex Sinaiticus, where it appears at the end of the New Testament, following the Book of Revelation and before the Shepherd of Hermas." https://en.wikipedia.org/wiki/Epistle_of_Barnabas Apostol Varnava u svojoj poslanici piše sljedeće: "1. Jer je Gospod radi toga pristao da preda telo (Svoje) na stradanje, da bismo se (mi) oproštenjem grehova očistili, to jest kropljenjem krvi Njegove.2. Jer je pisano ο Njemu — nešto Izrailju, a nešto nama — i to veli ovako: „Bi ranjen za bezakonja naša i mučen za grehe naše; ranom Njegovom mi se iscelismo. Kao ovca na zaklanje bi vođen, i kao jagnje nemo pred onim koji ga striže”. 3. Dužni smo, stoga, da vrlo mnogo zahvaljujemo Gospodu što nam je i ο prošlosti otkrio, i ο sadašnjosti nas umudrio, i ο budućnosti nismo nerazumni. 4. Pismo veli: „He razapinju se uzalud zamke pticama”. Time (hoće da) kaže: da s pravom propada čovek koji zna za put pravde, a sebe odvodi na put mraka. 5. Α još i ovo, braćo moja. Ako je Gospod pristao da postrada za dušu našu, On koji je Gospod celoga sveta, Kojemu je Bog (Otac) rekao pri stvaranju sveta: „Da stvorimo čoveka po slici i prilici našoj”, kako dakle On pristade da postrada od ruke ljudske? — Evo, doznajte to. 6. Proroci, koji od Njega imađahu blagodat, prorokovahu ο Njemu, a On sam postrada zato da uništi smrt i pokaže vaskrsenje iz mrtvih, jer je trebalo da se On javi u telu, 7. da bi i ocima ispunio obećanje, i da bi Sam, pripremajući Sebi narod novi, pokazao budući (= živeći) na zemlji da će, pošto izvrši vaskrsenje, On i suditi." https://promisao.com/varnavina-poslanica/ Dakle apostol Varnava jasno u 1. vijeku piše da je Isus postradao za ljudski rod kako bi se kropljenjem Njegove Krvi očistili ljudski grijesi i uništila smrt. Potpuno je besmisleno tvrditi da je isti apostol pisao da je Isus zapravo spašen i da nije razapet. Ne spominje ni jedno ni drugo. Unaprijed znam šta ćeš reći. Dolina Baka nije Meka, to je dolina na putu do Jerusalima. Kako ću znati kada je to besmislica? Meka se ne pominje u Bibliji uopšte, Meka se nigdje ni ne pominje prije 8. vijeka. Jedino ako misliš na one stihove gdje se kaže da će doći lažni proroci. Da, inače je poznato da Isus nikada nije koristio simboliku i priče tokom Svog djelovanja. O da, sad sam se sjetio, radio je to stalno. Tako je i sa smokvom. Onda ne spominjite nijednog po imenu ili ih obuhvatite zbirnim terminom "proroci". Sama činjenica da je Muhamed izdvojen pokazuje da je on ipak iznad svih ostalih u islamu. A to i islamski izvori potvrđuju kada pišu da je Muhamed najveći prorok. Naravno nameće se pitanje zašto je Muhamed kao najveći prorok rođen normalnim putem, a Isus rođen bez biološkog oca, ali pobogu niko nije tvrdio da je islam smislen. I sad si i sam potvrdio da je Muhamed poseban u islamu iznad ostalih. Pa zašto mu ne bismo vjerovali? Ti nisi svjestan da je apostol Pavle svoje riječi potkrijepio DJELIMA. On je izgubio glavu zbog vjere u Hrista, a materijalno nije dobio ništa. Dobijao je progone, batine, izgnanstva, zatvaranja u tamnice, suđenja. Zašto bi neki lažov i licemjer pristao na sve to? Koji je motiv? Vaš prorok je imao očiti motiv da sve izmisli jer je od "Allaha" dobio moć, vlast, strahopoštovanje svih oko sebe, žene, seksualne robinje, posebne privilegije, bogatstvo. Šta god je poželio, "Allah" mu je odobrio. Dokaz: "O Vjerovjesniče, Mi smo ti dopustili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je." (el-Ahzab 50). Sa druge strane kada je sv. ap. Pavle molio Boga da ga iscijeli od neke bolesti od koje je bolovao: "7. I da se ne bih pogordio zbog mnoštva otkrivenja, dade mi se žalac u tijelo, anđeo satanin, da mi pakosti, da se ne ponosim. 8. Za njega triput Gospoda molih, da odstupi od mene; 9. I reče mi: Dosta ti je blagodat moja; jer se sila moja u nemoći pokazuje savršena. Zato ću se najradije hvaliti svojim nemoćima, da se useli u mene sila Hristova." (2 Korinćanima 12:7-9). To je razlika između Pavla i Muhameda i generalno između Muhameda i svih biblijskih proroka. Biti prorok Božiji nikada nije bilo lako, uvijek je to išlo sa iskušenjima i patnjama, ne sa privilegijama. Pavle nije imao nikakve privilegije, nikakve posebne pogodnosti, imao je samo svoju čvrstu vjeru u Boga i Isusa Hrista i ta vjera ga je držala u životu, ta vjera ga je hranila. To pokazuje da je on zaista čvrsto i istinski vjerovao u hrišćanstvo i nije imao nikakvog motiva da sve izmisli. Ama baš nikakvog. Hristos SE ODREKAO zaštite anđela. Već sam naveo stihove. Morao je postradati i svojevoljno je na to pristao. Jesi čuo možda za nešto što se zove vaskrsenje Hristovo? Hristos nije mrtav već nekih 2000 godina. Ustao je iz mrtvih. Isus kaže da će Sin Čovječiji biti razapet, umrijeće i U TREĆI DAN USTATI IZ MRTVIH. Jel to znači da je po islamu Juda ustao iz mrtvih treći dan? Naravno da ima kada pročitaš čitav Psalam 22 od početka do kraja. Psalam 22 govori o PRAVEDNIKU (Juda to nije bio) koji je pao u ruke Svojih neprijatelja koji su MU PROBILI RUKE I NOGE (krst) i razdijelili Njegovu odjeću među sobom, pravednik Se osjeća odbačenim od Boga, ali se psalam završava proslavom tog Pravednika i Njegovom hvalom Bogu koji je učinio veliko čudo (vaskrsenje). Nema šanse da se govori o Judi. Uostalom, ako vjeruješ da je osoba na krstu povikala "Bože moj zašto si Me ostavio", a što piše u jevanđeljima, logično je da vjeruješ da je ta ista osoba rekla i ovo: "26. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina! 27. Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi." Juda po vama ispada veliki pozitivac, on se čak stara o Isusovoj majci dok je razapet na krstu. Ili je možda osoba na krstu bio Isus. Takođe osoba na krstu je rekla: "Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju." (Luka 23:43). Jel Juda po tebi otišao u raj? Pa kako onda govori nekome da će ta druga biti sa njim u raju? Nisi svjestan da mi znamo kako je Juda umro. "3. Tada vidjevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosveštenicima i starješinama 4. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš vidjeti. 5. I bacivši srebrnike u hramu, iziđe, i otide te se objesi." (Matej 27:3-5). Dakle nema teorijske šanse da je Juda mogao biti na krstu JER JE JUDA VEĆ BIO MRTAV.

