Buco

Nešto kao ps mom prethodnom postu: Qala...vidim da sam našao dosta srodnu dušu, na žalost, trenutno sam nemoćan "istresti" iu sebe na što tvoj post naprosto vrišteći očekuje. Bolest. Ali...bit će prilike i preko PP. A sad onaj dodatak: Svatko od nas stvarnost doživljava drugačije, ako bolesno dijete. a drugo zdravo različito doživljavaju majku, kako ne bismo Boga, vjeru, ljubav...Isusovu Muku i toliko toga što nam manjka - pa se osjećamo prazni. Na žalost ne svi, ti to znaš. Ove tri točke koje nisam napiso su: 1. Uočiti, shvatiti i priznati da smo slabi, manjkavi, često i kukavice po pitanju same odluke ukrstiti koplja sa svime što nam predstoji da bi uopće bilo kakve šanse vidljivog napretka u duhovnom razvoju za kojeg sigurno spoznasmo da smo na samom početku. Na dnu. 2.Svoj život predati Isusu da ga On vodi, uređuje, da on brine, da on misli za nas(ne umjesto nas). Znam da je teško shvatljivo, ali punim povjerenjem predan mu život će se izmijeniti. Kako? Kroz sitnice, kao prvo. Neki detaljčići koji nisu svakidašnji i mimo naše volje ili očekivanja. Ne vrijedi objašnjavati. Samo imati PUNO povjerenje u Njega. 3. Blagoslivljati s v e! Uočeno nešto loše još više! Znamo onu: čuješ li da netko opsuje Boga u prolazi, brzo u sebi: "Blagoslovljeno bilo Tvoje ime Bože! (tako nekako). Blagoslov je samo sličan. "Iause, izlij obilje svoga blagoslova na ovu dušu"(osobu koja je psovač, lažov, s kojom ne razgovaraš, koja ti je načinila zlo...tim više blagoslivljali!). BB!

Da! Ako nam je znano da su najveći genijalni umovi, mada prethodno bili i ateisti, traganjem za ISTINOM došli do spoznaje veličajnosti, ljepote, smisla/smislenosti svega što postoji, a obzirom da - što čovjek dublje ponire u tajne života, svijeta, svemira - sve više shvaća koliko je njegovo znanje zapravo maleno, na kraju svim srcem priznaje spoznaju kako sve ima smisla, a jedino obkašnjenje za to je Netko tko je sam u sebi smisao, smislenost, ljepota, sklad, sve na što priroda kazuje. Obzirom da na je Otac poslao Sina, od kojeg dobismo "ključeve" puta do ISTINE, te konstantnu pristutnost Kristovu u Euharistiji, svi imamo prilike produbljivati svoje znanje, čak smo na to pozvani. Ali sve po savjetima Isusa koji jeste i bit će jedini Put, Istina i Život - onima kojima je do toga stalo. Ljijepa razmišljanja koja iziskuju daleko biše od ovih mojih par rečenica. Hvala ti na postu. Mir i svako dobro!

Kad se čovjek ne bi mijenjao, još bismo bili u pećinama, bez kotača, držali se luka i strijele(kod ovoga zadnjeg kamo sreće da se na tome i ostalo!!!). Svjedoci smo da se sve mijenja tijekom određenih razdoblja. Iz perspektive 1986. Ž. Bezić na to gleda i kroz "prizmu" vjere, pristupa istoj, shvaćanje...sve kroz duhovnost i nekakve razlike u odnosu na ranije. Slijedi njegov citat: SUVREMENA DUHOVNOST Kršćanska je duhovnost u načelu jedinstvena, ali su je ljudi u povijesti različito proživljavali. I kršćani danas doživljuju svoj odnos prema Bogu raznoliko. Stoga je teško govoriti o nekoj monolitnoj kršćanskoj svetosti. U našoj današnjoj kršćanskoj teoriji i praxi postoje razni pravci duhovnosti. Moderna duhovnost je započela na početku ovog stoljeća liturgijskom obnovom i biblijskim pokretom. K tome se je još pridružila privlačnost orijentalnih religija na Zapadu. Otada je u modi meditacija i m o 1 i t v a. U njima se nastoji angažirati čitava čovjeka s dušom i tijelom. Stoga se u razmatranju zagovaraju metode yoge i zena, a u molitvi zajedništvo, iskustvo, pjesma, slika i ples. Molitva na narodnom jeziku je unijela i u liturgiju neposrednost i aktivnost. Cijeni se poklonstvena i zahvalna molitva, a ne prosna. Posvuda niču molitvene skupine. Dosad je u središtu pobožnosti bio Krist. Sad se više ističe uloga Duha Svetoga. Krštenje u Duhu, poslušnost Duhu, vjersko iskustvo, spontana molitva i glosolalija su pomogli razvijanju raznih "karizmatičnih" pokreta po svijetu. Neki vrednuju karizmu više nego milost. Više njeguju termin duhovnost, jer je manje zahtjevan nego svetost ili nasljedovanje Krista. Marijanska je pobožnost među katolicima u velikom nazatku. Marija se gubi pred veličinom Sina i snagom Zaručnika. Vjera se danas manje temelji na dokazima i razumu, a više na biblijskom i vlastitom vjerskom iskustvu i obraćenju. Kaže se: Krista treba sresti, doživjeti, okusiti i osjetiti. Bog se bolje očituje u dubini duše, nego u zakonima prirode ili neizmjerju svemira. Duh se ne odvaja od materije, jedino se u njoj susreće. Vjera nije gnozeološki već egzistencijalni problem. U suvremenoj duhovnosti se otkriva sklonost subjektivizmu, fideizmu i emotivnosti, kao da spašava iskustvo, a ne vjera. Iskustvo je toplije i sigurnije kad se stiče skupa. Stoga se rado moli i vjeruje u grupama, pretežno manjima. U njima se duhovni život odvija po pravilima grupne dinamike. Prednost imaju malene, bazne, spontane ili "autentične" zajednice. Institucije, organizirane zajednice i tzv. strukture nisu popularne. Skupina mora biti spontana, demokratska i bliza. Crkva je zbir malih vjerskih skupina. Velike zajednice gube na vjerodostojnosti, pa tako i Crkva. Vjera mladih je više komunitarna nego eklezijalna. Više počiva na iskustvu i bibliji, manje na tradiciji. Kult i obredi se otimaju disciplini Crkve i prilagođuju potrebama i stvaralaštvu grupa. Granica između sakralnoga i profanoga iščezava a duhovnost se sekularizira. Ćudoredni zakoni i ograničavanja ne uživaju simpatiju. Izbjegava se posredništvo Crkve i klera, a ističu osobni i izravni odnos prema Bogu. Parola dana glasi: obogaćenje, a ne odricanje! Askeza nije isto što i duhovnost. Treba ići u smjeru p o z i t i v n i h vrednota, sa čim manje odricanja, žrtava i pokore koja graniči s "osiromašenjem ljudskosti". Krepost je snaga i djelatnost, ne mrtvljenje i pasivnost. Valja pomiriti kršćanstvo sa svim ovozemaljskim vrijednostima (kulturnim, ekonomskim, ekološkim, seksualnim, prirodnim). Crkva je dosad previše mučila ljude isticanjem grijeha i osjećajem krivnje. U životu treba tražiti radost, afirmaciju i samopotvrđivanje (moderni humanizam). U toku je valorizacija svijeta i svjetovnih vrednota. Mnogi se kršćani raduju sekularizaciji, pa čak zastupaju i filozofiju sekuralizma. Oblikuje se neka nova svjetovna duhovnost. Neki zatvaraju oči pred ambivalentnošću svijeta. Za njih je pravilo: biti prisutan na svim putovima svijeta! Točno, ali kao svjedok Kristov. (A prisutan Bogu i sebi? Odsutan sebi, nisi korisno prisutan ni svijetu!). Oni koji su trjezniji traže jednostavniji i prirodniji način života: potrošačka i ekološka askeza, alternativni pokreti... Prije je katolička duhovnost bila previše obuzeta "duhovnim staležima" (svećenstvo i redovništvo). Oni su važili kao paradigma kršćanskog života. Sasvim je u redu da se danas više pažnje posvećuje ulozi i životu laika. Za njih ne mogu biti mjerodavna mjerila redovničke savršenosti. Stil života svjetovnjaka i crkvenjaka ne može biti isti. Ciljevi njihove kršćanske svetosti jesu isti, ali ne i putovi koji do nje vode. Zadatak je nove teologije duhovnosti da pronađe i osmisli nove i suvremene putove laičke duhovnosti. Ako bismo htjeli upotrijebiti prostorne figure za prepoznavanje smjerova duhovnosti, mogli bismo se poslužiti slijedećim relacijama: naprijed - natrag (progresisti, tradicionalisti), gore - dolje (vertikala, horizontala), vani - unutra (aktivnost, kontemplacija), i lijevo - desno. Suvremeni mentalitet vjernika, kojemu se prilagođuju i neki duhovni pisci, ide u pravcu progresizma, horizontalizma i liberalizma, a koleba između aktivizma i kontemplacije (s naglaskom na društvenu akciju u svijetu).

