Leaderboard

Rim. 1, Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio. Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora. Rim. 2, Jer Bog ne gleda, tko je tko. Koji god bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi. Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon. Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon. Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane, Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu. I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. Trebalo bi da je jasno. Taj baš porodični čovek, poštenje, pravednost, milosrdnost, ljubav, samo još bar malo nešto biti zainteresovan za neke božanske i duhovne stvari, iako, Božija milost i promisao su velike baš za svakog čoveka, ima tu raznih mogućnosti, čak i za tebe Obični. 😎

Evo što portal Novizivot veli za ovu temu Isus Krist je jedini put do Boga, jer Bog je obećao poslati Spasitelja koji će izbaviti čovječanstvo od grijeha i pakla. Kršćane se često optužuje da su uskogrudni, jer tvrde da ne postoji drugi način da se dođe do Boga osim kroz Isusa Krista. Ljudi često postavljaju pitanja: “Ne upućuju li sve religije na istog Boga?” ili “Što je tako posebno u vezi s Isusom? Zašto je On jedini put?” Prvo što treba reći je da nisu kršćani izmislili tvrdnju da je Isus jedini put. Isus je to sam rekao. Mi samo povezujemo Njegovu tvrdnju i tvrdnju pisaca Novog zavjeta. Što Isus kaže o sebi?Isus je rekao: “Ja sam istina, put i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Ivan 11, 25) “Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (Ivan 8, 24). Apostol Petar ponovio je te riječi kad je rekao: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4, 12) Apostol Pavao se složio: “Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2, 5). Božja Riječ jasno govori: nitko ne može upoznati Boga Oca osim kroz osobu Isusa Krista. Da bismo razumjeli zašto je to tako, moramo se vratiti na početak. Zašto je baš Isus jedini put?Svemogući Bog stvorio je nebo i zemlju (Postanak 1, 1) i čovjeka na svoju sliku (Postanak 1, 26). Kad je dovršio stvaranje, sve je bilo dobro (Postanak 1, 31). Adam i Eva bili su smješteni u savršeno okruženje. Dobili su samo jednu zabranu: da ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, jer će tada umrijeti (Postanak 2, 17). Ipak su jeli s tog stabla, a to je dovelo do toga da se raskinuo bliski odnos između Boga i čovjeka. Međutim, Bog je obećao da će sve ove stvari obnoviti i dao je svoju riječ da će poslati Spasitelja, Mesiju, koji će čovječanstvo izbaviti iz ropstva grijeha (Postanak 3, 15). Ta tema da će jednog dana Mesija doći na svijet kako bi oslobodio čovječanstvo ponavlja se u Starom zavjetu. Božja Riječ se doista i obistinila. Bog je postao čovjek u osobi Isusa Krista (Ivan 1, 14). Isus je na kraju umro za nas da bismo mogli uživati u ispravnom odnosu s Bogom. Biblija kaže: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja… Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 19.21) Da je čovječanstvo moglo doći do Boga na bilo koji drugi način, Isus ne bi morao umrijeti. Njegova smrt potvrđuje činjenicu da nema drugog načina. Stoga nijedna druga religija ili vjerski vođa ne može nikoga pomiriti sa živim Bogom. No, priča ne završava na križu i Isusovom smrću. Isus je uskrsnuo iz mrtvih, dokazavši da je Sin Božji i jedini način na koji čovjek može imati osobni odnos s Bogom. https://www.novizivot.net/isus-krist-jedini-put-do-boga/?fbclid=IwY2xjawGAbkFleHRuA2FlbQIxMQABHZE_hZm08bbB6CibTNn0qGF9FGklBx5IhG0GbgtwUlIFIg7yQegKckABpw_aem_wlcnf65p5N25Ay8ZFmVfRA

Da, sasvim je ispravno. Čuo sam da su neki verni hrišćani u Vojvodini za vreme Drugog svetskog rata otkrivali skloništa Jevrejima Gestapu, jer su smatrali da ne smeju lagati. Isto nam zakon govori da ne ubijamo, pa opet koliko je mnogo ljudi David ubio, ima događaj u bibliji gde su Jevreji (mislim da je u pitanju Saul) čak bili krivi kada nisu ubili druge. Setimo se i da je Isus odobravao to što je David jeo svete hlebove koje nije smeo, ne zato što je bio pomazan nego gladan. Čudna mi je pomisao da su današnji poročni Hrišćani došli do toliko velikog moralnog stanja da se pitaju da li je dobro lagati u tako kritičnim situacijama, dok žive u mnogo većim gresima. Meni to više liči na problem žigosane savesti.

Iako se to ne može u smrtnosti potpuno ostvariti, može se truditi da u svemu budemo bolji i savršeniji.

Sv. Jovan Bogoslov je bio U DUHU kada je vidio Oca i Jagnje tj. Sina. Eto gdje je bio Sveti Duh. Ne treba zanemarivati stihove gdje se Otac, Sin i Duh Sveti zajedno pominju: "19. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga duha." (Matej 28:19). "13. Blagodat Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha sa svima vama. Amin." (2 Korinćanima 13:13). Osvrnuo bih se nakratko i na navode koje se odnose na 1 Jovanovu. Apostol Jovan zaista piše da je zajednica hrišćana sa Ocem i Isusom Hristom, ali isto tako navodi da je takva zajednica moguća jedino Duhom Svetim: "13. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega." (1 Jovanova 4:13). To je odgovor na pitanje gdje je Duh Sveti. Ne može se biti jedno sa Ocem i Sinom, osim preko Duha Svetog. U zajednici sa Ocem i Sinom se "krije" Duh Sveti.

Isus je rekao ne ponavljajte isto. No, kad nešto molim, molim ustrajno dok ne dobijem odgovor. Smatram da je tak sa većinom.

Gospod nam je lepo objavio unapred: "Kakvim sudom sudite - sudiće vam se, i kakvom merom merite - odmeriće vam se." Kod nas postoji uzrečica: "Mogu da prosudjujem (o nečijim delima) - ne smem da mu/joj sudim." Kada ovo spojimo sa "Milost slavi pobedu nad sudom", onda dobijemo (barem ja dobijem ;) ) da treba u svom srcu i mislima da opravdavam tudje greške i nalazim "olakšavajuće" razloge za tudje grehe. Sve je to već zapisano u Svetom Pismu, samo ga treba molitveno čitati.

