Everything posted by καιnos
-
Ted Wilson, predsjednik Crkve adventista sedmog dana, kaže da su članovi u Ruandi postavili primjer crkvi ostatka svijeta. Rekordnih 97 344 ljudi u Ruandi posvetilo se Kristu i pridružilo Crkvi adventista sedmog dana putem krštenja kao rezultat evangelizacijske serije koja se održala diljem zemlje od 13. do 28. svibnja. Očekuje se da će dodatna krštenja povezana sa sastancima koji su u tijeku tijekom sljedećih nekoliko tjedana dovesti ukupan broj do više od 100.000, čineći seriju najvećom te vrste u povijesti Crkve adventista sedmog dana. U svojim primjedbama, Ted Wilson, predsjednik Svjetske crkve adventista sedmog dana, pohvalio je Crkvu u Ruandi jer je dosad neviđeni model “potpune uključenosti članova”. “Vi ste primjer za cijeli svijet. Slavimo Boga zbog toga,” rekao je Wilson okupljenima od 6000 ljudi na posljednjem subotnjem bogoslužju u gradu Gisenyiju. “Total Member Involvement” inicijativa je Crkve adventista sedmog dana koja potiče svojih 19,1 milijuna članova diljem svijeta da pronađu načine da podijele Isusa s prijateljima i članovima zajednice. Prethodni rekord bio je 30 000 krštenja nakon dvotjedne evangelizacijske serije u Zimbabveu u svibnju 2015. Herson Byilingiro, predsjednik crkve u Ruandi, primijetio je da su mnogi bili zadivljeni razinom sudjelovanja članova tijekom evangelizacijske serije. Kroz svoje interakcije i službe širenja s lokalnim stanovništvom u svojim zajednicama, članovi Crkve diljem Ruande utjelovili su propovijedi. Članovi su darivali krave najugroženijim ljudima u svojim zajednicama, plaćali zdravstveno osiguranje, gradili i obnavljali kuće, asfaltirali ceste, posjećivali bolesne i zatvorenike, gradili mostove, donirali hranu i odjeću. Vrijednost cjelokupnog vremena i donirane robe premašila je više od 262 571 070 ruandskih franaka ili 335 773 USD (USD). S najnovijim dodacima crkvi u Ruandi, lokalno članstvo premašilo je 815 000 u zemlji od 11,8 milijuna ljudi. Historic evangelism meetings in...Historic evangelism meetings in Rwanda yield 97,344 baptismsTed Wilson, president of the Seventh-day Adventist Church, says members in Rwanda have set an example to the rest of the world church.
-
No, poslušajmo što kaže Jeronim, nakon Augustina najveći latinski otac Jeronim Dalmatinac (Sofronije Euzebije, rođen između 340-350 u Stridonu na granici Dalmacije i Panonije, u današnjem Grahovu): "Apostoli najprije uče sve narode, potom poučene krste vodom. Ne može se, naime, dogoditi da tijelo primi krsno otajstvo ako duša nije prije prigrlila istinu vjere" (usp. Jeronim, Tumačenje Matejeva evanđelja, Služba Božja, Makarska, 1996, str. 312). On ne spominje nikakvo krštenje djece, nego samo onih koji prigrle istinu vjere.
-
Kad već spominješ to neko pavlinsko kršćanstvo i židovsko na par tema, onda je red da otvoriš jednu takvu temu da nam bolje objasniš na što misliš. Ja sam judeo-kršćanin i oni su imali istinu. Sve ostalo je grčko-rimsko kršćanstvo koje je otišlo u otpad, a tek kasnije se javili protestantsko kršćanstvo sa nekim svojim vjerovanjem.
