Magdalena

Islam ne vjeruje u Boga iz Biblije. Ne vjeruju da je Isus Krist umro za nas i uskrsnuo.On je za njih samo prorok. Issa njihov nije Isus Krist niti je Meiram Marija. Zato se i "spašavaju" svojim djelima.

Mi pogani ,a to su svi koji nisu Izraelci smo preko Izralca Isusa Krista postali duhovni Izrael ,ne tjelesni ,jer se nismo po krvi iz roda Izraelovog ,ne obrezujemo se ,ne idemo u sinagoge ne prinosimo žrtve ,ne slavimo Izraelske blagdane. Nas je SVE Krist Isus raspeti Kralj Židovski nezasluženo darovao svojim dolaskom , svojom smrti i uskrsnucem posinio ,otkupio od kazne ,posvetio ,ucinio nas djecom Božjom milošću Božjom. A sad bi se vi vratili na obrezanje. Čitajte Rimljamima cijelu Poslanicu dok je ne savladate u Duhu stalno cete se vracati na staro. Isus Krist koji je Bog kaže :"Evo sve činim novo". Ne vracajte se na staro. Jeste li prepoznali Isusa Krista ?

Čitaj unatrag od Boga preko Adama do Isusa Krista. Jeli Isus Krist bio Židov ? Luka 3,23 Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev, Luka 3,24 Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. Luka 3,25 Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, Luka 3,26 Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, Luka 3,27 Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, Luka 3,28 Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, Luka 3,29 Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, Luka 3,30 Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, Luka 3,31 Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, Luka 3,32 Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov, Luka 3,33 Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, Luka 3,34 Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, Luka 3,35 Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, Luka 3,36 Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, Luka 3,37 Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, Luka 3,38 Enošev, ŠetovLuka 3,23 Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev, Luka 3,24 Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. Luka 3,25 Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, Luka 3,26 Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, Luka 3,27 Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, Luka 3,28 Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, Luka 3,29 Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, Luka 3,30 Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, Luka 3,31 Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, Luka 3,32 Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov, Luka 3,33 Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, Luka 3,34 Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, Luka 3,35 Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, Luka 3,36 Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, Luka 3,37 Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, Luka 3,38 Enošev, Šetov, Adamov, Božji, Adamov, Božji

Deset zapovijedi su srž čitavog zakona, moralnog i ceremonijalnog. Ostali zakon jeste tumačenje i razrada deset zapovijedi. Veliki dio tog ostalog zakona sadrži moralne zapovijedi. Ne znam da li to treba dokazivati ili je to jasno svakom ko je čitao Bibliju?Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem (9) Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – (10) izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; (12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. (Ezek 20:9-1212) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17) ) Vi učitavate u tekst Biblije ono čega nema. Šta vam nije jasno u Bozjoj riječi 12) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17)

