Leaderboard

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Uloga žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve tema je koja je stoljećima izazivala značajne rasprave i rasprave među kršćanima. Biblija sadrži različite odlomke koji govore o ulogama i odgovornostima žena, a te su odlomke različite denominacije i teološke tradicije tumačile na različite načine. Za početak, bitno je prepoznati da Biblija prikazuje žene u različitim ulogama, uključujući one u vodstvu, proricanju i podučavanju. Stari zavjet pruža brojne primjere žena koje su imale značajne uloge u Božjem planu. Na primjer, Debora je bila proročica i sutkinja Izraela (Suci 4:4-5), a Huldah je bila proročica koja je davala savjete kralju Jošiji (2. Kraljevima 22:14-20). Ovi primjeri pokazuju da je ženama povjereno vodstvo i naviještanje Božje riječi. U Novom zavjetu vidimo daljnje dokaze o sudjelovanju žena u službi. Jedan od najznačajnijih primjera je Priscila, koja je, zajedno sa svojim mužem Akvilom, točnije uputila Apolona, rječitog i učenog čovjeka, na Božji put (Dj 18,24-26). Osim toga, Feba se spominje kao đakon (ili službenica) crkve u Kenhreji i Pavao ju je pohvalio za njezinu službu (Rimljanima 16:1-2). Junia se spominje kao "istaknuta među apostolima" (Rimljanima 16:7), što sugerira da je imala značajan položaj unutar rane kršćanske zajednice. Međutim, postoje i odlomci u Novom zavjetu koji se tumače kao ograničavanje uloge žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve. Jedan od najčešće citiranih odlomaka je 1. Timoteju 2:11-12, gdje Pavao piše: "Žena treba učiti u tišini i potpunoj podložnosti. Ne dopuštam ženi da poučava ili preuzima vlast nad muškarcem; ona mora biti mirna." Neki su shvatili da ovaj odlomak znači da žene ne bi trebale imati položaje autoriteta ili poučavati muškarce unutar crkve. Još jedan odlomak koji se često spominje je 1. Korinćanima 14:34-35, gdje Pavao kaže: "Žene trebaju šutjeti u crkvama. Nije im dopušteno govoriti, ali moraju biti podložne, kao što zakon kaže. Ako žele raspitati se o nečemu, neka pitaju svoje muževe kod kuće; jer je sramota da žena govori u crkvi." Neki su ovaj odlomak protumačili tako da žene ne bi trebale govoriti ili propovijedati na crkvenim okupljanjima. Za razumijevanje ovih odlomaka ključno je razmotriti kulturni i povijesni kontekst u kojem su napisani. Rane kršćanske zajednice bile su smještene unutar šireg grčko-rimskog društva koje je imalo specifične norme i očekivanja u vezi s rodnim ulogama. U mnogim slučajevima, upute koje je Pavao dao bile su usmjerene na rješavanje specifičnih pitanja unutar crkve i osiguravanje urednog bogoslužja. Na primjer, u 1. Korinćanima 14, Pavao govori o situaciji u kojoj se neuredno i ometajuće ponašanje događalo tijekom bogoslužja. Njegove upute ženama da šute možda su bile odgovor na određene smetnje koje su uzrokovale neke žene u korintskoj crkvi. Slično tome, u 1. Timoteju 2, Pavao je možda govorio o pitanjima koja se odnose na krivo učenje i potrebu za odgovarajućom poukom i autoritetom unutar crkve. Također je važno napomenuti da Pavao potvrđuje jednakost muškaraca i žena u Kristu. U Galaćanima 3:28, on piše: "Nema Židova ni pogana, nema roba ni slobodnjaka, nema muškog ni ženskog, jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu." Ovaj stih naglašava temeljnu jednakost svih vjernika u Krista, bez obzira na spol, i sugerira da ograničenja postavljena ženama u određenim kontekstima nisu trebala biti univerzalna ili trajna. S obzirom na raznolikost uloga koje su žene imale u ranoj crkvi i kulturni kontekst restriktivnih odlomaka, mnogi nedenominacijski kršćani i znanstvenici tvrde da bi ženama trebalo dopustiti da propovijedaju i poučavaju unutar crkve. Oni tvrde da su darovi Duha Svetoga, uključujući poučavanje i propovijedanje, dani i muškarcima i ženama za izgradnju crkve (1. Korinćanima 12:4-11). Kao takve, žene treba poticati da koriste svoje darove za dobrobit cijele kršćanske zajednice. Nadalje, primjer samog Isusa daje uvjerljiv argument za uključivanje žena u službu. Isus je stalno kršio društvene i kulturne norme stupajući u kontakt sa ženama, poučavajući ih i uključujući ih u svoju službu. Na primjer, razgovarao je sa Samarijankom na zdencu i otkrio joj svoj identitet kao Mesije (Ivan 4,1-26). Imao je i učenice, poput Marije Magdalene, koje su prve svjedočile i objavile njegovo uskrsnuće (Ivan 20,11-18). Ovi primjeri ističu Isusovu radikalnu uključivost i vrijednost koju je pridavao ženama kao aktivnim sudionicama u njegovoj službi. Zaključno, iako postoje odlomci u Novom zavjetu za koje se čini da ograničavaju ulogu žena u propovijedanju i poučavanju, ti se odlomci moraju razumjeti u njihovom kulturnom i povijesnom kontekstu. Širi biblijski narativ pokazuje da je žene pozvane i opunomoćene od Boga da služe u različitim svojstvima, uključujući vodstvo i naviještanje evanđelja. Kao kršćanin, vjerujem da žene treba poticati da koriste svoje darove i pozive za propovijedanje i podučavanje unutar crkve, u skladu s načelima uzajamnog poštovanja, reda i izgradnje tijela Kristova.

