Everything posted by Qala Davidov
-
1. Korinćanima 15 : 24 - 28, kaotični prijevodi
Sporni tekst kaže: 15,25 jer valja mu kraljevati dok sve neprijateljsko ne podloži pod svoje noge, 15,27 da sve pokori pod svoje noge. Ali kad se kaže da sve pokori, jasno da je to izuzev njega koji si je sve pokorio. A što se tiče "sve u svemu" - to se može lako odnositi i na slijedeći stih (29): Sve u svemu, što je stoga činiti onima...... što od prethodnog stiha čini: 28 Ali kada sve sebi podvrgne tada će i sin biti podvrgnut njemu koji mu je sve i podvrgnuo, da bude bog. Kao što Slap ukazuje na Heb 1,3, ja bih radije ukazala na Flp 2,6-10. 2,6 Koji kad je bio u obličju Božjemu, nije držao za otimačinu, da bude jednak Bogu, 2,7 Nego se sebe ispraznio uzevši obličje sluge, i postao je nalik ljudima, i vanjštinom je bio nađen kao čovjek. To što ih ima kojima ovakve konotacije "ne idu pod kapu"... druga je stvar. Problematika se dobrim dijelom odnosi (i) na općenito u suvremenog kršćanina nedistinktiranje naših poimanja "vječnoga", vječnosti i biblijskih poimanja "olama" i "aiona" u vremenitim konotacijama isključivo "ove zemlje i ovih nebesa". Tako lako mnogi smeću s uma konačnost svega ovoga, svrhu i cilj ove kreacije u okvirima činjenice dane još na početku: duh je elhima (bio) NAD vodama, nad cijelom površinom voda... kojih razdjeljivanjem, rečena (zemaljska) nebesa još uvijek ostajahu ŠAM MAYIM - ispod površine voda. Nije ovo tema Postanka, ali, ovo "nad, ponad" bi već bile nebeske stvari Božjega kraljevstva, doma očeva. A ima ih koji nemaju nepce za te stvari: Ivan 3,12 Ako ne vjerujete, kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati, kad vam govorim o nebeskim? Ova zemlja ima svoje nebo (duhova pakosti), zasigurno to nisu te nebeske stvari Kraljevstva Božjega koje je Kristovo evanđelje, kojega je on sam utjelovljenje, predstava, živa slika i prilika u ljudskome obličju... Hebrejima 1,3a On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje
-
Sveti Duh
Mnoštvo duhova hoćeš reći. A IHVH elhim nad svima njima, IHVH Cabaot, IHVH nad duhovima.
-
Sveti Duh
Kojoj trojici je Petar htio pripremiti gozbu, tri sjenice za njih trojicu?
-
Zrno gorušice
Nisam sigurna što ti tu zapravo pitaš. Što je Isus rekao je istina.
-
Da li se zakon podijeliti može, na ceremonijalni i moralni?
Isus Krist je ispunjenje zakona za sve koji mu vjeruju. Grijeh, jedini grijeh koji preostaje je: ŠTO MU SE NE VJERUJE. (Ivan 16:9) Pazite se da se ne zateknete spotaknutima na 2 Solunjanima 2:11-12. Sve biblije na internetu i softwareima su u tijeku revizioniranja i micanja svega što bi ikoga odvratilo od povratka u legalizam. (Pustila sam par linkova u svom novom postu na Evanđelju po Svetoj 12). Svježe, ispod čekića - revizije Noahida su u tijeku, još uvijek se možda može zateći koja normalnija Biblija online, ali blago sumnjam - neće zadugo. A vi se još uvijek igrate i prepucavate? Pazite na svoje svjetiljke.
-
Evanđelje po Svetoj Dvanaestorici
Molim lijepo, dragi moji, što nedostaje ispod na linkanom stihu: https://duckduckgo.com/?t=ffab&q=BIBLE+ACTS+15%3A29&atb=v310-1&ia=web https://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Djela%20apostolska&prijevod=sve&glava=15 Upamtite, RIJEČ BOŽJA JE ISUS KRIST KOJI JE ŽIV. Sola Scriptura je sad pod silnim deluzijama. Neka vas Bog sačuva!
-
Ko su bili sinovi Božji i ljudske kćeri u Postanku 6,1-4?
Pročitaj Ivan 10:35. Ivan 10,34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ivan 10,35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti Sinovi tih bi bili također bene haElohim. No, digresija, obratite pažnju kako se Isus izrazio: "u vašem Zakonu"...
-
Ko su bili sinovi Božji i ljudske kćeri u Postanku 6,1-4?
Izraz je i nefilim kao i izraz giborim u istom stihu (Gen 6,4) u LXX preveden kao divovi - gigantes. Divovi, giganti, titani. Tako da, ovo je prva naznaka koja podržava ideju da nisu u pitanju bili anđeli, da nisu njihovi oci bili anđeoska nebeska bića. Više na temu značenja izraza NEFILIM (engleski članak): https://realityroars.com/theology/treatise/meaning-of-the-word-nephilim-by-michael-s-heiser.pdf i nakon toga Odgovor na kritike (gugl prevedeno na hrvatski): https://drmsh-com.translate.goog/thoughts-nephilim-answering-criticism/?_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=en-US&_x_tr_pto=wapp Osobno sam mnijenja da se izraz odnosi na, kako je i kainos napomenuo: tirane i svjetovne velikane koji su zbog svoje snage (bilo fizičke bilo intelektualne) na svaki način zavladali i potlačili i svu kreaciju jednako kao i druge ljude koji su tada živjeli. Usko je povezan sa sumerskim "anunaki". (M.Heiser izvrsno - povijesno jednako kao i lingvistički - podučava i na tu temu. Davno sam te stvari prolazila, prije više od deset godina, pa ne zamjerite što puštam samo gornja dva linka.) Neki drugi opskurniji spisi iz DSS od kojih su ostali zaista tek fragmenti, uvode i izraz "gegenes" za njih - zemljorođeni ili rođeni od zemlje (nikako NE nebesa). U tom smislu, treba znati da riječ koju prevodimo kao zemlja - "erec", u ta rana doba upotrebe riječi nije pravila toliku distinkciju jer je uključivala i "podzemlje": zemlja skupa s podzemljem, da budemo najkorektniji.* Također i ovo podržava i još više pravi rupu u ideji da su u pitanju bila bića nebeskog anđeoskog potomstva. Ti spisi daju i još neke nadasve neobične i neočekivane informacije, ali morala bih dobro pročešljati arhiv za detalje koje bih uključila u čitatelju suvisli tekst. *Imati u vidu način na koji je stvoren čovjek u Postanku 1, tj. od čega. Te, da je taj isti "zemaljski prah" - adama, jednako prah i na zemlji i pod zemljom. Problematična ovdje najviše postaje upravo Prva Enohova Knjiga iz koje se, ovako kako je poprevađana, ne može a ne zaključiti da su u pitanju nebeski anđeli - "zemaljski stražari" kao anđeoska bića - koji su "pali" (Semjaza, Azazel i ekipa). Pa, ako je netko negdje pronašao izvornik bilo na grčkom ili koptskom, neka pusti link. (U biti ni to ako 1.Enoh zaista koristi izraz aggelos nije toliki problem, u tijeku i cjelovitijem slijedu zbivanja; a nije problem jer i cijeli grčki biblijski opus koristi izraz anđeli namjesto sinova Božjih u hebrejskim tekstovima.) Slavenska Enohova knjiga ionako koristi gornji izraz: "zemaljska straža", koji je, smatram, posve odgovarajući, koji god bio grčki, koptski ili hebrejski ekvivalent upotrijebljen. U svakom slučaju, poznata mi je tematika koliko u današnje vrijeme može biti poznata bez ulaženja u ama baš sve što je ikad rečeno na tu temu, što je i nemoguće jer nemam pristup, nema nitko od nas, ama baš svim ikad napisanim tekstovima ikad napisanim. Mnijenja sam da nije niti nužno. U Bibliji piše više nego što mislimo. Tako, imali ste dvije opcije: 1) nebeski anđeli koji su pali su se množili s ljudskim kćerima 2) Šetovi potomci su se množili s Kainovim ljudskim kćerima Ima i treća.
