καιnos

Mislim i ja da će jednog dana ukinuti gotovinu, recimo neki teroristi kupe malu atomsku bombu za kešom i eto zakona. U Švedskoj se već rijetko koristi gotovina. Ali trebaš biti mudar, ti štediš u kriptu i čuvaš na svom Walletu, i evo izlaze kartice sa kojima možeš plaćati sa kripto, i nijedna banka i političar te ne mogu kontrolirati. Ne vjerujem da je Žig zvijeri neka bocka ili uvođenje digitalnog ID....Otkrivenje se tumači sa simbolima iz Starog zavjeta.

Manastir Krka Tu sam bio jedno ljeto prije dosta godina sa moja dva brata. Mislim da je bila neka proslava tada, bilo dosta ljudi. Autobusi su vozili dole, onda si jedan dio morao preći pješice.

Veliki doprinos pravoslavlju u Americi je učinio Serafim Rouz, neke njegove knjige imamo prevedene i na naš, znači Amerikanac koji je prihvatio pravoslavlje.

E sada, moje pitanje - u Biblij nalazimo mnogo puta Bog i Isus Krist. To su dva bića, ali kad se Isus molio u Getsemaniji - Oče ako hoćeš da me mimoiđe ovaj kalež, da li se to Isus molio samome sebi? Ili kad Bog kaže dva puta - Ovo je moj Sin ljubljeni, govori li ovo sam ja u drugoj službi, ovakvih i sličnih tekstova ima dosta. Može li nam amos pobliže objasniti ovo učenje da ga mi lako možemo razumjeti.

Pripadnici crkve Nevjesta Kristova vjeruju u Modalizam. Oni vjeruju da je Bog jedan, ali da se objavio u tri službe. Nekad je to Otac, nekad je to Isus, nekad Sv. Duh. Evo što kaže Wikipedia za ovo vjerovanje Savelijanstvo (takođe modalizam ili modalni monarhijanizam) je učenje o Svetom Trojstvu kojim se uči da je Bog jedan, a da su Otac, Sin i Duh samo različita lica (gr: prosopon) Boga. Savelijanci shvataju Boga kao jedno biće čija imena označavaju samo sukcesivne vidove njegove delatnosti: Otac - stvaranje; Sin - spasenje; Duh - posvećenje.[1] Po ovom shvatanju, Bog nekad objavljuje kao Otac, nekad kao Sin, a nekad kao Duh. Božje lice (hipostas) Oca se gubi kada se javlja kao Sin, a opet prestaje da bude sin kada se javlja kao Duh. Nema tri osobe, nego jedna, koja se objavljuje u tri oblika (modusa), po čemu se ovo učenje naziva i modalizam. Bog se otkrivao postepeno u tri različita oblika: u obliku Oca, koji je stvorio svet; obliku Sina, koji je spasao svet; i obliku Duha. Na taj način između božanskih lica (hipostasa) Oca i Sina nema razlike, što potkrepljuju navodima iz Biblije: „Ja i Otac jedno smo"[2]. Bog je, prema ovom učenju, primio oblik Isusa Hrista, da bi postradao. Zato njegove pristalice nazivaju patripasijani, jer su verovali da je na krstu patio i Bog.[3] Učenje se javlja u Maloj Aziji a razvija u Rimu, gde su je zastupali oko 190. god. Praksej, Noet, a zatim Savelije (posle 200.), odakle i naziv savelijanstvo. Pristalica je bilo dosta u Mesopotamiji i delovima Rima. Savelijanci su govorili da je jedan isti Bog - Otac, Sin i Sveti Duh, kao što su u čoveka - telo, duša i duh. Svoje protivnicima trinitaristima su upućivali pitanje: „Jednoga li, ili tri Boga imamo?“[3] Savelijanci u Svetom pismu Starog i Novog zaveta, nalaze potkrepljenje za svoje tvrdnje. Oni navode da je Bog rekao Mojsiju: „Čuj Izrailju; Gospod je Bog tvoj jedini"[4]. „Ne pravite sebi druge bogove. Neka ne bude u vas novih bogova"[5]. Ili u Novom Zavetu: „Ja sam u Ocu, i Otac je u meni, i nas dvojica, jedno smo"[6]. Epifanije Kiparski (oko 315 – 403) smatra da njihova „zabluda“ potiče od Apokrifa (spisi koji nisu uvršetni u kanon Svetog Pisma), a osobito iz takozvanog Egipatskog jevanđelja. Jer u njemu Hrist objašnjava svojim učenicima da su jedno Otac, Sin i Sveti Duh.[7] Savelijanstvo je osuđeno kao jeres, na Drugom vaseljenskom saboru u Carigradu 381. gde je takođe odlučeno da oni od njih, koje žele da se vrate u Crkvu, budu tretirani kao mnogobošci, i da moraju proći sve neophodne pripreme za krštenje.[3] [8

