Maki

Otkrio si nešto što se zove kenozis. Sin je uzeo na Sebe obličje sluge i postao čovjek, isti kao i svi mi osim po grijehu. Samim tim prihvatio je određene limitacije svojstvene ljudima npr. mogao je postradati na krstu, bio je gladan i žedan kao i mi, osjećao je bolove itd. Ali nije prestao biti Bog jer je to nemoguće pošto Bog ne može prestati biti Bog. Sin nije ograničio Svoju božansku prirodu nego je uzeo drugu ljudsku prirodu kojoj su svojstvena određena ograničenja. To je velika tajna u koju ljudski um ne može sasvim proniknuti. Na ljudima je da vjeruju. Sv. Grigorije Bogoslov to lijepo pojašnjava: "Kao deseto oni ispoljavaju neznanje i nedoumicu kako to da niko ne zna kada će nastupiti poslednji dan ili čas, čak ni Sin, već jedino Otac.[57] No, kako je moguće da Premudrost, Sazdatelj vekova, Savršitelj i Obnovitelj, Taj koji je svršetak svega stvorenog i zna sve Božje nešto ne zna, kada duh čovekov zna šta je u njemu?[58] Šta je savršenije od takvoga znanja? Kako je moguće da Sin, koji podrobno zna šta će se desiti neposredno pred poslednjim časom i znake svršetka, ali ipak ne zna vreme kraja? To mi liči na zagonetku po kojoj tvrdimo da neko veoma dobro zna šta se nalazi ispred zida, ali zid ne poznaje, ili dobro poznaje kraj dana, ali ne zna dali je nastala noć, iako znanje o jednom neophodno povlači za sobom i znanje o drugom. Mislim da je svakome jasno da Sin sve zna kao Bog, ali kao čovek pripisuje sebi neznanje. Ovakvu misao u nama podstiče činjenica da se ovde imenica Sin pominje u neodređenom smislu i bez jasne naznake: čiji je On Sin, na osnovu čega bismo mi pobožno razrešili ovu nedoumicu i pripisali čoveštvu, a ne Božanstvu. Ukoliko je dovoljno ovakvo objašnjenje onda se i zaustavimo na njemu, bez hitanja u druga istraživanja, ali ako nije dovoljno, predočimo i drugo tumačenje. Kao i sve ostalo, tako i znanje o najbitnijim i najdubljim tajnama pripiši Uzroku, uvažavajući Roditelja. Meni se, međutim, čini da će i taj sebi ovo predstaviti uniženo koji, zajedno sa našim mudrijašem, ovo mesto bude shvatao ovako: i Sin zna dan ili čas ne po nečemu drugom, nego po tome što Otac njegov zna. Kakav zaključak izvodimo? Pošto o tome zna Otac, svakako da zna i Sin; sasvim je jasno da ovo nikome nije neizvesno i nedostižno, sem prvom Uzroku." Ko je ikada tvrdio da su Božiji planovi jednostavni? Jesi možda promislio zašto je islam "logičniji" od hrišćanstva tj. "lakši za shvatiti"? Pa zato što Muhamed nije bio sposoban da smisli nešto kompleksnije niti ga je interesovalo da pokuša. Islam je potpuno plitka vjera koja nema nikakvu teološku dubinu. Islam ne nudi ništa osim gomile pravila, tu nema nikakve ljubavi, sve je puno mržnje prema nevjernicima, osvetoljubivosti, prijetnji paklom. Ti sam ne možeš dvije poruke iskucati da ne prijetiš paklom i vječnim mukama. Eto ti ogromne nelogičnosti u islamu. Ako je Isus obični prorok, zašto nema biološkog oca? Zašto je Isus tu poseban ako je obični prorok ništa veći od drugih, čak ispod Muhameda koji je začet redovnim putem?

Nisam rekao da se pravi da ne zna, rekao sam da je to govorio kao čovjek jer ljudima nije svojstveno da znaju dan i čas Drugog dolaska. Isus je i Bog i čovjek, ne ispuštaj to iz vida i onda će ti se sve pojasniti.

