Leaderboard

Rim. 1, Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio. Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora. Rim. 2, Jer Bog ne gleda, tko je tko. Koji god bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi. Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon. Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon. Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane, Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu. I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. Trebalo bi da je jasno. Taj baš porodični čovek, poštenje, pravednost, milosrdnost, ljubav, samo još bar malo nešto biti zainteresovan za neke božanske i duhovne stvari, iako, Božija milost i promisao su velike baš za svakog čoveka, ima tu raznih mogućnosti, čak i za tebe Obični. 😎

Sv. Jovan Bogoslov je bio U DUHU kada je vidio Oca i Jagnje tj. Sina. Eto gdje je bio Sveti Duh. Ne treba zanemarivati stihove gdje se Otac, Sin i Duh Sveti zajedno pominju: "19. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga duha." (Matej 28:19). "13. Blagodat Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha sa svima vama. Amin." (2 Korinćanima 13:13). Osvrnuo bih se nakratko i na navode koje se odnose na 1 Jovanovu. Apostol Jovan zaista piše da je zajednica hrišćana sa Ocem i Isusom Hristom, ali isto tako navodi da je takva zajednica moguća jedino Duhom Svetim: "13. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega." (1 Jovanova 4:13). To je odgovor na pitanje gdje je Duh Sveti. Ne može se biti jedno sa Ocem i Sinom, osim preko Duha Svetog. U zajednici sa Ocem i Sinom se "krije" Duh Sveti.

Isus je rekao ne ponavljajte isto. No, kad nešto molim, molim ustrajno dok ne dobijem odgovor. Smatram da je tak sa većinom.

Gospod nam je lepo objavio unapred: "Kakvim sudom sudite - sudiće vam se, i kakvom merom merite - odmeriće vam se." Kod nas postoji uzrečica: "Mogu da prosudjujem (o nečijim delima) - ne smem da mu/joj sudim." Kada ovo spojimo sa "Milost slavi pobedu nad sudom", onda dobijemo (barem ja dobijem ;) ) da treba u svom srcu i mislima da opravdavam tudje greške i nalazim "olakšavajuće" razloge za tudje grehe. Sve je to već zapisano u Svetom Pismu, samo ga treba molitveno čitati.

DA LI KRŠTENJE U VODI GARANTUJE ČOVEKU SPASENJE Danas među velikim brojem ljudi i žena u različitim crkvama - vlada jedno ustaljeno mišljenje 'da krštenje u vodi, pa time i pristupanje u članstvo crkve - sami po sebi garantuju spasenje. Mnogi smatraju da je krštenje samo sebi cilj, i da ne postoji ništa ispred ili iza toga, osim nekakvog oblika formalne vere koja se zasniva na ispovedanju usnama. Da li je samo krštenje dovoljno za spasenje. Šta biblija Božja reč govori o tome, i šta po njenom učenju garantuje spasenje. Na kraju, šta predstavlja sam čin krštenja u vodi. Krštenje je vid ritualnog pranja, koje je bilo poznato još u starom zavetu. Jevreji su bili striktni u upražnjavanju ovog obreda. On se pominje i u jevanđeljima, gde su Jevreji optužili Isusove učenike zašto ne peru ruke pre jela, jer su verovali da jedenje neopranim rukama može duhovno uprljati čoveka. Isus je tom prilikom rekao 'da jesti neopranim rukama ne može duhovno uprljati čoveka, već ono što izlazi iz srca: "Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kradje, lažna svedočanstva, hule na Boga. I ovo je što pogani čoveka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čoveka" ( jevanđelje po Mateju 15. 19 - 20 ). Kada je Jovan krstitelj došao na reku Jordan i počeo da krsti, za Jevreje to nije bila nepoznata stvar, ali su ga pitali zašto krštava: "I behu poslanici od fariseja, I zapitaše ga govoreći mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos ni Ilija ni prorok? Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom a medju vama stoji koga vi ne znate. On je Onaj što će doći za mnom, koji beše preda mnom; kome ja nisam dostojan odrešiti remen na obući Njegovoj" ( jevanđelje po Jovanu 1. 24 - 27 ). Novozavetno krštenje po bibliji simbolično predstavlja pranje od greha. Postoji scena iz jednog starog Japanskog filma, u kome jedna gejša posle ubistva koje je počinila, klečeći pred lavorom sa vodom - sumanuto pere ruke u vodi uz suze i jecanje. Ova slika je identična biblijskom događaju suđenja Gospodu Isusu Hristu pred Pilatom. Tu vidimo da je pilat posle neuspelog pokušaja da oslobodi Hrista - uzeo lavor sa vodom, u kome je oprao ruke rekavši 'da on nije kriv u krvi ovog pravednika. "A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu. Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne" ( jevanđelje po Mateju 27. 24 - 26 ). U ovom kontekstu postavlja se pitanje 'da li voda ili pranje u vodi može oprati čoveka od odgovornosti za zla dela koje je činio? Biblija daje nedvosmislen odgovor na ovo pitanje. Što se tiče biblijskog učenja o spasenju, u bibliji postoje paralelni koraci koje čovek treba da učini u tom cilju ostvarenja ličnog spasenja. Bog je po bibliji ljubav, i on teži da sve ljude privuče k sebi sa ciljem da ga upoznaju, da upoznaju njegov plan spasenja sveta koji je on stvorio i da ga prihvate, a koji je ostvaren dolaskom Gospoda Isusa Hrista koji se žrtvovao za grehe sveta Bog u ostvarenju ovog plana spasenja na ličnom pojedinačnom nivou - vodi svakog čoveka ponaosob, i deluje svojom oživljujućom prosvetljujućom silom - ako su ljudi potpuno iskreni i rešeni u toj nameri da ovaj plan spasenja sprovedu iskustveno u lični život. U tom cilju na prvom mestu Bog poziva čoveka na biblijsku edukaciju u reči Božjoj, kroz koju deluje sila Svetoga Duha, koja vodi čoveka na sledeći krorak, a to je da u njemu probudi žalost zbog greha i duh pravog pokajanja, i želju da se očisti, i da se preda Bogu, i obrati. Božja reč o tome kaže: "Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio, I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa. Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen" ( 2 poslanica Timotiju 3. 16 - 17 ) "Osveti ih istinom svojom: riječ je tvoja istina" ( jevanđelje po Jovanu 17. 17 ) "Kao prerođeni ne od sjemena koje truhne, nego od onog koje ne truhne, riječju živoga Boga, koja ostaje dovijeka. Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava čovječija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade; Ali riječ Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je riječ što je objavljena među vama" ( 1 poslanica Petrova 1. 23 - 25 ) U pogledu Božjih poziva na pokajanje i obraćenje Božja reč kaže: "Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih, da dodju vremena odmaranja od lica Gospodnjeg" ( dela apostolska 3. 19 ). "Zato još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim i posteći i plačući i tužeći. I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrdjem i kaje se oda zla" ( knjiga proroka Joila 2. 12 - 13 ). Ovo iskustvo ako ga čovek doživi - vodi ka tome da on donese odluku, da kao potvrdu iskustva koje je doživeo sa Bogom obavi obred krštenja. Isus je u razgovoru sa Jevrejskim rabinom Nikodimom rekao: "Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može videti carstvo Božije. Reče Nikodim Njemu: Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se? Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Šta je rodjeno od tela, telo je; a šta je rodjeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi" ( jevanđelje po Jovanu 3. 3 - 7 ). Apostol Petar je u svom govoru okupljenim ljudima u Jerusalimu na pedesetnici rekao: "Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovog Isusa koga vi raspeste. A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta ćemo činiti, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje greha; i primićete dar Svetog Duha; Jer je za vas obećanje i za decu vašu, i za sve daleke koje će god dozvati Gospod Bog naš. I drugim mnogim rečima svedočaše, i moljaše ih govoreći: Spasite se od ovog pokvarenog roda" ( dela apostolska 2. 36 - 40 ). U skladu sa iznesenim koracima koje čovek treba da učini uz Božju pomoć u ostvarenju svog ličnog spasenja, oni su sledeći: 1. Spoznaja plana spasenja iz reči Božje. 2. Pokajanje za prošle grehe. 3. Predanje sebe Bogu. 4. Obraćenje. 5. Krštenje vodom i Duhom ili nanovorođenje. 6. Posvećenje. Ova poslednja tri koraka čini Bog u biću čoveka koji je ispunio uslove sadržane u prva tri koraka. Krštenje u vodi po bibliji je bitan element u spasenju. Ali, samo krštenje u vodi bez sticanja gore opisanog iskustva sa Bogom - predstavlja samo obično kupanje bez nekog određenog značaja. Može se reći, da je krštenje u vodi čovekova javna potvrda pred mnogim svedocima, i celim nebom - iskustva koje se prethodno u njemu dogodilo. Danas po različitim crkvama vlada jedno opšte stanje verskog formalizma. U njima ima mnogo ljudi i žena koji su kršteni u vodi. Ali nažalost, ima malo onih koji su iskreno potpuno predani Bogu, i kršteni Duhom Svetim koji je u njima izvršio promenu srca i misli. Još jedna prevara je ta, da mnogi misle ako su kršteni u vodi, da su automatski doživeli i krštenje Duhom, i ako nisu nikakvo vidljivo iskustvo promene doživeli u svom biću, niti smatraju da je to potrebno. Zato u bibliji postoji jedna poruka koju Isus verni i istiniti svedok upućuje svojoj crkvi, a nazvana je "poruka Laodikejskoj crkvi" Ovom porukom on prikazuje pravo stanje crkve, ali joj upućuje i određene savete kako bi iz tog verskog formalizma izašla. Ova poruka glasi: "I andjelu laodikijske crkve napiši: Tako govori Amin, Svedok Verni i Istiniti, Početak stvorenja Božijeg: Znam tvoja dela da nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih. Jer govoriš: Bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesrećan, i nevoljan, i siromah, i slep, i go. Savetujem te da kupiš u mene zlato žeženo u ognju, da se obogatiš; i bele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očnom pomaži oči svoje da vidiš. Ja koje god ljubim one i karam i poučavam; postaraj se dakle, i pokaj se. Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom" ( otkrivenje Jovanovo 3. 14 - 20 ). U ovoj poruci crkva je opisana kao mlaka, što upravo predstavlja mnoštvo krštenih vernika u vodi, ali bez ličnog iskustva sa Bogom. Njoj fale sledeći elementi sadržani u ovoj poruci: 1. ZLATO ŽEŽENO U OGNJU - što po bibliji predstavlja čistu živu veru koja kroz ljubav postaje delotvorna. 2. BELE HALJINE - što predstavlja Hristovu pravednost kojom on prekriva duhovnu golotinju. 3. MAST OČINJA - što predstavlja pomazanje Duhom Svetim koji daje duhovni vid. Sve ovo opisano pokazuje da samo krštenje nije dovoljno za spasenje ako čovek nije doživeo unutarnje duboko i sveobuhvatno iskustvo sa Bogom, potpuno se njemu predao, obratio, i doživeo nanovorođenje Svetim Duhom, i živi svakotrenutačnu zajednicu sa njim - rastući u veri u savršenog čoveka, u meru rasta visine Hristove. "Da se sveti priprave za delo službe, na sazidanje tela Hristovog; Dokle dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanje Sina Božijeg, u čoveka savršenog, u meru rasta visine Hristove" ( Efescima poslanica 4. 12 - 13 ). Na kraju, da li će Bog odbaciti nekoga ako nije kršten u vodi, a iskreno veruje u Boga i predaje mu se, i živi po njegovoj reči? A to može biti slučaj zbog okolnosti u kojima čovek živi, ili nekih drugih razloga. Ne. Bog neće odbaciti nikoga. Ali to ne treba da bude pravilo. Svako treba da se moli Bogu, da doživi lično iskustvo sa njim, a Bog će ga voditi šta da čini, i šta je njegova volja i u pogledu krštenja.