Je li ova služba ispunjenje proročanstva? “Ništa ne čini Gospod, a da osnove Svoje ne otkrije Slugama svojim prorocima.” Amos 3, 7 Božji način rada s ljudima uvijek je uključivao slanje proroka. Prorok Amos nas uči da Bog ne radi ništa bez proroka preteče. A i površno proučavanje povijesti Svetog Pisma otkrit će nam da je to upravo tako. Teško je naći proroka koji je govorio Riječ Božju, a da nije dočekan sumnjom, odbacivanjem i ponižavanjem. Obratite pozornost na ove stihove Svetog Pisma: Mal. 4, 5 – 6 sadrži dvostruko proroštvo koje je dijelom ispunio Ivan Krstitelj. On je navijestio prvi dolazak Isusa Krista, nazvan “velikim” danom Gospodnjim, vraćajući srca otaca “pod zakonom” k djeci novozavjetne “milosti”. U poznatom komentaru Biblije, Jamieson, Fausset & Brown Commentary on the Whole Bible, piše: “…Ivan Krstitelj je bio Ilija po duhu (Lk. 1, 16 – 17), ali ne doslovce Ilija (Iv. 1, 21). To znači da je Ivan, znajući da se o njemu govori u Mal. 4, 5 po nadahnuću znao da on ne ispunjava sve što se odnosi na to proroštvo i da ispunjenje toga u cjelini tek predstoji u budućnosti. Postoji prorok koji mora ispuniti i drugi dio tog Pisma, prorok koji će biti preteča drugog dolaska Krista i vratiti srca djece k očevima. Odnosno, doslovce, služba koja će vratiti srca generacije povratnika u grijeh natrag k Reci Božjoj i vjeri “rane crkve” naših očeva prije “strašnog dana Gospodnjeg”, drugog Kristovog dolaska – dolaska za sud.” Mt. 17, 10 – 12 također ima dva dijela: Prvi dio: “Zašto onda književnici vele da najprije ima doći Ilija?” “… Ali vam kažem da je Ilija već došao, samo ga oni ne poznadoše, nego postupiše s njim kako im se prohtjelo,” govori o Ivanu Krstitelju. Drugi dio: “On im odvrati: “Bez sumnje, Ilija ima doći i sve postaviti opet na svoje mjesto,” govori o ponovnom dolasku preteče koji će objaviti drugi Kristov dolazak. Služba William Marrion Branhama sadrži tri odvojene faze o kojima je on govorio kao “potezima”. Prvi potez: Iscjeljenje. Drugi potez: Prorokovanje i pronicanje tajni ljudskih srca. Treći potez: Otkrivanje tajni Božje Riječi. Naime, na isti se način može podijeliti i služba Isusa Krista. Prvi potez: slijedilo Ga je veliko mnoštvo kako bi čulo Njegove milostive Riječi i bilo iscijeljeno. Drugi potez: pronicanje tajni ljudskih srca (Iv. 4, 17 – 18). Treći potez: Njegova “poruka”, Riječ Božja koja je došla u sili i bila suprotna religioznom poretku tog vremena, što je prouzročilo da ga većina napusti. “Tad se mnogi Njegovi učenici povukoše i nisu više išli s Njim.” Ivan 6, 66 http://www.biblijski-krscani.com/wp-content/uploads/2015/10/cloud.jpgU prosincu 1962. godine Gospod je dao William Branhamu viziju posjete anđela što je on najavio u propovjedi Gospodo, je li ovo znak kraja? Ta se vizija i proroštvo ispunilo 28. veljače 1963. godine kada je konstelacija od sedam anđela oblikovala lik Kristove glave, te je poslan propovijedati Otkrivenje sedam pečata iz knjige Otkrivenja. Časopis Life je 17. svibnja 1963. godine objavio fotografiju ovog natprirodnog događaja, opisujući ga kao Tajanstveni oblak nad Arizonom. Po cijelom svijetu postoje milijuni vjernika koji su čuli i prihvatili Poruku koju je Bog poslao preko Svog proroka Williama Branhama. Božja Riječ je otkrivena kao nikad do sada. Isus Krist je otkriven u Svojoj Riječi. Vjernike ne zabrinjavaju svjetski događaji jer ih vide kao ispunjenje biblijskih proroštava. Svim iskrenim čitateljima skrećemo pozornost da budu kao oni iz Djela apostolskih 17, 11: “Ovi su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiše Riječ Božju sasvim spremno, svaki dan istražujući Pisma da li je tako.” Preuzeto sa https://www.biblijski-krscani.com/william-marrion-branham-3/tko-je-bio-william-branham/