-
Koncept stvorenosti na Božju sliku dubok je i temeljni aspekt kršćanske teologije, duboko ukorijenjen u početnim poglavljima Biblije. U Postanku 1:26-27 čitamo: "Tada reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična. Neka gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i nad stoku i nad svom zemljom i nad svakim gmizavcem što gmiže po zemlji.' I stvori Bog čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga; muško i žensko stvori ih." Ovi stihovi uspostavljaju jedinstven status ljudskih bića u stvorenom poretku, ali što doista znači biti stvoren na Božju sliku? Da bismo ovo razumjeli, prvo moramo prepoznati da izraz "Božja slika" (latinski: imago Dei) obuhvaća nekoliko dimenzija - duhovnu, moralnu, intelektualnu, odnosnu i funkcionalnu. Svaka od ovih dimenzija doprinosi potpunijem razumijevanju našeg identiteta i svrhe kao ljudskih bića. Duhovna dimenzija Duhovna dimenzija stvorenja na Božju sliku odnosi se na našu sposobnost za odnos s Bogom. Za razliku od životinja, ljudi imaju urođen osjećaj za božansko i žudnju za zajedništvom sa Stvoriteljem. Propovjednik 3:11 kaže: "On je stavio vječnost u ljudsko srce", što ukazuje na to da postoji duhovni aspekt naše prirode koji čezne za vezom s vječnim. Ta nam duhovna sposobnost omogućuje štovanje, molitvu i iskustvo prisutnosti Boga u našim životima. Upravo kroz ovu duhovnu dimenziju odražavamo Božju prirodu kao relacijsko biće koje želi zajedništvo s Njegovom kreacijom. Moralna dimenzija Biti stvoren na Božju sliku uključuje i moralnu dimenziju. Ljudi su obdareni savješću i urođenim razumijevanjem dobra i zla. Rimljanima 2:14-15 objašnjava: "Doista, kada pogani, koji nemaju zakona, čine po prirodi stvari koje zakon zahtijeva, sami su sebi zakon, iako nemaju zakona. Oni pokazuju da zahtjevi zakona napisani su na njihovim srcima, njihova savjest također svjedoči, a njihove misli ih ponekad optužuju, a ponekad čak i brane." Ova moralna svijest odražava Božju vlastitu prirodu kao svetog i pravednog bića. Poziva nas da živimo na način koji ga poštuje, podržavajući pravdu, milosrđe i ljubav u našim odnosima s drugima. Intelektualna dimenzija Intelektualna dimenzija imago Dei odnosi se na našu sposobnost razuma, kreativnosti i razumijevanja. Ljudi su jedinstveno sposobni za apstraktno mišljenje, rješavanje problema i umjetničko izražavanje. Postanak 2:19-20 opisuje kako je Adam dao imena životinjama, što je čin koji pokazuje njegovu intelektualnu uključenost u stvaranje. Ta sposobnost znanja i kreativnosti odražava Božju mudrost i kreativnost u samom činu stvaranja. Kao bića stvorena na Božju sliku, pozvani smo upravljati svojim intelektom i kreativnošću na načine koji ga slave i pridonose procvatu njegove kreacije. Relacijska dimenzija Relacijska dimenzija naglašava našu sposobnost za odnose s drugima. Postanak 1:27 naglašava da su i muškarac i žena stvoreni na Božju sliku, naglašavajući važnost zajednice i odnosa. Kao što Trojstvo postoji u savršenom odnosu – Otac, Sin i Duh Sveti – ljudi su stvoreni za odnose obilježene ljubavlju, uzajamnim poštovanjem i suradnjom. Isus je istaknuo najveće zapovijedi kao što su ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjima (Matej 22,37-40). U našim odnosima odražavamo Božju prirodu odnosa i Njegovu želju da živimo u skladu jedni s drugima. Funkcionalna dimenzija Naposljetku, funkcionalna dimenzija stvorenja na Božju sliku uključuje našu ulogu i odgovornost unutar stvaranja. Postanak 1:28 kaže: "Bog ih je blagoslovio i rekao im: 'Rađajte se i množite se; napunite zemlju i vladajte njome. Vladajte ribama u moru i pticama nebeskim i svim živim stvorovima što se miču na zemlji.'" Ovaj mandat, koji se često naziva Kulturni mandat, povjerava ljudima upravljanje zemljom. Pozvani smo njegovati, brinuti se i upravljati stvorenim na način koji odražava Božju suverenost i dobrohotnost. Ovaj funkcionalni aspekt imago Dei naglašava našu svrhu kao suvladara s Bogom, radeći na ostvarenju Njegovog kraljevstva na zemlji. Slika Božja i ljudsko dostojanstvo Razumijevanje imago Dei ima značajne implikacije na ljudsko dostojanstvo i vrijednost. Svako ljudsko biće, bez obzira na rasu, spol, dob ili društveni status, nosi sliku Božju i stoga posjeduje urođenu vrijednost i dostojanstvo. Ova teološka istina čini osnovu za kršćansko opredjeljenje za ljudska prava, pravdu i suosjećanje. Jakovljeva 3:9-10 upozorava protiv lošeg govora o drugima, navodeći: "Jezikom slavimo našega Gospodina i Oca, a njime proklinjemo ljudska bića koja su stvorena na Božju priliku. Iz istih usta izlazi hvala i psovanje. Moja braćo i sestre, ovo ne bi trebalo biti." Prepoznavanje Božje slike u drugima tjera nas da se prema njima odnosimo s poštovanjem, ljubavlju i dobrotom. Slika Božja i otkupljenje Pad čovječanstva, kako je opisano u Postanku 3, narušio je, ali nije izbrisao sliku Božju u nama. Grijeh iskrivljuje našu sposobnost da u potpunosti odražavamo Božji karakter, ali ne uklanja našu urođenu vrijednost kao nositelja Njegove slike. Otkupiteljsko djelo Isusa Krista središnje je za obnovu imago Dei u čovječanstvu. Kološanima 3:9-10 kaže: "Ne lažite jedni druge, jer ste skinuli starog sebe s njegovim postupcima i obukli novog sebe, koji se obnavlja u spoznaji na sliku svoga Stvoritelja." Kroz vjeru u Krista i preobrazbeno djelovanje Duha Svetoga, postupno se suobličujemo Božjoj slici, potpunije odražavajući Njegov karakter u našim životima. Eshatološko ispunjenje Imago Dei Krajnje ispunjenje stvaranja na Božju sliku bit će ostvareno u eshatonu, kada se Krist vrati i Božje kraljevstvo bude potpuno uspostavljeno. 1. Ivanova 3,2 nudi pogled na ovu buduću nadu: "Dragi prijatelji, sad smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se ne zna. Ali znamo da ćemo, kad se Krist pojavi, biti njemu slični, jer vidjet ćemo ga onakvog kakav jest." U novom stvaranju savršeno ćemo odražavati Božju sliku, slobodni od izobličenja grijeha i potpuno utjelovljujući Njegovu svetost, ljubav i pravednost. Zaključak Ukratko, biti stvoren na Božju sliku višestruk je koncept koji obuhvaća našu duhovnu, moralnu, intelektualnu, odnosnu i funkcionalnu dimenziju. Govori o našoj jedinstvenoj sposobnosti za odnos s Bogom, našoj moralnoj svijesti, našim intelektualnim sposobnostima, našoj prirodi odnosa i našoj ulozi upravitelja stvaranja. Ova duboka istina potvrđuje urođeno dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog bića i poziva nas da živimo na način koji odražava Božji karakter. Kroz Kristovo otkupiteljsko djelo i posvećujuće djelo Duha Svetoga, obnavljamo se na sliku našeg Stvoritelja, s nadom da ćemo konačno odražavati Njegovu slavu u punini Njegovog kraljevstva. -
Online knjižica Ljekovite gljive i njihova primjena Ivana Jakopovića je zgodna kao početak istraživanja ove teme https://zdravljeizgljiva.hr/tradicija-upotrebe-i-istrazivanja-ljekovitih-gljiva/
-
Kako je opisan "Kijamet" ili Sudnji dan u Kur'anu?