(8) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (11) Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izl 20:8-11) Kome je Bog izgovorio ove riječi? Iz konteksta se jasno vidi da Bog govori Izraelcima, kao što čitamo i u sljedećem tekstu: (12) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17) Tekst nam jasno kaže da je subota objavljena Izraelu, kao znak između Boga i njih. Oni je moraju držati, za njih je sveta. Držati je trebaju Izraelci i svi koji borave u Izraelu (Izl 20:10). Jasno je da mi nismo Izraelci niti boravimo u Izraelu. Po čemu bismo onda mi trebali držati subotu? Po kojem osnovu? Po kojem zakonu? Postoje samo dva zakona po kojima mi možemo držati subotu: (1) da boravimo u Izraelu i (2) da postanemo Izraelci. A budući da nismo ni jedno ni drugo, ne postoji nikakva osnova za subotu. Kada bi svi narodi morali držati subotu, onda ono što je rečeno u tekstu ne bi imali nikakvog smisla, subota ne bi bila znak između Boga i Izraela. Bog po Ezekielu ovako kaže: (9) Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – (10) izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; (12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. (Ezek 20:9-12) Tekst veoma jasno govori o Božijim zakonima koje svako mora vršiti da bi živio, i o subotama koje su znak između Boga i Izraela (i koje ne treba vršiti svako). Teško da može biti jasnije. Tako, oni koji naučavaju da mi moramo držati subotu, naučavaju neku čudnu teologiju koja nema veze s Biblijom. Eto, nismo ni pogledali Novi zavjet a već smo utvrdili da subota nije za nas. Zar je to toliko teško shvatiti? 2. Prigovori Bog je Izraelcima dao i druge zapovijedi, znači li to da ni njih nismo dužni vršiti? Ima onih koji tvrde da nismo, ali to je potpuno krivo i nije biblijski. Biblija sasvim jasno uči da su svi narodi krivi ako ne vrše moralni Božiji zakon. Ceremonijalni zakon, u koji spada i subota, važi isključivo za Izraelce. Neki tvrde da je moralni zakon sadržan u Deset zapovijedi. To je – kažu – zakon koji je Bog zapisao svojim prstom. On je stavljen u kovčeg saveza. Ostali zakon je ceremonijalni. On je stavljen pored kovčega. Kakve besmislene tvrdnje. Deset zapovijedi su srž čitavog zakona, moralnog i ceremonijalnog. Ostali zakon jeste tumačenje i razrada deset zapovijedi. Veliki dio tog ostalog zakona sadrži moralne zapovijedi. Ne znam da li to treba d(8) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (11) Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izl 20:8-11) Kome je Bog izgovorio ove riječi? Iz konteksta se jasno vidi da Bog govori Izraelcima, kao što čitamo i u sljedećem tekstu: (12) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17) Tekst nam jasno kaže da je subota objavljena Izraelu, kao znak između Boga i njih. Oni je moraju držati, za njih je sveta. Držati je trebaju Izraelci i svi koji borave u Izraelu (Izl 20:10). Jasno je da mi nismo Izraelci niti boravimo u Izraelu. Po čemu bismo onda mi trebali držati subotu? Po kojem osnovu? Po kojem zakonu? Postoje samo dva zakona po kojima mi možemo držati subotu: (1) da boravimo u Izraelu i (2) da postanemo Izraelci. A budući da nismo ni jedno ni drugo, ne postoji nikakva osnova za subotu. Kada bi svi narodi morali držati subotu, onda ono što je rečeno u tekstu ne bi imali nikakvog smisla, subota ne bi bila znak između Boga i Izraela. Bog po Ezekielu ovako kaže: (9) Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – (10) izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; (12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. (Ezek 20:9-12) Tekst veoma jasno govori o Božijim zakonima koje svako mora vršiti da bi živio, i o subotama koje su znak između Boga i Izraela (i koje ne treba vršiti svako). Teško da može biti jasnije. Tako, oni koji naučavaju da mi moramo držati subotu, naučavaju neku čudnu teologiju koja nema veze s Biblijom. Eto, nismo ni pogledali Novi zavjet a već smo utvrdili da subota nije za nas. Zar je to toliko teško shvatiti? 2. Prigovori Bog je Izraelcima dao i druge zapovijedi, znači li to da ni njih nismo dužni vršiti? Ima onih koji tvrde da nismo, ali to je potpuno krivo i nije biblijski. Biblija sasvim jasno uči da su svi narodi krivi ako ne vrše moralni Božiji zakon. Ceremonijalni zakon, u koji spada i subota, važi isključivo za Izraelce. Neki tvrde da je moralni zakon sadržan u Deset zapovijedi. To je – kažu – zakon koji je Bog zapisao svojim prstom. On je stavljen u kovčeg saveza. Ostali zakon je ceremonijalni. On je stavljen pored kovčega. Kakve besmislene tvrdnje. Deset zapovijedi su srž čitavog zakona, moralnog i ceremonijalnog. Ostali zakon jeste tumačenje i razrada deset zapovijedi. Veliki dio tog ostalog zakona sadrži moralne zapovijedi. Ne znam da li to treba do(8) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (11) Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izl 20:8-11) Kome je Bog izgovorio ove riječi? Iz konteksta se jasno vidi da Bog govori Izraelcima, kao što čitamo i u sljedećem tekstu: (12) Jahve opet reče Mojsiju: (13) "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (14) Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (15) Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (16) Stoga neka Izraelci drže subotu – svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. (17) Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izl 31:12-17) Tekst nam jasno kaže da je subota objavljena Izraelu, kao znak između Boga i njih. Oni je moraju držati, za njih je sveta. Držati je trebaju Izraelci i svi koji borave u Izraelu (Izl 20:10). Jasno je da mi nismo Izraelci niti boravimo u Izraelu. Po čemu bismo onda mi trebali držati subotu? Po kojem osnovu? Po kojem zakonu? Postoje samo dva zakona po kojima mi možemo držati subotu: (1) da boravimo u Izraelu i (2) da postanemo Izraelci. A budući da nismo ni jedno ni drugo, ne postoji nikakva osnova za subotu. Kada bi svi narodi morali držati subotu, onda ono što je rečeno u tekstu ne bi imali nikakvog smisla, subota ne bi bila znak između Boga i Izraela. Bog po Ezekielu ovako kaže: (9) Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – (10) izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; (11) i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; (12) dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. (Ezek 20:9-12) Tekst veoma jasno govori o Božijim zakonima koje svako mora vršiti da bi živio, i o subotama koje su znak između Boga i Izraela (i koje ne treba vršiti svako). Teško da može biti jasnije. Tako, oni koji naučavaju da mi moramo držati subotu, naučavaju neku čudnu teologiju koja nema veze s Biblijom. Eto, nismo ni pogledali Novi zavjet a već smo utvrdili da subota nije za nas. Zar je to toliko teško shvatiti? 2. Prigovori Bog je Izraelcima dao i druge zapovijedi, znači li to da ni njih nismo dužni vršiti? Ima onih koji tvrde da nismo, ali to je potpuno krivo i nije biblijski. Biblija sasvim jasno uči da su svi narodi krivi ako ne vrše moralni Božiji zakon. Ceremonijalni zakon, u koji spada i subota, važi isključivo za Izraelce. Neki tvrde da je moralni zakon sadržan u Deset zapovijedi. To je – kažu – zakon koji je Bog zapisao svojim prstom. On je stavljen u kovčeg saveza. Ostali zakon je ceremonijalni. On je stavljen pored kovčega. Kakve besmislene tvrdnje. Deset zapovijedi su srž čitavog zakona, moralnog i ceremonijalnog. Ostali zakon jeste tumačenje i razrada deset zapovijedi. Veliki dio tog ostalog zakona sadrži moralne zapovijedi. Ne znam da li to treba dokazivati ili je to jasno svakom ko je čitao Bibliju?kazivati ili je to jasno svakom ko je čitao Bibliju?okazivati ili je to jasno svakom ko je čitao Bibliju?