Služba poznata diljem svijeta Vijesti o natprirodnim iscjeljenjima brzo su se proširile, propovjednici sa svih strana počeli su pozivati brata Williama Branhama da propovijeda u njihovim zajednicama i da se moli za bolesne. Da bi ohrabrio ljude, dan mu je natprirodan znak da bi vjerovali. Prvi, vidljiv znak na njegovoj ruci bi pokazivao bolest ili iscjeljenje. Kako je odmicala njegova služba dan mu je i drugi znak kojim je pronicao tajne i potrebe ljudskih srca da bi ljudi dobili vjeru i bili oslobođeni. Tako je postalo jasno svakom ozbiljnom čitatelju Biblije da je William Marrion Branham prorok koji je ispunjavao mnoga proroštva obećana u Bibliji za ovo naše vrijeme. Uskoro u crkvama nije bilo dovoljno mjesta za ogromne mase ljudi, pa su se skupovi preselili na veće lokacije ili stadione u većini najvećih gradova Sjeverne Amerike da bi se na njima propovijedalo Evanđelje. Novine Evening Sun Jonesboro, Arkansas – 12. lipnja 1947. “Stanovnici iz najmanje 25 država, uključujući i Meksiko, posjetili su Jonesboro otkako je gospodin Branham počeo sastanke 1. lipnja. Posjećenost njegovih skupova prelazi 20 tisuća ljudi.” Helsinki, Finska – 1950. Dvije godine prije kapanje u Helsinkiju, Bog je pokazao bratu Branhamu dječaka koji će biti podignut iz mrtvih. On je opisao detalje svome slušateljstvu i zamolio ih da zapišu viziju na praznu stranicu u Bibliji. Ova se vizija ispunila u jednoj prometnoj nesreći blizu Kuopioa u Finskoj gdje je poginuo dječak na biciklu kojeg je udario automobil. Dok je Branham putovao s braćom naišao je na nesreću i zamolio da se ukloni pokrivač s djetetovog tijela, te je prepoznao da je to isti onaj dječak koga je video u viziji. Pomolio se i dječak je ustao iz mrtvih. Durban, Južna Afrika – 1951. Pokrovitelji skupova bili su Apostolic faith mission, Assambles of God, Pentekostal holinese i Full Gospel church of God, a održavani su u jedanaest gradova, pri čemu je prisustvovalo ukupno više od pola milijuna ljudi. Na skupu u Durbanu, održanom na Greyville Racecourse, pisala se povijest crkve zadnjeg vremena. Na skupu je bilo oko 45 tisuća ljudi, dok su tisuće ostale pred vratima. http://www.biblijski-krscani.com/wp-content/uploads/2015/10/durban.gif