Raj je spomenut u Bibliji još na samom početku, u Knjizi Postanka. Edenski Vrt prevedeno i kao Raj. I sjetimo se, u njemu je puno zasađenih stabala i Adamu i Evi su bila dostupna sva - pa tako i ovo koje ih je dovelo ovdje gdje smo sad svi, na ovoj zemlji u ovom oiketerionu koji podrazumijeva "privremeno ili trajno odsustvovanje" iz tog Raja. Krist je rekao: ja sam Vrata. I Stablo Života… Koliko je Rajeva u Bibliji spomenuto? Jedan jedini: Gan Eden. I kako Isus pojašnjava: u domu mojega oca puno je stanova. I meni najdraže i tek nedavno mi je Duh ukazao pažnju na to, su one dvije najprekrasnije riječi koje je Isus tu izgovorio: Bit ćeš SA MNOM u Raju. Usput budi rečeno, prekrasnu si sličicu postavio, mogla bih ju satima gledati. ❣️

Hvala, nešto sam sam radio na tu temu u hebrejskom narodnom izričaju pa poslušajte;

Омиљела ти је правда, и омрзао си на безакоње: тога ради помаза те, Боже, Бог твој уљем радости већма од другова твојијех. Jevrejima 1.9 Dakle se pomazanje Božije ogleda u pomazanju uljem radosti. Ta ako se ko pita da li je pomazan od Boga neka sebe preispita koliko u njemu ima ljubavi prema bližnjima jer je u toj ljubavi radost. Koliko u njemu ima milosti, zahvalnosti, smisla, mira, jer je u svemu tome radost i sve su to radosna osećanja. I onda će mu biti sasvij jasno da li je i koliko pomazan od Boga.

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

Zapisano u Bibliji i sačuvano u Crkvi.

A gdje piše da je milijardu parova stvoreno, e da?

Čovjek i nečovjek... U selu se znalo: niko nije imao šljivu kao Dragan. Njegov voćnjak, smešten na osunčanoj padini brda, bio je njegovo životno delo. Dragan je bio miran, vredan čovek koji je razgovarao sa svojim drvećem, orezivao svaku granu s ljubavlju i čije je voće uvek bilo najslađe i najskuplje na pijaci. Taj uspeh je bio trn u oku njegovom prvom komšiji, Milanu. Milan je bio čovek koga je životna sreća zaobilazila, uglavnom zato što je on zaobilazio rad. Njegova zemlja je bila zapuštena, puna korova, a on je dane provodio na ogradi, gledajući u Draganovo bogatstvo sa crnom zavišću koja mu je jela džigericu. “Lako je njemu,” mrmljao bi Milan, pljujući u prašinu. “Njemu i zemlja pomaže, a mene i bog zaboravio.” Nije video Draganove žuljeve, video je samo njegov pun ambar. Te jeseni, rod je bio nezapamćen. Draganove šljive su se plavile, grane su se savijale do zemlje. Milan je gledao to obilje i nešto je u njemu puklo. Nije mogao da podnese još jednu godinu u kojoj će Dragan slaviti, a on gledati. Noć je bila mračna, bez mesečine, savršena za zločin. Dok je selo spavalo, Milan je uzeo oštru testeru i preskočio ogradu. Ušao je u Draganov voćnjak kao lopov, ali nije došao da krade. Došao je da ubija. Sistematski, vođen slepom mržnjom, Milan je sekao. Jedno po jedno stablo. Zvuk testere je bio prigušen vetrom. Obarao je stabla stara dvadeset godina, ona koja su hranila Draganovu porodicu. Kada je završio pred zoru, voćnjak je izgledao kao bojno polje. Desetine stabala ležalo je na zemlji, sa zrelim plodovima koji su se gnječili u blatu. Milan se vratio kući, znojav i zadovoljan. “Sad smo jednaki,” pomislio je. Jutro je otkrilo užas. Dragan je izašao sa korpom da bere, ali se zaledio na kućnom pragu. Korpa mu je ispala iz ruke. Njegov ponos, njegov trud, sve je ležalo posečeno. Dragan je ušao u voćnjak, hodajući kao u snu između palih divova. Dodirivao je posečena debla, kao da opipava puls mrtvom prijatelju. Video je tragove čizama u blatu. Vodili su pravo ka Milanovoj ogradi. Nije bilo sumnje ko je to uradio. Bes mu je prostrujao venama. Hteo je da uzme sekiru. Hteo je da ode kod Milana i da mu naplati svaku šljivu krvlju. Krenuo je ka kapiji, stisnutih pesnica, spreman na osvetu. Ali onda je zastao. Pogledao je u Milanovu kuću. Video je Milanovu decu kako se igraju u dvorištu, u staroj, iscepanoj odeći. Znao je da Milan nema ništa. Ako ga prijavi policiji, Milan ide u zatvor, a ta deca ostaju na ulici. Ako ga napadne, niko neće dobiti ništa osim nesreće. Dragan je stajao dugo, boreći se sa sobom. A onda je pogledao u svoje oboreno drveće. Plodovi su i dalje bili tu. Bili su na zemlji, ali su bili zdravi, zreli i slatki. Dragan je obrisao suze, vratio se u kuću, ali nije uzeo oružje. Uzeo je gajbe. Prazne gajbe. I počeo je da skuplja šljive sa zemlje, jednu po jednu. Dragan je ceo dan proveo na kolenima u blatu. Nije zvao policiju, nije zvao rođake. Sam, u tišini, skupljao je hiljade šljiva sa palih grana. Ruke su mu bile izgrebane, leđa su ga bolela, ali nije stao dok i poslednji plod nije bio u gajbama. Milan je sve to posmatrao iza svoje zavese, srce mu je tuklo kao ludo. Čekao je policiju. Čekao je da Dragan dođe sa puškom. Ali Dragan je samo radio, pognute glave. “Šta to radi?” pitao se Milan, znojeći se od nervoze. “Sigurno skuplja dokaze.” Noć je ponovo pala. Milan nije mogao da spava. Griža savesti, pomešana sa strahom, pretvorila se u mučninu. U zoru, Milana je probudio zvuk. Nešto je tupo udarilo o njegov prag. Zatim još jednom. I još jednom. Skočio je iz kreveta, ubeđen da je Dragan došao da mu zapali kuću. Prišao je vratima drhteći, uzeo kuhinjski nož za svaki slučaj i naglo otvorio vrata. Nož mu je ispao iz ruke. Na njegovom pragu nije bilo vatre. Nije bilo policije. Tamo su stajale gajbe. Deset velikih, drvenih gajbi, napunjenih do vrha najlepšim, modrim, zrelim šljivama. Mirisale su na jesen i slatkoću. A na vrhu prve gajbe, zakačen za ekser, stajao je papir. Milan je pogledao niz put. Video je Dragana kako polako, umornim korakom, odlazi ka svojoj kući. Dragan se nije okrenuo. Milan je kleknuo i uzeo papir. Draganov rukopis bio je krup i jasan. „Komšija, Noćas je vetar bio jak, pa je oborio moje voće. Ja sam sam, ne mogu sve ovo da pojedem, a šteta je da trune. Znam da tvoja deca vole pekmez. Uzmi ovo. Neka im je na zdravlje. I ne brini za stabla. Koren je ostao. Izrašće nova, jača. A ti… ti zasadi svoja, da ne moraš da gledaš u tuđa. Ja ću ti dati sadnice na proleće.“ Milan je čitao poruku, a slova su počela da se mute. Suze, vrele i teške, kapale su na gajbu sa šljivama. Nije bilo optužbe. Nije bilo pretnje. Čovek kome je uništio život, čovek kome je isekao hleb, doneo mu je taj isti hleb na prag da nahrani njegovu decu. Milan je potrčao za Draganom. Stigao ga je na kapiji. Pao je na kolena u prašinu, hvatajući Draganove ruke, one iste ruke koje su juče sakupljale plodove njegove mržnje. “Ubij me, Dragane!” jecao je Milan. “Ubij me, to sam zaslužio! Ja sam posekao! Ja sam zver!” Dragan ga je podigao sa zemlje. Nije ga zagrlio, ali ga nije ni odgurnuo. Pogledao ga je u oči, mirno i duboko. “Znam da jesi, Milane,” rekao je tiho. “Ali ako ja tebi vratim zlom, ko će onda ostati da nam čuva decu? Zlo se zlom ne gasi, već se rasplamsava. Idi kući. Ispeci taj pekmez.” Tog dana, Milan je plakao dok je ložio vatru ispod kazana za pekmez. Njegova deca su jela slatko, ne znajući cenu. Ali Milan je znao. Od tog dana, Milan je postao Draganova senka. On je bio taj koji je prvi došao da pomogne Draganu da posadi nova stabla. On je bio taj koji je čuvao Draganovu kuću kad ovaj nije bio tu. Komšija mu je iz zavisti posekao voćnjak, misleći da će ga uništiti. Ali Dragan mu je uzvratio nečim što je oštrije od svake testere – dobrotom. I tom dobrotom nije spasio samo svoj voćnjak koji je ponovo izrastao, već je isčupao korov zavisti iz srca jednog čoveka i posadio seme prijateljstva koje je trajalo do kraja života. Preuzeto sa facebooka (Preuzeto od Željko Đaković)

