Obični prdac

Da se tako razmišlja, onda bi svaka opća rečenica morala nabrajati iznimke. Pismo koristi sažet jezik, a kriterij krštenja ne određuje izraz „svi“, samo ono što tekst stalno ponavlja: vjera. I to je poprilično jednostavno...

Naravno, i ja se držim činjenica, zato i navodim ono što tekst stvarno kaže, a ne ono što bi nam odgovaralo da kaže.

U istom odlomku jasno piše da su se krstili oni koji su prigrlili riječ, a obećanje je za djecu koju Gospodin pozove, ne automatski za svu djecu. Tekst ne govori o krštenju beba, nego o pozivu na obraćenje i vjeru.

Goebbelsova metoda :-). Opet se zamjenjuje značenje riječi: „sav dom“ je opis događaja, ne zapovijed niti definicija tko se krsti. Pismo nigdje ne uči da se vjera roditelja prenosi na dijete krštenjem, dok izričito uči da se s Kristom umire i uskrsava po osobnoj vjeri.

Zamišljanje nije dokaz, jer se nauk ne gradi na onome što nam se čini vjerojatnim, nego na onome što Pismo stvarno kaže. I šta stvarno misliš, recimo da je bila beba u tako nekom domu da bi autor pisao: i krsti se sav dom, osim jedne bebe?

Tekst jasno kaže da su pogani čuli riječ, povjerovali i primili Duha, pa se to ne može prenijeti na dijete koje ništa od toga ne može učiniti. To nije logika Pisma, to je pretpostavka dodana tekstu.

To je kao da ja kažem da su svi u gradu postali učenici jer je evanđelje ondje propovijedano. Spominjanje cjeline ne znači da se svaki pojedinac automatski uključuje, posebno kad Pismo krštenje veže uz vjeru. Pogotovo kad uzmemo u obzir kako izgleda njihovo krštenje u odnosu na današnje prskanje kod nekih ili djelomično umakanje kao da je u adrenalinskom parku...

Tito je obrezan iz pastoralnih razloga, ne kao uvjet spasenja ili saveza. Osobne optužbe ne mijenjaju činjenicu da Pavao izričito kaže kako se s Kristom uskrsava po vjeri, a ne po obredu. I opet loš pokušaj...

U evanđeljima učenici postoje prije ikakvog krštenja, a Isus ih poziva, poučava i šalje kao učenike bez da ih krštenje prethodno učini takvima. Krštenje ne stvara učenika, ono slijedi učenikovo prihvaćanje Krista.

Objasnio sam ti ranije. Tekst ne kaže „krstite pa učinite učenike“, nego „učinite učenike krsteći i učeći“, što pretpostavlja da osoba postaje učenik prije svega kroz odgovor vjere. A kad kažeš da redoslijed nije važan, time se zapravo odustaje od biblijskog načela i zamjenjuje ga osobnim uvjerenjem. Vidiš kako je to nezgodno kad si dio nečeg što nije baš u Pismu, pa moraš se boriti rukama i nogama kako bi stvorio zabludu da nije baš tako i onda umirio sebi savjest...

U Kološanima 2 Pavao jasno kaže da se uskrsnuće s Kristom događa po vjeri, što isključuje prijenos saveza bez osobnog odgovora. Novi savez ne širi stari model, mijenja ga: u njega se ne ulazi rođenjem, isključivo vjerom.

Dobro je imati mišljenje, još bi bilo bolje da je informirano mišljenje, manje bi bilo praznog hoda...

Ironija ne mijenja činjenicu da Novi zavjet dosljedno prikazuje isti obrazac: naviještanje, vjera, pa krštenje. Usporedba s Izraelom u moru govori o izbavljenju naroda, ne o krštenju kao osobnom odgovoru vjere.

Po toj logici mogli bismo opravdati svaku praksu samo zato što se i odrasli ponekad krivo ponašaju. Zlouporaba kod odraslih ne stvara biblijski temelj za krštenje djece, a nagađanje da je među tri tisuće „možda bilo beba“ nije dokaz, čista pretpostavka bez teksta. I dao sam ti razlog za zapreku, ako do sad nisi shvatila, odnosno namjerno ignoriraš, ne pomaže ni da ti Isus dođe i kaže: ne može... Pismo krštenje ne veže uz ono što će se dogoditi kasnije, nego uz vjeru koja već postoji u trenutku krštenja. Takva zabluda se pokušava opravdati sakramentom krizme... Kakav je ovo dokaz za krštenje? Ovo čupanje na silu stihova bez smisla je stvarno pokazatelj unutarnje frustracije/očaj... ne impresionirate me, ni najmanje... Ovdje brkaš pojmove, jer blagoslov i spasenje nisu isto. Pismo nigdje ne uči da se blagoslovom prima spasenje, jer se spasenje uvijek veže uz osobnu vjeru, a blagoslov uz molitvu i povjerenje Bogu. I daj nauči definiciju sekte prije nego opališ etiketu...

Legitimno je tražiti Božji blagoslov za dijete, jer Pismo pokazuje da se djeca blagoslivljaju...

Razlika je u tome što se posvećenjem dijete preporučuje Bogu bez pripisivanja spasenjskog značenja, dok se krštenjem tvrdi da dijete ulazi u savez ili Crkvu...

Svaki uzrast nešto uči, e sad, ne znam jesi li znala, ali bebe sigurno ne razmatraju vjersko-filozofska pitanja... Svi smo individualni, netko može spoznati Boga sa 5-7 godina, netko 10-12, netko kasnije, sve je to individualno...

Dakle, to nema veze s njenim nazivom. Drugo, i sama googlanjem možeš pretraživati različite baze podataka, u ovom slučaju ona to radi umjesto tebe, koliko točno, to je drugo pitanje... dakle, tu ne vidim ništa sporno...

Nije mi baš jasno, možeš li pojasniti?

Tekst ne kaže „krstite pa učinite učenike“, nego „učinite učenike krsteći i učeći“, što znači da krštenje pripada onima koji postaju učenici. Učenje jest proces, ali početak tog procesa u Novom zavjetu uvijek je odgovor vjere, ne sam čin krštenja.

I to je dokaz?

Ne djeluje mi kao da mišljenje dva poznata svećenika idu u tom pravcu da je to dobro, ovisno o tome kako se to koristi... više kao perfidan proces koji te lagano uvlači u svoje i tako odvodi... Rekoh bi ja da se jedni i drugi miješaju u štošta...

U tom tekstu redoslijed je jasan: najprije se čine učenici, zatim se krste i potom poučavaju. Učenik je onaj koji može odgovoriti na poziv, što opet pokazuje da krštenje slijedi vjeru, ne prethodi joj. Tu opet ne vidim kako to tebi ide u prilog...

Šutnja može imati značenje samo kad postoji jasan tekst koji je nadopunjuje, a ovdje ga nema, dok postoji dosljedan obrazac vjera pa krštenje.

Problem nije u pitanju grijeha, nego u pitanju zapovijedi i biblijskog reda. Pismo ne traži da se djeca izuzmu, ali jasno pokazuje da se krštenje daje onima koji vjeruju, pa se nešto što nije zapovjeđeno ne može postaviti kao norma.