Ko je i što je William Branham Tko je bio William Branham? http://www.biblijski-krscani.com/wp-content/uploads/2015/10/wmbbible1.jpgWilliam Marrion Branham bio je jedan od najutjecajnijih propovjednika dvadesetoga stoljeća. Mnogi ga smatraju jednim od pokretača iscjeliteljskog i duhovnog probuđenja 1947, a iz njegove službe izrasli su mnogi drugi propovjednici koji su postali poznati širom svijeta. Jedan povjesničar koji je proučavao duhovne pokrete, izjavio je da je William Branham bio prorok naše generacije, dok je jedan pentekostalni povjesničar napisao: “Branham je punio najveće stadione i dvorane na svijetu.” The Full Gospel Men’s Voice (sada Full Gospel Businessman’s Fellowship Internacional) u izdanju iz 1961. godine, piše: “U biblijskim danima bilo je ljudi koji su bili Božji proroci i vidioci. Ali u svim Svetim Spisima, nijedan nije imao veću službu od William Branhama, Božjeg proroka i vidioca, čija se fotografija nalazi na naslovnoj stranici ovog broja časopisa Full Gospel Man’s Voice. Bog je koristio Branhama čak i da podiže mrtve u Isusovo Ime!” Od 1947. godine pa do njegovog odlaska 1965. godine, moćna služba Williama Branhama bila je vrlo dobro poznata i smatrana neusporedivom s bilo kojom drugom u povijest evanđeoskih skupova. Utjecaj ove natprirodne službe vidljiv je ne samo u Sjevernoj Americi, već svugdje po svijetu. Djetinjstvo i obraćenje William Branham je rođen 6. travnja 1909. godine u jednoj maloj kolibi u planinama Kentuckyja, kao prvo od devetoro djece Charlsa i Elle Branham. Odrastao je u blizini Jeffersonvillea u Indiani, upoznavši samo težak život siromaštva jer mu je otac bio neobrazovan, a uz to još i alkoholičar. Uzmemo li u obzir te okolnosti nije čudo što su dječaka smatrali nervoznim djetetom jer je od rane mladosti govorio o “vizijama” i “glasovima” koji su mu govorili iz vihora riječima: “Nikada nemoj piti, pušiti niti okaljati svoje tijelo na bilo koji način, jer imam posao za tebe kad odrasteš.” William Branham je upoznao Gospoda i ispunjen Duhom Svetim 1931. godine. Od tada je Biblija postala središte njegovog života, a Isus Krist samo središte njegovog postojanja. Počeo je propovijedati s dvadeset i tri godine, 1932., u Misionarskoj baptističkoj crkvi. Posjeta Anđela 11. lipnja 1933. godine William Branham je krstio u rijeci Ohio u blizini Jeffersonvillea u Indiani, kad se blještava vatrena svjetlost iznenada pojavila iznad njegove glave i glas je progovorio: “Kao što je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom dolasku Isusa Krista, tako si ti poslan s porukom da prethodiš Njegovom drugom dolasku.” Sljedeći broj Večernjih novosti iz Jeffersonvillea izvijestio je o ovom događaju pod naslovom Pojavila se tajanstvena zvijezda nad propovjednikom dok je krstio. U svibnju 1946. godine, povukao se u samoću kako bi pitao Boga o svom neobičnom životu. Dok se jednom kasno noću molio, pojavio se anđeo i rekao: “Ne boj se. Poslan sam iz prisutnosti Svemogućeg Boga reći ti da je tvoje rođenje neobično i život neshvaćen da bi se pokazalo da ti imaš odnijeti dar božanskog iscjeljenja narodima svijeta. Ako budeš iskren kad se budeš molio i budeš mogao dobiti da ti ljudi vjeruju, ništa neće ostati pred tvojom molitvom, čak ni rak. Ići ćeš na mnoga mjesta po zemlji i molit ćeš se za kraljeve, i vladare i moćnike. Propovijedat ćeš mnoštvima po svijetu i tisuće će doći k tebi po savjet.” Sve se ovo doslovce ispunilo u godinama koje su slijedile jer je u svojoj službi sedam puta obišao svijet, mnoge su osobe iz javnog života, uključujući i kongresmena Upshaw iz U.S.A. i kralja Engleske George VI, bile iscijeljene kroz njegovu molitvu. http://www.biblijski-krscani.com/wp-content/uploads/2015/10/pillfire.gif24. siječnja 1950. godine fotografirana je jedna od najveličanstvenijih fotografija (desno) svih vremena u Sam Huston Colosseumu u Teksasu. Dok je William Branaham stajao na bini, vatrena aureola se pojavila nad njegovom glavom. To je bila jedina fotografija koja je uspjela na cijelom filmu. George J. Lacy, inspektor zadužen za sumnjive dokumente, koji je često surađivao s FBI-jom, podvrgnuo je negativ svakom mogućem ispitivanju kojeg znanost poznaje. Na konferenciji za tisak rekao je: “Prema mom saznanju, ovo je prvi put u povijesti cijelog svijeta da je fotografirano natprirodno biće i znanstveno potvrđeno.” Original ove fotografije čuva se u arhivi religioznog zavoda Smithsonian Instituta u Washingtonu, D.C.

