Leaderboard

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

Na ovoj zemlji, ne na nebu i novom svijetu.

Put Života je poznata sveska koju izdaju pod pokroviteljstvo evanđeosko pentekostne crkve. Često smo dobijali ove knjižice koje su sadržavale odlične kratke članke, propovijedi, iskustva koje su pisali mnogi poznati evanđelisti, propovjednici, teolozi. Ovdje ćemo objavljivati tu i tamo pokoji kraći članak iz ove publikacije, pa da krenemo. Gipsy Smith: NEKA NAM BOG POMOGNE Biti sličan Kristu divna je stvar. Znate to kad to vidite. Način kako da dođete u ispravan odnos s Bogom je da se riješite nečega, da se riješite sebe, grijeha, svijeta. Kad to učinite, počet ćete mu sličiti. Kad doista dođete k njemu, riješit ćete se ponosa, kako crkvenog, tako i svjetovnog, ljubavi za reputaciju crkve i ljubavi za svoj vlastiti ugled. To ljude u ovim danima odvlači od Krista. Svi mi, propovjednici i ostali ljudi, riješimo se toga i svakoga drugog lakozavodljivog grijeha te žudimo biti slični njemu, žudimo zaljubiti se u njegovu ljepotu, njegovu čistoću, njegovu svetost. U staroj Grčkoj prevladavalo je mišljenje da je svatko pod utjecajem okruženja te su divni kipovi i slike bili od velike važnosti za svaki dom u kome su njegovi stanovnici htjeli postati savršene forme i stasa. To se možda ne odnosi na tijelo, ali definitivno na dušu. Samo onaj muškarac i žena koji poznaju tajnu Isusove nazočnosti, koji neprestano hodaju s Bogom, koji su naučili ljubiti Isusa kao trajnog druga i prijatelja, rastu u duhu poput njega. Neka nam Bog pomogne da odražavamo njegovu slavu. Charles S. Price: DAJTE PRILIKU Sjetimo se cijene, ne cijene koju će Isus platiti, nego cijene koju je već platio, duga koji je već zbrisao. I sjetimo se da ga svaki muškarac i žena samo jednim činom prisvajanja vjere mogu sada učiniti svojim Spasiteljem i da njihova imena mogu biti zapisana na nebu! Zašto čekati? Zašto ustrajati na silasku u vječnu noć kad je Gospodin već platio cijenu za vaše izbavljenje? Gospodin vam je već omogućio da budete slavno, čudesno i divno spašeni. Zar ga ne želite? Okrećete li se svoje srce od Gospodina koji vas ljubi? Čeznete li za egipatskim varivom? Htio bih da se svaki pojedini od vas okrene od onoga što mu nikada nije donijelo stvaran mir i stvarnu radost i dâ Isusu Kristu priliku u svome životu. Charles S. Price: ZAŠTO I GDJE? Znate li zašto je Isus ponio krunu od trnja, zašto je nosio svoj križ, zašto je bio bičevan i zašto je bio pribit na golgotski križ? Znate li zašto? Da vas spasi, moji grešni prijatelji, da vas spasi od pakla i da vam omogući obnovu vašega srca i spasenje vaše duše. Vjerujete li to? A ipak se okrećemo od njega! Uzimamo blagoslov koji nam je dao, uzimamo odjeću koju nosimo, hranu koju jedemo i zrak koji dišemo; sve što imamo u životu došlo nam je zbog dobrote, milosrđa i ljubavi Božje. Ali većina nas nikada se ne zaustavlja da kaže hvala. Nikada ne stanemo kako bismo razmislili da je Isus na Golgoti umro za nas. "Milosrđe i milost su besplatni; oproštenje velikodušno; tamo je moja otkupljena duša našla slobodu." Gdje? Gdje? Na Golgoti!

Po svemu sudeći ima određenu konotaciju zašto je to baš tako jer nema nigde da se konkretno navode imena sestara Avelja i Kaina i Seta, što može da implicira da možda neke sestre nisu eksplicitno navedene da su rođene. Postoji u Svetom Pismu jedno nepisano pravilo da se u ranim biblijskim događajima navedeni samo bitni likovi za koje je vezan neki presudan događaj i onda u tom smislu pored Kaina, Avelja i Sita bilo je još braća ili sestara ali oni nisu navedeni jer njihova uloga (duhovna, istorijska, socijalna, politička i slično) nije bitna. Iako recimo što se ovog pitanja ko je bila Kainova žena jeste na neki način bitno ali ta priča je već rešena na početku Postanja jer se vrlo jasno i eksplicitno tvrdi da je na početku postojao samo jedan par prvih ljudi i niko drugi pored njih, i zato je jasna implikacija da je Kainova žena bila njegova sestra koja se rodila u nekom vremenskom periodu kada i Kain. To je ovo što pišu sv.Jovan Zlatoust i sv.Teodorit Kirski : "I pozna Kajin ženu svoju i rodi Enoha. No može biti da će neko zapitati: Kako je to Kajin imao ženu kad Pismo nigde ne pominje o nekoj ženi. Ne čudi se tome ljubazni, - odgovara Sveti Jovan - Božansko pismo ne čini nigde tačno nabrajanje ženskog pola, nego izbegavajući sve suvišno, ukratko pominje muževe, i to ne sve. Pa i o njima izlaže nam ukratko, npr.da je taj i taj rodio sinove i kćeri i umro. I u ovom slučaju može se smatrati da je Eva posle Kajina i Avelja rodila kćer koju je Kajin i uzeo sebi za ženu. Budući da je to bilo u početku, a međutim, rod čovečji trebalo je da se množi, to je i bilo dozvoljeno da se ženi sa sestrama" Blaženi Teodorit Kirski kaže na pitanje koga je Kajin uzeo za ženu "Očevidno sestru. Tada to nije značilo krivicu, zato što to nije branio nikakav zakon. Sem toga, nije bilo moguće drukčije razmnožavanje ljudi" Toliko za početak ima još dosta zanimljivih stvari.

I Sin je Bog, i on je "u svemu" prisutan i "sve u njemu ima svoje postojanje", kaže Pavao. Sveprisutnost je Božije svojstvo ili Božija koža. Što sad ? Kažeš Otac nešto posebno. A Je li Izaija pričao gluposti kad kaže za Sina "Bog silni, Otac vječni" ? Kad bi znao razliku naprimjer između Sina Božijeg i Sina Čovječjeg, gdje jedan ima prijestolje a gdje će drugi imati prijestolje vječno (oho što je sad ovo) ...onda bi nešto znao.

Ako grijeh nije prešao na sve ljude preko jednog Adama kao naslijeđena krivnja, onda je cijela uloga Isusa Krista kao Drugog Adama i potreba za Njegovom žrtvom teološki nevažna i besmislena. I ne stoji ti ni druga tvrdnja. Jer izričita zabrana jedenja ploda spoznaje dobra i zla i protjerivanje iz Raja kao kazna direktno opovrgavaju tezu da je Bog želio da upoznamo zlo... samo kažem 😉.