Pismo jasno kaže da je to bio Samuilo: "A Samuilo reče Saulu: zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je otstupio od mene, i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta ću činiti." (1 Samuilova 28:15). Ovu pocrvenjena riječ nije izrekao ni Saul ni gatara, već je ovu identifikaciju naveo sam bogonadahnuti autor teksta. Što se tiče pitanja koja su postavljena, dobar odgovor daje sv. Anastasije Sinait: "Pitanje 63. Da li je tačno da je gatara dovela Samuila [iz podzemlja] Saulu (videti 1. Samuilovu 28:7-25)? Odgovor Da. Jer sve duše, i svetih i grešnika, bile su pod vlašću đavola dok Hristos, sišavši u pakao (1. Petrova 3:19), nije rekao „onima u okovima: 'Izađite'; i onima koji su držani [u tami]: 'Nađite slobodu'“ (Isaija 49:9). Poslušajte i [apostola] Pavla, koji kaže da je „smrt, to jest đavo, vladala od Adama do Mojsija, ili do ispunjenja zakona, i nad onima koji nisu sagrešili na način sličan prestupu“ [Adamovom] (Rimljanima 5:14), to jest, [vladala je] i nad dušama svetih."

Zakon kao sila grijeha, mogao si dati malo veći uvod. Što Dekalog ima sa našim grijesima. Jednostavno on je ogledao. Kad si prljav vidiš se u ogledalu i onda trebaš vodu da opereš lice. Tako u Zakonu vidiš da si sagriješio, i onda trebaš Kristovu krv da te očisti od grijeha

Zena je videla Samuila, pise odmah recenicu pre: „Kad žena ugleda Samuila, povika iza glasa…“ (1 Sam 28,12). Sam tekst ga naziva Samuilom, ne nekim duhom ili demonom, on ga ne navodi na zabludu i jos izgovara prorocanstvo koje se ipunjava i u skladu je sa Bozijom voljom. Pismo nigde ne kaže da se Samuilo posle smrti nalazio u „raju“ u kasnijem, novozavetnom smislu, pa zato ni njegovo „izlaženje iz zemlje“ ne predstavlja argument protiv stvarnosti javljanja. Starozavetni jezik koristi izraz Šeol kao opšte prebivalište umrlih, a opis „izlaska“ odnosi se na način pojavljivanja, a ne na geografsku lokaciju duše. Bog u Pismu više puta deluje suvereno i kroz grešne ili zabranjene okolnosti, ne da bi ih opravdao, već da bi izvršio sud, kao što je to slučaj sa Valaamom ili Kajafom, ttako i ovde javljanje Samuila ne predstavlja potvrdu vračanja, nego osudu Saula i potvrdu već izrečene Božje presude. Pozivanje na Propovednika da „mrtvi ne znaju ništa“ odnosi se na njihovu neaktivnost u ovom svetu „pod suncem“, a ne na ontološko negiranje svesti posle smrti, što potvrđuje i isti autor kada kaže da se duh vraća Bogu koji ga je dao.

Čovjek je jedno, nešto ovakvo, a Bog je drugo, nešto onakvo. A način jedinstva čovjeka i Boga je nešto što je opet složeno i mi to teorijski jako slabo poznajemo.

Jer tako Biblija kaže, a drugo pitanje. Uvijek sam mislio da je Jahve pravo, dok nisam pogledao ovaj video. Nehemija Gordon je jedan odličan židovski skolar koji je pronašao nešto zanimljivo, gdje dao truda da to istraži. Ipak su Židovi to, neću pustiti da mi pogani popuju.

Otkrivenje je napisano na grčkom. Bilo koje hebrejsko Otkrivenje je samo prevod originala.

Ne, a lako je to i dokazati: "12. Evo dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim. 13. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak." Dakle Onaj Koji je Alfa i Omega dolazi uskoro. A za koga Se kaže da dolazi uskoro u Otkrivenju: "20. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!" (Otkrivenje 22:20).

Svi su oni tobože „crkva“ a nije niko. Crkva je skrivena sasvim na drugom mjestu. Da katolici i pravoslavci i svi drugi nisu crkva jasno je iz proroštva o događanjima u posljednjem vremenu; Isus utvrđuje novi savez sa prvim svecima doma Izraelovog početkom Milenijuma. Jahve kaže za to vrijeme „Sklopit ću savez sa vama kad vas očitim od vaših grijeha“. Dakle trebaš katolike i pravoslavce pitati jesu li njihovi „sveci“ bili bez grijeha. I ne samo da se crkva budi tada i tamo, nego se za sve narode svijeta kaže da će imati obavezu hodočastiti Jeruzalem i da će ih u poičetku tamo voditi Židovi koji prežive i zateknu se u našem, nežidovskom svijetu. I što će raditi u Jeruzalemu? Idu se pokloniti Jehošui slušati nauk njegov i njegovih učenika da se upoznaju sa Božjim zakonom. Tog upoznavanja i primanja duhovnih znanje ne bi bilo da današnje crkve imaju Božji blagoslov, da imaju nasljeđenu ranoapostolsku crkvu i njen nauk.