SISTEM CITIRANJAJE PROBLEMATIČAN...OVDJE MI JE TEŠKO PISATI... Ali ću kratko odgovoriti na Piramidin komentar; Otac je JHVH 1 a Sin je JHVH2. Sin je Bog Izraelov. Dobro si primjetio da on Židove prati u sam Izrael...upravo zato jer je njihov Bog. To se potvrđuje u Hošei 1:7. Izaija na prijestolju vidi Jahvu Boga. Kojeg Jahvu? Pa Jahvu Krista. Apostol Ivan opisuje nevjeru Židova u Isusa (12:37) pa se u slijedećoj rečenici poziva na Izaijino proroštvo o Jahvi (kao Isusu) kojeg Židovi neće prihvatiti. Ključni stih kod Ivana je 41. u kojem stoji; “Tako reče Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.“ I u Otkrivenju imaš ukaze da na zemlju dolaze Otac i Sin, Ali Sin dolazi konkretno kao kralj Izraelov i sudac pa na kraju apostol pozdravlja samo Sinov dolazak "Dođi gospodine Isuse". Kralj Izraelov je Bog. Taj Bog je Isus. Kroz zlatna vrata u Jeruzalem ušao je Jehova (Sin). Prorok Jezekilj nas u stihu 44:1-2 izvještava o tim „zlatnim vratima“ kroz koja je prošao Isus bogočovjek; „I reče mi Jahve: "Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena.“ To je proročki stih jer ta vrata su bila zatvorena (zazidana) od strane muslimana u vrijeme osmanlijskog carstva. Na ta vrata ušao je Isus, Bog Izraelov, ali tada kao ponizni kralj Izraelov na magaretu. Prema proroštvu njega čekaju ta zatvorena, zazidana vrata te će ih on sam otvoriti u svom slavnom dolasku u Jeruzalem početkom Milenijuma. U starom zavjetu imaš slikovite opise Jahvine odjeće koju će krvlju uprljati spašavajući Izrael od napadača, a u Otkrivenju imaš ukaz da je Kristova odjeća crvena krvava. Isus je Jahve. Desetke ovakvih paralelnih ukaza ti mogu demonstrirati.

Grijeh je prešao na sve ljude jer su svi proizašli iz jednog Adama, a tvrditi, da eto, on je bio kriv, pa je pala krivnja na sve je teško održiva... tako nešto ne bi bilo pošteno...

I zašto bismo vjerovali da Muhamed, koji je živio 600 godina poslije Isusa, bolje zna o Isusu nego Pavle koji je živio u isto vrijeme i bio prihvaćen od Hristovih učenika kao apostol. Jasno piše da su sv. ap. Jakov i hrišćanske starješine SLAVILI BOGA kada im je sv. ap. Pavle objasnio šta je Bog preko njega učinio neznabošcima tj. koliko ih je prešlo u hrišćanstvo. Oni mu govore da odradi ritualne radnje očišćena koje Jevreji traže ne jer smatraju da Pavle radi i uči nešto pogrešno, već da pobije KLEVETE Jevreja, zato i kažu "svi će doznati, da ono, ŠTO SU ČULI ZA TEBE, ništa nije". d

Dakle, u stihovima koje si dao nigdje ne piše da su tugovali 100 godina! Nego se navodi kad su dobili Šeta. Pošto i dalje tvrdiš da su sigurno postojali neki drugi ljudi koje je Bog stvorio, kako onda objašnjavaš ovaj stih: Rim 5. 12. "Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše,"

Ne trpe jer ga nema. Trpi se samo u paklu. To je najveca prevara od svih , onima koji misle da su vjernici pa hodaju po svjetu bez Boga ,onda ce se u tom "međuprostoru " pokajati . Mozda bi bio dobro da se piše o pokajanju. To je prevažan čin. Samo dok si potpuno svjesno bice sa zdravim razumom donosis neku odluku pa tako i o pokajanju. Isuse Kriste ti stvarno nisi zaslužio umrijeti zbog mene jer na tebi ne bijaše grijeha ,ali ja jesam zgrijesila zato ti neizmjerno zahvaljujem na prevelikoj milosti i kajem se zbog svakog svog grijeha .Hvala ti sto si umjesto mene platio kaznu da ja mogu biti oslobođena i spasio me od vjecne smrti. Ti si moj Gospodin i Spasitelj iz iz ljubavi cu hoditi Tvojjm uskim putem koji vodi sve do Raja u Kraljevstvo Božjem.

