Obični prdac

Većina kršćana nema problema s evolucijom. Kršćanin. Inače, postoji mikro i makro evolucija. Ono o čemu sam ja bliže govorio spada u mikro.

Nema tu ničeg čudnog. Kroz evoluciju većina se prilagodila da je to golo preživljavanje... kome to nije izraženo i dalje udara u onaj prvotni instinkt... i ja to ne volim gledati...

Evo, dobro govori, nije prvi put, ali ne dolazi baš do svijesti da je crkva ta koja je uzgojila takav obrazac ponašanja kod ljudi... tu ne pomažu nikakve opomene, treba jasan zaokret: https://www.facebook.com/share/r/1MERRBSycw/

U Bibliji se motiv rata, duhovne borbe pojavljuje na nekoliko mjesta: Otkrivenje 12:7–12; Daniel 10:12,13; 10,20,21; Luka 10:18; Efežanima 6:12; Izaija 14:12. Kako razumijete ove tekstove i recimo, posebice govor o ratu na nebu? Kako vidite taj sukob anđela?

Ljepše je vjerovati da smo posebna skupina, nego da smo svi sluge... ljudi obično shvate kad ih nešto strese u životu... do tada su iskrivljene "prave vrijednosti"...

U praksi pogled ne ide od Krista, ovdje ide od crkve. Pa je nekompatibilnost jednaka stranom tijelu. I u ovo upada većina crkava. Jer svaka ima nešto svoje i prirodno vidi razliku. Više povjerenja u Boga i pustit da on radi sa nama i drugima, kako On to želi...

Ovo je rijetkost da vidim da na forumima ima još zdravih ljudi...

Jer je teško pomiriti savjest s onim što su čuli ili pročitali... pa je lakše filtrirati kroz sumnju...

Samo nek se igraju, veliki su apetiti kod Trumpa.

Meni baš izgleda da su crkve na ovim prostorima dovoljno svjesne i da svjesno biraju stranu... a oni koji se ne slažu u strukturi, ne pitaju se previše...

Ne znam kakve su te monaške discipline pa neću lupat, ali ono što znam je da naši ljudi masovno mole kako znaju, odnosno kako osjećaju da treba...

Ne kažem da nema jednog i drugog ekstrema, ali, konkretno u ovom primjeru, ovo mi ne djeluje kao nekakva alegorija, ovo baš sjeda duhu nacionalizma kao melem na ranu... I isto tako, ne mislim da se išta naučilo iz prošlosti, da bi se otrgle kontroli sve strane da se makne međunarodni faktor...

Autonomni živčani sustav ne razlikuje molitvu od mantre po sadržaju, samo po intenzitetu. Teološki, crkva može se ograditi od bilo kakvog stanja transa, ali vidimo da nitko nije imun na nešto što se više puta ponavlja, pa makar i ne imao namjeru da ide za nekakvim nadnaravnim ili samo tjelesnim iskustvom...

Državne apetite razumijem, to su sve ljudi... ono što ne razumijem jest crkva koja drži "skale/ljestve"... Bez obzira o kojoj se radi, kad vidim nacionalističku retoriku, ne vidim puno veze s onim kako je Isus i apostoli...

Pa da, zato i govorim da se granice lako brišu. Znanost je radila više istraživanja kako funkcionira naš mozak dok su ljudi u stanju: neki molitve, neki mantre itd. Mogu se pokretati poprilično slični mehanizmi iako ih mi drugačije zovemo, ovisno od kulture...

Nije li knez Lazar izabrao carstvo nebesko, a ne zemaljsko? Meni ovakve priče više aludiraju na teritorijalni fokus, a ne na nekakvu alegoriju, neku usporedbu...

Gle teološki, u molitvi perspektiva ide prema odnosu, ovdje je više tehnička stvar, ponavljanja i ritma... no u praksi, ljudi kad se opuste i uđu dublje u to, vrlo lako kližu iz jednog i drugog... granice se jako lako brišu, ako se to radi duže od par minuta...

To je jasno i tu se ništa ne može učinit. Ali, zašto netko duhovan gazi u taj teren?

Evo, da dodam, jedan lagani kontrast. U novozavjetnim tekstovima postoji jasna distinkcija između izraelskog nacionalnog identiteta i kršćanskog identiteta, koji je definiran isključivo teološki, ne kolektivno politički. Kod naroda na ovim prostorima, ono što je nebesko, nastoji se provući kroz nacionalističke motive. Nekima to izgleda kao prikaz duhovne realnosti, ali kad se pogleda način, kao i plodovi, jasno je da se radi o duhu nacionalizma. Pa, zamislimo sad da su apostoli išli uokolo i naučavali nešto slično onome što rade neki svećenici na ovim prostorima. Dobili bi crkvu koja podsjeća na današnjeg ortodoksnog Židova.

Da, upravo tako. Tu je razlika između onih koji u vjeri traže i onih koji mehanički ponavljaju određenu formulu...

Samo ostavljam govor ovog poznatog svećenika, za sada, to je dovoljno: https://web.facebook.com/share/v/1PGyKNXaTM/

Čuo sam od jednog pravoslavca, citirao je nekog, zaboravio sam kojeg, nije ni važno... da je čitanje tih psaltira neki vid oružanog napada na đavolske sile...

Koliko ja razumijem, taj stih ne govori o ponavljanju molitve, nego o tome da se moli svjesno i s razumijevanjem, a ne mehanički. Ali, da ne bi bilo zabune, nemam ja ništa protiv kad netko mantra, razumijem da je nekom tako lakše, to se može i dokazati na psiho-fizičkoj razini. O tome su podučavali mnogi istočnjački učitelji.

Ne vjerujem baš u crnu magiju, ne na način da mislim kako tog nema i danas... već, da se različite okolnosti puno bolje mogu objasniti na druge načine.

Jedni i drugi mogu otpasti od vjere, to nije sporno...