Maki

Lako je tako. Napišeš to i automatski odbaciš šta god oni kažu bez da sagledaš njihove argumente.

Pravoslavlje je uvijek bilo više okrenuto grčkom, a rimokatolicizam latinskom. U grčkoj Septuaginti Isus Navin se naziva Ἰησοῦς τοῦ Ναυή, Isus sin Navin, koristi se ista riječ kao za Isusa Hrista, ali kad je blaženi Jeronim preveo Stari zavjet na latinski, on je to činio sa hebrejskog izvornika pa je to ispalo Iosue. Tako da su pravoslavci vodeći se Septuagintom zadržali taj naziv Isus Navin, dok su rimokatolici i kasnije protestanti bili vjerniji hebrejskoj verziji imena i onda je na kraju ispalo Jošua.

Što je čudno budući da je govorni jezik u Hristovo vrijeme bio aramejski, a ne hebrejski. Hristovo ime se prije izgovaralo kao Ješu ili Išo nego kao Ješua.

Da malo odmorimo od dogmatike. Većina hrišćana svog Spasitelja nazivaju Isusom HRISTOM po grčkom izrazu. Džizus KRAJST, Jesu KRISTO, Isus Hristos. Ali nije svugdje grčki izraz ostao nepreveden. Recimo Arapi Isus Hristos prevode sa Jasu al-MASIH gdje je Masih istoznačno sa Hristos (arapski hrišćani uvijek koriste ime Jasu, a muslimani kur'ansko ime Isa). Južnoslovenska riječ bi bila Pomazanik. Znači za ispravnost vjere nije nužno da bude baš grčki izraz u upotrebi. Znam da je još od Ćirila i Metodija u slovenskim Biblijama grčki izraz nepreveden. Blaženopočivši vladika Atanasije Jevtić piše da su sveta braća prepoznali genijalnost tog grčkog izraza. Ali ja ne vidim teološki razlog da južnoslovenska riječ "Pomazanik" ne izražava isto što i Hristos niti vidim išta jeretičko u prevođenju recimo ove rečenice sa početka Markovog Jevanđelja: "Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega." kao "Početak jevanđelja Isusa Pomazanika, Sina Božijega".

To mi je mazohistički pristup. Ti isti evangelisti će prvi upirati prstom u islamski ekstremizam, a jevrejski prešućuju.

Neće više nikada biti krvnih žrtava, osim onih koje će ustanoviti Antihrist da obmane Jevreje. Krvne žrtve su ukazivale na krsnu žrtvu Gospoda Isusa Hrista i poslije te žrtve bilo kakve krvne žrtve nemaju nikakvog smisla. Sv. ap. Pavle je zaista prinosio žrtve u Djelima 21, ali to je činio iz snishođenja prema Jevrejima da umiri njihove predrasude prema njemu, a ne jer je smatrao da te žrtve više imaju ikakvu moć.

Naravno da je ovo razlog. "Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Uzvišeni Allah je dao da oni koji su bili prije nas zalutaju po pitanju ovog svetog dana. Jevreji su odabrali subotu, kršćani nedjelju, pa je Allah, Subhanehu ve Te’ala, doveo nas i uputio nas na petak. On Uzvišeni je učinio da redoslijed bude: petak, subota, nedjelja i na isti način kao što subota i nedjelja prate petak i oni će na Sudnjem danu biti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi kojima će na Sudnjem danu biti presuđeno prije ostalih stvorenja. (Hadis bilježi Buhari) I zbog toga što je Allah Uzvišeni nama podario ovaj mubarek dan, zbog toga nam zavide jevreji kako nas to obavještava naš Poslanik sAllallahu alejhi ve sellem: “Doista nam Jevreji ne zavide ni na čemu kao što nam zavide na tome što nas je Allah uputio na dan petka. (Hadis bilježi imam Ahmed)" https://mesihat.org/2022/02/09/vrijednost-dana-petka/