“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.” (Matej 18,20)? Po mom skromnom misljenju "dva svijedoka" su simbol "malog stada", i to ne masovnih crkvenih denominacija u kojima su vecinom nepreumljeni ljudi na okupu iz pogresnih pobuda, kao da pripadaju nekoj politickoj stranki ,nego se radi o istinskim mirotvorcima koji ce se sinovima Bozim zvati.A takvih ljudi je jako malo.Ti se ne bave puno telogijom ali su postigli nivo preumljenja da mogu istinski ljubiti neprijatelje svoje i moliti za one koji ih progone.

Prilično je jasno da se to odnosi na lažne proroke sa kojima se Jeremija borio čitav svoj život. Ovo je besmisleno. Zašto bi Bog davao otkrivenja i pustio da ih ljudi tek tako iskrive? Koji je smisao toga? Zašto je tek kod Kur'ana odlučio da je dosta i da zapravo treba sačuvati ono što je rekao ljudima? Ispada da je Bog nepravedan jer pušta da ljudi ostaju bez istinitog otkrivenja.

Pa za tako nesto tvrditi moras staviti dokaze. Da vidimo.

Istinsko bogatstvo3 Ako tko uči išta drugo i ne slijedi zdravo učenje našega Gospodina Isusa Krista i naše učenje o ispravnom služenju Bogu, 4 oholi je neznalica. Takav je čovjek bolesno sklon svađi i hvatanju za riječi. To dovodi do zavisti, svađa, klevetanja, sumnjičenja, 5 neprestanih sukoba s ljudima pokvarenog uma, koji više ne znaju što je istina. Oni smatraju da je služenje Bogu način da se obogate. 6 Naravno, služenje Bogu donosi veliko bogatstvo ako je osoba zadovoljna onim što ima. 7 Jer, na svijet ništa nismo donijeli pa tako ne možemo ništa niti odnijeti. 8 Ali ako imamo hranu i odjeću, budimo time zadovoljni. 9 A oni koji se žele obogatiti, upadaju u iskušenje i u mnoge zamke ludih i pogubnih požuda koje vode u propast. 10 Ljubav prema novcu uzrok je svakog zla. Neki su toliko voljeli novac da su skrenuli s puta vjere i nanijeli sebi mnogo boli. 11 Ali ti, Božji čovječe, izbjegavaj sve to. Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, strpljivošću i blagošću. 12 Bori se da očuvaš vjeru! Osvoji vječni život, na koji si pozvan kad si ispred mnogih svjedoka dao lijepo priznanje istine! 13 Zapovijedam ti pred Bogom, koji svemu daje život, i pred Isusom Kristom, koji je svjedočio pred Poncijem Pilatom tu istu istinu: 14 izvršavaj što ti je naređeno da ostaneš čist i besprijekoran dok se naš Gospodin Isus Krist ne vrati. 15 To će u pravo vrijeme ostvariti Bog, blagoslovljeni i jedini Vladar, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. 16 On je jedini besmrtan i živi u nepristupačnom svjetlu. Njega nitko nikada nije vidio niti ga može vidjeti. Njemu zauvijek pripada sva čast i moć. Amen. 17 Zapovjedi onima koji su bogati stvarima ovoga svijeta da ne budu bahati. Neka ne polažu svoje nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nas bogato opskrbljuje svime da uživamo. 18 Neka čine dobro, da budu bogati dobrim djelima, da budu velikodušni i spremni podijeliti ono što imaju s drugima. 19 Tako će skupljati za sebe nebesko blago, čvrst temelj za budućnost, i uživati u istinskom životu. 20 Timoteju, čuvaj ono što ti je povjereno! Izbjegavaj isprazno svjetovno brbljanje i učenja suprotna istini koja lažno nazivaju »spoznajom«. 21 Neki koji su prihvatili tu »spoznaju« odlutali su od vjere. Božja milost neka bude sa svima vama! https://www.facebook.com/groups/2706982939504431

Vase sabiranje vas odnelo u verski otpad,zato se ja,sto se verske prakse tice,drzim iskljucivo principa TAKO RECE GOSPOD,jednostavno ako mi nesto nije jasno idem u Sveto Pismo i proverim dali je iko ikada imao neku versku praksu i ako je nije bilo - onda je odbacujem kao klasicno paganstvo ! Veruj mi,tako nikada ne mozes pogresiti.

Eh sto ti je kad mu nekom dan nije,covek dao i falsifikati pa ni s tim ne moze dokazati svoje verovanje... Dobro covece gde ovde pise da su se ZIVI LJUDI ljudi molili umrlom coveku da se ovaj moli za njih ?????? Ako imas citata,pa makar eto bio i falsifikat - daj ga iuznesi ili si priznaj bato da ste si na svoju ruku uveli verske novotarije pa idemo dalje,nista novo pod suncem,zar ne ?

NEUGASIV OGANJ ======== Neugasiv Oganj je povezan sa Vječnim Tijelima u kojima će svi NE spašenici biti uskrsnuti, a to znači i Vječnu Muku u Vječnom Ognjenom Jezeru u koje će i PAKAO – SMRT biti bačeni. .... JEREMIJA 21,12 dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja, ili će moj gnjev planut` poput vatre, raspalit` se NEUGASIVO zbog vaših opačina. NZNZNZ MATEJ 3,12 U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti OGNJEM NEUGASIVIM. MARKO 9,43 "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u PAKAO, u OGANJ NEUGASIVI. LUKA 3,17 U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti OGNJEM NEUGASIVIM.

Molim citat iz Svetog Pisma gdje to piše.

Pozdrav svima! Već neko vrijeme tražim kršćansku zajednicu i ljude koje zanima vjera. Nadam se da je ovo pravo mjesto za to i da ću uskoro pronaći nove kršćanske prijatelje :)

Jedan je Isus, druga dvojica anđelu. Sveti Duh se u Bibliji nikada ne prikazuje kao čovjek. To je ili golub, ili vatra, ulje, što samo govori da nije neko treće biće. Reci mi, kad kažeš moja ruka, noga - to sve pripada tebi. Božji duh, to pripada Bogu, to je njegov duh. Moj duh pripada meni, to nije nikakva druga osoba pored mene. Duh ima mnoge oznake: karakter, razum, život itd.

