Everything posted by καιnos
-
Ali negdje se veli, kad je osvanuo prvi dan, kad je sunce izlazilo dođoše žene na grob. Ili misliš da su žene došle kad je subota prošla?
-
« I PETRU» Mk 16,7 Mt 28,7 Da li vidite razliku između ova dva retka? Evanđelje po Mateju govori da je nakon Gospodnjeg uskrsnuća, anđeo rekao ženama da kažu učenicima za njegovo uskrsnuće. Evanđelje po Marku bilježi da je anđeo tražio da to žene kažu učenicima Gospodnjim i Petru. Inače sva četiri evanđelja bilježe nam priču o Isusovom uskrsnuću, ali jedino se u evanđelju po Marku nalaze te riječi. «I Petru» S obzirom da je Ivan bio onaj kojega je Isus osobito ljubio, zašto Biblija ne kaže i Ivanu. S obzirom da je Toma sumnjao u uskrsnuće Kristovo, zašto ne kaže i Tomi. Anđeo nije spomenuo ni najbolje ni najpotrebnije, nego je posebno spomenuo Petra. Zašto? Što je Petra činilo drukčijim od ostalih. Kakav je Petar bio čovjek? Krenimo redom…. Ivan 1, 35-42; Prvi učenik koji se spominje u Ivanovom evanđelju je Andrija, koji je u stvari bio učenik Ivana Krstitelja. No kad je čuo riječi svoga učitelja: «Evo Jaganjca Božjega» pošao je zajedno s drugim učenikom i ostao onaj dan kod Isusa. Dalje se kaže da je ujutro susreo svoga brata Petra i rekao mu: «Našli smo Mesiju» i doveo ga k Isusu. Par riječi o Andriji. Inače Andriju rijetko susrećemo u Sv. Pismu. Za njega se ne kaže da je bio neki gorljivi propovjednik, karizmatski vođa kao njegov brat. No onaj dar koji je isto tako bio koristan, a koji je Andrija imao je bio dovođenje ljudi Kristu. U ovom slučaju dovodi Petra…Također svi znamo onaj događaj kad Isus hrani 5000 ljudi. Onaj koji je javio Kristu da u mnoštvu ima dječak s pet ječmenih kruhova i dvije ribe, bio je upravo Andrija. Koliko je ljudi Andrija doveo Kristu, saznat ćemo tek na nebu kada budemo vidjeli koliko zvjezdica ima na kruni…Stoga braćo i sestre, možda imate strah od javnog govora, ili se možda smatrate da niste učitelj, ali imate ovaj isti dar koji je imao Andrija, dovođenje ljudi Kristu, iskoristite te na najbolji mogući način. No, vratimo se Petru. Idemo opet u Markovo evanđelje 1,16 «Prolazeći pored Galilejskog mora opazi Šimuna i Andriju, Šimunovog brata, kako bacaju mreže u more – bijahu oni ribari» I kao što smo rekli Andrija je Petra doveo Kristu i sigurno je da su razgovarali. No običaj je bio, kad se učenici rastanu sa svojim učiteljem, oni se vraćaju svojim svakodnevnim poslovima. I u 17 retku Isus im kaže. «Hajdete sa mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni odmah ostave mreže i pođoše za njim» I od tada je Petar stalni Isusov pratilac. Netko je rekao, Novi zavjet možemo zamisliti bez nekih ličnosti, ali nikako bez Petra. Za shvaćanje plana spasenja bili bi nam dovoljni Petar i njegovi razgovori s Kristom, a i njegov odnos s ostalim novozavjetnim ličnostima. Petar jedna snažna ličnost, koja djeluje spontano. Na stranicama Novog zavjeta on je uvijek aktivan. Vidimo ga na gori preobraženja, zajedno sa Ivanom i Jakovom, gdje govori: «Gospodine, dobro je da ostanemo ovdje. Napravit ću ovdje, ako ti je po volji tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji». Zatim svi znate onaj događaj kada je Isus išao po vodi…Kada im se Isus otkrio tko je, što Petar kaže. «Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi». I Petar je pošao. Ovdje vidimo hrabrog i odlučnog Petra. U oba ova slučaja Petar je taj koji preuzima inicijativu. U Ivanovom evanđelju 6 poglavlju čitamo da su mnogi učenici napustili Krista, zbog njegovog govora, koji je za neke učenike bio tvrd. 6,56: «Tko jede tijelo moje i pije krv moju ostaje u meni i ja njemu». Zatim 58 stih: «Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije onakav kakav jedoše vaši očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek» 60 redak: Mnogi od njegovih učenika, kad to čuše, rekoše: «Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati? 66 redak: «Tada se mnogi njegovi učenici povukoše i nisu više išli za njim. Onda Isus upita Dvanaestoricu: «Zar ćete i vi otići? – Gospodine, komu ćemo otići? – odgovori mu Šimun Petar. – Ti imaš riječi vječnoga života»…Opet Petar prvi progovara…Za njega stvarno možemo reći da je bio čovjek od akcije. No, vratimo se na naše pitanje. Zašto je anđeo spomenuo Petra? Tri dana prije uskrsnuća, Petar je počinio veliki grijeh. Mk 14,26 – 31 Jedna od najizrazitijih crta njegovog karaktera bio je njegov osjećaj: «Znam da se sam brinemo sebi». Nezavisan po prirodi i uvijek siguran u sebe, vjerovao je da zna odgovore na sva pitanja. Isus mu kaže: «Odreći ćeš me», a Petar odgovara:»Da bi znao i da ću umrijeti s tobom neću te se odreći». Kao da je htio reći, neki će se odreći, znam pobjeći će, ali na mene možeš računati Gospode Isuse…Ja ću ostati… Mene nije lako uplašiti…Ja ću ti pomoći…Bit ću sa tobom.. Ne bismo mogli reći da Petar nije bio iskren. On je odlučio da štiti svoga Gospoda…Njegove namjere su bile dobre…Osim toga Petar je bio otvoren…Svatko je mogao vidjeti na čijoj je strani…Kod nekih se nikada ne zna kome spadaju…No Petar nije sebe poznavao. Bio je sličan većini nas – Govorimo, a ne znamo što govorimo…Naše riječi nisu povezane sa stvarnošću i nemaju dubinu…On je jednostavno govorio glasno jer se plašio, a da nije ni bio toga svjestan…Jedan doktor je rekao: «Imam jednog bolesnika koji cijelo vrijeme govori i to govori glasno. Uplašen je. Ne vjerujem da se u čitavoj bolnici netko toliko boji kao taj čovjek». Da, Petar je pokušavao sebe ohrabriti i uvjeravati da neće pobjeći…Ali kad je žena rekla: «Zar ti nisi Galilejac?», možda nije ni mislila da mu postane neprijatelj…on je buknuo kuneći se. Kakav uplašeni čovjek U trenutku kad je žena kazala: «I ti si jedan od njih» - on se počeo kleti govoreći: «Ne znam toga čovjeka za koga govorite». Pred nama je čovjek pun snage, ali koji se u radu koristi tjelesnom, a ne duhovnom snagom…I kao što sam rekao, Petar je počinio veliki grijeh. Zašto? Odgovor možemo naći u Matej 10, 33, gdje Isus kaže: «Tko se mene odrekne pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim nebeskim Ocem… Petar se nije odrekao Krista samo pred ljudima, nego i pred sluškinjom koju su u ono vrijeme svi prezirali. I Gospodin je htio da za njegovo uskrsnuće žene kažu učenicima i Petru. Riječi i Petru imaju duboko značenje. Što mislite o čemu je Petar razmišljao kad je čuo ove riječi? Znao je da je grijeh koji je počinio nije običan grijeh…Zatim bojao se da ga Gospodin nije odbacio, da ga od sada neće voditi na neki važan zadatak….da neće više imati priliku imati iskustva kao kad je sa njim bio na gori preobraženja….Nije mu bilo lako… Sjećao se kad je mačem nekom čovjeku odsjekao uho…da bi pokazao kako ga srčano ljubi…Ali je isto tako znao i da je pao…ne pred velikim svećenikom, ni pred moćnim Pilatom, već pred jednom sluškinjom…Odrekao se Gospodina jednom, dvaput, a na kraju Ga se odrekao i zaklinjući…. A jedanput je priznao da je on Krist, Sin Boga živoga… Iako je Petar s velikom žalošću plakao, nije znao kako će se Gospod prema njemu ponašati…Mislio je u sebi, bolje da Isus nije znao da sam ga se odrekao…No on se okrenuo i pogledao me, kad sam to učinio. Što sad da radim? Ne usuđujem mu se približiti, usprkos tome što me ljubi…tu je grijeh koji me odvaja od njega… Ali nakon njegova uskrsnuća, neke žene su donijele vijest o tome, s tim da to posebno kažu meni… O, Gospodin me nije odbacio, iako sam ga se triput odrekao….Ne mrzi me, niti se ljuti na mene… Njegovo srce misli na mene….Nikoga osim mene nije posebno spomenuo….To zvuči da je jedino o meni razmišljao….I Petru, i Petru……Ove su riječi najdivnija glazba na svijetu, najdivnija pjesma… Kad bi Gospodin rekao ženama da kažu samo učenicima, mislio bih da više nisam dostojan biti njegov učenik, i da više nisam jedan od njih… Ali, s obzirom da je Gospodin rekao i Petru…to me ohrabruje da krenem, znam da me još uvijek želi… Iako nemam snage da bih ga pošao vidjeti, i Petru me ohrabruje da ipak pođem.. Dignut ću se i poći.. To je pali, grešni Petar, Petar koji se odrekao Gospodina…Međutim, Isus ga se posebno spomenuo… To je evanđelje…Iako ste malodušni, On nije nikada malodušan…Zašto biste i dalje razmišljali o svom padu, kad on nije zabrinut za njega?.....Kad bi Gospodin danas mogao ukloniti pokrivalo s vašeg lica, ne biste ga se bojali niti biste se plašili doći u njegovu blizinu… Petar se vjerojatno sjetio što je rekao: «Ako se doista svi pokolebaju zbog tebe, ja se neću nikada pokolebati (Mt 26,33)…..Vjerojatno se sjetio što je rekao kod Genezaretskog jezera, kad je vidio slavu Gospodnju: «Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik» (Lk 5,8)… Nakon što je shvatio svoje pravo stanje, kako bi se ponovo usudio približiti Gospodinu?....Vjerojatno se sjetio i Gospodnje riječi: «Tako ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednog sata?»