Postanak 3:1-7, Zmijac [Zmija je u hebrejskom jeziku u muškom rodu. - prevoditelj] bijaše lukaviji od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. On reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!“ Na to će zmijac ženi: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kada budete s njega jeli otvorit će vam se oči (Vidite, lov na novu svjetlost!) i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo. Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Što je on napravio? Počeo je voditi ljubav s Evom. I živio je s njom kao muž. A ona je vidjela da je to privlačno, pa je otišla i rekla svome mužu, ali već je bila trudna sa Sotonom. I rodila je svog prvog sina koji se zvao Kajin, sina Sotone. “E,” kažete, “to je pogrešno.” Dobro, sad ćemo vidjeti je li to pogrešno ili nije. “Neprijateljstvo ja zamećem između tvoga sjemena i zmijčevog sjemena.” Što? Zmijčevog sjemena! Ona je imala sjeme i on je imao sjeme. On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu satirati petu. “Satirati” ovdje znači “učiniti pomirenje”. Eto, to vam je zmijčevo sjeme! Evo, primijetite, tu se sad pojavljuju ta dva čovjeka. A ovaj zmijac, kad je on bio tamo... Tamo je bio ovaj veliki div. Bio je kriv za preljub s Adamovom ženom. Gdje je grijeh danas? Zbog čega je danas ovako kako je? Sada... Zasigurno shvaćate o čemu govorim. Evo ovo je uvod u temu, samo jedan dio da forumaši znaju o čemu se radi. Pošto ovdje imamo člana Amosa koji vjeruje u ovo gledište, slobodni ste mu postavljati pitanja. Znači po ovom vjerovanju Zmijac je spavao sa Evom i rodio se Kain. Ovaj gornji tekst preuzet je sa ove stranice pa ga možete u cijelosti pročitati i vidjeti o čemu govori https://believersnewsletter.org/bnl/hr64.html

Ti pravoslavni koji nemaju sex na te crkvene dane ako postoje onda stvarno njima sex nije na prvom mjestu nego Bog ili?

Zaželimo dobrodošlicu novim članovima foruma koji su se upravo registrirali, a to su amos i Gedeon. 🙂

Inače KC bi se trebala pozabaviti sa izobrazbom svojih vjernika, jer ni oni ne razumiju kako doslovno jedu Isusovo tijelo, a kamoli protestanti....siguran sam kad bi ih pitali i za misteriju trojstva da ga ne bi znali objasniti. Ali evo jedan zanimljiv članak kako katolički vjernici u Americi ne razumiju Euharistiju. Oko 70% američkih katolika ne vjeruje u stvarnu prisutnost Isusa Krista u Euharistiji “Svi smo mi krivi za ovo”, komentirao je biskup (biskup) Los Angelesa Robert Barron rezultate istraživanja provedenog u veljači ove godine. Prema rezultatima istraživanja "Pew" objavljenog 5. kolovoza 2019., oko 70% katolika u Sjedinjenim Državama ne vjeruje u stvarnu prisutnost Isusa Krista u Euharistiji, izvještava informativni izvor wiara.pl. „Teško je opisati koliko sam frustriran čitajući rezultate ove ankete o razumijevanju euharistije među katolicima. Ovo bi trebao biti poziv na uzbunu za sve nas u Crkvi", napisao je biskup na Twitteru. Zatim je snimio video u kojemu krivi sebe, biskupe, svećenike i "sve zaslužne za prenošenje vjere". “Svi smo mi krivi za ono što je postalo veliki poraz Crkve u prenošenju vlastite tradicije”, dodao je prelat. Prema Pew Research Centeru, 69% katolika koji se sami identificiraju reklo je da su tijekom liturgije kruh i vino koje primaju u pričesti "simboli Tijela i Krvi Isusa Krista". Ali 31% je primijetilo da vjeruju da "tijekom katoličke liturgije, kruh i vino doista postaju Tijelo i Krv Isusova". Ispitanici su također upitani znaju li što Katolička crkva uči o ovom pitanju. Ispada da od navedenih 31%, njih 28% zna za nauk Crkve o transupstancijaciji svetih darova, 2% vjeruje da Crkva naučava da su kruh i vino samo simboli Tijela i Krvi Kristove. (ali ipak vjeruju u stvarnu prisutnost Isusa Krista u svetoj pričesti!), a 1% uopće ne poznaje nauk Crkve o ovoj temi. Među 69% onih koji ne vjeruju u stvarnu prisutnost Isusa Krista u Euharistiji: 22% poznaje nauk Crkve o transsupstancijaciji, odnosno svjesno ga odbacuje; 43% je uvjereno da Crkva uči da su kruh i vino samo simboli Tijela i Krvi Kristove; % ne poznaje crkveni nauk o euharistiji; 1% nije odgovorilo. Vjera u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji više je nego dvostruko veća među praktičnim katolicima (koji idu na misu barem jednom tjedno) nego među ostalim katolicima, 63%. Međutim, čak i među praktičnim katolicima, 37% kruh i vino smatra samo simbolima Tijela i Krvi Kristove. Izvor: https://catholicnews.by/okolo-70-am...alnoe-prisutstvie-iisusa-hrista-v-evharistii/