-
Ko su bili sinovi Božji i ljudske kćeri u Postanku 6,1-4?
Ne nužno.
-
Sve o duši
Oboje na sebi svojstvene načine i načine svojstvene domeni kojoj je pripadna. Sve se odvija sukladno svojstvenim zakonitostima. Gospod Bog. Ne, nego je ova zemaljska kreacija načinjena da to omogućuje. I da, duša na neki način, u njenoj cjelovitosti njenog života unutar pripadne joj domene, jeste "kao čovjek kakvog donekle poimamo i poznajemo". Kako se zbiva pa da plamen vatre osvjetljava i zagrije cijelu prostoriju? Na sve sam ti odgovorila, zadnji odgovor dajem u vidu pitanja.
-
Sve o duši
Isto samo obratno kao kad smo ovdje dolazili da se utjelovimo u ova zemaljska tijela. Jer: naš život je SKRIVEN s Kristom u Bogu. Nije mozak. Duša generira svijest u razini u kojoj je ovdje i nije skrivena u Božjem Spomenu iz kojega ćemo ju primiti u cjelini natrag. Isus je prvi čovjek koji je otvorio taj put, kroz, mi bi danas rekli, jedan vremenski paradoks. Svakako paradoks za od unutar ovoga vremenskog tijeka, ne i za nebesko stanje stvari. Bez ovoga mozga duša nije u stanju nesvijesti, već joj se u potpunosti vraća ono što je njeno a u Bogu se čuva. Kad je ovdje mozak oštećen ili nerazvijen nema se načina izraziti, pa drugi mozgoviti ljudi misle da onakav pojedinac nema svijesti i ništa ne zna. Mozak omogućuje procesuiranje sukladno zakonitostima ovoga svijeta, sve što prevazilazi te zakonitosti mozak ne prihvaća, ne prihvaća kako jest ili "odbacuje" analogno kao kad tijelo odbaci presađeni mu organ donatora. Da je duša primarna za svijest i ne mozak, pokazuje se i u tome što je čovjek u stanju povjerovati kad vidi nemoguće, poput čudesnih iscjeljenja, poput da čovjeku bez noge izraste noga, da mrtvac oživi. Mozak omogućuje procesuiranje čulnih informacija primljenih izvana, ali ne može omogućiti prihvaćanje realnosti koje ga nadilaze, jer mozak je ovozemaljska kreacija posve unutar njenih zakonitosti. Ponavljam se, pa ću stati. Postoje sjećanja. Svijest u obliku sjećanja ili misli, kako kažeš u prvoj rečenici. To je odgovor na prvo pitanje. A unekoliko sam pojasnila i u prvim dijelovima posta. Unekoliko, uz stih. Propovjednik ne odvodi čitatelje u zabludu kad kaže da "propadaju sve pomisli njegove". To je također točno. Samo što/tko s neba siđe može se na nebesa i vratiti. Postoji i treća kategorija, ali te se nisi dotakao.
-
Mesijanski Kršćani
Šabat je uveden kao zakonska odredba i da čovjek da počinka stoci koja mu je radila i slugama koje su mu radili. Da ih takav koji je račundžija tvrda srca ne bi kao robove ganjao, makar jedan dan u tjednu. I da, šabat u tom smislu jest dio i moralnosti i etičnosti i itekako je u srcu svakog Kristovog, svakog Božjeg djeteta - ne kao ikakva "zakonska odredba", već kao dio našeg identiteta i bića. Dobra Božja djela nisu rezervirana samo za šabatni dan. "Židovi sjevernog Izraela u rasijanju"? Tako nešto niti ne postoji. To je kao reći Judejci sjevernog Izraela u rasijanju. Sjeverni Izrael nisu napučivali Judejci koji su bili žitelji Južnog Kraljevstva Izraela. Žitelji Sjevernog Izraela do doba Kristovog su već tri-četvrt milenija bili nepostojeći i kao nacija i kao ikakav identitet u ovom svijetu, osim povijesno kroz SZ. Apostoli su obilazili raseljene Judejce za koje su znali lokacije njihovog rasijanja, poput današnje Indije, Španjolske, dijelova bivšeg Perzijskog carstva - gdje su se već zatekli po bijegu pred Babilonskim osvajanjem i Egzilom. Čini se da je Evanđelje zateklo i potomke Jeremijine skupine koji su pred babilonskim osvajanjem izbjegli u Afriku. A što se tiče teme, u zadnje vrijeme sam primijetila da je uvedena zbrka, koristim znanu terminologiju u nastavku. Kad sam ja prvi puta došla u doticaj s temom, koristio se izraz Mesijanski Židovi za kršćane koji imaju državljanstvo Izraela, koje se smatra Židovima. Međutim, kako kažem, primijetila sam da je taj termin preuzela Khabadova grupacija i odnosi se na Židove koji su prigrlili Talmud kao svoje "sveto pismo" i čak ga prozivaju i "Torom" i koji u današnje vrijeme još uvijek naveliko iščekuju svog "mesiju". Naime, za njih Tora u Tanakhu nije Tora, već spisi židovskih (judejskih) postbabilonskih predanja kroz povijest koji čine Talmud. Kršćani koji su Izraelske današnje nacije, Židovi, mogli bi se prozvati Mesijanskim Kršćanima. Kažem, iako ih neki i dan danas zovu i Mesijanskim Židovima (koji vjeruju da je Isus Krist bio i jest Mesija koji je iščekivan i koji jest došao), treba razolikovati o čemu se radi, jer zbrka postoji. Mesijanski Kršćani ili Židovski Kršćani je dostatan termin.