Ne naglašava se bez razloga kako je Duh Sveti duša naše duše. Duh Sveti - ŽIVOTVORAC!

Zamislimo praznu kuću. Ljudi iselili. Nema ničega, samo prazan prostor. Sad zamislimo vedru noć ali bez ijedne zvijezde i mjeseca. Idemo dalje: zamislimo da nema ni Zemlje, ni jedne galaksije, polako "izbacujmo" s neba i sve što smo viđali na slikama, najudaljenije galaksije. Neka ostane prazan prostor. U svemiru nema ničega. Samo prazan prostor? Ne, nije to prostor, on je razmak između barem dva materijalna objekta koji se može mjeriti. Prostor u onoj kući jeste mjerljiv. Ali ovakav svemir bez ičega, bez ijedne mikronske čestice nije više prostor nego samo PRAZNINA u kojoj je temperatura apsolutna nula, -273,150 C (ispod Celzijusove nule). Nema ničega. Ali ima NEKOGA - to je Trojedini Bog! Uronjenost Presv. Trojstva u samoga sebe, spoznaja toga blaženoga zajedništva kod Oca koji izgara od ljubavi - darivajući se neprestano Sinu, a sin Ocu - raša se želja od koje izgara zbog potrebe tog snažnoga svojstva DARIVANJA SAMOGA SEBE. Otac odlučuje stvoriti bezbroj, ne milijardu, nego doista bezbroj, ali razumnih bića kojima bi sebe darivao. Obzirom da se Božjem veličanstvu(Trojstvu) dolikuje upravljati onime što kani stvoriti posredno, prvo stvori duhovna bića, jer...Zamislimo zakonodavca koji napiše naj-najidelaniji zakon, ali ako ne osigura nekoga, tj. sve one koji će ga provoditi u praksi, uzalud zakon, uzalud sav trud. Prirodni zakoni su odraz Božje želje, volje, odraz Njegove svrhovitosti, mudrosti, smislenosti, providnosti, svemoći, svega što On jeste. Stvoreni duhovi - zovemo ih anđelima - bivaju zaduženi za stvaranje budućega materijalnoga svijeta i njegovo održavanje. Zašto materijalnoga? Ljudski gledano, anđele možemo svrstati u više kategorija, ovdje ćemo dotaknuti samo glavne: Četiri arhanđela: Mihaila, Gabriela, Rafaela. Ali tu je i onaj, koji će biti zadužen za materijalni svijet - Lucifer, koji je bio najsavršenije Božje stvorenje, kerubin s počasnim mjestom u Nebu. Ali spoznaja svoje moći, uloge u budućem svemiru, u njemu rađa oholost i želju biti kao Bog -(Može on i sam svime time upravljati). Počeo je zavoditi i buniti ostale anđele protiv njihova Stvoritelja. A pošto u Nebu ne može ostati netko tko je PROTIV Boga, Lucifer je morao van iz Božjeg kraljevstva, daleko od Božje blizine. Ne bez borbe. „Oružje" koje je smrvilo silu Sotone i bacilo ga u pakao je PONIZNOST. Svojom poniznom dušom, sveti Mihovil uvidio je veličinu i silu Božju, svojom poniznošću priznaje da je on sam ništa pred Bogom, zato i kaže – tko je kao Bog, što je i značenje njegovog imena. Lucifer je htio biti viši od Boga, a imao je i pristaše koji su s njime ‘jurišali protiv Boga’, ispunjeni također ohološću. Izgubili su sve, milost, svetost, dobrotu! Sve su to izgubili, ali ostala je pamet!“ - objasnio je u propovijedi don Mladen Margeta. - Da, ostala je grižnja savjesti. Jer što je pakao? Kad bi u paklu bilo barem nešto što ima ikakvu vez s nečim što bi davalo nadu kako će se pojaviti kroz bilijarde godina nešto što moglo imate nekakve dodirne točke sa sitnicom koja da naslutiti da postoji nada opet doživjeti milijarditi djelić Božje blizine - to više ne bi bio pakao. Postojala bi ta mala nada. Ovako...proklinjanje sebe, Boga što je poštovao njihovu volju, si ostali pali anđeli mrze i sebe i "šef" i Boga, strašno razdiranje spoznaje NIKADA VIŠE ni na tren osjetiti ono što su osjetili prije svoga otpada od Boga - to nikada ne prestaje. Ali to je tek blijeda slika trpljenja u paklu, mjestu ili samo stanju tako je svejedno za one koji su tamo. Da, i za one ljude koji preminuše nepomireni s Bogom svojim Stvoriteljem. Ima pitanja: Zašto Bog nije uništio pobunjenike na čelu s Luciferom? Oni su čisto duhovna bića, a Bog ne drži u teglicama na nekakvoj polici duše koje će dijeliti kako komu hoće. Bog može dati SAMO SEBE samoga. SVi, anđeli-dusi i sva buduća razumna bića će u sebi nositi/imati Božji duh ("Zar ne znate da ste hram Duha Svetoga"-pita Pavao). Božja odluka da svemir nastani razumnim, materijalnim bićima je opet odraz Njegove ljubavi, Milosrđa, Strpljivosti: materijalno biće griješi, ali u grijehu dio krivice uvijek snosi i tijelo, ne samo duh - ona slobodna volja. Uvijek se takvo biće može pokajati, promijeniti. Anđeli-dusi NE! Jednom donesena odluka je definitivna. I svi ostali dobiše svoju ulogu. Sjetimo se samo svoji Anđela čuvara! Cilj mi ipak nije taj, već ona praznina. Znamo zakon o održanju materije - "uništenjem" jednog oblika materije stvara se energija koja opet sudjeluje pri stvaranju, nastajanju druge materije. Ostaje našoj "znanosti" dilema: što je nastalo prvo, materija ili energija? Sada više nema dileme. HRT1 je u svom dokumentarcu pokazao što najnovija saznanja otkrivaju. U početku je bilo ono NIŠTA, praznina. Odjednom se pojavila energija-plazma. Gibala se, lelujala, dok u središtu te ogromne energije nije "niknula" mala, mili-mili-milimikronska čestica i odjednom počela rasti brzinom koju nam je teško predočiti. Je li upijala tu energiju? A kada je narasla do veličine one, već toliko izvikane "JEZGRE", iz koje je krenuo big-beng, Veliki prasak - svemir je već postao materijalan. Odjednom nastadoše protoni, neutroni, kvarkovi, mejoni, mezoni...elektroni - SVEMIR JE ROĐEN. Ostalo imamo u tolikim knjigama o nastanku svemira. Ono bitno je: U POČETKU BIJAŠE SAMO ENERGIJA! A otkuda ona? A otkuda naše duše, duše anđela? Bog nema "pri ruci" niša doli samoga sebe. Pitanje, što mislite: je li onda i sva ova materija ispunjena energijom(pa samo kruženje elektrona je rezultat energije - koje, čije?)! Jesmo li ili nismo okruženi samim Stvoriteljem već posredstvom duhovnih bića, izvršitelja i provoditelja Božjih prirodnih zakona? I...Sad bi tu trebao biti kraj? Možda početak? Mnogo, mnogo prije stvaranja svijeta Trojedini je Bog znao da će naši praroditelji zgriješiti. Nebitno u čemu: nisu postupili po savjesti. Sigurno su se pokajali i okajavali grijeh do smrti. Opet pitanje: Ako je Bog znao, zašto je stvorio ljude? A zašto je stvorio pale anđele?! Bog će radije SAM, u Drugoj Božanskoj Osobi "sići" na naš planet i pretrpjeti groznu muku, usput nas poučavajući sve o Kraljevstvu nebeskom, nego da ne stvori bića koja je zamislio. ZNAO je Otac sve što će biti i kakvi će biti i Izraelci i svi ljudi nakon odlaska Isusa k Ocu. Ali, Ljubav i samo ona ne može drugačije reagirati. Utjelovljeni Sin preuzima KRIVNJU za sve naše grijehe i sebe prinosi Ocu kao zadovoljštinu. Ostavlja nam sebe u Euharistiji ispunivši obećanje: "Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta". Bog ne može drugačije jer ljubi nama neshvatljivom ljubavlju. Na pitanje jedne vidjelice kako izgleda Bog Otac, dobila je odgovor da ga naš ljudski um nije u stanju ni zamisliti. Ipak, da zadovolji znatiželju vidjelice rečeno joj je da je Otac ogroman gigant LJUBAVI, što također ne možemo pojmiti, jer kad bismo na djelić sekunde osjetili tu Njegovu ljubav - istog trena bismo od šoka izazvanog neopisivim blaženstvom izdahnuli, umrli. TO i TAKAV je naš Bog.