Zašto misliš da se taj psalam ne odnosi na neki od brojnih ratova Izrailja sa okolnim narodima u vrijeme Starog zavjeta?

Nije zauvijek, samo dok se ne pokaju i ne prihvate Hrista. Apostoli su se pokajali, judaisti nisu.

Hristos govori da ne zna po Svojoj ljudskoj prirodi, ne po Svojoj božanskoj prirodi kojoj je prirodno da sve zna.

Carstvo je oduzeto od jevrejskog naroda onog trenutka kad je taj narod u svojoj većini odbacio Isusa Hrista kao Mesiju i Spasitelja. Moderni judaizam je u svojoj osnovi anti-hrišćanski i tu nikakvih dodirnih tačaka sa hrišćanstvom nema.

Nisam ja baš siguran ko ne vjeruje Isusu koji je govorio za Sebe da je Sin Božiji, da će biti razapet i vaskrsnuti u treći dan, da je došao da spase svijet Svojom smrću, da je jedno sa Ocem, da ima istu vlast kao i Otac, da je postojao i prije Avrama, koji je za Sebe koristio božanski naziv "Ja Jesam", koji je naložio krštavanje ljudi u ime Lica Svete Trojice, da ne idem dalje u Hristove moralne pouke o miru, smirenosti, poniznosti, krotkosti sa kojima se islam u putu nije sreo.

Bilo bi dobro zapravo pročitati šta Tertulijan piše: "And so, according to the circumstances and disposition, and even age, of each individual, the delay of baptism is preferable; principally, however, in the case of little children. For why is it necessary — if (baptism itself) is not so necessary — that the sponsors likewise should be thrust into danger? Who both themselves, by reason of mortality, may fail to fulfil their promises, and may be disappointed by the development of an evil disposition, in those for whom they stood? The Lord does indeed say, Forbid them not to come unto me. Let them come, then, while they are growing up; let them come while they are learning, while they are learning whither to come; let them become Christians when they have become able to know Christ. Why does the innocent period of life hasten to the remission of sins? More caution will be exercised in worldly matters: so that one who is not trusted with earthly substance is trusted with divine! Let them know how to ask for salvation, that you may seem (at least) to have given to him that asks. For no less cause must the unwedded also be deferred — in whom the ground of temptation is prepared, alike in such as never were wedded by means of their maturity, and in the widowed by means of their freedom — until they either marry, or else be more fully strengthened for continence. If any understand the weighty import of baptism, they will fear its reception more than its delay: sound faith is secure of salvation." https://www.newadvent.org/fathers/0321.htm Tertulijan se ne protivi krštenju male djece jer smatra to novotarijom, već jer smatra da je generalno za ljude bolje da budu kršteni što kasnije jer po njemu to znači da će ljudi biti pažljivi i pristupati krštenju sa većom pažnjom. Isto tako Tertulijan se protivi kršenju nevjenčanih ljudi i udovaca. Ako su njegovi spisi dokaz da je krštenje beba pogrešno, onda su isto tako dokaz da je pogrešno krštenje nevjenčanih ljudi i udovaca.