DA LI KRŠTENJE U VODI GARANTUJE ČOVEKU SPASENJE Danas među velikim brojem ljudi i žena u različitim crkvama - vlada jedno ustaljeno mišljenje 'da krštenje u vodi, pa time i pristupanje u članstvo crkve - sami po sebi garantuju spasenje. Mnogi smatraju da je krštenje samo sebi cilj, i da ne postoji ništa ispred ili iza toga, osim nekakvog oblika formalne vere koja se zasniva na ispovedanju usnama. Da li je samo krštenje dovoljno za spasenje. Šta biblija Božja reč govori o tome, i šta po njenom učenju garantuje spasenje. Na kraju, šta predstavlja sam čin krštenja u vodi. Krštenje je vid ritualnog pranja, koje je bilo poznato još u starom zavetu. Jevreji su bili striktni u upražnjavanju ovog obreda. On se pominje i u jevanđeljima, gde su Jevreji optužili Isusove učenike zašto ne peru ruke pre jela, jer su verovali da jedenje neopranim rukama može duhovno uprljati čoveka. Isus je tom prilikom rekao 'da jesti neopranim rukama ne može duhovno uprljati čoveka, već ono što izlazi iz srca: "Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kradje, lažna svedočanstva, hule na Boga. I ovo je što pogani čoveka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čoveka" ( jevanđelje po Mateju 15. 19 - 20 ). Kada je Jovan krstitelj došao na reku Jordan i počeo da krsti, za Jevreje to nije bila nepoznata stvar, ali su ga pitali zašto krštava: "I behu poslanici od fariseja, I zapitaše ga govoreći mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos ni Ilija ni prorok? Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom a medju vama stoji koga vi ne znate. On je Onaj što će doći za mnom, koji beše preda mnom; kome ja nisam dostojan odrešiti remen na obući Njegovoj" ( jevanđelje po Jovanu 1. 24 - 27 ). Novozavetno krštenje po bibliji simbolično predstavlja pranje od greha. Postoji scena iz jednog starog Japanskog filma, u kome jedna gejša posle ubistva koje je počinila, klečeći pred lavorom sa vodom - sumanuto pere ruke u vodi uz suze i jecanje. Ova slika je identična biblijskom događaju suđenja Gospodu Isusu Hristu pred Pilatom. Tu vidimo da je pilat posle neuspelog pokušaja da oslobodi Hrista - uzeo lavor sa vodom, u kome je oprao ruke rekavši 'da on nije kriv u krvi ovog pravednika. "A kad vide Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nisam kriv u krvi ovog pravednika: vi ćete videti. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na decu našu. Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne" ( jevanđelje po Mateju 27. 24 - 26 ). U ovom kontekstu postavlja se pitanje 'da li voda ili pranje u vodi može oprati čoveka od odgovornosti za zla dela koje je činio? Biblija daje nedvosmislen odgovor na ovo pitanje. Što se tiče biblijskog učenja o spasenju, u bibliji postoje paralelni koraci koje čovek treba da učini u tom cilju ostvarenja ličnog spasenja. Bog je po bibliji ljubav, i on teži da sve ljude privuče k sebi sa ciljem da ga upoznaju, da upoznaju njegov plan spasenja sveta koji je on stvorio i da ga prihvate, a koji je ostvaren dolaskom Gospoda Isusa Hrista koji se žrtvovao za grehe sveta Bog u ostvarenju ovog plana spasenja na ličnom pojedinačnom nivou - vodi svakog čoveka ponaosob, i deluje svojom oživljujućom prosvetljujućom silom - ako su ljudi potpuno iskreni i rešeni u toj nameri da ovaj plan spasenja sprovedu iskustveno u lični život. U tom cilju na prvom mestu Bog poziva čoveka na biblijsku edukaciju u reči Božjoj, kroz koju deluje sila Svetoga Duha, koja vodi čoveka na sledeći krorak, a to je da u njemu probudi žalost zbog greha i duh pravog pokajanja, i želju da se očisti, i da se preda Bogu, i obrati. Božja reč o tome kaže: "Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio, I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa. Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen" ( 2 poslanica Timotiju 3. 16 - 17 ) "Osveti ih istinom svojom: riječ je tvoja istina" ( jevanđelje po Jovanu 17. 17 ) "Kao prerođeni ne od sjemena koje truhne, nego od onog koje ne truhne, riječju živoga Boga, koja ostaje dovijeka. Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava čovječija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade; Ali riječ Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je riječ što je objavljena među vama" ( 1 poslanica Petrova 1. 23 - 25 ) U pogledu Božjih poziva na pokajanje i obraćenje Božja reč kaže: "Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih, da dodju vremena odmaranja od lica Gospodnjeg" ( dela apostolska 3. 19 ). "Zato još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim i posteći i plačući i tužeći. I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrdjem i kaje se oda zla" ( knjiga proroka Joila 2. 12 - 13 ). Ovo iskustvo ako ga čovek doživi - vodi ka tome da on donese odluku, da kao potvrdu iskustva koje je doživeo sa Bogom obavi obred krštenja. Isus je u razgovoru sa Jevrejskim rabinom Nikodimom rekao: "Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može videti carstvo Božije. Reče Nikodim Njemu: Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se? Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Šta je rodjeno od tela, telo je; a šta je rodjeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi" ( jevanđelje po Jovanu 3. 3 - 7 ). Apostol Petar je u svom govoru okupljenim ljudima u Jerusalimu na pedesetnici rekao: "Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovog Isusa koga vi raspeste. A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta ćemo činiti, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje greha; i primićete dar Svetog Duha; Jer je za vas obećanje i za decu vašu, i za sve daleke koje će god dozvati Gospod Bog naš. I drugim mnogim rečima svedočaše, i moljaše ih govoreći: Spasite se od ovog pokvarenog roda" ( dela apostolska 2. 36 - 40 ). U skladu sa iznesenim koracima koje čovek treba da učini uz Božju pomoć u ostvarenju svog ličnog spasenja, oni su sledeći: 1. Spoznaja plana spasenja iz reči Božje. 2. Pokajanje za prošle grehe. 3. Predanje sebe Bogu. 4. Obraćenje. 5. Krštenje vodom i Duhom ili nanovorođenje. 6. Posvećenje. Ova poslednja tri koraka čini Bog u biću čoveka koji je ispunio uslove sadržane u prva tri koraka. Krštenje u vodi po bibliji je bitan element u spasenju. Ali, samo krštenje u vodi bez sticanja gore opisanog iskustva sa Bogom - predstavlja samo obično kupanje bez nekog određenog značaja. Može se reći, da je krštenje u vodi čovekova javna potvrda pred mnogim svedocima, i celim nebom - iskustva koje se prethodno u njemu dogodilo. Danas po različitim crkvama vlada jedno opšte stanje verskog formalizma. U njima ima mnogo ljudi i žena koji su kršteni u vodi. Ali nažalost, ima malo onih koji su iskreno potpuno predani Bogu, i kršteni Duhom Svetim koji je u njima izvršio promenu srca i misli. Još jedna prevara je ta, da mnogi misle ako su kršteni u vodi, da su automatski doživeli i krštenje Duhom, i ako nisu nikakvo vidljivo iskustvo promene doživeli u svom biću, niti smatraju da je to potrebno. Zato u bibliji postoji jedna poruka koju Isus verni i istiniti svedok upućuje svojoj crkvi, a nazvana je "poruka Laodikejskoj crkvi" Ovom porukom on prikazuje pravo stanje crkve, ali joj upućuje i određene savete kako bi iz tog verskog formalizma izašla. Ova poruka glasi: "I andjelu laodikijske crkve napiši: Tako govori Amin, Svedok Verni i Istiniti, Početak stvorenja Božijeg: Znam tvoja dela da nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih. Jer govoriš: Bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesrećan, i nevoljan, i siromah, i slep, i go. Savetujem te da kupiš u mene zlato žeženo u ognju, da se obogatiš; i bele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očnom pomaži oči svoje da vidiš. Ja koje god ljubim one i karam i poučavam; postaraj se dakle, i pokaj se. Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom" ( otkrivenje Jovanovo 3. 14 - 20 ). U ovoj poruci crkva je opisana kao mlaka, što upravo predstavlja mnoštvo krštenih vernika u vodi, ali bez ličnog iskustva sa Bogom. Njoj fale sledeći elementi sadržani u ovoj poruci: 1. ZLATO ŽEŽENO U OGNJU - što po bibliji predstavlja čistu živu veru koja kroz ljubav postaje delotvorna. 2. BELE HALJINE - što predstavlja Hristovu pravednost kojom on prekriva duhovnu golotinju. 3. MAST OČINJA - što predstavlja pomazanje Duhom Svetim koji daje duhovni vid. Sve ovo opisano pokazuje da samo krštenje nije dovoljno za spasenje ako čovek nije doživeo unutarnje duboko i sveobuhvatno iskustvo sa Bogom, potpuno se njemu predao, obratio, i doživeo nanovorođenje Svetim Duhom, i živi svakotrenutačnu zajednicu sa njim - rastući u veri u savršenog čoveka, u meru rasta visine Hristove. "Da se sveti priprave za delo službe, na sazidanje tela Hristovog; Dokle dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanje Sina Božijeg, u čoveka savršenog, u meru rasta visine Hristove" ( Efescima poslanica 4. 12 - 13 ). Na kraju, da li će Bog odbaciti nekoga ako nije kršten u vodi, a iskreno veruje u Boga i predaje mu se, i živi po njegovoj reči? A to može biti slučaj zbog okolnosti u kojima čovek živi, ili nekih drugih razloga. Ne. Bog neće odbaciti nikoga. Ali to ne treba da bude pravilo. Svako treba da se moli Bogu, da doživi lično iskustvo sa njim, a Bog će ga voditi šta da čini, i šta je njegova volja i u pogledu krštenja.

Pismo jasno kaže da je to bio Samuilo: "A Samuilo reče Saulu: zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je otstupio od mene, i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta ću činiti." (1 Samuilova 28:15). Ovu pocrvenjena riječ nije izrekao ni Saul ni gatara, već je ovu identifikaciju naveo sam bogonadahnuti autor teksta. Što se tiče pitanja koja su postavljena, dobar odgovor daje sv. Anastasije Sinait: "Pitanje 63. Da li je tačno da je gatara dovela Samuila [iz podzemlja] Saulu (videti 1. Samuilovu 28:7-25)? Odgovor Da. Jer sve duše, i svetih i grešnika, bile su pod vlašću đavola dok Hristos, sišavši u pakao (1. Petrova 3:19), nije rekao „onima u okovima: 'Izađite'; i onima koji su držani [u tami]: 'Nađite slobodu'“ (Isaija 49:9). Poslušajte i [apostola] Pavla, koji kaže da je „smrt, to jest đavo, vladala od Adama do Mojsija, ili do ispunjenja zakona, i nad onima koji nisu sagrešili na način sličan prestupu“ [Adamovom] (Rimljanima 5:14), to jest, [vladala je] i nad dušama svetih."

Zakon kao sila grijeha, mogao si dati malo veći uvod. Što Dekalog ima sa našim grijesima. Jednostavno on je ogledao. Kad si prljav vidiš se u ogledalu i onda trebaš vodu da opereš lice. Tako u Zakonu vidiš da si sagriješio, i onda trebaš Kristovu krv da te očisti od grijeha

Zena je videla Samuila, pise odmah recenicu pre: „Kad žena ugleda Samuila, povika iza glasa…“ (1 Sam 28,12). Sam tekst ga naziva Samuilom, ne nekim duhom ili demonom, on ga ne navodi na zabludu i jos izgovara prorocanstvo koje se ipunjava i u skladu je sa Bozijom voljom. Pismo nigde ne kaže da se Samuilo posle smrti nalazio u „raju“ u kasnijem, novozavetnom smislu, pa zato ni njegovo „izlaženje iz zemlje“ ne predstavlja argument protiv stvarnosti javljanja. Starozavetni jezik koristi izraz Šeol kao opšte prebivalište umrlih, a opis „izlaska“ odnosi se na način pojavljivanja, a ne na geografsku lokaciju duše. Bog u Pismu više puta deluje suvereno i kroz grešne ili zabranjene okolnosti, ne da bi ih opravdao, već da bi izvršio sud, kao što je to slučaj sa Valaamom ili Kajafom, ttako i ovde javljanje Samuila ne predstavlja potvrdu vračanja, nego osudu Saula i potvrdu već izrečene Božje presude. Pozivanje na Propovednika da „mrtvi ne znaju ništa“ odnosi se na njihovu neaktivnost u ovom svetu „pod suncem“, a ne na ontološko negiranje svesti posle smrti, što potvrđuje i isti autor kada kaže da se duh vraća Bogu koji ga je dao.

Čovjek je jedno, nešto ovakvo, a Bog je drugo, nešto onakvo. A način jedinstva čovjeka i Boga je nešto što je opet složeno i mi to teorijski jako slabo poznajemo.

Jer tako Biblija kaže, a drugo pitanje. Uvijek sam mislio da je Jahve pravo, dok nisam pogledao ovaj video. Nehemija Gordon je jedan odličan židovski skolar koji je pronašao nešto zanimljivo, gdje dao truda da to istraži. Ipak su Židovi to, neću pustiti da mi pogani popuju.