Čovjek je biće vjere, ali na samoj vjeri ne možemo se zaustaviti jer je čovjeku važno uvjerljivo spoznavanje Boga, spoznavanje i umom i čulima. Svakom čovjeku, umnom biću koje je stvoreno „na Božju sliku i priliku“ omogućeno je dakako individualna mogućnost spoznavanje svojih grijeha, čišćenje istih nakon čega slijedi duhovno buđenje, posvećenje i živa spoznaja Boga. No taj samotnjački duhovni put je težak a oni koji se nude kao realizirani duhovni učitelji u velikom broju su sami prevareni i tu prevaru prenose na svoje naivne učenike. Ovdje neću govoriti o tome nego o onome što nudi Bog u obliku buđenja kolektiviteta ljudi i naroda u Posljednje vrijeme ljudske povijesti. U toj Božjoj ponudi nudi se narodima blagoslovna ponuda na više razina. Prva ponuda je posrednik Krist ili židovski rečeno Mesija. Bog se skromno unižava kroz Ješua (Isusa) ili Sina čovječjega koji prikriveno nosi svojstvo JHVH. Druga razina posredništva je odabrani Božji narod sa Božjom zemljom Izrael preko kojeg primamo Božje blagoslove ili Božje prokletstvo zavisno o tome kako se odnosimo prema Židovima i Izraelu kao kolektivitetu i kao pojedincima. I kad kažem „i kao pojedincima“ mislim na situaciju poniznog prihvaćanja onih Židove koji će se nametnuti kao duhovni učitelji novog svijeta u razvoju, svijeta koji će dočekati milenijsko vrijeme Mesijine vladavine iz Jeruzalema. Ta pozicija Židova je razumljiva jer određena grupa istih prvi ulaze u svetost, bezgriješnost ili duhovnu čistoću. To je proročka informacija. Kao takvi ti židovski prvaci postaju duhovni učitelji svijeta. To je u skladu i sa Isusovom najavom: „Spasenje dolazi od Židova“. Tada preživjeli iz Crkve ili današnjih kršćana ulaze u nužno shvaćanje te stvarnosti, unizuju se da bi postali učenici.To je u skladu sa Isusovim savjetom „Tko se ponizuje uzvisit će se“. Izrael je budući duhovni i proročki orijentir i blagoslov cijelom svijetu. Čudne i moćne stvari počet će se događati u Izraelu. Zasad je Izrael samo proročki orijentir. U duhovnom smislu nazire se Izraelovo svjetlo. U njemu se budi mesijanstvo ili prihvatanje Ješue Mesije, nama poznatog kao Isusa nazarećanina, kojeg su dali razapeti na križu u davnom vremenu 1. stoljeća. Taj mesijanski pokret koji je podupren nezavisnim kršćanskim misliocima zapadnog svijeta trenutno prolazi kroz zanimljivu fazu otkrivanja izvornijih evanđeoskih hebrejskih spisa sa ostalom povijesnom i arheološkom pozadinom. Proroštva o prvenstvu Izraela mogu se otkrivati od Mojsijevih prorokovanja, prorokovanja psalama te starozavjetnih „velikih“ i „malih“ proroka sve do proročkih ukaza Isusa i apostola. Drugo razdoblje je poslije Isusa, u vremenima crkve kada se razvija duhovna degradacija kroz teologija zamjene koja poluistinama i lažima tumači Bibliju poradi odbacivanja doslovnog Izraela i zamjenjuju ga „duhovnim Izraelom“. Dobra stvar je da biblijska proroštva govore i o Posljednjem vremenu gdje se u vrhuncu „harmagedonskih“ događanja ista skoncentrirano sagledavaju u Izraelu i oko Izraela gdje Krist ili Mesija uništava „sve vojske svijeta“ (biblijskog svijeta ili naroda oko Izraela), pa prema tome Harmagedon nema univerzalna svjetska svojstva ili svojstva proširenog „duhovnog Izraela“, jer se harmagedonske bitke precizno opisuju oko Jeruzalema, u Izraelskim planinama i u Jošefatskoj dolini. U bit po cijelom području današnjeg Izraela. I kad se proročki opisuju razlozi dolaska i intervencije Mesije onda se navodi njegovo spašavanje svog naroda Izraela i uništavanje onih koji su napali Izrael i imali namjeru podjeliti njegovu zemlju Izrael. Dakle radi se o spašavanju doslovnog Izraelskog naroda i doslovne zemlje Izrael. Zlonamjerna teologija zamjene može čak i ovdje uvoditi ideje „duhovnog“ Izraela i „duhovne“ Izraelske zemlje, kao i „duhovni“ Jeruzalem koji silazi sa Neba sa ciljem da podrži posljednji otpor teologije zamjene. Ali pečat prorokovanja koji se suprostavlja teologiji zamjene, uništava i takve ideje proročkom preciznošću da će se u Izraelu uz jugoistočno Mrtvo more pokapati šest mjeseci harmagedonske „vojske svijeta“. Dakle harmagedon je u Izraelu a ne cijelom svijetu. Proroštvo kaže da će i cijeli svijet imati svoje strašne ratove koji dakako nisu izraelsko-harmagedonski, te se napominje da poslije tih ratova neće imati tko pokapati mrtve. Dakle bit će i težih ratova po svijetu ali ta događanja za proroke nisu bitna. Izrael je bitan. I zadnje najvažnije proročke činjenice protiv tzv. „duhovnog Izraela“ i teologije zamjene su proroštva koja naširoko opisuju situaciju oko Izraela poslije harmagedonske bitke , tj. u početak Milenijskog vremena. I tu je doslovni Izrael a ne „duhovni Izrael“ u centru svijeta jer se opisuju obvezna hodočašća preživjelih naroda svijeta u Izrael i Jeruzalem jer će doslovni narodi svijeta za rukav hvatati doslovnog Židova i moliti ga da bude vodič u hodočasnički odlazak u Jeruzalem. Ta proroštva su „torta“ prorokovanje protiv teoretičara teologije zamjene o „duhovnom“ Izraelu i „duhovnom“ Židovu, a „šlag na torti“ su proroštva koja govore da će narodi svijeta dolaziti u Jeruzalem između ostalog i da se /bolje/ upoznaju sa Božjim naukom i zakonom. U samom Jeruzalemu ih čekaju sveci Izraelovi puni mudrosti i znanja o Bogu. Da su kojim slučajem kršćanske pristalice „teologije zamjene“ u pravu i da je kod njih centar kršćanske mudrosti onda kršćani ne bi trebali „hvatati Židova za rukav“ da ih vodi u Jeruzalem čuti novi Božji nauk jer je, prema njima taj nauk već danas kod njih. Dakako oni se i jesu nametnuli kao širitelji takozvanih novozavjetnih evanđelja apostola, ali koliko su u tome precizni i uspješni to je drugo pitanje. Isus je za svoju evangelizaciju rekao „Imao bih vam puno toga reći ali niste spremni da nosite“ što ukazuje na djelomičnu snagu „novog zavjeta“ jer zapravo prava je činjenica da je novi zavjet sa Isusom na „posljednjoj večeri“ tek započet sa Židovima, a sa njegovim drugim dolaskom on će biti učvršćen novim, produbljenim Isusovim učenjem i buđenjem, posvećenjem jeruzalemskih Židova kao matice širenja stvarnog i potpunog Evanđelja po svijetu. Sve ovo iz uvoda biti će i dokazano u narednim tekstovima. U tom smislu mogu reći „žalim slučaj gospodo iz vatikanske „svete stolice“ i drugih „stolica“ i njihovih „mudraca“ i rukovoditelja raznih kršćanskih konfesija jer pravu će sreću imati oni koji će se imati prilike poniziti pred Mesijom i Ješuom , kraljem Izraelovim u Jeruzalemu, i pred 14400 Izraelovih svetaca ili kraljeva, sudaca Izraelovih plemena, učitelja svijeta koji će „prvi ući u spasenje“ i svetost kao što o tome piše apostol Pavao. Da bi ušli u tu sreću danas trebamo osim razvijanja vrlina i mudrosti probuditi i uvide oko važnosti Izraela i njegove nadolazeće uloge u budućnosti. I ako kršćani zazivaju prema Otkrivenju „Dođi Gospodine Isuse…“ onda će uskoro morati imati još jasniji zaziv „…u svoju zemlju Izrael i spasi svoj narod“ jer je i naše spasenje navezano na njihovo spasenje. Bog je nežidovima naredio da tješe Izrael i da se mole za Izrael i po toj osnovi poziv „Dođi Isuse“ vezan je uz Isusovo spašavanje Izraela. Trebamo znati što proroštvo govori o tome – zašto Mesija dolazi drugi put. Teoretičari teologije zamjene znadu se ponekad pohvaliti da oni ne moraju ništa svojega izmišljati jer „Biblija tumači sama sebe“ višebrojnim unutarnjim dokazivanjem. Kako onda nisu vidjeli gomilu proročkih ukaza o događanjima u Izraelu na Kraju vremena i početka Milenijuma gdje je doslovni Židov i doslovni Izrael i doslovni Jeruzalem u centru svijeta? Za taj isti Jeruzalem u kojem je Isus Nazarećanin završio prvi dio spasiteljske misije, Jehova predskazuje „Opet ću tebe izabrati Jeruzaleme“. Poštovati i uvažavati Božje proroštvo prije svega znači sagledati i uvažiti Božji plan o ulozi Izraela u posljednjem vremenu. Smicanje Izraela i Židova iz centra je podržavanje ideje Izraelovog prokletstva od strane Boga. A Bog na to kaže „Tko proklinje Izrael i ja ću njega prokleti“. Mnoge kršćanske vjerske zajednice ili denominacije izgradile su neke duhovne vrijednosti i vrline ali bi mogle zbog Izraela da im Bog odbaci te vrijednosti. Bit će im oduzeto „i ono što imaju“, jer će im Isus uz obezvređivanje onog što su postigli reći „Ne poznajem vas“. __________________ javi se ...