Kao što vidiš na tvojoj profilnoj slici, Bog daje Mojsiju kamene ploče gdje su bile zapisane zapovijedi. Psalmi vele da su Zapovijedi vječne. Izaija 66 kaže da će na Novoj Zemlji se slaviti subota - kako to ako je nedjelja taj dan.

1. "Život je protraćen ako ne shvatimo slavu križa, ne cijenimo ga zbog blaga koje on jest, i ne prionemo uz njega kao najveću cijenu svakog zadovoljstva i najdublju utjehu u svakoj boli. Što je nekoć bila ludost za mi – raspeti Bog – moramo postati naša mudrost i naša moć i naše jedino hvalisanje na ovom svijetu.” - John Piper 2. "Bog nikada nije rekao da će putovanje biti lako, ali je rekao da će se dolazak isplatiti" - Max Lucado 3. "Božjem djelu obavljenom na Božji način nikada neće nedostajati Božje zalihe." - Hudson Taylor 4. "Zapamtite tko ste. Ne pristajte na kompromis ni za koga, iz bilo kojeg razloga. Vi ste dijete Svemogućeg Boga. Živite tu istinu." - Lysa Terkeurst 5. "Neka Božja obećanja obasjaju tvoje probleme." - Corrie Ten Boom 6. "Krist je doslovno hodao u našim cipelama." - Tim Keller 7. "Briga ne isprazni sutrašnjicu od svoje tuge; ona danas prazni svoju snagu." - Corrie Ten Boom 8. "Volja Božja neće nas odvesti tamo gdje nas milost Božja ne može održati." - Billy Graham 9. "Vjera ne uklanja pitanja. Ali vjera zna kamo ih odvesti." - Elisabeth Elliot 10. "Bog će te dočekati gdje jesi kako bi te odveo kamo On želi da ideš." - Tony Evans 11. "Najbolje i najljepše stvari na ovom svijetu ne mogu se vidjeti niti čuti, već se moraju osjetiti srcem." - Helen Keller 12. "Svi smo suočeni s nizom sjajnih prilika briljantno prerušenih u nemoguće situacije." - Chuck Swindoll

"Biti kršćanin znači oprostiti neoprostivo jer je Bog oprostio neoprostivo u vama." — C.S. Lewis, iz "Težine slave".

Da li je Sunce zdravo ili nezdravo? Jedan veli da snagu daje Sunce i glukoza iz voća. To su moja pitanja...nego naišao sam na jedan zanimljiv video.

