Qala Davidov

Sporni tekst kaže: 15,25 jer valja mu kraljevati dok sve neprijateljsko ne podloži pod svoje noge, 15,27 da sve pokori pod svoje noge. Ali kad se kaže da sve pokori, jasno da je to izuzev njega koji si je sve pokorio. A što se tiče "sve u svemu" - to se može lako odnositi i na slijedeći stih (29): Sve u svemu, što je stoga činiti onima...... što od prethodnog stiha čini: 28 Ali kada sve sebi podvrgne tada će i sin biti podvrgnut njemu koji mu je sve i podvrgnuo, da bude bog. Kao što Slap ukazuje na Heb 1,3, ja bih radije ukazala na Flp 2,6-10. 2,6 Koji kad je bio u obličju Božjemu, nije držao za otimačinu, da bude jednak Bogu, 2,7 Nego se sebe ispraznio uzevši obličje sluge, i postao je nalik ljudima, i vanjštinom je bio nađen kao čovjek. To što ih ima kojima ovakve konotacije "ne idu pod kapu"... druga je stvar. Problematika se dobrim dijelom odnosi (i) na općenito u suvremenog kršćanina nedistinktiranje naših poimanja "vječnoga", vječnosti i biblijskih poimanja "olama" i "aiona" u vremenitim konotacijama isključivo "ove zemlje i ovih nebesa". Tako lako mnogi smeću s uma konačnost svega ovoga, svrhu i cilj ove kreacije u okvirima činjenice dane još na početku: duh je elhima (bio) NAD vodama, nad cijelom površinom voda... kojih razdjeljivanjem, rečena (zemaljska) nebesa još uvijek ostajahu ŠAM MAYIM - ispod površine voda. Nije ovo tema Postanka, ali, ovo "nad, ponad" bi već bile nebeske stvari Božjega kraljevstva, doma očeva. A ima ih koji nemaju nepce za te stvari: Ivan 3,12 Ako ne vjerujete, kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati, kad vam govorim o nebeskim? Ova zemlja ima svoje nebo (duhova pakosti), zasigurno to nisu te nebeske stvari Kraljevstva Božjega koje je Kristovo evanđelje, kojega je on sam utjelovljenje, predstava, živa slika i prilika u ljudskome obličju... Hebrejima 1,3a On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje

Mnoštvo duhova hoćeš reći. A IHVH elhim nad svima njima, IHVH Cabaot, IHVH nad duhovima.

Kojoj trojici je Petar htio pripremiti gozbu, tri sjenice za njih trojicu?

Nisam sigurna što ti tu zapravo pitaš. Što je Isus rekao je istina.

Isus Krist je ispunjenje zakona za sve koji mu vjeruju. Grijeh, jedini grijeh koji preostaje je: ŠTO MU SE NE VJERUJE. (Ivan 16:9) Pazite se da se ne zateknete spotaknutima na 2 Solunjanima 2:11-12. Sve biblije na internetu i softwareima su u tijeku revizioniranja i micanja svega što bi ikoga odvratilo od povratka u legalizam. (Pustila sam par linkova u svom novom postu na Evanđelju po Svetoj 12). Svježe, ispod čekića - revizije Noahida su u tijeku, još uvijek se možda može zateći koja normalnija Biblija online, ali blago sumnjam - neće zadugo. A vi se još uvijek igrate i prepucavate? Pazite na svoje svjetiljke.

Molim lijepo, dragi moji, što nedostaje ispod na linkanom stihu: https://duckduckgo.com/?t=ffab&q=BIBLE+ACTS+15%3A29&atb=v310-1&ia=web https://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Djela%20apostolska&prijevod=sve&glava=15 Upamtite, RIJEČ BOŽJA JE ISUS KRIST KOJI JE ŽIV. Sola Scriptura je sad pod silnim deluzijama. Neka vas Bog sačuva!

Pročitaj Ivan 10:35. Ivan 10,34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ivan 10,35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti Sinovi tih bi bili također bene haElohim. No, digresija, obratite pažnju kako se Isus izrazio: "u vašem Zakonu"...