-
Da li je Bog stvorio samo Adama i Evu ?
Da se zadržimo samo na Knjizi Postanka, Prvoj Mojsijevoj, i uzet ćemo da je kronološki slijed dan poretkom knjiga, odnosno poglavlja. U Postanku 1 Bog je stvorio čovjeka - mužjaka i ženku, kaže tekst. I kaza im neka se množe. Valjda su se stoga i množili, ne? Nekakvi... ljudi. Množili se i nastavili se međusobno množiti. Potom, u Postanku 2, kaže tekst, u jednom nekom momentu, uzeo je čovjeka kojega je (prethodno) oblikovao i doveo ga u Vrt Edenski. Tamo mu je udahnuo od svojega Daha. Potom je bacio san na njega. Tu nastahu muškarac i žena, prozvani Adam i Eva. Poslije oni bjehu izvedeni van iz Vrta Edenskog, recimo natrag na zemlju iz koje je prozvani Adam (prethodno) i uzet. Rode im se Kain i Abel. Kain ubi Abela. S obzirom da su Adam i Eva bili vraćeni natrag na zemlju, za pretpostaviti je da je na zemlji već živjelo prethodno potomstvo koje se razmnožilo i nastavljalo se množiti - neznano koliko - po zemlji, kako je i rečeno da se čini u Postanku 1. Tako sasvim je zamislivo, i posve je "biblijski" pomisliti da je na zemlji bilo ili bar moglo biti ljudi, različitih od Adama i Eve u momentu kad su oni izvedeni na zemlju iz Vrta Edenskog. Gornje nisu nikakve dogme, već tek iznosim mogući i posve biblijski slijed bez uplitanja ikakvih eksternih materijala.
-
Trojstvo
1. Bog nije "podijeljena ličnost" niti boluje od MPD ("multiple personality disorder", poremećaja uvišestručene osobnosti). U njemu smo i mi jedno jer "Naš život je skriven s Kristom u Bogu." Zato je i rečeno da ne poznajemo jedni druge (više) po tijelu, već po Duhu i u Duhu. Jednom Duhu. Tom Duhu, Božjem Duhu, Kristovom Duhu, Duhu Sveca Našega. "Da i oni budu jedno s nama", kako reče Isus. 2. Okrenuti i drugi obraz. Drugi obraz je onaj čisti, neudareni, neokaljani. I uvijek mi imamo taj čisti obraz za iznova okrenuti. Onaj koji nije udaren i zapravo, niti ne može biti, jer je to obraz Božjeg djeteta, i sam Božanski - "Budite sveti kao što je svet otac vaš nebeski." Način "podnošenja" je PRAŠTANJE. Sin čovječji ima moć oprostiti grijehe. Jesi li ti dijete Božje, jesi - posvojen(a), posinjen(a). Duh u tebi kliče Bogu: Oče! Jesi li i dijete čovjeka? Jesi. Duh u glavu, ne ljudska pamet.
-
Služba pomirenja
Naravno da milost Božja jest bezuvjetna. Totalno. Spasenje je dar. Nije plaća. Kajanje nije uvjet spasenja, već čin ljubavi, pa i pameti. Kako i kaže: dobrota Božja vodi u pokajanje. (Ne obratno, kao da bi nečije pokajanje vodilo u blagodat Božju.) Čovjeka ne opravdava ni vjera ni djela. Spasenje je DAR od Boga. Čovjek može svojim djelima jedino POKAZATI u čemu (vjeruje da, ili je osvjedočen da, i uistinu) stoji, što ispred Jakov i citiran govori. Ni manje ni više, ništa više. I Pomirenje, Bog je u Kristu pomirio svijet. Kraj priče. I taj Kraj priče je Početak življenja Kristovog Evanđelja. Urađanja plodovima dostojnim metanoie - primljenog Spasenja pri punini svijesti za života ovoga.