-
Neko si je dao truda i preveo dobar materijal apokrifa i pseudografa koje sam našao na jedmnom podforumu Religija na izumrlom forumu, pa taj materijal, ne znam je li dragocjen možete preuzeti ovdje
-
Istina o Bogu je u adventizmu progresivna, što se može vidjeti po člancima vjere od 1872 od 1980 kad je konferencija u Dalasu izglasala doktrinu o trojstvu kako ju danas poznajemo u adv. vjerovanjima u 28 točaka. Isto se mogu čak do 1960 godine naći knjige od adventista koji vjeruju da je Isus imao početak u vječnosti i da je rođen od ili iz oca, jer svi prevode grčku riječ ek sa od….ali dobro….znači taj lik piše knjigu Kristovo božanstvo (on vjeruje da je Isus Bog, ali rođen po prirodi) i ne samo to on ja uvaženi član tada bio, i bio zadužen za slobodu religije, a niko ga nije izbacio iz crkve. Što više, ta njegova knjiga je kako on veli izdata jer je bio vidio da ulazi hereza u crkvu po pitanju te teme…on je poznavao EGW i znao što ona uči kao i pioniri, i živio sve do 1962 godine…knjiga se može nabaviti i u PDF formatu….
-
Križ je vjerojatno jedan od najpriznatijih simbola u kršćanstvu, koji utjelovljuje duboko teološko značenje i povijesnu važnost. Da bismo razumjeli njegovu upotrebu kao simbola, moramo proniknuti u biblijsku pripovijest, ranu kršćansku povijest i teološka tumačenja koja su oblikovala njegovo značenje. U Novom zavjetu križ se prvenstveno povezuje s raspećem Isusa Krista, događajem koji stoji u središtu kršćanske vjere. Evanđelja detaljno govore o raspeću, pri čemu svaki autor daje jedinstvenu perspektivu njegovog značaja. Na primjer, u Evanđelju po Ivanu, Isusovo raspeće je prikazano kao krajnji čin ljubavi i poslušnosti Božjoj volji (Ivan 19:17-30). Apostol Pavao u svojim poslanicama dalje razlaže teološke implikacije križa, ističući njegovu ulogu u spasenju čovječanstva. Pavlove poslanice prepune su spominjanja križa. U 1. Korinćanima 1,18 on piše: "Jer poruka križa je ludost za one koji propadaju, a za nas koji se spašavamo to je sila Božja." Ovdje Pavao ističe paradoksalnu prirodu križa: simbola patnje i smrti koji postaje samo sredstvo spasenja i božanske moći. Ovaj paradoks je središnji za kršćansku teologiju, gdje se križ vidi kao sjecište božanske pravde i milosrđa. Križ također služi kao simbol učeništva i samoodricanja. U Marku 8,34 Isus kaže: "Tko god hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi." Ovaj poziv na uzimanje svoga križa označava spremnost na podnošenje patnje i žrtve radi nasljedovanja Krista. To je poziv da živimo život obilježen poniznošću, služenjem i predanošću Bogu, čak i usprkos nevoljama. Povijesno gledano, korištenje križa kao simbola može se pratiti do rane kršćanske zajednice. U prvih nekoliko stoljeća kršćani su često bili progonjeni, a križ, kao simbol njihove vjere, bio je i izvor utjehe i oznaka njihova identiteta. Rani crkveni oci, poput Tertulijana i Justina Mučenika, pisali su o križu i njegovom značenju u svojim apologetskim djelima, braneći vjeru od poganskih kritika i nesporazuma. Tertulijan, u svom djelu "Ad Nationes", govori o korištenju križa od strane kršćana, tvrdeći da on nije predmet štovanja, već simbol Kristove pobjede nad grijehom i smrću. On piše: "Mi kršćani istrošimo svoja čela znakom križa" (Ad Nationes, I. knjiga, XII. poglavlje). Ova praksa pravljenja znaka križa, koja se nastavlja u mnogim kršćanskim tradicijama i danas, služi kao podsjetnik na Kristovu žrtvu i predanost vjernika da živi u skladu s Njegovim učenjima. Križ se također pojavljuje u kršćanskoj umjetnosti i arhitekturi, simbolizirajući središnje mjesto