Otkrivenje je napisano na grčkom. Bilo koje hebrejsko Otkrivenje je samo prevod originala.

Ne, a lako je to i dokazati: "12. Evo dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim. 13. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak." Dakle Onaj Koji je Alfa i Omega dolazi uskoro. A za koga Se kaže da dolazi uskoro u Otkrivenju: "20. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!" (Otkrivenje 22:20).

Svi su oni tobože „crkva“ a nije niko. Crkva je skrivena sasvim na drugom mjestu. Da katolici i pravoslavci i svi drugi nisu crkva jasno je iz proroštva o događanjima u posljednjem vremenu; Isus utvrđuje novi savez sa prvim svecima doma Izraelovog početkom Milenijuma. Jahve kaže za to vrijeme „Sklopit ću savez sa vama kad vas očitim od vaših grijeha“. Dakle trebaš katolike i pravoslavce pitati jesu li njihovi „sveci“ bili bez grijeha. I ne samo da se crkva budi tada i tamo, nego se za sve narode svijeta kaže da će imati obavezu hodočastiti Jeruzalem i da će ih u poičetku tamo voditi Židovi koji prežive i zateknu se u našem, nežidovskom svijetu. I što će raditi u Jeruzalemu? Idu se pokloniti Jehošui slušati nauk njegov i njegovih učenika da se upoznaju sa Božjim zakonom. Tog upoznavanja i primanja duhovnih znanje ne bi bilo da današnje crkve imaju Božji blagoslov, da imaju nasljeđenu ranoapostolsku crkvu i njen nauk.

Čovjek je biće vjere, ali na samoj vjeri ne možemo se zaustaviti jer je čovjeku važno uvjerljivo spoznavanje Boga, spoznavanje i umom i čulima. Svakom čovjeku, umnom biću koje je stvoreno „na Božju sliku i priliku“ omogućeno je dakako individualna mogućnost spoznavanje svojih grijeha, čišćenje istih nakon čega slijedi duhovno buđenje, posvećenje i živa spoznaja Boga. No taj samotnjački duhovni put je težak a oni koji se nude kao realizirani duhovni učitelji u velikom broju su sami prevareni i tu prevaru prenose na svoje naivne učenike. Ovdje neću govoriti o tome nego o onome što nudi Bog u obliku buđenja kolektiviteta ljudi i naroda u Posljednje vrijeme ljudske povijesti. U toj Božjoj ponudi nudi se narodima blagoslovna ponuda na više razina. Prva ponuda je posrednik Krist ili židovski rečeno Mesija. Bog se skromno unižava kroz Ješua (Isusa) ili Sina čovječjega koji prikriveno nosi svojstvo JHVH. Druga razina posredništva je odabrani Božji narod sa Božjom zemljom Izrael preko kojeg primamo Božje blagoslove ili Božje prokletstvo zavisno o tome kako se odnosimo prema Židovima i Izraelu kao kolektivitetu i kao pojedincima. I kad kažem „i kao pojedincima“ mislim na situaciju poniznog prihvaćanja onih Židove koji će se nametnuti kao duhovni učitelji novog svijeta u razvoju, svijeta koji će dočekati milenijsko vrijeme Mesijine vladavine iz Jeruzalema. Ta pozicija Židova je razumljiva jer određena grupa istih prvi ulaze u svetost, bezgriješnost ili duhovnu čistoću. To je proročka informacija. Kao takvi ti židovski prvaci postaju duhovni učitelji svijeta. To je u skladu i sa Isusovom najavom: „Spasenje dolazi od Židova“. Tada preživjeli iz Crkve ili današnjih kršćana ulaze u nužno shvaćanje te stvarnosti, unizuju se da bi postali učenici.To je u skladu sa Isusovim savjetom „Tko se ponizuje uzvisit će se“. Izrael je budući duhovni i proročki orijentir i blagoslov cijelom svijetu. Čudne i moćne stvari počet će se događati u Izraelu. Zasad je Izrael samo proročki orijentir. U duhovnom smislu nazire se Izraelovo svjetlo. U njemu se budi mesijanstvo ili prihvatanje Ješue Mesije, nama poznatog kao Isusa nazarećanina, kojeg su dali razapeti na križu u davnom vremenu 1. stoljeća. Taj mesijanski pokret koji je podupren nezavisnim kršćanskim misliocima zapadnog svijeta trenutno prolazi kroz zanimljivu fazu otkrivanja izvornijih evanđeoskih hebrejskih spisa sa ostalom povijesnom i arheološkom pozadinom. Proroštva o prvenstvu Izraela mogu se otkrivati od Mojsijevih prorokovanja, prorokovanja psalama te starozavjetnih „velikih“ i „malih“ proroka sve do proročkih ukaza Isusa i apostola. Drugo razdoblje je poslije Isusa, u vremenima crkve kada se razvija duhovna degradacija kroz teologija zamjene koja poluistinama i lažima tumači Bibliju poradi odbacivanja doslovnog Izraela i zamjenjuju ga „duhovnim Izraelom“. Dobra stvar je da biblijska proroštva govore i o Posljednjem vremenu gdje se u vrhuncu „harmagedonskih“ događanja ista skoncentrirano sagledavaju u Izraelu i oko Izraela gdje Krist ili Mesija uništava „sve vojske svijeta“ (biblijskog svijeta ili naroda oko Izraela), pa prema tome Harmagedon nema univerzalna svjetska svojstva ili svojstva proširenog „duhovnog Izraela“, jer se harmagedonske bitke precizno opisuju oko Jeruzalema, u Izraelskim planinama i u Jošefatskoj dolini. U bit po cijelom području današnjeg Izraela. I kad se proročki opisuju razlozi dolaska i intervencije Mesije onda se navodi njegovo spašavanje svog naroda Izraela i uništavanje onih koji su napali Izrael i imali namjeru podjeliti njegovu zemlju Izrael. Dakle radi se o spašavanju doslovnog Izraelskog naroda i doslovne zemlje Izrael. Zlonamjerna teologija zamjene može čak i ovdje uvoditi ideje „duhovnog“ Izraela i „duhovne“ Izraelske zemlje, kao i „duhovni“ Jeruzalem koji silazi sa Neba sa ciljem da podrži posljednji otpor teologije zamjene. Ali pečat prorokovanja koji se suprostavlja teologiji zamjene, uništava i takve ideje proročkom preciznošću da će se u Izraelu uz jugoistočno Mrtvo more pokapati šest mjeseci harmagedonske „vojske svijeta“. Dakle harmagedon je u Izraelu a ne cijelom svijetu. Proroštvo kaže da će i cijeli svijet imati svoje strašne ratove koji dakako nisu izraelsko-harmagedonski, te se napominje da poslije tih ratova neće imati tko pokapati mrtve. Dakle bit će i težih ratova po svijetu ali ta događanja za proroke nisu bitna. Izrael je bitan. I zadnje najvažnije proročke činjenice protiv tzv. „duhovnog Izraela“ i teologije zamjene su proroštva koja naširoko opisuju situaciju oko Izraela poslije harmagedonske bitke , tj. u početak Milenijskog vremena. I tu je doslovni Izrael a ne „duhovni Izrael“ u centru svijeta jer se opisuju obvezna hodočašća preživjelih naroda svijeta u Izrael i Jeruzalem jer će doslovni narodi svijeta za rukav hvatati doslovnog Židova i moliti ga da bude vodič u hodočasnički odlazak u Jeruzalem. Ta proroštva su „torta“ prorokovanje protiv teoretičara teologije zamjene o „duhovnom“ Izraelu i „duhovnom“ Židovu, a „šlag na torti“ su proroštva koja govore da će narodi svijeta dolaziti u Jeruzalem između ostalog i da se /bolje/ upoznaju sa Božjim naukom i zakonom. U samom Jeruzalemu ih čekaju sveci Izraelovi puni mudrosti i znanja o Bogu. Da su kojim slučajem kršćanske pristalice „teologije zamjene“ u pravu i da je kod njih centar kršćanske mudrosti onda kršćani ne bi trebali „hvatati Židova za rukav“ da ih vodi u Jeruzalem čuti novi Božji nauk jer je, prema njima taj nauk već danas kod njih. Dakako oni se i jesu nametnuli kao širitelji takozvanih novozavjetnih evanđelja apostola, ali koliko su u tome precizni i uspješni to je drugo pitanje. Isus je za svoju evangelizaciju rekao „Imao bih vam puno toga reći ali niste spremni da nosite“ što ukazuje na djelomičnu snagu „novog zavjeta“ jer zapravo prava je činjenica da je novi zavjet sa Isusom na „posljednjoj večeri“ tek započet sa Židovima, a sa njegovim drugim dolaskom on će biti učvršćen novim, produbljenim Isusovim učenjem i buđenjem, posvećenjem jeruzalemskih Židova kao matice širenja stvarnog i potpunog Evanđelja po svijetu. Sve ovo iz uvoda biti će i dokazano u narednim tekstovima. U tom smislu mogu reći „žalim slučaj gospodo iz vatikanske „svete stolice“ i drugih „stolica“ i njihovih „mudraca“ i rukovoditelja raznih kršćanskih konfesija jer pravu će sreću imati oni koji će se imati prilike poniziti pred Mesijom i Ješuom , kraljem Izraelovim u Jeruzalemu, i pred 14400 Izraelovih svetaca ili kraljeva, sudaca Izraelovih plemena, učitelja svijeta koji će „prvi ući u spasenje“ i svetost kao što o tome piše apostol Pavao. Da bi ušli u tu sreću danas trebamo osim razvijanja vrlina i mudrosti probuditi i uvide oko važnosti Izraela i njegove nadolazeće uloge u budućnosti. I ako kršćani zazivaju prema Otkrivenju „Dođi Gospodine Isuse…“ onda će uskoro morati imati još jasniji zaziv „…u svoju zemlju Izrael i spasi svoj narod“ jer je i naše spasenje navezano na njihovo spasenje. Bog je nežidovima naredio da tješe Izrael i da se mole za Izrael i po toj osnovi poziv „Dođi Isuse“ vezan je uz Isusovo spašavanje Izraela. Trebamo znati što proroštvo govori o tome – zašto Mesija dolazi drugi put. Teoretičari teologije zamjene znadu se ponekad pohvaliti da oni ne moraju ništa svojega izmišljati jer „Biblija tumači sama sebe“ višebrojnim unutarnjim dokazivanjem. Kako onda nisu vidjeli gomilu proročkih ukaza o događanjima u Izraelu na Kraju vremena i početka Milenijuma gdje je doslovni Židov i doslovni Izrael i doslovni Jeruzalem u centru svijeta? Za taj isti Jeruzalem u kojem je Isus Nazarećanin završio prvi dio spasiteljske misije, Jehova predskazuje „Opet ću tebe izabrati Jeruzaleme“. Poštovati i uvažavati Božje proroštvo prije svega znači sagledati i uvažiti Božji plan o ulozi Izraela u posljednjem vremenu. Smicanje Izraela i Židova iz centra je podržavanje ideje Izraelovog prokletstva od strane Boga. A Bog na to kaže „Tko proklinje Izrael i ja ću njega prokleti“. Mnoge kršćanske vjerske zajednice ili denominacije izgradile su neke duhovne vrijednosti i vrline ali bi mogle zbog Izraela da im Bog odbaci te vrijednosti. Bit će im oduzeto „i ono što imaju“, jer će im Isus uz obezvređivanje onog što su postigli reći „Ne poznajem vas“. __________________ javi se ...