SISTEM CITIRANJAJE PROBLEMATIČAN...OVDJE MI JE TEŠKO PISATI... Ali ću kratko odgovoriti na Piramidin komentar; Otac je JHVH 1 a Sin je JHVH2. Sin je Bog Izraelov. Dobro si primjetio da on Židove prati u sam Izrael...upravo zato jer je njihov Bog. To se potvrđuje u Hošei 1:7. Izaija na prijestolju vidi Jahvu Boga. Kojeg Jahvu? Pa Jahvu Krista. Apostol Ivan opisuje nevjeru Židova u Isusa (12:37) pa se u slijedećoj rečenici poziva na Izaijino proroštvo o Jahvi (kao Isusu) kojeg Židovi neće prihvatiti. Ključni stih kod Ivana je 41. u kojem stoji; “Tako reče Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.“ I u Otkrivenju imaš ukaze da na zemlju dolaze Otac i Sin, Ali Sin dolazi konkretno kao kralj Izraelov i sudac pa na kraju apostol pozdravlja samo Sinov dolazak "Dođi gospodine Isuse". Kralj Izraelov je Bog. Taj Bog je Isus. Kroz zlatna vrata u Jeruzalem ušao je Jehova (Sin). Prorok Jezekilj nas u stihu 44:1-2 izvještava o tim „zlatnim vratima“ kroz koja je prošao Isus bogočovjek; „I reče mi Jahve: "Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena.“ To je proročki stih jer ta vrata su bila zatvorena (zazidana) od strane muslimana u vrijeme osmanlijskog carstva. Na ta vrata ušao je Isus, Bog Izraelov, ali tada kao ponizni kralj Izraelov na magaretu. Prema proroštvu njega čekaju ta zatvorena, zazidana vrata te će ih on sam otvoriti u svom slavnom dolasku u Jeruzalem početkom Milenijuma. U starom zavjetu imaš slikovite opise Jahvine odjeće koju će krvlju uprljati spašavajući Izrael od napadača, a u Otkrivenju imaš ukaz da je Kristova odjeća crvena krvava. Isus je Jahve. Desetke ovakvih paralelnih ukaza ti mogu demonstrirati.

Pitanje kako izgleda odnos između dvoje nakon smrti možda je još dublje od pitanja što se uopće događa sa sviješću. Ovdje, dok smo u tijelu, sve veze prolaze kroz posrednike: vidimo lice, čujemo glas, tumačimo govor tijela, osjećamo nečiju energiju, slušamo riječi i pokušavamo razumjeti što se krije iza njih. Nikada zapravo ne dodirujemo drugu osobu izravno, uvijek dodirujemo njezino tijelo. Nikada ne „vidimo“ tuđu svijest, nego samo njezine izraze. Zato su odnosi nerijetko iskrivljeni, nespretni, puni nesporazuma i obrambenih mehanizama. Ako tijelo više nije tu, taj cijeli sloj signala i šuma otpada. Nakon smrti odnos se ne događa preko očiju, ušiju i mimike, nego izravno između dviju svjesnih osoba. Nema pogrešnog čitanja izraza lica, nema skrivanja iza uloga, nema „nisam to tako mislio“. Druga osoba ti nije ispred, nego ti je prisutna. Ne gledaš više lice, nego vidiš nju. Nema gubitka informacije putem, nema pola izgovorenog, pola prešućenog, pola krivo shvaćenog. Ono što jesi postaje vidljivo, i ono što jest postaje ti jasno. Najbliže što ovdje znamo je ljubav. Kad nekoga stvarno voliš, ima trenutaka kad ne trebaš riječi: znaš što je ta osoba htjela reći prije nego je išta izgovorila, osjetiš da joj je teško i kad se smije, znaš da je „tu“ i kad je daleko. To je sićušni trag onoga što se događa kad više nema tijela. Razlika je u intenzitetu: ono što je sada deset posto iskustva, tamo postaje sto posto. Čisto prepoznavanje identiteta bez maske. Zato ljubav nakon smrti više nije emocija koja prolazi kroz hormone i živčani sustav, ona je stanje svijesti. Ne voliš „na daljinu“; po samom identitetu si povezan s drugim. Ljubav nije kemijski val; to je jedinstvo u kojem drugi istinski jest dobro koje želiš. Nije „osjećam ljubav“ (što i dalje zvuči kao nešto što se događa u tijelu). Umjesto toga, ti „jesi u ljubavi“, a drugi to odmah doživljava. Ljubav postaje prirodni jezik bića, a ne samo povremeni nalet osjećaja. Isto vrijedi i za komunikaciju. Ovdje koristimo riječi, ton glasa, metafore, šutnju… pola toga se izgubi, pola krivo razumije, pola nikad ne izađe na vidjelo. Tamo više nema „slanja poruke“. Umjesto toga postoji neposredno očitovanje istine: drugi zna tvoju namjeru, tvoju stvarnu misao, ono što jesi u dubini, bez namještanja, glume i obrambenih konstrukcija. To nije nasilni upad, jer ego više ne služi kao oklop koji treba čuvati; upravo odsutnost maske doživljava se kao sloboda, a ne kao prijetnja. Koga brine hoće li se sve to „raspršiti“, hoćeš li bez tijela postati neka bezlična para koja se sipa u sve strane. To ne slijedi. Para i magla se raspršuju jer su fizičke, jer su sastavljene od čestica u prostoru. Svijest nije takva. Svijest je centar iskustva, jedinstvena perspektiva, „ja“ koje zna da jest. Ne možeš se raspasti na komadiće jer nisi sastavljen od komadića. Ne možeš nestati kao oblik u prostoru jer tvoj identitet nije geometrija, već osobnost. Ovdje odnos ide preko tijela, signala i jezika; tamo ide preko istine i identiteta. Ovdje vidiš tijelo druge osobe; tamo nju. Ovdje je ljubav emocija koja dolazi i odlazi; tamo je stanje bića. Ovdje je komunikacija posredna i ranjiva na nesporazume; tamo je potpuno transparentna. Ovdje nas prostor razdvaja; tamo nema razdvajanja u takvom kontekstu. Ovdje ego skriva; tamo se identitet otkriva. Nije maglovito, nije prazno, nije dosadno. To je najintenzivniji mogući oblik odnosa, prvi put bez buke, bez maske i bez onoga „šteta što se nismo bolje razumjeli dok smo bili živi“. 1.Iv 4:16 - "I mi upoznasmo i vjerovasmo ljubav, koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i koji ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu."