Kristova raspeća u vjeri. Chi-Rho, ranokršćanski simbol koji kombinira prva dva slova grčke riječi za Krista, često je uključivao križ, naglašavajući vezu između Isusova identiteta i Njegovog raspeća. Upotreba križa u crkvenim zgradama, od jednostavnih drvenih križeva do složenih raspela, odražava njegovu važnost kao središnje točke kršćanskog štovanja i pobožnosti. Teološki, križ predstavlja nekoliko ključnih aspekata kršćanske doktrine. Prvo, to je simbol pomirenja. Prema doktrini zamjenskog pomirenja, Isusova smrt na križu bila je žrtva koja je platila kaznu za grijehe čovječanstva, pomirujući ih s Bogom. To je artikulirano u odlomcima kao što je Rimljanima 3:25, gdje Pavao piše: "Bog je prikazao Krista kao žrtvu pomirenja, kroz prolijevanje njegove krvi - da bude primljen vjerom." Križ je stoga simbol Božje ljubavi i pravde, pokazujući i Njegovu spremnost da oprosti i ozbiljnost grijeha. Drugo, križ je simbol otkupljenja i oslobođenja. U Galaćanima 3:13, Pavao izjavljuje: "Krist nas je otkupio od prokletstva zakona postavši prokletstvo za nas, jer je pisano: 'Proklet svaki koji visi o stupu'" Preuzevši na sebe prokletstvo grijeha, Isus je oslobodio čovječanstvo iz ropstva grijeha i smrti, nudeći nadu u vječni život. Križ, dakle, nije samo simbol patnje, nego i pobjede i slobode. Treće, križ je simbol pomirenja. U Efežanima 2:16, Pavao piše, "i u jednom tijelu da ih oboje pomiri s Bogom po križu, kojim je usmrtio njihovo neprijateljstvo." Križ premošćuje jaz između čovječanstva i Boga, kao i između pojedinaca i zajednica, rušeći barijere neprijateljstva i podjela. To je snažan simbol jedinstva i mira, ukorijenjen u Kristovoj žrtvenoj ljubavi. Križ također služi kao simbol nade i uskrsnuća. Iako predstavlja Isusovu muku i smrt, također je neraskidivo povezana s Njegovim uskrsnućem. Prazni križ, često prikazan u protestantskim tradicijama, naglašava Kristovu pobjedu nad smrću i obećanje novog života za vjernike. Ovaj dvostruki značaj križa kao instrumenta smrti i znaka nade u uskrsnuće sadržan je u Pavlovim riječima u Filipljanima 3,10-11: "Želim upoznati Krista - da, upoznati snagu njegova uskrsnuća i sudjelovanja u njegove patnje, postajući poput njega u njegovoj smrti, i tako, nekako, dostižući uskrsnuće od mrtvih." U suvremenoj kršćanskoj praksi križ je i dalje središnji simbol, nosi se kao nakit, prikazuje se u domovima i istaknuto na mjestima bogoslužja. Služi kao stalni podsjetnik na temeljne istine kršćanske vjere: Isusovu požrtvovnu ljubav, poziv na učeništvo i nadu u uskrsnuće. Križ u svojoj jednostavnosti i dubini sažima bit evanđeoske poruke. Zaključno, Biblija i kršćanska tradicija bogato obdaruju križ višestrukom simbolikom. To je simbol pomirenja, otkupljenja, pomirenja, učeništva i nade. Njegova uporaba kao simbola duboko je ukorijenjena u biblijskoj pripovijesti, a potvrdili su je i razradili rani kršćanski pisci i teolozi. Za kršćane križ nije samo artefakt od povijesnog značaja, već živi simbol koji nastavlja nadahnjivati vjeru, odanost i dublje razumijevanje Božje ljubavi i milosti.
-
Ovo si dobro rekao, da su kršćani prebacili šabat, ustvari to je katolička crkva uradila. Gdje nalažiš u Bibliji da je Bog prebacio šabat na nedjelju, kao što je rekao izričito “Sjećaj se da svetkuješ dan subotni”?
-
Problem je što je Isus rekao onima u Laodikejskoj crkvi da će mlake ispljuniti. Ti veliš oni su prihvatili Krista i to je dosta za spasenje, ali evo vidimo kako će proći oni koji ništa ne rade, ili kako ti veliš više tjelesan. Znači po ovom vidimo da se spasenje može izgubiti ako ostaneš mlak.