Tama ne može istjerati tamu: to može učiniti samo svjetlost. Mržnja ne može istjerati mržnju: to može učiniti samo ljubav. - Martin Luther King mlađi Pozitivan stav možda neće riješiti sve naše probleme, ali to je jedina opcija koju želimo ako želimo izaći iz problema. - Subodh Gupta Misao koju imate o nekome jeste vaša misao jer je vi mislite. Misli su kreativne te, shodno tome, sve ono što mislite i osjećate o drugima postaje dio vašeg ličnog iskustva jer se, kroz djelovanje podsvijesti, materijalizira u vašoj stvarnosti. Misao puna mržnje i gnušanja predstavlja mentalni otrov. Nemojte o drugima misliti zlo, niti željeti, jer na taj način mislite zlo i sebi. U vašem univerzumu samo vi mislite i niko drugi, sve što zamislite pretočit će se u stvarnost. Misao je stvaralački mediji. Stoga, sve što mislite ili osjećate o drugima ima sve izglede da to postane i dio vašeg sopstvenog iskustva. Dobro koje činite, ljubaznost koju širite oko sebe, ljubav i dobra volja koje upućujete bližnjima, uvijek će vam se vratiti mnogo puta uvećani. Sopstveni unutrašnji monolog – koji se iskazuje kao misli i osjećanja – doživljavate kroz reakciju drugih prema sebi. Poželite drugima ono što želite sebi. U tome je ključ skladnih međuljudskih odnosa. Ljubav jeste odgovor na pitanje kako izaći na kraj s bližnjima. Ljubav je razumijevanje, dobra volja i poštovanje bližnjega. KAKO PRAŠTATI POMOĆU PODSVIJESTI Treba shvati da jedina moć počiva u samome ljudskom biću, u suprotnom, nikada neće kročiti stazom zdravlja, sreće i stvaralaštva. U času kada razvije osjećanje ljubavi i shvati da je Bog, u stvari, bezgranična mudrost unutar njega samog, koja brine o njemu, vodi ga i usmjerava, daje mu snagu i udahnjuje život, njegova će podsvijest usvojiti takvo shvaćanje i automatski staviti u pogon svoje moći koje će mu donijeti blagostanje u svim oblastima življenja. Sve ovo je usko vezano uz blagoslov. Sama rijeć znači BLAGO SLOVITI/GOVORITI nešto o nekomu, ili nekome opet o nekomu trećemu. Postanimo svjesni činjenice: Ljudi mogu silovito zračiti, kako dobro tako i zlo. Možemo to nazvati blagoslovom i prokletstvom. Dakle i onda kad toga nismo svjesni, mi zračimo oko sebe. Sve je u našoj intimi, u nutrini. Čovjek ne ižarava samo ono što on jest nego i ono što nosi u sebi. Ako je u njemu svjetlo, onda tama od njega bježi. Ako je on tama, tamu unosi u svijet. Da bi čovjek nesvjesno blagoslivljao, treba ne samo biti nego i imati blago u sebi. To blago je sve ono što je dobro i pozitivno, jer sve dobro dolazi od Boga koji je dobar.