Najčešće kažemo da nas nakon smrti čeka „bolje stanje“, bez boli, bez ograničenja, čist odnos s Bogom. I onda se pojavi pitanje: ako je to stvarno tako, zašto nas Bog uopće vraća u tijelo? Zašto ponovno forma, struktura, neka vrsta „granice“, ako je čista svijest toliko uzvišena? Prvi korak je shvatiti da to stanje nakon smrti, koliko god bilo intenzivno i „lakše“ od ovoga što sada živimo, nije kraj priče. To je prijelazna faza. Kao razlika između sna i potpune budnosti, ili trenutka uvida i cijelog života oblikovanog tim uvidom. Svijest bez tijela je stvarna, ali je više potencijal nego punina. Biblija nigdje ne slavi „golu dušu“ kao konačni cilj, već govori o uskrsnuću tijela. Ne da bi nas vratila u slabost, nego da dovrši ono što osoba jest. 2. Kor 5:1-5 - „Jer znamo, da kad se ova zemaljska naša kuća ili šator rastoči, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima. Jer za tim uzdišemo, želeći obući se u svoj nebeski stan; Samo da se nađemo obučeni, a ne goli! Jer dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer nećemo da se svučemo, nego da se na to obučemo, tako da život proguta, što je smrtno. A koji nas za to pripravlja, Bog je, koji nam dade zalog Duha.“ Tu dolazimo do važne točke: tjelesnost nije prokletstvo. Nije kazna za grijeh, to je dio originalnog Božjeg „jako je dobro“. Tijelo nije stvoreno kao zatvor za dušu, već kao način da se ljubav, odnos i identitet izgovore do kraja. Mi se ne spašavamo od tijela, nego s tijelom. Naš cilj nije zauvijek plutati kao neka bezoblična svijest, nego biti potpuno utjelovljeni bez truleži, straha i boli. Rim 8:11 - „A ako li stanuje u vama Duh onoga, koji je uskrsnuo Isusa, onaj, koji je uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim, koji stanuje u vama.“ Čista svijest može voljeti, razumjeti i biti prisutna, ali ne može pjevati, plesati, stvarati glazbu, graditi gradove, zagrliti drugoga, naslikati sliku ili oblikovati novi svijet. Za sve to treba forma. Treba neki vid tijela. Zato uskrsnuće nije povratak na staro, nego dolazak do onog oblika tijela koji odgovara pročišćenoj svijesti: nepropadljivo, bez boli, bez starenja, ali ipak stvarno tijelo, sposobno za djelovanje. Ono što je ovdje bilo ideja i čežnja, tamo postaje konkretna stvarnost. U međurazdoblju, nakon smrti, čovjek jest, ali ne čini u fizičkom okviru. Postoji intenzivno, ali ne „radi“ na način na koji sada radimo, stvaramo, mijenjamo svijet. To nije nedostatak, ali nije ni cjelovita stvarnost. Bog nije stvorio čovjeka samo za kontemplaciju, nego za ljubav koja se izražava, za kreativnost koja ostavlja trag, za odnose koji se mogu utjeloviti u gestu, riječ, djelo, zajednicu. Sve to traži neki oblik svijeta i neki oblik tijela. Zato je bitno razlikovati „čisti ja“ i „puni ja“. Svijest bez tijela jest „ja“, ali više kao jezgra, kao srce identiteta. Uskrsnuće dodaje formu, odnos i djelovanje. Osoba je svijest plus identitet plus mogućnost da se taj identitet izrazi u odnosima i konkretnoj stvarnosti. Uskrslo tijelo upravo to omogućuje: ono ne koči, točnije pojačava. Više nema bolesti, deformacija, neuroza, trauma utisnutih u živčani sustav, ali ostaje mogućnost da budeš netko tko s drugima i s Bogom nešto stvarno živi. Konačni cilj zato nije bijeg iz materije, nego njezino preobraženje. Biblija ne kaže: Bog će nas jednom napokon izvući iz ove grozne fizičke stvarnosti i zauvijek ćemo plutati u apstraktnoj svjetlosti. Kaže: nova zemlja, novo nebo, novi Jeruzalem, tijela koja su uskrsla, a ne poništena. Grijeh nije materija, grijeh je poremećen odnos. Bog ne uništava stvarnost, iz nje uklanja trulež, nasilje, laž i smrt. Ako to primijenimo na ljubav, slika postaje još jasnija. U stanju „čiste svijesti“ ljubav je potpuno jasna, čista prisutnost, jedinstvo s Bogom i drugima. U uskrsnuću ljubav dobiva i drugi sloj: može se otpjevati, naslikati, izgraditi, utjeloviti u novi svijet, nove odnose, novu zajednicu. Kao razlika između toga da u sebi čuješ savršenu melodiju i toga da je zaista sviraš pred drugima. Oba su stvarna, ali drugo je punoća. Najkraće rečeno: postmortalno stanje je iskustvo svijesti, uskrsnuće tijela je dovršena osoba. Bog ne spašava apstraktne „duše“, nego konkretne ljude. Ne želi samo da „negdje jesmo“, nego da budemo ono za što smo stvoreni, bića koja u potpunosti vole, poznaju i djeluju, u svijetu koji više ne propada. Zato nas ne ostavlja u čistoj svijesti kao u nekom međuprostoru, već nas vodi prema danu kad će i naša unutarnja i naša vidljiva stvarnost napokon biti jedno. Otk 21:1-5 - „I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica, ukrašena zaručniku svojemu. I začuh glas veliki s prijestolja gdje govori: "Evo šatora Božjega među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima Bog njihov. I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe." I reče onaj, koji je sjedio na prijestolju: "Evo sve novo činim." I reče mi: "Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite."“

Ova naša obična morska sol, kažu „ništa ne valja“. Treba uzimati keltsku sol, ona „ima više minerala“. Ne, još bolja je himalajska, ona „ima najviše različitih minerala“. Tako nekako ta gradacija zvuči kao prelazak na višu razinu u videoigri, a ne kao razgovor o običnom začinu. Sad realno. Keltska sol ima nešto više magnezija, ali da bi se unijela dnevna doza magnezija trebalo bi pojesti preko 100 grama takve soli. Za neke druge minerale, potreban unos iznosio bi u kilogramima. Ovisno o proizvođačima, potreban unos može biti još veći. Dalje, himalajska sol navodno ima 81-84 minerala, ali u takvim tragovima da bi se došlo do dnevne doze cinka trebalo bi pojesti preko 100 kilograma soli. Odnosno, minerali u tim solima postoje samo kemijski, ne nutritivno. Jedini legitiman razlog je: više mi se sviđa okus druge soli. Sve ostalo je marketing…

I zašto bismo vjerovali da Muhamed, koji je živio 600 godina poslije Isusa, bolje zna o Isusu nego Pavle koji je živio u isto vrijeme i bio prihvaćen od Hristovih učenika kao apostol. Jasno piše da su sv. ap. Jakov i hrišćanske starješine SLAVILI BOGA kada im je sv. ap. Pavle objasnio šta je Bog preko njega učinio neznabošcima tj. koliko ih je prešlo u hrišćanstvo. Oni mu govore da odradi ritualne radnje očišćena koje Jevreji traže ne jer smatraju da Pavle radi i uči nešto pogrešno, već da pobije KLEVETE Jevreja, zato i kažu "svi će doznati, da ono, ŠTO SU ČULI ZA TEBE, ništa nije". d

Ne trpe jer ga nema. Trpi se samo u paklu. To je najveca prevara od svih , onima koji misle da su vjernici pa hodaju po svjetu bez Boga ,onda ce se u tom "međuprostoru " pokajati . Mozda bi bio dobro da se piše o pokajanju. To je prevažan čin. Samo dok si potpuno svjesno bice sa zdravim razumom donosis neku odluku pa tako i o pokajanju. Isuse Kriste ti stvarno nisi zaslužio umrijeti zbog mene jer na tebi ne bijaše grijeha ,ali ja jesam zgrijesila zato ti neizmjerno zahvaljujem na prevelikoj milosti i kajem se zbog svakog svog grijeha .Hvala ti sto si umjesto mene platio kaznu da ja mogu biti oslobođena i spasio me od vjecne smrti. Ti si moj Gospodin i Spasitelj iz iz ljubavi cu hoditi Tvojjm uskim putem koji vodi sve do Raja u Kraljevstvo Božjem.

Zašto bi milostivi Bog spašenu dušu još neko vrijeme mučio u vatri. Teme postoje već na forumu "Teološke debate" o besmrtnosti duše i paklu. Mrtvi ništa ne znaju, ta duša nije neka svjesna cjelina, ali to na drugim temama možemo. Kako nešto nematerijalno može se pržiti u vatri? Za izvesti jednu doktrinu potrebno je dosta biblijskih stihova. Navedi mi makar 5 koji govore o čistilištu?

