Isus poziva svoje ucenike da budu verni svom Gospodu,da slusaju i ispunjavaju Njegove zapovesti u tolikoj mjeri da to bude zaista primetljivo u okolini i to je manje vise za hriscana u globali prihvatljivo...Ali je na onoj cuvenoj besedi na "gori blazenstava"na samom kraju Isus poentirao sa pozivom koji je verujem tada,u ono vreme,delovao kao "hladna kisha"koja nije smanjila svoju "hladnocu'do dana danasnjeg !!!
Evo tog poziva:

Mat.5,48:
"...Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski. "

I,sta cemo sad ?
Nekima je mozda izuzetno tesko uporedjivati se sa drugim ljudima koji su u njihovim ocima mozda "dobri i duhovni "ljudi ili u najmanju ruku da im je tesko dostici njihove duhovne standarde a kad ono - trebamo biti savrseni kao Otac nas Nebeski ???
Dali le ovo uopste "moguca misija"ili samo nedostizan ideal koje ce one koje objektivno sagledavaju realnost ( citaj - vlastito nesavrsenstvo) u startu razocarati,demoralisati i toga radi otkazati se od "trke"pre samog pocetka ?
Koje je to savrsenstvo na koje aludira Isus kada je nesporno da ljudi nikad nisu videli Oca a nesto je u tom kontekstu pojasnjivao i jednom apostolu kada je potrazio da vidi Oca ?!
Gde naci te standarde i koji nam je legitimni uzor ( ili bolje receno ogledalo) na koje se trebamo ugledjivati,uporedjivati ili proveravati svoj "duhovni rast i razvoj"u hriscanstvu !?
Dali je mozda taj Isusov poziv samo neka alergorija pa da se badava ne mucimo ili se radi ipak o realnom pozivu kojeg trebamo i te kako ozbiljno tretirati !?

Moguca ili nemoguca misija jednoh hriscanina ???

2 minutes ago, robivek said:

Isus poziva svoje ucenike da budu verni svom Gospodu,da slusaju i ispunjavaju Njegove zapovesti u tolikoj mjeri da to bude zaista primetljivo u okolini i to je manje vise za hriscana u globali prihvatljivo...Ali je na onoj cuvenoj besedi na "gori blazenstava"na samom kraju Isus poentirao sa pozivom koji je verujem tada,u ono vreme,delovao kao "hladna kisha"koja nije smanjila svoju "hladnocu'do dana danasnjeg !!!
Evo tog poziva:

Mat.5,48:
"...Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski. "

I,sta cemo sad ?
Nekima je mozda izuzetno tesko uporedjivati se sa drugim ljudima koji su u njihovim ocima mozda "dobri i duhovni "ljudi ili u najmanju ruku da im je tesko dostici njihove duhovne standarde a kad ono - trebamo biti savrseni kao Otac nas Nebeski ???
Dali le ovo uopste "moguca misija"ili samo nedostizan ideal koje ce one koje objektivno sagledavaju realnost ( citaj - vlastito nesavrsenstvo) u startu razocarati,demoralisati i toga radi otkazati se od "trke"pre samog pocetka ?
Koje je to savrsenstvo na koje aludira Isus kada je nesporno da ljudi nikad nisu videli Oca a nesto je u tom kontekstu pojasnjivao i jednom apostolu kada je potrazio da vidi Oca ?!
Gde naci te standarde i koji nam je legitimni uzor ( ili bolje receno ogledalo) na koje se trebamo ugledjivati,uporedjivati ili proveravati svoj "duhovni rast i razvoj"u hriscanstvu !?
Dali je mozda taj Isusov poziv samo neka alergorija pa da se badava ne mucimo ili se radi ipak o realnom pozivu kojeg trebamo i te kako ozbiljno tretirati !?

Moguca ili nemoguca misija jednoh hriscanina ???

Savršenstvo je jedan proces koji će se ostvariti tek posle vaskrsenja

35 minutes ago, Nefi said:

Savršenstvo je jedan proces koji će se ostvariti tek posle vaskrsenja

Ali zašto onda Isus nam govori da budemo savršeni u ovom životu?

2 hours ago, καιnos said:

Ali zašto onda Isus nam govori da budemo savršeni u ovom životu?

Zato što očekuje da ga se posluša.

Možda je krajnje vrijeme za redefiniciju poimanja i pojma "biti savršen" i "savršenstvo" - u duhu izrečenoga, i napuštanje od svijeta preuzetog shvaćanja.

Budite besprijekorni u svemu što činite.

Na to bi Petar uskliknuo: Ali to je čovjeku nemoguće!

Isus odgovara: Bogu je sve moguće.

 

3 hours ago, Nefi said:

Savršenstvo je jedan proces koji će se ostvariti tek posle vaskrsenja

Ali to Isus ne kaze nego svoje apostole poziva da podignu visoko svoje zivotne ciljeve dok su jos zivi.

Pitanje jeste kako se to savrsenstvo moze postici  u ovozemaljskom zivotu !? 

