Everything posted by καιnos
-
Biblija, kao sveti tekst, ne spominje izričito pušenje. Duhan, kakvog danas poznajemo, bio je nepoznat na drevnom Bliskom istoku u razdobljima kada je pisana Biblija. Međutim, to ne znači da Biblija šuti o načelima koja mogu voditi kršćanin pristup pušenju. Proučavajući biblijska načela koja se odnose na tijelo, zdravlje i upravljanje, možemo izvući promišljenu, uvjerljivu i biblijski utemeljenu perspektivu o pušenju. Prvo, važno je razumjeti da Biblija stavlja značajan naglasak na tijelo kao Božju kreaciju i hram. U 1. Korinćanima 6,19-20 Pavao piše: "Zar ne znate da su vaša tijela hramovi Duha Svetoga, koji je u vama, kojega primiste od Boga? Niste svoji, skupo ste kupljeni. Častite, dakle, Boga svojim tijelima." Ovaj odlomak naglašava ideju da naša tijela nisu samo naše vlastito vlasništvo s kojim postupamo kako želimo. Umjesto toga, oni su hramovi Duha Svetoga, a mi smo pozvani častiti Boga načinom na koji se odnosimo prema njima. Čini se da je pušenje, za koje je opće poznato da ima štetne učinke na tijelo, u suprotnosti s ovim pozivom na poštovanje Boga našim fizičkim bićem. Zdravstveni rizici povezani s pušenjem, kao što su rak pluća, bolesti srca i respiratorni problemi, pokazuju da pušenje može biti oblik samoozljeđivanja, što je u suprotnosti s biblijskim načelom brige za tijelo kao Božji hram. Osim toga, Biblija poziva kršćane da budu mudri upravitelji resursa i darova koje im je Bog dao. To uključuje ne samo financijska sredstva, već i naše zdravlje i dobrobit. U 1. Korinćanima 4,2 Pavao kaže: "Sada se traži da oni kojima je dano povjerenje moraju dokazati vjernost." Ovo načelo upravljanja može se proširiti na način na koji postupamo sa svojim tijelima. Odabirom ponašanja za koje se zna da je štetno, kao što je pušenje, moglo bi se tvrditi da ne uspijevamo biti vjerni upravitelji zdravlja i života koje nam je Bog povjerio. Koncept upravljanja potiče nas da donosimo odluke koje promiču zdravlje i dobrobit, a ne one koje ih ugrožavaju. Štoviše, Biblija potiče vjernike da izbjegavaju ponašanja koja mogu dovesti do ovisnosti ili porobljavanja. U 1. Korinćanima 6,12 Pavao piše: "Imam pravo učiniti bilo što", kažete - ali nije sve korisno. "Imam pravo učiniti sve" - ali ništa me ne želi ovladati. Pušenje stvara veliku ovisnost i mnogi se ljudi nađu robovima te navike, unatoč tome što su svjesni njezinih opasnosti. Ova ovisnost može dominirati životom osobe, što dovodi do nedostatka samokontrole i vladanja nad vlastitim postupcima. Biblijski poziv da se izbjegne da nas bilo što ovlada sugerira da bi kršćani trebali biti oprezni u ponašanju koje može dovesti do ovisnosti i gubitka samokontrole. Nadalje, Biblija govori o tome koliko je važno živjeti životom koji drugima daje pozitivan primjer. U Mateju 5:16 Isus kaže: „Tako i vaše svjetlo neka svijetli pred drugima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ Kao kršćani, pozvani smo biti svjetlo svijetu, odražavajući