Carter Conlon: POBJEDA U TEŠKA VREMENA Biblija upozorava da će u posljednje dane prije Kristova povratka biti neiskazana tama i veliki otpad, ali vjerojatno većina od nas nikada nije razmišljala da će živjeti u vrijeme ovakvoga moralnog rasula. Prije nego je David postao kralj, živio je u razdoblju kad je njegova vlastita nacija bila u strašnom duhovnom nazadovanju. Samovolja i lažna duhovnost pod kraljem Šaulom bili su u punom zamahu, vodeći naciju prema onome što bi neizbježno bio jasan poraz bez božanske intervencije. David je ubrzo otkrio da ga progoni vojska koja se nadala odbaciti sve što je predstavljalo Boga. Dakako, znamo da je David na kraju postao netko tko je promijenio stvari. Što mi trebamo činiti u ove dane? Moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena. "Izbavi me, Gospode, od zla čovjeka, od čovjeka nasilja očuvaj me! Od onih koji smišljaju zlo u srcu" (Ps 140,2-3). U ovom psalmu David misli na one koji su tražili rješenje u ljudskim okvirima. On je slika Krista u onoj generaciji i osjeća da je pozvan za nešto više od jadnoga nasilja i uvreda svoje generacije. I mi moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena: "Gospodine, ne želim biti dio problema, nego dio rješenja. Pomogni mi da mi se misli vrate na duhovne stvari. Odvrati me od medija i svega što bi moglo otrovati moj duh i učiniti da moje riječi izgube snagu i postanu onakve kakve ima ovaj svijet. Daj mi svoga Svetog Duha! Daj mi svoje misli, svoj um, svoje suosjećanje za mnoge. Pomogni mi da ljubim čak i svoje neprijatelje!" U fizičkom svijetu, mi smo na slabijoj strani, ali u duhovnom, mi smo već izvrsni pobjednici. Posjednuti smo s desne strane Boga Svemogućeg, Boga koji je već uništio sile tame i sjedi u svoj moći i vlasti. Imamo izravan pristup do Božjega prijestolja i snagu da potisnemo tamu te vjerujemo da će u danima koji su ispred nas biti pobjeda i veselje!

Autor nepoznat: PRIJATELJU, BUDI MUDAR! Ne sumnjam da su oni, koji nisu molili dok se gradila arka, molili kad je došao potop, ali njihove molitve nisu bile uslišane. Ne sumnjam da kad je Lot izašao iz Sodome, Sodoma je zavapila Bogu, ali bilo je prekasno; Božja ih je kazna zbrisala sa zemlje. Prijatelju moj, sada nije prekasno, ali može biti prekasno u ponoć. Ne mogu naći nijedno mjesto u Bibliji gdje piše da možeš prizvati Isusa sutra. Neopravdano bih to rekao. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2). Kakvu su zlatnu priliku imali oni Jeruzalemci s Kristom u svojoj sredini! Vidimo da je Sin Božji plakao nad Jeruzalemom; iz njegova je srca izbijala žalost dok je vapio: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!" (Mt 23,37). On je vidio četrdeset godina unaprijed kako dolazi Tit sa svojom vojskom i opsjeda grad. Tada su prizivali Boga, ali bilo je prekasno i milijun sto tisuća ljudi bilo je pobijeno. Sad je vrijeme milosti. Možda govorim nekome tko ima malo dana milosti, nekome tko će ubrzo biti ugrabljen, tko možda više nikada neće čuti još jednu propovijed, tko čuje svoj posljednji poziv. Prijatelju moj, budi mudar! Odluči da ćeš sada potražiti kraljevstvo Božje. "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja" (2 Kor 6,2). Krist vas poziva da dođete: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28). O da svi sad nađemo okrjepu u Kristu! Neka ništa ne odvrati vaš um; u ovom trenutku odlučite riješiti ovo veliko pitanje svoje vječnosti.

NEUGASIV OGANJ ======== Neugasiv Oganj je povezan sa Vječnim Tijelima u kojima će svi NE spašenici biti uskrsnuti, a to znači i Vječnu Muku u Vječnom Ognjenom Jezeru u koje će i PAKAO – SMRT biti bačeni. .... JEREMIJA 21,12 dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja, ili će moj gnjev planut` poput vatre, raspalit` se NEUGASIVO zbog vaših opačina. NZNZNZ MATEJ 3,12 U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti OGNJEM NEUGASIVIM. MARKO 9,43 "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u PAKAO, u OGANJ NEUGASIVI. LUKA 3,17 U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti OGNJEM NEUGASIVIM.

U Bibliji nema primjera gdje se netko molio anđelima ili ljudima. Moli se Bogu Ocu u Ime Isusa Krista. Ili Isusu Kristu u Njegovo Ime. Tako nas je Gospodin Isus Krist naučio.

Ne možeš uzeti ovaj jedan stih i na njega graditi cijelu doktrinu "Molitva anđelima" Trebaš imati hrpu stihova koji potvrđuju tu doktrinu. To što kaže Jakov da molitva pravednika pomaže, misli se na molitvu živih pravednika Božjih, ne anđela. Ne možeš tako silovati taj stih.

Što je Milenijsko ili Tisućugodišnje kraljevstvo vladavine Isusa Krista na Zemlji? Trebamo li ga shvatiti doslovno? Milenijsko ili Tisućgodišnje kraljevstvo naziv je tisućgodišnje vladavine Isusa Krista na zemlji. Neki tih 1000 godina pokušavaju protumačiti kao alegoriju. Neki smatraju da 1000 godina trebamo shvatiti figurativno da znači „veoma dugo vremensko razdoblje“. Zbog toga, neki ne očekuju doslovnu, fizičku vladavinu Isusa Krista na zemlji. Međutim, šest puta u Otkrivenju 20,2-7 jasno piše da će Milenijsko kraljevstvo trajati 1000 godina. Da je Bog kojim slučajem htio saopćiti da se radi o „dugom vremenskom razdoblju“ , to je mogao vrlo jednostavno i učiniti, bez izričitog i opetovanog ponavljanja točnog vremenskog okvira. Biblija kaže da će Krist, kada se vrati na zemlju, postaviti sebe za Kralja u Jeruzalemu, te će sjediti na Davidovu prijestolju (Luka 1,32-33). Bezuvjetni savezi zahtijevaju doslovni, fizički Kristov povratak da uspostavi kraljevstvo. Abrahamov savez obećao je Izraelu zemlju, potomstvo i vladara, te duhovni blagoslov (Postanak 12,1-3). Palestinski savez obećao je Izraelu obnovu i zauzeće zemlje (Ponovljeni zakon 30,1-10). Davidov savez obećao je Izraelu oproštenje – način na koji će nacija biti blagoslovljena (Jeremija 31,31-34). Prigodom drugoga dolaska, ovi savezi će se ispuniti kada se Izrael ponovno okupi iz naroda (Matej 24,31), obrati (Zaharija 12,10-14) i obnovi u zemlju pod vladavinom Mesije, Isusa Krista. Biblija govori o uvjetima tijekom Milenija kao o fizički i duhovno savršenoj okolini. Bit će to vrijeme mira (Mihej 4,2-4; Izaija 32,17-18); radosti (Izaija 61,7. 10); utjehe (Izaija 40,1-2); te bez siromaštva (Amos 9,13-15) i bolesti (Joel 2,28-29). Biblija nam također kaže da će u Milenijsko kraljevstvo ući samo vjernici. Radi toga, bit će to vrijeme potpune pravednosti (Matej 25,37; Psalmi 24,3-4); poslušnosti (Jeremija 31,33); svetosti (Izaija 35,8); istine (Izaija 65,16); i punine Svetoga Duha (Joel 2,28-29). Krist će vladati kao kralj (Izaija 9,3-7; 11,1-10), s Davidom kao kraljevskim namjesnikom (Jeremija 33,15. 17. 21; Amos 9,11). Plemići i upravitelji će također vladati (Izaija 32,1; Matej 19,28). Jeruzalem će biti „političko“ središte svijeta (Zaharija 8,3). Otkrivenje 20,2-7 jednostavno daje točno vremensko razdoblje Milenijskog kraljevstva. Međutim, čak i bez ovih odlomaka, postoje bezbrojni drugi koji ukazuju na doslovnu vladavinu Mesije na zemlji. Ispunjenje mnogih Božjih saveza i obećanja ovisi o doslovnom, fizičkom, budućem kraljevstvu. Ne postoji nikakva čvrsta osnova za nijekanje doslovnog shvaćanja Milenijskog kraljevstva i njegova tisućgodišnjeg trajanja.