Sveti Oci su prilično ujednačeni u shvatanju da se tu radi o Kainovoj sestri. To pišu i sv. Jovan Zlatousti i blaženi Teodorit Kirski i blaženi Avgustin.

Uloga žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve tema je koja je stoljećima izazivala značajne rasprave i rasprave među kršćanima. Biblija sadrži različite odlomke koji govore o ulogama i odgovornostima žena, a te su odlomke različite denominacije i teološke tradicije tumačile na različite načine. Za početak, bitno je prepoznati da Biblija prikazuje žene u različitim ulogama, uključujući one u vodstvu, proricanju i podučavanju. Stari zavjet pruža brojne primjere žena koje su imale značajne uloge u Božjem planu. Na primjer, Debora je bila proročica i sutkinja Izraela (Suci 4:4-5), a Huldah je bila proročica koja je davala savjete kralju Jošiji (2. Kraljevima 22:14-20). Ovi primjeri pokazuju da je ženama povjereno vodstvo i naviještanje Božje riječi. U Novom zavjetu vidimo daljnje dokaze o sudjelovanju žena u službi. Jedan od najznačajnijih primjera je Priscila, koja je, zajedno sa svojim mužem Akvilom, točnije uputila Apolona, rječitog i učenog čovjeka, na Božji put (Dj 18,24-26). Osim toga, Feba se spominje kao đakon (ili službenica) crkve u Kenhreji i Pavao ju je pohvalio za njezinu službu (Rimljanima 16:1-2). Junia se spominje kao "istaknuta među apostolima" (Rimljanima 16:7), što sugerira da je imala značajan položaj unutar rane kršćanske zajednice. Međutim, postoje i odlomci u Novom zavjetu koji se tumače kao ograničavanje uloge žena u propovijedanju i poučavanju unutar crkve. Jedan od najčešće citiranih odlomaka je 1. Timoteju 2:11-12, gdje Pavao piše: "Žena treba učiti u tišini i potpunoj podložnosti. Ne dopuštam ženi da poučava ili preuzima vlast nad muškarcem; ona mora biti mirna." Neki su shvatili da ovaj odlomak znači da žene ne bi trebale imati položaje autoriteta ili poučavati muškarce unutar crkve. Još jedan odlomak koji se često spominje je 1. Korinćanima 14:34-35, gdje Pavao kaže: "Žene trebaju šutjeti u crkvama. Nije im dopušteno govoriti, ali moraju biti podložne, kao što zakon kaže. Ako žele raspitati se o nečemu, neka pitaju svoje muževe kod kuće; jer je sramota da žena govori u crkvi." Neki su ovaj odlomak protumačili tako da žene ne bi trebale govoriti ili propovijedati na crkvenim okupljanjima. Za razumijevanje ovih odlomaka ključno je razmotriti kulturni i povijesni kontekst u kojem su napisani. Rane kršćanske zajednice bile su smještene unutar šireg grčko-rimskog društva koje je imalo specifične norme i očekivanja u vezi s rodnim ulogama. U mnogim slučajevima, upute koje je Pavao dao bile su usmjerene na rješavanje specifičnih pitanja unutar crkve i osiguravanje urednog bogoslužja. Na primjer, u 1. Korinćanima 14, Pavao govori o situaciji u kojoj se neuredno i ometajuće ponašanje događalo tijekom bogoslužja. Njegove upute ženama da šute možda su bile odgovor na određene smetnje koje su uzrokovale neke žene u korintskoj crkvi. Slično tome, u 1. Timoteju 2, Pavao je možda govorio o pitanjima koja se odnose na krivo učenje i potrebu za odgovarajućom poukom i autoritetom unutar crkve. Također je važno napomenuti da Pavao potvrđuje jednakost muškaraca i žena u Kristu. U Galaćanima 3:28, on piše: "Nema Židova ni pogana, nema roba ni slobodnjaka, nema muškog ni ženskog, jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu." Ovaj stih naglašava temeljnu jednakost svih vjernika u Krista, bez obzira na spol, i sugerira da ograničenja postavljena ženama u određenim kontekstima nisu trebala biti univerzalna ili trajna. S obzirom na raznolikost uloga koje su žene imale u ranoj crkvi i kulturni kontekst restriktivnih odlomaka, mnogi nedenominacijski kršćani i znanstvenici tvrde da bi ženama trebalo dopustiti da propovijedaju i poučavaju unutar crkve. Oni tvrde da su darovi Duha Svetoga, uključujući poučavanje i propovijedanje, dani i muškarcima i ženama za izgradnju crkve (1. Korinćanima 12:4-11). Kao takve, žene treba poticati da koriste svoje darove za dobrobit cijele kršćanske zajednice. Nadalje, primjer samog Isusa daje uvjerljiv argument za uključivanje žena u službu. Isus je stalno kršio društvene i kulturne norme stupajući u kontakt sa ženama, poučavajući ih i uključujući ih u svoju službu. Na primjer, razgovarao je sa Samarijankom na zdencu i otkrio joj svoj identitet kao Mesije (Ivan 4,1-26). Imao je i učenice, poput Marije Magdalene, koje su prve svjedočile i objavile njegovo uskrsnuće (Ivan 20,11-18). Ovi primjeri ističu Isusovu radikalnu uključivost i vrijednost koju je pridavao ženama kao aktivnim sudionicama u njegovoj službi. Zaključno, iako postoje odlomci u Novom zavjetu za koje se čini da ograničavaju ulogu žena u propovijedanju i poučavanju, ti se odlomci moraju razumjeti u njihovom kulturnom i povijesnom kontekstu. Širi biblijski narativ pokazuje da je žene pozvane i opunomoćene od Boga da služe u različitim svojstvima, uključujući vodstvo i naviještanje evanđelja. Kao kršćanin, vjerujem da žene treba poticati da koriste svoje darove i pozive za propovijedanje i podučavanje unutar crkve, u skladu s načelima uzajamnog poštovanja, reda i izgradnje tijela Kristova.

Hvala, nešto sam sam radio na tu temu u hebrejskom narodnom izričaju pa poslušajte;

Омиљела ти је правда, и омрзао си на безакоње: тога ради помаза те, Боже, Бог твој уљем радости већма од другова твојијех. Jevrejima 1.9 Dakle se pomazanje Božije ogleda u pomazanju uljem radosti. Ta ako se ko pita da li je pomazan od Boga neka sebe preispita koliko u njemu ima ljubavi prema bližnjima jer je u toj ljubavi radost. Koliko u njemu ima milosti, zahvalnosti, smisla, mira, jer je u svemu tome radost i sve su to radosna osećanja. I onda će mu biti sasvij jasno da li je i koliko pomazan od Boga.

Da se ovde govori o imenu kojim mi zovemo Isusa onda ne bi stajalo da ga je Bog preuzvisio darovavši mu ime iznad svakog imena. Jer mnogi su nosili ime Isus , recimo Isus Navin. ali oni nisu dobili ime iznad svakog imena, Pa kakvo je onda to ime koje je iznad svakog imena? To je karakter Hristov, da je Spasitelj, jer Isus znači spasitelj. Jer imena u duhovnom svetu su oznake karaktera pa je Isus Od Boga dobio karakter iznad svakog karaktera, da je Sin Božiji i spasitelj sveta. Prizvati Ime Božije znači steći karakter Božiji; biti milostiv, pun ljubavi, dobar, Zahvalan… I svako ko prizove Ime Božije biće spasen.

To da je za Boga jedan dan = 1000 godina i obrnuto nema veze sa stvaranjem, više za proročanstva. Citiram I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći. Znači za svaki dan stvaranja imamo ovaj izraz “bi večer, pa jutro”. Vidite da se radi o danu koji traje 24 sata ili?