Jevrejski narod nije ni pod kakvim blagoslovom više. Upravo suprotno. Oni su na sebe navukli prokletstvo zbog onih riječi "krv Njegova na nas i na našu djecu". Oni su svoj blagoslov izgubili kada su se okrenuli protiv Hrista. "43. Zato vam kažem da će se od vas uzeti Carstvo Božije, i daće se narodu koji donosi plodove njegove." (Matej 21:43). Stari Izrailj više ne postoji. Novi Izrailj je Pravoslavna Crkva.

Ne postoji nikakva "hrišćanska zabluda" oko Izraela. Radikalni pro-izraelski stav imaju uglavnom američki evangelisti koji se sa apostolskim hrišćanstvom nisu sreli ni u putu. Pravoslavni hrišćani generalno nemaju pretjerano pozitivan stav o Izraelu. Znamo mi šta judaizam misli o nama isto kao što znamo šta vi mislite o nama. Oko toga vi imate konzensus i oko toga se nikada niste sporili. To je vjerovatno jedina stvar koja vas spaja.

Hrišćani nemaju nikakav dug prema Jevrejima.

Odakle ti ideja da svi hrišćani podrzavaju Izrael. Evo clanak gdje jerusalimski patrijarh poziva na podršku Gazi: Gaza is bleeding under weight of a ‘merciless assault,’ s...Gaza is “a land pierced by the wounds of war, where the innocent bleed beneath the weight of a merciless assault,” Theophilos III, Jerusalem’s Greek Orthodox patriarch, has told a joint press conferen

Kakva je mudrost u falsifikatu iz srednjeg vijeka? The gospel's origins and author have been debated, though it is commonly asserted to date to the 13-15th centuries,[2] much too late to have been written by Barnabas (fl. 1st century CE). Many of its teachings are synchronous with those in the Quran and oppose the New Testament. https://en.wikipedia.org/wiki/Gospel_of_Barnabas Evo i danas imamo takvih slučajeva: Islam ne može biti logičan jer je islam mješavina svega i svačega. Judaizma, hrišćanstva, arapskog paganizma, Muhamedovog egoizma. To je sve smućkano. Pa vjerujete u totalne besmislice poput one da je Avram sagradio nekakvu kocku u pustinji Bogu iza nogu oko koje se ljudi moraju vrtiti i da moraju ljubiti nekakav crni kamen. Muhamed je najočitiji lažni prorok. Bukvalno mu je "Allah" bio sredstvo za ispunjavanje želja. Muhamed hoće žene? "Allah" kaže može. Muhamed hoće vlast? "Allah" kaže može. Čak je i Ajša jednom rekla da "Allah" žuri da ispuni Muhamedove želje (Bukhari 4788). Pravim prorocima Bog ne ispunjava želje, oni . A zamisli da je to Isus uradio kako bi uputio određenu poruku? Smokva simboliše Jevreje koji su otpali od Boga zbog svog nevjerovanja pa su zbog toga pali pod Božiji sud. Hrisos je već na Svom pravom mjestu, sa desne strane Oca. Hristos kaže za Sebe da je Sin Božiji: "24. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. 26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; 27. I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. 28. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega," (Jovan 5:24-28). Valjda On zna najbolje Ko je i Šta je. Evo sav se tresem od straha. Zašto se onda ne pominju svi oni već samo Muhamed ako su svi jednaki? Nisu to gluposti. Poštovanje koje vi ukazujete Muhamedu je potpuno nespojivo sa poštovanjem koje je ukazivano prorocima poput Avrama ili Mojsija. Judaizam i hrišćanstvo nisu opsjednuti pojedinačnom prorokom kao islam. Interesantno da ne citiraš sljedeći stih: "8. Iako bijaše Sin, preko stradanja nauči se poslušnosti," Dakle jasno se kaže da je Hristos postradao. Apostol Pavle govori da je Otac više puta uslišavao Hristove molitve, ali da ipak nije uslišio molitvu da Hristos izbjegne smrt jer je to bilo neophodno. A ta molitva koju ti spominješ je glasila ovako: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću, nego kako ti!"(Matej 26:39). O čemu se tu radi? Hristos je bio zaista čovjek i kao čovjek prirodno je da je imao strah od krsta i stradanja pošto je to bila mučna i bolna smrt i zato se molio da Ga mimoiđe ta čaša, ali je isto tako znao da je domostroj spasenja zahtjevao Njegovu smrt i potčinio je Svoju ljudsku želju da izbjegne smrt volji Očevoj. Dalji razvoj događaja to pokazuje. Već odgovoreno. Isus je Sin Čovječiji. "13. A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji?" (Matej 16:13). Isus je takođe govorio da će umrijeti I USTATI IZ MRTVIH: "22. A kad su hodili po Galileji, reče im Isus: Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudske; 23. I ubiće ga, i treći dan ustaće. I veoma se ožalostiše." (Matej 17:22-23). Falsifikat iz srednjeg vijeka nije dokaz za bilo šta.