Ovom trenutku nalazimo se u najuzbudljivijem vremenu u povijesti, u kojem nam je Bog dao službu pomirenja. I sve je od Boga koji nas pomiri sa sobom po Isusu Kristu i dade nam službu pomirenja. – 2 Kor 5:18 Ova se služba do sada nije mogla propovijedati u bilo koje drugo vrijeme. Jer upravo je u ovo vrijeme Bog objavio da je njegova pravednost dana ljudima bez djela zakona! Umjesto toga, daruje se ljudima vjerom, i to vjerom u Kristovu pobjedu nad grijehom! „Ali sada se očitova pravednost Božja bez Zakona, o kojoj svjedoče Zakon i Proroci; Pravednost Božja koja je po vjeri u Isusa Krista svima i na svima koji vjeruju, jer nema razlike.” – Rimljanima 3:21-22 Specifične upute za naše današnje spasenje ne zahtijevaju djela, a ovaj aspekt čini sadašnje vrijeme jedinstvenim slavljem Božje milosti za sva vremena! Dok je rad na izgradnji Noine arke pratio njegovu vjeru, a žrtve onih pod zakonom pratile su njihovu vjeru, nikakvo djelo ne prati našu vjeru da bi se prisvojilo spasenje! Umjesto toga tražimo spasenje kroz jednostavnu vjeru u smrt Krista Isusa našega Gospodina i njegovu pobjedu nad smrću i grobom! Njegova se nevjerojatna milost pokazala kada je umro za nas kako bismo mogli biti pravedni pred Bogom na sudnjem danu. Kakvu veličanstvenu poruku moramo podijeliti sa svakim čovjekom! Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što je Krist za nas umro dok smo još bili grešnici. I to je isti Kristpo kojem smo sada primili pomirenje." – Rimljanima 5:8 - 11 Ljudi u svim vremenima mogu biti spašeni samo na temelju Božje milosti kroz Isusa Krista. Ironično, svjetske religije uče da što smo bolja osoba i što više dobrih djela činimo, to ćemo biti bliže spasenju. Da su naša dobra djela dokaz našeg spasenja. Ipak, poruka ovog vremena od Boga o spasenju ne tiče se naše sposobnosti da činimo dobra djela, već se umjesto toga vrti oko dobrog djela koje je izvršio Isus Krist na Kalvariji i koje je izvršio umjesto nas. Ako ste privrženi nekoj denominaciji koja svoja djela hvali kao standardom spasenja, sjetite se da se poslušnost vjere danas pokazuje, a ne djela: "Ali onome koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera računa u pravednost." – Rimljanima 4:5 Vaše vjerovanje u Kristovu smrt za vaše grijehe i uskrsnuće stavlja vas u pravedan položaj pred Bogom. Jednom kada ste spašeni i poučeni da sazrijete u svojoj spoznaji o Bogu i njegovoj ljubavi, vidjet ćete da: “…ljubav nas Kristova sputava; jer ovako sudimo, da ako je jedan umro za sve, onda su svi mrtvi; i da je on umro za sve, da oni koji žive više ne žive sebi, nego Onome koji je za njih umro i uskrsnuo .” – 2 Kor 5:14-15 Jedini način da danas budete spašeni je vjerovati u Kristovu krv kao plaću za svoj grijeh. „Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to ne od vas: to je dar Božji:” – Ef 2,8

Pozdrav svima. Drago mi je što sam ovde... a tu sam da diskutujemo o veri, Bogu, Pismu...Čitam Bbiliju preko tri decenije...možda i ponešto znam;)

Pa mogu ti dati i takav primjer. Ako majka puši tokom trudnoće, to može naštetiti plodu, iako plod sam nije kriv za čin svoje majke. Ali na kraju će ipak štetne posljedice nositi dijete.

Zašto treba posrednik, ali ne vidim nigdje argumente za ovu teoriju. Znači sada Marija i sveci nisu dovoljni, potrebni su još anđeli. Zar nisu i ona samo stvorenja?

Ne znamo gdje tačno. Šta rade tamo zavisi od toga da li su bili pravedni ili ne, ako su bili onda su u predokušanju vječnih blaženstava. Vaskrsenje je potrebno jer je odvojenost duše od tijela NEPRIRODNA. Duša želi da se vrati u prirodno stanje sjedinjenja sa tijelom. Da bi čovjek primio potpunu nagradu ili potpunu kaznu, potrebno je da bude u tijelu jer je čovjek i tjelesno biće, a ne samo duhovno.

Ovo bi imalo smisla da hrišćani smatraju da se rađanje Sina od Oca dešava na isti način kao razmnožavanje ljudi. Ali nije tako. Čak je i Hristovo tjelesno rođenje bilo besjemeno, a kamoli vanvremensko rađanje od Oca. I tu nema STVARANJA novog Boga, Sin nije stvoren (to se baš i ističe u Simvolu vjere), niti Sin ima početak, On je vječan kao i Otac. Bog je oduvijek trojičan. Niko od hrišćana ne negira da su pravednici imali simboličnu titulu "sinova Božijih", ali se ukazuhe na suštinsku razliku između te titule i Hristovog Sinovstva. Jedino Se za Hrista kaže da je JEDINORODNI Sin Božiji. Monogenes.

Hristos je jako puno puta Svoje pouke započinjao sintagmom "zaista ti/vam kažem" i u svakom slučaju bi odmah nakon toga uslijedila poruka. Nije dodatno precizirao vremenskom odrednicom "danas". Ne vidim razlog zašto bi Luka 23:43 bio izuzetak. Fokus će biti samo na Luki jer je to tekst u kojem se nalazi gornji stih ali u sva 4 Jevanđelja je ista priča: "Reče pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini." (Luka 4:24). "A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega." (Luka 9:27). "Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti." (Luka 12:37) "Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviće ga." (Luka 12:44). "I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega." (Luka 18:17). "zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega," (Luka 18:29) "I reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:" (Luka 21:3) Vidimo da u svim gore navedenim stihovima struktura izgleda ovako: zaista ti/vam kažem PORUKA. Nigdje ne ide zaista ti/vam kažem danas PORUKA. Sa tim u vidu, logičan zaključak je da je Hristova poruka razbojniku na krstu bila "danas ćeš biti sa Mnom u raju".

"Jer nam se rodi Dete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." (Isaja 9:6)

Čistilište ne postoji i ovo je velika sotonska podvala da ce zbog toga mnogi zavrsiti u paklu. Dok smo živi i pri punoj svijesti biramo čiji smo. Ili smo Božji ili nismo. Kad te Bog odluči uzeti odavde ,nema nakon toga predomišljanja. Jer svi bi se tada predomislili ,vide Boga licem u lice (svoje duhovno) . Jer su blaženi oni koji vjeruju ,a ne vidješe !