Kristovu ljubav i pravednost u našim djelima. Ponašanje koje je općeprihvaćeno kao štetno, poput pušenja, može spriječiti našu sposobnost da budemo pozitivan primjer drugima. Umjesto toga, potičemo se da živimo na način koji slavi Boga i promiče dobrobit nas samih i onih oko nas. Nadalje, načelo ljubavi prema bližnjemu kao samome sebi, kako je navedeno u Marku 12:31, također se može primijeniti na pitanje pušenja. Pasivno pušenje predstavlja značajan zdravstveni rizik za one oko nas, uključujući članove obitelji, prijatelje, pa čak i strance. Odabirom pušenja možemo nenamjerno naštetiti drugima, što je u suprotnosti s biblijskom zapovijedi ljubavi i brige za bližnje. Iako se Biblija eksplicitno ne bavi pušenjem, ona nudi brojna načela koja mogu voditi kršćanin pristup ovom pitanju. Poziv da poštujemo Boga svojim tijelom, da budemo mudri upravitelji svog zdravlja, da izbjegavamo ovisnost, da dajemo pozitivan primjer i volimo svoje bližnje, sve to sugerira da pušenje nije u skladu s biblijskim učenjima. Uz ova biblijska načela, također je korisno razmotriti mudrost dobro poznate kršćanske literature o ovoj temi. Na primjer, C.S. Lewis u svojoj knjizi "The Screwtape Letters" dotiče se ideje samozadovoljavanja i suptilnih načina na koje se štetne navike mogu ukorijeniti u našim životima. Iako se Lewis posebno ne bavi pušenjem, njegovi se uvidi u prirodu iskušenja i važnost samodiscipline mogu primijeniti na pitanje pušenja. U konačnici, kao kršćani, pozvani smo živjeti živote koji odražavaju Božju ljubav, mudrost i svetost. To uključuje donošenje odluka koje promiču zdravlje, dobrobit i procvat nas samih i drugih. Iako se pušenje možda ne spominje izričito u Bibliji, načela i učenja na način koji slavi Boga i odražava njegovu ljubav prema svijetu.
-
Misliš li da će Bog biti strog ako bude sudio po doktrini. Danas imaš preko 40 000 kršćanskih zajednica, i možeš zamisliti koje sve doktrine promovišu. Da li će Bog spasiti onu zajednicu koja ima najviše istine?
-
Čovjek može služiti u ratu i na drugi način, a da ne nosi oružje. Dokaz za to je Desmond Doss koji je bio u američkoj vojsci boreći se protiv japanaca na onim ostrvima. On je dobio najveću počast od američkog predsjednika "Medal of Honor" i bio je u ratu bolničar. Ovim činom bio je očaran i Mel Gibson pa je napravio izvrstan film o Desmondu Dossu koji je izašao prije par godina. Evo trailer
-
Ako nešto prorok prorekne, a to se ne dogodi, onda je to lažni prorok. Evo ovaj naš Hrišćanin proriče par godina kad će Isus ponovo doći pa ništa. Je li vaš prorok nešto prorekao, a da se to desilo?
-
Da, ali većinom kršćani vjeruju da su ogrnuti Božanskom pravednošću, dok muslimani i Jevereji imaju svoju pravednost
-
Evo još tri sata do uznesenja Crkve, sigurno našeg Hrišćanina više nema uznesen je, jao nama koji smo ostali.
-
Da li znači ako je Isus rođen od Boga, da je imao početak?
-
Znači sutra ili prekosutra ćeš biti uznesen, jao nama koji ostajemo na ovoj zemlji.