Prvo Pavao: koliko se sjećam iz nekih spisa, vjeruje se da je imao blaži oblik epilepsije. Njemu je Isus barem otvoreno rekao - mislim, na taj način i nama - da molimo, ali hoće li nam Isus uslišati molitvu za TU našu nakanu, ipak ne ovisi o nama. A sad molitva. Ni jedna naša molitva ne iostaje neuslišana. 1. Molitva je razgovor s Bogom, stoga moramo 2. vjerovati toliko da znamo kako nas Bog čuje 3. biti sabran i svjestan da nas Bog voli, ljubi, da Mu je stalo do nas 4. biti uporan, ne moliti nekoliko dana i odustati je "Bog ne mari za mene" - TO nije vjera, molitva još manje. 5. Ne se pogađati s Bogom. Biti svjestan da On zna kad je vrijeme za bilo što, pa i kad će nam uslišati naše molitve. Pročitani primjer: "Moleći za moje zdravlje, da me barem manje boli, nakon više od godinu dana dolazi mi brat, koji je nakon krizme "raskrstio" s Crkvom i pita gdje mi je Evanđelje? Molim dalje...mjesec dva, a brat odjednom počeo ići redovno u crkvu. Kasnije saznajem da je on počeo moliti za moje zdravlje. Epilog: Kad Bog nešto čini, On "jednim udarcem ubija barem dvije muhe" :) Obratio mi je brata, a konačno i mene ozdravio". Jesmo li shvatili? NEMA neuslišanih molitvi !

Problem je što je npr. katolička crkva izbacila ovu zapovijed, a da bi broj zapovijedi ostao isti, onu desetu koja je u Bibliji jedna - Ne poželi tuđeg ženidbenog druga, tuđe stvari podijelila na devetu i desetu. Tu nešto debelo ne štima. Ko se protivi Bogu izbacivati, ili dijeliti Božje zapovijedi. I onda se pitaš šteta što ovu zapovijedi nije ni jedna crkva preformulirala.

U Vašem tekstu navodite nekoliko biblijskih stihova koji govore o određenim aktivnostima koje se smatraju gnusnim pred Bogom. U biblijskom kontekstu, takve aktivnosti su označene kao grijehovi ili postupci koji Bogu nisu u skladu s Njegovom voljom. Ovdje su neki ključni stihovi koje ste citirali: 1. 5. Mojsijeva 18,5-12: Ovi stihovi upozoravaju Izraelce na opasnost okultnog proricanja, konzultiranja vračeva, gatanja zvijezdama, proricanja prema ptičjem letu, uroka, prizivanja duhova mrtvih i drugih povezanih aktivnosti. Sve to se smatra idolatrijom i izražavajući nepovjerenje prema Bogu. 2. 5. Mojsijeva 22,5: Ovaj stih izričito zabranjuje nošenje odjeće druge spolne uloge. To se odnosi na prirodno određeni identitet i ulogu spola. Takva pretvaranja smatraju se neprikladnima. 3. 5. Mojsijeva 25,13-16: Ovi stihovi govore o poštivanju pravednih mjera i isticanju važnosti poštenosti i pravednosti u odnosu prema drugima. Korištenje varljivih mjera i prevara smatra se nepoštenim i gnušnim u Božjim očima. 4. Priče Salomonove 15,9: Ovaj stih naglašava da su svi putevi bezbožnika gnušanje pred Bogom, dok Bog voli one koji slijede pravdu. 5. Priče Salomonove 17,15: Ovaj stih osuđuje nepravedno opravdavanje krivog i osuđivanje pravednog. Takva nepravda smatra se gnušanjem pred Bogom. 6. 3. Mojsijeva 18,22: Ovaj stih se odnosi na homoseksualni čin i izričito zabranjuje muškarce da imaju seksualne odnose sa muškarcima. 7. 5. Mojsijeva 14,3: U ovom stihu se preporučuje da se ne konzumiraju životinje koje se smatraju nečistima ili neodgovarajućima za prehranu. Važno je napomenuti da ove stihove ne treba izjednačavati s modernim moralnim ili etičkim standardima. Razumijevanje konteksta i primjene takvih stihova complex je pitanje koje zahtijeva kritičko promišljanje i uključivanje relevantnih teoloških tumačenja.

Kad bi mi sve odbacili što je GAD pred Bogom bili bismo na dobrom putu. E sada ovi gad iz Starog zavjeta da li važe i danas, treba uzeti tačku po tačku i izvagati.

Sveti Duh ima posebnu ulogu "Kada dođe onaj Duh istine, uputiće vas u svaku istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam šta će biti." (Jovan 16:13) Tačno je da pored ostalog sveti Duh može delovati i na emocije. Ja sam želeo samo da ukažem na to da emocije nisu merilo šta je od Duha, a šta nije. Takođe verujem kao što sunce obasjava zle i dobre, tako sveti Duh deluje na svakog čoveka koliko mu on dozvoli, sve dok na kraju potpuno ne pohuli na njegov uticaj: "Beše Videlo istinito koje obasjava svakog čoveka koji dolazi na svet." (Jovan 1:9) Onda se ispostavilo da ja vas nisam razumeo. Drago mi je da se razumemo negde.

Tako je s tim sto je bitna odlucnost da idemo tim putem i da budemo istrajni cak i tada kada nam kretanje ide tempom "jedan korak napred a natrag dva"... Trebamo moliti Boga da nam da snagu i da smo uvek svesni u kom smeru trebamo fokusirati nas pogled cak i tada kada smo "duboko u blatu"...

Umro je za sve ljude ,a ti ljudi moraju vjerovati da je Krist žrtva zavrsena da je Umro za njih i Uskrsnuo . Bez te vjere nema Spasenja= "Milošću po vjeri ". U Raj možemo samo vjerujući u Kristovu Žrtvu na križu i nikako drukčije. Nista čime bi se hvalili da smo mi postigli ili zasluzili jer sve dobro sto činimo i vjeru koju imamo dobili smo od Boga. To Bog u nama stvara. A ne mi sami. Ne hvali se nego zahvaljuj i slavi Boga jer nas je otkupio od grijeha.

Origen je najvažniji rani svedok kada je reč o tvrdnji da krštenje dece nije kasnija novotarija, nego apostolsko predanje. Gde tačno Origen to piše? 1. Komentar na Poslanicu Rimljanima (Commentarii in Epistolam ad Romanos, V, 9) — napisano oko 244–246. godine Najpoznatiji i najcitiraniji pasus: „Crkva je od apostola primila predanje da se krštavaju i mala deca.“ (Ecclesia ab apostolis traditionem accepit etiam parvulos baptizandi.) Kontekst: Origen ovde tumači Rim 5,12 (Adamov greh) i pita: Zašto se krštavaju i oni koji nemaju ličnih grehova? Njegov odgovor: zato što svi ljudi nose „mrlju rođenja“ (macula nativitatis) i zato je krštenje potrebno svima, uključujući decu " Ključno: On ne dokazuje krštenje dece samo teoretski, iz Pisma, nego se poziva na predanje apostola — što znači da je praksa za njega već neupitna činjenica. 2. Homilije na Levitski zakonik (Homiliae in Leviticum, hom. 8, 3) — oko 248–250. godine. Ovde Origen opet govori o istoj temi: „Pošto u svima postoji urođena nečistota, zato se i mala deca krštavaju radi oproštenja grehova.“ I odmah dodaje suštinu: ako deca nemaju lične grehe krštenje bi bilo besmisleno, da ne postoji greh koji se čisti. Ovo pokazuje da Origen ne govori teorijski, već objašnjava već postojeću liturgijsku praksu. 3. Homilije na Jevanđelje po Luki (Homiliae in Lucam, hom. 14) Ovde Origen govori o Isusovom krštenju i prelazi na praksu Crkve: „Mala deca se krštavaju za oproštenje grehova. ... Pošto niko nije čist od nečistote… zato se i deca krštavaju.“ Često protestantsko osporavanje (i zašto ne stoji). Ponekad se kaže: „To je samo Origenovo mišljenje.“ Problem: Origen ne kaže: „ja mislim“ nego: „Crkva je primila od apostola“ i to više puta, u različitim delima, bez polemike Da je praksa nova ili sporna: Origen bi morao da je brani ali on je uzima kao dato stanje Zaključak Origen († 254): je najraniji autor koji izričito kaže: krštenje dece potiče od apostola, piše to pre Avgustina i pre bilo kakvih velikih sabora.

Ali Tertulijan, koji se protivio krštenju djece, ne negira drevnost tog čina. Ne naziva to novotarijom.

Ova naša obična morska sol, kažu „ništa ne valja“. Treba uzimati keltsku sol, ona „ima više minerala“. Ne, još bolja je himalajska, ona „ima najviše različitih minerala“. Tako nekako ta gradacija zvuči kao prelazak na višu razinu u videoigri, a ne kao razgovor o običnom začinu. Sad realno. Keltska sol ima nešto više magnezija, ali da bi se unijela dnevna doza magnezija trebalo bi pojesti preko 100 grama takve soli. Za neke druge minerale, potreban unos iznosio bi u kilogramima. Ovisno o proizvođačima, potreban unos može biti još veći. Dalje, himalajska sol navodno ima 81-84 minerala, ali u takvim tragovima da bi se došlo do dnevne doze cinka trebalo bi pojesti preko 100 kilograma soli. Odnosno, minerali u tim solima postoje samo kemijski, ne nutritivno. Jedini legitiman razlog je: više mi se sviđa okus druge soli. Sve ostalo je marketing…

Za tri jevanđelja nema naznaka da su pisana na hebrejskom. Jedino se pisalo za Matejevo jevanđelje da je pisano na hebrejskom, ali mišljenja sam da je to hebrejsko jevanđelje inkorporisano u jevanđelje koje je na grčkom, a da to grčko jevanđelje mi imamo danas.