-
Zar misliš da se djelima spašavamo, evo čitaj komentare za ovaj članak, pa ćeš vidjeti da biblijska kršćanka tvrdi da ne moramo ništa raditi, samo vjerovati i spasit ćemo se….znači ne moraš pomagati nikoga, obilaziti bolesne i slično…ali ovdje je tvoja tema dan šabata, da ne idemo off topic, ovdje možemo o djelima
-
Zaželimo dobrodošlicu našem novom članu Kuzma2303 😁
-
Sletanje na mjesec, izbrisane scene MOON LANDING DELETED SCENE | By...2,1 Mio. Aufrufe · 43.996 Reaktionen | MOON LANDING DELET...MOON LANDING DELETED SCENE
-
Ulje u Bibliji uvijek simbolizira “Sv. Duha”.
-
Depresija je duboko i često iscrpljujuće stanje koje pogađa milijune ljudi diljem svijeta, uključujući kršćane. Može dovesti do osjećaja beznađa, tuge i osjećaja preopterećenosti životnim izazovima. Za one koji traže utjehu i vodstvo, Biblija nudi obilje mudrosti i utjehe. Dok se izraz "depresija" kako ga danas razumijemo ne pojavljuje u Bibliji, sveto pismo je prepuno izvještaja o pojedincima koji su iskusili duboke emocionalne i duhovne borbe. Proučavajući ove priče i biblijska učenja, možemo pronaći nadu i praktične smjernice za plovidbu mračnim dolinama depresije. Biblija je puna primjera ljudi koji su se suočili s intenzivnom emocionalnom nevoljom. Jedan od najdirljivijih primjera je kralj David, koji je autor mnogih psalama. David je bio čovjek po Božjem srcu (1. Samuelova 13,14), ali je doživio duboke trenutke očaja. U Psalmu 42,11 on piše: "Zašto si, dušo moja, potištena? Zašto si tako uznemirena u meni? Položi nadu svoju u Boga, jer ću ga još slaviti, svog Spasitelja i svog Boga." Ovdje David priznaje svoju duboku tugu i unutarnji nemir, ali također izražava odlučnu nadu u Boga. Još jedna značajna osoba koja se borila s depresijom je prorok Ilija. Nakon velike pobjede nad Baalovim prorocima, Ilija je pao u duboku depresiju. U 1. Kraljevima 19:4, Ilija, u svom očaju, moli: "Dosta mi je, Gospodine. Uzmi moj život; nisam ništa bolji od svojih predaka." Ilijina priča snažan je podsjetnik da čak i oni koji su jaki u vjeri mogu doživjeti trenutke duboke slabosti i očaja. Božji odgovor Iliji je nježan i suosjećajan. On daje Iliji hranu, odmor i na kraju, obnovljeni osjećaj svrhe i usmjerenja (1. Kraljevima 19:5-18). Priča o Jobu još je jedna uvjerljiva pripovijest koja govori o iskustvu patnje i depresije. Job gubi sve - svoje bogatstvo, svoje zdravlje i svoju obitelj. U svojoj tjeskobi proklinje dan svog rođenja i izražava duboku želju za smrću (Job 3,1-26). Ipak, usprkos neodoljivoj patnji, Job nikada ne gubi vjeru u Boga. On ispituje, jadikuje i bori se sa svojom boli, ali na kraju nalazi utjehu u Božjoj prisutnosti i suverenosti. Jobova nas priča uči da je u redu iznijeti svoje sirove emocije i pitanja pred Boga. On je dovoljno velik da podnese našu najdublju bol i zbunjenost. Biblija nudi i praktične savjete za one koji se bore s depresijom. Jedno od ključnih načela je važnost zajednice i podrške. U Galaćanima 6,2 Pavao piše: "Nosite bremena jedan drugoga i tako ćete ispuniti Kristov zakon." Kršćanska zajednica pozvana je međusobno se poduprijeti i uzdizati, osobito u nevoljama. Izolacija može pogoršati osjećaje depresije, stoga je ključno tražiti odnose koji vas podržavaju i biti spremni osloniti se na pomoć drugih. Molitva i meditacija o Božjoj riječi također su ključni alati u borbi protiv depresije. Filipljanima 4,6-7 potiče vjernike: "Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svakoj situaciji, molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem, iznesite svoje želje Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaše srca i misli vaše u Kristu Isusu." Molitva nam omogućuje da svoje tjeskobe prepustimo Bogu i pronađemo mir u Njegovoj prisutnosti. Osim toga, meditiranje o Svetom pismu može obnoviti naše umove i pružiti utjehu. Stihovi poput Psalma 34:18, "Gospodin je blizu onima koji su slomljena srca i spašava one koji su slomljena duha", podsjećaju nas na Božju blizinu i suosjećanje u našim najmračnijim trenucima. Štoviše, Biblija naglašava važnost nade. U Rimljanima 15,13 Pavao moli: "Bog nade neka vas ispuni svom radošću i mirom dok se uzdate u njega, da preplavite