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

Ako Duh Sveti svjedoči ljudima bez obzira u kojoj su crkvi, onda je na na Njemu da im svjedoči o istini njihove pozicije... ako toga nema, onda je manje bitan fokus na instituciju, a više na duhovno stanje pojedinca... Po meni nema jedna prava, a sve krive u smislu institucija... ima prava kao Kristovo tijelo na Zemlji... i to je duhovna crkva... njih ima posvuda... I da dodam, kad vidim ovako nešto, kažem, to je osoba negdje na mojoj liniji razmišljanja iako se ne slažem oko nekih teoloških pitanja, što je u konačnici irelevantno: https://www.facebook.com/share/r/1DYVZKurkt/

Kome se Mojsije obraćao? Izraelcima ! Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od naraštaja do naraštaja - kao vječni savez. Izlazak 31,16 Kada četvrtu zapovijed iz Izlaska čitamo u kontekstu, vidimo da je upućena Izraelcima i daje pravila kako se treba ponašati unutar Izraela. (8) Sjeti se da svetkuješ dan subotni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (11) Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izl 20:8-11) Dakle, Izraelci trebaju držati subotu, ali i došljaci koji se nađu u Izraelu. Četvrta zapovijed u Ponovljenom zakonu daje nam zanimljiv podatak:Izlazak 4,5 "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio.Izlazak 4,22 Tada reci faraonu: `Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac. Izrael . Ti nisi Izraelac . 12) Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. (13) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (14) A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. (15) Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. (Pnz 5:12-15) Bog daje zapovijed Izraelcima i otkriva im razlog zašto trebaju držati subotu: zato što su bili robovi u Egiptu i što ih je Bog oslobodio. Niko od nas nije bio rob u Egiptu. To su bili samo Izraelci, i njih je otamo oslobodio, ne nas. Nas je oslobodio Isus Krist i imamo Novi savez u Njegovoj krvi.

Da treba znati isfiltrirati informacije koje dolaze. Previse informacija a malo istinskog znanja vodi u tjeskobu . Nezgoda je sto je covjek brzloplet...

Ja ne mislim da se može izgubiti. Nikada i nikako!!! Može se ostaviti!!! Velika je razlika. Jesi li ti čitao uopšte post ili si kao i ovi sa fb-a!? Ništa mi nisi odgovorio u vezi naloga ovde, kako se to briše.

Ne postoji bezalkoholno vino. Isus nije stvorio sok od grožđa. Hrišćanstvo nije islam pa da brani alkohol.

Enciklika Redemptoris missio sv. Ivana Pavla II je lijepo to obasnila: I Katekizam progovara isto u članku 847:

Upravo tako. Oni koji vjeruju u nesvjesno stanje poslije smrti praktično optužuju Hrista da je pričao judejske bajke, a što apostol Pavle strogo zabranjuje hrišćanima.

David Wilkerson: SIDRO U OLUJI "Nju (nadu) imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora" (Heb 6,19). Sidro o kojem se govori u ovom odlomku Pisma je nada. Ne nada ovoga pokvarenog svijeta, nego nada temeljena na Božjoj zakletvi da će sačuvati, blagosloviti i voditi one koji se uzdaju u njega. Naše jedino sidro u oluji koja pada na zemlju u ovo sadašnje vrijeme jest ova nada. Pisac Poslanice Hebrejima opominje: "Ne budite mlitavi, već nasljedujte one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje" (Heb 6,12). Bog se zakleo "baštinicima obećanja", a to su svi oni koji su u Kristu. Zakleo se da bi okončao sve borbe, sve sumnje, tako da "imamo snažan poticaj (ohrabrenje) – mi što smo se utekli Bogu da se domognemo nade koja nam je određena" (Heb 6,18). Evo naše nade: BOG SE ZAKLEO DA ĆE ISPUNITI SVOJA OBEĆANJA, A NJEMU JE NEMOGUĆE LAGATI. On je održao svoju riječ Abrahamu i održat će svoju riječ vama dok se uzdate u njega. U ova vremena potrebno nam je snažno ohrabrenje. Nakon svega što je rečeno i učinjeno – i svih propovijedi koje su se ispropovijedale o nadi – dolazimo do ovoga: Jesmo li spremni sve predati u njegove ruke – počivati na njegovoj Riječi – i nepokolebljivo stajati u ljubavi Božjoj, potpuno uvjereni da će se njegova obećanja ispuniti? Tu vrstu vjere možete odnijeti iza zastora u Svetinju nad svetinjama!

Zar nisi nikad čitao poslanicu Rimljanima gdje Pavle veli da će se takvima suditi po savjesti!

Smrtne su ljudske duse ,covjek je smrtan. Koliko dusa ima ovdje na chatu? Onoliko koliko ima ljudi. Na to se musli ziva dusa= covjek. Tijelo je smrtno ,ono nevidljivo duh ,duša covjekova ne umire nikad .U duši je duh nepropadljiv .

Nije teško pokazati da sv. ap. Pavle ne misli o konačnom sudu u tom stihu. "23. A obuzima me oboje: imam želju umrijeti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje; 24. Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi." Apostol Pavle kaže UMRIJETI i sa Hristom biti, ne kaže VASKRSNUTI i sa Hristom biti. I bitnije, apostol kaže da je alternativa toj njegovoj želji OSTANAK U TIJELU. Dakle za sv. ap. Pavla postoje dvije opcije: ostati u tijelu, ali ne biti sa Hristom biti sa Hristom, ALI VAN TIJELA. Ovo se jasno ne može odnositi na strašni sud i sveopšte vaskrsenje jer će tada svi pravednici, a pogotovo apostoli, biti sa Hristom U TIJELU, a ne van tijela. Očito da postoji i mogućnost da neko bude van tijela, ali sa Hristom, a to je moguće jedino ako poslije smrti pravednici odlaze kod Boga.

U SZ Jehova je primio Židove kao svoj izabrani narod a ne Isus. Pa te pitam zašto ne piše "Ka Očevom narodu dođoh a oni me ne primiše" ? Isus kaže da kad dođe da će suditi narodima u odnosu na to kako su se odnosili prema "njegovim malenima". Ne piše "Očevim malenima". I kad Jehova u tvojoj bibliji (Hošea 1:7) kaže da će spašavati Židove pomoću njihovog Boga. Što tvoj Jehova tu prepušta "svoj narod" da bude narod nekog drugog Boga? I tu imamo neke dokaze koje ti sad nećeš shvatiti...tek će ti malo um biti zbunjen pa kad prespavaš noć opet ćeš mantrati po starom. A tu možeš vidjeti da je sve zajedničko, djeluje Otac djeluje Sin. Ako Otac kao "glavni" odučuje koja će duša umrijeti, e Bogme imamo i stihove koji kažu da će i Sin odlučivati koja će duša umrijeti a Otac će tu odluku blagosloviti. "A na dom Judin smilovaću se, i izbaviću ih Gospodom Bogom njihovijem". Ovdje se Otac smiluje i spašava ali i Sin spašava, ali i Sin odlučuje kome će se smilovati a koga spasiti. Sve ja to znam objasniti i imam stihove. Ti ne znaš.

Isus kao čovjek se ponizuje i ne pravi "jednak Bogu". Ovu lekciju si trebao naučiti u školi...izgleda da si taj dan bio "bolestan". Temeljem tog stanja on kaže da je nauk Očev, ali kad je Sin Otišao u Nebo ka Ocu više se ne mora praviti čovjekom...e tad kaže: Ivan 16,14 On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i javit će vam. Ivan 16,15 Sve, štogod ima Otac, moje je. Zato rekoh: On će od mojega uzeti i javit će vama.

Mora Duh biti Svet kada je Božji...sve što je Božje je sveto...valjda je to logično i jasno. Tako da ti ovo nije nikakav validan argument.