Bila bi tri boga da tri Lica ne dijele istu suštinu, istu volju, istu energiju, sve zajedničko. Sveti Jovan Šangajski lijepo to opisuje: "Otac, Sin i Sveti Duh nisu tri boga, nego jedan Bog, jer Im je ista priroda, ali i ne samo zato. I ljudi imaju istu prirodu, istu suštinu. Ali za ljude nije moguće reći da su dva ili tri čoveka - isti čovek, ma koliko oni bili međusobno bliski i jedinstveni. Ljudi imaju ne samo posebna tela nego i svaki ima i svoju volju, svoj ukus, svoja raspoloženja. Ma koliko ljudi ponekad ličili i telesno i po karakteru, ipak se ne dešava da im je sve zajedničko, da je sve podjednako. A kod Tri lica Svete Trojice sve je zajedničko. Bezgranična ljubav Oca prema Sinu, Sina prema Ocu i ista ljubav između Njih i Svetog Duha čini zajedničkom Njihovu volju i sva Njihova dela. Oni imaju istu /jednu/ volju, sve Oni izvršavaju zajedno. Od čega se odvraća Duh Sveti, odvraća se i Otac. Šta Sin voli, vole i Otac i Duh Sveti. Sve se od Svete Trojice događa zajedno. Za stvaranje sveta u Bibliji je rečeno: "I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. " Šta znači "reče", tj. rekao je? To znači da je Bog Otac stvarao Svojom Rečju, onom Rečju o kojoj govori Jevanđelje: "U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga i Riječ bješe Bog" i koja je Jedinorodni Sin Božiji. Sve je tvorio Bog Otac Svojom Rečju, drukčije kazano, sve je izvršavao kroz Sina Svojega. Ništa ne tvori Otac bez Sina, kao što ni Sin ništa ne tvori bez Oca. Ocu i Sinu uvek sadejstvuje Sveti Duh. O stvaranju sveta u Bibliji je rečeno: "I Duh Božiji dizaše se nad vodom. " "Dizao se" nad tvorevinom, ne naprosto stajao nad njom - reč za koju nema potpuno odgovarajućeg izraza u staroslovenskom jeziku u jevrejskom originalu znači "pokrivati, zagrevati", kao kad nosilja, ležeći na jajima, njih oživotvoruje svojom toplinom i iz njih se izležu živa bića." To su pojednostavljene i pogrešne predstave Svete Trojice i u pravoslavlju se na ikonama ne bi trebali slikati ni Otac ni Duh.

Zašto bi bilo "teško" da je tamo bilo beba? Argumenti da mala djeca ne mogu shvatiti značaj krštenja pa se ne trebaju krstiti meni ne piju vode. Ne bih sada ulazio u teološke rasprave oko praroditeljskog grijeha, ali bebe nisu u doba Starog zavjeta znale značaj obrezivanja pa su ipak bili obrezivani osam dana poslije rođenja.

Vidimo posljedice tog pristupa da navodno svako može tumačiti Bibliju. Doveo je do toga da postoji trilion protestantskih denominacija koje radikalno drugačije shvataju jedne te iste stihove. Očito je potreban pouzdan i jasno utemeljen tumač koji se neće zasnivati na nečijim subjektivnim osjećajima "prisustva Duha Svetoga". Kada su se Izrailjci vratili iz Vavilona, značenje Svetog Pisma su im tumačile starješine, a ne svi pojedinačno: "A Isus i Vanije i Serevija, Jamin, Akuv, Savetaj, Odija, Masija, Kelita, Azarija, Jozavad, Anan, Felaja i drugi Leviti poučavahu narod zakonu, i narod stajaše na mjestu. I čitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se čitaše." (Nemijina 8:7-8).

Ali nije svaki "cigo" sastavio Bibliju. Šta misliš ko je tačno odredio da u Bibliju ulaze spisi koji danas ulaze, a ne neki drugi poput apokrifnih jevanđelja po Tomi, Judi, Petru, Mariji? Nije se dogodila neka direktna objava gdje je Bog pobrojao te spise svim ljudima, već su taj posao kodifikovanja teksta Pisma i prepoznavanja autentičnih apostolskih tekstova obavili Sveti Oci Crkve vođeni Duhom Svetim. Sa tim u vidu, logično je da ga isti ti Sveti Oci mogu pravilno i rastumačiti.

Vjerujemo u Svetu Trojicu, jednosuštnu i nerazdjeljivu, jednoga Boga u tri Ličnosti, Ocu, Sinu i Svetome Duhu.