nadom snagom Duha Svetoga." Nada je snažan protuotrov za očaj. Usidri naše duše i daje nam snagu da ustrajemo u teškim vremenima. Konačna nada za kršćane leži u obećanju vječnog života i sigurnosti da Bog sve čini za naše dobro (Rimljanima 8,28). Također je bitno prepoznati vrijednost stručne pomoći. Dok Biblija pruža duhovno vodstvo i utjehu, ona ne negira važnost traženja medicinske i psihološke pomoći. Stručnjaci za mentalno zdravlje, uključujući kršćanske savjetnike, mogu ponuditi dragocjenu podršku i liječenje depresije. Integracija vjere i stručne skrbi može biti moćna kombinacija na putu prema oporavku. Uz ova načela, važno je njegovati stil života koji promiče mentalno i emocionalno blagostanje. Redovita tjelesna aktivnost, uravnotežena prehrana, dovoljno sna i bavljenje aktivnostima koje donose radost i ispunjenje mogu doprinijeti poboljšanju mentalnog zdravlja. Biblija nas potiče da se brinemo za svoja tijela kao hramove Duha Svetoga (1. Korinćanima 6,19-20), što uključuje brigu o našem mentalnom i emocionalnom zdravlju. Konačno, ključno je zapamtiti da vas depresija ne definira. Vaš identitet se ne nalazi u vašim borbama, već u Kristu. U 2. Korinćanima 5,17 Pavao piše: "Dakle, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: staro je prošlo, novo je ovdje!" Vaša vrijednost i vrijednost ukorijenjene su u tome što ste ljubljeno dijete Božje i ništa vas ne može odvojiti od Njegove ljubavi (Rimljanima 8:38-39). Ukratko, Biblija nudi bogatu tapiseriju priča, učenja i načela koja pružaju utjehu i smjernice onima koji se bore s depresijom. Gledajući iskustva biblijskih ličnosti poput Davida, Ilije i Joba, možemo pronaći utjehu u spoznaji da nismo sami u svojim borbama. Važnost zajednice, molitve, meditacije o Svetom pismu i nade naglašeni su kao ključne komponente na putu prema oporavku. Osim toga, traženje stručne pomoći i njegovanje zdravog načina života praktični su koraci koji mogu podržati mentalno i emocionalno blagostanje. Iznad svega, zapamtite da se vaš identitet nalazi u Kristu, a da je njegova ljubav za vas nepokolebljiva i vječna.
-
Tema pokrivanja glave žena stoljećima je intrigirala teologe, znanstvenike i laike. To je tema duboko ukorijenjena u povijesnom, kulturnom i teološkom kontekstu. Da bismo razumjeli što Biblija kaže o ženama koje pokrivaju glavu, moramo proniknuti u Sveto pismo, posebice Novi zavjet, i istražiti kulturnu pozadinu rane kršćanske crkve. Primarni odlomak koji govori o pokrivanju glave za žene nalazi se u 1. Korinćanima 11:2-16. Apostol Pavao piše crkvi u Korintu, raznolikom i kozmopolitskom gradu, dajući smjernice o raznim pitanjima koja se odnose na bogoslužje i ponašanje unutar kršćanske zajednice. U ovom odlomku Pavao kaže: „Slavim te što me se u svemu sjećaš i držiš se predaja onako kako sam ti ih ja prenio. Ali želim da spoznaš da je svakom čovjeku glava Krist, a ženi je muškarac, a Kristova glava je Bog. Svaki muškarac koji se moli ili prorokuje s pokrivenom glavom, sramoti svoju glavu, ali svaka žena koja se moli ili prorokuje s golom glavom ako žena ne pokriva glavu, može joj se ošišati, ali ako je za ženu sramota odrezati kosu ili obrijati glavu, onda treba pokriti glavu" (1. Korinćanima 11); :2-6, NIV). Kako bismo u potpunosti shvatili implikacije ovog odlomka, bitno je razumjeti kulturni kontekst vremena. U grčko-rimskom svijetu pokrivala za glavu bila su uobičajena praksa među ženama, simbolizirajući skromnost i ugled. Žena nepokrivene glave mogla bi se doživjeti kao neskromna ili čak moralno sumnjiva. U židovskoj tradiciji udate žene također su pokrivale glavu kao znak svog bračnog statusa i odanosti svojim muževima. Pavlove upute Korinćanima odražavaju te kulturne norme, ali imaju i teološko značenje. Pavao naglašava poredak vlasti: Bog je glava Kristu, Krist je glava muškarcu, a muškarac je glava ženi. Ova hijerarhija se ne odnosi na superiornost ili inferiornost, već na uloge i odgovornosti unutar stvorenog poretka. Pavlov poziv na pokrivanje glave povezan je s ovim razumijevanjem poglavarstva i časti. U stihovima 7-10 Pavao nastavlja: "Muškarac ne treba pokrivati glavu, jer je slika i slava Božja; ali