Isus Krist je Svemoćan, Sveprisutan ,mogao je da leti ili da se pojavi sad ovdje sad ondje, ali obično nije radio tako. Putovao je kao što su putovali i ostali ljudi. Išao je pješke, čamcem ili na magarcu. Bio je gladan i žedan, iako je mogao učiniti da nikada ne bude gladan i žedan. Krist se ponizio i postao čovjek, živio kao čovjek, ponašao se kao čovjek i umro kao čovjek, i to nasilnom smrću, iako je bio i ostao Bog, a to sve radi naše koristi. I vi niste sigurni jeli sveprisutan ni kako je sveprisutan? Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (Rim 1:18-20) Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (Rim 1:18-20) Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. (Ps 19:2-5) Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela. (Job 12:7-10)

Vjera proizvodi djela. "Vjera te tvoja spasila" da majka Kaananka (poganka) nije vjerovala u Krista nikad ne bi došla k Njemu i tražila da joj opsjednutu kćer izliječi. Vjera u Isusa Krista dovela ju je pred Njega.

Jedno je Spasitelj, a drugo je put ka Bogu, može netko tko ne vjeruje a činio je dobra djela, doći k Bogu u raj, i tek tamo kada dobije sve informacije prihvati Isusa kao Spasitelja, jer se život nastavlja, ne završava smrću, e da.

dal je Bog Jedini Otac YHVH napravio ljude NA SVOJU SLIKU? JE! a dal ljudi imaju ruke noge glavu? IMAJU! ako imaš i malo logike onda zaključuješ - Bog Jedini Otac YHVH ima ruke noge glavu baš kako piše na mnogo mjesta u Bibliji

NE NAIVCI I DJECA nego samo VJERNI Bogu Jedinome Ocu YHVH i napisanom u Bibliji VJERUJU i ZNAJU da Bogu Jedinome Ocu YHVH - NIŠ nije nemoguće ------- a svak onaj koji ima tisuće mili bili... godine stvaranja NIJE VJERNIK nego je KRIVO vjernik - učenik svoga oca laži jer ne vjeruje Bibliji i Ocu YHVH ............. dokaži svoju TVRDNJU - sa 2-3 stiha stvaranje je bilo tisuće, bili mili...godina

Dragi članovi, od sada imamo Chat opciju. Na slikama možete vidjeti gdje sve Chatbox možete naći. Gore na navigacijskoj traci - ako neko započne chat, pored chata stoji broj u crveno obojen koliko je poruka objavljeno. Ako želite samo sa jednim članom chatati, onda morate otići na njegov profil i tamo gdje šaljete privatne poruke stoji i chat - možete vidjeti na slici. Isto tako možete kreirati svoju grupu za chat, dodati koje članove želite. Isto tako možete ignorirati članove koji vam smetaju, nadamo se da neće biti takvih. Eto imate priliku za isprobati.

..."a tu dolaze na red konkretna djela, ne može netko vjerovati u Isusa kao Spasitelja, a onda ubijati i mučiti milijune"... -Bog sudi pravedno, ali spasenje nije po ponašanju. Takav čovjek može biti spašen samo ako je istinski povjerovao u Krista — ali ako jest, Božja milost će djelovati u njemu, i On će ga disciplinirati. Djela se ne miješaju s vjerom kod opravdanja, ali su važna kod Božje pravedne nagrade i suda.

A što će uskrsnuti, ništa, tijelo bez našega "ja" ne postoji kao svjesno biće, zato i piše da smo samo mi ljudi slični Bogu, i samo mi ćemo i uskrsnuti. Možeš istu mačku napraviti kao što je i bila na Zemlji, čak i od istih atoma, ali nema mačka svoje "ja", koje treba probuditi iz sna, kontaš? Tako da nema ni što probuditi a ni što uskrsnuti, zato Isus i govori samo o uskrsnuću čovjeka, ali ne i drugih živih bića na Zemlji, meni je to sasvim jasno.

Ako drzis zakon onda moras drzati sav .zato Pavao znajuci to ne uci zakon nego milost .PVao nije protiv zakona on kaze da je zakon protiv tebe. Rim6:4- nisi pod zakonom jer si mrtav ako si povjerovao u DJELO Isusa K - dovrseno je. A mrtvac nije pod zakonom . Rim7:4 Pavao kaze da je zakon mak ut. 2 Kor3:7- gal5:1-3. da je sluzba smrti Ako se stavljas pod zakon ne vjerujes da je Isus dovrsio djelo za tebe. O tome Pavao uci.. Znam da je dr tema ali spomenuo si zakon pa sam se nadovezala ..

Bog hoce da istina bude kako je On govori a ne da ucitavamo texst ono sto ne pise ili da se mjenja znace je konteksta. Svaka denominacija ima svoju doktrinu. Hereze se javljaju tamo gdje su krscani. Ja vidim da je problem taj sto svi vele da slusaju Bibliju a u biti nitko ne vjeruje da moze bit u krivu i nitko ne zeli promjenit misljenje ako se ne slaze sa njegovom crkvom. Jer ako smo svi u istini ond smo svi u krivu u hrpu stavari.Ima puno detalja u Pismu koje nismo ni procitali... Da bi saznali istinu treba proucVat kopat, ucit razmisljat citat, tteba imati znanje ... Nikad nećemo znato sve , netko ce vise netko msnje ali mislim da jednostavne istine mogu i moraju svimsa biti jasne..a to je o trojstvu. Spasenju. grijehu, pokajanju, za one koji zele uroniti u dubine Bozje Rijeci onda govorimo o pravilnoj podjeli iako bi to svi morali znati pa nebi bilo tilo razlicitih denominacija, znati razliku izmedu Pavla i 12 torice, Prorockom progrMu i tajni itd.. Danas je veliki problem sto gotovo svi pastori ovise o nekakvoj vrsti financiranja i vise nitko ne zeli razotkrivati hereze nit heretike a Pavao kaze da treba.Svi se tapsaju ne smeta im ni ekumena ni hereze ni rkc ..sve radi tolerancine ni slucajno me ne diraj pa necu ni ja tebe.To je danasnja slika krscanstva Pa nevole oni upozorenje , velik je to ego . Toliko komprimisa su napravili da je to neslusljivo i sve se uvijek svodi na novac - korupciju.Zvuci cudno ali je tako..Postoje oni koji vjernike stavljaju pod desetak zakon djela.a zasto? Jedino tako mogu manipulirati i drzati ih pod ropstvom. Heretici. Svasta sam se naslusala ..raznorazne...i ond sam upoznala bcm, i ambasadore milosti koji kazu da treba pravilno razdojiti Rijec istine jer tada ce Biblija imati smisla.za sada mi to jedino ima smisla .Svatko barem danas ima mogucnosti i vremena da istrazi .

Odličan tekst, podsjetio me zašto sam prihvatio Isusa.