Izraz je i nefilim kao i izraz giborim u istom stihu (Gen 6,4) u LXX preveden kao divovi - gigantes. Divovi, giganti, titani. Tako da, ovo je prva naznaka koja podržava ideju da nisu u pitanju bili anđeli, da nisu njihovi oci bili anđeoska nebeska bića. Više na temu značenja izraza NEFILIM (engleski članak): https://realityroars.com/theology/treatise/meaning-of-the-word-nephilim-by-michael-s-heiser.pdf i nakon toga Odgovor na kritike (gugl prevedeno na hrvatski): https://drmsh-com.translate.goog/thoughts-nephilim-answering-criticism/?_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=en-US&_x_tr_pto=wapp Osobno sam mnijenja da se izraz odnosi na, kako je i kainos napomenuo: tirane i svjetovne velikane koji su zbog svoje snage (bilo fizičke bilo intelektualne) na svaki način zavladali i potlačili i svu kreaciju jednako kao i druge ljude koji su tada živjeli. Usko je povezan sa sumerskim "anunaki". (M.Heiser izvrsno - povijesno jednako kao i lingvistički - podučava i na tu temu. Davno sam te stvari prolazila, prije više od deset godina, pa ne zamjerite što puštam samo gornja dva linka.) Neki drugi opskurniji spisi iz DSS od kojih su ostali zaista tek fragmenti, uvode i izraz "gegenes" za njih - zemljorođeni ili rođeni od zemlje (nikako NE nebesa). U tom smislu, treba znati da riječ koju prevodimo kao zemlja - "erec", u ta rana doba upotrebe riječi nije pravila toliku distinkciju jer je uključivala i "podzemlje": zemlja skupa s podzemljem, da budemo najkorektniji.* Također i ovo podržava i još više pravi rupu u ideji da su u pitanju bila bića nebeskog anđeoskog potomstva. Ti spisi daju i još neke nadasve neobične i neočekivane informacije, ali morala bih dobro pročešljati arhiv za detalje koje bih uključila u čitatelju suvisli tekst. *Imati u vidu način na koji je stvoren čovjek u Postanku 1, tj. od čega. Te, da je taj isti "zemaljski prah" - adama, jednako prah i na zemlji i pod zemljom. Problematična ovdje najviše postaje upravo Prva Enohova Knjiga iz koje se, ovako kako je poprevađana, ne može a ne zaključiti da su u pitanju nebeski anđeli - "zemaljski stražari" kao anđeoska bića - koji su "pali" (Semjaza, Azazel i ekipa). Pa, ako je netko negdje pronašao izvornik bilo na grčkom ili koptskom, neka pusti link. (U biti ni to ako 1.Enoh zaista koristi izraz aggelos nije toliki problem, u tijeku i cjelovitijem slijedu zbivanja; a nije problem jer i cijeli grčki biblijski opus koristi izraz anđeli namjesto sinova Božjih u hebrejskim tekstovima.) Slavenska Enohova knjiga ionako koristi gornji izraz: "zemaljska straža", koji je, smatram, posve odgovarajući, koji god bio grčki, koptski ili hebrejski ekvivalent upotrijebljen. U svakom slučaju, poznata mi je tematika koliko u današnje vrijeme može biti poznata bez ulaženja u ama baš sve što je ikad rečeno na tu temu, što je i nemoguće jer nemam pristup, nema nitko od nas, ama baš svim ikad napisanim tekstovima ikad napisanim. Mnijenja sam da nije niti nužno. U Bibliji piše više nego što mislimo. Tako, imali ste dvije opcije: 1) nebeski anđeli koji su pali su se množili s ljudskim kćerima 2) Šetovi potomci su se množili s Kainovim ljudskim kćerima Ima i treća.

Ne nužno.

Oboje na sebi svojstvene načine i načine svojstvene domeni kojoj je pripadna. Sve se odvija sukladno svojstvenim zakonitostima. Gospod Bog. Ne, nego je ova zemaljska kreacija načinjena da to omogućuje. I da, duša na neki način, u njenoj cjelovitosti njenog života unutar pripadne joj domene, jeste "kao čovjek kakvog donekle poimamo i poznajemo". Kako se zbiva pa da plamen vatre osvjetljava i zagrije cijelu prostoriju? Na sve sam ti odgovorila, zadnji odgovor dajem u vidu pitanja.