Izraz "mlaki kršćanin" kod mnogih vjernika često izaziva osjećaj nelagode i introspekcije. Ovaj koncept je izveden iz Knjige Otkrivenja, gdje se Isus obraća crkvi u Laodiceji. U Otkrivenju 3:15-16, Isus kaže: "Znam tvoja djela, da nisi ni studen ni vruć. Volio bih da si ili jedno ili drugo! Dakle, budući da si mlak - ni vruć ni hladan - ja sam oko da te ispljunem iz svojih usta." Ovi stihovi dirljivo opisuju stanje duhovne samodopadnosti i ravnodušnosti koje može pogoditi svakog vjernika. Ali koji su specifični znakovi da bi netko mogao biti mlak kršćanin? Prvo, mlak kršćanin često pokazuje nedostatak strasti i revnosti za Boga. To se može očitovati na nekoliko načina, kao što je nezainteresiranost za molitvu, obožavanje ili čitanje Biblije. Kad je vjernik mlak, njegove duhovne discipline postaju mehaničke, lišene iskrenog angažmana. Oni mogu posjećivati crkvene službe iz rutine, a ne iz istinske želje da se povežu s Bogom i suvjernicima. Ovaj nedostatak žara može se suprotstaviti entuzijazmu opisanom u Psalmu 42:1, "Kao što jelen žudi za potocima voda, tako duša moja žudi za tobom, Bože moj." Mlaki kršćanin, međutim, ne doživljava tu duboku čežnju za Božjom prisutnošću. Još jedan znak je davanje prioriteta svjetovnim težnjama u odnosu na duhovni rast. U Mateju 6,24 Isus upozorava: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili ćeš jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili ćeš jednome biti odan, a drugoga prezirati. Ne možeš služiti i Bogu i novcu." Mlaki kršćanin često se nađe više zaokupljen materijalnim uspjehom, društvenim statusom ili osobnim zadovoljstvima nego svojim odnosom s Bogom. Njihovi su životi obilježeni podijeljenom odanošću, gdje je Bog potisnut na periferiju, dok svjetovne brige zauzimaju središnje mjesto. Kompromis i moralna dvosmislenost također su pokazatelji mlake vjere. U Rimljanima 12,2 Pavao potiče vjernike: "Ne prilagođavajte se uzoru ovoga svijeta, nego se preobrazujte obnavljanjem svoga uma." Međutim, mlak kršćanin često se prilagođava društvenim normama i vrijednostima koje su suprotne biblijskim učenjima. Oni mogu racionalizirati grešna ponašanja ili usvojiti relativistički pristup moralu, razvodnjavajući tako transformativnu snagu Evanđelja u svojim životima. Ovaj duhovni kompromis može dovesti do smanjenog svjedočanstva, budući da njihova djela nisu u skladu s njihovim deklariranim uvjerenjima. Nadalje, mlak kršćanin ima tendenciju površnog razumijevanja Božje Riječi. Mogu biti upoznati s popularnim biblijskim pričama ili stihovima, ali im nedostaje duboko, teološko razumijevanje Svetoga pisma. Ovo plitko bavljenje Biblijom može rezultirati vjerom koja se lako pokoleba lažnim učenjima ili kulturnim trendovima. U 2. Timoteju 4:3-4, Pavao upozorava: "Jer doći će vrijeme kada ljudi neće podnositi zdrav nauk. Umjesto toga, da bi zadovoljili vlastite želje, okupit će oko sebe veliki broj učitelja da govore što im je Oni će odvratiti uši od istine i okrenuti se mitovima." Mlaki kršćanin posebno je osjetljiv na takve prijevare zbog svoje neadekvatne utemeljenosti na biblijskoj istini. Još jedno obilježje mlakog kršćanstva je nedostatak istinske ljubavi i suosjećanja za druge. U Ivanu 13,35 Isus kaže: "Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako ljubite jedni druge." Međutim, mlak vjernik može pokazivati egocentričan stav, zanemarujući potrebe drugih i ne uspijevajući pokazati Kristovu ljubav. Njihov odnos s drugima može biti obilježen osuđivanjem, ravnodušnošću ili nedostatkom empatije, što je u oštroj suprotnosti s žrtvenom ljubavi koju je Isus oblikovao. Mlaki kršćanin također je sklon opirati se duhovnom rastu i odgovornosti. Oni mogu izbjegavati prilike za učeništvo, mentorstvo ili zajedništvo koje bi ih moglo izazvati da rastu u svojoj vjeri. U Izrekama 27:17 čitamo: "Kao što željezo oštri željezo, tako jedna osoba oštri drugu." Međutim, mlak vjernik može izbjegavati takve zaoštrene odnose, radije ostati u svojoj zoni udobnosti umjesto da se suoči s procesom pročišćavanja koji dolazi s duhovnom odgovornošću. Osim toga, nedostatak evangelizacijskog žara čest je znak mlakosti. U Velikom poslanju, Isus zapovijeda svojim sljedbenicima u Mateju 28:19-20, "Zato idite i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih poslušnosti sve što sam ti zapovjedio." Međutim, mlak kršćanin može biti ravnodušan prema ovom pozivu, pokazujući malo interesa za dijeljenje Evanđelja ili stvaranje učenika. Njihova vjera postaje privatna stvar, odvojena od poslanja širenja Radosne vijesti. Naposljetku, duhovno samozadovoljstvo ključna je karakteristika mlakog kršćanina. Mogu se osjećati zadovoljni svojim trenutnim duhovnim stanjem, pokazujući malo želje za dubljom intimnošću s Bogom ili većom duhovnom zrelošću. Ovo samozadovoljstvo može dovesti do stagnacije, gdje njihova vjera postaje statična, a ne dinamična i raste. U Filipljanima 3,12-14, Pavao izražava suprotan stav: "Ne da sam već sve ovo postigao, ili da sam već stigao do svog cilja, nego težim da uhvatim ono zbog čega me Krist Isus uhvatio. Braćo i sestre, ne smatram da sam se još uhvatio za to, ali jedno činim: Zaboravljam ono što je iza i naprežući se prema onome što je ispred, žurim prema cilju da osvojim nagradu. za koje me je Bog pozvao u nebesa u Kristu Isusu." Mlakom kršćaninu nedostaje taj osjećaj hitnosti i težnja za duhovnim rastom. U bavljenju pitanjem mlakog kršćanstva, bitno je prepoznati da ono nije terminalno stanje, već poziv na pokajanje i obnovu. Isusove riječi laodicejskoj crkvi u Otkrivenju 3:19-20 nude nadu i put naprijed: "One koje volim korim i disciplinujem. Zato budi ozbiljan i obrati se. Evo me! Stojim na vratima i kucam. Ako ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ja ću ući i jesti s tom osobom, a i oni sa mnom." Ovaj poziv na obnovljeno zajedništvo s Kristom podsjetnik je da On želi živahan, iskren odnos sa svakim svojim sljedbenikom. Da bi prevazišli mlakost, vjernici moraju njegovati žarku ljubav prema Bogu, dati prioritet svom duhovnom rastu i duboko se baviti Svetim pismom. Trebali bi nastojati uskladiti svoje živote s Božjom voljom, pokazujući Njegovu ljubav drugima i prihvaćajući poziv da stvaraju učenike. Čineći to, mogu iskusiti život u izobilju koji je Isus obećao i postati učinkoviti svjedoci Njegovog Kraljevstva. Zaključno, znakovi mlakog kršćanina uključuju nedostatak strasti prema Bogu, davanje prioriteta svjetovnim težnjama, kompromis i moralnu dvosmislenost, površno razumijevanje Svetoga pisma, nedostatak ljubavi i suosjećanja, otpor duhovnom rastu i odgovornosti, ravnodušnost prema evangelizaciji, i duhovno samozadovoljstvo. Prepoznavanje ovih znakova prvi je korak prema pokajanju i obnovi, omogućujući vjernicima da ponovno zapale svoj žar za Boga i žive svoju vjeru s autentičnošću i žarom.

Na čemu stoje Mjesec ,Sunce i Zvijezde, ako se ne okreću ? Koja logika da se Zemlja okreće kad je Zemlji Bog učvrstio temelje?!

Charles S. Price: DAKLE, AKO TI TEKU SUZE … Blagoslovljeni Duh Sveti šapće srcu kršćanina: "Slijedi me, ja ću te voditi kući." Kad sumnjamo po pitanju volje Gospodnje, on nam je može učiniti vrlo jasnom. Kad smo zbunjeni jer nam oči ne mogu vidjeti u budućnost, on nas uzima za ruku i vodi. Kršćanine, klekni pred njim i predaj mu ne samo svoj život, nego i sve sumnje i strahove. Počni se pouzdavati i neće dugo proći kad će vjera i nada hodati uz tebe na tvom putu do Božjega grada. Prije nekoliko godina, u vlaku sam razgovarao s jednim vrlo krhkim muškarcem i njegovom ženom. Rekli su mi da su na putu do jedinog mjesta na zemlji gdje on može, kako su mislili, naći olakšanje. Išli su do Izvora Siloe. Izvori se nalaze u Arkansasu. Nemam ništa protiv njih; njihova ljekovita voda može i vjerojatno je pomogla nekim bolesnicima koji su bolovali od određenih bolesti. Kako je razgovor tekao dalje, bolesnik se okrenuo k meni i rekao: "Pretpostavljam da nikada niste imali nikakve potrebe posjetiti Izvore Siloe?" Ali rekao sam mu da jesam. Ispričao sam mu o izvorima Siloe, izvorima milosti gdje teče ljekovita voda. Ispričao sam mu o vodi u kojoj je slijepac u onim davnim danima oprao svoje oči, o duhovnom ribnjaku Siloe koji vjekovima nije presušio i o šuškanju Isusove halje koja se i danas, u danima u kojima mi živimo, čuje. Kakva slavna stvar, kršćanine i putniče, imati takva vodiča da nas vodi hodočasničkim putem našega života! Dakle, ako ti teku suze, pogledaj gore i ruke s ožiljcima od čavala pretvorit će ih u bisere. Ako jecaji žalosti potresaju tvoj umoran lik, šapćući prizivaj ime Isus i tvoji će se jecaji promijeniti u snažne tonove orgulja duše dok svira melodiju slave. Ako je noć tamna i put strm, prizovi svoga nebeskog Vodiča i otkrit ćeš da nije daleko. Pod njegovim će se dodirom ubrzo pojaviti vrh brda i breme će biti podignuto dok budeš promatrao divne livade milosti na drugoj strani. Biti uplašen i tjeskoban nije ispravno, hoću reći, ako si dijete Božje i nasljednik Očeva obećanja.