Edited January 23, 20241 yr by robivek

18 hours ago, robivek said:

Ali to Isus ne kaze nego svoje apostole poziva da podignu visoko svoje zivotne ciljeve dok su jos zivi.

Pitanje jeste kako se to savrsenstvo moze postici  u ovozemaljskom zivotu !? 

Iako se to ne može u smrtnosti potpuno ostvariti, može se truditi da u svemu budemo bolji i savršeniji. 

Tako je s tim sto je bitna odlucnost da idemo tim putem i da budemo istrajni cak i tada kada nam kretanje ide tempom "jedan korak napred a natrag dva"...

Trebamo moliti Boga da nam da snagu i da smo uvek svesni u kom smeru trebamo fokusirati nas pogled cak i tada kada smo "duboko u blatu"...

On 23. 01. 2024. at 22:14, robivek said:

Pitanje jeste kako se to savrsenstvo moze postici  u ovozemaljskom zivotu !? 

Zašto komplicirati i s filozofiranjima o definicijama "savršenosti" o kojoj Isus ovdje govori, kao i sa smutnjama "kako" to postići? Pogledajmo prvo šta je "to" što je rečeno. Dakle...

Ključ je u "dakle". Što je to "dakle" i o čemu Isus uopće govori?
 

Quote

 

A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.

Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?

I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?

"Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mat 5.44-48)

 

	Da li je jasnije?

Biti savršen...Nema toga tko za sebe može i pomisliti tako što. Ali težiti savršenstvu, zadaća je svakog čovjeka kroz cijeli život. Padali smo, i opet ćemo. Odmah se dići, ustati, jer nakon svakog pada imamo novo iskustvo: SPOZNAJEMO ZAŠTO smo pali. Tu slabost eliminirati, boriti se da je se riješimo. Sami? Neee, nemoguće! Oslon na Boga, na Njegovu pomoć - bez čega nitko neće načiniti ni pedlja naprijed - sve se može. Ali TEŽITI savršenstvu, je li Isus na to mislio? Jer, gledam kod Bezića korijene SAVRŠENSTVA.

*Od imenice S-VRHA. Odatle: s-vršenost, s-vrhovitost, s-vrsishodnost, usmjerenost, postizanje svrhe, ispunjenje zadaće.

*Od glagola S-VRŠITI, koji se prelijeva u sa-vršiti, završiti, u-savršiti, do-vršiti i si. Učinak glagola "svršiti" je, dakle, svršenost, dovršenost, dotjeranost, punina, ukratko: savršenost.

 

Zapelo mi je oko na DOVRŠENOST. Zar putujući Zemljom možemo sebe toliko usavršiti da odgovara tome pojmu - dovršeno, SVET sam? Bedasto je već kao pretpostavka. Na zemlji ćemo uvijek biti samo grješnici. A na nebu možda sveci. To je Božja "stvar".

Ovdje "radimo" sve u hodu. Imamo Evanđelja, čak 4. Jel se i vama dešava da čitate neki isječak možda već 10. put odjednom opazite nešto što je promicalo oku...našoj pažnji? Meni često. "Kako mi je to promaklo"...A onda: Pa TO je upravo POTICAJ koji mi treba ovih dana! Ili: Bože, hvala ti na savjetu. Trudit ću se!

 

Hod prema savršenosti (savršenstvu) se u početku čini nekome težak, drugome lagan. Početnik može odmah osjećati ushićenje - pobijedio je dosta negativnosti u sebi. Ali kasnije?...Događa se nešto na što bi se mogla primijeniti izreka: "Što više znam, sve više uviđam koliko toga još ne znam".

 

"Biće koje posjeduje svrhu svoje egzistencije u samom sebi mora biti apsolutno savršeno. Naš Stvoritelj (Bog) ne može imati ni najmanju nesavršenost, stoga je Bog samo Savršenstvo. Sva ostala bića mogu biti samo relativno savršena, tj. ukoliko participiraju na savršenstvu Božjemu. Kako ona nemaju razlog svog opstanka u sebi nego u Stvoritelju, nemaju ni svrhu opstanka u sebi nego u Njemu. - Stvorena savršenost je uvijek i relativna savršenost".- piše Bezić.

Dolazimo do toga da biti svet ili savršen jesu dva pogleda na isti rezultat - SLAVA BOŽJA je smisao našeg života. Mrtvljenjem sebe molitvom, brige za i oko drugih, ne čuvati talente samo za sebe, pokloniti zrnce vremena s bližnjim, podijeliti kap znoja s potrebiti, gram strpljenja s neobuzdanim, a barem pola tone upornosti za razbijanje raznih predrasuda o drugima i o vjerskim istinama - samo je početak duuugačkog spiska kako započeti. A kad bilo što obavimo "Hvala ti Gospodine"!

Zahvala! Blagoslov! Slavljenje! Štovanje! Hvaliti Božje Milosrđe što nam se izlijeva iz Rana Kristovih...daje li se tako slava Bogu? Razmislimo što sve još!