-
Grmljavina Riječi
Jeste li ikad dopustili Bogu da vas voli? Onog dana kad se Isus uznio, učenici su stajali otupjeli, kao djeca koja su izgubila svojeg roditelja. Bog im je poslao dva anđela da im postave očito pitanje: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo?” Nebo je bilo prazno. Ali oni su i dalje stajali i gledali, ne znajući kako da nastave ili što sada trebaju učiniti. (Isus je) svoj odlazak planirao od samog početka. Ništa Isusa nije više zadovoljilo od uspjeha njegovih učenika; ništa ga nije više uznemirilo od njihova neuspjeha. On je došao na zemlju s ciljem da opet ode, nakon što svoju zadaću prenese na druge. Blagi ukor anđela mogao je isto tako i on uputiti: “Što stojite i gledate u nebo?” On je došao u ovu zemlju položiti svoj život za druge, ali, umjesto toga, mi smo tu da jedan po jedan polažemo svoj život za njega. Dok je otkrivao planove za svoj odlazak izrazima koje nitko nije mogao pogrešno razumjeti, Isus je rekao: “No, kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem.” Sve je vrijeme planirao otići da bi svoje djelo nastavio u drugim tijelima. Njihovim tijelima. Našim tijelima. Novom Kristovu tijelu. U ono vrijeme učenici nisu imali pojma na što Isus misli. Kako može biti bolje da ode? Oni su jeli “tijelo… koje se predaje za vas” ne shvaćajući drastičnu promjenu, da zadaću, koju je Bog povjerio svom Sinu, Sin sada povjerava njima. “Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet”, molitva je Isusova. Zakon i Proroci su kao zraka svjetla osvijetlili onoga koji je trebao doći, a sada će se to svjetlo, kao da prolazi kroz prizmu, razlomiti i bljesnuti u ljudskom spektru valova i boja. Šest tjedana kasnije, učenici će shvatiti što je Isus mislio riječima “bolje za vas”. Kako je to Augustin rekao: “Uzašao si na naše oči i mi smo se tugujući okrenuli da bismo te našli u svojim srcima.” Komentirajući crkvu u Korintu, Frederick Buechner piše: “Oni su u stvari bili Kristovo tijelo, kao što im je Pavao ovdje pisao u jednoj od najtrajnijih metafora – Kristove oči, uši, ruke – ali način na koji su djelovali mogao je Krista ostaviti samo krvlju podlivenih očiju, gluhih ušiju i sakatih ruku da nastavi Božje djelo u palome svijetu.” U četvrtom stoljeću je očajni sv. Augustin pisao: “Oblaci odjekuju grmljavinom da Dom Gospodnji treba graditi po čitavoj zemlji; a ove žabe sjede u svojoj močvari i krekeću: ‘Mi smo jedini kršćani!'” Mogao bih nekoliko stranica napuniti takvim živopisnim citatima, a svi oni naglašavaju rizik u povjeravanje Božjeg renomea takvima kakvi smo mi. Protivno Isusu, mi nismo savršen izraz Riječi. Mi govorimo zbrkanom sintaksom, mucamo, miješamo jezike, stavljamo naglaske na pogrešnim mjestima. Kad svijet gleda ne bi li vidio Krista, on vidi, slično spiljskim stanovnicima u Platonovoj alegoriji, samo sjene stvorene svjetlom, ali ne i samo svjetlo. Zašto ne izgledamo više kao crkva koju je Isus opisao? Zašto Kristovo tijelo tako malo nalikuje njemu? Ako ga potanko ispitam, moje pitanje poprima zbunjujući osobni oblik: Zašto mu ja tako malo nalikujem? Ovce među vukovima, sićušno sjeme u vrtu, kvasac u krušnom tijestu, sol u hrani: Isusove metafore kraljevstva opisuju vrstu ‘tajne sile’ koja djeluje iznutra. On nije rekao ni riječ o trijumfalnoj crkvi koja dijeli moć s vlastima. Božje kraljevstvo, po svemu sudeći, najbolje djeluje u manjinskim pokretima, nasuprot kraljevstvu ovoga svijeta. Kad naraste veće, priroda kraljevstva se neprimjetno mijenja. Isus nije rekao: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete proglašavali zakone, potiskivali nemoralnost i obnovili obzirnost u obitelji i vlastima”, već “ako budete imali ljubavi jedni za druge”. On je to izjavio u noći prije svoje smrti, u noći kad se ljudska sila predstavljena moćnim Rimom i cjelokupnom snagom židovskih vjerskih vlasti izravno sukobila s Božjom silom. Cijelog svog života Isus je bio uključen u neku vrstu “rata kulture” protiv krute vjerske institucije i poganskog imperija, ali je reagirao tako što je svoj život dao za one koji su mu se protivili. Na križu im je oprostio. Došao je odozgo da prikaže ljubav: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca…” U stvari, čini se da problemi nastaju kad crkva postane suviše usmjerena prema van i suviše se sprijatelji s vlastima. Kao što je poslije obilaska Kine rekla jedna pomoćnica američke zakonodavne vlasti: “Uvjerena sam da za nas postoji upozorenje u apolitičkoj naravi kineske podzemne crkve. Oni revno mole za svoje vođe, ali pažljivo održavaju nezavisnost. Mi imamo prednost što živimo u sudioničkoj demokraciji, ali radeći gotovo čitavo desetljeće u američkoj politici vidjela sam više od jednog vjernika koji je svoju kršćansku baštinu prodao za obrok zemaljskog variva. Mi se moramo stalno pitati: Je li naš prvi cilj promjena naše vlasti ili nastojanje da se životi u vlasti i izvan nje mijenjaju za Krista?” Ili da pitanje postavimo ovako: je li naš prvi cilj promjena vanjskog, političkog kraljevstva ili promicanje Božjeg transcendentnog kraljevstva? Četiri jahača Apokalipse daju sliku kako će svijet završiti: u ratu, gladi, bolesti i smrti. Ali Isus je dao osobnu sliku kakav će biti obnovljeni svijet, poništavajući djelovanje četvorice jahača: on je donio mir, hranio gladne, liječio bolesne i mrtve vraćao u život. Vijest Božjeg kraljevstva učinio je moćnom jer je živio po njoj, jer ju je ostvario među ljudima oko sebe. Philip Yancey
-
Raj, koji je Isus obećao zločincu?
Raj je spomenut u Bibliji još na samom početku, u Knjizi Postanka. Edenski Vrt prevedeno i kao Raj. I sjetimo se, u njemu je puno zasađenih stabala i Adamu i Evi su bila dostupna sva - pa tako i ovo koje ih je dovelo ovdje gdje smo sad svi, na ovoj zemlji u ovom oiketerionu koji podrazumijeva "privremeno ili trajno odsustvovanje" iz tog Raja. Krist je rekao: ja sam Vrata. I Stablo Života… Koliko je Rajeva u Bibliji spomenuto? Jedan jedini: Gan Eden. I kako Isus pojašnjava: u domu mojega oca puno je stanova. I meni najdraže i tek nedavno mi je Duh ukazao pažnju na to, su one dvije najprekrasnije riječi koje je Isus tu izgovorio: Bit ćeš SA MNOM u Raju. Usput budi rečeno, prekrasnu si sličicu postavio, mogla bih ju satima gledati. ❣️
-
Nebukadnezarov san (Daniel 2)
A stijena, kamen, sam posta planinom velikom i ispuni cijelu zemlju. Kamen => planina, gora, brdo. Prva riječ evanđelja potvrđuje: metanoeo kai pisteuo jer KRALJEVSTVO NEBESKO se približi. Kako Ivan započe, najavi, Isus dovrši. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. (Dan 2,34-35) vvv U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano. (Dan 2,44-45) Prijatelju, tumačenje je pouzdano. Daniel je jasan da jasnije tumačenje proroštva biti ne može. Sam je dao tumačenje kako ga je primio. Ali istina, nije samo Kraljevstvo Božje je u vama. Već... i Krist u vama. Je vrata. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. (Rim 8,10-11) A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaću svojom. Da javi sina svojega u meni, da ga jevanđeljem objavim među ljudima neznabošcima; (Gal 1,15-16) dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. (Gal 4,19) Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! (Kol 1,27) Kad dođe u onaj dan da se proslavi u svetima svojim i divan da bude u svima, koji vjerovaste; jer se je primilo svjedočanstvo naše među vama. (2. Sol 1,10) Razumiješ li što je Parousia, što je Epifania? Drugi Dolazak? Od da se Krist u nama rodi, oblikuje, prebiva... do u dan kad će se proslaviti. Put. Čista i jednostavna Riječ Božja. Tumači samu sebe. Samo čitaš srcem i cijelim svojim bićem... dopuštaš biti preobražen u obnovljenost uma, Bog to čini i ne ljudska predanja i doktrine. Prirodni ljudski um kojeg svaki čovjek ima naš Otac preobražen u Kristov um. Od predokusa Duha tijekom ovoga života do slave u uskrsnuću. Okej?