"Dođi gospodine Isuse" neko reče...auuu Cicolinoa ...zaboravio je Oca pozvati....auuuuu !!! Riješite to u Otkrivenju...znaš kako se biblijski stihovi izmjenjuju, prekrajaju ! Tvoji to znaju...samo ih potakni !

. SIN od Boga Jedinoga Oca YHVH - Gospodin Yahoshua Pomazanik lažno nazvan Isusek, JE = "NE-SAMOSTALAN" ======== Yahoshua NE Radi svoja Djela Yahoshua NE Vrši svoju Volju Yahoshua NE Govori svoje Riječi Yahoshua NE Naukuje svoj Nauk Yahoshua NE Sudi samostalno NEGO Yahoshua Radi Djela svoga Boga Oca YHVH Yahoshua Vrši Volju svoga Boga Oca YHVH Yahoshua Govori Riječi svoga Boga Oca YHVH Yahoshua Naukuje Nauk svoga Boga Oca YHVH Yahoshua Sudi onako kako mu Bog Otac YHVH naredi ZATO jer SIN Gospodin Yahoshua nije BOG nego SLUGA Pokorni svome Bogu Ocu YHVH. ======== PO svemu (samo) gornjemu – SIN G Yehoshua je JEDNO i „JEDNAK“ sa Bogom Ocem YHVH i tako kroz SINA vidiš Boga Jedinoga Oca YHVH.

Zar nije logičnije sjesti i zapitati se da li je Muhamed zaista Božiji prorok kada je radio sve te pobrojane stvari umjesto zabiti glavu u pijesak i praviti se da su to sve izmišljotine? Nema smisla da bi neko išao izmišljati loše stvari o osnivaču i centralnoj figuri svoje religije. To bi bio presedan u ljudskoj istoriji da nečiji sljedbenici idu blatiti svog učitelja/proroka. Obično proces idu obrnutim smjerom i mane osnivača se brišu.

Carter Conlon: POBJEDA U TEŠKA VREMENA Biblija upozorava da će u posljednje dane prije Kristova povratka biti neiskazana tama i veliki otpad, ali vjerojatno većina od nas nikada nije razmišljala da će živjeti u vrijeme ovakvoga moralnog rasula. Prije nego je David postao kralj, živio je u razdoblju kad je njegova vlastita nacija bila u strašnom duhovnom nazadovanju. Samovolja i lažna duhovnost pod kraljem Šaulom bili su u punom zamahu, vodeći naciju prema onome što bi neizbježno bio jasan poraz bez božanske intervencije. David je ubrzo otkrio da ga progoni vojska koja se nadala odbaciti sve što je predstavljalo Boga. Dakako, znamo da je David na kraju postao netko tko je promijenio stvari. Što mi trebamo činiti u ove dane? Moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena. "Izbavi me, Gospode, od zla čovjeka, od čovjeka nasilja očuvaj me! Od onih koji smišljaju zlo u srcu" (Ps 140,2-3). U ovom psalmu David misli na one koji su tražili rješenje u ljudskim okvirima. On je slika Krista u onoj generaciji i osjeća da je pozvan za nešto više od jadnoga nasilja i uvreda svoje generacije. I mi moramo moliti za izbavljenje od duha ovoga vremena: "Gospodine, ne želim biti dio problema, nego dio rješenja. Pomogni mi da mi se misli vrate na duhovne stvari. Odvrati me od medija i svega što bi moglo otrovati moj duh i učiniti da moje riječi izgube snagu i postanu onakve kakve ima ovaj svijet. Daj mi svoga Svetog Duha! Daj mi svoje misli, svoj um, svoje suosjećanje za mnoge. Pomogni mi da ljubim čak i svoje neprijatelje!" U fizičkom svijetu, mi smo na slabijoj strani, ali u duhovnom, mi smo već izvrsni pobjednici. Posjednuti smo s desne strane Boga Svemogućeg, Boga koji je već uništio sile tame i sjedi u svoj moći i vlasti. Imamo izravan pristup do Božjega prijestolja i snagu da potisnemo tamu te vjerujemo da će u danima koji su ispred nas biti pobjeda i veselje!

Charles S. Price: IMAMO LI U SRCU NAZOČNOST? S nama je danas problem što provodimo previše vremena s ovom umjetno stvorenom organizacijom koju svijet naziva crkvom, a ne sa samim Kristom. Kažemo da "crkva" ima stav za ovo i da "crkva" ima stav za ono, ali nas Pismo uči da moramo započeti sa samim Gospodinom Isusom Kristom. Ako imamo Kristov duh, imamo sve, jer imamo samog Krista, ali ako nemamo taj duh, onda nemamo ništa. Čovjek se može pridružiti crkvi, ali ako nema Kristov duh, nije kršćanin. Tako kaže Pavao. Čovjek može biti kršten u vodi, ali ako nema Kristov duh, nije Kristov. Možete sjediti za stolom Večere Gospodnje i s ostalima biti njezin dionik, ali ako nemate Kristov duh, to ne znači ništa više od hrane i pića koje imate kod kuće. U srcu mora boraviti Nazočnost koja će se u životu neophodno očitovati.

Nakon smrti Isusa Hrista, bezbožni ljudi su progonili apostole i članove Crkve, i mnoge od njih su ubili. Sa smrću apostola, ključevi sveštenstva i predsedavajuća sveštenička vlast bili su uzeti sa zemlje. Apostoli su čuvali učenja jevanđelja čistim i zadržali su red i standarde dostojnosti članova Crkve. Bez apostola, tokom vremena, učenja su bila iskvarena i neovlašćene izmene su načinjene u organizaciji Crkve i svešteničkim obredima, kao što su krštenje i poveravanje dara Svetog Duha. Bez otkrivenja i svešteničke vlasti, ljudi su se oslanjali na ljudsku mudrost tumačenja Svetih pisama, načela i obreda jevanđelja Isusa Hrista. Pogrešne ideje su bile podučavane kao istina. Veliki deo poznavanja pravog karaktera i prirode Boga Oca, Njegovog Sina, Isusa Hrista i Svetog Duha je bio izgubljen. Učenja o veri u Isusa Hrista, pokajanju, krštenju i darovima Svetog Duha postala su izmenjena ili zaboravljena. Sveštenička vlast data Hristovim apostolima više nije postojala na zemlji. Otpadništvo je na kraju dovelo do pojave mnogih crkvi. Nakon više vekova duhovne tame, muškarci i žene koji su tragali za istinom protestovali su protiv postojeće verske prakse. Shvatili su da su mnoga učenja i obredi jevanđelja bili izmenjeni ili izgubljeni. Oni su tragali za jačim duhovnim svetlom i mnogi su govorili o potrebi obnove istine. Oni, međutim, nisu tvrdili da ih je Bog pozvao da budu proroci. Umesto toga, trudili su se da preurede učenja i običaje za koje su verovali da su bili izmenjeni ili iskvareni. Njihovo nastojanje dovelo je do osnivanja mnogih Protestantnih crkvi. Reformacija je rezultirala u uvećanoj naglašenosti verske slobode, što je otvorilo puteve za konačnu obnovu. Spasiteljevi apostoli su predskazali ovo sveopšte otpadništvo. Oni su, takođe, predskazali da će jevanđelje Isusa Hrista i Njegova Crkva još jednom biti obnovljeni na zemlji. "Pazite na sebe i na sve stado u kom vas je Sveti Duh postavio za nadglednike, da pasete Crkvu Gospoda i Boga koju je stekao krvlju svojom. Ja znam da će posle mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom." (Dela apostolska 20:28-30) "Međutim, u narodu je bilo i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja. Oni će neprimetno uvesti razorne jeresi i odreći će se Gospodara koji ih je otkupio, i tako na sebe navući brzu propast. I mnogi će se povesti za njihovim besramnim delima i zbog njih će se pogrdno govoriti o putu istine." (2. Petrova 2:1-2) "Čudim se da se tako brzo odvraćate od Onoga koji vas je pozvao Hristovom blagodaću na neku drugu dobru vest. Ali druga ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i žele da iskrive dobru vest o Hristu. Ali čak i kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet. Ono što smo već rekli, to i sada ponavljam: Ko god vam objavi drugačiju dobru vest od one koju ste već prihvatili, neka bude proklet." (Galatima 1:6-9) "‘Gle, dolaze dani’, govori Gospod, ‘kada ću na zemlju poslati glad i žeđ, ali ne glad za hlebom niti žeđ za vodom, nego za slušanjem Gospodnjih reči. Oni će posrtati od mora do mora i od severa do istoka. Lutaće tražeći Gospodnju reč, ali je neće naći." (Amos 8:11-12) "A što se tiče dolaska našeg Gospoda Isusa Hrista i našeg sakupljanja k njemu, molimo vas, braćo, ne dajte da vas u prosuđivanju brzo pokoleba ili uznemiri neka nadahnuta izjava ili neka reč ili neko navodno naše pismo, o tome da je Gospodnji dan blizu. Ne dajte nikome da vas zavede ni na koji način, jer taj dan neće doći dok prvo ne dođe otpad i ne otkrije se čovek bezakonja, sin uništenja, koji se protivi i uzvisuje se iznad svega što se naziva „bog” ili se obožava, tako što sedi u Božjem hramu prikazujući se kao bog.Zar se ne sećate da sam vam to govorio još dok sam bio s vama? I tako sada znate šta ga zadržava, da bi se otkrio u svoje vreme. Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava.Tada će se otkriti bezakonik. Njega će Gospod Isus ubiti duhom svojih usta i uništiti svetlošću svoga dolaska. Ali bezakonikov dolazak, koji Sotona omogućuje svojim delovanjem, propraćen je svakim silnim delom i lažnim čudima i znacima, i svakom nepravdom i prevarom. Sve je to namenjeno onima koji odlaze u propast zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasli. I zato Bog dopušta da na njih deluje zabluda, da bi verovali laži, kako bi svi oni bili osuđeni jer nisu verovali istini, nego su voleli nepravdu." (2. Solunjanima 2:1-12)