…. Vjerojatno je čuo i Gospodnju zapovijed u svom uhu: «Bdijte i molite se da ne padnete u napast» (Mt 26, 40-41)….Njegovo je stanje bilo daleko od onoga što je Gospodin tražio…Kako bi se usudio poći i vidjeti Isusa…Ali je ipak otišao sresti se sa svojim Gospodinom… Usudio se zbog riječi …i Petru… Braćo i sestre, ako razumijete Gospodnju namjeru iza tih riječi i Petru…hoćete li se još uvijek okretati od njega umjesto k njemu?....Ako razumijete duboko značenje riječi i Petru, morate mu se približiti… Od svih četiri evanđelja, jedino evanđelje po Marku bilježi tu stvar…Marko je bio mladić koji je slijedio Petra, i učio od njega…i sigurno je da mu je Petar izrekao ove riječi…Mnogi bibličari smatraju da je Petar diktirao evanđelje Marku…Te riječi nisu bile važne ostalim ljudima, ali su bile važne Petrovu srcu….Kad je Duh Sveti pisao Bibliju, posebno nam je htio pokazati da, iako su ove riječi bile nevažne Mateju, Luki i Ivanu, bila je nezaboravna i važna Petru, koji je diktirao evanđelje po Marku… Svako sjećanje na te riječi bilo mu je drago…Riječi milosti posebno su nezaboravne onome tko prima milost… Braćo i sestre, kad ste za stolom Gospodnjim i sjećate se našeg Spasitelja, bojite li se još uvijek Boga u svom srcu?...Postoji li neki grijeh koji vas rastavlja od Boga?....Možda ste plakali, kajali se i priznali da ste razočarali Gospodina….No usuđujete li mu se reći: «Gospodine, došao sam ti… Razmislite o ovome: Ako je bio voljan poći na križ zato što vas je ljubio, hoće li vas prestati ljubiti jer ste iznevjerili, pali, otpali…Hoće li se ljubav koju je imao za vas na križu smanjiti?... Za vas je možda lako da ga ne ljubite, da mu ne prilazite i da mu se ne vraćate……ali njemu je nemoguće zaboraviti vas, odbaciti i ne ljubiti vas…Tijekom ona tri dana nakon što je Gospodin bio razapet, Petar je ušutio jer je pao….Ali ga Gospodin nije zaboravio… Zbog toga, ako nemate snagu doći Gospodinu, znajte dok god ste voljni vjerovati njegovim riječima, on će vam davati snagu da mu se približite, samo se sjetite s vjerom ovih riječi «i Petru» i bit ćete u stanju doći k njemu…Što je Petar više padao, više je Gospodin htio da ga se sjeti…Njegovo srce ga je privlačilo….Nemojte pogrešno razumijevati Gospodnje srce… Da ste ikada čuli riječ «i Petru» znali biste da vas Gospodin nikada neće zaboraviti…. Gospodin nije odbacio Petra, a neće niti vas… I Petru, znači i vama, vama koji ste ga iznevjerili poput Petra… Neka vam Gospodin pomogne da vidite njegovo srce…. Kad vidite srce Gospodnje, potrčat ćete k njemu… AMEN! by καιnos -
Ovdje se novi članovi mogu predstaviti i reći nešto o sebi.
-
Mladi nogometaš prekinuo karijeru zbog subote ŠVICARSKU nogometnu javnost šokirala je vijest da je donedavni mladi reprezentativac Silvan Wallner u 23. godini odlučio prekinuti svoju nogometnu karijeru. Razlozi nisu zdravstveni, već religijski. Naime, Walner je član Slobodne crkve adventista sedmog dana. Ta vjerska skupina brani rad subotom i Walner tada ne može igrati utakmice niti trenirati. Mladi stoper je inače bio član austrijskog prvoligaša Blau-Weiss Linz, a upisao je i tri nastupa u dresu švicarske U-21 reprezentacije. U svoj klub stigao je prije samo dva mjeseca. Prethodno je bio član Zuricha, a u Austriji se ekspresno izborio za mjesto u prvoj postavi i ove sezone je bio standardni igrač. "Slično judaizmu, subota se smatra danom odmora koji nudi vrijeme za zajedništvo s Bogom. Zabranjen je rad, pa čak i igranje nogometa", pišu švicarski mediji. https://www.index.hr/sport/clanak/svicarski-nogometas-22-prekinuo-karijeru-jer-mu-vjera-ne-dozvoljava-igranje-subotom/2614041.aspx?index_ref=naslovnica_sport_ostalo_d_0
-
ANĐEO OPRAŠTA I TRANSFORMIRA Prorok Zaharija je imao viđenje da veliki svećenik Jošua stoji pred anđelom Gospodnjim. Sotona mu stoji s desne strane da ga tuži. Vidimo ovdje dvije strane, koje se bore oko grešnog ljudskog bića. Jošuina prljava odjeća simbolizira njegov grijeh (Zaharija 3:3). U ovom narativu, ime se brzo mijenja s „anđeo Jahvin“ (redak 1) na „Jahve“ (redak 2), ukazujući ponovno da izraz „anđeo Gospodnji“ označava Boga. Tada Bog izgovara zanimljivu izjavu:„Gospod reče Sotoni: 'Gospod neka ti naredi šutnju, Sotono!'“(redak 2). Postoji još samo jedno mjesto u Bibliji, gdje je pronađena ovakva rečenica (Mihael arkanđeo ju izgovara! - Juda 1:9):„Naprotiv, Mihael arkanđeo, kad se u borbi za Mojsijevo tijelo prepirao s đavlom, nije se usudio izreći protiv njega uvredljivu osudu, nego je rekao: 'Neka bi ti Gospod zapovjedio da ušutiš!'“.Inače, u oba teksta (Zaharija 3:2 i Juda 1:9) najbolji je prijevod „ukorio te Gospod“. Ove dvije situacije (Zaharija 3:2 i Juda 1:9) su nevjerojatno slične: Krist i Sotona se bore za sudbinu dvojice Božjih velikih slugu (živog- u slučaju Jošue i mrtvog- u slučaju Mojsija). Debata se iznenada završava, kad Isus kaže: „Ukorio te Gospod“. Međutim, redak iz Jude nameće nam legitimna pitanja. Neki ljudi su zbunjeni ovim tekstom gdje Mihael ukorava đavla i pitaju se:Ako je Mihael doista drugo ime za Isusa, zašto on onda zaziva Božje ime dok ukorava Sotonu? Zašto on to ne učini sam? Dok je bio kušan u pustinji, Isus je rekao Sotoni da ode od njega (Matej 4:10). Ako proučavamo Isusov jezik u Bibliji, brzo uviđamo da je Isus imao običaj da govori o sebi u drugom licu, kao na primjer u Luci 18:8 –„Ali hoće li Sin Čovječji, kad dođe, naći pouzdanja na zemlji?“Ako još uvijek ne vjerujemo, tada pogledajmo ponovno Zahariju 3:2, gdje Bog čini potpuno istu stvar, koju Mihael čini u Judi 1:9 – On zaziva svoje vlastito ime, dok ukorava đavla:„Gospod reče Sotoni: 'Gospod neka ti naredi šutnju, Sotono!'“Možda su ova dva teksta primjeri u kojima se Bog Sin poziva na Boga Oca pri ukoravanju Sotone? Prosudimo sami. Biblija je dovoljno jasna, tako da nam ne ostavlja puno opcija. Konačno, proučimo Zahariju 3:4. "Anđeo" govori kao da je Bog. Promijenio je Jošuinu odjeću i dao mu oproštenje. Ali te stvari radi samo Isus za nas (Otkrivenje 3:18 )! Ili možda i anđeli to mogu?? DANIJEL Mihael- princ Ni u jednoj drugoj biblijskoj knjizi, Mihael se ne spominje tako puno, kao u Danijelu (vidi Danijel 10:13; 10:21; 12:1). U sva tri navoda nazvan je prinčem (hebr. „šar“). Izaijino proročanstvo o Mesiji (Izaija 9:6) otkriva da je jedno od ključnih imena za Mesiju"Princ mira". U Danielu 8:25 spominje se„Princ nad prinčevima“. Ista hebrejska riječ („šar“) koristi se i u 11. redku (u izrazu „Zapovjednik Vojske). Inače, ova riječ može značiti i „zapovjednik“ i „princ“. Ovo je sve slično izrazima „Gospodar nad gospodarima“ (Psalam 136:3), „Bog nad bogovima“ (Ponovljeni zakon 10:17), te „Kralj nad kraljevima“ (Otkrivenje 19:16). Sve su ovo titule božanstva. U Danijelu 9:25 čak imamo i izraz „Princ Mesija“ (mi to prevodimo kao „Knez Pomazanik“, ali riječ je ista). Tko je ovo biće, kojeg anđeli nazivaju Velikim Prinčem? Pustimo da nam Biblija sama kaže: Izaija 9:6 –„Ime će mu biti… Princ mira“ Djela 3:14.15 –„Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika…začetnika (grčka riječ je 'arhegos' i ima također značenje 'princa') života ubiste…“ Djela 5:30.31 –„Bog otaca naših uskrisio je Isusa, kojega ste vi, vješajući ga na križ, ubili. Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vođu ('arhegos') i Spasitelja, da dadne Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha.“ Otkrivenje 1:5 –„i od Isusa Krista, vjernog svjedoka, prvorođenca od mrtvih, i vladara zemaljskih kraljeva!