Ovom trenutku nalazimo se u najuzbudljivijem vremenu u povijesti, u kojem nam je Bog dao službu pomirenja. I sve je od Boga koji nas pomiri sa sobom po Isusu Kristu i dade nam službu pomirenja. – 2 Kor 5:18 Ova se služba do sada nije mogla propovijedati u bilo koje drugo vrijeme. Jer upravo je u ovo vrijeme Bog objavio da je njegova pravednost dana ljudima bez djela zakona! Umjesto toga, daruje se ljudima vjerom, i to vjerom u Kristovu pobjedu nad grijehom! „Ali sada se očitova pravednost Božja bez Zakona, o kojoj svjedoče Zakon i Proroci; Pravednost Božja koja je po vjeri u Isusa Krista svima i na svima koji vjeruju, jer nema razlike.” – Rimljanima 3:21-22 Specifične upute za naše današnje spasenje ne zahtijevaju djela, a ovaj aspekt čini sadašnje vrijeme jedinstvenim slavljem Božje milosti za sva vremena! Dok je rad na izgradnji Noine arke pratio njegovu vjeru, a žrtve onih pod zakonom pratile su njihovu vjeru, nikakvo djelo ne prati našu vjeru da bi se prisvojilo spasenje! Umjesto toga tražimo spasenje kroz jednostavnu vjeru u smrt Krista Isusa našega Gospodina i njegovu pobjedu nad smrću i grobom! Njegova se nevjerojatna milost pokazala kada je umro za nas kako bismo mogli biti pravedni pred Bogom na sudnjem danu. Kakvu veličanstvenu poruku moramo podijeliti sa svakim čovjekom! Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što je Krist za nas umro dok smo još bili grešnici. I to je isti Kristpo kojem smo sada primili pomirenje." – Rimljanima 5:8 - 11 Ljudi u svim vremenima mogu biti spašeni samo na temelju Božje milosti kroz Isusa Krista. Ironično, svjetske religije uče da što smo bolja osoba i što više dobrih djela činimo, to ćemo biti bliže spasenju. Da su naša dobra djela dokaz našeg spasenja. Ipak, poruka ovog vremena od Boga o spasenju ne tiče se naše sposobnosti da činimo dobra djela, već se umjesto toga vrti oko dobrog djela koje je izvršio Isus Krist na Kalvariji i koje je izvršio umjesto nas. Ako ste privrženi nekoj denominaciji koja svoja djela hvali kao standardom spasenja, sjetite se da se poslušnost vjere danas pokazuje, a ne djela: "Ali onome koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera računa u pravednost." – Rimljanima 4:5 Vaše vjerovanje u Kristovu smrt za vaše grijehe i uskrsnuće stavlja vas u pravedan položaj pred Bogom. Jednom kada ste spašeni i poučeni da sazrijete u svojoj spoznaji o Bogu i njegovoj ljubavi, vidjet ćete da: “…ljubav nas Kristova sputava; jer ovako sudimo, da ako je jedan umro za sve, onda su svi mrtvi; i da je on umro za sve, da oni koji žive više ne žive sebi, nego Onome koji je za njih umro i uskrsnuo .” – 2 Kor 5:14-15 Jedini način da danas budete spašeni je vjerovati u Kristovu krv kao plaću za svoj grijeh. „Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to ne od vas: to je dar Božji:” – Ef 2,8

Još kad bi znali sa koliko godina si počeo studirati, mogli bi ti tako izračunati godine 😁

Pozdrav svima. Drago mi je što sam ovde... a tu sam da diskutujemo o veri, Bogu, Pismu...Čitam Bbiliju preko tri decenije...možda i ponešto znam;)

Ne znamo gdje tačno. Šta rade tamo zavisi od toga da li su bili pravedni ili ne, ako su bili onda su u predokušanju vječnih blaženstava. Vaskrsenje je potrebno jer je odvojenost duše od tijela NEPRIRODNA. Duša želi da se vrati u prirodno stanje sjedinjenja sa tijelom. Da bi čovjek primio potpunu nagradu ili potpunu kaznu, potrebno je da bude u tijelu jer je čovjek i tjelesno biće, a ne samo duhovno.

Ovo bi imalo smisla da hrišćani smatraju da se rađanje Sina od Oca dešava na isti način kao razmnožavanje ljudi. Ali nije tako. Čak je i Hristovo tjelesno rođenje bilo besjemeno, a kamoli vanvremensko rađanje od Oca. I tu nema STVARANJA novog Boga, Sin nije stvoren (to se baš i ističe u Simvolu vjere), niti Sin ima početak, On je vječan kao i Otac. Bog je oduvijek trojičan. Niko od hrišćana ne negira da su pravednici imali simboličnu titulu "sinova Božijih", ali se ukazuhe na suštinsku razliku između te titule i Hristovog Sinovstva. Jedino Se za Hrista kaže da je JEDINORODNI Sin Božiji. Monogenes.

Hristos je jako puno puta Svoje pouke započinjao sintagmom "zaista ti/vam kažem" i u svakom slučaju bi odmah nakon toga uslijedila poruka. Nije dodatno precizirao vremenskom odrednicom "danas". Ne vidim razlog zašto bi Luka 23:43 bio izuzetak. Fokus će biti samo na Luki jer je to tekst u kojem se nalazi gornji stih ali u sva 4 Jevanđelja je ista priča: "Reče pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini." (Luka 4:24). "A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega." (Luka 9:27). "Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti." (Luka 12:37) "Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviće ga." (Luka 12:44). "I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega." (Luka 18:17). "zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega," (Luka 18:29) "I reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:" (Luka 21:3) Vidimo da u svim gore navedenim stihovima struktura izgleda ovako: zaista ti/vam kažem PORUKA. Nigdje ne ide zaista ti/vam kažem danas PORUKA. Sa tim u vidu, logičan zaključak je da je Hristova poruka razbojniku na krstu bila "danas ćeš biti sa Mnom u raju".

Amy Carmichael BITKA JE GOSPODNJA "Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas" (Pnz 1,30). Hvala Bogu za bojne retke u Bibliji. Svakoga dana našega života ulazimo u nepoznato, posebno svakoga ponedjeljka ujutro, jer tjedan će sigurno biti bojno polje, izvana, tamo gdje je vidljivo, i iznutra, u nevidljivom životu duha koji je često krajnje neprijatno bojno polje za dušu. Ovako ili onako, "Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas". Zatim dolazi riječ koja će, vjerujem, nekima od vas, kao i meni, donijeti vrlo lijepu utjehu, jer Duh Božji ide dalje te govori o pustinji i onome što se tamo dogodilo: "A vidio si ... (da) te Jahve, Bog tvoj ... nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića" (Pnz 1,31). Nije li bilo tako tijekom svih pustinjskih dana koje smo upoznali? Neće li on tako činiti i tijekom svih drugih sušnih mjesta koja leže pred nama? Postoji li onda išta i može li biti išta čega se trebamo bojati? Mi smo njegovi vojnici, hvala Bogu za to, ali mi smo i njegova dječica. "Nikada nećemo biti previše odrasli", kao što je to rekao brat Lawrence, "da nas on ne bi zagrlio i podragao."