Čitajući Evanđelja i Djela apostolska, svjedoci smo mnogih čudesa koja su učinili Isus, njegovi učenici i sljedbenici. Nisam nešto posebno čitao o čudima u crkvi prvih par stoljeća. U srednjem vijeku rijetko nalazimo neke spise da govore o tom pitanju. Danas imamo crkve čija je primarna zadaća da samo liječe. E sada, druga je tema jesu li ta čuda od Boga ili nisu. Da li ste vi bili svjedoci nekog čuda? Našao sam na facebooku jedan članak što je poznati teolog Augustin mislio o istima. Jeste li znali da je Augustin iz Hipona postavio temelje za pomak Crkve udaljavanjem od očekivanja nadnaravne Božje sile, ali je kasnije sam povukao svoja ranija uvjerenja nakon što je osobno svjedočio obnovi čudesa, ozdravljenjima bolesnih i oslobođenjima od demona? U razdoblju od 380. do 400. godine, Augustin je na čudesa gledao prvenstveno kao na temeljne znakove te je upozoravao na pretjeranu ovisnost o vidljivim čudesima. Smatrao je da su čudesni znakovi dani ponajprije radi potvrde vjere u začetku Crkve, te da se nakon što je vjera uspostavljena, više ne trebaju očekivati u redovitom životu Crkve. U Traktatima o Evanđelju po Ivanu (24,1), Augustin objašnjava da su čudesa imala određenu svrhu, pišući: „Jer ta su čudesa bila učinjena da potvrde vjeru; a kada je vjera potvrđena, prestala su.“ Zatim upozorava da vjera ne smije ostati vezana uz vanjske znakove: „Duša se ne smije uvijek baviti vidljivim stvarima; jer navikavanjem na njih hladi se i gubi žar koji je nekoć zapalila novost.“ Njegova je briga bila da stalna ovisnost o vidljivim znakovima može umanjiti duhovni žar. Takve su pretpostavke snažno oblikovale crkvenu kulturu, odvodeći je od očekivanja krštenja u Duhu Svetom, darova Duha i redovitih očitovanja nadnaravne sile. Ovaj okvir utjecao je i na kasnije teologe poput Tome Akvinskog (1225.–1274.), koji je doduše priznavao da Bog i dalje čini čudesa, ali je učio da su znakovni darovi uglavnom bili namijenjeni utemeljenju Crkve, a ne kao norma za svakodnevni crkveni život. Jean Calvin (1509.–1564.) razvio je slično razmišljanje, snažno promičući oblik cezacionizma koji je postao utjecajan unutar reformirane teologije i ostao takav do danas. No nešto se promijenilo u Augustinovim kasnijim godinama. Oko 412. godine, izvještaji o ozdravljenjima počeli su se širiti u Hiponu. Isprva oprezan, Augustin je neke tvrdnje smatrao pretjeranima. Međutim, ubrzo su se ozdravljenja počela događati javno, u lokalnim crkvama, među običnim vjernicima. Kako je razgovarao s onima koji su bili ozdravljeni i kako je osobno svjedočio čudesima tijekom bogoslužja, Augustin je bio prisiljen na teološko preispitivanje. U djelu O Državi Božjoj, knjiga 22, poglavlje 8, Augustin dokumentira više od sedamdeset provjerenih čudesa, te priznaje da ih ima mnogo više. Bilježi otvaranje slijepih očiju, ozdravljenje uzetih, izlječenje kroničnih bolesti, nestanak tumora, oslobođenja od demona, pa čak i uskrsnuća od mrtvih po molitvama Crkve. Osvrćući se na svoja ranija stajališta, kasnije piše: „To sam rekao jer u to vrijeme još nisam znao da se i danas čudesa čine u ime Kristovo“ (Retractationes 1,13). Zatim potvrđuje očekivanje Božje sile, pitajući: „Koje čudo On neće učiniti, On koji je stvorio svijet? Zašto ne bismo i danas očekivali takva djela od Njega?“ (Enarrationes in Psalmos 65,4). Unutar samo dvije godine od bilježenja čudesa, Augustin priznaje da ih više ne može sve zapisati, pišući: „Toliko sam pritisnut obećanjem da dovršim ovo djelo da ne mogu zapisati sva čudesa koja poznajem“, te potvrđuje: „Demoni se izgone i bolesni se ozdravljaju po molitvama svete Crkve“ (O Državi Božjoj 22,8). Povijest jasno pokazuje da Božja sila dana Crkvi po izlijevanju Duha Svetoga nije prestala. Ono što se često promijenilo bila su ljudska očekivanja; skepticizam je postupno bio zaogrnut teologijom koja ispovijeda vjeru u Boga, ali potajno sumnja u ono što je On još uvijek voljan i sposoban učiniti. - Preuzeto sa facebooka

Evo pojasnit ću; HOŠEA 1:7 (Jeruzalemska biblija) : " Omiljet će mi kuća Judina, spasit ću je Jahvom, Bogom njihovim, a neću je spasiti lukom, mačem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima." Jahve prvi kaže da će drugim Jahvom spasiti Izrael. A tog drugog Jahvu naziva Bogom Izraelovim. Daničić ; "A na dom Judin smilovaću se, i izbaviću ih Gospodom Bogom njihovijem, a neću ih izbaviti lukom ni mačem ni ratom ni konjma ni konjicima." Kako prvi JHVH može drugog JHVH nazivati Bogom Izraelovim ? SZ i NZ vrve informacijama da je Mesija ili Krist Bog Izraelov.

Na jednoj slici sam vidio negdje na FB - Angela Merkel, Theresa May ili tako nekako premijerka VB, i direktorica CIA negdje idu zajedno u školi. Pa čovječe elita planira 60 godina unaprijed. Eto ga, stigla si na 400 jubilarnih postova. Čestitam.

A ja uvijek mislim da smo samo u Kristu slobodni.Da je to jedina prava sloboda. Mozda smo slobodni robovi ?

Zato jer u te dvije zapovijedi i jest sav zakon i proroci ,kad ljubis Boga iznad svega i nemas druge bogove (idole ) i kad ljubiš drugog kao samog sebe. Tada neces ni lagati ,ni ubiti niti klanjati se pred idolima ....za to trebaš biti nanovo rođen ,ne živis više ti nego Krist u tebi . Po duhu Svetom imaš snagu ne činiti sto je zlo . Zakon je dan da bi čovjek uopce moga spoznati sto je grijeh. Vecjna ljudi ni ne zna sto sve je grijeh. A to ne činimo radi spasenja jer smo spaseni miloscu po vjeri ,to činimo jer ljubimo Boga i ta ljubav u nama radi promjenu . To radi Bog u nama.

Charles S. Price: DAKLE, AKO TI TEKU SUZE … Blagoslovljeni Duh Sveti šapće srcu kršćanina: "Slijedi me, ja ću te voditi kući." Kad sumnjamo po pitanju volje Gospodnje, on nam je može učiniti vrlo jasnom. Kad smo zbunjeni jer nam oči ne mogu vidjeti u budućnost, on nas uzima za ruku i vodi. Kršćanine, klekni pred njim i predaj mu ne samo svoj život, nego i sve sumnje i strahove. Počni se pouzdavati i neće dugo proći kad će vjera i nada hodati uz tebe na tvom putu do Božjega grada. Prije nekoliko godina, u vlaku sam razgovarao s jednim vrlo krhkim muškarcem i njegovom ženom. Rekli su mi da su na putu do jedinog mjesta na zemlji gdje on može, kako su mislili, naći olakšanje. Išli su do Izvora Siloe. Izvori se nalaze u Arkansasu. Nemam ništa protiv njih; njihova ljekovita voda može i vjerojatno je pomogla nekim bolesnicima koji su bolovali od određenih bolesti. Kako je razgovor tekao dalje, bolesnik se okrenuo k meni i rekao: "Pretpostavljam da nikada niste imali nikakve potrebe posjetiti Izvore Siloe?" Ali rekao sam mu da jesam. Ispričao sam mu o izvorima Siloe, izvorima milosti gdje teče ljekovita voda. Ispričao sam mu o vodi u kojoj je slijepac u onim davnim danima oprao svoje oči, o duhovnom ribnjaku Siloe koji vjekovima nije presušio i o šuškanju Isusove halje koja se i danas, u danima u kojima mi živimo, čuje. Kakva slavna stvar, kršćanine i putniče, imati takva vodiča da nas vodi hodočasničkim putem našega života! Dakle, ako ti teku suze, pogledaj gore i ruke s ožiljcima od čavala pretvorit će ih u bisere. Ako jecaji žalosti potresaju tvoj umoran lik, šapćući prizivaj ime Isus i tvoji će se jecaji promijeniti u snažne tonove orgulja duše dok svira melodiju slave. Ako je noć tamna i put strm, prizovi svoga nebeskog Vodiča i otkrit ćeš da nije daleko. Pod njegovim će se dodirom ubrzo pojaviti vrh brda i breme će biti podignuto dok budeš promatrao divne livade milosti na drugoj strani. Biti uplašen i tjeskoban nije ispravno, hoću reći, ako si dijete Božje i nasljednik Očeva obećanja.