-
Pitanje je li grijeh ne dijeliti evanđelje s drugima pitanje je koje ima duboke implikacije na život i poslanje svakog kršćanina. Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo proniknuti u srž Velikog poslanja, prirodu grijeha i odgovornosti koje dolaze s Kristovim sljedbenikom. Veliko poslanje, koje se nalazi u Mateju 28:18-20, kamen je temeljac kršćanske dužnosti. Isus zapovijeda svojim učenicima, govoreći: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam zapovjedio i ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta." Ova direktiva nije samo sugestija nego zapovijed uskrslog Krista. Ističe važnost evangelizacije i učeništva u životu svakog vjernika. Poziv na dijeljenje evanđelja ukorijenjen je u samu strukturu naše vjere, odražavajući srce Boga koji želi da svi ljudi dođu do pokajanja i spoznaje istine (1. Timoteju 2:4). Da bismo razumjeli je li zanemarivanje ove zapovijedi grijeh, prvo moramo shvatiti biblijski koncept grijeha. Grijeh je, u svojoj biti, svaki postupak, misao ili propust koji je protiv volje i karaktera Boga. Jakovljeva 4:17 daje ključni uvid u prirodu grijeha: "Ako tko, dakle, zna kakvo dobro treba činiti, a ne čini ga, grijeh mu je." Ovaj stih naglašava ideju da grijeh nije samo počinjenje pogrešnih radnji, već i nečinjenje onoga što je ispravno. U kontekstu Velikog poslanja, ako je vjernik svjestan svoje odgovornosti za dijeljenje evanđelja, a namjerno to ne učini, čini grijeh propusta. Apostol Pavao, jedan od najgorljivijih evanđelista u Novom zavjetu, izražava hitnost i nužnost propovijedanja evanđelja u 1. Korinćanima 9,16: "Jer kad propovijedam evanđelje, ne mogu se hvaliti, jer sam prisiljen propovijedati. Jao meni ako ne naviještam evanđelje!" Pavlov osjećaj prisile i upozorenje na "jao" ukazuju na težinu zanemarivanja ove dužnosti. Njegov život i služba služe kao snažan primjer važnosti dijeljenja evanđelja, vođeni ljubavlju prema Kristu i suosjećanjem za izgubljene. Štoviše, sam Isus naglašava važnost svjedočenja u Djelima apostolskim 1:8: "Ali primit ćete snagu Duha Svetoga koji siđe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Ovdje Isus ocrtava geografski i duhovni opseg našeg svjedočanstva, naglašavajući globalnu misiju Crkve. Duh Sveti daje snagu vjernicima da ispune ovu zadaću, pokazujući da dijeljenje evanđelja nije samo ljudski napor, već božanski nalog koji se provodi uz Božju pomoć. Međutim, pitanje grijeha također mora uzeti u obzir srce i namjeru iza naših djela. Moguće je da se netko osjeća nesposobnim ili da se boji govoriti o svojoj vjeri. U takvim slučajevima problem možda nije izravna pobuna protiv Božje zapovijedi, već borba s osobnim ograničenjima. Bog razumije naše slabosti i suosjećajan je prema našim borbama. On daje Duha Svetoga da nas osnaži i obećava da će uvijek biti s nama (Matej 28,20). Prispodoba o talentima u Mateju 25:14-30 nudi dirljivu ilustraciju posljedica zanemarivanja naših odgovornosti. Sluga koji je iz straha zakopao svoj talent bio je ukoren zbog svog nedjelovanja. Ova prispodoba uči da Bog od nas očekuje da koristimo darove i prilike koje nam je dao za svoju slavu i napredak njegova kraljevstva. Neuspjeh u tome smatra se nevjerom. Kršćanska literatura također govori o ovom pitanju. Charles Spurgeon, "Princ propovjednika", jednom je rekao: "Svaki je kršćanin ili misionar ili varalica." Njegova izjava naglašava unutarnju vezu između istinske vjere i želje da se ta vjera podijeli s drugima. Slično, John Stott, u svojoj knjizi "Suvremeni kršćanin," naglašava da evangelizacija nije izborni dodatak za vjernika, već bitan dio kršćanskog učeništva. Važno je prepoznati da dijeljenje evanđelja može imati mnoge oblike. Dok neki mogu biti pozvani propovijedati na javnim trgovima ili putovati u daleke zemlje, drugi mogu svjedočiti kroz osobne odnose, djela dobrote ili živeći život koji odražava Kristovu ljubav i istinu. Ključ je vjernost prilikama koje Bog pruža, bile one velike ili naizgled male. Zaključno, dok se neuspjeh u dijeljenju evanđelja doista može smatrati grijehom propusta, bitno je ovom pitanju pristupiti s milošću i razumijevanjem. Bog nas poziva da mu budemo svjedoci i osposobljava nas za taj zadatak. Kao vjernici, trebamo biti motivirani ljubavlju prema Bogu i suosjećanjem za druge, nastojeći prenositi dobru vijest Isusa Krista riječima i djelima. Budimo vjerni Velikom poslanju, vjerujući u snagu i prisutnost Duha Svetoga da nas vodi i osnaži u ovoj vitalnoj misiji.