Isto samo obratno kao kad smo ovdje dolazili da se utjelovimo u ova zemaljska tijela. Jer: naš život je SKRIVEN s Kristom u Bogu. Nije mozak. Duša generira svijest u razini u kojoj je ovdje i nije skrivena u Božjem Spomenu iz kojega ćemo ju primiti u cjelini natrag. Isus je prvi čovjek koji je otvorio taj put, kroz, mi bi danas rekli, jedan vremenski paradoks. Svakako paradoks za od unutar ovoga vremenskog tijeka, ne i za nebesko stanje stvari. Bez ovoga mozga duša nije u stanju nesvijesti, već joj se u potpunosti vraća ono što je njeno a u Bogu se čuva. Kad je ovdje mozak oštećen ili nerazvijen nema se načina izraziti, pa drugi mozgoviti ljudi misle da onakav pojedinac nema svijesti i ništa ne zna. Mozak omogućuje procesuiranje sukladno zakonitostima ovoga svijeta, sve što prevazilazi te zakonitosti mozak ne prihvaća, ne prihvaća kako jest ili "odbacuje" analogno kao kad tijelo odbaci presađeni mu organ donatora. Da je duša primarna za svijest i ne mozak, pokazuje se i u tome što je čovjek u stanju povjerovati kad vidi nemoguće, poput čudesnih iscjeljenja, poput da čovjeku bez noge izraste noga, da mrtvac oživi. Mozak omogućuje procesuiranje čulnih informacija primljenih izvana, ali ne može omogućiti prihvaćanje realnosti koje ga nadilaze, jer mozak je ovozemaljska kreacija posve unutar njenih zakonitosti. Ponavljam se, pa ću stati. Postoje sjećanja. Svijest u obliku sjećanja ili misli, kako kažeš u prvoj rečenici. To je odgovor na prvo pitanje. A unekoliko sam pojasnila i u prvim dijelovima posta. Unekoliko, uz stih. Propovjednik ne odvodi čitatelje u zabludu kad kaže da "propadaju sve pomisli njegove". To je također točno. Samo što/tko s neba siđe može se na nebesa i vratiti. Postoji i treća kategorija, ali te se nisi dotakao.

Šabat je uveden kao zakonska odredba i da čovjek da počinka stoci koja mu je radila i slugama koje su mu radili. Da ih takav koji je račundžija tvrda srca ne bi kao robove ganjao, makar jedan dan u tjednu. I da, šabat u tom smislu jest dio i moralnosti i etičnosti i itekako je u srcu svakog Kristovog, svakog Božjeg djeteta - ne kao ikakva "zakonska odredba", već kao dio našeg identiteta i bića. Dobra Božja djela nisu rezervirana samo za šabatni dan. "Židovi sjevernog Izraela u rasijanju"? Tako nešto niti ne postoji. To je kao reći Judejci sjevernog Izraela u rasijanju. Sjeverni Izrael nisu napučivali Judejci koji su bili žitelji Južnog Kraljevstva Izraela. Žitelji Sjevernog Izraela do doba Kristovog su već tri-četvrt milenija bili nepostojeći i kao nacija i kao ikakav identitet u ovom svijetu, osim povijesno kroz SZ. Apostoli su obilazili raseljene Judejce za koje su znali lokacije njihovog rasijanja, poput današnje Indije, Španjolske, dijelova bivšeg Perzijskog carstva - gdje su se već zatekli po bijegu pred Babilonskim osvajanjem i Egzilom. Čini se da je Evanđelje zateklo i potomke Jeremijine skupine koji su pred babilonskim osvajanjem izbjegli u Afriku. A što se tiče teme, u zadnje vrijeme sam primijetila da je uvedena zbrka, koristim znanu terminologiju u nastavku. Kad sam ja prvi puta došla u doticaj s temom, koristio se izraz Mesijanski Židovi za kršćane koji imaju državljanstvo Izraela, koje se smatra Židovima. Međutim, kako kažem, primijetila sam da je taj termin preuzela Khabadova grupacija i odnosi se na Židove koji su prigrlili Talmud kao svoje "sveto pismo" i čak ga prozivaju i "Torom" i koji u današnje vrijeme još uvijek naveliko iščekuju svog "mesiju". Naime, za njih Tora u Tanakhu nije Tora, već spisi židovskih (judejskih) postbabilonskih predanja kroz povijest koji čine Talmud. Kršćani koji su Izraelske današnje nacije, Židovi, mogli bi se prozvati Mesijanskim Kršćanima. Kažem, iako ih neki i dan danas zovu i Mesijanskim Židovima (koji vjeruju da je Isus Krist bio i jest Mesija koji je iščekivan i koji jest došao), treba razolikovati o čemu se radi, jer zbrka postoji. Mesijanski Kršćani ili Židovski Kršćani je dostatan termin.

