Maki

A inače su šijski imami potpuno nepovezani sa Muhamedom? O da, oni su direktni potomci Muhamedove ćerke Fatime.

Preciznije mi vjerujemo da je Bog pristao da uzme ljudsko tijelo radi ljudskog spasenja. Kako ste samo selektivni sa tim citiranjima. Svi vi otkrivači tople vode previđate jednu bitnu činjenicu, a to je da Sveto Pismo daje razlog zašto je Izrailjcima bilo zabranjeno imati slike u bogosluženjima. "Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja, Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od čovjeka ili od žene, Sliku od kakoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba; Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom;" (5 Mojsijeva 4:15-18). Ta zapovijest je data jer Se Bog u Starom zavjetu nije prikazao ljudima na opisiv način koji bi ljudi mogli predstaviti u slikanoj formi. Ali u Novom zavjetu se to mijenja. Sv. ap. Pavle kaže: "I zaista velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se u svijetu, vaznese se u slavi." (1 Timoteju 3:16). Pošto Se Bog u Novom zavjetu prikazao ljudima u ljudskom tijelu, u Bogočovječanskoj Ličnosti Gospoda Isusa Hrista, samim tim sada ljudi mogu prikazati ovaploćenog Boga na slikama, ikonama i freskama. Zato su ikone sada dozvoljene. Knjiga napisana vijekovima prije Hrista. I upravo taj stih potvrđuje Hristovo božanstvo. Hristos je posrednik između Boga i ljudi na taj način što je u Svojoj ličnosti spojio božansku i ljudsku prirodu i na taj način izmirio Boga i ljude.

Slični stavovi se reprodukuju i u nekim kasnijim djelima svetitelja, ali sam htio citirati sv. Ipolita jer je on živio u prvim vijekovima hrišćanstva.

"14. Prema tome, Pismo nazva Hrista „lavom i lavićem“; a slično je kazano i za antihrista. I Mojsije, zaista, tako govori: „A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskočiti iz Vasana (5. Moj. 33, 22). Ali, da ko ne pogreši, pomislivši da su ove reči rečene za Hrista, neka obrati pažnju na sledeće. „Dan je“, govori (Pismo), „lavić„: nazvavši koleno koje će izaći od Dana, Pismo učini, zapravo, ukaza, na (koleno) od koga će se roditi antihrist. Na taj način, kao što se od kolena Judina rodi Hristos, tako će i od kolena Danova proizaći antihrist. A da je to zaista tako na to unekoliko ukazuje i Jakov: „Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kopitu“ (1. Moj. 49,19). Dakle, kakva će to biti zmija ako ne (taj) obmanitelj od iskoni, o kome se govori još u knjizi Postanja, koji obmanu Evu i spotače Adama? No, budući da se ovo tvrđenje mora tek dokazati mnogobrojnim svedočanstvima, to ćemo mi sa tim (dokazivanjem) i nastaviti." (sv. Ipolit Rimski).

Nema bježanja od nevolje. Pred drugi dolazak će biti najgore gonjenje Crkve Hristove.

Antihrist neće biti musliman, biće Jevrejin iz plemena Danova. Međutim, islamski prorok je preteča budućeg Antihrista, što ja kažem antihrist sa malim a. Tako kažu Sveti Oci.

Ništa od ovoga nisu argumenti već tvoje subjektivno mišljenje.

Lako je tako. Napišeš to i automatski odbaciš šta god oni kažu bez da sagledaš njihove argumente.

Pravoslavlje je uvijek bilo više okrenuto grčkom, a rimokatolicizam latinskom. U grčkoj Septuaginti Isus Navin se naziva Ἰησοῦς τοῦ Ναυή, Isus sin Navin, koristi se ista riječ kao za Isusa Hrista, ali kad je blaženi Jeronim preveo Stari zavjet na latinski, on je to činio sa hebrejskog izvornika pa je to ispalo Iosue. Tako da su pravoslavci vodeći se Septuagintom zadržali taj naziv Isus Navin, dok su rimokatolici i kasnije protestanti bili vjerniji hebrejskoj verziji imena i onda je na kraju ispalo Jošua.

Što je čudno budući da je govorni jezik u Hristovo vrijeme bio aramejski, a ne hebrejski. Hristovo ime se prije izgovaralo kao Ješu ili Išo nego kao Ješua.

Da malo odmorimo od dogmatike. Većina hrišćana svog Spasitelja nazivaju Isusom HRISTOM po grčkom izrazu. Džizus KRAJST, Jesu KRISTO, Isus Hristos. Ali nije svugdje grčki izraz ostao nepreveden. Recimo Arapi Isus Hristos prevode sa Jasu al-MASIH gdje je Masih istoznačno sa Hristos (arapski hrišćani uvijek koriste ime Jasu, a muslimani kur'ansko ime Isa). Južnoslovenska riječ bi bila Pomazanik. Znači za ispravnost vjere nije nužno da bude baš grčki izraz u upotrebi. Znam da je još od Ćirila i Metodija u slovenskim Biblijama grčki izraz nepreveden. Blaženopočivši vladika Atanasije Jevtić piše da su sveta braća prepoznali genijalnost tog grčkog izraza. Ali ja ne vidim teološki razlog da južnoslovenska riječ "Pomazanik" ne izražava isto što i Hristos niti vidim išta jeretičko u prevođenju recimo ove rečenice sa početka Markovog Jevanđelja: "Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega." kao "Početak jevanđelja Isusa Pomazanika, Sina Božijega".