Znam je da je u danasnjem krscanstvu termin nanovorodenje ukorjenjen u mislima ljudi ali je potpuno neispravan za vjernika koji je spasen evandeljem milosti . Danasnji spaseni vjernici su novo stvorenje, Tijelo Kristovo. Nacija Izrael oni su prvorodeni (izlazak4:22-23) i posto su prekrsli savez Bog ih poziva da se trebaju nanovorodito o to Isus govori farizeju u evandelju po Iv a 4. Evand su nastavsk na SZ i tu su oni jos pod zakonom a ne pod miloscu Nikodem je zidovski ucitelj Zakona a Isus mu govori o ulasku u obecano zrmajlksko kraljestvo Ez36:24-28- obnova Izraela od vode i Duha Znaci to je potpuno zidovsko i pripada njihovom programu nacionalnog spasenja o tu nas pogana nema jer je Isus u svojoj zemaljskoj sluzbi sluzio izgubljenim ovcama doma Izraelova.a ne tebi. Nanovorodenje nije spasenje po milosti kroz vjeru

Raj je spomenut u Bibliji još na samom početku, u Knjizi Postanka. Edenski Vrt prevedeno i kao Raj. I sjetimo se, u njemu je puno zasađenih stabala i Adamu i Evi su bila dostupna sva - pa tako i ovo koje ih je dovelo ovdje gdje smo sad svi, na ovoj zemlji u ovom oiketerionu koji podrazumijeva "privremeno ili trajno odsustvovanje" iz tog Raja. Krist je rekao: ja sam Vrata. I Stablo Života… Koliko je Rajeva u Bibliji spomenuto? Jedan jedini: Gan Eden. I kako Isus pojašnjava: u domu mojega oca puno je stanova. I meni najdraže i tek nedavno mi je Duh ukazao pažnju na to, su one dvije najprekrasnije riječi koje je Isus tu izgovorio: Bit ćeš SA MNOM u Raju. Usput budi rečeno, prekrasnu si sličicu postavio, mogla bih ju satima gledati. ❣️

Jenom kada je osoba spašena, da li je zauvek spašena? Kada ljudi upoznaju Hrista kao svog Spasitelja, oni ulaze u odnos sa Bogom koji im garantuje njihovo spasenje kao večno sigurno. Nebrojeno mnogo odlomaka u Pismu navodi ovu činjenicu. (a) Rimljani 8:30 izjavljuju, "Koje je pak predodredio, te je i pozvao; a koje je pozvao, te je i opravdao, a koje je opravdao, te je i proslavio." Ovaj stih nam kaže, da od momenta kada nas je Bog izabrao, mi smo proslavljeni u Njegovoj prisutnosti na nebu. Ne postoji ništa što može jednog vernika da spreči da bude proslavljen zato što je to nešto što je Bog uradio na nebu. enom kad je osoba opravdana, njeno spasenje je zagarantovano – ona je sigurana jer je već proslavljena na nebu. (b) Pavle postavlja dva kritična pitanja u Rimljanima 8:33-34 "Ko će podići tužbu protiv izabranika Božijih? Bog koji ih opravdava? Ko je taj koji će ih osuditi? Da li Hristos Isus koji je umro, i šta više vaskrsao, koji je s desne strane Bogu i koji se zauzima za nas?" Ko će podići optužnicu protiv Božijih izabranih? Niko, jer je Hrist naš advokat. Ko će nas osuditi? Niko, jer je Hrist, Onaj koji je umro za nas, taj koji osuđuje. Mi imamo i advokata i sudiju u svom Spasitelju. (c) Vernici su nanovo rođeni (obnovljeni) kada poveruju (Jovan 3:3; Tit 3:5). Da bi Hrišćanin izgubio svoje spasenje, morao bi da se vrati u prvobitno stanje. Biblija ne daje nikakve dokaze o tome da se novo rođenje može oduzeti. (d) Sveti Duh prebiva u svim vernicima (Jovan 14:17; Rimljani 8:9) i krštava sve vernike u Telo Hristovo (1 Korinćanima 12:13). Da vernik više ne bude spašen, značilo da bi ga Duh Sveti napustio, i da je odvojen od Tela Hristovog. (e) Jovan 3:15 izjavljuje, da ko god poveruje u Isusa Hrista će "imati večni život." Ako veruješ u Hrista danas i ako imaš večni život, a izgubiš ga sutra, onda on nikada i nije bio "večan". Prema tome, ako izgubiš svoje spasenje, obećanja večnog života u Bibliji, bi bila greška. (f) Kao najbolji zaključni argument, mislim da ga najbolje kaže samo Pismo, "Ubeđen sam naime, da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, niti kakvo drugo stvorenje, ne može rastaviti od Božije ljubavi, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem" (Rimljani 8:38-39)." Upamti, da isti Bog koji te je spasao, je isti Bog koji će te sačuvati. Jednom kad smo spaseni, zauvek smo spaseni. Naše spasenje je najsigurnije večno sigurno! https://www.gotquestions.org/Srpski/jednom-spasen-zauvek.html

Spasenje ne ovisi o djelima nego o Isusovom dovršenom djelu na križu. Naravni ako samo vjeruješ a ne cinis ništa da će se takva osoba spašeni Ako spasenje ovisi o djelima zanima me koja djela? I koliko? Koji je standard?

Prvo da kazem ovo- post se odnosi na spasenje. Spasenje je događaj-jednom spasen zauvijek spasen A posvećenje je ovo sto sad navodis tvoj hod i to je proces . Taj proces varira , nije uvijek isti. Ako mislis da moraš ciniti nesto da bi bio spasen tada je to spasenje po djelima ( koja djela i koliko da ostanes spasen?)i i na taj način odrzavas svoje spasenje. Razmotrite donje izjave, prvu od Pavla, a drugu od Jakova.Ne mogu se nikako poistovjetiti potpuno su suprotne Jer mi tvrdimo da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona ( Rimljanima 3,28 ).omu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost..rim4:5 Ef2:8- miloscu ste spašeni po vjeri , ne po djelima da se nitko ne hvali Vidite da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom ( Jakovljeva 2,24 ). Kao i Dvanaestorica, Jakov je bio Židov, koji je bio spašen vjerovanjem u "evanđelje kraljevstva" ( mt4:23, 9;35) da je Isus Mesija, Sin Božji ( mt16 15,17; Ivan 11,27 ). Jakov nije vjerovao u Krista dok je Isus bio živ ( Ivan 7,2-5 ). Došao je do spasenja nakon Gospodinova uskrsnuća ( 1. Korinćanima 15,7 ). Kod Jakova ne nalazimo Pavlove doktrine o milosti, vjeri, nepostojanju Mojsijevog zakona, uskrsnuću, vjernikovom identitetu s Kristom, prebivanju Svetog Duha itd. Zašto ne? Zato što Jakov nije znao ništa o tim doktrinama. Ovo su bile doktrine koje je uzašli, proslavljeni Gospodin dao Pavlu. Spasenje u Starom zavjetu uključivalo je vjeru i djela. Jakov je pisao iz ove perspektive. . I Jakov i Pavao bili su u pravu. Ali svaki se mora shvatiti u njegovom pravom kontekstu i vremenskom okviru.