Imamo u Otkrivenju jedan zanimljiv tekst : Otk 21:4 4 I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti; ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti — jer prijašnje prođe.« (VB) Sad ovo nisam citirao radi nove zemlje već radi usporedbe “ prijašnje prođe “ Kada je Isus podučavao svoje učenike , njima je objašnjavao šta znači koja priča , i vidiš , čitaju ljudi s objašnjenjima i opet ne razumiju . Ostalima nije objašnjavao , tada nije bilo pisani novi zavjet . Bio je samo stari zavjet . I sad on uči svoje učenike prema : Ivan 13:34-35 34 Zapovijed vam novu dajem: da ljubite jedni druge; kao što ja uzljubih vas, da i vi ljubite jedni druge. 35 Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«(VB) To je bila sporedna zapovjed izvan 10 BZ , ljubi boga svoga svim srcem svojim svom snagom svojom i svim razumom svojim, i bližnjega kao samoga sebe . U raspravi sa farizejima , farizeji kažu da je to iznad 10 BZ , da većih zaposjesti nema . znači kada vam neko nalaže da se držite 10 BZ , on vas vraća na početne postavke . Resetira vas ! Umjesto da ispitujete šta je Bogu ugodno vi se prema zakonu zabavljate s time šta on ne voli , jasno je onda zašto vam je stalno grijeh na pameti . Pavle apostol tako dobro opisuje stvari da ne morate razmišljati , uzmete njegovo gotovo . Pa objašnjavate duhovnost , kao da razumijete . Tako je jedna djevojčica stigla do petog razreda osnovne škole , da nije znala čitati , baka bi joj pročitala štivo i ona bi zapamtila od riječi do riječi , čak i zarez ako bi bio pročitan . Tako vi mislite da vam je Krist otplatio dug , a njegova učenja niti razumijete niti ih Slijedite . Držite moralni zakon, branite ga i kažete da nije zakona , ljudi bi poubijali svoje bližnje , a ljubav iznad zakona , ne dopusti ti ni da pomisliš nešto zlo , utice na tebe da imaš djela ne samo priču . Otvoriš ruku i daš , no nisi glup da te iskorištavaju . Zato izreke 3:27 Kažu : 27 Ne uskrati dobro onima kojima ono pripada, kad je u moći ruke tvoje da tako učiniš. Moraš prepoznati tko je dostojan pomoći. Ali tu je riječ o ljubavi a ne o zakonu ! Jer zakon kaže nemoj , nemoj , i nemoj … navodi te na razmišljanje zašto ne . Već sam pokušavao objasniti kako se zakon može održati ako ga staviš u kovčeg saveza i ne otvaraš kovčeg ! U zakonu je bilo i to , tko otvori kovčeg saveza , mora da umre , samo što su podigli pokrivač , popadali su mrtvi . Zakon ubija a ljubav daje život kroz Krista Isusa Amen ! Jehošua blagoslovljen onaj tko drži zakon ljubavi ! Poslano sa www.hbn.hr

Psalam 36,6 potvrđuje: "Ti, Gospodine, spašavaš ljude i životinje" (NRSV). Iako se u nekim verzijama save prevodi kao "sačuvati", to je ista hebrejska riječ koja se koristi za vječno spasenje drugdje u Svetom pismu. Ali opet sam mišljenja da nas Bog ljubi, i ako ga mi zamolimo da će nam On uslišiti želju. Jedino da kaže - nažalost, životinje neću uskrisavati. Ali na novoj zemlji će biti životinje - Lav će pasti travu sa teletom i slično….zašto onda ne bi bili i naši ljubimci na novoj zemlji.

Jenom kada je osoba spašena, da li je zauvek spašena? Kada ljudi upoznaju Hrista kao svog Spasitelja, oni ulaze u odnos sa Bogom koji im garantuje njihovo spasenje kao večno sigurno. Nebrojeno mnogo odlomaka u Pismu navodi ovu činjenicu. (a) Rimljani 8:30 izjavljuju, "Koje je pak predodredio, te je i pozvao; a koje je pozvao, te je i opravdao, a koje je opravdao, te je i proslavio." Ovaj stih nam kaže, da od momenta kada nas je Bog izabrao, mi smo proslavljeni u Njegovoj prisutnosti na nebu. Ne postoji ništa što može jednog vernika da spreči da bude proslavljen zato što je to nešto što je Bog uradio na nebu. enom kad je osoba opravdana, njeno spasenje je zagarantovano – ona je sigurana jer je već proslavljena na nebu. (b) Pavle postavlja dva kritična pitanja u Rimljanima 8:33-34 "Ko će podići tužbu protiv izabranika Božijih? Bog koji ih opravdava? Ko je taj koji će ih osuditi? Da li Hristos Isus koji je umro, i šta više vaskrsao, koji je s desne strane Bogu i koji se zauzima za nas?" Ko će podići optužnicu protiv Božijih izabranih? Niko, jer je Hrist naš advokat. Ko će nas osuditi? Niko, jer je Hrist, Onaj koji je umro za nas, taj koji osuđuje. Mi imamo i advokata i sudiju u svom Spasitelju. (c) Vernici su nanovo rođeni (obnovljeni) kada poveruju (Jovan 3:3; Tit 3:5). Da bi Hrišćanin izgubio svoje spasenje, morao bi da se vrati u prvobitno stanje. Biblija ne daje nikakve dokaze o tome da se novo rođenje može oduzeti. (d) Sveti Duh prebiva u svim vernicima (Jovan 14:17; Rimljani 8:9) i krštava sve vernike u Telo Hristovo (1 Korinćanima 12:13). Da vernik više ne bude spašen, značilo da bi ga Duh Sveti napustio, i da je odvojen od Tela Hristovog. (e) Jovan 3:15 izjavljuje, da ko god poveruje u Isusa Hrista će "imati večni život." Ako veruješ u Hrista danas i ako imaš večni život, a izgubiš ga sutra, onda on nikada i nije bio "večan". Prema tome, ako izgubiš svoje spasenje, obećanja večnog života u Bibliji, bi bila greška. (f) Kao najbolji zaključni argument, mislim da ga najbolje kaže samo Pismo, "Ubeđen sam naime, da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, niti kakvo drugo stvorenje, ne može rastaviti od Božije ljubavi, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem" (Rimljani 8:38-39)." Upamti, da isti Bog koji te je spasao, je isti Bog koji će te sačuvati. Jednom kad smo spaseni, zauvek smo spaseni. Naše spasenje je najsigurnije večno sigurno! https://www.gotquestions.org/Srpski/jednom-spasen-zauvek.html

Naravno da će naši ljubimci biti spašeni. Mi ćemo moliti našeg Boga koji je ljubav, ako je moguće da uskrsne naše ljubimce, i kao što kaže ovaj tekst, mala djeca to vjeruju automatski, jer je Bog ljubav.

Zaželimo dobrodošlicu novim članovima foruma koji su se upravo registrirali, a to su amos i Gedeon. 🙂

Iako si ti katolik, ja sektaš dobro si rekao. Ovo su stvari koje se trebaju desiti prije nego što Krist dođe. Ne znam je li čitao Mateja 24 ili Luku 19, negdje Isus kaže da su to tek počeci porođajne boli....što li tek kasnije dolazi. I da, poslije kad vjerni prime pečat Božji, izlit će Bog i 7 posljednjih zala, rijeke, mora i voda će se pretvoriti u krv, sunce će peči zemlju i ostale. Uh, brate, pa ovo ovdje su najveći dokazi da se mnogo toga nije ispunilo. Gdje Hrišćanin, idem ga zvati, ne može ovo ovako proći. Buco i ja smo ovdje debelo u pravu.

Život ranih Hrišćana je bio najteži život koji je čovek mogao sebi da priušti, iako je istina da ljudi sa Bogom mogu osećati sreću, to nije njihov pokretač niti je njihov oslonac niti je konstanto osećaju. Hrišćani su imali osećanja adekvatna stvarnosti ali su imali veru i nadu da će doći pravda i da nada nije uzalud. Čak šta više, život Hrišćana je bio veoma lišen sreće, to nam govori i apostol Pavle: "A ako Hristos ne usta, uzalud vera vaša; još ste u gresima svojim. Dakle, i oni koji pomreše u Hristu, izgiboše. I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od svih ljudi." (1. Korinćanima 15:17-19) Nije tačno da sotona ne može pružiti sreću ljudima, on ih baš tako i vara, ovde baš možemo videti kako se Jeremija žali što su bezbožnici srećni: Jeremija 12:1: "Pravedan si, Gospode, kad se prepirem s tobom; ipak ću s tobom razgovarati o sudovima. Zašto uspeva put bezbožnicima? Zašto su svi koji varaju sretni?" Znači čoveka može prevariti sotona dajući mu sreću i na to se baš žalio Jeremija, čak šta više, ako nameravate da sledite Božiju volju onda očekujte kušanje, a ponekad i nesreću, kao što su imali pravi Hrišćani kako ih opisuje Pavle.