Nije nama kršćanima zaopvijeđena subota. To je za Židove i spada u ceremonijalni zakon. Nije cijela Biblija pisana za nas. ISUS KRIST je vjecna subota ,vjecni odmor u Kristu. Da bi pravilno razumjeli ovo sto ja tvrdim ,morate se prisjetiti ,pročitati cijelu Poslanicu Rimljanima da bi dobro shvatili sto je Isus Krist za nas napravio. Isus nam je dao jos Dvije Zapovijedi koje su iznad svih. Znate koje su . A mi tu ljubav uzvracamo svaki dan. Neko koga ljubiš iz svega srca ,ne moze biti zaboravljen 6 dana i sedmog ga se sjetiti. To onda nije ljubav nego obaveza.

Isus Krist je Bog. Nekoliko puta jasno je rekao ,"Ja jesam" ,"Samo se Bogu klanjaj i njemu jedino služi"to je i sotoni rekao ,U pocetku bijaše Riječ ,i Riječ bijaše u Boga ... Isus Krist je Riječ. Sin od Boga rođen moze biti samo Bog. Sin od kralja je kralj nije podanik ni u zemaljskom . Čovjek koji je novo stvorenje u Kristu ,zna zakon ,čita i sluša Božju riječ jer Duh Sveti djeluje u njemu. Zakon je tu da nas opominje i da znamo sto je tocno sve grijeh. Mozemo pogriješiti slucajno ,ali svjesno činiti grijeh to ne radi vjernik jer u umu zna zakon ,ali ako i pogrijesi imamo Isusa Krista koji nas opravdava u pokajanju. To sve radimo iz ljubavi prema Bogu ,zbog svega sto je učinio za nas ,zbog milosti koju smo primili. Ne sluzimo da bi ispunili zakon nego iz ljubavi koja dolazi iz srca.

Slažem se. Svi su u nebu u Kraljevstvu Božjem. Isus Krist je sjeo Ocu s desna. Svi su Kraljevstvu Božjem u Nebeskom Jeruzalemu .

Onaj tko vjeruje Isusu Kristu i u Njegovo savršeno,završeno djelo na križu ,postao je novi čovjek . Staro je prošlo ,novo dođe. Ne živim više ja nego Krist u meni. Kakve subote ? Krist je naša vječna subota. Ne slave vjernici stvoreno nego Stvoritelja,uvijek i zauvijek.

A gdje je Bog Otac ,gdje je Isus Krist sada ,gdje je Henok ,Ilija i Mojsije po tvom tumačenju?

Dan koji nikada ne završava. Neodređeni dan. Dan u kojeg ulazimo po vjeri. „Jer u počinak ulazimo mi koji smo povjerovali, kao što on reče: ‘Kao što se zakleh u svome gnjevu, neće oni ući u moj počinak; premda su djela dovršena od utemeljenja svijeta.’ Jer rekao je negdje o sedmome danu ovako: ‘I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih’.“ /Hebrejima 4,3-4 „Jer onaj tko je ušao u njegov počinak, počinuo je od svojih djela kao i Bog od svojih. Potrudimo se, dakle, ući u taj počinak da tko ne padne po istome uzoru te nevjere.“ /Hebrejima 4,10-11 „On ponovno određuje jedan dan, rekavši u Davidu: ‘Danas’, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: ‘Danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca svoja.’“ /Hebrejima 4,7 Jer on veli: ‘U doba prihvaćanja sam te uslišao i pomogao ti u dan spasenja: evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo, SADA JE DAN SPASENJA.’“ /2. Korinćanima 6,2 Tako gledajte kontekst Kristovog odgovora razbojniku koji je povjerova .