-
Mislim da nije u pitanju vječnost Luciferova, nego je pravi razlog ovako nekako. Lucifer je zavodio na svoju stranu anđele i uspio je jednu trećinu zavesti. Da je Bog ubio Lucifera, ostali nezavedeni anđeli su mogli sumnjati u Božju suverenost. Oni bi se pitali, možda je Lucifer imao pravo, a Bog ga ubio….nego je Bog dozvolio dalje da živi i da ostali anđeli vide kamo vodi njegova pobuna. Isto tako, da je odmah ubijen, ostali anđeli bi Bogu služili više od straha, nego iz ljubavi.
-
Zašto Bog nije ubio Lucifera kad je zgriješio, nego ga pustio da dalje živi i poslije zavodi cijeli svijet.
-
Zaželimo dobrodošlicu našem novom članu Metuzalemu 😃
-
Jenom kada je osoba spašena, da li je zauvek spašena? Kada ljudi upoznaju Hrista kao svog Spasitelja, oni ulaze u odnos sa Bogom koji im garantuje njihovo spasenje kao večno sigurno. Nebrojeno mnogo odlomaka u Pismu navodi ovu činjenicu. (a) Rimljani 8:30 izjavljuju, "Koje je pak predodredio, te je i pozvao; a koje je pozvao, te je i opravdao, a koje je opravdao, te je i proslavio." Ovaj stih nam kaže, da od momenta kada nas je Bog izabrao, mi smo proslavljeni u Njegovoj prisutnosti na nebu. Ne postoji ništa što može jednog vernika da spreči da bude proslavljen zato što je to nešto što je Bog uradio na nebu. enom kad je osoba opravdana, njeno spasenje je zagarantovano – ona je sigurana jer je već proslavljena na nebu. (b) Pavle postavlja dva kritična pitanja u Rimljanima 8:33-34 "Ko će podići tužbu protiv izabranika Božijih? Bog koji ih opravdava? Ko je taj koji će ih osuditi? Da li Hristos Isus koji je umro, i šta više vaskrsao, koji je s desne strane Bogu i koji se zauzima za nas?" Ko će podići optužnicu protiv Božijih izabranih? Niko, jer je Hrist naš advokat. Ko će nas osuditi? Niko, jer je Hrist, Onaj koji je umro za nas, taj koji osuđuje. Mi imamo i advokata i sudiju u svom Spasitelju. (c) Vernici su nanovo rođeni (obnovljeni) kada poveruju (Jovan 3:3; Tit 3:5). Da bi Hrišćanin izgubio svoje spasenje, morao bi da se vrati u prvobitno stanje. Biblija ne daje nikakve dokaze o tome da se novo rođenje može oduzeti. (d) Sveti Duh prebiva u svim vernicima (Jovan 14:17; Rimljani 8:9) i krštava sve vernike u Telo Hristovo (1 Korinćanima 12:13). Da vernik više ne bude spašen, značilo da bi ga Duh Sveti napustio, i da je odvojen od Tela Hristovog. (e) Jovan 3:15 izjavljuje, da ko god poveruje u Isusa Hrista će "imati večni život." Ako veruješ u Hrista danas i ako imaš večni život, a izgubiš ga sutra, onda on nikada i nije bio "večan". Prema tome, ako izgubiš svoje spasenje, obećanja večnog života u Bibliji, bi bila greška. (f) Kao najbolji zaključni argument, mislim da ga najbolje kaže samo Pismo, "Ubeđen sam naime, da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, niti kakvo drugo stvorenje, ne može rastaviti od Božije ljubavi, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem" (Rimljani 8:38-39)." Upamti, da isti Bog koji te je spasao, je isti Bog koji će te sačuvati. Jednom kad smo spaseni, zauvek smo spaseni. Naše spasenje je najsigurnije večno sigurno! https://www.gotquestions.org/Srpski/jednom-spasen-zauvek.html
-