“ Nije li očito da su ovi tekstovi usko povezani s izrazima u Danijelu, koji se odnose na Mihaela? Je li Mihael samo jedan od mnogih? Danijel 10:13 je vjerojatno najteži redak koji spominje Mihaela:„Knez kraljevstva Perzije protivio mi se 21 dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć.“Na prvi pogled, izgleda da je Mihael samo „jedan od“ vrhovnih prinčeva. Za to je kriv loš prijevod. Riječ „jedan“ dolazi od hebrejske riječi „ehad“, koja se također vrlo često prevodi kao „prvi“ (vidi npr: Postanak 1:5; 8:13). Dakle, tekst bi bilo bolje prevesti kao „prvi među vrhovnim prinčevima“ – ponovno aluzija na Isusa. Princ kraljevstva Perzije koji se suprotstavljao anđelu, bez sumnje je đavao, koji se često pojavljuje u sjeni zemaljskih monarha poput babilonskog kralja, kralja Tira, te rimske vlasti (Izaija 14:4; Ezekijel 28:2; Otkrivenje 12:4). Ne zaboravimo također da Isus naziva Sotonu„Princ ovoga svijeta“(Ivan 12:31). Danijel 10:21 kaže:„nema nikoga tko me potpuno podržava u ovim stvarima, osim Mihaela, kneza vašega“. Tko je bio Danijelov princ? U prethodnom poglavlju vidjeli smo odgovor. U Danijelu 9:25, Danijelov Mesija je nazvan Prinčem, što je još jedan jasan pokazatelj Mihaelovog identiteta. Prema tome, Gabrijel kaže da je arkanđeo Mihael– Isus, jedini koji ga može podržati u ovoj bitci, jer je On jedini koji poznaje svu istinu Pisma. Mihael ustaje Posljednji nagovještaj o Mihaelu u Danijelu je u 12. poglavlju:„U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki Knez, koji štiti (doslovni prijevod: „brani“, „zagovara“, čak „stoji kao zamjena za“) sinove tvog naroda.“Treba primijetiti da „veliki Princ“ ovdje ima uz sebe određeni član. Postoji li veći princ od Isusa? On je ovdje također identificiran kao onaj koji posreduje, štiti i čak stoji namjesto Božje djece! Tko bi to drugi mogao biti, nego Isus? Isus je onaj koji uvijek stoji na našem mjestu i u našu obranu. Ovo „ustajanje“ Mihaela ovdje ima značenje da se Isus priprema da dođe na zemlju po drugi put. Njegovo ustajanje prouzrokuje vrijeme velike nevolje (12:1), a nakon toga Isus dolazi po drugi put i nastaje uskrsnuće mrtvih (12:2). Glas Mihaela Ako istražimo riječ „arkanđeo“, vidjet ćemo da se ta riječ spominje, osim u Judi 1:9, samo na još jednom mjestu u Bibliji: 1. Solunjanima 4:16 –„Jer će sam Gospod sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.“Glas arkanđela je ono što podiže mrtve u Kristu, a Gospod je onaj koji ga viče. Isus je onaj koji viče glasom arkanđela (tj. „vrhovnog glasnika“), kako bi podigao mrtve! Očito, anđeli nemaju moć da podižu mrtve. Ili imaju (postoje svakojake nauke u svijetu…neki naučavaju da je Isus oduvijek bio anđeo…)?? Biblija nam kaže da samo Bog, koji daje život, ima moć da ga povrati –„Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi… Ne čudite se tomu! Dolazi naime čas, kada će svi koji počivaju u grobovima čuti Njegov glas, te izići iz njih…“(Ivan 5:26.28 ). P.s. Inače, kad govorimo o Danijelovoj knjizi, svakako je ovdje dobro prisjetiti se da je i Nabukodonozor znao da je „Anđeo“ u peći bio Sin Božji, onaj kojega zovemo Isus Krist (Danijel 3:25.28 ). „ZAPOVJEDNIK NEBESKE VOJSKE“ U Otkrivenju je Mihael predstavljen kao zapovjednik nebeske vojske u ratu protiv pobunjenog Lucifera.„Uto se zametnu rat u nebu, koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja.“(Otkrivenje 12:7). Ovdje je izraz „Zmaj“ simboličko ime za Sotonu, vođu zla (redak 9), pa je prema tome vrlo sigurno za pretpostaviti da je „Mihael“ simboličko ime za Isusa, koji je vođa dobra. Ali postoji još dokaza. Nakon što su se Izraelci pripremali za svoju prvu bitku nakon što su ušli u Obećanu zemlju, Jošua je imao susret s neobičnim ratnikom (Jošua 5:13-15). To biće je reklo Jošui da je Zapovjednik nebeske vojske, te da razveže svoju obuću, jer je mjesto na kojemu stoji sveto. Ne samo da je Jošua obožavao ovo biće, nego je također Zapovjednik nebeske vojske PRIHVATIO njegovo obožavanje i bogoštovlje. Da je to bio anđeo, prekorio bi Jošuu kao što je anđeo prekorio Ivana, kad mu se poklonio (vidi Otkrivenje 19:10; 22:8.9). Ako „anđeo Gospodnji“ prihvati bogoštovlje i obožavanje od strane čovjeka, onda je to sasvim sigurno Sin Božji. Anđeli odbijaju da im se klanja i da ih se obožava. Isus je u pustinji podsjetio Sotonu da se samo Bogu treba klanjati (Luka 4:8 ). Ustvari, svim anđelima je zapovjeđeno da slave i obožavaju Isusa (Hebrejima 1:6; vidi također: Filipljanima 2:10-11). Izraz „Zapovjednik vojske“ javlja se 245 puta u Bibliji i odnosi se na „zapovjednika Božje anđeoske vojske“. Primijetimo jasnu vezu koju čak Pavao daje između „anđela Gospodnjeg“ i Isusa:„Naprotiv, gledali ste me kao anđela Božjega, kao Isusa Krista.“(Galaćanima 4:14). „ANĐEO“ JE VELIKI SVEĆENIK Aron je Izraelcima predstavljao Krista. On je na određene načine zapalio tamjan tijekom službe u svetištu. Otkrivenje nam prikazuje "Anđela" kako radi točno ono, što je veliki svećenik običavao raditi. Budući da je Isus naš veliki svećenik, ovaj "Anđeo" mora biti Isus (proučiti: Izlazak 30:1.7; Levitski zakonik 16:11-12; Otkrivenje 8:3-5). „ANĐELOVA“ GLAVA, LICE I STOPALA U Otkrivenju 10:2, po posljednji put imamo da se o Kristu govori kao o "Anđelu." To znamo zbog toga, što je izgled „Anđela“ jako sličan izgledu Krista (proučiti: Otkrivenje 1:13-16; 4:3; 10:1; Matej 17:2). Ponovno, zašto se o Kristu govori kao o „Anđelu“, kao On nije anđeo, nego je Bog? Zato što je On, više nego bilo koje drugo biće u svemiru, onaj koji nam otkriva Oca. Ovo važno Kristovo djelo savršeno se uklapa u značenje hebrejske i grčke riječi za „anđela“. TKO JE KAO BOG! Kad je Filip pitao Isusa da pokaže učenicima Oca, Krist je odgovorio:„Toliko sam vremena s vama, i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca“(Ivan14:9). Neki misle da je Božji Sin čekao 4.000 godina da osobno djeluje u planu spašavanja čovjeka. Ali nije tako! Iako je istina da je Isus utjelovljen 4.000 godina nakon čovjekovog pada, Sin Bożji je i prije tog vremena bio aktivno uključen u planu spašavanja čovjeka, u ljudskoj povijesti. Zato je Isus rekao:"Abraham, otac vaš, treptio je od radosti u želji da vidi moj Dan. Vidio ga je i obradovao se.“(Ivan 8:56). Isus se osobno pojavio Abrahamu kad se patrijarh zauzeo za Lota (Postanak 18:26). Kako je to divna istina, da je Isus, Božji vječni Sin, oduvijek bio aktivno uključen u živote svoje djece, brinuo se za njih i štito ih! On je razgovarao licem k licu s Abrahamom i Mojsijem i hrvao se s Jakovom. On je vodio Izraelce kroz pustinju, opskrbljujući ih hranom i vodom i pobjedom nad neprijateljima. Ne zaboravimo da titula „arkanđeo Mihael“ znači „Vrhovni glasnik koji je jednak Bogu“. Isus,„savršena slika nevidljivog Boga“(Kološanima 1:15), je bio taj koji je prenio najveću poruku nade, evanđelje, našem umirućem svijetu! NITKO NIJE VIDIO OCA Zar nemamo sada pregršt tragova i dokaza koji nam pokazuju da je „anđeo Gospodnji“ učestalo bio sam Bog? Ali Biblija nam kaže:„Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio.“(Ivan 1:18 ). Ivan 6:46 nam također kaže:„To ne znači da je itko vidio Oca. Samo onaj koji dolazi od Boga vidio je Oca“. Očito, budući da nijedan čovjek nije vidio Boga Oca, sva ova starozavjetna ukazivanja „anđela Gospodnjeg“ moraju biti ukazivanja Isusa, koji je prikrio svoju slavu, tako da ljudi mogu izdržati Njegovu prisutnost, bez da budu uništeni. ZAKLJUČAK Na kraju svega ovoga, mi vidimo ovo veličanstveno i misteriozno biće, ponekad nazvano Mihael, ponekad anđeo Gospodnji, ponekad Zapovjednik Božje vojske, kako prikriva svoje božanstvo i pojavljuje se u obliku skromnog anđela. Međutim, ovo isto zagonetno biće ima moć, autoritet i atribute koji pripadaju samo Bogu. On izbacuje đavla s Neba; On uskrsava mrtve; On posreduje za vjerne; On sudi i zatim ustaje, lansirajući vrijeme velike nevolje. On otkupljuje vjerne i prihvaća njihovo obožavanje. On nam nudi novo ime. Sada, mi možemo znati tko je Mihael, ali i đavo to zna, i ta spoznaja ga neće spasiti. Pravo pitanje jest: Znaš li ti Njega kao Isusa, tvog osobnog Gospodara i Spasitelja? Možeš Ga kao takvog upoznati, ako Ga potražiš.