žena je slava muškarčeva. Jer nije čovjek nastao od žene, nego žena od muškarca; niti je muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca. Iz tog razloga žena treba imati vlast nad svojom glavom, zbog anđela" (1. Korinćanima 11:7-10, NIV). Pavlovo spominjanje stvaranja naglašava njegov argument. On se vraća na izvještaj iz Postanka, gdje je žena stvorena od muškarčevog rebra (Postanak 2:21-23). Ovaj poredak stvaranja temelj je Pavlova učenja o poglavarstvu i pokrivanju glave. Spominjanje anđela je intrigantno i tumačeno je na razne načine. Neki znanstvenici sugeriraju da su anđeli, kao svjedoci bogoslužja u crkvi, zabrinuti za pravilan red i pristojnost. U stihovima 11-12 Pavao uravnotežuje svoj argument potvrđujući međusobnu ovisnost muškaraca i žena: "Ipak, u Gospodinu žena nije neovisna o muškarcu, niti je muškarac neovisno o ženi. Jer kao što je žena nastala od muškarca, tako je i muškarac rođen od žene. Ali sve je od Boga" (1. Korinćanima 11,11-12, NIV). Ova uzajamna međuovisnost ističe jednakost i dostojanstvo muškaraca i žena u Božjim očima. Iako postoje različite uloge, nema mjesta za ponos ili osjećaj nadmoći. Pavao zaključuje svoju raspravu o pokrivanju glave pozivajući se na praksu crkava: "Sudite sami: priliči li ženi moliti se Bogu gole glave? Ne uči li vas sama priroda stvari da je čovjeku sramota ako ima dugu kosu, ali da ako žena ima duga kosa, to je njezina slava? Jer duga kosa joj je dana kao pokrivač, ako se netko želi prepirati oko toga, nemamo druge prakse - niti Božje crkve" (1. Korinćanima. 11:13-16, NIV). Ovdje se Pavao poziva na prirodni poredak i prihvaćene običaje crkve. Priznaje da sama duga kosa može poslužiti kao pokrivalo, ali zadržava važnost pridržavanja ustaljene prakse pokrivanja glave tijekom bogoslužja. Važno je napomenuti da se tumačenja ovog odlomka razlikuju među kršćanima. Neki smatraju da su Pavlove upute kulturološki specifične za korintsku crkvu i da nisu nužno obvezujuće za sve današnje kršćane. Drugi to vide kao bezvremeno načelo koje se treba pridržavati u suvremenom bogoslužju. U ispitivanju šire biblijske priče vidimo da pokrivala za glavu nisu središnja tema. Stari zavjet ne propisuje pokrivanje glave za žene u bogoslužju, iako uključuje reference na žene koje pokrivaju glavu u određenim kontekstima (npr. Rebeka u Postanku 24:65). Novi zavjet također ne naglašava pokrivala za glavu izvan ovog odlomka u 1. Korinćanima. Rani crkveni oci, poput Tertulijana i Augustina, bavili su se pitanjem pokrivala za glavu, često potvrđujući praksu temeljenu na Pavlovim uputama. U stoljećima koja su uslijedila, pokrivala za glavu postala su uobičajena praksa u mnogim kršćanskim tradicijama, osobito u pravoslavnim, rimokatoličkim i nekim protestantskim crkvama. U suvremenom kršćanstvu praksa pokrivanja glave žena uvelike varira. Neke denominacije i kongregacije nastavljaju održavati tradiciju, dok je druge ne vide kao potrebnu. Ključ je pristupiti problemu s duhom poniznosti i željom da slavimo Boga u štovanju. U konačnici, pitanje pokrivala za glavu trebalo bi nas navesti na razmišljanje o dubljim načelima skromnosti, poštovanja i reda u bogoslužju. Bez obzira odluči li žena pokriti glavu ili ne, fokus bi trebao biti na slavljenju Boga i njegovanju okruženja štovanja koje odražava Njegovu slavu i red. Zaključno, biblijsko učenje o ženama koje pokrivaju glavu ukorijenjeno je u kulturnom i teološkom kontekstu rane crkve. Iako se tumačenja i prakse mogu razlikovati, temeljna načela poglavarstva, časti i međusobnog poštovanja ostaju relevantna. Kao vjernici, pozvani smo pristupiti ovom pitanju s milošću i željom da slavimo Boga u svemu što činimo.
-
Ja kad god sam čitao ove stihove Djela apostola od 19,14 sam se smijao. A bilo je sedam sinova Skeve Židova, poglavara svećeničkoga, koji su to činili. A zao im duh odgovori: "Isusa poznajem, i Pavla znam, ali vi tko ste?" I skočivši na njih čovjek, u kojemu je bio zao duh, nadvlada njih dvojicu, i pritište ih tako, da su goli i izranjeni utekli iz one kuće. I ovo doznadoše svi Židovi i neznabošci, koji su stanovali u Efezu, i uđe strah u sve njih, i veličalo se je ime Gospodina Isusa.