"Jer nam se rodi Dete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." (Isaja 9:6)

Čistilište ne postoji i ovo je velika sotonska podvala da ce zbog toga mnogi zavrsiti u paklu. Dok smo živi i pri punoj svijesti biramo čiji smo. Ili smo Božji ili nismo. Kad te Bog odluči uzeti odavde ,nema nakon toga predomišljanja. Jer svi bi se tada predomislili ,vide Boga licem u lice (svoje duhovno) . Jer su blaženi oni koji vjeruju ,a ne vidješe !

Ako se vera oblikuje u dobrim delima, kako onda može to biti kriva vera, ako ima dobra dela? Možemo ovde da pišemo svašta i tačno i netačno ali tek kada uzmemo vreme da činimo drugima dobro, tek tada pokazujemo našu veru. A ako samo učimo bilo šta , to su samo reči i nemaju nikakvu vrednost ako se ne sprovedu u delo. Isus je učio: "Po delima njihovim ćete ih prepoznati." jer ako su dela njihova dobra, tada su i oni dobri. Bog kaže da čovek koji je zao ne može činiti ono što je dobro, jer pokuša li to, ili se Bogu pomoli, ne čini to sa pravom namerom, i ne pomaže mu ništa. Jer to mu se, ne računa u pravednost. Ako sada čovek koji je zao prinosi dar, čini to preko volje, radi toga mu se to računa isto kao da nije dao dar. Takođe se čoveku računa za zlo ako se pomoli ali ne sa pravom namerom srca. Da, ne pomaže mu ništa, jer Bog ne prima nikog takvog. Zao čovek ne može da čini ono što je dobro, niti daje dobar dar. Jer gorak izvor ne može davati dobru vodu, niti dobar izvor može davati gorku vodu. Čovek koji je sluga đavolov ne može da sledi Hrista, a ako sledi Hrista ne može biti sluga đavolov. Radi toga, sve što je dobro dolazi od Boga, a ono što je zlo dolazi od đavola, jer đavo je neprijatelj Bogu i bez prestanka vojuje protiv Njega, i poziva i mami na greh i da se neprestano čini ono što je zlo. Ali ono što je od Boga poziva i mami da se neprestano čini dobro. Radi toga poziva i mami da se čini dobro i da se Bog ljubi i da se Njemu služi, zato je to od Boga je nadahnuto. Eto zato sve ono što poziva da se čini dobro i navodi da se veruje u Hrista, objavljuje se moću i darom Hristovim. Tako savršenim znanjem prepoznajemo da je to od Boga. Ali sve ono što navodi čoveka da čini zlo i da ne veruje u Hrista i da ga poriče i Bogu ne služi, savršenim znanjem možete prepoznati da je od đavola. Đavo, naime, deluje na taj način, jer ne navodi nijednog čoveka da čini dobro, ne, nijednog. Niti anđeli njegovi, niti oni koji mu se podlažu. To je jednostavan princip. Ako mi sada neki Duh objavi da je Biblija istinita i bodri me da verujem u Hrista i da mu služim i svima dobro činim, onda to može biti samo od Boga.Ako nas bilo šta uči da odbacimo i oteramo Sotonu, i da volimo, obožavamo i služimo Spasitelju, kako može onda to biti od đavola? Da je tako, bio bi Sotona podeljen u sebi i uništio bi svoje carstvo, a Spasitelj je izjavio da to ne može biti.

Vjera proizvodi djela. "Vjera te tvoja spasila" da majka Kaananka (poganka) nije vjerovala u Krista nikad ne bi došla k Njemu i tražila da joj opsjednutu kćer izliječi. Vjera u Isusa Krista dovela ju je pred Njega.

Jedno je Spasitelj, a drugo je put ka Bogu, može netko tko ne vjeruje a činio je dobra djela, doći k Bogu u raj, i tek tamo kada dobije sve informacije prihvati Isusa kao Spasitelja, jer se život nastavlja, ne završava smrću, e da.

Rastimo u GospodinuZAŠTO SVETKUJEMO NEDJELJU, A NE SUBOTU? - Rastimo u Gospo...Podijelite ovo s prijateljima! U starozavjetnoj Knjizi Izlaska zapisano je kako Bog daje svom narodu 10 zapovijedi. Tamo piše: “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj Pavao je govorio da ne treba slaviti Subotu, a i sam Isus je subotom radio i rekao da je Gospodar subote, a pošto se sve važno u nedjelju događalo, i Uskrsnuće, i silazak Duha Svetoga, jasno je zašto je dan odmora za kršćane nedjelja, a ne subota, prva crkva se u nedjelju sastajala, a ne u subotu, mada ne vidim tu neki problem ako neki subotu slave kao dan odmora, dapače.

NE NAIVCI I DJECA nego samo VJERNI Bogu Jedinome Ocu YHVH i napisanom u Bibliji VJERUJU i ZNAJU da Bogu Jedinome Ocu YHVH - NIŠ nije nemoguće ------- a svak onaj koji ima tisuće mili bili... godine stvaranja NIJE VJERNIK nego je KRIVO vjernik - učenik svoga oca laži jer ne vjeruje Bibliji i Ocu YHVH ............. dokaži svoju TVRDNJU - sa 2-3 stiha stvaranje je bilo tisuće, bili mili...godina

Isus Krist je Bog. Nekoliko puta jasno je rekao ,"Ja jesam" ,"Samo se Bogu klanjaj i njemu jedino služi"to je i sotoni rekao ,U pocetku bijaše Riječ ,i Riječ bijaše u Boga ... Isus Krist je Riječ. Sin od Boga rođen moze biti samo Bog. Sin od kralja je kralj nije podanik ni u zemaljskom . Čovjek koji je novo stvorenje u Kristu ,zna zakon ,čita i sluša Božju riječ jer Duh Sveti djeluje u njemu. Zakon je tu da nas opominje i da znamo sto je tocno sve grijeh. Mozemo pogriješiti slucajno ,ali svjesno činiti grijeh to ne radi vjernik jer u umu zna zakon ,ali ako i pogrijesi imamo Isusa Krista koji nas opravdava u pokajanju. To sve radimo iz ljubavi prema Bogu ,zbog svega sto je učinio za nas ,zbog milosti koju smo primili. Ne sluzimo da bi ispunili zakon nego iz ljubavi koja dolazi iz srca.