"Ma što me zamolili u moje ime" Točno! Ali kako mi molimo, uglavnom? Zna se - U SVOJE ime, obuzeti...Ma, okupirani našom izgarajućom željom da nam Isus/Bog ispuni želju, a da li je ona ispravna, je li ona toliko potrebna, potrebitija od naših drugih potreba, druga je stvar. Već sam napomenuo negdje da često molimo za jedno, a Bog nam modari nešto deseto, van našeg očekivanja. Dakako, nekad treba i vremena da spoznamo kako nam je poslao ONO što nam je potrebnije. I sad Isusova molitva Ocu, ali ne kako Isus hoće, nego Otac(u Maslinskom vrtu). Isus je znao svoj zadatak zbog kojeg se i rodio, pa ipak se strašio...VIDIO je svu muku, ali je ujedno i znao da je Otac već unaprijed VIDIO da će Mu Sin izdržati sve, svu muku! Do kraja. Vjera u Oca i pouzdanje! Jer Otac uvijek sve zna. On je uvijek tu! On je uvijek sa i nad nama. Pa, narode Božji, ljubi nas do ludila! Čak i kada padnemo u grijeh. Tada još i više - samo da mu se vratimo, ali...ON POŠTUJE NAŠU SLOBODNU VOLU! Ako zna što nam je potrebno, koliko je potrebno, kada i zašto nekada ne usliši "baš što tražimo" On zna, jer VIDI UNAPRIJED. I umjesto da BLAGOSLIVLJAMO Boga, mi se ljutimo na njega jer - naša je molitva neuslišana. Sad zamislimo da počnemo zahvaljivati za bolest koju je dopustio da nas "šćepa"! Jesam li ja glup - pitat ćete se, ali upravo taj blagoslov je ključ suživota s ljudima, a napose u odnosu na Boga. O tome bi možda valjalo, što mislite, malo detaljnije? Mislim o BLAGOSLOVU kao izvoru...A čega? Eh...

Biti savršen...Nema toga tko za sebe može i pomisliti tako što. Ali težiti savršenstvu, zadaća je svakog čovjeka kroz cijeli život. Padali smo, i opet ćemo. Odmah se dići, ustati, jer nakon svakog pada imamo novo iskustvo: SPOZNAJEMO ZAŠTO smo pali. Tu slabost eliminirati, boriti se da je se riješimo. Sami? Neee, nemoguće! Oslon na Boga, na Njegovu pomoć - bez čega nitko neće načiniti ni pedlja naprijed - sve se može. Ali TEŽITI savršenstvu, je li Isus na to mislio? Jer, gledam kod Bezića korijene SAVRŠENSTVA. *Od imenice S-VRHA. Odatle: s-vršenost, s-vrhovitost, s-vrsishodnost, usmjerenost, postizanje svrhe, ispunjenje zadaće. *Od glagola S-VRŠITI, koji se prelijeva u sa-vršiti, završiti, u-savršiti, do-vršiti i si. Učinak glagola "svršiti" je, dakle, svršenost, dovršenost, dotjeranost, punina, ukratko: savršenost. Zapelo mi je oko na DOVRŠENOST. Zar putujući Zemljom možemo sebe toliko usavršiti da odgovara tome pojmu - dovršeno, SVET sam? Bedasto je već kao pretpostavka. Na zemlji ćemo uvijek biti samo grješnici. A na nebu možda sveci. To je Božja "stvar". Ovdje "radimo" sve u hodu. Imamo Evanđelja, čak 4. Jel se i vama dešava da čitate neki isječak možda već 10. put odjednom opazite nešto što je promicalo oku...našoj pažnji? Meni često. "Kako mi je to promaklo"...A onda: Pa TO je upravo POTICAJ koji mi treba ovih dana! Ili: Bože, hvala ti na savjetu. Trudit ću se! Hod prema savršenosti (savršenstvu) se u početku čini nekome težak, drugome lagan. Početnik može odmah osjećati ushićenje - pobijedio je dosta negativnosti u sebi. Ali kasnije?...Događa se nešto na što bi se mogla primijeniti izreka: "Što više znam, sve više uviđam koliko toga još ne znam". "Biće koje posjeduje svrhu svoje egzistencije u samom sebi mora biti apsolutno savršeno. Naš Stvoritelj (Bog) ne može imati ni najmanju nesavršenost, stoga je Bog samo Savršenstvo. Sva ostala bića mogu biti samo relativno savršena, tj. ukoliko participiraju na savršenstvu Božjemu. Kako ona nemaju razlog svog opstanka u sebi nego u Stvoritelju, nemaju ni svrhu opstanka u sebi nego u Njemu. - Stvorena savršenost je uvijek i relativna savršenost".- piše Bezić. Dolazimo do toga da biti svet ili savršen jesu dva pogleda na isti rezultat - SLAVA BOŽJA je smisao našeg života. Mrtvljenjem sebe molitvom, brige za i oko drugih, ne čuvati talente samo za sebe, pokloniti zrnce vremena s bližnjim, podijeliti kap znoja s potrebiti, gram strpljenja s neobuzdanim, a barem pola tone upornosti za razbijanje raznih predrasuda o drugima i o vjerskim istinama - samo je početak duuugačkog spiska kako započeti. A kad bilo što obavimo "Hvala ti Gospodine"! Zahvala! Blagoslov! Slavljenje! Štovanje! Hvaliti Božje Milosrđe što nam se izlijeva iz Rana Kristovih...daje li se tako slava Bogu? Razmislimo što sve još!

RIM! On je udarni cilj. Katolička Crkva je sotoni trn u oku jer je preko apostola, dakle nasljednim prijenosom polaganjem ruku Petrova, a od Isusa dobivena vlas kao Isusovom nasljedniku do danas, sve sakramente, od krštenja do bolesničkog pomazanja, svih 7 sakramenata (v. link na kraju) a naročito odrješenje grijeha Zlome glavna prepreka da zavlada svijetom. Znači, cilj Sotone preko Antikrista je razoriti katol. Crkvu, sve dok sam Antikrist ne sjedne na papinu stolicu. To je Zmaj U tome će mu svesrdno pomagati ostatak od 10 članica raspale EU, kasnije i druga Zvijer - antipapa. a od Ivana sve opisano u Otk 13. I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 2Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 3Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri 4i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" 5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. 7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 9Tko ima uho, nek posluša! 10Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih. 11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. 12Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. 13Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. 14Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: savjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. 15I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. 16Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, 17i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. O žigu i značenju br. 666 sam već pisao.. A što "Za ovog mladog čojveka niko ne zna ko je" - sporedno je. Tko ima OTVOREN um i dovoljno mudrosti, shvatit će da ovako napadno širenje zabluda ne vodi nikamo, osim što "autor" aureolu koju o sebi ima svakim ovakvim postom polako gasi, a umišljeni mu sjaj blijedi...Dok ne nestane. https://hr.wikipedia.org/wiki/Sakrament