Da se zadržimo samo na Knjizi Postanka, Prvoj Mojsijevoj, i uzet ćemo da je kronološki slijed dan poretkom knjiga, odnosno poglavlja. U Postanku 1 Bog je stvorio čovjeka - mužjaka i ženku, kaže tekst. I kaza im neka se množe. Valjda su se stoga i množili, ne? Nekakvi... ljudi. Množili se i nastavili se međusobno množiti. Potom, u Postanku 2, kaže tekst, u jednom nekom momentu, uzeo je čovjeka kojega je (prethodno) oblikovao i doveo ga u Vrt Edenski. Tamo mu je udahnuo od svojega Daha. Potom je bacio san na njega. Tu nastahu muškarac i žena, prozvani Adam i Eva. Poslije oni bjehu izvedeni van iz Vrta Edenskog, recimo natrag na zemlju iz koje je prozvani Adam (prethodno) i uzet. Rode im se Kain i Abel. Kain ubi Abela. S obzirom da su Adam i Eva bili vraćeni natrag na zemlju, za pretpostaviti je da je na zemlji već živjelo prethodno potomstvo koje se razmnožilo i nastavljalo se množiti - neznano koliko - po zemlji, kako je i rečeno da se čini u Postanku 1. Tako sasvim je zamislivo, i posve je "biblijski" pomisliti da je na zemlji bilo ili bar moglo biti ljudi, različitih od Adama i Eve u momentu kad su oni izvedeni na zemlju iz Vrta Edenskog. Gornje nisu nikakve dogme, već tek iznosim mogući i posve biblijski slijed bez uplitanja ikakvih eksternih materijala.

1. Bog nije "podijeljena ličnost" niti boluje od MPD ("multiple personality disorder", poremećaja uvišestručene osobnosti). U njemu smo i mi jedno jer "Naš život je skriven s Kristom u Bogu." Zato je i rečeno da ne poznajemo jedni druge (više) po tijelu, već po Duhu i u Duhu. Jednom Duhu. Tom Duhu, Božjem Duhu, Kristovom Duhu, Duhu Sveca Našega. "Da i oni budu jedno s nama", kako reče Isus. 2. Okrenuti i drugi obraz. Drugi obraz je onaj čisti, neudareni, neokaljani. I uvijek mi imamo taj čisti obraz za iznova okrenuti. Onaj koji nije udaren i zapravo, niti ne može biti, jer je to obraz Božjeg djeteta, i sam Božanski - "Budite sveti kao što je svet otac vaš nebeski." Način "podnošenja" je PRAŠTANJE. Sin čovječji ima moć oprostiti grijehe. Jesi li ti dijete Božje, jesi - posvojen(a), posinjen(a). Duh u tebi kliče Bogu: Oče! Jesi li i dijete čovjeka? Jesi. Duh u glavu, ne ljudska pamet.

Naravno da milost Božja jest bezuvjetna. Totalno. Spasenje je dar. Nije plaća. Kajanje nije uvjet spasenja, već čin ljubavi, pa i pameti. Kako i kaže: dobrota Božja vodi u pokajanje. (Ne obratno, kao da bi nečije pokajanje vodilo u blagodat Božju.) Čovjeka ne opravdava ni vjera ni djela. Spasenje je DAR od Boga. Čovjek može svojim djelima jedino POKAZATI u čemu (vjeruje da, ili je osvjedočen da, i uistinu) stoji, što ispred Jakov i citiran govori. Ni manje ni više, ništa više. I Pomirenje, Bog je u Kristu pomirio svijet. Kraj priče. I taj Kraj priče je Početak življenja Kristovog Evanđelja. Urađanja plodovima dostojnim metanoie - primljenog Spasenja pri punini svijesti za života ovoga.