-
Katolička, pravoslavna, protestantska i većina biblijsko kršćanskih zajednica vjeruje da će Bog vječno mučiti sotonu, njegove anđele i zle u vatri koja ne sagorijeva. Nažalost ova je doktrina odbila milione ljudi od Boga. Jedan od poznatijih stihova koji govore o tome nalazi se u Mateju 25,41. Matej 25,41: "Zatim će reći onima slijeva: "Odlazite od mene, prokleti, u vječni oganj pripravljen za đavla i njegove anđele!" No što znači vječni oganj, da li riječ "vječno" u Bibliji uvijek znači vječno. Idemo se pozabaviti nekim citatima koji će nam pomoći objasniti ovau tematiku. .Jeremija 17,27: "Ali, ako ne budete svetkovali dan subotni, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotni, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim; i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti" Židovi su oskvrnuli subotu, da li ta vrata i dan DANAS gore? Filemon 15 redak: "Možda je zato bio odijeljen od tebe (misli se na roba Onezima, kojeg Pavao vraća Filemonu) na kratko vrijeme, da ti bude povraćen zauvijek. I u "vijeke vjekova", i ova riječ "zauvijek" su iste riječi, grčki aionios, što znači vječno, zauvijek...No postavlja se pitanje je li ovaj rob još uvijek kod Filemona...naravno da nije, umro je...nema ga više... Juda 7: "...kako ispaštajući kaznu - vječni oganj - stoje za primjer Sodoma i Gomora s okolnim gradovima koji su kao i oni bludno griješili..." Mnogi su bili na Mrtvom moru, i nisu vidjeli da Sodoma i Gomora još gore u vječnom ognju... Evo još nekih dokaza u vezi riječi vječan… Bog je Aronu dodijelio vječno svećenstvo (1. Ljetopisa 23,13). Vječno ovdje označava dok bude trajala Aronova služba. Ako je u staro vrijeme neki rob dragovoljno odlučio da ostane u kući svojega gospodara, iako je mogao da ga napusti, on je time izrazio ljubav prema svom gospodaru i ostao vječni rob (trajno ostane u službi). (2. Mojsijeva 21,6). Vječni rob ili rob dovijeka znači dok bude živ. Na Eelizejevog slugu Gehazija i na njegovo potomstvo prešla je dovijeka Namanova guba, zato što se polakomio za darovima vojvode Namana i slagao proroka (2. Kraljevima 5,27). »Zauvijek« ili »dovijeka« ovde znači da će bolest guba trajati tako dugo dok bude postojao Gehazi i njegovo potomstvo. Kad se kaže vječni oganj, misli se na posljedice tog ognja, a ne na trajanje…vatra gori dokle ima materije…a ljudi imaju tijelo…i kad su opkolili Jeruzalem, mislim na grešnike “Tada siđe vatra s neba i proguta ih” OTKRIVENJE 20,9. Trebate razlikovati pojmove, u Bibliji se spominje vječna kazna, a ne vječno kažnjavanje… by kainos -
Nego Amose, zar su anđeli mogli voditi ljubav sa ljudima? Koje biblijske citate koristiš za ovu tvrdnju?
-
https://www.bitno.net/vjera/formacija/kviz-provjeri-svoje-znanje-o-cistilistu/?fbclid=IwY2xjawGac99leHRuA2FlbQIxMQABHb-z7vz9DMJwqxlhNucTqzNrK7A1Bx-pXqi7UOhl8eJ3ElDjEWINPRrBlA_aem_RiJJXNFycWpof78VdHGNUg
-
Anđeo Riječ „anđeo“ i na hebrejskom („malak“) i na grčkom („angelos“) znači „vjesnik“, ili „glasnik“. Zbog toga je ta riječ u Bibliji široko korištena: ponekad su ljudi nazvani anđelima u Bibliji (1. Samuelova 29:9; Galaćanima 4:14), a ponekad su anđeli nazvani ljudima (Postanak 32:24). A na drugim mjestima, kako ćemo uskoro pokazati, Bog je poistovjećen s anđelom! Naravno, čak su i anđeli u Bibliji nazvani anđelima. Dakle, na grčkom riječ „anđeo“ znači „glasnik, vjesnik“, a „ark“ znači „glavni, vrhovni, najveći“. Prema tome, "arkanđeo" jednostavno znači "najveći glasnik". Hebrejsko ime Mihael znači „Tko je kao Bog“ ili „Tko je jednak Bogu“. Titula „Mihael arkanđeo“ doslovno se može prevesti kao „Vrhovni glasnik koji je jednak Bogu“. Koga označava ova titula u Bibliji? Uskoro ćemo otkriti. Jedan anđeo je doista izjavio da je kao Bog. Taj kerubin zaklanjač koje je pao s Neba je Lucifer, koji je postao đavao ili Sotona, jer je tvrdio da je poput „Najvećega“ (Izaija 14:14). U Otkrivenju 12:7, Sotona je suprotstavljen "Mihaelu i njegovim anđelima“ i izbačen je s Neba. U Otkrivenju 13:4, ljudi koji su se poklonili Zvijeri s riječima: „Tko je jednak Zvijeri i tko se može boriti protiv nje?“. Ako temeljito proučavamo Otkrivenje, vidjet ćemo da se u toj knjizi Sotona suprotstavlja Bogu na način da stvara lažno, sotonsko Trojstvo! Pitanje „Tko je kao Zvijer“, samo je jedan od načina na koji Sotona u tih nekoliko poglavlja pokušava oponašati BOGA! Anđeo Gospodnji Fraza „anđeo Gospodnji“ pojavljuje se 68 puta u Bibliji.Ponekad se odnosi na Gabrijela, koji se javio Danielu, Zahariji i Mariji. Ali Gabrijel je nazvan „anđeo Gospodnji“ bez određenog člana ispred (npr. Luka 1:11). Također nikad nije nazvan arkanđelom. (Kad smo kod ovoga, također je zanimljivo da se popularni anđeo Rafael ne spominje nigdje u Bibliji.) Gabrijel je možda jedan od dva kerubina zaklanjača koji stoje pred Božjim prijestoljem. Sjetimo se da je rekao Zahariji: "Ja sam Gabrijel, koji stojim pred Bogom" (Luka 1:19). Lucifer je prije svoga pada imao tu poziciju (Ezekijel 28:14). Ako je najveća pozicija koju neki anđeo može imati položaj kerubina zaklanjača pred Božjim prijestoljem, tko je onda „arkanđeo“? I tko je ovo moćno biće koje je predstavljeno kao „anđeo Gospodnji“, koje radi tako važne stvari u spašavanju čovjeka? Bog Otac je sve stvorio kroz Krista (Hebrejima 1:2; Efežanima 3:9). Krist je posrednik između nas i Boga, te vrhovni Božji glasnik (npr. Matej 11:27; Luka 10:22; Ivan 1:18; Ivan 14:6). Je li moguće da je Krist otkrivao Oca u SZ-u, kao i u NZ-u? Doista, On je Očev vjesnik više nego bilo koje drugo biće u cijelom svemiru. Ovo nam može objasniti zbog čega je Krist ponekad nazivan „anđelom“, kad On nije anđeo. Riječ „anđeo“ znači „vjesnik“ i ponekad čak označava ljudske vjesnike ili ambasadore. Dosta puta se u Bibliji spominje misteriozno biće, „anđeo Gospodnji“, prije Kristovog utjelovljenja. Svaki put kad se spominje, imamo neke naznake o Njegovom identitetu. Pogledajmo ih ukratko prema redoslijedu u kojemu se pojavljuju. HAGARA Nakon što je Hagara rodila Išmaela, Sara je s njom oštro postupala, te je Hagara pobjegla u pustinju. "Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji" (Postanak 16:7). Anđeo je rekao Hagari da se vrati i pokori Sari i obećao joj je da će njezin sin Išmael biti otac velikog naroda. Nakon što je anđeo nestao, Hagara „Jahvu koji joj govoraše nazva: 'Ti si El Roi – Svevid Bog, jer vidjeh Boga i nakon viđenja još živim!'“ (redak 13). U Postanku 21:17-19 anđeo Jahvin ponovno se javio Hagari i ponovno govori u prvom licu, kao da je on sam Bog. ABRAHAM Bog je rekao Abrahamu da žrtvuje svog sina na gori Moriji. Upravo kad je ovaj htio zabosti nož u svoga obećanog sina, anđeo Gospodnji ga je zaustavio. „Ali anđeo Gospodnji povika mu s neba: 'Abrahame! Abrahame!' On odgovori: 'Evo me!' Anđeo reče: 'Ne stavljaj ruku na dječaka i ne učini mu ništa, jer sad znam da se Boga bojiš i da mi nisi uskratio jedinoga sina svojega.' (Postanak 22:11-12). Jasno je da je Abraham prinosio BOGU svoga sina, a ne nekakvom anđelu. „Tada anđeo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba, i reče: 'Kunem se sobom, glasi riječ Gospodnja: zato što si to učinio i nisi mi uskratio jedinoga sina svojega, blagoslovit ću te obilno, i potomstvo ću tvoje umnožiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, i potomstvo će tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. I bit će blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj.“ (Postanak 22:15-18 ). U Djelima 3:25, Petar ponavlja ovaj događaj, te poistovjećuje s Bogom „anđela Gospodnjeg“ koji je učinio savez s Abrahamom. JAKOV Dok je bježao od svog ljutog brata Ezava, Jakov je usnuo san u kojemu mu je Bog potvrdio savez s Abrahamom (Postanak 28:12-15). Nakon što mu je Bog obećao da će biti s njim i vratiti ga u njegov dom u Kanaan, Jakov se zavjetovao da će dati Bogu desetinu od svega što bude primio. Uspravio je kamen koji je koristio kao jastuk, te ga premazao uljem da potvrdi svoj zavjet. Zatim je prozvao to mjesto Beth-el, („kuća Božja“), jer mu se Bog tamo pojavio. Dvadeset godina kasnije, Jakov je bogat čovjek i Bog mu se javlja i kaže mu da ide kući. Bog je također podsjetio Jakova tko mu je podario uspjeh: „Još u snu, anđeo Božji me zovne…Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem premazao stup i gdje si mi učinio zavjet.