Mali lapsus: ne Antikristi nego JEDNA OSOBA, kojoj će sotona dati svu vlast, a on će se toliko umisliti da će se htjeti popeti na Nebo - i opet pokušati "srušiti" Boga. Antikrist je utjelovljeni Sotona. Mi smo već duže vrijeme u periodu Antikristovih preteča, neki kažu da smo već ušli u vrijeme tih preteča/prehodnika...Ima logike! U Vatikanu se služe crne mise, a npr. u Njemačkoj se crkve pretvaraju u kina, hotele, čak u kupleraj. Dio klera se odvaja i otvoreno napada tradicionalne katolike npr. Zavodi se ljude na razne načine, a što se tiče čipa, poduža priča. Svemu je prethodilo projekt Klausa Schwabea - Veliki reset. Tko ga zna, shvaća. A naš proročki nastrojen Prijatelj...Nije li malo čudno...Dapače, smiješno - kud baš dan izbora za parlament (ili dan ranije) da bude dan "uzlaska"(za odabrane)?! A možda on zna da je Milanović "njihov", pa želi da na veličanstven način bude UZNESEN pred začuđenim pogledima Plenkovića i ostalih? Šala, naravno...Taj dan će neki biti "uzneseni", ali u vrh politike! Što će naš Prijatelj tada ovdje pisati recimo 18. travnja, morat ćemo čekati 16.rujna? I dokle tako? Bit će: "Ja sam se opet zabunio, negdje sam krivo računao"? (ili su se oni zabunili, svejedno je).

Ti da si sektaš? Ajmeee...Ne pretjeruj...A naš Prijatelj-prorok, neka pročita samo ovo (mada je sve u slikama). Otk 16. I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: "Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!" 2Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. 3Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. 4Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. 5I začujem anđela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!" 7I začujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!" 8Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 9I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. 10Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke 11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. 12Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. 13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista, kao žabe. 14To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. 15Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! 16I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. 17I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: "Svršeno je!" 18I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.

Pa naravno!!! OK, ima tu pomalo svašta ako se kopa i njuška TKO je bio Jiftah, no bez obzira na sve. slažem se s tobom.

"Kapiju na Nebi u još svašta ponešto" Kažeš da Iz Pavlove poslanice znamo da je propoved Jevanđelja na nekom mestu trajala 3 godine. Tri godine? Pa Isus je na Zemlji boravio (tjelesno) TRI GODINE! Ako je propovijedao 3, kad je "stigao" sve ostalo što mu je Otac povjerio kao zadatak? Tvrdiš_ "...ni na jedan drugi datum nego baš 16./17.03.2024." A sad pogledaj svoje 100%-tne zaključke/procjene temeljene na: IZGLEDA da je Bog izabrao...ONDA JE LOGIČNO da bude na dan... SMATRAMO da Isus...SMATRA SE periodom u kojem sve počinje iznova...itd. Sve proizvoljna tumačenja, izvlačenja kojekakvih "elemenata" da stvoriš i potgrijepiš svoju "konstrukciju"...Kao kod odnosa Keopsove piramide prema udaljenosti Zemlje od Sunca i ostale brojke. "Evo JEDNOG NAČINA na koji je Pavle opisao Vaznesenje: „Evo, kažem vam misteriju: nećemo svi zaspati, ali ćemo SVI BITI PROMENJENI — u trenu, u tren oka, na POSLEDNJU TRUBU."... A kakav je to DRUGI NAČIN???? Ako ga ima - navedi ga ovdje. "Vaznesenje će biti dan kada će Isus suditi crkvi". Brate mili, u taj dan "D" (a on je tek na kraju vremena, na svršetku vremena, a ne kod Isusovog drugog dolaska) sudit će On SVIMA, bio ti član Crkve ili njen protivnik ili nisi znao za Crkvu i Evanđelje nisi. Svakome prema ovome: 1. Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! 2. Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti! 3. Blago skromnima, jer će baštiniti zemlju! 4. Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi! 5. Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe! 6. Blago onima koji su cista srca, jer ce Boga gledati! 7. Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji! 8. Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Ali kao najvažnije: Isus je izrekao kao opomenu svima, naputak kako treba živjeti. Nije "tupio" da strpljivo izračuvamo kad će doći, jer to ne zna ni On, zna samo Otac(i TI ZNAŠ da je Isus to rekao!!! Ali tjeraš svoje). Rekao je da pazimo jer..."Bijah gol, bos, gladan, u tamnici...I..? Jesmo li Ga pohodili i nahranili, odjenuli Ga, ili..smo/i još ćemo prema onima u potrebi reći "snađi se druže kao i ja"!? E, dragi moj... Blizu je potvrda tvoga fulanja u datumima. I Bogu hvala, jer prvo treba doći niz bolesti, potresa, širenje ratnih žarišta, terorizma...uvođenje digitalnog novca...jedinstvene religije (New age) - pa Antikrist, pa progoni... Ali tebe neće ovdje, jel tako, bit ćeš gore? :) Dolazeći ovamo, čitao si da je to KRŠĆANSKI forum. A sebi dat ovakav nik može i stara baba. A gdje ti sebe ubrajaš, Prijatelju?

Ne samo duhovni žuvot, jer smo i materijalna bića. Svijet se vrti, kaos se sve uočljivije širi, a ipak 99,99% pučanstva našeg planeta ne uviđa baš ništa. A da nam Bog govori i preko raznih znakova, događaja, preko drugih ljudi, medija i uglavnom posredno, to znamo: 1. Proročanstvo deset kraljeva Teorije zavjere koje svoje korijene imaju u Bibliji nisu ništa novo, no prema nekima, ono je vrlo detaljno predviđeno u Knjizi Otkrivenja. Prema proročanstvu, deset nacija će se uzdignuti iznad drugih te stvoriti novu vlast. Kako stoji u Bibliji: "I 10 rogova što ih vidje su deset kraljevstva, koji još ne primiše nikakvo kraljevstvo, no primaju moć kao kraljevi..." https://www.24sata.hr/lifestyle/njih-10-vlada-svijetom-teorije-o-novom-svjetskom-poretku-420860 "Tajnu kako mračne sile oblikuju svijet ne zna više od sto ljudi" Jesu li tzv. Teorije zavjere samo teorije ili su taj naziv "skovali" za sve svoje skrivene, tajne, zločinačke nakane i ostale planove, dakle izmisliti baš oni - zavjerenici protiv cjelokupnog čovječanstva? Najčuvenija zavjera protiv čovječanstva je iskrcavanje na Mjesec 1969. Ta objava da se netko iskrcao na naš prirodni satelit služila je samo da se propagira uspješnost SAD-a. Ambijentalisti nas plaše zagrijavanjem planeta. To je njihova zavjera. A farmaceutska industrija šuti o štetnosti cjepiva. Istodobno sprječava objavljivanje otkrića mladoga genija o lijeku za liječenje raka. Diana Spencer, znana kao Diana, princeza od Walesa ili Lady Di, poginula je u automobilskoj nesreći u Parizu 31. kolovoza 1997., a samo pola sata poslije smrti pojavile su se prve teorije zavjere prema kojima su je ubili agenti britanske tajne službe MI6... Mogli bismo do iznemoglosti nabrajati primjere o tzv. zavjerama kojima se obmanjuje svijet. https://www.vecernji.hr/lifestyle/tajnu-kako-mracne-sile-oblikuju-svijet-ne-zna-vise-od-sto-ljudi-1083230 Vjerujem da će i oni, kojima je Bog stranac, ubrzo zavapiti: "Bože, ako te ima...Pomozi, spasi nas"! ps: ova dva linka su tek mrvice prema raspoloživim podacima dokle smo stigi i što slijedi.