Kad god se u Novozavjetnim spisima spomene Bog, uvijek se misli na Oca.

Charles S. Price: GDJE NE MOŽETE VIDJETI, POUZDAJTE SE U NJEGA "Ne brinite se, prijatelji moji", rekao je Isus. "Ne budite tjeskobni u vezi s budućnošću. Ne brinite se tjeskobno za hranu i odjeću, jer možete biti sigurni da vaš nebeski Otac zna da sve to trebate." Zatim im je govorio o padanju vrapca. U staroj Palestini bilo ih je na milijune. Na tržnici staroga Jeruzalema prodavali su se u bescjenje. I tako je podsjetio one koje je ljubio da nijedan vrapčić ne pada na zemlju, a da to ne privuče pozornost njihova nebeskog Oca. On zna sve o tome. A ako tako zamjećuje pad vrapca, zar se neće sjetiti i njih? Zbog toga im je rekao da se ne brinu. I zbog toga pokušava i vas navesti da se ne brinete. Jača od gibraltarske stijene nesavladiva je vječna Riječ. Sigurnija od zore koja izbija iz mraka noći jesu obećanja koja su izašla iz vječnog srca. On se brine za tebe, prijatelju moj. On zna sve o potrebi svakoga od vas. On zna sve probleme u vašem životu. Ljudi koji vas okružuju možda ne razumiju, ali budite sigurni da Isus razumije. I tako ih je učio lekciju o ljiljanima i disao na njihova srca blagoslov da budu oslobođeni briga. U godinama koje su dolazile, trebali su iskusiti čudo učinkovite sile Božje u držanju toga zlatnog obećanja. Ali kako je s vama? Ako se brinete, priznajte to sad pred Gospodinom. Ako ste dopustili strahu da dođe i otme vam vaše nasljedstvo, spustite se na koljena i molite za savršenu ljubav i mirno pouzdanje koji će oduzeti svaki strah. Možda ste bili poput onoga malog dječaka koji je svu noć bio izgubljen u mraku šume, ali to je bilo davno. Sad ste došli kući u Očeve ruke i morate osjetiti veličanstvenost božanskog zagrljaja te biti radosni što je on tako drag i tako blizu. Još jednom vam kažem da će sve izaći na dobro, samo ako dopustite Isusu da to bude onako kako on želi. Ako vas vodi kroz dolinu, to je zbog toga što vas vodi na planinu. Ako šalje kišu, to je zbog toga što razmišlja o žetvi. Gdje ne možete vidjeti, pouzdajte se u njega. Gdje ne možete razumjeti, vjerujte njemu. A iznad svega, odbijte brinuti se. Zašto biste se brinuli? Niste li nasljednik vječnoga Oca i nemate li Duha Svetoga da vas vodi putovima života?

Duh sveti je jedan ali u sedmostrukturalan a sastoji se od "7 duhova" (Otkrivenje 1:4) isto kao što je svjetlost jedna bjelina a u podstrukturi imamo dugu od sedam boja. Bog se u bibliji identificira sa dugom. Isto tako Židovi imaju znanje o Bogu kao sedmosvjetlosnom sjaju pa tako imaju svježnjak sa sedam boja kao važan simbol.

Gospod i Spas naš Isus Hristos, Drugo Lice Svete Trojice, Bog istiniti od Boga istinitog, koji je za ljudski rod postradao na krstu i u treći dan vaskrsao iz mrtvih je rekao: "15. Čuvajte se lažnih proroka, koji vam dolaze u odijelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi. 16. Po plodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere sa trnja grožđe, ili sa čička smokve? 17. Tako svako drvo dobro plodove dobre rađa, a zlo drvo plodove zle rađa." (Matej 7:15-17). Spasitelj svijeta je takođe Svojim apostolima u zavještanje ostavio ovu zapovijest: "34. Zapovijest novu dajem vam: da ljubite jedni druge, kao što ja vas ljubih, da i vi ljubite jedni druge. 35. Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako budete imali ljubav među sobom." (Jovan 13:34-35). Da li su sljedbenici Muhameda živjeli pokazali dobre plodove ljubavi među sobom? Naravno da nisu. Muhamedovo tijelo se još nije ni ohladilo, a već su počele spletke oko vlasti i moći. Postojali su sporovi oko toga da li Muhamedovoj ćerki Fatimi pripada njeno nasljedstvo, prvi halifa Ebu Bekr joj je to uskratio, Muhamedov zet Alija ibn Ebu Telib nije u početku htio prihvatiti Ebu Bekra kao kalifa, postojali su oni koji su smatrali da je Alija trebao biti Muhamedov nasljednik, sve je to kulminiralo GRAĐANSKIM RATOM između Muhamedovih sljedbenika. Muhamedov zet Alija i njegova žena Ajša su bili protivnici u tom ratu i vodili su bitke. A to su navodno najbolji od svih muslimana, Poslanikovi ashabi. Najbolji od svih muslimana su vodili ratove jedni protiv drugih. Jedna takva bitka: https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_the_Camel Evo šta kaže istoričar el-Tabari o žrtvama te bitke: "According to al-Sari (in writing-Shu`ayb-Sayf-Muhammad and Talhah: Those killed at the Battle of the Camel around the camel numbered 10,000, half from `All's followers and half from `A'ishah's. Two thousand Azdis fell plus Soo from the rest of alYaman. Two thousand from Mudar fell plus Soo from Qays, Soo from Tamim, i,ooo from Banu Dabbah, and Soo from Bakr b.Wall." Zamislite takvu situaciju među Hristovim apostolima, da npr. Petar i Jovan jedan na drugog potegnu mačeve, da vode bitke jedan protiv drugog, da se međusobno ubijaju i slično i da u takvim međusobnim obračunima pogine deset hiljada ljudi. To je za Hristove apostole bilo nezamislivo. Hristovi apostoli su se smatrali braćom i uvijek su prebivali u međusobnoj ljubavi, čak i povremene nesuglasice nisu dovele do kraha te ljubavi. Sv. ap. Petar je sv. ap. Pavla nazivao "ljubljenim bratom" iako su imali nesuglasicu u Antiohiji. A zašto? Zato što su apostoli bili uzidani na temelju najveće Ljubavi, Gospoda Isusa Hrista, bili su ispunjeni blagodaću Duha Svetoga, dali su dobre plodove. Sljedbenici Muhameda nisu dali dobre plodove, dali su loše plodove jer su potekli od lošeg drveta. I to je ključna razlika koju ne mogu prebroditi svi apologetski argumenti muslimanskih davagandista. Apostoli Hristovi su sebe dokazali djelima, isto su uradili i Muhamedovi ashabi i time je upisana razlika za sva vremena. Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj nas grešne!

Kad se u neznanju postavi jedna idejna greška ili besmislica ona kroz sebe izlaže daljnje greške i daljnja bezvezna pitanja kao što je gore tvoje prvo pitanje koje prividno ima neku ozbiljnost ali nema utemeljenost u Istini. Slično pitanje u neznanju može se i ovako postaviti; ako je nebesko prijestolje simbol boštva i bogovlasti onda bi uz Oca i Sina tamo trebao biti viđen i Duh Sveti ako je Bog? Ali ga vidioci ne primjećuju. Pitanje izvrsno ali iza njega stoji neznanje i zabluda.

Prilično je jasno da se to odnosi na lažne proroke sa kojima se Jeremija borio čitav svoj život. Ovo je besmisleno. Zašto bi Bog davao otkrivenja i pustio da ih ljudi tek tako iskrive? Koji je smisao toga? Zašto je tek kod Kur'ana odlučio da je dosta i da zapravo treba sačuvati ono što je rekao ljudima? Ispada da je Bog nepravedan jer pušta da ljudi ostaju bez istinitog otkrivenja.