Duhovni rat je stvarnost s kojom se svaki vjernik mora suočiti. Apostol Pavao u svojoj poslanici Efežanima slikovito opisuje ovu bitku, naglašavajući da naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv duhovnih sila zla u nebeskim sferama (Efežanima 6,12). U tom se kontekstu Božja riječ predstavlja kao ključno oružje u vjernikovu arsenalu. Razumijevanje kako učinkovito rukovati ovim oružjem ključno je za čvrst otpor duhovnim napadima. Riječ Božja, često nazivana Biblijom, opisana je u Efežanima 6:17 kao "mač Duha". Ova je metafora značajna; mač je i obrambeno i napadačko oružje, sposobno zaštititi onoga tko ga nosi i srušiti neprijatelja. Da bi se Božja Riječ učinkovito koristila u duhovnom ratu, vjernici prvo moraju razumjeti njenu prirodu, uroniti u njena učenja i primijeniti njene istine u svojim životima. Razumijevanje prirode Riječi Božje Biblija nije samo zbirka drevnih tekstova; to je živa i djelatna Božja Riječ (Hebrejima 4,12). Nadahnuta je od Boga i korisna za poučavanje, ukor, popravljanje i odgajanje u pravednosti (2. Timoteju 3,16). Ovo božansko nadahnuće znači da Sveto pismo nosi autoritet i snagu samog Boga. Kada vjernici govore ili meditiraju o Riječi, oni se bave samim dahom Božjim, koji ima moć transformirati, osuditi i zaštititi. Uranjanje u Riječ Kako bi učinkovito koristili Riječ Božju, vjernici moraju uroniti u nju. To uključuje redovito čitanje, proučavanje, pamćenje i meditiranje Svetoga pisma. Psalam 1:2-3 opisuje blaženu osobu čija je "užitak u zakonu Gospodnjem i koja dan i noć razmatra zakon njegov." Takva je osoba poput stabla zasađenog kraj potoka, koje u svoje vrijeme donosi plodove i čije lišće ne vene. Ova slika sugerira da duboko, kontinuirano bavljenje Riječju Božjom rezultira duhovnom vitalnošću i otpornošću. Primjena Riječi u duhovnoj borbi Obrambena upotreba riječi: Kad smo suočeni s duhovnim napadima, Božja Riječ služi kao štit. U Mateju 4:1-11, Isus daje savršen primjer korištenja Svetog pisma u obrambenu svrhu. Tijekom svoje kušnje u pustinji, Isus se suprotstavio svakoj Sotoninoj kušnji Svetim pismom. Kad je bio u iskušenju da pretvori kamenje u kruh, Isus je odgovorio Ponovljenim zakonom 8,3: "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta." Ovaj se obrazac nastavio sa svakim iskušenjem, pokazujući da poznavanje i citiranje Svetog pisma može odvratiti neprijateljeve laži i iskušenja. Današnji vjernici mogu slijediti Isusov primjer tako što će zapamtiti ključne stihove koji govore o područjima ranjivosti. Na primjer, kada se osjećate tjeskobno, netko se može prisjetiti Filipljanima 4,6-7, koji potiče vjernike da svoje zahtjeve iznesu Bogu sa zahvalnošću i obećava mir Božji koji nadilazi razumijevanje. Kada se suoče sa sumnjom, prisjećanje na Jakovljevu 1,5 može podsjetiti vjernike da traže od Boga mudrost, vjerujući da On velikodušno daje. Ofenzivna upotreba riječi: Riječ Božja također je moćno ofenzivno oružje. Hebrejima 4:12 opisuje ga kao "oštrijeg od svakog dvosjeklog mača", sposobnog prodrijeti i raspoznati misli i namjere srca. Ova moć prodora može slomiti uporišta i donijeti duhovne proboje. U Djelima apostolskim 4:31, nakon što su Petar i Ivan pušteni iz zatvora, vjernici su se molili, a mjesto na kojem su se sastajali bilo je potreseno. Svi su bili ispunjeni Duhom Svetim i hrabro su govorili Riječ Božju. Ovo hrabro naviještanje Riječi rezultiralo je širenjem Evanđelja i rastom rane crkve, unatoč intenzivnom protivljenju. Slično tome, vjernici danas mogu koristiti Božju Riječ da naviještaju istinu, osporavaju laži i donose svjetlo u mračna mjesta. Praktični koraci za korištenje riječi u duhovnom ratu Dnevni angažman: Dosljedno bavljenje Svetim pismom je ključno. To se može postići svakodnevnim planovima čitanja Biblije, devocijskim vodičima ili slušanjem Svetog pisma putem audio Biblija. Cilj je internalizirati Riječ tako da ona postane prirodni dio nečijih misaonih procesa i odgovora. Pamćenje i meditacija: Učenje Svetog pisma napamet omogućuje vjernicima lak pristup Božjim obećanjima i