"Uskrsnuvši dakle rano PRVOG DANA U TJEDNU, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše".(Mk 16,9) "U PRVI DAN TJEDNA, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati..." itd. (Dj 20,7) Tko slavi Šabat neka slavi. Naziv Dana Gospodnjeg je različit u svim jezicima. Engleski Sunday (dan sunca) nema veze sa označavanjem neradnog dana. Hrvatski prijevod: Uskrsnuvši dakle rano PRVOG DANA U TJEDNU na engleskom je: Having therefore risen early on the FIRST DAY OF THE WEEK Ako Pavao kaže prvoga dana u tjednu, znači odmah iza subote/Šabata. Pa u čemu je problem, ako kršćani Dan Gospodnji slave taj "prvi dan u tjednu", dan iza Šabata - zvali ga mi ne znam kako? I čemu ovo (i koje tek slijedi) prepucavanje uvijek s jednim te istim, jer PRVOG DANA U TJEDNU znači odmah drugi DAN IZA SUBOTE! (sorry što to naglašavam)! I sad će netko opet mlatiti praznu slame dokazujući kako je ŠABAT DAN GOSPODNJI? Pa naravno da jeste - ali KOMU? Kršćanima nije.

Ljudski, dakle naš život je MILOST. Čujmo Bezića: PRESVETO TROJSTVO Svoju existenciju mogu zahvaliti jedino Bogu. Osim njega nitko u čitavom kozmosu nije za mene znao, volio me i htio da postojim. Ni moji roditelji. Oni naime nisu htjeli baš "mene", nego "jedno dijete", "jednog dječaka" ili "jednu djevojčicu". "Mene" je poznavao i htio samo Bog. Njemu moram zahvaliti i svoj nadnaravni život. . Milosni život započinje dolaskom Božjim u dušu pravednika (Nestvorena Milost). To je ono "kraljevstvo Božje u nama" o kojemu nam je govorio Spasitelj. Bog se dariva pravednoj duši, on u njoj živi, a duši omogućuje da ona u njemu živi. Kako je ovaj život zapravo sudjelovanje u božanskom životu, jasno je da ga možemo dobiti samo božanskim rađanjem, tj. milošću. Milost je pak zajedničko djelo čitavog Trojstva, jer je actio divina ad extra. Tvorni uzrok milosti jesu sve tri Božanske Osobe. Bog Otac kao vrelo, Sin kao zaslužitelj i posrednik, a Duh Sveti kao djelitelj. Milosni krug počinje u krilu Presv. Trojstva iz roditeljske ljubavi Očeve, po zaslugama Sina i posredovanjem njegova Duha, da nas posvećene i usavršene povuče u obitelj Trojedinog. . Očitovanjem tajne Pres. Trojstva kao da nas je Bog htio unaprijed pripraviti na blaženo gledanje u nebu. Kao da nam je želio razjasniti zbog čega smo stvoreni na njegovu sliku (vestigia Trinitatis): da se tako u nama otkrije Božje očinstvo, ljudsko sinovstvo i zajednička nam s Bogom duhovnost. Savršeno jedinstvo triju Božanskih Osoba pra-slika nam je "općinstva svetih" i uopće društvenog života, uzor bratske ljubavi, zajednice dobara, te poštivanja tuđe ličnosti i njezinih vlastitosti.. . Presveto Trojstvo izvodi naše posvećenje na dva načina: što dolazi k nama (kao Nestvorena Milost) i time što nam dariva nadnaravni život (stvorena milost) s punim milosnim organizmom. Nestvorena Milost je daleko važnija od stvorene. "Milost je prije svega Bog sam, koji se kao sama dobrostivost izravno dariva grješnom čovjeku u Sinu Kristu. Milost nije dakle najprije neki ontološki bitak u čovjeku, ona je prije svega nešto radikalno i potpuno osobna. Milost je sam milostivi Bog". Naš duhovni život je ustvari sudjelovanje u trojstvenom životu Božjem . Započeli smo ga sv. krstom koji je izvršen u ime sv. Trojstva.

Ne koristim RETUŠIRANU Bibliju. Original piše: Post 1. U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. 6I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. 9I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. itd. itd... --- Djela 9,3-5: "...A kad bješe na putu i dođe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba, I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš Ako ti imaš akademsko obrazovanje, svaka ti čast! Uz to svjetllo kod Stvaranja kompariraš sa privatnom objavom Savlu? Svjetlost božanska, svjetlost Isusa Krista - USKRSLOGA, proslavljenoga, koji prije Muke lijepo kaže Židovima, koji ga napadaše zato što radi subotom(jer Bog Trojedini i danas radi i radit će do konca svijeta - ne odmara, pošto svemir ŽIVI): A Židovi su počeli progoniti Isusa jer je sve to činio na šabat. Isus im je odgovorio: »Moj Otac nikada ne prestaje raditi. Tako i ja radim.«(Ivan 5. 16-17) -------------

A ti slavi subotu!!!!!! I nedjeljne tv prijenose mise i SPC i sve druge - u SUBOTU. I ne zaboravi uključiti svoj "ratio"...ali prebaci barem na 6.ticu,da što više "anomalija" uočiš. Mir s tobom!!! .... Reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. . Pa sad razmisli, ako je tek 4. dan Bog stvorio "svjetlila": sunce, mjesec, zvijezde, a 1. dan svjetlo, koje svjetlo? Ako je Bog brojao dane, onda je morao STAJATI (ili sjediti) na nekom planetu koji je imao svoje sunce, pa "tako bi jutro, dan..večer..:". Što je onda prvo stvorio: taj planetić s kojeg je promatrao što je sve stvorio? Onda je prikaz stvaranja svijeta LAŽ!! Jer prvo je "morao" stvoriti taj planetić. A svjetla bez sunca i mjeseva nema... Idite s milim Bogom, koji neka vam podari dar mudrosti a ne zatucano zuriti u slova isključivši mozak, a aktivirati ga tek kad i kako komu odgovara. Pozdrav cijelome društvom jer ovo nema smisla, pošto đačići-prvašići imaju više vijuga neko pojedinci ovdje.