“ (Postanak 31:11.13). Tko je bio anđeo Gospodnji u 31. poglavlju? On se sam predstavio, ne trebamo pogađati. To je bio Jahve, koji se Jakovu javio u snu u 28. poglavlju. Zatim, kad se Jakov hrvao s nebeskim bićem (Postanak 32:22-32), to biće mu je dalo novo ime i blagoslovilo ga je. Jakov je nazvao to mjesto Peniel („lice Božje“), „'jer', reče, 'vidjeh Boga licem u lice i na životu ostadoh.'“ (redak 30). U NZ-u, Isus je onaj koji blagoslivlja svoj narod i daje im novo ime (Matej 5:3-12; Otkrivenje 2:17). Postaje vrlo očito da je anđeo Gospodnji sam Isus Krist. Također, Hošea 12:4 kaže da se Jakov hrvao s Bogom, a 12:5 kaže da se hrvao s anđelom. Očito Hošea podrazumijeva da je anđeo jedno od imena za Boga koji se javljao ljudima. Zatim, kad je Jakov bio na svojoj samrtničkoj postelji, te je blagoslivljao Josipove sinove Efrajima i Manašeu, upotrebljavao je izraze „anđeo“ i „Bog“ naizmjence: „Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, anđeo koji me od svakog zla izbavljao – djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje!“ (Postanak 48:15.16). Najbolji prijevod je: „anđeo, koji me otkupio od svega zla…“. Jakov ovdje očito poistovjećuje anđela koji ga je otkupio, s Gospodom. Biblija je jasna i ona kaže da ne postoji drugi otkupitelj i spasitelj, osim Boga (Izaija 43:11.14). Ponovno vidimo da je anđeo koji je otkupio Jakova ustvari drugo ime za našeg Otkupitelja, Isusa! MOJSIJE Mojsije je video gorući grm koji nije sagorijevao.„Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma.“(Izlazak 3:2). Redak 4 identificira nam ovog anđela:„iz grma ga Bog zovne“. A u 6. redku ponovno se Bog javlja:„Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.“Anđeo Gospodnji se opet predstavlja kao Bog! U svojoj posljednjoj propovijedi, Stjepan se sjeća ovog događaja i kaže:„Kad prođe 40 godina, ukaza mu se anđeo u pustinji Sinajske gore, u plamenu zapaljena grma. Kad to Mojsije opazi, začudi se viđenju. Dok se približavao da pažljivo pogleda, ču se glas Gospodnji“(Djela 7:30-31). Je li anđeo bio u grmu, ili je Bog bio u grmu? Nije li taj anđeo, koji je Bog, ustvari bio Krist? Da je Stjepan završio svoju propovijed, umjesto što ju je ovako sažeto iznio, vjerojatno bi razjasnio da je taj „Anđeo“ koji je govorio Mojsiju i Ocima, koji je vodio Izraelce kroz pustinju, bio Onaj koji se utjelovio i umro na Golgoti. Cijela njegova propovijed trebala je biti obrana njegove vjere u Krista. Nema sumnje da je govorio o Kristu. IZRAEL Izraelce je Bog vodio kroz pustinju. ProučimoIzlazak 13:21; 14:19.24; 23:20-23; Levitski zakonik 16:2; Brojevi 12:5; 14:14; Ponovljeni zakon 1:32.33; 31:15. Biće u oblaku koje je vodilo Izraelce kroz pustinju se stalno naziva Gospod, ali Bog stalno naglašava da je to biće Njegov „anđeo“ i da taj „anđeo“ ima Njegovo ime. Drugim riječima, Bog objavljuje da je ime Njegovog „Anđela“ također Gospod, ili Jahve. Proučimo tekst: Zaharija 12:8. Riječ "pred" je ista kao i riječ "pred" koja je upotrijebljena u tekstovima koji govore o boravku u pustinji. Bog i "Anđeo" su ponovno očito ista osoba. BALAAM U Brojevima 22:35, anđeo Gospodnji kaže da će staviti svoju riječ u usta Balaamu. U 23:4, vidimo da je Bog stavio svoju riječ u usta Balaamu. Ponovno vidimo da je „anđeo Gospodnji“ ustvari sam Bog. SUCI 2:1-3 „Anđeo Jahvin dođe iz Gilgala u Bokim i reče: 'Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obećao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: 'Neću raskinuti saveza svog s vama dovijeka. A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!' Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste učinili? Zato vam kažem: neću ih odagnati pred vama. Nego, oni će vas tlačiti i bogovi njihovi bit će vam zamkom.“ Opet „Anđeo“ govori za sebe da je Gospod. GIDEON Gideon je imao susret s anđelom Gospodnjim u Sucima 6. poglavlju. Anđeo kaže Gideonu da je Bog s njim. Gideon ukazuje na tlačenje Izraelaca od strane Midjanaca, kako bi objasnio da izgleda da baš i nije Jahve s njim.„Jahve se tad okrenu prema njemu i reče mu: 'Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca'.“(redak 14). Kroz ostatak narativa, osoba koja govori s Gideonom naizmjence se oslovljava kao Gospod, anđeo Gospodnji i anđeo Božji. Od 11-22 redka dva puta se „Anđeo“ koji se ukazao Gideonu naziva Gospodom, tj. Jahve. SAMSONOVI RODITELJI Samsonova majka je bila nerotkinja.„Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin“(Suci 13:3). Rekao joj je da će roditi sina koji će osloboditi otpali Izrael iz ruke poganskih tlačitelja. Ona je brzo pozvala Manoaha, svog muža, koji se zatim pomolio da „čovjek Božji“ dođe još jednom (8. redak). Kad je anđeo došao po drugi put, Manoah ga je pitao kako se zove. On je odgovorio da je njegovo ime predivno. Neki prijevodi kažu „tajanstveno“. Ova riječ doslovno znači „predivan“ i „neshvatljiv“. Ovo nas asocira na Izaiju 9:5 –„Ime mu je Divni, Savjetnik…“. Ime „Divni“ povezuje ovog anđela s dolazećim Mesijom. I ponovno, nakon što je vidio ovog „Divnog Vjesnika“, Manoah je izjavio da je vidio Boga (13:22). ANĐEO SAVEZA Jedno od najpoznatijih mesijanskih proročanstava pronalazimo u Malahiji 3:1 –„Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza za kojim žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad Vojskama.“ Glasnik saveza o kojemu je ovdje riječ, očito je Isus Krist. Radi se o Njegovom prvom dolasku. Riječ koja je prevedena s „glasnik“ je ista riječ koja se do sada koristila u tekstovima SZ-a koje smo spominjali, a označava „anđela Gospodnjeg“. Ako proučimo Malahiju 3:1-3, te zatim Matej 11:10.11; Marko 1:2; Luka 7:24.27; Otkrivenje 6:16.17, postat će nam sasvim jasno da su dva anđela iz Malahije 3:1 ustvari Ivan Krstitelj i Krist. Prvi je „anđeo“ koji priprema put, a Krist je „Anđeo Saveza“, Gospod koji dolazi u svoj Hram, te se postavlja pitanje „tko će biti u stanju da stane pred Njega?“. Nijedan od njih tehnički nije anđeo, ali budući da su obojica vjesnici, nazvani su „anđelima“. -
Doktor tehničkih nauka Ivan Savić (29) je u laboratoriji izdvojio iz koštice šljive amigdalin, supstancu koja pomaže u terapiji karcinoma dojke, limfona, prostate... Farmakolozi kažu da je reč o bogatstvu koje, možda, nikada neće ugledati svetlost dana. Metode lečenja ove opake bolesti amigdalinom primenjuju se u Meksiku i Nemačkoj, putem tableta i injekcija, ali sa supstancom izdvojenom iz koštica kajsije i breskve. Metoda lečenja opakih bolesti sadržajem iz koštica voća, koji je pun vitamina B17, poznata je još od vremena starih Egipćana, a sistemsko proučavanje počelo je u prošlom veku. Srđan Pešić, šef Katedre za farmakologiju na Medicinskom univerzitetu u Nišu, procenjuje da će pronalazak mladog leskovačkog naučnika najverovatnije ostati u časopisima, budući da od izdvajanja supstance do proizvodnje leka prođe 20 godina. Doktorirao sa desetkom Ivan Savić je asistent na Tehnološkom fakultetu u Leskovcu, gde je diplomirao sa prosečnom ocenom 9,85 i doktorirao sa desetkom. Sprema se na petogodišnje postdoktorsko usavršavanje u inostranstvu. https://balkanspress.com/index.php/komentar/prica-o/651-senzacionalno-srpski-genije-iz-kostice-sljive-izdvojio-amigdalin-lek-za-rak-dojke-limfona-prostate?fbclid=IwY2xjawGYsndleHRuA2FlbQIxMQABHdO3Tew__MORRE7bApx1mpC74eHWGJr_TxUOjnWZZiW6y9CVukW2Vjt_dQ_aem_hwDEkah4W5_8jx3vQTf5Jg