zapovijedima. Meditacija ide korak dalje, uključujući duboko razmišljanje o značenju i primjeni Riječi. Jošua 1:8 upućuje vjernike da uvijek drže Knjigu zakona na svojim usnama, meditirajući o njoj dan i noć kako bi osigurali pažljivu poslušnost i uspjeh. Molitvena primjena: Molitva Pisma moćan je način primjene Riječi u duhovnoj borbi. To uključuje uključivanje određenih stihova u nečije molitve, usklađivanje nečijih zahtjeva i izjava s Božjim obećanjima. Na primjer, moliti Psalam 91 za zaštitu ili Efežanima 6:10-18 za snagu i oklop u duhovnim bitkama. Podrška zajednice: Sudjelovanje u zajednici vjernika pruža uzajamno ohrabrenje i odgovornost u proučavanju i primjeni Riječi. Male grupe, proučavanja Biblije i crkvene službe nude prilike za učenje od drugih, razmjenu uvida i podršku jedni drugima u duhovnom rastu. Transformativna moć riječi Transformativna snaga Riječi Božje u duhovnoj borbi ne može se precijeniti. Rimljanima 12,2 potiče vjernike da se ne prilagođavaju obrascima ovoga svijeta, već da budu preobraženi obnovom svoga uma. Ova obnova dolazi dosljednom primjenom Svetog pisma, koje preoblikuje razmišljanje, stavove i ponašanja kako bi se uskladili s Božjom voljom. Štoviše, Božja Riječ donosi slobodu. Isus je u Ivanu 8:31-32 izjavio da ako se vjernici drže Njegovog učenja, oni su doista Njegovi učenici, i oni će upoznati istinu, a istina će ih osloboditi. Ta sloboda uključuje oslobođenje od duhovnog ropstva, laži i ugnjetavanja. Zaključak Zaključno, Riječ Božja je nezamjenjivo oružje u duhovnoj borbi. Njegova božanska priroda, zajedno s vjernikovom uronjenošću i primjenom, čini ga moćnim oruđem za obranu i napad od duhovnih napada. Razumijevanjem, usvajanjem i korištenjem Svetog pisma, vjernici mogu ostati čvrsti, oduprijeti se neprijatelju i iskusiti transformativnu snagu Božje istine u svojim životima. Dok to čine, naći će se opremljeni za upravljanje duhovnim bitkama s kojima se suočavaju, utemeljeni na nepokolebljivim temeljima Božje Riječi. -
Koncept "duha Jezabelinog" je onaj koji je intrigirao i brinuo mnoge kršćane kroz stoljeća. Da bismo razumjeli ovaj izraz, moramo proniknuti u biblijsku pripovijest i analizirati karakteristike i postupke Izebele, kao i istražiti kako se te osobine percipiraju da se manifestiraju u suvremenom duhovnom ratu. Jezabela se prvi put spominje u Starom zavjetu, točnije u 1. Kraljevima 16:31, kao žena izraelskog kralja Ahaba. Bila je fenička princeza, kći Etbaala, kralja Sidonaca. Jezebel je poznata po svom idolopoklonstvu, manipulaciji i nemilosrdnoj potrazi za moći. Njezin utjecaj na Ahaba naveo ga je da počini teške grijehe, uključujući štovanje Baala, poganskog boga, što je bilo izravno kršenje Prve zapovijedi (Izl 20,3). Jezabelino djelovanje dalje je opisano u 1. Kraljevima 18, gdje ona dirigira ubijanjem proroka Gospodnjih, i u 1. Kraljevima 21, gdje planira da Nabota lažno optuži i pogubi kako bi zauzeo njegov vinograd za Ahaba. Ime "Jezabela" od tada je nadišlo povijesnu figuru i simboliziralo posebnu vrstu zlonamjernog duhovnog utjecaja. U Novom zavjetu, izraz se ponovno pojavljuje u Otkrivenju 2:20, gdje se Isus obraća crkvi u Tijatiri: "Usprkos tome, imam ovo protiv vas: podnosite onu ženu Jezabelu, koja sebe naziva proročkom. Svojim učenjem ona zavodi moje sluge u spolni nemoral i jedenje hrane žrtvovane idolima." Ovo spominjanje Izebele ne govori o doslovnoj kraljici, već o simboličnom prikazu korumpiranog utjecaja unutar crkve. Iz ovih biblijskih izvještaja može se identificirati nekoliko ključnih osobina povezanih s duhom Izebele: Idolopoklonstvo i krivo učenje: Jezabelino promicanje štovanja Baala i njezina pogrešna učenja u Tijatiri naglašavaju primarnu karakteristiku ovog duha — odvođenje ljudi od pravog štovanja Boga. Idolopoklonstvo, u ovom kontekstu, nije ograničeno na štovanje fizičkih idola, već se proteže na bilo koji oblik odanosti koji ima prednost pred Bogom, uključujući težnju za moći, bogatstvom ili nedopuštenim užicima. Manipulacija i kontrola: Jezabelina manipulativna priroda očita je u njezinoj sposobnosti da kontrolira Ahaba i orkestrira ubojstvo Nabota. Taj se duh često očituje kroz pojedince koji žele dominirati i kontrolirati druge, služeći se prijevarom i lukavstvom kako bi postigli svoje ciljeve. Takvo ponašanje remeti jedinstvo i sklad unutar Kristova tijela, sijući neslogu i podjele. Nemoral i korupcija: Duh Jezabele također je povezan sa seksualnim nemoralom i moralnom pokvarenošću. U Tijatiri je Izebelino učenje navodilo vjernike na djela koja su bila suprotna kršćanskoj etici. Ovaj duh nastoji potkopati moralnu strukturu pojedinaca i zajednica, vodeći ih u ponašanja koja su destruktivna i suprotna Božjoj volji. Suprotstavljanje pravim prorocima: Izebelin progon Gospodnjih proroka pokazuje njezin antagonizam prema onima koji govore Božju istinu. Taj se duh često očituje kao protivljenje pravim proročkim glasovima i promicanje lažnih proroka koji vode ljude na krivi put. Razumijevanje duha Jazabele zahtijeva prepoznavanje da se ne radi o određenom spolu ili pojedincu, već o skupu ponašanja i utjecaja koji mogu utjecati na bilo koga. To je duhovni entitet koji djeluje kroz manipulaciju, kontrolu, lažna učenja i nemoral, nastojeći potkopati Božji autoritet i poremetiti vjeru vjernika. U borbi protiv duha Jezabele, kršćani su pozvani ostati budni i razboriti. Efežanima 6:12 nas podsjeća da "naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv poglavara, protiv vlasti, protiv sila ovog mračnog svijeta i protiv duhovnih sila zla u nebeskim carstvima." Duhovno ratovanje uključuje molitvu, proučavanje Svetoga pisma i oslanjanje na Duha Svetoga kako bi se razaznali i oduprli tim zlonamjernim utjecajima. Jedan od najučinkovitijih načina suprotstavljanja duhu Jezabelinom je predanost istini i pravednosti. Isus je u Ivanu 8:32 rekao: "Tada ćete upoznati istinu i istina će vas osloboditi." Utemeljujući se na istini Božje riječi, možemo prepoznati i odbaciti lažna učenja i manipulativna ponašanja. Osim toga, poticanje duha poniznosti i podložnosti Božjoj volji pomaže u zaštiti od ponosa i kontrole koji karakteriziraju Izebelin duh. Štoviše, crkvena zajednica ima presudnu ulogu u toj duhovnoj borbi. Hebrejima 10:24-25 potiče vjernike da "razmotre kako bismo mogli poticati jedni druge na ljubav i dobra djela, ne odustajući od sastajanja, kao što neki imaju naviku činiti, nego ohrabrujući jedni druge - i to više što vidi dan koji se približava." Kroz uzajamnu potporu, odgovornost i ohrabrenje, crkva može stajati ujedinjena protiv razdora i kvarenja utjecaja Izebelinog duha. Zaključno, duh Jazabele, kako je opisan u Bibliji, predstavlja destruktivan i zlonamjeran utjecaj karakteriziran idolopoklonstvom, manipulacijom, nemoralom i protivljenjem pravim proročkim glasovima. Iako je to zastrašujući protivnik, kršćani su opremljeni duhovnim oružjem i snagom Duha Svetoga da razaznaju i odupru se njegovom utjecaju. Ostajući utemeljeni na istini Božje Riječi, njegujući poniznost i podržavajući jedni druge unutar crkvene zajednice, vjernici mogu nadvladati izazove koje postavlja duh Jezabele i ostati postojani u svojoj vjeri. -
Zar nas ne čisti Kristova krv od svih grijeha?