Postoji velika razlika između nebeskog i svjetovnog shvaćanja braka Prema Ivanovoj viziji, u vječnom gradu nema hrama, budući da su Bog i Krist Jaganjac Njegov hram, blisko prisutni sa svojim narodom. Isto tako, Otac i Sin poslužit će kao gradski izvori osvjetljenja, eliminirajući potrebu za samim Suncem, Mjesecom ili drugim svjetlilima. Slično kao što je svjetiljka beskorisna pod sunčevom svjetlošću, tako će i Božje svjetlo biti svjetlije od svjetlosti Sunca. Kad je Isus umro na križu, želio je da Crkva bude sveta i bez mane. Kao što muž želi najbolje za svoju ženu, Isus želi najbolje i za nas. Ovo je slika braka na nebu, gdje smo doslovno vjenčani s Kristom, jer smo tada Njegova Mladenka. Svjetski brakovi su prolazni. Nakon naše smrti, oni se neizbježno prekinu. Naše savršeno, vječno jedinstvo s Bogom našim Ocem i našim Gospodinom Isusom Kristom zauzet će mjesto zemaljskog braka, kao nešto mnogo intimnije i ljepše. Stoga, zašto nam je ponekad teško prihvatiti ovu istinu? Može li to biti strah od gubitka fizičke intimnosti ili intimnosti s drugima? Naš jedini način za saznati što nam je Bog dao u ovom životu jest da to saznamo iz prve ruke. U vjeri se radujemo onome što je obećao, ali ne možemo zamisliti kako će to izgledati u stvarnosti. Instituciju braka Bog je prvi uspostavio u poretku stvaranja. Brak je nepromjenjivi temelj ljudskog života. Svrha braka je omogućiti ljudima služenje Bogu kroz vjernu intimnost i djecu. Krist i crkva se uspoređuju s brakom Boga i Njegove Mladenke, Crkve. Muž se treba ponašati kao požrtvovni vođa u braku, a žena se treba pokoriti svom mužu na pobožan način. Kao vizualni prikaz evanđelja, institucija braka ukazuje na našu nadu u Krista, koji se vraća i traži svoju Mladenku. S Onime koji je važan za cijelu vječnost Ono što je Bog pripremio za nas s ove strane neba samo je tračak. Nitko ne može zamisliti kako će izgledati kada ne budemo više u braku, ili kako bi odnos na nebu mogao biti bolji od naših trenutnih ljubavnih veza. Ali nakon što dođemo u nebo, nećemo više moći razmišljati o tome, jer kada budemo ondje, bit ćemo sigurni ćemo imati vječnu i prisnu zajednicu s našim Gospodinom, što je daleko vrijednije od našeg trenutnog stanja, kao što je sunčeva svjetlost vrjednija od svjetlosti obične žarulje. Vrlo je utješno za znati da nas čeka vječna radost i da nikakva smrt ne može pobijediti to vječno jedinstvo s Kristom. Sada se možemo samo nadati se i čekati. Preuzeto sa https://www.novizivot.net/zasto-brak-postoji-zemlji-nece-nastaviti-na-nebu/

Brak koji postoji na Zemlji ima svoj rok trajanja, a to je “do smrti”. Zašto se brak sklopljen na Zemlji neće nastaviti i na nebu? Svaki par, koji sklopi brak, želi biti zauvijek zajedno, a to vjerojatno uključuje i zajedničko druženje u vječnosti. Ali zašto vjenčani zavjeti govore: „Uzimam te za svoju zakonito vjenčanu ženu/muža, od danas pa nadalje, u dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju, sve dok nas smrt ne rastavi. Voljet ću te i poštovati te u sve dane svog života”? Znači li to da brak s našom drugom polovicom završava na Zemlji i ne postoji na nebu? Prije nego što odgovorimo na ovo, pokušajmo razumjeti što brak zapravo znači. Bog je stvorio ljude za bliske odnose Prije svega, trebamo se podsjetiti na Božju narav i karakter, kako bismo u potpunosti razumjeli brak. Bog je uvijek postojao u savršenom odnosu ljubavi između triju osoba Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga, od prije stvaranja. Bog nije stvorio svemir iz dosade ili potrebe za hobijem. Stvaranje je bio izraz Njegove dobrote i velikodušnosti. Posljedično, kao nositelji Njegove slike, ljudi su stvoreni za povezivanje, ljubav i zajedništvo Bog je čovječanstvo obdario odnosnom prirodom, a institucija braka na najbolji način to izražava. „Plodite se i množite se, napunite zemlju, pokorite je i vladajte njome“ su blagoslovi povezani sa stvaranjem čovječanstva kao muškarca i žene u Postanku 1, 27–28. U biti, prvi način na koji brak doprinosi službi Božjoj jest začeće i potom odgajanje djece na pobožan način. Blagoslov je imati djecu. Nažalost, nije svaki bračni par blagoslovljen djecom. To je tužna činjenica. To što nema djece ne znači da brak nije brak, a Bogu i dalje možemo odati duboku čast kroz taj brak. Razmnožavanje se, međutim, treba smatrati skupim, žrtvenim blagoslovom (Efežanima 6, 4), kako bi mogli postati pomoćni ”vrtlari” pod Bogom, kako bi se brinuli za Njegovo stvorenje. U svim kulturama, univerzalnost braka dokazana je kroz povijest. Zapravo, živimo u palom svijetu, koji se razlikuje od savršenog Božjeg nacrta koji je oduvijek postojao, uključujući i u naše vrijeme. Iako je to istina, većina društava prepoznaje središnju važnost doživotnog braka između jednog muškarca i jedne žene. Naša umjetnost i zabava odražavaju to u velikoj mjeri. Mnoge priče, pjesme, romani, drame i filmovi usredotočeni su na ljubav. Proslavlja se pobjeda ljubavi, ljubavne se tragedije oplakuju, a većinu vremena ljubav uspijeva. Shakespeareove tragedije uvijek završavaju smrću, dok njegove komedije uvijek završavaju brakom. Središnje teme naših priča su ljubav i smrt, jer su one središnje teme u našim životima. Bilo svjesno ili nesvjesno, sve ove priče opisuju Božju veliku pripovijest o stvaranju, padu, otkupljenju i obnovi. Stoga se sposobnost ljubavi između dvoje ljudi ne može jednostavno smatrati horizontalnom. U konačnici, ona ima za cilj uspostaviti vertikalni odnos između pojedinca i Boga. Naš Stvoritelj nam je namijenio odnose ljubavi sa suprotnim spolom. Brak simbolizira Kristov odnos s Njegovom Crkvom Simbol Kristovog odnosa sa Njegovom Crkvom, Bog je stvorio brak kao najintimniju međuljudsku zajednicu. U braku, zajednica muškarca i žene skriva istinu o Bogu i Crkvi. Brak simbolizira trajnu zajednicu, koju je Bog odredio između svoga Sina i Crkve. Ovaj božanski plan simbolizira brak na zemlji. Na isti način na koji je Bog namjeravao da Krist i Crkva postanu jedno Tijelo (Galaćanima 3, 28; 1. Korinćanima 12, 13), Bog je namjeravao da muž i žena postanu jedno tijelo. (Postanak 2, 24) Ovo se primjenjuje na sve brakove, bez obzira jesu li kršćanski ili ne, bez obzira priznaju li ih strane kao takve. Brak, kojeg je Bog uspostavio prilikom stvaranja predstavlja, konačni, vječni odnos, kakvog će Bog imati sa svojim otkupljenim narodom na Novom Nebu i Novoj Zemlji. Da, postoji brak na nebu, jedna velika, konačna konzumacija između Jaganjca i Njegove Zaručnice, kako je opisano u Knjizi Otkrivenja. (Otkrivenje 19, 6–9) Ipak, kršćanske predaje citiraju Matejevo evanđelje 22, 30, gdje Isus kaže: “Nakon uskrsnuća se ljudi neće ženiti niti udavati; bit će kao anđeli na nebu.” To je također istina, jer ono što Otkrivenje pokušava naglasiti jest da se brak, na nebu s Kristom, ne odnosi se na svjetovni brak.