Carter Conlon: POBJEDA U TEŠKA VREMENA Biblija upozorava da će u posljednje dane prije Kristova povratka biti neiskazana tama i veliki otpad, ali vjerojatno većina od nas nikada nije razmišljala da će živjeti u vrijeme ovakvoga moralnog rasula. Prije nego je David postao kralj, živio je u razdoblju kad je njegova vlastita nacija bila u strašnom duhovnom nazadovanju. Samovolja i lažna duhovnost pod kraljem Šaulom bili su u punom zamahu, vodeći naciju prema onome što bi neizbježno bio jasan poraz bez božanske intervencije. David je ubrzo otkrio da ga progoni vojska koja se nadala odbaciti sve što je predstavljalo Boga. Dakako, znamo da je David na kraju postao netko tko je promijenio stvari. Što mi trebamo činiti u ove dane? Moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena. "Izbavi me, Gospode, od zla čovjeka, od čovjeka nasilja očuvaj me! Od onih koji smišljaju zlo u srcu" (Ps 140,2-3). U ovom psalmu David misli na one koji su tražili rješenje u ljudskim okvirima. On je slika Krista u onoj generaciji i osjeća da je pozvan za nešto više od jadnoga nasilja i uvreda svoje generacije. I mi moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena: "Gospodine, ne želim biti dio problema, nego dio rješenja. Pomogni mi da mi se misli vrate na duhovne stvari. Odvrati me od medija i svega što bi moglo otrovati moj duh i učiniti da moje riječi izgube snagu i postanu onakve kakve ima ovaj svijet. Daj mi svoga Svetog Duha! Daj mi svoje misli, svoj um, svoje suosjećanje za mnoge. Pomogni mi da ljubim čak i svoje neprijatelje!" U fizičkom svijetu, mi smo na slabijoj strani, ali u duhovnom, mi smo već izvrsni pobjednici. Posjednuti smo s desne strane Boga Svemogućeg, Boga koji je već uništio sile tame i sjedi u svoj moći i vlasti. Imamo izravan pristup do Božjega prijestolja i snagu da potisnemo tamu te vjerujemo da će u danima koji su ispred nas biti pobjeda i veselje!

Da se prijavim, Boki, neki me već dobro poznaju sa drugih foruma, neko po dobru neko po loše sve zavisi dal si sa mnom ili nisi. 😅 Pozdrav svima.

Ne možeš uzeti ovaj jedan stih i na njega graditi cijelu doktrinu "Molitva anđelima" Trebaš imati hrpu stihova koji potvrđuju tu doktrinu. To što kaže Jakov da molitva pravednika pomaže, misli se na molitvu živih pravednika Božjih, ne anđela. Ne možeš tako silovati taj stih.

Sv. Jovan Zlatousti to upravo tumači na način da je to bila Kainova sestra. Biblija ne daje tačan vremenski period od Kainovog odlaska do rađanja njegove djece. Ljudi su živjeli stotinama godina tada. Ne nameće se KRIVICA, ali posljedice jesu nasljedne. To je kao nasljedna bolest. Moja majka je kratkovida i ja sam naslijedio to od nje i ja sam kratkovid i on svoje 10. godine nosim naočare. Da li sam ja kriv za to? Ne, ali ipak trpim posljedice svoje genetike. Tako i sa praroditeljskim grijehom. Mi nismo krivi za taj grijeh, ali snosimo posljedice, od kojih je glavna smrt. Zato je Hristos i morao doći da nas od smrti izbavi. Sv. ap. Pavle isto to piše.

Ovo bi imalo smisla da hrišćani smatraju da se rađanje Sina od Oca dešava na isti način kao razmnožavanje ljudi. Ali nije tako. Čak je i Hristovo tjelesno rođenje bilo besjemeno, a kamoli vanvremensko rađanje od Oca. I tu nema STVARANJA novog Boga, Sin nije stvoren (to se baš i ističe u Simvolu vjere), niti Sin ima početak, On je vječan kao i Otac. Bog je oduvijek trojičan. Niko od hrišćana ne negira da su pravednici imali simboličnu titulu "sinova Božijih", ali se ukazuhe na suštinsku razliku između te titule i Hristovog Sinovstva. Jedino Se za Hrista kaže da je JEDINORODNI Sin Božiji. Monogenes.

Nakon smrti Isusa Hrista, bezbožni ljudi su progonili apostole i članove Crkve, i mnoge od njih su ubili. Sa smrću apostola, ključevi sveštenstva i predsedavajuća sveštenička vlast bili su uzeti sa zemlje. Apostoli su čuvali učenja jevanđelja čistim i zadržali su red i standarde dostojnosti članova Crkve. Bez apostola, tokom vremena, učenja su bila iskvarena i neovlašćene izmene su načinjene u organizaciji Crkve i svešteničkim obredima, kao što su krštenje i poveravanje dara Svetog Duha. Bez otkrivenja i svešteničke vlasti, ljudi su se oslanjali na ljudsku mudrost tumačenja Svetih pisama, načela i obreda jevanđelja Isusa Hrista. Pogrešne ideje su bile podučavane kao istina. Veliki deo poznavanja pravog karaktera i prirode Boga Oca, Njegovog Sina, Isusa Hrista i Svetog Duha je bio izgubljen. Učenja o veri u Isusa Hrista, pokajanju, krštenju i darovima Svetog Duha postala su izmenjena ili zaboravljena. Sveštenička vlast data Hristovim apostolima više nije postojala na zemlji. Otpadništvo je na kraju dovelo do pojave mnogih crkvi. Nakon više vekova duhovne tame, muškarci i žene koji su tragali za istinom protestovali su protiv postojeće verske prakse. Shvatili su da su mnoga učenja i obredi jevanđelja bili izmenjeni ili izgubljeni. Oni su tragali za jačim duhovnim svetlom i mnogi su govorili o potrebi obnove istine. Oni, međutim, nisu tvrdili da ih je Bog pozvao da budu proroci. Umesto toga, trudili su se da preurede učenja i običaje za koje su verovali da su bili izmenjeni ili iskvareni. Njihovo nastojanje dovelo je do osnivanja mnogih Protestantnih crkvi. Reformacija je rezultirala u uvećanoj naglašenosti verske slobode, što je otvorilo puteve za konačnu obnovu. Spasiteljevi apostoli su predskazali ovo sveopšte otpadništvo. Oni su, takođe, predskazali da će jevanđelje Isusa Hrista i Njegova Crkva još jednom biti obnovljeni na zemlji. "Pazite na sebe i na sve stado u kom vas je Sveti Duh postavio za nadglednike, da pasete Crkvu Gospoda i Boga koju je stekao krvlju svojom. Ja znam da će posle mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom." (Dela apostolska 20:28-30) "Međutim, u narodu je bilo i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja. Oni će neprimetno uvesti razorne jeresi i odreći će se Gospodara koji ih je otkupio, i tako na sebe navući brzu propast. I mnogi će se povesti za njihovim besramnim delima i zbog njih će se pogrdno govoriti o putu istine." (2. Petrova 2:1-2) "Čudim se da se tako brzo odvraćate od Onoga koji vas je pozvao Hristovom blagodaću na neku drugu dobru vest. Ali druga ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i žele da iskrive dobru vest o Hristu. Ali čak i kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet. Ono što smo već rekli, to i sada ponavljam: Ko god vam objavi drugačiju dobru vest od one koju ste već prihvatili, neka bude proklet." (Galatima 1:6-9) "‘Gle, dolaze dani’, govori Gospod, ‘kada ću na zemlju poslati glad i žeđ, ali ne glad za hlebom niti žeđ za vodom, nego za slušanjem Gospodnjih reči. Oni će posrtati od mora do mora i od severa do istoka. Lutaće tražeći Gospodnju reč, ali je neće naći." (Amos 8:11-12) "A što se tiče dolaska našeg Gospoda Isusa Hrista i našeg sakupljanja k njemu, molimo vas, braćo, ne dajte da vas u prosuđivanju brzo pokoleba ili uznemiri neka nadahnuta izjava ili neka reč ili neko navodno naše pismo, o tome da je Gospodnji dan blizu. Ne dajte nikome da vas zavede ni na koji način, jer taj dan neće doći dok prvo ne dođe otpad i ne otkrije se čovek bezakonja, sin uništenja, koji se protivi i uzvisuje se iznad svega što se naziva „bog” ili se obožava, tako što sedi u Božjem hramu prikazujući se kao bog.Zar se ne sećate da sam vam to govorio još dok sam bio s vama? I tako sada znate šta ga zadržava, da bi se otkrio u svoje vreme. Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava.Tada će se otkriti bezakonik. Njega će Gospod Isus ubiti duhom svojih usta i uništiti svetlošću svoga dolaska. Ali bezakonikov dolazak, koji Sotona omogućuje svojim delovanjem, propraćen je svakim silnim delom i lažnim čudima i znacima, i svakom nepravdom i prevarom. Sve je to namenjeno onima koji odlaze u propast zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasli. I zato Bog dopušta da na njih deluje zabluda, da bi verovali laži, kako bi svi oni bili osuđeni jer nisu verovali istini, nego su voleli nepravdu." (2. Solunjanima 2:1-12)

Isus Krist je Bog. Nekoliko puta jasno je rekao ,"Ja jesam" ,"Samo se Bogu klanjaj i njemu jedino služi"to je i sotoni rekao ,U pocetku bijaše Riječ ,i Riječ bijaše u Boga ... Isus Krist je Riječ. Sin od Boga rođen moze biti samo Bog. Sin od kralja je kralj nije podanik ni u zemaljskom . Čovjek koji je novo stvorenje u Kristu ,zna zakon ,čita i sluša Božju riječ jer Duh Sveti djeluje u njemu. Zakon je tu da nas opominje i da znamo sto je tocno sve grijeh. Mozemo pogriješiti slucajno ,ali svjesno činiti grijeh to ne radi vjernik jer u umu zna zakon ,ali ako i pogrijesi imamo Isusa Krista koji nas opravdava u pokajanju. To sve radimo iz ljubavi prema Bogu ,zbog svega sto je učinio za nas ,zbog milosti koju smo primili. Ne sluzimo da bi ispunili zakon nego iz ljubavi koja dolazi iz srca.