Baš piše: "i nadalje..."???? Čemu je potreba ovakva obmana! I GDJE to piše, zar u Novom zavjetu? Daj citat. Dajem ga i ja: "U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh", (Dj 20,7) - jedini je citat gdje doslovno piše PRVI DAN U TJEDNU. Pošto je Židovima zadnji, dakle 7. dan bila subota, to je dakle kao prvi dan u tjednu NEDJELJA! Nije li čovjek danima dao nazive/imena, a ne Bog? NE DJELATI - dan kada NE TREBA raditi nikakve teške poslove, ljudski gledano jer tijelu i psihi treba odmora. NE DJELATI - dan kada se trebao odvojiti od svega toga materijalnoga i posvetiti svoje misli i djela odavanju zahvale, slave... časti Stvoritelju, Bogu, koji nam je i omogućio da koristimo sve ono u proteklih šest(6) dana! Šabat je blagdan je Jahvinog saveza sa Židovima. I sjećanje na Izlazak iz Egipta, ako se ne varam. Sav Zapad je za neradni dan uzeo nedjelju. Hrvati imaju "čast" da se Dan Gospodnji ujedno naziva i po dijelom smisla toga dana - ne djelati, ne raditi. I sad glavno: Dan kada je Isus USKRSNUO bila je NEDJELJA - pravi je razlog što kršćani nedjelju uzimaju kao Dan Gospodnji.

Pobožnost je nekakav indikator, "dozimetar" naše religioznosti i oboje se tiču dohovnog života. Smatram da svatko od nas treba težiti prema što savršenijem duhovnom životu. Duhovnost je temelj, djelovanje (rad) su sredstva, a učinci toga nas trebaju učvršćivati, jačati i približavati sve dubljoj spoznaji/upoznavanju samih sebe i Onoga koji nas je stvorio. Širi se onaj naš unutarnji pogled na sve oko nas u čemu postupnog uočavamo odraz i sliku Stvoritelja. Ovisi li ipak sve o našem stavu, vjeri - o našoj religioznosti? Bezić piše: "Religioznost je nadnaravna krepost kojom Boga priznajemo, slušamo i štujemo. Priznanje i slušanje Boga nisu samo pretpostavke religioznosti, već njezina suština, njezin sastavni dio. religioznosti obuhvaća tri čina: 1. umni, kojim Boga priznajemo, vjerujemo u njega i njegovu Objavu (subjektivno počiva na kreposti vjere, a objektivno se odnosi na Objavu, vjerske istine ili nauku, dogmu), 2. voljni, kojim Boga slušamo i vršimo njegove zapovijedi (počiva subjektivno na ufanju, a objektivno na moralu, vjerske zapovijedi) i 3. osjećajno-osjetni, kojim se Bogu predajemo i štujemo ga nutarnjim i vanjskim načinom (subjektivno: ljubav, objektivno: vjerski obredi, kult, liturgija). Religioznost je u prvom redu naš nutarnji stav prema Bogu. Rađa se i ostvaruje u našim duševnim moćima. Ona se očituje i na vanjskom području vidljivim činima/djelima vjere, ali bitan je nutarnji čin našega uma i volje. Vanjska očitovanja su opravdana i potrebna, no uvijek ostaju sporedna. Svoje opravdanje i svoju vrijednost nalaze jedino u duhu: "Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini" (Iv. 4, 24). U tom pogledu Novi Zavjet daleko nadvisuje formalizam Staroga: "Dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce traži (ib. 25). Iskrena nutrina je jedini izvor i pravo mjesto svake zdrave religioznosti. Ovaj naš nutarnji čin klanjanja i predanosti Bogu zovemo pobožnost. Ona nas potiče da se potpuno i revno predamo službi Božjoj i da sva svoja djela vršimo iz ljubavi prema njemu. Djelotvorna pobožnost je najbolji izraz i dokaz religiozne duše. Temeljni čin pobožnosti je molitva. Unutarnja pobožnost je glavna, ali nije sve. Čovjek nije samo duh već i tijelo, pa kao takav treba da štuje Boga svim svojim bićem, dušom i tijelom. On kao "svećenik kozmosa" zastupa i materijalno-fizički svijet, koji preko čovjekovih materijalno-fizičkih znakova iskazuje dužnu čast svome Stvoritelju. Kao društveno biće osjeća potrebu i dužnost da ga slavi ne samo privatno i pojedinačno, nego javno i skupno. Zbog toga postaje jasno da smo obvezni i na vanjsku pobožnost ili javne čine religioznosti, koje onda zovemo pobožnosti (plural!). Ako su ove društvenog i službenog karaktera, zovu se kult ili liturgija (bogoslužje). Potvrda duboke i prave religioznosti je sudjelovanje na svetoj misi. Ona je najuzvišenija, najsvetija i Bogu najdraža žrtva, jer se u njoj, pod prilikama kruha i vina, Isus Krist prikazuje svome nebeskom Ocu. Vrednija je od svake druge žrtve, pače i od svih njih skupa. Stoga je i dovoljno da bude samo jedna". (iz Kršćansko savršenstvo)

Sorry...Nije br. 8 nego 7 (sedmo nebo) uf...Čorav, pa jošžurim..

Vezano uz Limb. Bezić je kroz kratki osvrt na Adama, na grijeh, na kajanje i Božje oproštenje naveo da se Adam sigurno kajao i činio pokoru do smrti i poslije smrti u "nadpaklu" (limbu). Da se i u njemu kajao za svoj grijeh očekujući dolazak Spasiteljev. Za Adama je v j e č n i život započeo nakon Isusove muke i Isusovim silaskom u nadpakao, gdje je čekao s ostalim starozavjetnim pravednicima. Otuda je primljen u nebo. (To u Vjerovanju: "Sašao nad pakao" ili limb) Prema crkvenoj tradiciji, liturgiji i mišljenju teologa Adam i Eva su ipak spašeni - završava Bezić.