Da, ali danas postoje vjernici koji su ostali vjerni Russelu i zovu se dalje istraživači Biblije, čak koriste i krst za razliku od Jeh. svjedoka koji vele da je Isus obješen samo za stub. Evo jedan istraživač Biblije na forumu, pa pročitaj njegov tekst

Mislim da je pogrešno subotu sa Saturnom povezivati, Bog je blagoslovio sedmi dan, a to je subota, Šabat, a Biblija nedjelju uvijek naziva prvi dan u sedmici. Isus je rekao u Mateju 5,17 da nije došao promijeniti Zakon, u Jakov 2,10 se Zakon naziva kraljevski i citiraju se neke zapovijedi....ne može se jedna tek tako zamijeniti, da je Bog izričito rekao od sada je nedjelja taj sveti dan.

Ako li je ovo ispravna doktrina, zašto onda sve ostale crkve to ne čine? Nije valjda da samo LDS naučava tako nešto.

Dr. Samuel Bacchiocchi je bio jedini nekatoliko koji je studirao na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu i njegova tema je bila "Od subote do nedjelje" - izvrsno teološko djelo i on tu objašnjava zašto je došlo do te promjene. Jedan od jačih razloga je upravo ovo što si ti gore naveo - bojali su se da će ih Rimljani zajedno sa njima progoniti i onda su uveli nedjelju dan koji treba svetkovati da se razlikuju od Judejaca. Ali znamo da što god Bog blagoslovi da će to biti zauvijek, vječno, a to je on učinio za subotu, i ona i dan danas traje.

Možda Nefi misli da su imali prije pada u grijeh besmrtna tijela - nisu mogli umirati dok nisu pali u grijeh.

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

Nego Nefi, zašto samo mormoni imaju ovaj nauk da krstavaju mrtve. Koje stihove iz Biblije i Mormonove knjige uzimaju da bi potvrdili ovo učenje?