IZGUBLJENI SIN Analogija izgubljenog sina jedna je od najljepših i najpopularnijih od svih. Bila je tema mnogih teologa, filozofa, pisaca i slikara. Također je jedan od najistraženijih biblijskih tekstova u Novom zavjetu. Inače ovu parabolu o izgubljenom sinu nalazimo samo u Evanđelju po Luki. Isus je često pričao usporedbe da bi nam dao važnu poruku za nas život. Cilj nam je da ovu priču čujemo kao izvorni slušatelji – umjesto farizeja, pismoznanaca, Židova, tj. da je mi razumijemo kao što su oni razumjeli. Čitamo li ovu priču u 21. stoljeću, sve ide dobro. Sve ide glatko, sve klizi kao voda u grlu... Ali vidjet ćemo da nije tako. Ova priča je fantazija, ne može biti tako, to nije istina...ova priča je ŠOK priča. Dakle, čitamo stih Luke 15:11 - "I reče: "Neki čovjek je imao dva sina." Isus nas upoznaje s glavnim likovima ove priče. Jednostavno, ovo je otac koji ima dva sina. Luka 15:12: “Mlađi od njih reče ocu: “Daj mi, oče, dio imanja koje je moje.” I podijeli im imanje. Ovdje imamo 2 informacije – on traži zemlju od oca i otac mu ju je dao. Na početku prispodobe došlo je do trenutnog šoka u uhu izvornog slušatelja jer je Isus govorio nešto što se u semitskoj kulturi tog vremena nije uzimalo u obzir. Izvan konteksta, šok, nevjerojatno, zvuči neugodno, nemoguće. Prvo, ne uzima se u obzir da sin zahtijeva posjed dok je otac još živ. A kad sin kaže – „Daj mi, oče, dio imanja koji mi pripada“, znate što zapravo govori: „Oče, ti si za mene mrtav“. Zašto, jer sin je svoj dio imovine mogao naslijediti tek nakon očeve smrti. Uho od farizeja, pismoznanaca, Židova, ne prihvaća ove informacije. Zašto? Da bismo to razumjeli, moramo pogledati Mojsijev zakon, po kojem su ljudi živjeli u Isusovo vrijeme. Mojsijev zakon propisuje da imovina mora ostati u familji. To možemo vidjeti kroz detalje u Starom zavjetu. Postojali su zakoni koji su osiguravali da židovske familije ne padnu u siromaštvo. Čak i ako je netko morao prodati svoju kuću i posjed zbog dugova i tako postati rob, to je bila nada za njega i njegovu obitelj. Oprosna godina ili godina remisije. U ovoj oprosnoj godini svi bi trebali dobiti svoju imovinu natrag. Godina oproštenja je zapovijed Tore: Svake 50. godine nakon sedme od sedam subotnjih godina, tj. nakon svakih 49 godina, Izraelci bi trebali svojim sunarodnjacima potpuno osloboditi duga, vratiti im naslijeđenu zemlju i ukinuti dužničko ropstvo. Mojsijevi zakoni, koje je primio od Boga, bili su izvrsni u to vrijeme. Bog je osigurao svom narodu da imovina ostane u familiji. A ono što je Isus rekao ne uzima se u obzir. Djeca, nasljednici - oni su imovinu svojih očeva smatrali svetinjom. To vidimo iz ovog primjera. 1 Kraljevima 21 – 1-3: I dogodi se nakon ovih događaja da je Nabot Jizreelac imao vinograd u Jizreelu, blizu palače Ahaba, kralja Samarije. Ahab reče Nabotu: "Daj mi svoj vinograd!" Želim od njega napraviti povrtnjak jer je tako blizu moje kuće, i želim ti dati bolji vinograd za to; ili, ako ti se sviđa, dat ću ti novaca za to, koliko god vrijedilo! Ali Nabot reče Ahabu: "Neka me ostavi Gospodin da ti dam baštinu svojih otaca." Tada Ahab dođe kući, nezadovoljan i ljut zbog riječi koju mu je rekao Nabot Jizreelac: Ne dam ti baštinu svojih otaca. Nabot veli - sačuvaj Bože da ti dam baštinu svojih otaca - zbog čega je i izgubio život. Da ne dužim, ovaj sin je po pravilu bio neposlušni sin i trebao je kao takav biti kamenovan. Zato otac veli kad se sin vratio - "Ovaj moj sin bijaše mrtav ali oživlje. Pošto je ova parabola duga, osvrnut ćemo se još samo jednog detalja. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga...…opet novi šok. Trčanje je tada bilo nezamislivo. Danas svi trče, mladi, stari, liječnici, suci, odvjetnici, trgovci. Tada su u javnosti trčala samo djeca i sluge, ali čovjek na dobrom glasu, koji ima veliki ugled nikad ne trči. A znamo da je taj čovjek bio vrlo bogat. Svi znate kako izgleda haljina koju su tada nosili. Ova haljina pokrivala je svaki dio tijela. Kako biste u ovoj haljini mogli brzo trčati, trebate je navući preko koljena i tek onda možete trčati. A kad je Isus rekao – Otac je potrčao, vidjela si namrgođena lica prvobitnih slušatelja kako kolutaju očima – kako bi se otac mogao tako osramotiti pred svima? Trčanje u javnosti golih koljena. Znate li da Arapi 1000 godina nisu htjeli pravilno prevesti ovu riječ "trčati"? Arapska riječ za trčanje je rakada. I 1000 godina uvijek su ovu riječ drugačije formulirali. 1860 Dr.Van Dyke preveo je Novi zavjet na arapski. On je bio prvi koji se usudio prevesti riječ rakada pravilno na arapski. Ali kad se sve spremalo za tiskanje, primijetio je da je riječ rakada promijenjena. Tek njegovom drugom intervencijom riječ rakada je konačno objavljena u prijevodu. Što je najvažnije za narode bliskog istoka onda i danas. To je ČAST. Kako god ima se tu još mnogo toga za reći. Židovi su očekivali da sin otprilike padne na zemlju i puzi do očevih nogu i da ih ljubi, dok otac ne kaže dosta sine i dok mu ne kaže da ustane i onda da ga izgrdi pred svima. Sin čak nije uspio ni izgovoriti onu recitaciju koju je naučio dok je čuvao svinje a koja glasi: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ Kad je vidio Oca kako plače, nije imao srca da to izgovori. Zašto je otac još trčao. Svi u mjestu su znali da je to neposlušni sin. I otac je mislio mogu ga mještani grditi, pljuvati, tući ili možda ubiti. Zato je brzo trčao da ga zaštiti. Zagrlio je sina i ljubio ga - onoga koji je smrdio na svinje. Dragi čitači, mnogi su napustili Boga i otišli u svijet. Ali Bog ih strpljivo čeka. Naš Bog ne gleda na čast, on se ne stidi u javnosti trčati da bi izgubljene sinove i kćeri izgrlio i izljubio. Tada će biti velika gozba i radost na nebu. Mnogi kažu ja nisam dostojan vratiti se Bogu, ali ova priča je radosna vijest. Ne ustručajite se vratiti svome Bogu, on je milostiv, dobar i spor na gnjev. AMEN! by καιnos

Zašto onda ne piše u novom zavetu da je Jehova jedini spasitelj i da nema drugog?

To da je za Boga jedan dan = 1000 godina i obrnuto nema veze sa stvaranjem, više za proročanstva. Citiram I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći. Znači za svaki dan stvaranja imamo ovaj izraz “bi večer, pa jutro”. Vidite da se radi o danu koji traje 24 sata ili?

Onaj koji govori da vječno Ognjeno Jezero vječne muke - nije vječno, da vječna muka nije vječna, da crv koji ne umire - umire, da ono što jasno piše u Bibliji – „vječno“, - nije vječno nego prolazno - automatski time poništava i vječnost Kraljevstva Nebeskog i samoga Raja. - Na taj način potiče bandu da radi zlo, jer govori bandi da nema adekvatne kazne. Radi što god želiš - samo se jednom živi, a kad umreš - umro si bez vječne muke - ne brini! - Još je u tome nauku zamka jedna. Sve ostale vjere - sem Kršćanstva, imaju isti ili slični nauk - nema kazne. - Znači - naukom - nema vječnosti OJ ide se niz dlaku pagana, znači - TO je još jedna uspjela prevara Oca Laži Sotone.