Mislim da postoji mogućnost da je Jevanđelje po Mateju originalno napisano na hebrejskom ili aramejskom, ali ostala jevanđelja jesu originalno napisana na grčkom. Svi rani rukopisi jevanđelja su na grčkom. Mislim da eventuelna postojeća hebrejska potstruktura može biti objašnjena time da su apostoli ipak bili Jevreji kojima je maternji bio aramejski, a sigurno da su preko sinagoge poznavali i nešto hebrejskog pa i njihov grčki oslikava njihovo porijeklo. Mislim da je jedan od glavnih dokaza da jevanđelja nisu originalno pisana na hebrejskom taj što jevanđelisti nekada navode hebrejske ili aramejske termine (npr. Imanuilo, Akeldama, Raka) i onda objašnjava njihovo značenje, što nema smisla ako je originalni jezik jevanđelja isti kao i jezik tih termina.

Ne da napuste svoje žene, samo da žive djevstveno što nije toliko neshvatljivo ako se uzme u obzir da apostol Pavle ističe da je djevstvenost bolja od bračnosti.

Čudno kako je onda Muhamed sušta suprotnost svim navedenim osobama. "11. A dajem vam na znanje, braćo, da jevanđelje koje sam ja blagovijestio, nije od čovjeka; 12. Niti ga ja primih od čovjeka, niti naučih, nego otkrivenjem Isusa Hrista." (Galatima 1:11-12). Sve što je Pavle učio dobio je od Isusa Hrista tako da tu ne može biti nikakve kolizije, samo nerazumijevanja teksta.

Navedi konkretne stihove.

Idalje mi je nejasno šta činjenica da je riječ "Bog" u aramejskom i arapskom jeziku slična zapravo dokazuje. I arapski i aramejski su semitski jeziki i logično je da će riječi biti slične, maltene i iste. I u hebrejskom je riječ za Boga slična: elohim. Imamo taj A/E - L - H korijen riječi. Arapski hrišćani Boga nazivaju Alahom pa ih to ne čini muslimanima. Presvetu Bogorodicu arapski hrišćani nazivaju Umm-alillahi, što znači Majka Alahova tj. Majka Božija.

Prokleti u smislu da je svaki pojedinačni Jevrejin kriv za Hristovu smrt, to svakako ne. Ali definitivno jesu sebi navukli Božiji sud na vrat sa onim riječima "krv Njegova na nas i na našu djecu". Te riječi su označile konačni otpad jevrejskog naroda, makar velike većine istog, od Boga i započele period teških stradanja i muka za taj narod, koji nažalost još nije došao pameti, ali doći će. Sveti apostol Pavle im to obećava.

Ne znam koja je relevantnost ove teme.

Ipak kasni nastanak samog naziva ukazuje na to da učenje o čistilištu nije bio razvijeno u prvim vijekovima hrišćanstva, što dosta govori o njegovoj validnosti. 2 Makavejska ne govori da molitve za mrtve pomažu mrtvima u čistilišnom ognju. Govori samo o tome da molitve za mrtve pomažu mrtvima. 2 Makavejska povezuje molitve za mrtve sa vaskrsenjem, ne sa nekakvim čistilištem. O tome govori sv. Marko Efeski. Molitve za mrtve pomažu preminulima koji su umrli sa nekim manjim grijesima koje nisu ispovijedili i za koje se nisu pokajali i to na način da im Bog na konačnom sudu nakon sveopšteg vaskrsenja (a na što asocira i 2 Makavejska) ipak da nagradu prikladnu pravednicima, a ne da završe u paklu sa nepokajanim grešnicima. Dakle ti grešnici se čiste kroz Božiju milost, ne kroz nekakav čistilišni oganj. Da, neki Oci pišu o čistilištu, ali to se može smatrati njihovim mišljenjem, a ne dogmom Crkve. Dogmati Crkve se ustanovljavaju kroz konsenzus Otaca, ne kroz mišljenja pojedinih. Ili možda jednostavno kod ranih Otaca nije postojao koncept čistilišta kakav je kasnije razvijen u RKC.

To se zove kulturni senzibilitet. Jevreje je pridobijao govoreći im o njihovim prorocima, dok je Grcima ukazivao da i oni imaju one koji su smatrali da postoji samo jedan Bog. Tu nema ništa sporno. Bitno je da je PORUKA bila ista i Jevrejima i Grcima. Nije Jevreje pozivao da vjeruju u Isusa Hrista na drugačiji način u odnosu na Grke.