Mnogi ljudi su se susreli s brojnim osobama koje su tugovale zbog nedavnog gubitka voljenog psa ili mačke i koje su se raspitivale o mogućnosti uskrsnuća njihovih ljubimaca i drugih životinja. Kao i sam okorjeli ljubitelj životinja, intimno povezan s nekim nevjerojatnim psima i mačkama kao "članovima obitelji" od djetinjstva, osobno me zanima ovo pitanje. Također, dok sam poučavao doktrinu o svetištu i razmatrao nebrojene životinje koje su se nudile u starozavjetna vremena pod božanski određenim žrtvenim sustavom, često sam se pitao kako će Bog "ispraviti stvari" za ta nedužna stvorenja? Evo nekih razmišljanja. Nemam konačne odgovore, ali pronašao sam neke primamljive natuknice u Svetom pismu koje sugeriraju mogućnost da barem neke životinje (uključujući naše kućne ljubimce i žrtvene životinje) budu uskrsnute i spašene za vječnost. Među intrigantnim biblijskim tekstovima (i drugim nadahnutim podacima) razmotrite sljedeće: Psalam 36,6 potvrđuje: "Ti, Gospodine, spašavaš ljude i životinje" (NRSV). Iako se u nekim verzijama save prevodi kao "sačuvati", to je ista hebrejska riječ koja se koristi za vječno spasenje drugdje u Svetom pismu. Mihej 4:8 govori o obnovi "prve vlasti" (KJV) na kraju vremena. Prva vlast, koju su Adam i Eva imali i izgubili, bila je vlast nad životinjama (Post 1,28). Knjiga Otkrivenja jasno kaže da će na nebu sveci biti kraljevi/kraljice i vladati (Otk 20,4; 5,10; 22,5), a prirodno se postavlja pitanje: ako su svi sveci kraljevi/kraljice, nad kome će oni vladati? Čini se vjerojatnim da će vladavina biti nad životinjskim carstvom kao u Edenskom vrtu. Sveto pismo je jasno što se tiče nježnog mjesta u Božjem srcu za životinje. Knjiga proroka Jone završava Božjom brigom za životinje u Ninivi. “Ne bih li trebao žaliti Ninivu, taj veliki grad, u kojem živi više od 120 000 ljudi . . . a također i mnogo stoke’” (Jona 4:11, ESV). Postanak 9:10 i Hošea 2:18 govore o Bogu koji sklapa savez sa životinjama. Stari zavjet kaže da je subota dana ne samo za ljude, nego i da bi se životinje mogle odmoriti (Izl 23,12). Brojevi 22 su intrigantni: Gospodin otvara usta Bileamovoj magarici, koja govori svom gospodaru. Primijetite da Bog magarcu ne daje posebnu pamet i govor, nego mu jednostavno „otvori usta“ i on progovori! Zatim anđeo postavlja prodorno pitanje Bileamu: "'Zašto si udario svoju magaricu?'" (stihovi 32, NKJV). Bog je bio zabrinut zbog okrutnog zlostavljanja životinje! Moja kći, Rahel Schafer, nedavno je obranila doktorat. disertacija koja se bavi mnogim drugim odlomcima u kojima životinje govore, pa čak i viču Bogu, a Bog odgovara na njihov vapaj!1 Vidi, na primjer, Job 12:7-9; 40:15-19; 41:10; Psalam 104:21, 27, 28; i Izaija 43:20. Uz često izraženu Božju brigu za životinje u Starom zavjetu stoji i poučni stih na Isusovim usnama u Novom zavjetu: “Ne prodaje li se pet vrabaca za dva denara? Ali Bog nije zaboravio nijednog od njih’” (Luka 12,6). U biblijskoj misli, da se Bog "sjeti" znači djelovati u korist nekoga ili nečega (vidi Postanak 8:1, u kojoj se Bog sjetio Noe i životinja u arci izbavivši ih od smrti). Ako Bog ne "zaboravlja" vrapce koji padnu (umru), ne znači li to da će se On "sjetiti", tj. djelovati u korist onih koji su pali - spasiti ih? Rimljanima 8:20 i 21 opisuje kako cijelo stvorenje uzdiše i muči se, čekajući obnovu: “Stvorenje je bilo podvrgnuto uzaludnosti, ne svojom voljom, nego zbog Onoga koji ga je podložio, u nadi da će i samo stvorenje biti oslobođen od svog ropstva pokvarenosti u slobodu slave djece Božje” (WEB). Da li ove reference možda impliciraju da će Božja neljudska stvorenja na ovoj zemlji, koja nisu bila odgovorna za porijeklo zla, na kraju biti oslobođena od propadanja/prokletstva svojim uskrsnućem/spasenjem? C. S. Lewis je sugerirao da će možda životinje koje su bile kućni ljubimci i druge koje su postigle "dušu", razvijajući pozitivne kvalitete kao što su ljubav i povjerenje, biti posebno one koje će uskrsnuti.4 Ono što Lewis nije prepoznao je da Biblija naziva sve životinje su "duše" ili "osobe", baš kao i ljudska bića (Post 1:20, 21, 24, 30; 9:10, itd.). Kroz svoju višetomnu alegoriju plana spasenja, Kronike iz Narnije, Lewis je istraživao daljnju mogućnost da životinje govore. Čini se da se Biblija slaže: Psalam 148 opisuje “‘Zvijeri i svu stoku; gmizavce i krilate ptice” (stih 10, NASB) kao među onim stvorenjima koja hvale Gospodina. U Otkrivenju 5:13 “svaka stvorenja na nebu i na zemlji i pod zemljom i na moru, i sve što je u njima, pjevaju: Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu hvala i čast i slava i moć, zauvijek'” (NIV). Jezik Psalma 104:24 do 30 može implicirati uskrsnuće morskih i nebeskih kao i zemaljskih stvorenja u posljednjim vremenima. S. R. Driver piše: “Čini se da je nekoliko čitatelja Starog zavjeta, ako ih ima, primijetilo da, kako tekst [Psalma 104:24–30] stoji i kako se može čitati samo bez kršenja normalnih standarda tumačenja, oni su predan neobičnoj doktrini o uskrsnuću ne samo čovjeka, ptica i zvijeri, već i Levijatana i 'gmižućih' ili bolje rečeno 'klizećih stvorenja bezbrojnih' koja plivaju u moru (Ps. civ. 10-30).”5 Driver ističe da "svi oni" (vs. 27, NASB) koji su "stvoreni" (vs. 30, NIV) "mora značiti sve, a ne neke od njih, sc. Božjih stvorenja, bilo da se radi o ljudima, životinjama, pticama ili ribama, koja se spominju u tijeku psalma.”6 Iako Driver priznaje da je ovo značenje teksta u njegovom sadašnjem obliku, on pretpostavlja da je takvo značenje “dostojno prigovora” i stoga sugerira radikalno brisanje teksta. Ali ako netko prihvati tekst kakav stoji, kao što mislim da je najbolje zauzeti stav, tada se čini da ovaj odlomak ukazuje na uskrsnuće širokog spektra životinja. Ne namjeravam implicirati da su gornji dokazi uvjerljivi. To je samo sugestivno u najboljem slučaju. Ali u nadahnutim izvorima ima dovoljno “natuknica” da ne trebamo obavijestiti našu djecu kada izgube kućne ljubimce da ih više nikada neće vidjeti. Za djecu, čiji je cijeli život možda bio umotan u dragocjenog ljubimca, reći im da životinja nikada neće uskrsnuti, nepotrebno daje negativne signale o Božjem karakteru ljubavi. Predlažem, umjesto toga, da roditelji kažu svojoj djeci, kada kućni ljubimac umre: "Kada dođete u raj, ako želite da vaš ljubimac bude tamo, Bog će vam sigurno ispuniti želju vašeg srca." Ovo je siguran odgovor, jer Sveto pismo kaže: "Raduj se i sam u Jahvi, i on će ti ispuniti želje srca tvojega" (Ps. 37:4, NKJV), a ako životinje ne budu uskrsnute, onda u naše besmrtno stanje nećemo ih željeti. Pavlovo obećanje u 1. Korinćanima 2:9 je do točke (citirajući Izaiju), "'Oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce ljudsko ne dođe, što je Bog pripravio onima koji ga ljube'" (NRSV). Zašto u ovom obećanju ne bismo zamislili uskrsnuće naših kućnih ljubimaca i drugih životinja? Smatram da je mogućnost uskrsnuća životinja u skladu s cijelom velikom borbom između Krista i Sotone, u kojoj će Bog konačno sve ispraviti. Kad razmišljam o svim nedužnim životinjama koje su patile od ruku okrutnih ljudi i drugim životinjama koje su patile dok se Sotona radovao, vodim se uvjerenjem da Bog jedva čeka da ispravi i ovaj dio Sotoninog djela. Također treba uzeti u obzir sve nevine žrtve kao dio starozavjetnog starozavjetnog obrednog sustava, koji je u simbolici otkrivao užas grijeha i njegove kobne posljedice, te ukazivao na dolazak Jaganjca Božjega. Ne mogu zamisliti da bi Bog dopustio svu tu božanski usmjerenu nevinu patnju a da se konačno ne "sjeti" onih koji su patili tako što će ih spasiti/uskrsnuti! Nisam "pseći" u vezi s ovim prijedlogom. Bog možda ima drugi način da riješi ovaj problem koji je daleko iznad onoga što sada zamišljam! Znam da će Bog učiniti ono što je najbolje. Jednog dana uskoro ćemo znati sa sigurnošću kada Ga vidimo (i naše kućne ljubimce i druge životinje?) licem u lice na nebu! U taj dan “više neće biti smrti; više neće biti ni žalosti, ni plača, ni boli; prve stvari su prošle!" (Otkrivenje 21:4, NASB). Richard Davidson BILJEŠKE I LITERATURA 1. A. Rahel Schafer, "'Ti, YHWH, spašavaš ljude i životinje': Božji odgovor na vokalizirane potrebe neljudskih životinja kako je prikazano u Starom zavjetu" (doktorska disertacija, Wheaton College, 2015.). 2. Ministarstvo ozdravljenja, 315, 316. 3. Vidi, npr. Vint Virga, The Soul of All Living Creatures: What Animals Can Teach Us About Being Human (New York: Broadway, 2014.); Virginia Morell, Animals Wise: How We Know Animals Think and Feel (New York: Broadway, 2014.). 4. C. S. Lewis, Problem boli (New York: Macmillan, 1962), 129–143. 5. Vidi G. R. Driver, “The Resurrection of Marine and Terrestrial Creatures,” Journal of Semitic Studies 7:1 (proljeće 1962.): 12. 6. Isto, 17.
Reci mi Amose kako vi slavite Gospodnju Večeru, koliko puta godišnje, kakvko je vino, kruh?