-
Iako se ne slažem sa krštenjem djece i naukom o kumstvu, moram reći da fino zboriš. Jer bi bilo da je kum 100% obraćen kršćanin i da kumče vodi pravim putem. Bez obzira koja je zajednica, svi kršćani bi trebali živjeti kao što je Isus živio da bi zemlja bila bolje mjesto. Lijepo je kad je neko istinski vjernik, znaš da mu možeš vjerovati, ne očekuješ od njega psovke, svađe i slično. I kao što si naveo da bi vjernici trebali dobro biti poučeni od crkve u pravom smisli riječi što to znači biti kum, i koja je njegova odgovornost pred kumčetom. Jer mnogi su danas nazovvjernici, i prihvataju čin kuma da bi zadovoljili drugu stranu, i to je ona loša tradicija, običaj. Reforme su potrebne u svim crkvama. Ali moram priznati da si dobar katolički apologet, čak i kad nađeš materijal koji citiraš (pošto ne pišeš svojim riječima), protestantima nije lako s tobom debatirati 😁
-
Rekoh, biblijom se može dokazati da su se krstili samo odrasli - a za ove citate o kumovima prvi put čujem od tebe. Brate, tu nailazimo na drugi problem, a to je taj da su preko 90% kumova teške grešine - ljudi koji ne vjeruju Bogu, koji psuju, opijaju se, da ne nabrajam više…..on nikakav svjedok ne može biti sebi, a kamoli nekome drugome. Mislim ono kad ih svećenik pita - “Vjeruješ li u Boga?” - Da! . Odričeš li se Sotone - Da, a ustvari sam sebe laže, jer da se odriče Sotone, onda ne bi činio takva grešna djela.
-
Psalam 36,6 potvrđuje: "Ti, Gospodine, spašavaš ljude i životinje" (NRSV). Iako se u nekim verzijama save prevodi kao "sačuvati", to je ista hebrejska riječ koja se koristi za vječno spasenje drugdje u Svetom pismu. Ali opet sam mišljenja da nas Bog ljubi, i ako ga mi zamolimo da će nam On uslišiti želju. Jedino da kaže - nažalost, životinje neću uskrisavati. Ali na novoj zemlji će biti životinje - Lav će pasti travu sa teletom i slično….zašto onda ne bi bili i naši ljubimci na novoj zemlji.
-
Super, vidim da ti dobro ide pravljenje glazbe. Možda bi trebao naći i etno ženske glasove i napraviti par pjesama.
-
I jesi snismo nešto novo, ako da, zalijepi nam linkove ovdje.
-
PSALAM 5 1Zborovođi. Uz frule. Psalam Davidov. Poslušaj, GOSPODE, riječi moje, razmotri moju misao! 2Obazri se na glas vapaja mojega, Kralju moj i Bože moj, jer ću se tebi moliti! 3Izjutra ćeš, GOSPODE, glas moj čuti, izjutra ću tebi molitvu upraviti i čekati na te. 4Jer ti nisi Bog kojemu se zloća mili niti će zlo s tobom boraviti. 5Hvalisavci neće opstati pred očima tvojim, mrziš sve koji bezakonje čine. 6Zatireš one koji govore laž, krvopije i varalice gnuša se GOSPOD. 7A ja ću po velikom milosrđu tvojemu ući u Dom tvoj, past ću ničice pred tvojim svetim Hramom prožet strahom tvojim. 8Vodi me, GOSPODE, u svojoj pravednosti zbog neprijatelja mojih; pred licem mi put svoj poravnaj. 9Jer u ustima njihovim nema vjernosti, nutrina njihova puna je zloće. Grob otvoren grlo je njihovo; laskaju jezikom svojim. 10Okrivi ih, Bože! Nek propadnu sami od nauma svojih; zbog mnoštva prijestupa njihovih izagnaj ih, jer se pobuniše protiv tebe. 11I neka se raduju svi koji se tebi utječu; neka kliču dovijeka, jer ih štitiš; nek se vesele u tebi i oni koji ljube ime tvoje; 12jer ti, GOSPODE, blagoslivljaš pravednika, dobrotom ga svojom kao štitom zaklanjaš.
-
KRALJ U POSLJEDNJIM TRENUCIMA ŽIVOTA Bilo je to 2018. godine, kada je fotograf Larry Pannell snimio prizor koji će zauvijek ostati svjedočanstvo neizbježne prolaznosti. Pred njegovim je objektivom stajao-ležao lav, nekoć ponosni kralj savane, sada sveden na krhko tijelo, bez ijednog pratitelja. Nema više rike koja para zrak, nema snage koja je nekoć tjerala strah u kosti drugim bićima. Ostao je tek umirući vladar, bez prijestolja, bez veličanstvene svite, bez ikakve pompe. U tom se trenutku čovjek iza kamere prestao osjećati kao promatrač. Spustio je uređaj, približio se i u tišini stajao kraj kralja koji je gasnuo. Shvatio je da je sve što nazivamo veličinom, moći i ljepotom samo privremeno, a ono što nas spaja jest svijest o prolaznosti. Lav je postao ogledalo istine: svaka trka, gordost, umišljenost… gube smisao pred licem konačnosti. Umirući kralj nije bio tek slika nestanka. Bio je poziv na preispitivanje naših djela. Dok je fotograf tiho šaptao kako neće ostati sam, lav je izdahnuo mirno i dostojanstveno. U sjeni staroga drveta poslana nam je lekcija: sva moć jednom slabi, sva ljepota blijedi, a mi, ma koliko se činili jakima, naposljetku padamo pred prolaznošću. Prava veličina ne mjeri se, stoga, snagom ni dominacijom, već razumijevanjem, dobrotom, poniznošću i ljudskošću. U tom je trenutku, pred beživotnim tijelom kralja, Larry shvatio poruku života. Preuzeto & Mario Ninčević