-
Nebukadnezarov san (Daniel 2)
Nisam ti ja, znaš to, profesor teologije ili bogoslovlja pa da po forumima držim predavanja o hermeneutičkim i eshatološkim pravcima. Ali evo, slikom... možda potakne malo i trezvenosti: Gornja sličica ti je znana, ne? To što ti pričaš to je ovo udesno u ružičastoj boji. I teško da je u pitanju 99,99% - nikad kroz povijest nije bilo, nije ni sad - i tek može biti 99,99% od svega što (ti) slušaš?
-
Je li Isus Krist jedini put do Boga?
Vrijedi li isto za El Elyona? Da li je i Svevišnji spasitelj? Vrijedi li rečeno za El Šaddaia? Da li je Svemogući Bog spasitelj? Bog Abrahama, Isaaka i Jakova - je li taj isti taj? Gospod? Bog viđenja? Svetac Izrailja? Bog koji je štit, moj izvor snage, moćni Bog, pravedni Bog, vječni Bog..... Bog Saveza. Sudac cijele zemlje. Znam da moj Iskupitelj živi! Bog naša Stijena! Hagaraa zazva ime Jahvino koji joj je bio govorio: Ti si Bog koji me vidi. Ona je u stvari bila rekla: Je li to ovdje da sam ja vidjela nakon što me on vidio? Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Jesu li sva ta imena imena našeg Spasitelja? Mog Kralja i mog Boga! Dakako da jesu! Yeša, Y'šua - Yah Hošua - Ie Sous. Njegovo ime otkriva. I kaže Isus: ne govorim od sebe, već što čujem Oca govoriti to vam prenosim: ja sam Istina, Put i Život. Istina je također ime Spasitelja. Put je, pa i Život: Bog koji živi i Bog je živih. Kaže: ja sam uskrsnuće. Sin Božje Ljubavi. Bog je Ljubav. Bog je Svjetlost. Bog je Duh - Jahve nad duhovima. Sve je to jedan te isti, Jedna, jedina, jedinstvena istina: Istina koja Ljubi čovjeka. Blagodatna. Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? Sin Božje Ljubavi je jedini put do Boga kao Roditelja, Oca: Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor. Da, Bog je u Kristu Isusu pomirio svijet sa sobom. I dok ne prihvati to pomirenje za ovoga života - svijet neće vidjeti mira. Taj isti Krist je i Sin Božje Ljubavi - i svak kome se Božja ljubav otkrije - pomiren je u prihvaćanju, jer Krist je i Pomazanik svih imena Božjih. Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Svakome kome Krist otkrije Istinu - tko ju prihvati pomiren je. I potom: nastavite, ostanite, prebivajte u Ljubavi mojoj: Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi. "S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio? "Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi. Jahvin glas viče gradu: "Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski! Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vrećom krivotvorenih utega? Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima! Zato sam te i ja počeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. Jest ćeš, a nećeš se nasititi, gladan ćeš ostati; stavljat ćeš na stranu, a ništa nećeš sačuvati; ako što i sačuvaš, ja ću maču predati. Sijat ćeš, ali nećeš žeti; tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti; gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti. (Mihej 6,6-15) Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje, rekao je Isus, poruka je Svevišnjega. Kad bi se naše zajedničke molitve usukladile s Njegovom riječju… Jer nije li istaknuto iznad “stanje nacije” u kojoj se ovdje tjelesno zatekosmo?
-
Nebukadnezarov san (Daniel 2)
Moj narod umire zbog neznanja. "Čujte riječ Jahvinu, djeco Izraelova; jer Jahve ima parbu sa stanovnicima zemlje, zato što nema istine, ni milosrđa, ni znanja Božjega u zemlji." (Hošea 4) I znanje će rasti... (Daniel 12) Okej, neka je i 10 prstiju na stopalima. Neka su 2 stopala, neka su 2 noge (a ne više njih, zvijeri imaju 4). Okej, nećemo spekulirati, neka je i 2 noge i 2 stopala i po 5 na svakom, ukupno 10 prstiju... Jer ako ih je zaista bilo deset, uklapanje mozaika je poklopljeno. Jer povijesna perspektiva koja će uslijediti ispod u tekstu unekoliko je drukčija od one na koju ne navikao čuti mnogi slušatelj, i koju prihvaća cijeli mainstream. (I uvijek vrijedi, nemojte vjerovati ničemu bez potvrda i vodstva Duha Istine. Stoga, istražite sve, zadržite što je valjano. I opet: istražite sami.) NEKA je, kao što je i rečeno: 1. GLAVA (zlato): carstvo ono BABILONSKOG KRALJA tijekom Judejskog egzila. 2. Prsa i ruke (srebro) - carstvo neka je ono Medijaca i Perzijanaca. Perzija je obuhvaćala I Samariju. Samarija bivajući dio negdašnjeg Sjevernog Kraljevstva Izraela. Perzijanci su imali Zend Avestu, tu je bio Zoroaster. Štovali su božanstvo: Asmodeus, (K)ašmodai skraćeno u (K)Ašema - demona gnjeva. U Tobitovoj knjizi se to izrijekom navodi: ašima božanstvo -- Kh-aš(e)m - asmodeus. 3. Trbuh i bedra (bronca) - 334. pr.Krista, Grčki Aleksandar Makedonski - osvaja MedoPerzijsko carstvo, sam umire 323, kažu. Tada se carstvo dijeli na 4 dijela. Na teritoriju od značaja ostaju 2: Seleucid (Seleuk) Ptolomej Judeja je potpala 323. pod upravu i vlast Ptolomejevog carstva. Grci se nisu miješali u lokalnu samoupravu - Visoki Svećenik je bio taj koji je potpuno upravljao Judejom, posve POD grčkom veleupravom (onom plaćanja poreza i održavanja mira) četiri generala i njihovih sljednika. Međutim... Dalje, ovo je iznimno važno i naznačava, što naznačavaju i (neki) DSS (Qumranski spisi, poput primjerice Bojnog svitka): odvijanje rata iz Psalma 83 (« link): 10 edomskih plemena (Sinovi Tame, Beliala) nadvladavaju u velikom porazu Sinove Svjetla. Koga zanima proučiti te dijelove, neka istraži temu. Ja ću dati ovdje tek najkraći sažetak. Tko ima uši neka razumije. 