Da, to apsolutno to znači. Isus Hristos je svijetu ostavio toliko duhovne mudrosti kroz Svoje poruke i priče da do dan danas ljudi pominju te pouke o ljubavi, smirenosti, krotkosti, požrtvovanosti itd. Autora Kur'ana to ništa ne interesuje. To mu je nebitno, ali je bilo bitno dati dozvolu Muhamedu da vjenča ženu svog usvojenog sina ili da naredi ljudima da ga ne ometaju u kući. Islamski "bog" ima čudne prioritete. Uh, baš ogromna korist od toga da Muhamed može ženiti ženu svog usvojenog sina. Kakva bezvremenska mudrost. Samo totalna neznalica može reći da od Hristovih poruka nema nikakve koristi. Besjeda na gori je vrhunac moralnog bogoslovlja koji još uvijek nije nadmašen. To su fenomenalne poruke o ljubavi, miroljubivosti, smirenosti, odanosti i vjeri u Boga. Zašto je to autoru Kur'ana nebitno? Mi sada ne pričamo o Hristovom božanstvu, već o Njegovim moralnim porukama koje su nepostojeće u islamu. Pa nešto ne vidim da poštujete tu zabranu. Kako se postaje musliman? Tako što se izgovori šehadet. Čije je ime u šehadetu? Muhamedovo. Ako ne uzdižete Muhameda iznad ostalih proroka, zašto je samo on u šehadetu. Zašto se samo pozivate na njegove pouke iz hadisa? Zašto se nekada ne pozovete na druge poruke? Takođe: "“And (remember) when We took from the Prophets their covenant, and from you (O Muhammad), and from Nooh (Noah), Ibraaheem (Abraham), Moosaa (Moses), and ‘Eesa (Jesus) son of Maryam (Mary). We took from them a strong covenant”[al-Ahzaab 33:7] And Muhammad (peace and blessings of Allah be upon him) is the best of them. This is indicated by the fact that he was their imaam on the night of the Mi’raaj, because no one but the best is put forward. More evidence that he is the best of them comes from Abu Hurayrah, who said: “The Messenger of Allah (peace and blessings of Allah be upon him) said: ‘I will be the leader of the sons of Adam on the Day of Resurrection, and the first one for whom the grave will be opened, and the first to intercede, and the first whose intercession will be accepted.’” https://islamqa.info/en/answers/10669/the-superiority-of-the-prophet-(peace-and-blessings-of-allah-be-upon-him)-to-all-of-creation Toliko o tome. Za vas je Muhamed u suštini polubog, samo to ne govorite javno. Toliko obožavanje jednog proroka je bilo potpuno nepoznato prije islama. Mojsije je najveći jevrejski prorok pa ga Jevreji ne pominju svako malo niti se stalno pozivaju na to šta je on rekao kao vi sa Muhamedovim hadisima. Islamski Isus je kukavica koja uvaljuje druge da prime mučenje umjesto njega. To je toliko apsurdno i uvredljivo za lik i djelo Isusa Hrista da nemam riječi da to opišem. To je potpuno blaćenje i klevetanje. Znam već napamet sve vaše argumente. Stari zavjet kaže da će Bog poslati Svog anđela da zaštiti Njegove pravednike. I Bog je više puta ispunjavao te Svoje riječi na Isusu Hrista jer Ga je spašavao od smrti. Ali kada je došlo vrijeme Isus Hristos Se svojevoljno ODREKAO te zaštite: "52. Tada mu reče Isus: Vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož, od noža će poginuti. 53. Ili misliš da ne mogu umoliti sad Oca svoga da mi pošalje više od dvanaest legiona anđela? 54. Kako bi se, dakle, ispunila Pisma da ovako treba da bude?" (Matej 26:52-54). Stari zavjet je izrazito jasan da će Mesija stradati i to za grijehove drugih: "Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih." (Isaija 53:5-7). Isus Hristos Sam za Sebe kaže da će biti ubijen i to na krstu: "17. I polazeći Isus gore u Jerusalim, uze nasamo na putu Dvanaestoricu učenika, i reče im: 18. Evo idemo gore u Jerusalim, i Sin Čovječiji biće predan prvosveštenicima i književnicima; i osudiće ga na smrt; 19. I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga šibaju i razapnu; i treći dan vaskrsnuće." (Matej 20:17-19). Ipak ja više vjerujem Isusu nego Muhamedu. To na šta se ti pozivaš nam govori da se grijesi očeva neće uračunavati u krivicu djeci. O tom principu je govorio i Hristos kada je iscijelio slijepoga pa su drugi mislili da je on slijep jer su njegovi roditelji bili grešni. Ti stihovi ne govori o Mesiji. Moraš razlučivati o čemu se govori. Hristos nije običan čovjek. On je i došao u svijet da bude Jagnje Božije, bezgrešna žrtva za otkup grijehova svijeta. A Stari zavjet na koji se ti pozivaš jasno uči da nema očišćenja grijehova bez krvi: "Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća." (Levitska 17:11). Jevrejske životinjske žrtve nisu mogle u potpunosti da očiste grijehe, one su mogle samo da ih "pokriju", ali za potpuno uništenje grijehova bila je potrebna Žrtva nad žrtvama, bezgrešni Sin Božiji. To znači da imamo lijek za grijeh i smrt. Grijeh nije samo prestupanje Božije zapovijesti ili postupanje protivno nekim propisima, grijeh je duboka i teška bolest koja odvaja Boga od čovjeka, to je metafizička realnost koja uništava vezu između Boga i čovjeka. Čovjek se može pokajati, ali to nije dovoljno jer je čovjek nemoćan da svojim silama, ma koliko one bile jake, nadjača tu bolest i obnovi nekadašnju vezu Boga i čovjeka. Sila grijeha je jača od sile čovječije. Tu pomaže samo Božija blagodat. A ta blagodat je ljudima došla preko Hristove smrti i vaskrsenja. Hristos je otplatio dug grešnih ljudi, uništio je na krstu obveznicu naših grijeha i omogućio nam da potpuno uništimo grijeh i njegove posljedice. Hristova smrt i vaskrsenje su vakcina za grijeh. Prije Hrista su ljudi eventualno mogli da olakšaju simptome grijeha, poslije Hrista možemo da izliječimo bolest grijeha. Hristova smrt nam nije opravdanje za činjenje grijeha ništa više nego što je postojanje vakcina protiv velikih boginja opravdanje za one ljude koji se namjerno zaraze tom bolešću. Vjeruj mi, nemam ni ja ništa drugačije mišljenje o vašoj religiji. Bog nije u sili, nego u pravdi. Kada Se Bog javio sv. proroku Iliju na Horivu, nije mu Se javio u ognju ili u munjama, nego u lahoru. Muslimanski falsifikat iz 14. vijeka. Naravno da je to rekao. Isus je tim riječima citirao Psalam 22 koji se završava zaključkom psalmopojca da ga Bog IPAK NIJE OSTAVIO i da će proslavljati Boga. Isus tim riječima iskazuje da Se On zaista muči na krstu, ali da nije izgubio vjeru u Oca i da je to Njegova najveća pobjeda. Kako kaže sveti apostol Pavle Bog je posramio mudrost mudrih.