Svijet u kojem živimo danas, ako ga pogledamo bez obmane i iluzija, nalikuje rasklimanom brodu na olujnom moru, a kapetan – ljudsko srce – često odbija slijediti kompas istine. Moralna dekadencija nije daleka apstrakcija, nije slika koja se događa negdje drugdje; ona je tu, pred našim očima, u svakodnevnom životu, ulicama, medijima, školama, kućama, pa čak i u crkvama koje su zaboravile tko im je pravi Gospodar. Sve je naopako. Ljudi slave sebičnost kao vrhunski talent i proglašavaju apatiju prema drugima znakom „zdravog razuma“. Osjećaji postaju zakon; subjektivni doživljaji zamjenjuju vječnu istinu. Što je najstrašnije, mnogi to prihvaćaju kao normalno, ne videći da upravo taj prag bezvrednosti stvara duhovnu pustoš. Djeca rastu u svijetu gdje je normalno lagati da bi se izbjegla odgovornost, varati da bi se postigla korist i vrijeđati da bi se „samo zaštitilo dostojanstvo“. Ljudsko srce je postalo laboratorija korupcije: ljubav prema sebi, pohlepa, zavist i ogorčenje uzimaju primat nad suosjećanjem, poštenjem i odanošću. Većina ljudi misli da je moral relativan, da su „pravila“ fleksibilna, da „dobra namjera“ opravdava sve. Ali unutarnja praznina ne vara – ona govori, urla, i kada je tišina, ona je glas Božjeg zakona koji još uvijek odzvanja unutar svake savjesti. Ignoriranje tog glasa ne briše istinu; samo produbljuje katastrofu. Mediji, industrija zabave i društvene mreže ne samo da ne educiraju, već potiču dekadenciju, stvarajući kulturu instant zadovoljstva i površne egzistencije. Što je šokantno – milijuni se dive moralnim nakazama i lažnim herojima, slaveći grijeh kao hrabrost, dok istinsku hrabrost – istinu, pravednost, ljubav prema Bogu i ljudima – rijetko tko prepoznaje. Hollywood i popularna kultura ne prikazuju borbu sa zlom da bi poučili; oni ga glorificiraju, sakrivajući posljedice, čineći grijeh primamljivim i normalnim. Školski sustav, često proglašavan bastionom znanja i formiranja karaktera, sve više oblikuje generacije koje se uče prilagodbi i konformizmu, a ne istini i moralnoj hrabrosti. Obrazovanje je postalo alat da se djeca nauče da prepoznaju samo pragmatične rezultate, a ne pravu vrijednost života. Moralni kompas se mijenja prema javnom mnijenju, a ne prema Božjem zakonu. Ljudska savjest, prirodno upućena na razlučivanje dobra i zla, sustavno je ignorirana, marginalizirana ili čak ismijana. I dok društvo tone u površnu dekadenciju, religija se pretvorila u spektakl. Ritual, formalnost i vanjska pobožnost zamijenili su istinsku predanost i unutarnju promjenu. Ljudi grade vlastitu sigurnost na obrascima, običajima i imidžima, dok im duša gladuje. Gdje bi trebala biti iskrena pokajnička molitva, pronalazi se floskula; gdje bi trebala biti poslušnost Božjoj riječi, nalazi se selektivna interpretacija. To je moderno idolopoklonstvo: Bog je tamo, ali samo kao dekoracija, kao potvrda „dobrog života“ bez žrtve, bez poniženja, bez istinskog obraćenja. Razaranje moralnog tkiva nije slučajno; ono je rezultat odbijanja istine. Čovjek želi da njegova volja bude zakon, da njegove želje diktiraju realnost, a ne vječna i nepromjenjiva načela. Gdje god pogledate – u politiku, kulturu, obrazovanje, religiju – vidjet ćete istu šizofrenu logiku: govori se o slobodi, a ropstvo grijehu se glorificira; govori se o ljubavi, a mržnja i netolerancija postaju „pravo na izražavanje“. Svaka generacija misli da je otkrila „napredak“, dok u stvarnosti napreduje u propasti. U srcu dekadencije je bezbožnost – ne samo negacija Boga, nego odbacivanje Njegove stvarnosti u svakodnevnom životu. To nije samo ateizam; to je svakodnevna odluka da se grijeh normalizira, da se vlastita želja i ego stavljaju iznad vječne istine. Ljudi odbijaju odgovornost, poriču posljedice svojih djela i izmišljaju opravdanja za ponašanje koje prije spada u osnovne moralne propise. Svijet koji je nekada cijenio poštenje, poštovanje i ljubav, sada cijeni moć, utjecaj i izgled uspjeha, bez obzira na cijenu. Ali sve to ima svoju cijenu. Duša koja se hrani lažnim vrijednostima propada. Sreća, zadovoljstvo i društvena prihvaćenost su prolazni; praznina je vječna. Dekadencija proizvodi privid, ali ne i život. Iako mnogi slave „slobodu“ koja dolazi od odbacivanja moralnih i duhovnih zakona, taj put vodi ravno u osamljenost, besmisao i unutarnju propast. Svijet danas je zrcalo onoga što se događa unutar srca svakog čovjeka: pohlepa, licemjerje, zavist, gordost, sebičnost – sve je to vidljivo u ponašanju, zakonima, običajima i kulturnim normama. Moralni kolaps nije izoliran fenomen; on je simptom duhovnog propadanja. Čovjek koji odbija istinu Boga i istinu svoje savjesti, polako postaje neprepoznatljiv – za sebe, za druge i za stvarni svijet. No, postoji nada – ali ona zahtijeva nešto što većina odbija: brutalnu iskrenost prema sebi, prepoznavanje vlastitog grijeha, istinsko pokajanje i predanje Božjoj istini. Bez toga, čovjek je samo pijun u igri lažnih vrijednosti, rob svojih strasti, lutalica u iluziji dekadentnog društva. Istina oslobađa, ali oslobađanje nije popularno. Ona razotkriva, izaziva, ruši iluzije i zahtijeva hrabrost koju većina ne posjeduje. Duhovni presjek današnjeg svijeta ne smije biti površan; on mora biti pogled u oči ljudskom srcu, ogledalo dekadencije, neukrašena istina koju malo tko želi vidjeti. Jer dok se svijet smije i slavi svoje „napretke“, unutarnji život mnogih je mrak, duša mnogih je gladna, a vječnost čeka, neumoljiva i pravedna. Svaki trenutak odbijanja istine, svaka sekundarna vrijednost iznad Božje riječi, svaka pohvala grijehu – sve je to kamen u temelju vlastite propasti. Današnje društvo je uzorak univerzalnog propadanja, pokazatelj onoga što se događa kada čovjek stavi vanjski sjaj, imidž i osjećaje iznad istine, kada ga vlastiti ego vodi više nego Božja riječ. I dok to traje, moralna dekadencija će rasti, iz dana u dan, dok je duhovna i unutarnja praznina neizbježna, neumoljiva i razorna. Jedini put iz ovog mraka vodi kroz suočavanje s istinom, priznanje vlastitog grijeha, stvarnu pokoru i povratak Božjoj svetoj pravdi. Sve drugo je samo bijeg u iluziju, zabava pred propast, spektakl smrti duše. Jer bez Boga, bez Njegove riječi, bez stvarnog obraćenja, moralna dekadencija nije problem društva – ona je stanje srca, koje je oslobođeno, ali izopačeno, koje vidi, ali ne razumije, koje osjeća, ali ne prepoznaje, i koje živi, ali je već mrtvo.