4. Noge (željezo) – U to vrijeme u tom području Male Azije izviru u prvi plan: HASMONEJCI. Preuzimaju Seleukovo carstvo, Hyrkanus i vladaju tim grčkim ostatkom, šireći se i na Ptolomejevo područje. Hasmonejske dinastije nastavljaju vladati (u najmanju ruku upravljati kasnije čak i pod Rimskim Carstvom) sve tamo do HERODA. I Herod je bio Hasmonejac, Edumit, jedan od deset susjeda Judeje koji su se udružili... kako je i prorokovano u Psalmu i posljedično je Judeja infiltrirana i kao strateški genijalnom okupacijom putem "državnog udara bez metka" (metak je bio sam grčki vladar) lokalnu upravu su preuzeli... neki novi ljudi, preuzimajući i lokalnu samoupravu i onu svećeničku, pa i identitet. Tamo daleko na zapadu podiže se Rimsko carstvo. Službeni datum pada Grčkog carstva je bio 169. godina iako je tek 64. prije Krista Rim osvojio grčko carstvo (sva njih!) Paralelno, 165. godine stare ere dolazi do pobune (« link) odnosno pravog rata --- ---. Pobunu su instigirali – 10 edomskih plemena, susjeda Judejskih - Hasmonejci (jednim imenom) - ostala je zabilježena u židovskoj povijest jednako kao i katoličkim biblijama kroz Knjigu Makabejaca kao - Makabejski ustanak! Makabejci NISU bili Judejci, već Hašmonejci! (Štovatelji Asmodeusa, Ašema, Hašema) Ptolomej je te 165. - na dojavu Hasmonejskih subvertita - dojurio u Judeju i pobio mnoštvo stanovnika Jerusalema jer je mislio da oni dižu pobunu. A "pobuna" je bila u Hasmonejskom prevratu koji su namjeravali preuzeti vladavinu nad Judejom i Hramom! Uspjeli su! Spisi s Mrtvog Mora među svojim tekstovima otkrivaju i to: takozvani Rat Psalma 83 gdje su se borili "sinovi svjetla" (Judejci) sa "sinovima tame" - 10 (Edomskih) Plemena udruženih pod Hasmonejskom (Samaritanskom) zastavom kao "armija Beliala". Sinovi svjetla su IZGUBILI tu bitku. Pod upravom Hasmonejaca procvjetale su i Sadukejska i Farizejska sekta. Ivan Krstitelj, kasnije, kao LEVITski sin, je utabao put Isusu. Narod je vjerovao Ivanu kao doslovce "jednom od njih". 5. Stopala (željezo) i prsti (miks s glinom) - Poslije su Hasmonejci infiltrirali i Rimsko Carstvo i vladali njime kao ili povijesti poznati kao SIRIJSKI cezari. Mnogi među kasnijim cezarima uopće nisu bili nikakvi Rim-ljani (sa zapada, iz Europe), već su potjecali iz različitih područja pod Rimskom upravom. Neki su, osobito za ranog kršćanstva bili porijeklom S BALKANA, Konstantin iz Niša, Dioklecijan iz Dalmacije, Justinijan je bio porijeklom ili Ilir ili Tračanin, povijest nije sigurna. Slično, među kasnijim vladarima Rimskog carstva je bila jedna grupa nekoliko generacija koji su svi potjecali s Bliskog Istoka. I u tom petom, periodu 5. podijeljenosti vladavine Judeje između vrhovnih elemenata tadašnjeg Rimskog Carstva (sa zapada, iz Europe) i elemenata Hasmonejske vladavine nad Judejom – u vrijeme tih vladara, koja je nastavljena i tijekom Rimske okupacije, pod vladavinom Hasmonejaca (kojima pripadahu i kraljevska obitelj koja je svjetovno vladala Judejom i sanhedrinska vlast hasmonejskih Sadukeja, pa i Farizeja – koji su svi odavno sad već, tijekom Makabejskog "ustanka" totalno infiltrirali Judejsku naciju, pokoljenjima ranije)... upravo u tom periodu javlja se... I u danima tih kraljeva tijekom faze pet (5), u njihovim danima: Bog nebeski će uspostaviti kraljevstvo koje neće nikad biti uništeno i neće biti ostavljeno drugima, već će slomiti sva druga kraljevstva i konzumirati ih i stajat će zauvijek! to je šesto 6. kraljevstvo!!! A stijena, kamen, sam posta planinom velikom i ispuni cijelu zemlju. Kraljevstvo Božje koje je uspostavio, inaugurirao Mesija, Isus Krist. A inaugurirao ga je svojim prvim čitanjem u sinagogi: ovoga dana, danas – ove se riječi ispuniše u vašim ušima. I kako govori: potražite prvo Kraljevstvo Nebesko i sve ostalo će vam biti nadodano. Kraljevstvo koje nikad neće biti uništeno niti biti ostavljeno drugima, koje će slomiti sva druga kraljevstva i konzumirati ih i stajati zauvijek – stijena koja poput planine ispunja cijelu zemlju, ono je što nam ima potražiti. A gdje? Tamo gdje nam je rečeno: Kraljevstvo Nebesko je U VAMA. Kao i Hram Božji što je. A jasno je pisano i rečeno, u riječima samog uskrslog Krista: sva vlast mi je dana na nebu i na zemlji! Neka sjednu te riječi našeg Gospodina, Sina Božje ljubavi... i sjetimo se uvijek njegove izjave: budi ti kako vjeruješ. Sad, vjerovati čovjek može zabludno u laž jednako snažno kao i u istinu. Sve što igdje napišem, nosite sa sobom u molitvama i druženjima s našim Bogom i Spasiteljem i Sinom Njegove Ljubavi. Danielovo proroštvo, tumačenje Nebukadnezarovog sna – ne ide dalje od rečenoga! Ono ne ide dva milenija poslije u današnju suvremenost na svjetovan način. O, ne! Bog je obznanio što ima biti. San je zasigurno takav. Tumačenje je sigurno. Ono završava uspostavom Kraljevstva Nebeskog upravo u prorokovanom periodu – što je očigledno kad se povijesne "kockice" poslažu gdje