Obični prdac

Ljudi u pokušaju da budu duhovni učitavaju ono što je i ono što nije. Stvar je jednostavna, bio je gladan. Smokva je trebala dati plod, nije ga dala. Prokleo ju je, a samim time i ostavio poruku crkvi da besplodnost je pod Božjim prokletstvom...

Had nije nikakva prostorija gdje su "nagurane duše" prije Kristovog raspeća, niti bilo što slično tome... a još manje prostor gdje demoni kolo vode, pa da u slučaju njihove sluškinje (gatare) izvade po potrebi nekog iz tog prostora i manifestiraju ga po tim spiritualnim seansama...

Narativ opisuje iskustvo, ne određuje narav posmrtnog postojanja. Da je tekst namijenjen rješavanju tog pitanja, ne bi postojala rasprava među učenjacima... Rekoh, neki vide u tekstu obmanu, neki potvrdu za ono u što vjeruju...

Stvar je u tome što ni jedna, ni druga strana realno ne zna. Tumačenje se filtrira na osnovu šire slike. Tako da, za one koji vjeruju da ljudi nakon smrti spavaju (odnosno ne postoje) to je demonska aktivnost, a oni koji vjeruju da duša postoji, za njih je to jedan od dokaza (jer piše da je Samuel...). Nezahvalan primjer za jedne i druge...

Hvala, također i vama.

Da, ako je duša katolika onda ide u čistilište, rjeđe odmah u raj, neki u pakao... Ja nekako mislim da duša nigdje ne ide... mi ovozemaljskim očima stalno projiciramo put duše...

Pričala mi je jedna žena, kaže: umro mi je susjed, taj i taj... tog dana, osjetila sam u svojoj kući, točno miris njegovih cigareta... tako mi se on javio... zapalila sam mu svijeću...

Da, ali opet je tu Bog taj koji to omogućava i to treba ljudima jasno govoriti... jer ljudi u tradiciji misle, kad pokojnik umre, njegova duša luta, oko kuće, na poznatim mjestima itd. Pa ako im nešto krene lupati po kući, dozivati ih, neke daviti, grebati, mora da je "pokojnik"...

Viđenje po Božjoj volji nije isto što i kontakt s mrtvima.

Poanta?

Da pojednostavimo, jedan je prinio svoju oholost: Bože gledaj moj trud, znoj, moje žuljeve, sve su to plodovi mog rada... ne šetkanja uokolo kao što to radi moj Brat. Drugi (Abel), prinio je zahvalnost Bogu, kao onaj koji zna tko mu daje dah životni i čije je sve...

Nakon smrti čovjek više nije subjekt koji djeluje u svijetu živih. Svako „javljanje“ koje izgleda kao komunikacija dolazi iz psiholoških procesa ili iz djelovanja drugih duhovnih izvora, ne od pokojnika! Zato Pismo zabranjuje traženje kontakta s mrtvima, jer kontakt nije s njima.

Onda presuda ne ovisi o tome kad je tko čuo poruku i prihvatio je... samim time, neko pleme ne može biti odgovorno jer nije bilo kršteno i zbog toga završiti u paklu...

Po pravoslavlju ako netko nije kršten, zna mu se ishod... Kako taj citat kog navodiš stavit u perspektivu da od prvih misionara protječe puno vremena dok se širi poruka evanđelja... i danas, postoje još neka mjesta gdje poruka nije dovoljno zahvatila?

To kad tako posložiš izgleda jednostavno i jasno, ali nije ni to gledište bez svojih problema u pokušaju interpretacije stihova...

Ne tvrdim jednostavno “uništenje”, više konačan gubitak života i postojanja izvan Boga. To uključuje nepovratnost ishoda, ali ostavlja otvoreno kako Bog dovršava taj proces. Pošto nitko ne može egzistirati bez Boga, sudbina takvih duša je jasna...

Da, znam za sve te tekstove i slažem se da aiōnios ne znači uvijek beskrajno trajanje u vremenu. Ista riječ, različit kontekst: povijesno trajanje nasuprot konačnom ishodu...

Možda, nisam siguran... ali, na osnovu tekstova iz Pisma može se promišljati u više pravaca, što i jest slučaj u praksi...

Vječno opisuje ishod koji se ne poništava, ne trajanje boli u vremenu...

Ono kako trenutno razumijem je da "vječne muke" označavaju nepovratnost stanja, ne nužno beskonačno mučenje u vremenu...

Nitko ne spori da je prispodoba :-). I istina se može govoriti kroz prispodobu, samo to treba razumjeti...

Ako govorimo o vremenu uskrsnuća, onda mora biti mjesto, jer materija traži prostor... ako govorimo o spomenutoj prispodobi, taj primjer ruši ideju prostora...

Nisam mislio na to, nego na pojam "vječne"... ali, svakako i to drugo što navodiš je predmet rasprava...

Nervoza?

Baš taj primjer bogataša i Lazara ti jasno ilustrira da pakao nije mjesto (prostor) :-).