TITU 1,11 NJIMA TREBA ZAČEPITI USTA jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka. TITU 1,13 Svjedočanstvo je to istinito. ZATO IH KARAJ OŠTRO da budu zdravi u vjeri, --------------- TITU 2,15 TO GOVORI, ZAPOVIJEDAJ, KARAJ SA SVOM VLAŠĆU. Nitko neka te ne prezire. --------------- 2. TIMOTEJU 4,2 propovijedaj Riječ, UPORAN BUDI - BILO TO ZGODNO ILI NEZGODNO – UVJERAVAJ, PRIJETI, ZAPOVIJEDAJ sa svom strpljivošću i poukom.

To što rekoh, ja samo držim deset zapovijedi.....ne ubij, ne učini preljuba.... ——- Vidiš , ni deset bozijih zapovjedi ne možeš držati . One su sav zakon , ostalih 635 je tumačenje , u kojim okolnostima se ove zaposjesti krše ! Čim kaže ne poželi ženu , da bi znao šta ne smiješ moraš to poželjeti da bi znao o čemu se radi . Tek onda možeš izabrati da to ne činiš . Samo razglabanje 10 BZ te hvata u zamku . Pavle piše o tome - da zakon ne kaže ne poželi , ja ne bih znao šta je požuda ! Daklem ne možeš držati samo devet božijih zapovjedi . A deseta te ubi , ako već ovih devet nisu . A ljubav pokriva grijeh ! Tko hodi po ljubavi , na njega nema uticaja zakon , jer ako uzmemo stroga pravila prometa , ljubazno propuštanje manjih vozila pokriva svaku tvoju prijašnju grešku . Ljudi pamte ! Postoje pravila ali ljubav ih zaobiđe , ili me mislite kazniti što volim ljude i ne mislim šta ne smijem ? Tko će od vas naći grešku kod mene da ne držim neku od 10 BZ , kad kroz ljubav djelujem ? Da li zakon brani dobra djela ? Ako iz ljubavi i pogriješite možete biti i herojima proglašeni , a ako u zakonu pogriješite vi ste onda prijestupnik !

Naravno da milost Božja jest bezuvjetna. Totalno. Spasenje je dar. Nije plaća. Kajanje nije uvjet spasenja, već čin ljubavi, pa i pameti. Kako i kaže: dobrota Božja vodi u pokajanje. (Ne obratno, kao da bi nečije pokajanje vodilo u blagodat Božju.) Čovjeka ne opravdava ni vjera ni djela. Spasenje je DAR od Boga. Čovjek može svojim djelima jedino POKAZATI u čemu (vjeruje da, ili je osvjedočen da, i uistinu) stoji, što ispred Jakov i citiran govori. Ni manje ni više, ništa više. I Pomirenje, Bog je u Kristu pomirio svijet. Kraj priče. I taj Kraj priče je Početak življenja Kristovog Evanđelja. Urađanja plodovima dostojnim metanoie - primljenog Spasenja pri punini svijesti za života ovoga.

Gore su ti stihovi iz Biblije pa proucavaj. Spasenje je uvijek bilo po vjeri bez djela. Mjesas spasenje i hod. Moj post je jednom spasen zauvjek spasen. I trebas razdvojiti Tjelo Kristovo od Izraela pa ce ti mozda bit jasnije.

Izvini brate, ali gde pise da je meni potrebno necije dopustenje da ja krstim? Hristos je rekao svima, a ne samo svestenicima: “Idite i načinite sve narode mojim ucenicima krsteci ih”. To je rekao svima, i tvoja je obaveza da krstavas i stvaras ucenike. Nije to obaveza nekakve institucije. Gde si ti procitao da trebas da uvodis krstenog u insituciju? Zar mu govoris “krstim te u ime Oca Sina i Svetoga Duha.. I sad si postao clan mormonske crkve..”.. Gde si to procitao? Filip kad je krstio coveka, odmah je ustao iz vode i nestao, a krsteni covek je otisao svojoj kuci radostan.. Nije ga dakle Filip uvodio ni u kakvu instiruciju da ga predstavi vrenicima.. Sta ti ovo govori? “I zapovedi da stanu kola, i sidjoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. A kad izidjoše iz vode, Duh Sveti pade na uškopljenika, a andjeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vide uškopljenik; nego otide putem svojim radujući se..” Gde je tu crkva? Pa covek ode radostan svojoj kuci.. Pavle kaze: “Ne znate li da ste vi crkva Božija, i da Duh Božij u vama živi?” Sta kaze? Ko je crkva? —> TI SI CRKVA! Ako si ti crkva Bozja, sto trazis crkve spolja? Zar ne znas da si ti hram Duha Svetog? Pa Novi zavet svakog vernika zove “stubom” koji se simbolicno ugradjuje u hram Bozji, i sacinjava jedno telo - Hristovo. Ako si ti Hristovo telo, ako si ti crkva sta trazis spolja? A da nije samo spolja, vec doslovno pokazuje ti i Hristos kad kaze: “razorite ovu crkvu i za tri dana cu je podici”. Ne govori on tu simbolicno vec misli i doslovno, i to simbolizuje Euharistija.. Ti postajes jedno bice sa njim, jer on u tebi zivi.. Tako smo svi jedno telo u Hristu, i zato je Hristos i molio Oca, da svi budemo jedno, on u nama i mi u njemu savrseno ujedinjeni. Izvini brate, ali Pavla su demoni znali kao sto znaju i tebe i mene i sve one koji su Hristovi. U prici je covek pokusao da izgoni demone (samo je pokusao), a bio je neobracen, i zato je demon skocio na njega.. To nema veze sa svestenickim stalezom, niti sa pripadnoscu instituciji, vec sa tim da li tebe Bog zna ili ne! Ti mozes biti i clan crkve i svestenik, ali ti niko ne garantuje da te demon nece rastrgati ako pokusas da ga isteras.. Niti si zasticen clanstvom niti stalezom! Inace, svi smo mi sveti, kako i kaze naziv tvoje crkve... Kada je Hristos rekao “Znate da knezovi narodni zapovedaju narodu, i poglavari upravljaju njim, ali medju vama da ne bude tako, nego koji hoce da bude veci, svima neka bude sluga”.. tu pokazuje da u crkvi ne postoji svestenicki stalez, vec su svi braca, svi su jednaki.. Podelu na svestenike i laike je izmislio djavo da bi napravio nered, i rasplinuo takmicarski duh.. To nije po pismu.. Uzmi sad Pismo pa citaj kod Petra: “A vi ste izbrani rod, CARSKO SVEŠTENSTVO, sveti narod..” Dakle TI KOJI SI SVEŠTENIK , trazis sebi svestenika, pastora ili nekog od autoriteta?Stvarno svasta!