pripadaju, pa i one stoljećima skrivene od oka – uspostavljeno inauguracijom Kraljevstva koje je proglasio Isus Krist, koje je proglasio SAM BOG, jer Isus je jasno i nedvosmisleno govorio da riječi koje on govori nisu njegove, već kako čuje od Oca, tako prenosi. I te riječi su DUH, i život su, pa i žive, kao što je i Bog DUH, živi Bog koji je i Bog živih, i ne mrtvih. Stoga, Pavle upućuje: probudi se ti što spavaš i zasvijetlit će ti Krist. Neka se njegovo "ja sam uvijek s vama” prisustvo očituje u životima svih gladnih i žednih istine. . Mi nismo pozvani da gledamo u svijet, već u Krista. Mi nismo pozvani da budemo dio svijeta, već dijelovi Kristovog Tijela, djeca Kraljevstva nebeskoga kojeg je Isus inaugurirao tijekom svoje zemaljske misije upravo u periodu koje je Bog stavio u usta proroka Daniela. Svojim uskrsnućem iz smrti pokazao je istinitost i zbiljnost VJEČNOGA KRALJEVSTVA koje će stajati i STOJI zauvijek, od momenta kad ga je Isus Mesija inaugurirao, uspostavio kako Daniel i prorokova. I Krist Isus potvrdio: ovoga dana se uspostava kraljevstva Božjeg ispuni u vašim ušima. U razumijevanjima – po vjeri u istinu. Od toga dana, metanoeo kai pisteuo euaggelion, jer približi se Kraljevstvo Nebesko. Bog je obznanio što ima biti. San je zasigurno takav. Tumačenje je sigurno.
-
Nebukadnezarov san (Daniel 2)
Što je tu naravno? Kako je to naravno i zašto misliš da je to naravno? Proroštva nisu tu da se tumače “naravno” (po prirodi), već po duhu Istine kojeg primismo u Kristu. Ako ono što sam napisala u uvodna dva posta nije, nakon recimo dva čitanja s razumijevanjem, dostatno jasno, reci gdje. Ako jest jasno, u čemu vidiš problem? Izuj svoje cipele - cipele svojih naučenih mišljenja i smatranja - i bos stupi na sveto tlo Božje riječi. U slijedećem ću postu završiti ekspoziciju koju sam započela, pa možeš sa svojim odgovorom i sačekati ne više od dan-dva. Tko želi istražiti sam i dublje - uvijek je dobro činiti tako, dat ću i par smjernica za to u slijedećem postu.
-
Tajna Broja 666!
Želim gornju izjavu da “hi-ksi-stigma” nije šest stotina šezdeset i šest malo tj. dodatno pojasniti. U KO-prijevodima se izričito navodi "i njegov broj je šest stotina šezdeset i šest". Taj navod stoji samo u prijevodima. S obzirom da ta brojka nije nit numerološki niti alfanumerički brojčani prikaz ("brojanje") grčke sintagme xi-ksi-stigma (pa ni s-f-r), koja gornja brojka je stavljena na mjesto tri grčka slova koja alfanumerički ne čine broj 666, već 860, postavlja se pitanje - tko je i kada i još značajnije zašto, zbog čega odlučio grčka slova pretočiti u doslovce brojke koje im ne pripadaju? U ovom kratkom ekspozeu iznad nije i neće biti dan kategoričan i egzaktan odgovor na to pitanje, niti specifično na temu koja odnosno iz koje proizlazi ta brojka koja stoji u prijevodima u Knjizi Otkrivenja. Brojka koja se danas koristi i koja je poznata - nije ta. Brojka koju koriste potječe od određenih autora, i znalci kažu da nije jedini izvor, da ima i drugih - kako brojki tako i načina utvrđivanja tih brojki – te da je današnja brojka začeta ne prije devetog stoljeća, nakon čega je podržavana od brojnih drugih autora. Kakva i koja je bila prije, nepoznato je, osim ukoliko zaista nije bila ta dana u prijevodima u Knjizi Otkrivenja. Tko god je grčka tri slova zamjenjivao u prijevodima brojkom 666 moguće je imao informacije u njegovo doba koje su danas javno što unekoliko drukčije što zapravo, posve nepoznate... ili nadolaze stvari koje će brojku zaista upotpuniti do u rečenu. Dublje u taj dio tematike ja ne zalazim niti ću. Isusovi vlastiti naputci dani u Evanđeljima su dostatni da svakome bude sasvim jasno o čemu je riječ, kako u "tajni brojke" tako i kada je žig zvijeri u pitanju i čega ima da se čuvaju oni koji ga slijede i koji su njegovi. Stoga, jedina preporuka je pažljivo iščitavanje pa da je i samo kanonska četiri Evanđelja - sve je tamo rečeno. Jer, unatoč tome što je većina teksta iz prethodnog posta pridana novcu - to ne znači da je novac per se (bilo “roba-za-robni”, gotovinski, bezgotovinski, digitalni ili bilo kakva valuta) striktno rečeno “žig”, već da je u pitanju smjernica. "Idite sada i obznanjujte Radosnu vijest Kraljevstva. Osim onoga što sam vam već dao, nemojte postavljati nikakva daljnja pravila niti zakone kao Zakonodavac, da vas ne svežu njima i ne zavladaju nad vama." Evanđelje Marije Magdalene
-
Nebukadnezarov san (Daniel 2)