To mi je mazohistički pristup. Ti isti evangelisti će prvi upirati prstom u islamski ekstremizam, a jevrejski prešućuju.

Neće više nikada biti krvnih žrtava, osim onih koje će ustanoviti Antihrist da obmane Jevreje. Krvne žrtve su ukazivale na krsnu žrtvu Gospoda Isusa Hrista i poslije te žrtve bilo kakve krvne žrtve nemaju nikakvog smisla. Sv. ap. Pavle je zaista prinosio žrtve u Djelima 21, ali to je činio iz snishođenja prema Jevrejima da umiri njihove predrasude prema njemu, a ne jer je smatrao da te žrtve više imaju ikakvu moć.

Naravno da je ovo razlog. "Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Uzvišeni Allah je dao da oni koji su bili prije nas zalutaju po pitanju ovog svetog dana. Jevreji su odabrali subotu, kršćani nedjelju, pa je Allah, Subhanehu ve Te’ala, doveo nas i uputio nas na petak. On Uzvišeni je učinio da redoslijed bude: petak, subota, nedjelja i na isti način kao što subota i nedjelja prate petak i oni će na Sudnjem danu biti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi kojima će na Sudnjem danu biti presuđeno prije ostalih stvorenja. (Hadis bilježi Buhari) I zbog toga što je Allah Uzvišeni nama podario ovaj mubarek dan, zbog toga nam zavide jevreji kako nas to obavještava naš Poslanik sAllallahu alejhi ve sellem: “Doista nam Jevreji ne zavide ni na čemu kao što nam zavide na tome što nas je Allah uputio na dan petka. (Hadis bilježi imam Ahmed)" https://mesihat.org/2022/02/09/vrijednost-dana-petka/

Među evangelističkim protestantima često je prisutno mišljenje da je dužnost hrišćana da podržavaju modernu državu Izrael, naročito u njihovim neprestanim ratovima sa okolnim arapskim zemljama. Često se evangelisti pozivaju na Bibliju kako bi opravdali ova svoja stanovišta, međutim moje pitanje je koliko je to stanovište opravdano imajući u vidu neprijateljski stav koji judaizam ima prema hrišćanstvu, a koji je prisutan i u današnjem Izraelu. Rabinski judaizam, najrasprostranjenija grana modernog judaizma, je potekao od farisejstva. Nakon što su Rimljani uništili jerusalimski hram 70. godine naše ere, sadukeji su nestali i fariseji su ostali kao dominantna grupa u judaizmu. Farisejski učenik Johanan ben Zakai je pobjegao prije pada Jerusalima i u Javniji osnovao farisejsku školu iz koje se kasnije izrodio rabinski judaizam. Poznato je protivljenje fariseja Gospodu Isusu Hristu i njihove spletke protiv Njega, pa ne čudi da je i rabinski judaizam duboko antihrišćanski. U Talmudu, centralnom tekstu rabinskog judaizma, pišu razne gadosti o Gospodu Isusu Hristu poput grozota da je Njegova Majka, Prečista Vladičica naša Bogorodica i Uvijekdjeva Marija, zapravo spavala sa rimskim vojnikom i rodila Hrista, optužbi da je Hristos bio mađioničar i varalica itd. Svako malo se pojave izvještaji o napadima na hrišćane u Izraelu, na hrišćane pljuju u Izraelu, izraelski ministar Ben Gvir je rekao da je pljuvanje hrišćana (fizičko pljuvanje da budem jasan) jevrejska tradicija, izraelska policija redovno maltretira hrišćanske hodočasnike u Jerusalimu i drugim mjestima, jevrejski radikali napadaju hrišćane, a nekada ih i ubiju kao u slučaju sv. novomučenika Filumena koji je skončao ubijen od strane jevrejskih ekstremista. Izraelski zločini po Gazi su uništili crkvu sv. Porfirija Gaskog. Moderna država Izrael je sekularna na papiru, ali je utemeljena na rabinsko-talmudskim osnovima u pogledu odnosa prema vjerskim manjinama, naročito prema hrišćanima. Ako nešto ujedinjuje judaizam i islam, to je mržnja prema hrišćanstvu. Prema visokim autoriteta judaizma, kao što je Mojsije Majmonid, hrišćanstvo je idolopoklonička religija, dok islam nije. Imajući u vidu navedeno, mogu li hrišćani biti cionisti?