Kršćanima u Bruneju i Kambodži zabranjeno je aktivno i javno promišljati o svojoj vjerw, a sljedbenici Krista u Bruneju ne mogu slaviti Božić izvan svojih domova. Osim toga, 2023. vlasti u Brunejima navodno su nadzirale neislamske vjerske službe kako bi jamčile da muslimani nisu prisutni i da propovijedi ne podučavaju ništa protiv islama. Vojska u Burmi, poznata kao Tatmadaw, progoni kršćane. Zo Tum Hmung, izvršni direktor Chin Association of Maryland, skupine za zagovaranje vjerskih sloboda i izbjeglica, 2023. progovorio je o sve lošijim okolnostima u kojima se nalaze kršćani u Burmi. U pisanom svjedočenju američkom Povjerenstvu za vjerske slobode (USCIRF), Hmung je izjavio da je Tatmadaw intenzivirao svoje nasilje protiv kršćanskih zajednica. "Uništava i spaljuje sela i gradove u kojima žive kršćani", dodao je Hmung naglašavajući kako "vojska uhićuje, pritvara, osuđuje, muči i ubija svećenike i pastore te istaknute kršćanske vođe, pale crkve, samostane, škole i vjerske objekte". Indonezijski zakoni o bogohuljenju omogućavaju da kršćani budu zatvoreni zbog kritiziranja islama. Kršćanski YouTuber Rudi Simamora osuđen je 2023. na godinu dana zatvora zbog objave videa u kojem osuđuje islam. U lipnju 2022. Muhammad Kace, bivši muslimanski imam koji se obratio na kršćanstvo, osuđen je na šest godina zatvora zbog objavljivanja videozapisa koji podučavaju protiv islama i poslanika Muhameda. Vlasti u Laosu rutinski diskriminiraju kršćane. Dužnosnici Laoške evangeličke crkve izvijestili su 2023. da su vlasti prisilile 79 kršćanskih obitelji da napuste svoje domove u pokrajini Khammouane i natjerale ih da se odreknu svoje vjere, javlja ICC. U Maleziji su kršćani uhićeni pod optužbom za bogohuljenje zbog vrijeđanja islama. Kristovim sljedbenicima je zabranjeno evangelizirati. Ovisno o tome gdje je u Maleziji kršćanin ili bilo koji nemusliman osuđen za dijeljenje svoje vjere s muslimanom, može biti zatvoren ili pretučen bez posljedica. Vijetnam nastavlja maltretirati i zatvarati kršćane, posebice katoličke skupine Ha Mon i protestantske skupine Montangnard. Prema USCIRF-u "vlasti aktivno ograničavaju vjerske aktivnosti neovisnih protestanata Monttagnarda, prisiljavajući ih da se odreknu svoje vjere te ih uhićuju i osuđuju pod optužbama za 'podrivanje nacionalnog jedinstva' i 'zlouporabu demokratskih sloboda'". Vijetnam je trenutačno na popisu zemalja "zbog sudjelovanja u ili toleriranja teških kršenja vjerskih sloboda". Na kraju dodajmo i podatak kako USCIRF-a navodi kako je trenutno 45 kršćana nestalo, zatočeno ili pritvorenu u Burmi, Indoneziji, Maleziji i Vijetnamu. Ž.I., KT https://www.nedjelja.ba/hr/kriznim-putem-krscana-danas/od-11-zemalja-jugoistocne-azije-krscane-progone-njih-sedam/34695
Na raznim forumima, grupama sreo sam dosta kršćana koji imaju svoje mišljenje po ovom pitanju. Evo primjera Isus je vječni Bog, bez početka, dio Trojstva Isus je Bog po prirodi, rođen u vječnosti i kao takav ima početak Isus je stvoren kao duhovno biće - prvo stvorenje na nebu, ali nije Bog Isus je rođen samo kao čovjek, nije prije egzistirao na nebu (tzv. unitarijanci) Ako imate neko novo mišljenje ili vjerujete u jedno od ovih 4 točke, slobodno potkrijepite svoje vjerovanje biblijskim citatima.
Na koji se Zakon ovdje misli, jer ovaj spis se ne nalazi u kanonu koji mi danas svi posjedujemo.
Za dark mode možete u samo jednom kliku promijeniti sa light opcije. Dole lijevo i dobijete dobru opciju kad mrak padne.
Mi pogani nismo stručnjaci po tom pitanju, pustimo poznatog židovskog skolara Nehemiju Gordon da objasni
Da ne bi ova tema išla u drugom pravcu (ko je formirao kanon Novog zavjeta, tema se može negdje otvoriti) da te pitam Amose, što vjerujete po pitanju pakla, mučenja u vječnoj vatri. Temu o Zmijcu i Modalizmu imamo već, a ova je tema o tvojoj crkvi pa eto jedno pitanje.
Upravo to isto mogu reći i ja, i mormon i Jeh. svjedok. Od drugih ćemo biti vrijeđani, progonjeni, pogrešno nas razumiju. Zato naša odbrana uvijek treba biti da ćemo našu doktrinu braniti samo Biblijom. Ali ostali su mudri, oni se uhvate Ellen White, Josepha Smitha ili Williama Branhama i onda u njima traže greške - što su oni naučavali i tako ode diskusija u drugom pravcu.
Možeš li nam onda pobliže objasniti ovu doktrinu. Kad se Isus molio - Oče ako je moguće da me mimoiđe ova čaša” je li se molio samome sebi ili je gore bio Bog, drugo biće? Jer po toj doktrini tako to ispada.
Zaželimo dobrodošlicu novom članu natasha_se 😃
Antonio, dobro nam došao na Kršćanski Chat 😀
Tema ovog rada je Isusov sveobuhvatni odgoj, koji se temelji na unutarnjoj vrijednosti čovjeka, a ne na vanjskom statusu, ugledu, bogatstvu, koristi, etničkim, kulturološkim, političkim ili rasnim podjelama. Važnost ovog rada je da nam pomogne razumjeti Kristovu ljubav, jer On voli svakog čovjeka, bez obzira na njegov status u društvu. Svrha ovog rada je prikazati da kršćanstvo nije neka zatvorena religija, već naprotiv otvorena za sve narode, plemena i puke. Metoda kojom ćemo se koristiti u ovom radu je analitičko – deskriptivna. U ovom radu ograničit ćemo se na četiri vida Isusovog odgoja: Isusov stav prema grešnicima, Isusov stav prema neznabošcima, Isusov stav prema ženama i Isusov stav prema bolesnima. Također ćemo se ograničiti samo na neke određene biblijske odlomke iz evanđelja. Društveno stanje prvoga vijeka u Palestini bilo je razjedinjeno. Muškarac je bio glava obitelji i vodio glavnu riječ, dok je žena kao biće bila u podloženoj ulozi. Osobito je udovica simbol slabosti i siromaštva. Postojala je i siromašna klasa, koja je po židovskom vjerovanju bila odbačena od Boga. Toj su klasi pripadali najbjedniji, najsiromašniji, bolesni, ali i ljudi koje religija nije potpuno zanimala. Ali, grupa koja je bila omražena više nego ijedna druga, bili su neznabošci. Židovi su napravili takve zakone koji su zabranjivali svaki kontakt sa neznabošcima. Ta mržnja se najbolje očituje u njihovim molitvama. Svaki Židov ujutro i uvečer molio se i zahvaljivao Bogu za tri prednosti: Bože, hvala Ti što se nisam rodio kao rob, što nisam kao neznabožac i što nisam žena.1 Ali kako se Isus odnosio prema grešnicima, neznabošcima, ženama i bolesnima istražit ćemo u sljedećim primjerima iz Biblije. 1 Jovan Ilijev, Ateizam ili Hrišćanstvo, (Beograd: Caligraph, 2001), str. 393 II. ISUSOV STAV PREMA GREŠNICIMA Javna grešnica (Lk 7, 36-50) Ovaj divan prizor koji nam donosi evanđelist Luka, svjedoči o bezgraničnoj Božjoj ljubavi i praštanju koje nam on šalje kroz Isusa. Cijela radnja se zbiva u kući farizeja, koji se zove Šimun. On je pripremio gozbu na koju je pozvao Isusa. Takav objed u Palestini onog doba nije bio zatvorenog tipa, pa su mnogi znatiželjnici mogli ulaziti i promatrati što se događa. Tu priliku iskoristila je jedna žena, koja baš i nije bila poželjan gost, jer je bila poznata grešnica (vjerojatno prostitutka koja je djelovala u gradu Jeruzalemu, Tiberijadi, Kafarnaumu !).1 Takve žene po učenju farizeja nemaju pristupa u Kraljevstvo Božje. Biblija ne govori je li se ova žena već susretala sa Isusom. Možda je naprosto bila jedna od onih koja je slušala Isusovu radosnu vijest o Božjem milosrđu i praštanju, tako da je došlo do promjene njenog života, te je došla da mu se zahvali. Ona daje Isusu ono što ima: sve što joj je dotad služilo u njenom grešnom životu, kosu, poljupce, suze, pomast. S druge strane domaćin negoduje (r. 39). Stoga Isus iznosi jednu usporedbu s kojom otkriva da poznaje i njegove skrivene misli i njenu nutrinu ( r. 40 – 43). Tako Isus u nastavku saopćava Šimunu da su mnogi grijesi te žene oprošteni, premda ne prelazi olako preko tih grijeha za koje kaže da ih je mnogo. Riječima jer ljubljaše mnogo Isus želi reći da je njezina ljubav prema njemu bila velika i da je to dokaz da joj je oprošteno. JB to dobro parafrazira riječima «njezini grijesi, njeni mnogobrojni grijesi mora da su joj oprošteni, jer inače ne bi pokazivala tako veliku ljubav».2 Svojim neobičnim činom otkrila je Isusovo milosrđe i veličinu praštanja koje je primila od Boga i tako dobila novu prigodu da započne jedan novi život. Zakej (Lk 19, 1-10) Radnja ovog događaja zbiva se u Jerihonu, trgovačkom gradu raskošne ljepote kroz koji je Isus prolazio. To je jednom čovjeku po imenu Zakej pružilo priliku da ga vidi. Zakej znači «čist», za Židove on je «nečist» jer je carinik i to nadcarinik.3 Carinik u ondašnje vrijeme je bio simbol grešnika, poput neznabošca. Automatski prestaje biti sinom Abrahamovim te je kao takav isključen iz mesijanskih obećanja i nade. Ali u njemu se rodila želja da se susretne sa Isusom, i kako je bio niskog rasta popeo se na smokvu da ga vidi. Isus nije pozvao Zakeja da siđe sa drveta, nego mu je rekao Danas mi je proboraviti… Riječ «danas» (19 puta u Luke) izriče milosni trenutak, povijesni čas u kojem se ostvaruje objaviteljska i spasenjska prisutnost Isusa.4 Dok s jedne strane Zakej prima Isusa sav radostan, s druge strane narod mrmlja (r. 7). Prvoga su osudili kao grešnika, a drugoga su kritizirali zato što je pristao da bude gost jednom takvom čovjeku. Zakej svoju radost iskaziva dobrim činom (r. 8). On daje mnogo više nego što židovski učitelji traže. Stoga nam Isusov odgovor (r. 9) želi dati do znanja da je ovaj neomiljeni čovjek bio spašen. Prvi dio odgovora «Danas je došlo spasenje ovoj kući» u prvom redu se odnosi na našega carinika, dok izraz «jer i on je Abrahamov sin» zacijelo označuje pravog Židova, koji slijedi Abrahamovu vjeru (Rim 4, 12), a ne onog koji je samo tjelesni potomak tog patrijarha.5 Ovaj događaj nam jasno pokazuje potvrdu Isusove izjave da je Sin čovječji došao da trži i spasi ono što je izgubljeno. Zakej je nedvosmisleno bio među izgubljenima, ali ga Isus nije ostavio u tami, nego ga izveo na put svjetlosti. 