Slijedi interpretacija, tumačenje što to sve jest i znači: kraljevstva, carstva - sve jedno inferiornije za drugim. Inferiornije u čemu? 1. glava od zlata je Babilon - Nebukadnezar "glavom i bradom", vlada nad ljudima, zvjerima, pticama. 2 i 3. će vladati nad cijelom zemljom (kojom zemljom? zasigurno ne "globusom"), ali su inferiorniji. 4. carstvo snažno kao željezo - lomi i ozljeđuje, potčinjava sve, ali u završnoj fazi: 5. stopala i prsti (nigdje nije rečeno KOLIKO, broj prstiju! neki jednostavno "pretpostave" da ih je deset! Nije rečeno! mada, nadasve korisno je ovdje pretpostaviti da ih je baš deset, da ih je Daniel izbrojao deset, a zašto, vidjet ćete u slijedećem postu), pomiješani - međusobno prožeti, bivaju željezo i glina = kraljevstvo je podijeljeno! A kraljevstvo podijeljeno u sebi ne može opstati, rekao je Isus. Ali gle - nije bilo podijeljeno tijekom perioda 4 iako ima više od jedne noge! Podijeljeno postaje tek tu u fazi 5! Podijeljeno znači: ima nešto snage željeza u tom kraljevstvu - dijelom je snažno (dijelom željeza!), a dijelom je slomljeno-slabo (dijelom koji je glina!). Zato je Daniel rekao da je ovo peto kraljevstvo podijeljeno (u sebi), ne i četvrto (iako se četvrto "podijelilo" pod četiri vladara, četiri generala, ali to se čini se, nigdje niti spominje niti je bitno?). I sam tumači kako: ONI će se miješati, prožeti, prožimati sa sjemenom ljudskim. Tko su "oni"? Neko drugo sjeme... Tako, tko su ti ljudi koji će se miješati sa željezom? Kakva je to glina? Izričito je navedeno da je glina - nečista! No, nastavimo - uglavnom, miješanje će biti bezuspješno i željezo i glina neće se moći spojiti i održati. Djeca svjetla se ne mogu miješati s djecom tame (Beliala). I u danima tih kraljeva - ima ih više, veći broj kraljeva tijekom faze pet (5), nije rečeno koliko ih je. U njihovim danima, nije specificirano u danima kojeg od njih: Bog nebeski će uspostaviti kraljevstvo koje neće nikad biti uništeno i neće biti ostavljeno drugima, već će slomiti sva druga kraljevstva i konzumirati ih i stajat će zauvijek! to je šesto 6. kraljevstvo!!! Bog nebeski će uspostaviti KRALJEVSTVO... koje će stajati VJEČNO. Kada se to zbilo? Kako je to Daniel vidio? Vidio je to kao stijena bez (rada) ruku odsječena od planine koja slama figuru od (prethodnih svih) PET materijala, na razini stopala. Bog je obznanio što ima biti. San je zasigurno takav. Tumačenje je sigurno. I tu Danielova ekspozicija završava. Doslovce tim riječima. Ja ću završiti u slijedećem postu.
-
Nebukadnezarov san (Daniel 2)
Krist je taj koji "otvara Pisma" i ukazuje na sve što govori u njima O NJEMU. I tako krećem ovako, kratko, jasno: Daniel 2 je mesijansko proroštvo koje je ostvareno u Isusu Kristu. Uz malko novih povijesnih informacija koje korigiraju uvriježenu sliku zbivanja... stvari su, moguće, jasnije? Imenovani babilonski vladar prije skoro dva i po milenija spava i SANJA neki san. Misli da je sanjao ali ne zna što, ne može se sjetiti ničega. Jedino ima dojam da je to iznimno važno. I evo Daniela kojemu je Bog sam obznanio i pokazao što bješe taj san tog vladara. I što Daniel prenosi? Taj lik, taj vladar je samo karika, istina, neka tamo "zlatna glava", još neutemeljena, u momentu sanjanja ne vidi se čega... Vrijeme će pokazati - Bog je pokazao Danielu već tada - da će ispasti da je taj vladar, njegovo carstvo: BABILON - zlatna glava ostatka nekog "tijela" od vrijednosti - nekog obličja od (dragocjenih) metala, ali i bezvrijednih (Željezo), što redom ukazuje na degradaciju (u nekom smislu). I to obličje predstavlja 4 (kažu) velika znana povijesna kraljevstva, peto se uglavnom gleda kao nekakvo “obnovljeno Rimsko carstvo”. Obratite pažnju na predstavu koju imate u svojim glavama, kao i na gornje sličice. Koliko se podudaraju vaše predstave i gornje slike? Jer... u Danielu nigdje nije rečeno da je obličje koje je Nebukadnezar sanjao ono ljudsko! Obično slušam da se kaže da je Daniel vidio da je Nebukadnezar sanjao neka 4 carstva, pa i njih 5. Idemo redom: 1. glava od zlata 2. prsa i dvije ruke od srebra 3. trbuh i bedra od bronce 4. noge (potkoljenice) od željeza Svi onda idu Rimsko Carstvo se tu dijeli... itd itd... i stopala i prste stavljaju kao dio nogu. Da li je to baš tako? Idemo redom, potom: 5. stopala i prsti predstavljeni od željeza pomiješanog sa GLINOM. Ne, ni tu nije kraj. Idemo dalje: 6. sve to - ne samo peti dio, već sve, cjelokupnu figuru, sruši kamen/stijena, stijena odsječena NE ljudskom rukom. Sve ostalo tj. prethodno - mora ljudska ruka obraditi - i zlato i srebro i bronca i željezo, miješanje željeza i gline - sve to mora ljudska ruka načiniti. Ne postoji u prirodi "čisto" zlato ni srebro ni bronca i željezo! Nasuprot tomu: naglašeno je Danielu da je stijena bez uplitanja ikakvih ljudskih ruku! Ovo je znakovito. Idemo dalje. Lik, figura nekakvog "tijela". Nigdje, NIGDJE Daniel ne navodi da je u pitanju LJUDSKI OBLIK! Da, navodi dijelove nazivima kao u ljudskog tijela, ali iste dijelove imaju i životinje. Neka životinja, zvijer, čovjeko-beštija? Bitno ili nebitno to bilo - tu je. Idemo dalje: Taj KONSTRUKT (="yecer"), slika, lik, figura je nekakvog velikog/silnog, sjajnog i strašnog obličja. Obličje je neobičan miks pet oštro razgraničenih dijelova tijela od pet različitih materijala. Zadnji bijući mješavina, miks slijeda "metala" i gline. OT je prepun ukazivanja da je Bog napravio čovjeka, ljudsko biće od gline. Njegovo načinjavanje čovjeka je često uspoređivano s izradom glinene grnčarije i dakako, bivajući "od praha zemaljskog" - kolokvijalno: glina ("blato"). Kamen/stijena odsječen bez ruku udara figuru na razini stopala - 5. element i cijela figura se razbije u komadiće - svih pet materijala postaju kao pljeva u žitnici - na vjetrometini - i vjetar ih raznese (kao mlatilom). A stijena, kamen, sam posta planinom velikom i ispuni cijelu zemlju. 6. materijal - kamen, stijena. To je san. Slijedi interpretacija.