Znas sta je problem, to sto oni nedelju povezuju sa kultom sunca - mitraizmom, a nisu proverili iz istorije da mitraizam tada nije ni postojao! Mitraizam nastaje dugo nakon Hriscanstva, naime u 4. veku, a Hriscani vec uveliko pre toga slave i pisu o nedelji. Zato i prvi crkveni oci nisu nedelju povezivali sa “danom sunca”, vec tek nakon 4. veka je povezuju, jer je tada i nastao mitraizam. Inace, mitraizam je teznja cara da nacini novu religiju koja bi bila prihvatljiva za sve (to je bilo politicko pitanje), pa je ubacio i neka Hriscanska verovanja kao sto su nedelja i vec dugo poznati Bozic. Bozic je povezao sa 25. decembrom, danom koji je Hriscanima unapred bio poznat, i nazvao ga rodjendanom boga sunca. Znaci, ni nedelja ni Bozic nemaju pagansko poreklo, a jos je manje je istina da Bozic ima veze sa brumalijama i saturnalijama. Ti praznici nikada nisu padali na 25. decembara, zavrsavali su se pre toga, dakle 24. decembra.. Znaci, 25. je bio slobodan dan kada se nista nije slavilo u rimskom carstvu. Hriscani dakle nisu nista preuzeli od pagana! Desilo bilo obrnuto - “pagani su preuzeli Hriscanske praznike” jer je mitraizam “sinkretisticka” religija, koja je preuzimala u sebe tudja verovanja i prakse, izmedju ostalih i Hriscanske.. Evo, pozivam vas da istrazite istoriju, ali ne u knjigama za osnovnu skolu, vec treba ici u biblioteku ili pretrazititi google, informacije su dostupne, ali je izostavljeno iz udzbenika i nije za siru publiku..

Da, Bog je svemoguć, i on želi svojoj djeci ispuniti sve želje - čak i ove da njihovi ljubimci budu opet sa njima.

Imao sam prilike da gledam na jutubu kako katolici uveravaju vernike da su spačeni silaskom svetoa duha jer su počeli da pričaju u jezicima. Oni ono blebetanje zovu govorom u jezicima, I sad je vernik očišćen i spašen. E tu je velika prevara, jer niko ne objašnjava da je Sveti duh duh ljubavi među braćom, duh bratoljublja i ljubavi prema bližnjima. I da tek kad čovek ima ljubav prema bližnjima biva stvarno očišćen Krvlju Hristovom i kršten duhom Ljubavi, Svetim duhom.

Ja bih još dodao da je oprost radi nas samih a ne radi drugih, Jer kad oprostimo mi više ne boravimo svojom pažnjom na mestu u našem umu gde se nalaze misli koje nas podsećaju na povredu koja nam je naneta. Stavili smo te misli u zaborav. One ostaju u našem sećanju ali mi više tamo ne boravimo svojom pažnjom. Tako da ako smo stvarno oprostili mi smo i zaboravili. A to znači da ne posvećujući više pažnju tim mislima mi oslobađamo sebe od gneva, besa, ljutnje, nezadovoljstva koje su nam te misli donosile . A sa oslobođenjem mi Dopuštamo našoj DNK da se razvije i omoćući ćelijama da obavljaju svoje poslove na održavanju života i tako čuvamo svoje zdravlje. Tako je oprost uslov za život u radosti. A da bi smo oprostili mi moramo nekako u svom umu opravdati čoveka koji nas je povredio. A da bi smo opravdali moramo se staviti u kožu tog čoveka, pa videti, da nismo mi na neki način isprovocirali njegovu reakciju. Možda mu je naišo loš dan, možda je već bio nervozan zbog nečega pa smo mu legli ko so na ranu. I kad opravdamo toga, mi smo tek onda spremni da oprostimo. I kad nas napadnu osuđujuće misli mi možemo da im odgovorimo opravdavajućim mislima i sprečimo ih da nas ponovo dovode u loše raspoloženje provocirajući naše loše ponašanje prema toj osobi. Tako se oprostivši mi oslobađamo od zla na koje nas naš intelekt nagovara .

1. "Život je protraćen ako ne shvatimo slavu križa, ne cijenimo ga zbog blaga koje on jest, i ne prionemo uz njega kao najveću cijenu svakog zadovoljstva i najdublju utjehu u svakoj boli. Što je nekoć bila ludost za mi – raspeti Bog – moramo postati naša mudrost i naša moć i naše jedino hvalisanje na ovom svijetu.” - John Piper 2. "Bog nikada nije rekao da će putovanje biti lako, ali je rekao da će se dolazak isplatiti" - Max Lucado 3. "Božjem djelu obavljenom na Božji način nikada neće nedostajati Božje zalihe." - Hudson Taylor 4. "Zapamtite tko ste. Ne pristajte na kompromis ni za koga, iz bilo kojeg razloga. Vi ste dijete Svemogućeg Boga. Živite tu istinu." - Lysa Terkeurst 5. "Neka Božja obećanja obasjaju tvoje probleme." - Corrie Ten Boom 6. "Krist je doslovno hodao u našim cipelama." - Tim Keller 7. "Briga ne isprazni sutrašnjicu od svoje tuge; ona danas prazni svoju snagu." - Corrie Ten Boom 8. "Volja Božja neće nas odvesti tamo gdje nas milost Božja ne može održati." - Billy Graham 9. "Vjera ne uklanja pitanja. Ali vjera zna kamo ih odvesti." - Elisabeth Elliot 10. "Bog će te dočekati gdje jesi kako bi te odveo kamo On želi da ideš." - Tony Evans 11. "Najbolje i najljepše stvari na ovom svijetu ne mogu se vidjeti niti čuti, već se moraju osjetiti srcem." - Helen Keller 12. "Svi smo suočeni s nizom sjajnih prilika briljantno prerušenih u nemoguće situacije." - Chuck Swindoll

Faith, dobro nam došao/la 😁