-
Isus govori učenicima. Gledao sam jedan film o Isusu i kad se on uznosi na nebo i izgovara ove riječi - učenici se ne vraćaju svi natrag u Jeruzalem, nego su svi otišli u različitim pravcima. Iako se to nije dogodilo tako, film nam želi dočarati Isusovu misiju. Iz povijesnih izvora znamo gdje su i kako završili njegovi učenici. Toma je npr. stigao čak u Indiju. Pa piše “sve do svršetka svijeta” - Evanđelje će se propovijedati sve dok Isus ponovo ne dođe - tačnije do onog trenutka kada se Sv. Duh povuče sa zemlje jer Amos veli doći će glad na zemlju, ne za kruhom i vodom nego za slušanjem Božije riječi. Biblija će i dalje biti tu na papiru, ali nema više Duha koji će nam je tumačiti i djelovati na ljude da prihvate istu.
Niko ovdje ne kaže da se spašava djelima, naravno da se spašavamo vjerom. Ali nisam siguran da će osoba koja je prihvatila Krista i krstila se, a ništa ne radi - ne čini dobro, ne propovijeda evenđelje, ne obilazi bolesne i zatvorenike i slično biti spašena. Zato apostol Jakov i veli “vjera bez djela je mrtva”. I Isus kaže kad ste me vidjeli gladna niste me nahranili, kad sam bio bolestan niste me obilzaili, takvima će reći “Idite od mene, ne poznajem vas”.
Kaže taj Isus hologram iza rešetaka “Moj prijatelju”. Čak i najveći portal na našem području je prenio ovu vijest https://www.index.hr/magazin/clanak/crkva-u-svicarskoj-koristi-ai-hologram-isusa-za-ispovijedi-naisli-su-na-kritike/2617434.aspx?fbclid=IwY2xjawGtGb1leHRuA2FlbQIxMQABHarqAZY2-QI8m0QawVsbqpHtXIIyOCPne0MAYzw8X4e5wtwyx9WZBzQhOQ_aem_0onn45o_1bkATLoTbXoLrQ
Kršćani će uvijek naći izliku da piju alkohol - npr. Bog je dozvoljavao Hebrejima da se jedan ili par dana okupe i da čak piju opojna pića. Drugi će reći - gledaj Isus je od vode napravio vino i ljudi se ponapijali, to je normalo, pa mogu i ja danas da to isto činim.
Isus nije anđeo, kao biće - inače riječ znači “vjesnik”. Ali sigurno je da je Isus nazvan u Starom zavjetu “Anđeo Jehovin” ili kako drugi prijevodi kažu “Anđeo Gospodnji”. Evo teksta
Pa to ide zajedno. Ako imaš vjeru, djela zajedno sa njim. Ako samo vjeruješ i ništa ne činiš, da li će se onda takva osoba spasiti.
Velika je istina da će Isus Krist ponovo doći da nas povede u nove stanove. No hiljadugodišnje carstvo će biti na nebu, jer će ova zemlja biti uništena. Tek kasnije će Novi Jeruzalem sići, pa će onda grešni uskrsnuti da budu suđeni i onda će sumporna kiša da padne i u tom jezeru će se mučiti neko vrijeme. I tek onda vatra će pročistiti zemlju i bit će stvorena nova. Ali to je druga tema Ali zašto je Biblija predvidjela da će Novi Jeruzalem biti u Americi?
Ok, kasno je….ovo gore se da studirati, ali mene zanima ovo što si napisao, odakle je izvor?