A zašto ti misliš da ljudi nemaju inherentni osjećaj da je nešto pogrešno? Imaju, to se zove savjest i to je ono što apostol Pavle naziva prirodnim zakonom Božijim koji postoji u svakom čovjeku. Najbolji primjer za tako nešto je incest koji i sam pominješ. Većini ljudi je incest sam po sebi inherentno odvratan. Zašto? Neko će reći zbog potencijalnih genetičkih problema kod djece iz takvih sjedinjenja, što je svakako tačno, ali većini ljudi bi incest bio odvratan čak i ako bi ga praktikovale dvije osobe koje su recimo potpuno neplodne. To je zato što ljudska savjest ukazuje da je incest pogrešan i protivan Božijim načelima, pošto krši porodične veze i potpuno ih zamjenjuje nečim krajnje nezamislivim i neprikladnim. Takav tabu je postojao sa razlogom i postoji u mnogim društvima i dan danas. A negdje je to i zakonski regulisano. Na kraju krajeva, to sve ukazuje na jedan dublji problem sa Muhamedovim djelovanjem, a to je da je njemu Bog služio kao sredstvo za ispunjavanje želja. Jedino je Muhamed mogao imati više od četiri žene, Muhamed se mogao oženiti sa svojom snahom jer je to poželio, Muhamedu je pripadala petina ratnog plijena iz vojnih pohoda (uporedi to sa Mojsijem kojem nije pripalo ništa nakon pobjede Izrailjaca nad Madijamcima). Sve to baca sjenu na Muhamedove poruke. Ali zašto je to krivica Lotova kada se jasno navodi: "Pa i to veče dadoše ocu vina, i ustavši mladja leže s njim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade." (Postanje 19:35). Nije Lot ništa tu kriv jer on nije ni znao. Njegova se krivica sastoji u tome što je dozvolio da ga ćerke opiju, a ne u samom činu opštenja. Lot je tu bio žrtva, a ne počinilac. Postoji razlika: tekst Kur'ana ODOBRAVA Muhamedov brak sa Zejneb. Ne radi se samo o konstataciji, već se izričito kaže da je Bog to odobrio. Uporedi to sa događajem kada je prorok i car David zaželio Vitsaveju, ženu svog vojnika Urije (nekoga ko mu je bio daleko dalji nego što je Zejd bio Muhamedu). Da li je Bog to odobrio? Ne, David je oštro kažnjen što je spavao sa tom ženom. Tek nakon što je David kažnjen i nakon što se jasno konstatovao njegov grijeh, Bog Se smilovao i David je mogao oženiti Vitsaveju, a što je nakon cijele situacije moralo biti učinjeno kako bi se sačuvala i Vitsavejina čast i spriječila njena osuda za preljubu.

Pa zašto bi to bio dokaz da smo u zabludi kada je i Hristos govorio za Sebe da je Sin Božiji, da je jedno sa Ocem, da ima istu moć kao i Otac, da ima život u Sebi kao što ima i Otac, da se treba krštavati u ime Oca i Sina i Svetoga Duha itd? Hristos je najveći autoritet i Njemu mi bespogovorno vjerujemo. Vi volite cijepati i sakatiti tekst Pisma kako bi nemušto pokušali uklopiti to u vaše okvire, ali vam to očito ne ide jer ne možete spojiti nespojivo. Vaš prorok za svoje djelovanje nije dostavio nikakve konkretne dokaze koji bi ukazivali na to da mu se zaista javio Bog, a postoji pregršt dokaza koji ukazuju da je sve izmislio zbog svojih interesa, bilo oni materijalni bili politički ili čak seksualni.

Transfuzija krvi nije isto što i jedenje krvi. Ne znam u kom univerzumu se to dvoje može poistovjetiti. Transfuzija se ne prima na usta kao hrana niti se uzima u cilju prehrane.