I zašto bismo vjerovali da Muhamed, koji je živio 600 godina poslije Isusa, bolje zna o Isusu nego Pavle koji je živio u isto vrijeme i bio prihvaćen od Hristovih učenika kao apostol. Jasno piše da su sv. ap. Jakov i hrišćanske starješine SLAVILI BOGA kada im je sv. ap. Pavle objasnio šta je Bog preko njega učinio neznabošcima tj. koliko ih je prešlo u hrišćanstvo. Oni mu govore da odradi ritualne radnje očišćena koje Jevreji traže ne jer smatraju da Pavle radi i uči nešto pogrešno, već da pobije KLEVETE Jevreja, zato i kažu "svi će doznati, da ono, ŠTO SU ČULI ZA TEBE, ništa nije". d

Kada se Presvetoj Djevi Mariji navršiše tri godine od rođenja, sveti pravedni roditelji njeni Joakim i Ana odlučiše da je predadu Bogu na službu prema ranijem obećanju svome. Stoga oni sazvaše u Nazaret, gde življahu, sve svoje srodnike iz carskog i arhijerejskog roda, – jer sam pravedni Joakim bejaše iz carskoga roda, a cypruga njegova sveta Ana bejaše iz arhijerejskoga roda, – a isto tako i hor besprekornih devica. Pritom oni spremiše mnogo sveća i ukrasiše Prečistu Djevu Mariju carskim blagoljepijem, kao što o tome svedoče sveti Oci. Sveti Jakov, arhiepiskop Jerusalimski, od lica svetog Joakima govori ovako: Pozovite besprekorne kćeri Jevrejske, da one uzmu sveće upaljene. – Od lica pak pravedne Ane sveti German, patrijarh Carigradski govori: Ispunjavam pred Gospodom zavet koji izrekoše usta moja u tuzi mojoj, i radi toga sabrah hor devica sa svećama, sazvah sveštenike, sakupih srodnike, svima govoreći: Radujte se sa miom svi, jer se danas pokazah i kao majka i kao roditeljka, privodeći svoju kćer ne caru zemaljskome nego Bogu, Caru Nebeskome. – O carskoj pak ukrašenosti Bogodevice sveti Teofilakt, arhiepiskop Bugarski, govori: Trebalo je da vavedenje Svebožanstvene Device bude dostojno Nje, da se tako presjajnog i skupocenog Bisera ne bi dotakla uboga odeća: bilo je potrebno dakle obući Nju u carsku odeću na slavu i krasotu najveću. Uredivši na taj način sve što beše potrebno za svečano i slavno vavedenje, oni krenuše na trodnevno putovanje od Nazareta do Jerusalima. A kad stigoše u grad Jerusalim, oni svečano uđoše u hram i uvedoše u njega oduhovljeni hram Božji, trogodišnju devojčicu, Prečistu Djevu Mariju. Napred iđahu device sa zapaljenim svećama u rukama, kao što svedoči sveti Tarasije, patrijarh Carigradski, koji stavlja u usta svete Ane ovakve reči: Krenite device noseći sveće, i idite ispred mene i ispred Bogorodice. – Sveti pak roditelji, otac s jedne a majka s druge strane, vođahu nežno i bogobojažljivo svoju Bogom im darovanu Kćer. Za njima radosno posledovaše mnoštvo srodnika i prijatelja, svi sa zapaljenim svećama, okružujući Presvetu Djevu, kao zvezde svetlu lunu, na udivljenje svemu Jerusalimu. To sveti Teofilakt opisuje ovako: Kći zaboravlja dom oca i privodi se k Caru, željnom krasote njene; privodi se ne bez počasti i ne bez slave, već sa svečanom svitom. Izvodi se dakle Ona iz roditeljskog doma pri sveopštem rukopljeskanju; za roditeljima njenim iđahu srodnici, susedi i svi koji ih ljubljahu: očevi se saradovahu sa ocem, majke s majkom; a device sa svećama u rukama iđahu ispred Bogodevice, kao neki venac od sjajnih zvezda. I sleže se sav Jerusalim da posmatra ovaj nebivali ispraćaj i vidi trogodišnju Devicu, okruženu tolikom slavom i počastvovanu takvom svitom. I ne samo građani zemaljskog Jerusalima nego i nebeskog Jerusalima, sveti anđeli, stekoše se da vide preslavno vavedenje Prečiste Djeve Marije. I videvši divljahu se. O tome Crkva govori: „Anđeli, gledajući ulaženje Prečiste, udiviše se kako Djeva uđe u Svetinju nad Svetinjama“.[1] Spojivši se s vidljivim horom čednih djeva, nevidljivi hor Bestelesnih Umova nevidljivo iđaše sauvodeći Prečistu Djevu Mariju u Svetinju nad Svetinjama i, po naređenju Gospodnjem, okružujući je kao izabrani sasud Božji. O tome sveti Grigorije, arhiepiskop Nikomidijski, govori ovako: Roditelji već vođahu k dverima hrama Djevu, okruženu Anđelima, uz zajedničko radovanje svih Nebeskih Sila. Jer Anđeli, iako ne znađahu silu tajne, ipak kao sluge po naređenju Gospodnjem služahu pri njenom ulaženju u hram. Oni se dakle, prvo, divljahu videći da je Ona skupoceni sasud vrlina, i da Ona nosi znake večne čistote i ima takvo telo, kome se nikada neće približiti nikakva grehovna nečistota; a drugo, ispunjujući volju Gospodnju, oni obavljahu naloženu im službu. Tako, sa čašću i slavom Svebesprekorna Devica bi uvedena u hram Gospodnji ne samo od ljudi nego i od Anđela. I to s punim pravom: jer kada starozavetni Kovčeg koji je u sebi nosio manu, i bio samo praobraz Presvete Djeve, bi sa velikom čašću unesen u hram Gospodnji u prisustvu svega Izrailja, utoliko pre sa najvećom čašću, uz učešće Anđela i ljudi, trebalo je obaviti uvođenje u hram onog istinskog oduhovljenog kovčega[2] koji je imao nositi u sebi manu – Hrista, Preblagoslovenu Djevu, unapred izabranu za Mater Bogu. Pri unošenju starozavetnog Kovčega u hram Gospodnji ispred njega iđaše zemaljski car koji tada carovaše nad Izrailjem, Bogootac David; a pri uvođenju u hram Božji ovog oduhovljenog kovčega, Prečiste Djeve, ispred njega iđaše ne zemaljski već Nebeski Car, kome se mi svaki dan molimo: „Care Nebesni, Utešitelju, Duše istine“… Da je upravo taj Car predvodio ovu Carsku kćer, o tome svedoči sveta Crkva u današnjim pesmama govoreći: U Svetinju nad Svetinjama uvodi se Svetim Duhom Sveta i Besprekorna.