Obični prdac

To i meni na prvu izgleda kao najveća slabost škole mišljenja koja je meni uvjerljivija, ali je samo pitanje, kako razumjeti te vječne muke...

1 Pt 3:19 govori o proglasu duhovima u tamnici, ne o evanđelju. 1 Pt 4:6 govori o evanđelju ljudima koji su sada mrtvi. Petar namjerno razlikuje i glagole i subjekte. A ti? Zaviri u grč. tekst.

1 Pt 4:6 govori o ljudima koji su sada mrtvi, a evanđelje im je naviješteno dok su bili živi. Silazak u 1 Pt 3:19 koristi drugi glagol i ne govori o evanđelju...

E pa meni nije dovoljno. Ne slažem se s nekim crkvenim ocima koji su prihvatili ideju da se radi o vječnim mukama... ranije sam rekao, niti moralno, niti matematički, niti filozofski niti bilo kako drukčije proporcija nije logična...

Radi se o Kristovoj objavi vlasti nad smrću, ne o propovijedanju mrtvima... Opet ponavljam, pakao nije prostor, jer duha ne možeš smjestit u nekakav prostor... Sve su to slike ljudi koji interpretiraju Bibliju kroz vlastito (fizičko) poimanje stvari...

Teško održivo...

Problem je što se vi morate dogovoriti sami sa sobom radi li se o duhu, duši ili tijelu, odnosno što je u paklu? Također, što je pakao?, odnosno je li to mjesto ili stanje? Kada kažem vi, ne mislim konkretno na vas, nego općenito na teologe koji zagovaraju vječne muke...

Upravo ti stihovi svjedoče o drugoj smrti. Pakao je stanje, ne mjesto. Duh se ne može vatrom zapaliti...

Tako je, duh ne može gorjeti u vatri... Sve su to opterećene interpretacije srednjovjekovnim poimanjem...

Zašto svećenici samo piju "krv"? Kod pravoslavaca uzima se kruh i vino... rijetko kod katolika blaguje se vino... to puno govori...

Je li Isus propovijedao evanđelje ili proklamirao svoju pobjedu? Da li ostaje isti princip nakon tog događaja ili je to neponovljiv događaj?

Hvala za hrabrost. Osobno imam problema s tim jer recimo 100 godina, 50 godina, 1 godina ili 5 minuta zla; svi dobiju vječnu kaznu... Niti moralno, niti matematički, niti filozofski, niti ikako drukčije to mi ne sjeda... Katolici su nešto fleksibilniji po ovom pitanju, ali opet dođe na isto...

Mi to zamišljamo iz one Danteove prizme, ali opet, odvojenost od Gospoda je sama po sebi strašna... ako to traje vječno, nije neka utjeha, eto, teret moje krivnje je manji nego Hitlerov...

Od nekih svakako neću dobiti odgovor na pitanje, pa da probamo s drugima: Poništava li vječnost proporcionalnost? Recimo, imamo nekog Aladina koji nije čuo za Boga, živio je jednim prosječnim životom, obiteljski tip, ništa ekstremno, no nije čuo za Isusa, nije se krstio... treba li takav vječno ispaštati u paklu jer istina evanđelja nije došla do njega?

Kako vjernici razumiju to svećenstvo danas, evo dobrog primjera: https://web.facebook.com/share/v/1AP3zkzrEi/

Kako dolazite do spoznaje da prima nepropadljivo?

I koja je razlika između te dvije smrti?

Glavni problem te škole je kako da objasni proporcionalnost kazne, odnosno, ako je prva smrt doslovna, zašto druga ne bi bila. Svaka škola ima određene probleme, tko misli da nema, vara samog sebe...

Taj Trajkovski baš se navrzo na adventiste... nešto kao, sad ću ja njih ownati, destroyati...

Postoje tri škole mišljenja po ovom pitanju, po meni, dvije su biblijski realnije, treća se šulja... u svakom slučaju, oni koji vjeruju u nestanak ili oni koji vjeruju u nastavak, mogu iz Pisma izvlačiti svoje zaključke... i realno, tu neće nikad biti konsenzusa... to je najbolje vidljivo i u ranoj Crkvi... pa je puno bolje prihvatiti to kao otvoreno pitanje...

Bog se ne dijeli po imenima, prema Bibliji, prema Osobama... i nema tri boga, ima samo jedan Bog.

Autor je Šerlokčina level 70.

Poanta?

Kršćani po deklaraciji ili onaj mali postotak vjernih?

Nije li to onda kockarski rizik? Također, što je s pobunjenim anđelima?