Nemoralno je po načelu poštovanja porodičnih veza. Čak i ako je brak između usvojitelja i žene razveden, to ne znači da između usvojitelja i te žene nije postojao raniji odnos svekra i snahe, koji odnos nikako ne može na porodično-emotivnom nivou potpuno prestati samim činom razvoda. čak i ako je prestao sa pravnog gledišta. Uostalom, ovo potvrđuje i činjenica da Muhamedova okolina nikako ne bi odobrila ovaj čin, zbog čega je i sam Muhamed oklijevao jer je znao kakva će biti reakcija. Takvi brakovi nisu prihvaćeni i to sa razlogom. Dolazi do ukrštanja porodičnih odnosa na krajnje neprirodan način. Tako je, ali Hristos ovdje govori o požudnim pomislima, ne o nevoljnim pomislima. Svakome se dogodi da slučajno pogleda na tuđu ženu i nesvjesno mu se ona svidi, ali to je nesvjesni refleks, ali kada nastavi zagledati u tuđu ženu, e to je već svjesni čin i to je grijeh jer je poželio tuđu ženu, a to je zabranjeno. Sveto Pismo samo KONSTATUJE da se incestuozni čin dogodio, ni na koji način ne opravdava tako nešto niti se taj čin Lotovih ćerki prikazuje kao nešto pozitivno. Lot jeste bio pravednik, ali tekst izričito kaže da Lot nije ništa osjetio. U suštini, Lot je silovan.

Da li bi ti danas smatrao takvu situaciju moralnom? Ne znam jesi li oženjen, ali ako jesi zamisli razvedeš se od žene i ona se vjenča za tvog oca. Kakva bi bila tvoja reakcija? Usvojitelj nije biološki otac, ali je idalje očinska figura, pogotovo ako je usvojenik usvojen kao mlad i tada usvojitelj može potpuno zamijeniti oca u životu usvojeniku. Gospod Hristos kaže: "27. Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljubu. 28. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome." (Matej 5:27-28). Kur'an sa druge strane jasno implicira da je Muhamed želio Zejneb i prije razvoda od Zejda, ali je to skrivao: "A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: 'Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!' – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njoj živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti." (al-Ahzab 37). Tako da sveukupno gledano, cijela situacija je veoma nemoralna. Naravno da je incest nemoralniji.

Zapisano u Bibliji i sačuvano u Crkvi.

Ne znam za tebe, ali proteti ženu svom usvojeniku je za mene prilično nemoralno.

Ne vidim kako je to fundamentalno drugačije od prikaza Muhameda u hadisima.

Izvini ako ti je ovo uvredljivo jer znam koliko su muslimani privrženi liku i djelu Muhameda, ali to što si naveo je po meni savršen motiv za Muhameda za sve što je radio. Jer i u Kur'anu ti imaš da su njemu date mnoge ovozemaljske privilegije. Mogao je imati više žena nego ostali, mogao je oženiti ženu svog posinka jer mu se svidjela, petina ratnog plijena je išla njemu itd.

Kakva bi to "potvrda" bila? Pazi, ima smisla da su klevete o njemu izmišljali njegovi protivnici, ali je prilično neuvjerljivo da su to činili njegovi sljedbenici. I sam kažeš da je u "mainstream" islamu Muhamed uzdignut na jedan jako visok nivo koji smatraš neprihvatljivim. Pa da li onda ima logike da bi taj isti "mainstream" islam izmišljao loše stvari o Muhamedu?

To ti govori da nije dovoljno samo vjerovati u Isusa Hrista kao Spasitelja, već se to mora činiti na ispravan način.

Zar nije logičnije sjesti i zapitati se da li je Muhamed zaista Božiji prorok kada je radio sve te pobrojane stvari umjesto zabiti glavu u pijesak i praviti se da su to sve izmišljotine? Nema smisla da bi neko išao izmišljati loše stvari o osnivaču i centralnoj figuri svoje religije. To bi bio presedan u ljudskoj istoriji da nečiji sljedbenici idu blatiti svog učitelja/proroka. Obično proces idu obrnutim smjerom i mane osnivača se brišu.