[3] Pri unošenju Kovčega behu muzika i pevanje, jer David naredi starešinama levitskim da odrede pevače da sviraju u organe,[4] psaltire,[5] kimvale[6] i gusle,[7] i pevaju radosne pesme. Pri uvođenju pak Presvete Djeve veselje stvarahu ne zemaljska muzika i pevanje već pevanje Anđela koji nevidljivo prisustvovahu ovome. Jer oni, pri ulasku njenom u Svetinju nad svetinjama na služenje Gospodu, pevahu nebeskim glasovima, našta Crkva danas i podseća pevajući u kondaku:[8] „Blagodat Duha Božanstvenog je sauvodi; Nju pevaju Anđeli Božji; Ona je obitalište nebesno“. – Uostalom, uvođenje Prečiste u hram biva ne bez ljudskih pesama. Jer pravedna Ana (u Reči svetoga Tarasija) govori devama koje idu napred: „Opevajte Nju pohvalnom pesmom; pevajte joj uz zvuke gusala; uskliknite Joj pesmu duhovnu; proslavite je na desetostrunom Psaltiru“. – To isto spominje Crkva govoreći: Joakim i Ana raduju se duhom, i horovi devojački pevaju Gospodu, psalamski pripevajući i počitujući Mater Njegovu.[9] – To pokazuje da je hor devica koje su išle tada ispred Prečiste Djeve pevao neke pesme iz psalama Davidovih. U tom duhu i sastavitelj sadašnjeg kanona govori tim devicama: Počinjite, devojke, i pevajte pesme držeći u rukama sveće.[10] – Sami pak sveti pravedni roditelji Joakim i Ana, po svedočanstvu svetog Tarasija, imađahu u ustima svojim ovu pesmu praoca Davida: Čuj, kćeri, i pogledaj, i obrati k meni uho svoje, i zaboravi narod svoj i dom oca svoga, i caru će omileti lepota tvoja (Psal. 44, 11-12). U susret ovom slavnom vavedenju Bogodevice, po kazivanju svetog Teofilakta izađoše sveštenici koji služahu u hramu, i sa pesmama sretoše Presvetu Djevu, koja je imala postati Mati Velikoga Arhijereja koji je prošao nebesa.[11] Privodeći je k crkvenim vratima sveta Ana, kao što piše sveti Tarasije, govoraše ovako: Hajde, kćeri moja, k Onome koji je tebe darovao meni! Hajde, Kivote osvećenja, k milostivome Vladici! Hajde, Vrata Života, k milosrdnome Darovaocu! Hajde, Kovčeže Logosa, k hramu Gospodnjem! Uđi u crkvu Gospodnju, Radosti i Veselje sveta! – A Zahariji, kao proroku, arhijereju i srodniku svome, ona sa Joakimom reče: Primi, Zaharija, čistu senicu; primi, svešteniče, besprekorni Kovčeg; primi. proroče, Kadionicu neveštastvenog žara; primi, pravedniče, Duhovni tamjan! – I još pravedna Ana, kako kazuje sveti German, reče arhijereju: Primi, proroče, moju Bogom mi darovanu kćer; primi, i uvevši je posadi na gori svetinje, u pripremljenom obitalištu Božjem, ništa ne ispitujući dok Bog koji Ju je pozvao ovamo ne otkrije Svoju konačnu nameru o Njoj. Pred hramom beše, piše blaženi Jeronim, stepenište sa petnaest stepenica prema broju petnaest stepenika psalmova, jer se na svakoj od tih stepenica pevao od strane sveštenika i levita po jedan poseban psalam.[12] Pravedni roditelji digoše Djevu na prvu stepenicu, a ona onda sama ubrzo uzađe do vrha, okrepljena nevidljivom silom Božijom. I svi se udiviše ugledavši trogodišnju devojčicu kako po stepeništu tako brzo uziđe sama. Naročito se udivi tome veliki prvosveštenik Zaharija, i kao prorok, po otkrivenju Božjem, unapred proviđaše budućnost ove Djeve, jer on, kao što kaže Teofilakt, bi obuzet Duhom. Isto tako i sveti Tarasije govori o tome da Zaharija, ispunivši se Svetoga Duha, uskliknu: O, Device čista! O, Djevo nesablažljiva! O, Device prekrasna! O, ženama ukrase! O, kćerima krasoto! Ti si blagoslovena među ženama! Ti si sveiroslavljena čistotom! Ti si zapečaćena devstvenošću! Ti si razrešenje Adamova prokletstva! Zaharija, uzevši Devicu za ruku, veli sveti German, radostan dušom uvede je u Svetinju nad Svetinjama,[13] govoreći joj ovako: Hodi, moga proroštva ispunjenje! Hodi, obećanja Gospodnjih izvršenje! Hodi, zaveta Gospodnjeg pečate! Hodi, saveta Gospodnjeg obelodanjenje! Hodi, tajni Gospodnjih punoćo! Hodi, svih proroka ogledalo! Hodi, oveštalih gresima obnovljenje! Hodi, onih što u tami sede svetlosti! Hodi, najbožanstveniji i najnoviji dare! Uđi u radost, u hram Gospoda tvoga: u donji deo hrama, dostupan ljudima, a kroz kratko vreme i u nedostupan za njih! I Devica, veseleći se i veoma radujući se, uđe u dom Gospodnji kao u dvor: jer iako beše mala po uzrastu, imađaše samo tri godine, ipak Ona beše savršena blagodaću Božjom, kao unapred poznata i unapred izabrana Bogom pre stvaranja sveta. Tako Prečista i Preblagoslovena Djeva Marija bi uvedena u hram Gospodnji. Pri tome prvosveštenik Zaharija učini neobičnu i za sve čudnovatu stvar: on uvede Devicu u samu skiniju, zvanu „Svetinja nad Svetinjama“, koja se nalazila iza druge zavese i u kojoj beše Kovčeg zaveta, okovan odasvud zlatom, i heruvimi slave koji osenjavahu oltar,[14] kuda nije bilo dopušteno ulaziti ne samo ženama nego čak i sveštenicima, a kuda je mogao ulaziti jedino prvosveštenik, i to jednom u godini. Tamo prvosveštenik Zaharija