Zamislimo suca kako gleda na solici snuždenog muškarca i pita ga: -Vi ste samoinicijativno, bez optužbe protiv vas došli da priznate kako ste ukrali susjedovu kravu i zaklali ju? -Jesam gospodine... -A jel vam je žao zbog toga? -Kako da nije, gospodine suče! Ma, nema mira ni noću ni danju. I zato sam došao. -Lijepo...Lijepo od vas - mirno će sudac. - Onda...Nećete ponoviti takvo djelo? -Ma kakvi! -Znači čvrsto ste odlučili... -Popraviti se, gospodine - uskoči čovjek. - U redu. Za pokoru izmolite 5 Očenaša i 5 Zdravo Marijo, a sad pođite u miru. I sudac ustane. ........... Tako mi zamišljamo i naše ispovijedi. A naknada štete? Zadovoljština? Za to djelo ljudski zakon za krađu krave bi čovjeku odrapio paprenu cijenu krave za nanošenje materijalne štete susjedu, za susjedove "duševne boli", a bome bi platio kaznu određenu zakonom. Uz sve to i sudske troškove. "Idi u miru" - čujemo ispovjednika nakon odrješenja od naših grijeha. To čini po ovlasti Crkve...Ali krivnju za raskajane grijehe uzima na sebe sam Isus. Zar to ne traži još nešto osim 5 Očenaša... Ima tu još pomalo svašta. Ostaje ono bitno - ljubav! Ona je povrijeđena, a Božje dostojanstvo? Svi ćemo umrijeti! Nakon smrti, makar odmah nakon savršene ispovijedi, čak uz sakramente, ostaje ono bitno: nismo naučili ljubiti, ne dovoljno; svoje smo dostojanstvo kao hram Božji previše srozavali, Taj hram Duha Svetoga smo obeščastili...I sad. Čistiliše je mjesto, neki kažu samo stanje (???) gdje se čovjek "čisti" od svega lošeg i zlog počinjenog, ali trpi u čežnji za sjedinjenjem s Bobom koji nas je iz Ljubavi pozvao u život, a mi to nismo znali cijeniti: Učimo se ljubiti i to u VATRU TE BOŽJE LJUBAVI da ju osjećamo u punini. To je trpljenje! I zbog one žarke želje biti s Bogom, istovremeno se učeći ljubiti i okajavajući svoje grijehe (ne s onih 5 Očenaša. TO nije dovoljno) ostajemo u Čistilištu dok Božja ljubav u nama ne izazove konačno buđenje istinske, prave ljubavi. Zato Ž. Bezić kaže da treba činiti POKORU (ispaštati za svoje, mada oproštene grijehe). Ona je znak kajanja kao najdublje pokorničke stvarnosti, znak obraćenja srca. Ona je u prvom redu zahtjev pravde, ona nas izvlači iz uskoće našega "ja" na širinu novog i ozbiljnog drugarstva s Bogom, zasnovana na ljubavi". Grijehom smo umanjili slavu Božju, pokorom je uvećavamo. Stoga je i Bog traži: "Pokoru činite, jer se je približilo kraljevstvo nebesko" (Mt. 3, 2). Ako nam je Otac i oprostio, mi sami sebi ne smijemo nikada oprostiti vlastitu zloću.

Jesu li to bili stari Grci ili netko drugi, ne sjećam se, ali sam kao mladić čitao knjigu o starim i nestalim civilizacijama. Jesu li i Izraelci uzeli takvu "konstrukciju" nebesa? Ne znam, ali je se dobro sjećam jer je u društvu - pa valjda i kod nekih od vas - bilo razglabanja o tme: "Zašto osjeća se kao u sedmom nebu" (sretan, blažen). 1. nebo - odmah iznad nas, gdje su ptice nebeske, možemo to nazvati i ekosfera, 2. ono gdje plove oblaci, 3. sfera u kojoj "klizi" Sunce, 4. mjesečevo" nebo", 5. pokretne zvijezde, nama poznate kao planeti, 6. zvijezde stajačice i 8. sfera/nebo gdje "stanuje" Bog.

Neću se osvrnuti na gornji post. Samo ću reći da je dobro što sam "pobjegao". Da nisam, stavio bih nešto ćime se nisam slagao u potpunosti, ali sam sada našao nešto što je po mome 100% ispravno tumačenje. Židovska tradicija korištenja brojeva je jasna, brojevima su dodjeljivali određenja značenja, tako je npr. br 3. Božji broj. br. 7 - označava savršenstvo, br. 77 (dvostruka sedmica) - savršenstvo koje nadilazi naše shvaćanje, Br. 6 je suprotnog značenja - nesavršenstvo br. 66 - potpuno nesavršenstvo, nesklad, kaos, negativnost u svim područjima, duhovnom, djelatnom, u spremnosti činiti zla kakva svijet ne pozna itd.. Dakle, zlo kakvo još nije niti viđeno, kamoli doživljeno na Zemlji.. Pa zašto Ivan u Otkrivenju kao broj Antikrista (dakle čovjeka, Božjeg protivnika, dalje AK) dodaje mu još jednu šesticu (666). On toliko potencira njegovu zloću, iskvarenost, ali i sve negativne natprirodne osobine/moći koje će mu Sotona dati kao biću, takvo biće se još nije pojavilo na Zemlji. AK će nastojati u POTPUNOSTI uništiti svaki trag, čak Imena Božjeg...Naročito da bi iskorijenio one koji će, na kraju borbe Dobra i Zla (recimo Neba i pakla) još ostati vjerni Presvetom Trojstvu, Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom srcu Marijinu -dakle Bogu! (Ovo je objasnila je B.Dj.Marija u jedno PP). Pretpostavimo da će mnogi, kako ne bi gladovali ili se smrzavali na hladnoći zbog nedostatka odjeće - prihvatit ponuđeno (dakako da će biti i prisile da prime ŽIG ZVIJERI): prihvatit će čip na čelo ili na ruku. A čip je već danas stvarnost, mada još uvijek eksperimentiraju i "usavršavaju" taj SOTONSKI "stroj". Svakako će biti spreman za ono za što je namijenjen: Tko primi čip, predaje se Sotoni i sam sebe osuđuje na pakao, jer će SVOJEVOLJNO postati rob, kojim će se manipulurati radiovalovima. Neće više biti osoba, izgubit će svoj JA - bit će stroj u rukama AK i njegovih slugu. "U ovome je mudrost: u koga je uma, neka odgoneta broj Zvijeri. Broj je to čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest".(Otk 13,18) .............. Također važno: Znanstvenik Dr. Carl Sanders je osmislio žig zvijeri i "najpogodnija mjesta za njegovo ugrađivanje" u čovjeka. Nedugo nakon toga, dali su mu da pročita Ivanovo Otkrivenje. On, ateista, užasnut je zaplakao. I tako četiri dana. Obratio se. Danas propovijeda zašto ne smijemo primiti taj žig: "Preko njega će AK manipulirati ljudima"! U Otkrivenju piše da će ljudi načiniti kip Zvijeri, kakav? Da bi čip koristio treba mu električna energija, odašiljač i "informatički sustav". Hoće li TO biti taj "kip", hoće li u orbiti Zemlje ostati koji, vjerojatno Muskov telekomunikacijski satelit? Tada čip postaje svrhovit… A ljudima koji ga primiše manipulirat će se elektrovalovima, digitalnom tehnologijom iz odašiljača podignutog "u čast Zvijeri"?