1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991) , str. 134. 2 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evađelja po Luki (Novi Sad: Dobra Vest, 1983.), str. 149 3 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991) ,str. 336. 4 Isto, str. 337. 5 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evađelja po Luki (Novi Sad: Dobra Vest, 1983.), str. 283 III. ISUSOV STAV PREMA NEZNABOŠCIMA Satnikov sluga (Mt 8, 5 – 13; Lk 7, 1 – 10) Glavnina ove priče zbiva se u Kafarnaumu i govori o izlječenju satnikovog sluge. Satnik je u službi rimske vojske na području Heroda Antipe i svakako da se radi o jednom poganinu. On je prijateljski raspoložen prema Židovima tako da poštuje njihove uredbe i običaje. Čak im je i sinagogu sagradio. Vjerojatno je židovski prozelit – «bogobojazan», to jest prihvaća židovsku vjeru u jednog Boga, njihova moralna načela i dijeli njihove mesijanske nade.1 Čuvši da se Isus nalazi u Kafarnaumu, posla židovske starješine moleći ga da mu ozdravi slugu. Satnik je svjestan činjenice što za Židova znači ući u kuću jednog poganina, te Isusu ne pristupa sam već preko glasnika. Ali kad vidje da Isus ipak dolazi u kuću, u njemu se otkriva čovjek duboke vjere. On zna da je Isusova riječ jaka i učinkovita, te traži od njega da mu slugu izliječi iz daljine. Isus mu odgovara: «Kažem vam ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere» (Lk 7, 9). Ovaj je redak ključ čitava događaja. Vjera ovog satnika nadilazi vjeru bilo kojeg Izraelca u tolikoj mjeri da se Isus začudi / u D-F, «zadivi.»2 Nadalje Isus kaže da će mnogi s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu (Mt 8, 11 – 12). Sinovi kraljevstva (Izrael po tijelu), koji su prvi pozvani da prime baštinu i da sjednu sa svojim patrijarsima, bit će bačeni u tamu, dok pogani dolaze sa svih strana svijeta, ulaze u kraljevstvo i sjedaju za stol sa njihovim patrijarsima. Pravi Izrael se temelji na vjeri u Isusa Krista. Takvu vjeru imao je satnik i takva vjera sačinjava kraljevstvo nebesko. 1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 126. 2 R. T. France, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Mateju (Novi Sad: Dobra Vest, 1987), str. 155. Kanaanka (Mt 15, 21 – 28; Mk 7, 24 – 30) Ovoga puta Isus boravi u krajevima tirskim i sidonskim, ali ne s nakanom da naviješta evanđelje, nego zbog povlačenja u mir. Uto dođe neka žena iz onih krajeva vapeći Isusu da joj izliječi kćerku koju je opsjeo zli duh (Mt 15, 21.22). Žena dolazi s područja Kanaana koje izvorno obuhvaća zemlju obećanja, Feniciju i Siriju, te postaje pojam za poganina.1 Dok Isus na njene vapaje ne odgovara, njegovi učenici mu pristupe i zamole ga da joj udovolji, da ne viče za njima. Isus nato reče da je poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova (Mt 15, 24), prvi na redu je Izrael, pa tek onda drugi. No žena je i dalje uporna, na što joj Isus odgovara okrutnom izrekom (Mt 15, 26). Izraz psi je bio uvredljiv naziv za pogane u ono vrijeme. Isus, dakle, izražava prezriv židovski stav prema poganima da bi objasnio zašto njezina molba ne može naći mjesta u njegovu poslanju Izraelu.2 Ali, izjavom da psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara (Mt 15, 27), žena je pokazala duboku poniznost i živu vjeru. Ona je jedna od rijetkih koja je imala čast da mu Isus kaže Velika je vjera tvoja! (tomu je najbliži satnik). Ova žena naviješta vrijeme kada će duhovni Izrael preći granice kultura i narodnosti. Također ovo je zoran primjer što znači moliti ustrajno, ponizno, živom vjerom. ISUSOV STAV PREMA ŽENAMA Samarijanka (Iv 4, 1 – 42) Isus je u mnogo prigoda pojedinačno razgovarao sa ženom, no najduži razgovor bio je sa Samarijankom koja je došla po vodu na Jakovljev zdenac, na kojem se Isus sam odmarao. Da bi ovoj ženi rekao radosnu vijest, Isus je bio do te mjere spreman narušiti društvena pravila prvoga stoljeća. Ta žena u očima židovskih rabina nije bila samo rasno i moralno nečista, nego i spolno. Također i njegovi učenici, kao tipični muškarci, su se iznenadili što razgovara sa ženom (r. 27). Sigurno je da ni jedan rabin ne bi razgovarao sa ženom. Jedna rabinska izreka glasila je ovako: «Zbog onoga što bi ljudi mogli pomisliti, muškarac ne smije biti sam s nekom ženom u konačištu, pa čak ni sa svojom sestrom ili kćerkom. Zbog onoga što bi ljudi mogli pomisliti, muškarac ne smije na ulici razgovarati ni s jednom ženom, pa čak ni s vlastitom, a pogotovo ne s nekom drugom.»3 Tako se razgovor na zdencu pretvorio u duboku teološku raspravu. Isus se otvoreno otkrio toj ženi, kao nijednom muškarcu. Nije se prema njoj odnosio potcjenjivački, i njezina je pitanja shvaćao ozbiljno. Rezultat toga razgovora je što su i ona i Samarijanci uzvjerovali da je Isus spasitelj svijeta i obećani Mesija. 1 Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 202. 2 R. T. France, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Mateju (Novi Sad: Dobra Vest, 1987), str. 252. 3 Leon Morris, Novozavjetni komentari; Tumačenje Evanđelja po Ivanu (Novi Sad: Dobra Vest, 1988), str. 214. Kanaanka (Mt 15, 21 – 28; Mk 7, 24 – 30) Marija iz Betanije (Lk 10, 38 – 42) Ovo je jedna od prigoda koja govori o tome kako je Isus na pozitivan način uključivao žene u svoju službu. Riječ je o Mariji, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ (r. 39). S druge strane imamo njenu sestru Martu koja je bila mnogo zauzeta posluživanjem. Ona pristupa Gospodu s molbom da kaže Mariji da joj pomogne. Međutim Isusov odgovor kojim posreduje između sestara iznenađuje: «Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.» (r. 42) Sjedeći do Isusovih nogu, Marija je prihvatila tradicionalnu mušku ulogu učenika koji sjedi do nogu rabina. Isusovi postupci ne slažu se s mišljenima rabina. U Talmudu je Rabin Eliezer rekao: «U žene nema mudrosti, osim za ženske poslove». U jednoj verziji je pridodano: «Riječi zakona bolje je spaliti, nego ih dati ženi». U Mišni je isti rabin rekao nešto slične težine: «Pouči li čovjek svoju kćerku Zakonu, to je isto kao da ju je poučio razvratu».1 Nasuprot rabinskoj tradiciji Krist je poučavao žene i uključivao ih među svoje sljedbenike, što govori da Evanđelje ne poznaje spolne granice. V. ISUSOV STAV PREMA BOLESNIMA Gubavac (8, 1 – 4; Mk 1, 40 – 45; Lk, 12 – 16) Gubavac je kao nečist isključen iz zajednice Božjeg naroda, te kao takav ne može ući u sinagogu i hram niti se pridružiti blagdanskim radostima. Odbačen od vlastite obitelji živi u kolibi izvan naselja i ako mu se tko približi, mora vikati: «Nečist, nečist!» Po učenju rabina veće je čudo izliječiti gubavca nego uskrisiti mrtvaca.2 Ako se izliječi, mora dobiti potvrdu od svećenika da je izliječen, i tek tada može pristupiti Božjoj zajednici. Tako jedan gubavac dođe k Isusu, klekne i zamoli ga: «Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!» (Lk 5, 12). On prilazi Isusu s uvjerenjem u njegovu sposobnost da mu pomogne. Isus ganut nad bijednim stanjem siromašna gubavca u društvu, prelazi preko ljudskih zakona, jer je dotakao nečista čovjeka. Dotaknuti nečistu osobu značilo je navući nečistoću na sebe (Lev 5, 3). Nakon što ga je Isus očistio, naložio mu je da se pokaže svećeniku i time pokazao da nije došao ukinuti Zakon, nego ispuniti. Ovaj primjer jasno nagoviješta Isusovo poslanje i njegovu ljubav prema odbačenim članovima društva. Rezultat te ljubavi je da je ozdravljeni stao uvelike propovijedati i razglašavati događaj, tako da Isus više nije mogao javno ući u grad. Celestin Tomić, Isus iz Nazareta Prorok i Krist (Zagreb, 1991), str. 77. ZAKLJUČAK Iz ovog rada možemo zaključiti da je Isusov stav prema ljudima na margini društva bio pozitivan. Njegov stav prema grešnicima nije osuda i prezir, nego ljubav i poštovanje koje je grešnicima ulijevalo volju da se obrate. Također rasa za Njega nije bila mjerilo pripadništva Božjem kraljevstvu, već vjera koja je djelatna, koja očekuje i zadobiva. Žene su također bili dionici Božjeg kraljevstva. Za Isusa nisu postojale spolne granice, tako da su i žene bile među Njegovim sljedbenicima. Posebnu sućut Isus je gajio prema bolesnima (gubavima, slijepima, ubogima…). Uvijek je imao vremena zaustaviti se i pružiti im potrebnu pomoć i uputiti ih na stazu pravednosti. U svim ovim primjerima možemo vidjeti očitovanje Božje ljubavi, milosrđa i praštanja prema palom ljudskom rodu. by καιnos