dodeli Prečistoj Djevi mesto za molitvu. Svima pak ostalim devicama, koje življahu u hramu do određenog doba, dodeljivao je, po svedočanstvu svetog Kirila Aleksandrijskog i svetog Grigorija Niskog, mesto za molitvu između crkve i oltara,[15] gde kasnije i bi Zaharija ubijen. Nijedna od tih devica nije nipošto mogla pristupiti k oltaru, jer im je to bilo najstrožije zabranjeno od strane prvosveštenika. Prečistoj pak Djevi, od vremena njenog vavedenja, nijednog trenutka Joj ne beše zabranjeno. ulaziti u unutarnji oltar iza druge zavese i moliti se tamo. To učini prvosveštenik po tajanstvenom naučenju od Boga, o čemu sveti Teofilakt govori ovako: Prvosveštenik, postavši tada van sebe, obuzet Duhom Božjim, shvati da je ova Devica obitalište Božanske blagodati i da je ona dostojnija od njega da svagda stoji pred licem Božjim. Opomenuvši se onoga što je rečeno u zakonu odmah bi jasno da se taj propis odnosi na ovu Devicu: stoga bez ikakvog dvoumljenja i odlaganja on se usudi, nasuprot zakonu, da je uvede u Svetinju nad Svetinjama. Kako kazuje blaženi Jeronim, pravedni roditelji Joakim i Ana prinesoše Bogu sa preblagoslovenom ćerkom svojom i darove, žrtve i paljenice, i dobivši blagoslov od prvosveštenika i svetoga sabora svešteničkog, vratiše se sa svojim srodnicima doma i prirediše veliko ugošćenje, veseleći se i blagodareći Boga. Preblagoslovena pak Djeva u početku svoga življenja u domu Gospodnjem bi smeštena u dom za device: jer hram Jerusalimsži, podignut Solomonom, a no razrušenju obnovljen Zorovaveljem,[16] imađaše mnoge domove za stanovanje, kao što piše Josif, drevni istoričar jevrejski.[17] Izvan, prema zidovima hrama behu unaokolo sazidane trideset kamenih građevina, odvojene jedna od druge, prostrane i veoma lepe; na njima behu druge građevine, i na drugima treće, tako da ih beše devedeset na broju, snabdevene svim udobnostima za življenje u njima. Visina njihova beše ravna visini hrama; i behu one kao kule koje spolja podupiru zidove hrama. U tim dakle zdanjima behu stanovi za razna lica: odvojeno stanovahu udovice koje su dale zavet Bogu da do smrti svoje čuvaju čistotu svoju, kao proročica Ana, kći Fanuilova; odvojeno stanovahu ljudi, zvani nazoreji,[18] koji slično monasima življahu bezbračno. Sva ta lica služahu Gospodu pri hramu i dobijahu izdržavanje iz prihoda hrama. A ostala zdanja behu određena za boravak putnicima i gostima koji su dolazili izdaleka u Jerusalim na poklonjenje. Trogodišnja devojčica, Prečista Djeva Marija, kao što je rečeno, bi smeštena u dom za devojčice pri čemu Njoj behu dodeljene devojčice, starije po godinama od Nje i iskusne u pisanju i ručnom radu, da bi se Bogorodica odmalena naučila i pisanju i ručnom radu zajedno. A sveti roditelji njeni Joakim i Ana posećivahu je često. Naročito Ana, kao majka, dolažaše vrlo često da vidi svoju kćer i da je pouči. Po svedočanstvu svetog Amvrosija i istoričara Georgija, Djeva brzo izuči odlično Jevrejsko starozavetno Pismo. I ne samo Pismo nego odlično izuči i ručni rad, kao što o tome govori sveti Epifanije: „Beše Djeva oštroumna i puna ljubavi prema učenju; ona se ne samo poučavaše u Svetome Pismu, nego se vežbaše i u predenju vune i lana i u šivenju svilom. Blagorazumnošću svojom Ona zadivljavaše sve; ona se bavljaše prvenstveno takvim poslovima, koji su bili potrebni sveštenicima za njihovo služenje u hramu; a spomenute ručne radove Ona izučavaše, da bi docnije, pri Sinu svom, mogla izdržavati sebe: Ona svojim rukama načini Gospodu Isusu hiton, ne šiven nego izatkan sav s vrha do dna“. Prečistoj Djevi, kaže sveti Epifanije, kao i drugim devicama, davana je od hrama obična hrana, ali nju su jeli prosjaci i putnici, jer Ona, kao što peva Crkva, beše hranjena nebeskim hlebom. Sveti German govori o Njoj, da Ona obično boravljaše u Svetinji nad Svetinjama, primajući slatku hranu od anđela. A sveti Andrej Kritski kaže: „U Svetinji nad Svetinjama, kao u palati, Ona primaše neobičnu i besmrtnu hranu“. Predanje kazuje još i ovo: Prečista Djeva najviše boravljaše u unutrašnjoj skiniji, koja se nalazila iza druge zavese i nazivala se „Svetinja nad Svetinjama“, a ne u običnom domu za device pri hramu, jer, mada joj mesto za stanovanje beše određeno u tom zdanju, njoj ne beše zabranjeno da na molitvu odlazi u Svetinju nad Svetinjama. A pošto Ona poraste i izuči Sveto Pismo i ručni rad, Ona se još više bavljaše molitvom, i obično po čitave noći i najveći deo dana provođaše u molitvi. Na molitvu Ona odlažaše u Svetinju nad Svetinjama, a za ručni rad vraćaše se u svoj stan, jer, po zakonu, ne beše dopušteno ma šta raditi u Svetinji nad Svetinjama ili ma šta uneti tamo. I Ona vreme života svoga najviše provođaše u hramu iza druge zavese u unutrašnjoj skiniji na molitvi, a ne u dodeljenom joj stanu za ručnim radom. Zbog toga svi učitelji Crkve složno govore da Prečista Djeva do dvanaeste godine svoje sav život svoj provede u Svetinji nad Svetinjama, pošto otuda retko izlažaše u svoj stan. Kakvo beše življenje Prečiste Djeve u detinjstvu njenom, to blaženi Jeronim opisuje ovako: „Blažena Djeva još u detinjstvu svom, kada beše pri hramu sa