Među evangelističkim protestantima često je prisutno mišljenje da je dužnost hrišćana da podržavaju modernu državu Izrael, naročito u njihovim neprestanim ratovima sa okolnim arapskim zemljama. Često se evangelisti pozivaju na Bibliju kako bi opravdali ova svoja stanovišta, međutim moje pitanje je koliko je to stanovište opravdano imajući u vidu neprijateljski stav koji judaizam ima prema hrišćanstvu, a koji je prisutan i u današnjem Izraelu. Rabinski judaizam, najrasprostranjenija grana modernog judaizma, je potekao od farisejstva. Nakon što su Rimljani uništili jerusalimski hram 70. godine naše ere, sadukeji su nestali i fariseji su ostali kao dominantna grupa u judaizmu. Farisejski učenik Johanan ben Zakai je pobjegao prije pada Jerusalima i u Javniji osnovao farisejsku školu iz koje se kasnije izrodio rabinski judaizam. Poznato je protivljenje fariseja Gospodu Isusu Hristu i njihove spletke protiv Njega, pa ne čudi da je i rabinski judaizam duboko antihrišćanski. U Talmudu, centralnom tekstu rabinskog judaizma, pišu razne gadosti o Gospodu Isusu Hristu poput grozota da je Njegova Majka, Prečista Vladičica naša Bogorodica i Uvijekdjeva Marija, zapravo spavala sa rimskim vojnikom i rodila Hrista, optužbi da je Hristos bio mađioničar i varalica itd. Svako malo se pojave izvještaji o napadima na hrišćane u Izraelu, na hrišćane pljuju u Izraelu, izraelski ministar Ben Gvir je rekao da je pljuvanje hrišćana (fizičko pljuvanje da budem jasan) jevrejska tradicija, izraelska policija redovno maltretira hrišćanske hodočasnike u Jerusalimu i drugim mjestima, jevrejski radikali napadaju hrišćane, a nekada ih i ubiju kao u slučaju sv. novomučenika Filumena koji je skončao ubijen od strane jevrejskih ekstremista. Izraelski zločini po Gazi su uništili crkvu sv. Porfirija Gaskog. Moderna država Izrael je sekularna na papiru, ali je utemeljena na rabinsko-talmudskim osnovima u pogledu odnosa prema vjerskim manjinama, naročito prema hrišćanima. Ako nešto ujedinjuje judaizam i islam, to je mržnja prema hrišćanstvu. Prema visokim autoriteta judaizma, kao što je Mojsije Majmonid, hrišćanstvo je idolopoklonička religija, dok islam nije. Imajući u vidu navedeno, mogu li hrišćani biti cionisti?

Nije bilo osam zemalja, već tri. Egipat, Sirija i Jordan. I nisu oni napali Izrael već je Izrael napao njih. Takođe, tada su u Egiptu i Siriji na vlasti bili sekularni nacionalisti (Naser u Egiptu, batisti u Siriji), a ne islamisti.

Činjenica da su neki starozavjetni pravednici bili poligamisti ne čini poligamiju ništa boljom u Božijim očima. Nema starozavjetnog poligamiste koji nije otkrio opasnosti tog načina života i kome taj način života nije napravio problem.

Po toj logici, nemamo ni nezavisne, detaljne i provjerljive biografije prenosilaca hadisa. Ono što imamo je mješavina apologetike i kasnijih muslimanskih predanja o tim ljudima. Ako pitaš šije, oni će imati potpuno drugačije mišljenje o tim ljudima što ti govori da ti ljudi nisu bili bez kontroverzi.

Solomon je jako dobar primjer kako veliko bogatstvo i moć pomute ljudima mozak.

Ne znam na osnovu čega autor teksta tvrdi da Hristos u Matej 19 ne govori o broju žena: "5. I rekao: Zbog toga će ostaviti čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo, 6. Tako da nisu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja." (Matej 19:5-6) Jasno se kaže DVOJE. Jedan muškarac i jedna žena.

Ja nisam govorio samo o ZNANJU, već o PONAŠANJU. I ja se slažem da je to bila realnost u SZ. Bog je idalje Stvoritelj. Božiji status kao Stvoritelja je NEZAVISAN od subote. Možeš priznavati Boga kao stvoritelja bez da svetkuješ subotu. Tako da, hrišćani ne moraju danas svetkovati subotu. Subota je imala svoj značaj i Crkva taj značaj ne krije, ali više nije relevantna na način na koji je nekada bila. Ja samo citiram šta piše u Bibliji. Subota je obznanjena na Sinaju kao znak između Boga i Jevreja.

Ja sam naveo primjere ponašanja praotaca koji ukazuju na to da su znali značaj Imena Božijeg, gdje su primjeri njihovog ponašanja koji ukazuju da su svetkovali subotu? Sama činjenica da su znali da je Bog Stvoritelj ne znači po automatizmu da su svetkovali subotu. Ti stihovi do temelja razbijaju vašu osnovnu tezu da je subota važila za sve ljude, a ne samo za Jevreje. Subota je znak između Boga i Jevreja, to Pismo jasno kaže. Ne znak između Boga i čitavog čovječanstva. Tako je, u vrijeme Starog zavjeta je to zaista bilo tako. Ali mi više nismo u Starom zavjetu. Pravite od Hrista lažova. U SZ jasno stoji da je subota znak između Boga i Jevreja, ne između Boga i Adama/Eve. Ispada da Hristos nije znao riječi koje je Sam rekao Mojsiju.