ostalim devicama, vršnjakinjama svojim, život svoj provođaše po strogom poretku: od ranog jutra pa sve do devet sati Ona stajaše na molitvi; od devet pa do tri sata posle podne Ona se bavljaše ručnim radom ili čitanjem knjiga; a od tri sata posle podne Ona opet otpočinjaše svoju molitvu, i ne prestajaše moliti se dok Joj se ne javi anđeo, iz čijih ruku Ona naviknu primati hranu. I tako Ona sve više i više neprestano rastijaše u ljubavi k Bogu“. Takav beše način života Prečiste Djeve u detinjstvu njenom, kada Ona još življaše sa devicama, vršnjakinjama svojim. U to vreme kada Ona iz dana u dan rastijaše i jačaše duhom, Ona se i u podvizima usavršavaše, a kroz trudoljublje njeno uvećavaše se i molitva njena, jer uzlažaše iz sile u silu, dok je ne oseni sila Svevišnjega. A da Joj se javljao anđeo i donosio Joj hranu, to je svojim očima video prvosveštenik Zaharija, o čemu saopštava sveti Grigorije Nikomidijski govoreći: „U to vreme kada Ona iz dana u dan rastijaše, rastijahu u Njoj i darovi Svetoga Duha, i Ona boravljaše s anđelima. To i Zaharija doznade: jer kada on, po običaju svešteničkom, beše u oltaru, on vide da neko neobičnog izgleda razgovara sa Djevom i daje Joj hranu. To beše javivši se anđeo. I udivi se Zaharija, i razmišljaše u sebi: Kakva je ovo nova i neobična pojava? Naizgled anđeo, i govori sa svetom Devicom; Bestelesan po obličju donosi hranu koja hrani telo; neveštastven po prirodi daje Djevi veštastvenu kotaricu. Javljanje anđela ovde biva samo sveštenicima, i to ne često; a ženskome polu, pa još tako mladoj Devici, dolazak anđela, očigledan sada, predstavlja nešto sasvim neobično. Da je Ona udata, pa pritom nerotkinja, i molila se Bogu da joj da poroda, kao što se nekad molila Ana, ja se ne bih čudio ovom prizoru koji vidim. Ali Devica se ne moli za takvo nešto; međutim anđeo se svagda, kao što i sada vidim, javlja Njoj. Zbog toga mene obuzima još veće čuđenje, i užas. i nedoumica: šta će biti iz ovoga? Kakvu će blagovest objaviti anđeo? I kakva je hrana koju on donosi? Iz kakvog se hranilišta ona uzima? I ko je ugotovi? Kakva ruka umesi ovaj hleb? Jer anđelima nije svojstveno brinuti se o telesnim potrebama; i mada su mnogi hranjeni od njih, ipak tu je hranu spremala ljudska ruka. Anđeo koji je služio proroku Danilu, mada je i mogao silom Svevišnjega da sam a ne preko drugoga izvrši ono što mu je bilo naređeno, ipak posla za ovo Avakuma sa zdelama, da neobična pojava anđela i neobična hrana ne bi uplašili hranjenog Danila. Ovde pak Devici dolazi sam anđeo: stvar puna tajanstvenosti i izaziva u meni nedoumicu: Ona se u detinjstvu udostoji takvih darova, da Joj služe Bestelesni. Šta je to? Da se neće na Njoj zbiti predskazivanja proroka? Da nije Ona cilj našeg očekivanja? Da neće od Nje primiti prirodu Onaj što će dobrovoljno doći da spase rod naš? Jer je tajna ova predskazana još ranije, i Logos ište Onu koja bi mogla poslužiti tajni. I zar nije druga predizabrana da posluži ovoj tajni, nego upravo ova Devica koju gledam? Kako si blažen dome Izrailjev, iz koga je izniklo takvo seme! Kako si blažen, korenu Jesejev, iz koga je izrasla ova šibljika koja će proizvesti svetu cvet spasenja! Kako je slavan spomen onih koji su ovu rodili! Kako sam blažen i ja koji se naslađujem ovakvim viđenjem i takvu Devicu pripremam za nevestu Logosu!“ To je reč Grigorija Nikomidijskog. No i blaženi Jeronim govori slično: Svaki dan Nju posećivahu anđeli. I ako bi me ko upitao, kako je Prečista Djeva provodila tamo vreme mladosti svoje, ja bih odgovorio: To je poznato jedino Bogu, i nedostupnom čuvaru njenom, svetom Arhangelu Gavrilu, koji je sa drugim anđelima često dolazio k Njoj i s ljubavlju razgovarao s njom. Boraveći tako sa anđelima u Svetinji nad Svetinjama, Prečista Djeva zažele da večito živi u angelskoj čistoti i čednoj devstvenosti. Po svedočanstvu svetih učitelja: Grigorija Niskog, Jeronima i drugih, ova Djeva zavetova svoju devstvenost Bogu, jer u Starom Zavetu beše neobično da devojke ne stupaju u brak, pošto brak beše u većem poštovanju nego devstvenost.[19] Međutim Prečista Djeva prva u svetu pretpostavi devstvenost braku, i zaručivši sebe Bogu služaše My dan i noć u čistoj Svojoj devstvenosti; a Presveti Duh, po blagovoljenju Boga Oca, pripremaše u Njoj obitalište Bogu Logosu. Stoga neka je Presvetoj, Jednosušnoj i Nerazdeljivoj Trojici slava i blagodarnost, a Prečistoj Vladičici našoj Bogorodici, Prisnodjevi Mariji čast i hvala od svih naraštaja vavek. Amin. spc.rs

Radiš li to isto za Kur'an? E vidiš a ja sam pročitao čitav Kur'an. Ne zaključujem na osnovu parcijalnih čitanja. Nisu ni meni uvjerljivi islamski argumenti o navodnom čudotvornom Kur'anu. Neuvjerljivo. Ti proroci su gubili glave zbog svojih poruka i svojih spisa. Zašto bi Bog dozvolio da grešni ljudi unište spise Njegovih proroka i to nepovratno? Imaš mini biblioteku knjiga koje ti mažu oči i predstavljaju "očišćenu" istoriju islama koja ne sadrži bilo šta kontroverzno, već samo idealizovane priče. Autor videa ne govori kakve su to razlike u novozavjetnim rukopisima I DA LI ONE MIJENJAJU ZNAČENJE TEKSTA. A to je itekako bitno.